LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

Delite
 

 Jure Kastelan

Ići dole 
AutorPoruka
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 18968
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime21/7/2010, 11:13 pm

Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. - Zagreb, 24. veljače 1990.), hrvatski pjesnik

Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorboni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi "Tifusari". Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog.

Zbirke

* "Crveni konj",
* "Pijetao na krovu",
* "Biti ili ne",
* "Malo kamena i puno snova",
* "Divlje oko",
* "Čudo i smrt".

Jure Kastelan Jure_kastelan

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 18968
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime21/7/2010, 11:15 pm



Ako sam val

Ako sam val u ovom moru

Što se nikad ne umara

Zar sam živio zaludu

Kada i oblak oluju stvara?

Delija nisam, stid me, samac

I sjeta moje korake prati

Sve imaš zemljo i vrtove i gradove,

A ovu nježnost ko će ti još dati?




____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 18968
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime21/7/2010, 11:16 pm

Tonem u svoje dno
kao ptica u nebo, kao svjetlost u tamu.
Guši me poplava davno presušena plača.
Vjetar zaviruje u moj napušteni svijet
u kojem se kamen pretvara u prašinu.
Tamna sliko u kojoj sve nestaje, još
me gleda divlje oko svjetlosti.
Bljesak munje.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime22/7/2010, 10:38 pm

PJESME O MOJOJ ZEMLJI



PJESMA PRVA


Lijepa
je ova zemlja. Meni najdraža. Nigdje toliko algi
Kao u uvali moga
djetinjstva. Livade i konji nesedlani.
Koliko rijeka i slapova.
Dođi,prijatelju.
Mi smo na Balkanu. U Jugoslaviji.
Podijelit ćemo
hljeb i radost i tugu ako si tužan.
Mi znamo kako rana peče i kako
boli nož.
Ima i jablanova do neba i sunca za sve slikare i kupače
I
bistrih voda brzica. Vidjet ćeš sam.
Vidjet ćeš zemlju svu na dlanu.
Takvu kakova jeste.
I zgarišta gdje su bila. Sve ćemo ti reći.
Tamo
kod novogradnje: još jučer vješala
Gdje smo sa Titom ustali
prkoseći.
Znaš gdje je Balkan, Jugoslavija - na Balkanu.
Zemlja
socijalizma. Možeš i vodom i zrakom. Dođi i vidi.
Istina je naša
krvlju zapisana.
Gledaj i mjeri kuda ti se svidi.
Lijepa je ova
zemlja.Meni najdraža. U njoj smo daleki druže i za te umirali.
Lijepa
je ova zemlja. Socijalizam na Balkanu.
U njoj smo krv i snove i za
te, druže,dali.




PJESMA
DRUGA


Lijepa
si zemljo moja, i skladna ko vodarica
S krčagom na glavi
Bijela
stada i lađe na pučini
I zuj pčelinjaka i ulje maslinika
Volim
tvoje svijetle pjesme i tužne
U kojima me majka zibala
Svjetlost
tvoju - ovo proljeće što je moralo doći
Proljeće tvoje i naše
S
traktorom preko njiva
Lijepa si zemljo moja, kao sloboda, kao oči
Tvojih
junaka što i preko smrti gledaju
Koliko mrtvih pod tvojim rosnim
travama
I kad ih vjetar češlja - oni pjevaju
I u grlu tvojih
rijeka - oni pjevaju
I u pjesmi tvojoj - oni pjevaju
I u prkosu
tvome - oni prkose
I u životu tvome - oni žive
I u istini tvojoj -
oni su istina!
Volim te jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu
Čovjeku
dala.
Otvorila si škole i parkove s plavim i modrim cvijećem
I
odmarališta. I međaše rušiš i ružu zalijevaš
Na prozorima iz kojih je
zjapila bijeda.
I kad se dime dimnjaci tvojih tvornica -
Brane
tvoju istinu
I kad rudari u utrobu zemlje silaze -
Brane tvoju
istinu
I kad strojevi štampaju “Manifest „ i „Oktobarsku“
Brane
tvoju istinu.
I kad te gledam buduću -
Ja pjevam tvoju istinu.
Pjevam
tebe, ali još više snagu koja te rodila.



PJESMA
TREĆA


Bila
si u okovima -
Tko ti je lance skinuo?
U mraku -
Tko te je na
put izveo?
Tko ti je vratio vid
I osmijeh neuništivi?
Bila si
na vješalima -
Tko je uz tebe stao?
Vjeran u smrti i u gladi,
Vjeran
u jami i pred zidom,
Vjeran na nišanu, vjeran u životu!
Krilatoj -
Tko
ti je snagu dao?
Pobjedom -
Tko te obasjao?
Tko ti je ime na
sve vijeke
I za sve narode osvjetlao?



PJESMA
ČETVRTA


Devet
zora niz devet tvojih voda,
Niz vode plove same krvarine.
Koliko
roblja, skela i vozara
U mrkom mraku crne carevine.
Devet zora niz
devet tvojih gora,
Ognjem ti gore sela i gradovi,
Glava na
koplju, trupovi na kocu,
A iznad trupla polumjesec plovi.
Devet po
devet koliko je noža,
Koliko gladi, koliko harača.
O koliko si
puta, zemljo, pogledala
Smrti u lice licem ispod mača.
Devet po
devet koliko rijeka krvi,
Sve sami lelek, jauk i vješala.
Od tuge
je i zora na uranku
Nad tvojom rakom mrakom pomrčala.
Devet zora
niz devet tvojih voda,
Niz devet gora i devet planina,
A deset je
radost raskriljena,
Kao proljeće, moja domovina.




PJESMA
PETA


Rasti
sretna pod suncem, rasti
u jaslama dječjim.
Rasti i cvjetaj ,
zemljo radnih ljudi.
I neka mir
nad tvojim poljima vlada,
mir
tvojim lađama na pučini,
i tvome danu što se vedar budi.
Rasti
sretna da svi narodi vide
sa strana svih sa juga i sjevera
Kako se
rađa i kako se voli,
kako se brani zemlja proletera.
I neka mir
nad
tvojim ljudima vlada,
mir tvome rudaru i tvome rataru,
mir
graditelju i tvome čuvaru,
mir tvojoj sreći u vodi i u zraku,
u
pjesmi strojeva
i u sjaju žita.
Rasti i cvjetaj pod zvijezdom
slobode
pod rukom Partije
i pod srcem Tita.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime27/7/2010, 7:51 pm

OKRENUT MORU

Umro
je okrenut moru
Znalo ga je sve Primorje modro i zasjeci oko
Planine
pa i dalje i još dalje
Umro je okrenut moru
Pjevač a i frulaš da
bi i kamen zaigrao i guslar
je bio taj idol moje samoće. Nosio je za
uhom
Stručak bosioka i grančicu masline na
Glavi od gusala
-
Što gledaš u more kad ne vidiš? Što vidiš
Kad uvijek gledaš? – pitali
ga.
Ne vidim, slijep sam od rođenja. Ali u srcu,
Pod čelom
svojim nosim dijete željno koje još Nije vidjelo more,
kad progleda
neka more gleda.
Umro je okrenut moru

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 18968
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime30/7/2010, 8:48 pm

San u kamenu

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi,
samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza,
dah
i disanje trava u vrtačama.

Bure i kiše
pjevaju ti uspavanku
bure i kiše.

Samo sunce, sunce, sunce
i galebovi svrate u letu
u tvoj san
na kamenoj kosi Mosora.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 18968
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime30/7/2010, 8:59 pm

Pjesma sutrašnjemu


Samo tebi, nerođeni, ove riječi. Samo tebi.
Ova zastava između dva boja krvava.


Tebi ove pjesme. Samo tebi, još nerođeni,
upravljam ruke što ih zora već obasjava.


Pristižem strujama bistrim i brzacima rijeka.
Snovima, gledaj, sloboda kormilari.

O nebo, sunce u korijenu trava, mene već čeka
široki put i oblaci čergari.

Ne lete samo ptice. Gledaj zemlju u letu,
taj san koji postaje java.

Tebi ove pjesme. Samo tebi, još nerođeni,
upravljam ruke što ih zora već obasjava.




____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime21/8/2010, 8:41 pm

LANCI NA RUKAMA




Kuda iz ovog
mraka, kako da nestanem,

Ispod ovih oblaka, kako bez daha da
panem?

Kuda iz ove žice, kako iz ovog zida,

Iz ove tamnice
bez okna i bez vida ?

*

Dođe mi u san sva nasmijana -

Izvori
bistri mjesto lica,

A ruke - gledaj, negledana -

mjesto
slobode steže žica.



Dođe mi u san, ja snova nemam,

umjesto
oka dva crna mraka.

Mogu li mirno tebe da predam

neugledanu
prije smaka?

*

I svuda kuda dani

Četiri gola zida

I
svuda kuda noći

Četiri gola zida

I noći i dani

Četiri
gola zida.

*

Dođe mi u san - blijesak sunca -

Mokra
od mora, bijela od žala,

A ruke - rastvoreno jedro

Iznad
nemirna, nemirna vala.



Pa mi vjetrovi opet nose

Pod
krilom kitu ružmarina

I ronioci zlatokose

Školjke,
ključeve snova i dubina.



Djeco, pjevači sviju zora,

Gle,
vilin-konjic na bridu jave.

Što treba više, golišani,

Od
zemlje i neba iznad glave?

*

Vojske, vojske!

Vojske,
vojske

preko neba, preko zemlje,

preko rijeka, preko brda

-
Bježi, brate! - Kuda?

Kuda?

Oganj, oganj!

Mrak i
oganj - plamsa voda

Kolje bog i kolje đavo.

- Kuda, kamo,
jadna glavo?

Krst i nož u istoj ruci.

Kolji, tuci. Kolji,
tuci!

- Kolju vuci.

Kuda? Kamo? Spasa nije

Iz
krvave Krvavije.

*

Našto kletve i jadikovke -

Od
riječi neće sunce sjati.

Našto molitve, čemu psovke?

Što
je pod nožem - sve će klati.

*

Nanese rijeka, izbaci noć

na
obalu, na ruke dana

jedinu ljubav, nju koju volim,

punu
uboda, punu rana.

Na obrazima gledam požar,

na mrtvoj usni
selo svoje,

a nasred čela, gdje je kuršum,

sve žive i
mrtve drugove moje.

Dok imam ruke, zar mogu dati

da živu
braću u oganj vode?

što može, što može na put stati

čovjeku
žednu slobode?

*

Evo jutra. Je li to posljednje? Evo
smijeha.

Je li to zadnji, taj smijeh danas i ovdje pod nebom?

Kasna
je noć, a tek počima. Kako da joj sagledam kraja,

Kuda da krenem
u ovo gluvo doba bez pijetlova, bez zrenika?

Kojim vodama, kojim
vjetrovima, kako da saperem ove biljege krvave?

Kako da nađem
slobodno more i riječi oproštajne?

Za mnom lelek okova, teških
užeta, mlinskog kamenja,

Izlomljenih taljiga, čergi i seoba,

Za
mnom poplave i krčevine, bolesti, nevolje i brodolomi

I jedan
davni predak, otvrdnuo u žuljima,

Nepismen i neuk seljak u mraku
viče: osveta, osveta!

Iz zemlje viče, iz mora, iz kamena -

Nevin
i na pravdi boga na kolac nabijen.

Za mnom sva prošlost stenje:
osveta!

I danas kad gledam u mrak kroz rešetke i oštrice
bajoneta,

Kad posljednji put, možda, pružam ruke svjetlosti

Leden
i sapet u svim pravcima vjetrova -

Još ne sagledanu, u svim
smjerovima,

Od zemlje do neba, mjesto pjesama, mjesto mladosti -
pišem

Jedinu riječ - mjesto života, mjesto budućih zora,
snivanu,

Još nesagledanu, pišem jedinu riječ: sloboda.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime29/9/2010, 9:33 pm

KONJIĆ BEZ KONJANIKA

Iščupajte mi srce.
Usko mi je u grudima.
Iskopajte mi oči.
Neka putuju ljudima.
Neka viču u krvavu korotu
On je živ
On živi
Neka tamnicama i ulicama šapnu
On je živ
Neka brodarima i kamenim selima kažu
On je živ
Neka hitrim konjima i brzim pticama jave
On je živ
Neka suncem zablista i zvijezdama zasja
On je živ
Neka znaju djeca i trave i vuci u planini
On je živ
Grobarima onima koji iz lubanje piju neka govore
On je živ
On živi

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime16/10/2010, 5:46 pm

USPAVANKA


Malo kamena i puno snova,
Bez kruha možda, bez ljubavi nikada
Naslijedio sam crnu plovidbu nebesa
Sablju gusara, hajdučiju i šiju
Koju zasjeda ne savija
Ove noge zelenim sagom sna
Ove ruke nevične za tjelesna milovanja
Piratski greben iz zvjezdana dna
Pozna prkosna zapljuskivanja
Zaplovi među ribe, među koralje
Perajo mojih tmina
Neka nas struje i zvučne strelice nose
U svjetlosne zdence dubina
Neka poplave vode iz svih izvora
Iz svih vrutaka i vrela
Neka provale neka šiknu i neka prskaju
Jednakosti plavetnila
Zipko ovih njihanja
Pod vodom i nad razinom isti je zakon jačega
Isto talasanje kolijevke i snivanja
Koliko sunaca i sva su unutarnja
I svako sunce sliku srca ima
U mrtvom moru sve je mrtvo
I sve je prozirna tišina
A san je sidro koje veže
Uz zemlju kamena i miris ružmarina.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 57337
Godina : 43
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime2/11/2010, 2:38 pm

TVRĐAVA KOJA SE NE PREDAJE

Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
Nevidljivi bedemi sazidani od rana.
Uspavankom
odolijevam najezdama.
Preobražen u oklopu sna.
Na svim kulama bdiju izvidnice, a na obali skrivene
brodice od trske i tamarisa.
Vjetrokazi gledaju gvozdene daleke vojske gdje bruse strelice,
uljem mažu bedra i mišiće i propinju se na zlim konjima
od kositra i vatre.
Mostovi su dignuti i neodoljiva brzica
brani prilaze.
A u svitanje nestaju mjesec i javlja se nepomućeno sunce.
Ja sam tvrđava koja se ne predaje.
Ne predaju se mrtvi u brzom letu.
Ne predaju se živi s draguljima očiju.
Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.
Same se daju i same otimaju.
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:46 am

Čarobna frula




Javi se u meni riječ
I brizne kao voda živa.


O uzak mi je ovaj svijet
Za oganj što ga čelo skriva.

Ne znam mu izvor. Neznan zvuk
Zvijezdano u meni zvoni.


O uzak li je neba luk
za krilo što ga nemir goni.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:47 am

Rastanak



Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.


Nema rastanka
Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:49 am



Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću bit zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.


____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:49 am


Lumin



Od davnina u davnine
iz daljina u daljine
           tinja
           gori
           treperi
za konja u planini za lađu na pučini
za sjene mrtvih za zjene živih
           sveto
           ulje
           maslinovo


____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:51 am



Jadikovka kamena



Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja.
U zakone vječnosti moje djevičanstvo.
Bacite u mora, u oceane, gromovima predajte me.
Vladari zemlje, mir i san mi dajte.
Neka vojske vaše ne zvone kopitama.
Neka suze ne teku.
Izvadite me iz pločnika i ulica, iz pragova tamnica i katedrala.
Neka me munje i bure biju. I zvijezde
da me krune.
           I ti, ruko koja dižeš dlijeto,
ne daj mi život čovjeka.
Ne daj mi srce i razum i oči
koje gledaju.
U mramorna mora, u sne i magle vratite me.
Vladari zemlje, mir i san mi dajte.
            I ti, ruko koja dižeš dlijeto, ne budi me.
Ne daj mi oči koje gledaju zločin.



____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:54 am



Jablani


Prema osnovnoškolskoj zadaći

U mome selu ima puno jablana.
Oni rastu uz potoke i uz rijeke,
u vodi se previju ko jegulje.

Moje je selo lijepo, jer ima jablana.
Jablani su visoki do neba.
Mene majka zove, mene majka voli:
jablane, evo ti vode, jablane moj.

Najviše jablana ima u mome selu
u njima se tice gnijezde
u njima se zapliću oblaci
i zvijezde kroz njih jezde.


____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:56 am


Tifusari



1

Brojim stope na bijelu snijegu. Smrt do smrti.

Smrt su stope moje.



Smrt do smrti. Smrt do smrti.

Smrt su stope moje.



Svaka

ide

svome

grobu.



Svaka ide svome grobu

ko izvori

svome

moru.



Svaka ide svome grobu.



2

Hoće li ikad ovom stazom proći

nebo široko, oko puno sreće?

Da li će briznuti frule i izvori

i cvrkutati jutra u proljeće?



Hoće li stope ostati na zemlji

i prkositi krvlju utisnute

ili će snjegovi u mrkloj tišini

zamesti riječi, tragove i pute?



3

Vijavica.Vjetar vije.

Čovjeka ni vuka nije.

- Ognja, ognja -

kosti vrište.

- Zvijezde, zvijezde -

oko ište.



Žvale mračne, večerat će

moje prste i možđane...



Vijavica. Vjetar vije.

Čovjeka ni vuka nije.

- Ljudi mili, braćo, ljudi...

U tišini

gluvi korak

izmoreni.

Slušam riječi

u ognjici.



- Druže...

- Druže...



Rukom hvatam ladnu ruku.



Idem

nijem

u koloni.



4.

Ne zbori noć.

Tišina nez utvara.

Nijemo

bez glasa

u meni

mrtvac progovara.



Oj, Cetino, moje selo ravno

kud si ravno kad si vodoplavno



Ne zbori noć.

To majka ruke

nad mojim snom

nad svojim sinom

savija

i njena crna

crna

kosa

ko san

na mojem čelu

klija.



Ne zbori noć.

Za gorom

smrt

noževe kuje

i jama - mješina

nozdrve nadima:

požare

i vješala

bljuje.



Oj Cetino, moje selo ravno



Ne zbori noć.

bez jutra

i bez krila

još zadnju riječ

i zadnji pozdrav

smrt mi je

ostavila.



5

Otkuda ovaj dan, ognjeni golub na dlanu,

otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste

sav od svitanja? Čuj noć kad vatre u šumi planu.



Otkuda ovaj glas, na kojoj obali raste?

U svakoj stopi, na svakom koraku: sloboda, sloboda,

sloboda iz rane, iz krvi sloboda izraste.



U svakoj stopi, na svakom koraku; sloboda, sloboda.

Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,

ko divlja ruža na putu, ko raširena krila.



Kad pjesme umiru, ti što si ljubav sama,

hoćeš li umirući živu ljubav dati

što prkosi smrti i čelik prelama?



Hoćeš li umirući živu ljubav dati

što u svakom srcu iznova se rađa,

hoćeš li glasom zore u noći zapjevati?



Ako panem u mraku, prenesi živima pozdrav,

prenesi od groba do srca, pronesi kroz tminu

pjesmu što ne gine; sloboda, sloboda.



6

Ognjica raste. Rukom ruku hvatam.

Uz čelo druga moje čelo gori.

U požaru ludom kad se pamet mrači

osvetom još jačom, ljubav progovori.



Kolona ide.U groznici rastu

goleme šume suncem rascvjetane.

U mraku čujem žive razgovore,

Očima živih gledam nove dane.



Gledam jezera prozirna i mirna,

vrbu djetinjstva svinutu nad rijekom

i nove riječi nikad nečuvene,

ljude u kraju znanom i dalekom.



Rođena zemljo, nisam te dočeko,

nego u gunju, ušljiv, sav od rana,

nemoćan, zguren, jedva korak vučem -

i zato si jače u me urezana.



Od čela do čela samo vatra gori.

Glad i oganj žedne usne pruža

za kapljom vode. Tmina oči steže,

i što smo bliže zori noć postaje duža.



Korak po korak. Smrt u jarak baci

čovjeka i konja. Za me nema zore,

ali i u smrti mi smo partizani

I naši mrtvi još se jače bore.






____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 1:59 am

Oj Mosore, Mosore!



Oj Mosore, Mosore,

Sve se diže u gore.

Skupljaju se sa svih strana,

Čete partizana.



O mladosti, mladosti,

Stegni puške na kosti.

Za slobodu svoga roda,

Istjeraj izroda.



Oj Mosore, Mosore,

Naša sela sva gore.

Fašistička zvjerad kolje,

Sve što ostalo je.



Partizani, drugovi,

Puni su vas lugovi.

Vaša puška mirna nije,

Sve krvnike bije.



Oj Mosore, Mosore,

Skoro ćemo na more.

Skoro ćemo svom narodu,

Donijeti slobodu.


____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 2:03 am



ZNAK ŽIVOTA

Predgovor knjizi "U spomen revoluciji" 1983. (Tekst: Tomislav Perić; Fotografija: Stanko Karaman)



Spomenik dolazi od riječi spominjati se, pamtiti, sjećati se. I latinski naziv monomentum ima isto značenje: monere, sjećati se. Prošlost živi dok traje u pamćenju živih. Događaji izraženi pjesmom, zvukom, bojom, crtežom, oblikom i volumenom, postaju neuništivi dio života, sam život. Vatre slobode užgane u mraku nasilja, u sudbonosnim danima ustanka i narodnooslobodilačke borbe, svijetle kao neugasivi svjetionici u olujama vremena.

Sjećanje na pale borce nije samo znak kulta, samo izraz poštovanja i zahvalnosti. Njihove oči, kao zjenice slobode, gledaju u budućnost. Oni su vrela životne rijeke. Oni su poruke mira i bratstva medu ljudima, narodima i kontinentima. Sjećati se znači vjerovati u vlastite snage, u snage sebe sama i svoga naroda, znači stvarati i graditi život protiv beznađa, protiv mraka nasilja i uništenja. Iz malih vrela izvire silna i moćna rijeka. Kad bi vrelo presušilo umrla bi i sama rijeka. Ova vrela ne mogu presušiti jer izviru iz neuništivih dubina naroda, iz ljubavi, iz osjećaja pravde i slobode.

Čovjek i njegov zavičaj nemaju isto lice. Njihov karakter nije isti. Ali neke svoje crte čovjek je utisnuo u prirodu, a priroda je svoje oznake dala čovjeku. Čovjek mora i čovjek planine na drukčiji način mjere vrijeme, a gledaju isto zvjezdano nebo.

Krajolik koji tvori omišku općinu raznolik je i slikovit u svojoj čudesnoj i kontrastnoj ljepoti. Urvine, prolomi i zelena Cetina. Različiti su i poslovi i životi ljudi i njihove sudbine i povijesna zbivanja. Ali ljubav prema ovom kamenu i moru, prema svojoj djeci i svojoj budućnosti, uvijek je ista. Iz stoljeća u stoljeće pisana je i potvrđena znojem i životima.

U prelomnim godinama borbe, ljubav je golorukom narodu dala snagu da nemoguće učini mogućim, da juriša i savlada demonske sile fašizma, da skrši porobljivača i izdajnika. I ovdje su prvoborci, predvođeni komunistima, upalili vatre slobode u mraku zločina i razaranja. Ovdje je riječ komunizam postala sinonim slobodna čovjeka. Ovdje je Titovo ime postalo ime naroda. Oči svijeta vidjele su plamen slobode i na Mosoru i na Dinari i na Biokovu i po svim šumama i gorama naše zemlje. Istina ove zemlje napisana je životima.

Mosor je mala planina, ali je velika u srcu. Nije Himalaja, ali svojim vrhom razgovara sa svemirom i zvijezdama. On je zavičajni Olimp i Akropola i Perunov dvor. Mosor je ljuti kamen kojeg bljesak sunca pretvara u zlato, u zlatni grumen, između modra neba i mora. Neki kažu da mu ime znači: zlatno brdo. A za nas, djecu njegovu, Mosor je živo biće. Otac i majka u nevolji, a nevjesta u radosti, u slobodi.

Mosor ne zaboravlja. Hrast i jablan, loza i maslina, grab i drača, oskoruša i višnja, zmija i ptica, prenose poruke i šapat života kroz zime i pramaljeća, od dima do dima.

Mosor pamti holokauste i pokolje, jauk i crninu ugarka. Ali i pjesmu partizansku. Riječ planine srce razumije.

O tome govori i ova foto-monografija potresna u svojoj jednostavnosti i istini. U kamen i ploču urezana imena nisu mrtvo slovo. Svako je ime roman, priča, tragedija, pjesma, sam život, neuništivi narod.

U Donjem Docu okupator je sažgao kuće i sve živo, od djeteta u majčinoj utrobi do nepokretna starca. Djeca, kasnije rođena, dugo nisu znala što znače riječi: djed, baba, brat, sestra, vjenčanje, jer ih nije bilo; sve dok se opet nije vratio život.

Život je jači od smrti.

Neka ova imena ne postanu mrtvo slovo.

Mosor nije samo kamen. Za nas, djecu njegovu, Mosor je živo biće. Spomenik života. Neuništiv.






____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 2:07 am

KRV I BURA


Razrezao sam žile na oštrom staklu sna.
U mojoj krvi zrcale se nebesa.
Ovdje na Balkanu, na Savi, na Jadranu
i gavrani su siti mesa.

Ogledala strave ukažite sliku
bez uza i oko vrata.
Krv, krv, krv moja vrišti
u ovoj zemlji Hrvata.

Otvorio sam žile i svojih riječi
krvavo sjemenje.
Zvizdi, šiba, udara bura.
Ječi kamenje.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 11074
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime8/11/2019, 2:07 am


Ljubavna



Vidio sam je golu i zavolio je
očima i rukom i tugom u dlanu,
zmiju sam zmijio, kosom sam kosio,
vodu sam nosio dok sam obosio.

Zavolio sam ruke, zavolio sam ženu, noćnu ulicu
i jednog kopca i jednog popca, jednu jogunicu,
zelenu livadu, kobilu mladu, moju golubicu
zabolio sam krvlju, zagolio sam zoru, pticu pjevicu.


____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Jure Kastelan Empty
PočaljiNaslov: Re: Jure Kastelan   Jure Kastelan Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Jure Kastelan
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Složeno na policama- piše se u temama ispod naslovne :: Biblioteka poezije-
Skoči na: