Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
LJUBAV, SMRT I SNOVI
Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !
Nismo zajedno više nas dvoje… nas dvoje… nas dvoje … kako samo okruglo i dovršeno zvuči kad ispišem i izgovorim : “nas dvoje” kao oreol oko sna koji ispuni neispunjeno iz jave kružnica što je ispiše Sunce između dva svoja izlaska oko dana koji se ne može ni ponoviti ni izbrisati oko mnogo naših dana u žutoj gami radosti u kojima smo ostali zatvoreni u krugu Velike Ljubavi u arhiv Vremena koji bi prepravio Zaborav i prepolovio Jedno Veliko na Dve Ništavnosti da ne postoje pesme o nas dvoje zaboravila bih da smo postojali zaokruženi jedno drugim nas dvoje ponavljam ponavljaju nas stihovi kao molitvu ili bajalicu koja me leči od slepila i siromaštva u danima bez žute game bogata sam prošlošću jer sve što smo jedno drugom dali ne može nam se oduzeti čak i da spalim knjige o tebi kopije su u duši ispisane slovima koja se ne brišu ni kad Sunce opiše poslednji krug u danu koji će me izbrisati
Poslednji put izmenio Nena Miljanović dana 19/10/2018, 6:53 pm, izmenio ukupno 3 puta
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 22/3/2014, 12:03 pm
MOJE DRAGO LUDILO
Zaista, ludost je naoružati se mesečevim zrakom i verovati da je to koplje španskog zanesenjaka El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha (zar iko razuman još veruje u vetrenjače ) ali , protiv nečega se mora ustremiti koplje i stih inače, čemu pesničko viteštvo i posebnost ne zamerite mi ludost vi koji niste poete i to što nipošto ne želim biti vi: vaš razložni svet mi preteći crno-beo, pobiću sve svoje snove ako ne vidim svet kroz spektar, jer ne umem da sanjam osim u šezdeset boja i kad bih bila kao vi plakala bih plavim i ljubičastim suzama sve dok mi duša kroz oči ne iscuri zbog šarenih sitnica koje bi se obezbojile I smejte mi se sad vi koji sve moje veliko smatrate sitnicama jer smešno vam je što pevam sa vetrom u trščarima i komadom trske dirigujem "Mesečevu sonatu"!
Pa dobro! Smejte mi se, nije mi žao što mi se podsmevate kao Fantomu iz opere, vas mi je žao što ne čujete akorde u ševarima! Mora da je tužno biti gluv za muziku vetra... ...i ne mreškati se površinom reke pod pljuskom, ne mrestiti se i ne praćakati u vodama neprolaznosti sa srebrnim mrenama i pijanim klenovima ... ...plakala bih kad ne bih bila reka i riba, sve dotle dok se od suza ne pretvorim u reku poribljenu mojim pijanim od ljubavi pesmama !
Poslednji izmenio Nena Miljanović dana 2/3/2018, 2:38 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 27/3/2014, 12:36 am
JEBE MI SE ciklus TRI TAČKE ... 25. март 2014. у 21:39
Pa šta hoćete od mene? Da se stidim što napišem poneku dobru? Zamerate mi što ne znam za stid i ponosim se Kad osetim da sam napisala tu poneku jaku Znam Oprostili biste mi vi te bolje pesme (bolje od vaših ili onako bolje?) Kad bih vam se pravdala ( za šta pobogu ?) Bar otrcanom pesničkom frazom: “ Ja nisam pesnik ,ja to onako, za svoju dušu…”
Nosite se ! Ja jesam pesnik I jebe mi se za romantična škrabanja za svoju dušu Prepuna indolentnih zvezdica i leptirića ( u deminutivu obavezno !) I baš me briga da li je to za vas gordost Što ne krijem sreću kad mi se posreći Da napišem i po koju muški jaku (muškarci su bolji pesnici!) Ili poštenu žensku Žestoku kao ispovest bivše kurve I još se bezobrazno time ponosim Kao mati uspešnom decom Evo mi prilike za još jednu vašu otrcanu frazu: Kojom ću vas ubiti u pojam: “ Pesme su deca moje duše”! Ako su pesme vaša deca Stidite li ih se kad su dobri ili kad su loši?
Treba li da se stidim Što napišem i poneku dobru Pritom (hrabro Nensi, idemo do kraja!) Pesme nisu moja deca Više su mi Jer te fetuse sam nosila jedno vreme A pesme nosim ( nose one mene) Dok sva moja vremena ne isteknu I znam I za ovu iskrenost ćete me ispljuvati u horu : “Zar je ikom normalnom nešto važnije od dece ?”
Pa eto Ja nisam normalna I jesam pesnik I nisam neko ko piše za svoju dušu I ponosim se Što nisam horski pevač u poeziji I šibajte i pljujte me sad Jebe mi se!
Ništa veliko nismo imali nas dvoje Što bi sad ovu pesmu učinilo vrednom Ili bar da izazove divljenje snobova Nismo naprimer Bacali novčiće u Fontani di Trevi ( rado posežu za njom pesnici ) Ili pominjanje Doručka kod Tifanija (ah kako bi samo legao stih o tome) Zašto ne i Betoven i Moonlight sonata (Koju smo eto slušali u Bečkoj operi Ili bar kod kuće uz romantičnu večeru u dvoje -neizostavno crvene sveće i vino Cabernet sauvignon -berba tamo neke daleke) Kako bi samo svetski zvučalo to sve I našu ljubav učinilo prefinjenom
Ovako Ništa otmeno što bi ikoga zadivilo Sve naše bih mogla u par reči proze Obične kao radni dan Ti naši dani Sirovi kao život koji ne bira ( kao što ne bira ni istinska ljubav) Lepe i manje lepe momente Ni mesta ni vremena I daje koliko daješ I koliko umeš uzeti bez biranja I živeti I voleti I opet pesničko AH ( pa ne mogu pesmu bar bez tog uzdaha) Ah Fontano di Trevi I novčići i želje I da smo bili tamo nas dvoje Ja ne bih umela poželeti ništa više Nego što smo imali uz Moravu Bez novčića u džepu i gladni Gluvlji od Betovena za išta Sem za muziku disanja u dvoje I ne znam je li to bila ljubav (vredna pomena ) I je li ovo pesma (vredna čitanja) Ne znam Prozaična ...
Broj poruka : 21506 Godina : 47 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 28/3/2014, 4:22 pm
Draga moja Neno,svaku vasu pesmu sam iscitala od samog vaseg postavljanja sto na fejsu,sto ovde.Nikada nista nisam komentarisla barem do sada, jer mislim da bi komentari bili suvisni.To sto uzivam u citanju,bez previse buke mislim da je fantasticna stvar. Samo malo ko to ume.Svaka vasa pesma je ne samo vredna citanja,nego je vredna svake trunke razmisljanja.Bez lazne skromnosti vi i jeste veliki pesnik jer imate iskrenu dusu,veliko srce i jako britak jezik.
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 20/2/2015, 11:32 pm
ZEJNINA PESMA
Rodiću se još jednom u prošlosti I biće to poslednji put (umorila sam se od umiranja i rađanja nade) I zvaću se Zejna I bićeš Sabahudin (i tada kao sada) Bićeš ime od zore nastalo... ...zoro moja Čuješ li kako ti ime izgovaram I dozivam kroz sve vekove odkad te volim Dođi mi tad ( kad se poslednji put rodim) I za pet stotina svilorunih jaganjaca Kupi me od mojih pet stotina pesama o tebi Kao od oca i matere (pesme su me i rađale) Kupi me za ženu I spali na našoj svadbi moj poetski miraz Nek ne ostane ni slovo moga sadašnjeg jada I pera kojima te pisah polomi Jer neću više pisati psalme o (ne)ljubavi...
Sama ću biti tvoja pesma I živeti sa tobom neizrecivo srećna i tužna Jer pevaćeš me tek svaki četvrti dan (biću ti četvrta žena) I kad se ubijem od žalosti što više ne pišem I što ti nisam bar druga kao sada ( kao uvek) Sahrani me u ovoj sadašnjosti I zaboravi sva moja (po)grešna imena: Nena pesnikinja Nena ljubavnica Neka ih nema (samo tako mogu umreti sasvim ) Samo kao Zejnu( ženu tvoju) Upiši moje ime u prašinu na svome putu Neka me razveje vetar Ispod tragova tvojih stopala Posle ostvarenog sna ( u ovoj pesmi) Koji mi te (ni)je ostvario
Ah Andaluzijio Ah Cigani Cigani Jedna sam od vas dušom I srce mi je mesečev prsten Uzalud Ovde Ovde Nemam koga da prstenujem njime Slobodo moja luda Ovde si me osudila na samovanje (nikog toliko slobodnog) Ljubavi moja prevelika (nikog dovoljno jakog da te podnese) Neobuzdana Kao nezauzdana andaluzijska ždrebica Galopiram stihovima Jurim Da prestignem svoju balkansku poetsku smrt Čuješ li me Lorka Andalužanine Ciganine Ne jecaj mi tim mladalačkim stihovima prokletniče Imao si više sreće od mene Da se rodiš u Andaluziji i da te ubiju mladog A ja starim Starim Ovde Gde srce moje preveliko ne treba nikome I niko me neće ubiiti Lud od ljubomore i strasti Da umrem najciganskijom ženskom smrću Kao Karmen (smrću koja bi mi donela ime i slavu pesmama) U još petsto poema o njemu I umrem Umrem Pre nego što potpišem poslednji stih I zgazim prsten poezije u prsima Bezvredan Na Balkanu…
Nismo zajedno više nas dvoje… nas dvoje… nas dvoje … kako samo okruglo i dovršeno zvuči kad ispišem i izgovorim : “nas dvoje” kao oreol oko sna koji ispuni neispunjeno iz jave kružnica što je ispiše Sunce između dva svoja izlaska oko dana koji se ne može ni ponoviti ni izbrisati oko mnogo naših dana u žutoj gami radosti u kojima smo ostali zatvoreni u krugu Velike Ljubavi u arhiv Vremena koji bi prepravio Zaborav i prepolovio Jedno Veliko na Dve Ništavnosti da ne postoje pesme o nas dvoje zaboravila bih da smo postojali zaokruženi jedno drugim nas dvoje ponavljam ponavljaju nas stihovi kao molitvu ili bajalicu koja me leči od slepila i siromaštva u danima bez žute game bogata sam prošlošću jer sve što smo jedno drugom dali ne može nam se oduzeti čak i da spalim knjige o tebi kopije su u duši ispisane slovima koja se ne brišu ni kad Sunce opiše poslednji krug u danu koji će me izbrisati
Poslednji izmenio Nena Miljanović dana 22/2/2015, 6:52 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 22/2/2015, 6:46 pm
TOLIKO
Pogledaj lice i telo njegovo Meseče Pogledaj tu lepotu i mir Dok spava na mome golom trbuhu Kao ti kad kloneš smiren U krilo ljubavnici Zori Prepoznaješ li sebe u njemu Pogledaj ga usnulog i reci mi Zar ne vidiš da ti je brat blizanac I možeš li ga ne voleti Kao pola sebe
I ti Sunce Pogledaj dušu moga dragoga: Kroz zenice u nju uđi zrakom I premeri je bezmernu ako možeš Široku kao nebo I čistu i toplu kao ti Pogledaj mu srce u njoj kako svetli Kao ti na sredini neba I reci mi: Prepoznaješ li se Vidiš li da ti je sin I možeš li da ga voliš manje Nego ono što je od tebe nastalo
Voli li ga iko koliko ga volim ja Više od brata i sina Toliko Da se bez njega gase Mesec i Sunce I život I ja Nikome sestra ni mati Ni ŽENA Ako to nisam njemu
volim tvoj grad (koji me ne priznaje za svoju) pločnike sa otiscima tvojih stopala i ulice premrežene tkanjem tvojih koraka i drvorede po kojima su ti padali pogledi zajedno sa pticama i tvojim kišama volim tvoj grad jer te upio u sebe od kad postojiš
volim tvoj stan (u kom nikad neću živeti sa tobom) zidove u kojima su uzidane tvoje intime postelju koju pritiskaš stomakom dok spavaš i sanjaš me zabranjenu ogledalo pred kojim se briješ i češljaš sa tajnom o meni u očima dok ti sa kosom izrastam iz glave u zabranjenu misao i narastajuću želju
volim tebe (kome ne mogu biti žena ) u svim tvojim godinama u kojima se nismo poznavali i u ovom životu koji ne delimo u snu devojka sam i ljubim te mladića sramežljivo i nežno otkrivamo jedno drugom sve prvi put i s beskrajnom tugom dušo ljubim te mladog muškarca kome sam trebala rađati a nisam i u stvarnosti s radošću i tugom sada kao ljubavnica volim te svakom mišlju i kapatkom krvi tebe na pragu starosti potpuno i strasno kao pozna žena koja voli poslednji put
voliš li moj grad i stan voliš li poslednji put voliš li me
i ako (ni)je tako ne tuguj ljubavi ostavi to meni za oboje
Zaogrnuta vučjim krznom (kažem sebi da mogu ljubiti bez ljubavi) Prilazim čoporu I oponašam u erotskoj pesmi režanje Uzalud Kao jagnje me vide kurjaci strasti Nisam dovoljno krvoločna (njuše me i osećaju da tražim više od telesnog ) Ujedaju i dbacuju zasićeni Prekobrojna sam
Ni jagnjad mlakih ljubavi me neće za svoju Mirišem na vukove i sokove tela Gnušaju se rana iza sirovih strasti Niko da ih bar iz samilosti izliže A kažu da su jaganjci ljubavi na oprost U nemilosti sam i kod milosti Suviše sirova i silna za njih Ne spadam među male i slabe Okreću se i beže Odlazim Suvišna
Odbačena od sebe Tebi sam prišla posle svih Mome vuku u jagnjećoj koži Tuđem jagnjetu sa očnjacima Duhovna i telesna Ponudila sam ti grlo pod zube I izvila vrat u iščekivanju Poljubac ili smrt
Poljubio si me nežan kao jagnje Šapćući “ Volim te “ I preklao kao vuk Rečju “Odlazim”
Šapat li to tvoj čujem Ili vetar nerazgovetan u noći Bruji u lišću breze I govori mi Sve te reči ljubavi ponovo Ili si ipak ti Materijalizovan mojom ljubavlju Pod svetlošću načetog meseca U noći Koja nema sutra Ni dan I je li ovo srce Što mi se čini da čujem ( a ne osećam) Ili to Svemir ili Bog Neuništivošću ljubavi Iskucavaju sećanje na život i tebe I mene na mene Sad kad sam samo trak mesečeve pene Rasplinut na svetlost i senke Duh koji te pamti U noći U kojoj sam još samo san Koji sanja sam sebe
Vidim te (u mislima) Kako koračaš ulicom tvoga grada Između prolaznika kojima ne značiš ništa: Običan muškarac kakvih je pun grad Ni više mlad Ni već star Sumnjam i da te vide I uvređena sam zbog takvog slepila: Kako ne vide sjajnu auru oko tebe Svetli ti se iz očiju I zašto se ne raduju što ćeš ih obasjati pogledom A ja bih dala svoje oči Samo da ti se sa očima još jednom sretnu U ulici bez početka i kraja U mojoj glavi…
Gledam te ( u sećanju) Na reci (koja nas je odnela) U senci mladih moravskih jova U danima osame na obali Znam te tvoje sate Kad pustiš misli da teku Sam…
…Ti samo misliš da si sada sam Jer ne osećaš me više šestim čulom ljubavi I ne možeš znati da sam u tvome svemu: Sklapaju mi se i šire misli oko tebe Ne osećaš Kako te upijam iz daljine Iz vazduha koji dišeš Izdvajam čestice koje si izdahnuo I udišem kao homeopatski lek Svaki mi udah srh života U dimenziji u kojoj postojimo još U mome pamćenju Fluidni fragmenti tebe Koji me drže Da se ne raspem
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 26/2/2015, 10:49 pm
PRELUDIJUM
Umreću, I neće žaliti za mnom zaboravljene jasike- Radosno će šumeti Nekoj drugoj zaljubljenici u poeziju U crvene sutone na reci, Sve će teći kao što je teklo: Nijedan val moje Drine neće stati Kad poslednji moj talas smiri oseka, I dalje će se mrestiti ribe u virovima I gačci u vrbacima će se pariti i pevati O tri moje smrti: O mrtvilu pre nego sam te srela, O umiranju po rastanku, I ovoj konačnoj koja je zakasnila: Trebalo je da umrem pre bola druge smrti, Bojim se da mu ni konačnost ne može ništa, Šta ako kraj života nije i kraj ljubavi? Bože, Zar ću umirati za tobom dokle je večnosti Pod zaboravljenim jasikama Zaboravljena od tebe I mojih pesama?
Nena Miljanović
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 4/3/2015, 9:58 pm
SNAGA SLABOSTI
Uzalud si ponovo tu, Odlučila sam, Izuću se I kao fakir po užarenom ugljevllju Iskoračaću tvoj put kojim si mi došao prvi put I stopalima upisao u prašinu strasti zakletvu Da poslednji put koračaš stazom ljubavi, A nije bila ljubav I ovo je poslednji put Da me ostavljaš U prašini.
Bosa, Pregaziću sopstveno srce, Neka mi zaostali žar spali zaboravne tabane I sagori Ahilovu petu ponovljenih slabosti Da ne krenem još jednom za tobom Stranputicama Kojima mi posrće duša I kao slepac po pepelu prošlosti Pipa i traži tragove ljubavi I ono što nikad nije ni imala: Svoje mesto uz tebe, U tebi…
„Lastavice moja“ Rekao si krajem marta I pod strehama tvojih kapaka Izgradila sam gnezdo Lastavičasta Lakomislena Lepršala sam sam oko sna o tebi Poverovala sam da sam ti ptica…
„Brezo moja bela“ Šapnuo si početkom aprila: Izlistala sam pod tvojim prstima Zavijorila razvigorna Brezolika Belokora Pustila koren u tvome srcu. Mislila sam da si me ukorenio .
„Pesmo moja nad pesmama“ Govorio si u danima zrenja i vrenja. Propevalo je sve u meni Sama sam postala sonata Stihotvorna Zlatoreka Ispisala sam te svakom pesmom. Pomislila sam da sam pesnikinja…
„Žena si moja“ Čekala sam da čujem. Do jeseni sam čekala Dok laste nisu napustile gnezda I lišće breze razneo vetar I mene raznele moje pesme… Ćutao si Jer Već si imao ženu…
Ne budi korak ispred mene I ni u čemu iznad Hodajmo kroz život rame uz rame I podupirimo se Ti mene svojom snagom Ja tebe svojom nežnošću Ljubavi moja I ne poklanjaj mi ništa danas Za praznik tužnih žena
Rasplakaćeš me Ako sam samo dan u godini Tvoja Posebna Ne poklanjaj mi ružu Ako ti ruža nisam svaki dan I kad te trnjem svađa bodem I nisam ti nežna Isti sam miris koji te jednom opio I ti si meni snaga I kad si slab i nesiguran Verujem u tebe i tu sam Ramenom uz rame Moj si Muškarac velikim slovom I ne treba mi poseban datum da mi to budeš Neka ne treba ni tebi
Molim te Ne kupuj me ničim Za praznik nevoljenih žena I ne daruj mi ništa danas Što mi nemaš dati svaki dan života Sebe i svoju ljubav Rame uz rame I kad ne liči na ljubav iz mojih poema Liči na Život Jedini kojim mogu da živim sa tobom I da te volim više nego sebe Trnata i opojna Tvoja SVOJA
Koračam stranputicama sećanja I saplićem se o (ne)istine Ubeđujući sebe da (ni)je bila ljubav Na putu strasti koji ne vodi do duše Kad smo se ispili nadušak kako se pije otrov U posrtanjima po putu dve usamljenosti Nisam znala tada ( ni sada) Da ću te voleti i da me nećeš voleti I da pijem svoju duhovnu smrt
Ljubav sam mu Ponavljala sam u pesmama Jesi Grcao si u gorućim noćima I svaku reč je porekao dan Kad si me gasio kao crveni fenjer Kad ohladiš reči i krv A ja Upornošću pesnikinje pomračenog uma Koračala sam za tobom i kamčila ti te reči (ne)ljubavi Kao kurva kamenjarka gazeći po sebi Kurvala sam se sa samom sobom Prodajući telo za iluziju ljubavi Kojom sam napisala moje najbolje poeme
I šta su sad i kome Ta moja iskurvana pesnička kopilad Ni usvojiti ih ni odreći se Ni priznati ni poreći da me nisi voleo Ni da te i dalje volim I šta sad sa sobom Kad se ne kurvam više bar sa Poezijom Jer nemam više šta da joj dam Sad kad te (ne) ostaviljam ( jer me ne ostavljaju nabeđena sećanja ) Na korak pre kraja puta ljubavi i neljubavi Pre tvog priznanja da me ne voliš I mog da ne umem da pišem Ni da živim Sad kad gasim crveni plamičak srca I u gluvom sam mraku U kom posrćem za sopstvenim odbeglim rečima Kroz tišine u kojima nema bar tvojih lažnih Ne čujem više Glas Poezije Ni samu sebe Samo bat tvojih odlazećih koraka odjekuje u prazno Po kamenu puta za nigde U meni
Ovo je moja pesnička Lacrimosa Jer opraštam se sa svojim poetskim očima: Oslepele su za boje Sada Moje kiše iz očiju su sive i nečujne A bile su purpurne i plave I dobovale Odu Radosti I kad plaču od tuge za tobom Bez tebe Žalosno je bezbojan i gluv moj sadašnji svet Žalosni su šareni detlići i žute žune Što su kliktali moje stihove o tebi Sada Izgubili su boje u mojim očima I tuguju nevidljivi i nečujni Tugujem Za izgubljenom lepotom mojih svetova I plačem (za) poslednjim prolećem: Nemam više čime da ga vidim zeleno Jer Samo u očima ljubavi je lepota sveta Bila je Dušom obojenom tobom Sama sam bila dugin spektar I srce mi je bilo crveni božur I šareni balon je je bio Svemir Više nije: Rasplinula se moja duga I palo je Moje Nebo Sa poslednjom kišom boje pepela Što me iskapava ovom Lacrimosom O poslednjem proleću pesnikinje Koja to više nije...
Prstenuj me Srcem i vlatima trave Sam ih spleti u poljima Bez reči i svedoka Venčaj me vetrom za svoju dušu Pod Suncem Između trave i tebe samo Svemir Između tebe i mene samo Ljubav Bez potpisa i overe Neka nas overi život Dok trajemo kao trava: I gažena ostaje zelena I kad nas izgazi život volećemo se Bez zakletvi i velikih reči o večnosti Dragi Ništa Ništa mi ne nudi što će nas okovati Ni neraskidivost braka Ni sitost hleba (i života) Ni sigurnost zidina doma Gladnu ljubavi U šume tišine me povedi i nahrani Pronađi Divlje kupine tamne kao tvoje oči Golu kao istina Ogrni me tvojim pogledima Oblake svuci da me usnulu u tebi pokriješ I nebo nam razapni za krov i dom : Jedini je koji se ne ruši Jer temelj mu je tvoje srce Tu Neka ti budem Eva Samo to i ništa više Samo prva Žena Prvom Muškarcu...
Jesam li I kome sam Karika koja nedostaje u lancu dana života Ili sam samo pesma o ženi koje nema Za muškarca kakav ne postoji Ili sam samo samonikli ljiljan u polju poezije Mirisan kao poslednji greh I beo kao prva nevinost Taj cvet iz heraldike kraljeva ljubavi I iz Lorkine inspiracije za romansu o nespokoju Nikome više potreban Predviđen za krunisane duše koja izumiru I za pesnike koji se ubijaju tačkom na ljubav
I gde je i ko je taj Ako postojim bar u nečijem snu Ovako žigosana ljiljanom Obeležena tim znakom proteranih iz stvarnosti Osuđena ili pomilovana Na progon iz jave u snove Na pusto ostrvo poezije Gde živim od ljubavi iz stihova o tebi I trajem Od odlaganja da napišem pesmu O nekom ni nalik tebi koji će doći jednom Jer ću mu biti karika koja nedostaje I koji će mi prozom dana u dvoje Izbrisati ovaj žig osuđene na ljubav I (i)zbrisati me iz Poezije Brisanjem tebe iz naslova I mene iz lanca života U kom sam nekome karika koja nedostaje I koja se konačno slomila I prekinula me u napola prekinutoj pesmi O nekome (ni) nalik tebi... ...Odlažem da je napišem (Od)lažem U nadi ...
Jutros me je napustila pesma A pevala je u grudima Visoko u srcu Kao mlad orao krstaš pd nebom Tako je kliktala ta moja o tebi Kao ja kad si tu Na reč tvoju da sam ti Ljubav Život je hrlio u reč i stih I grlila me pesma kako bih da me grliš ti I ljubila kako ljubi vidarka ljubav Da prođe gde boli
Noćas Bolovala je moja vidarka sa mnom Do duboko u noć I umrla od tuge u zoru Jer ti si prećutao reč ljubavi od koje se ozdravlja I izrekao običnu Kakva se govori bilo kome kad boluje I ta suvišna Oduzela je moć mojim poemama Da me ubede da je ljubav i kad nije Melemi moji stihovani Nemoćni da me iscele neistinom Umrli su od sramote jutros…
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 3/4/2015, 10:08 am
“BESMRTNA PESMA”-Nena Miljanović
( za 3. juni…bilo koje godine)
Belokosom Poklonila je za pozni rođendan ( kad se godine broje sa strahom od starosti ) Svemoćna ogledala svojih zenica Koja su mu srebrne vlasi učinile tamnim i gustim I njega mladim u sopstvenim očima Bez oklevanja i bez straha od bola slepila Razbila je svoje oči I dragocena zrnca ljubavi Rasula po njegovom prosedom temenu Srećna Što je očima njene ljubavi Sam sebi postao kakav je njoj Bez godina
Njemu Sa srcem hladnim i šupljim kao napukli krčag Iz kog je davno iscurela poslednja hrabrost za ljubav Presadila je svoje ptičije i vruće srce (ne mareći što joj život zavisi od kucanja sebe u njemu) Radosna kao ludi slavuj Koji nabada srce na ružin trn Da bi je svojom krvlju obojio u purpur bezličnu I peva zanesen crvenoj Veličanstven jer umire za lepotu ljubavi Pevala je Ne brojeći poslednje otkucaje njemu u krivicu Ni kapi sa kojima ističe Sebi u zaslugu
Sebi slepoj I živoj i posle poslednjeg otkucaja sebe u njemu Za njegov rođendan Poklonila je obesmrćenu sebe sa njim U ovoj besmrtnoj pesmi U kojoj mu je ljubav Jer pesme nemaju prošlo vreme Kao što imaju sreća i život…
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 6/4/2015, 3:02 pm
RASPEČAĆENA PESMA ( mojoj Sandri)
Neću ti posvetiti ovu malu pesmu kćeri moja Posvetiću ti zapečaćenu Knjigu o Ljubavi Sa petsto poema o Poslednjem
Ostavljam ti je Kao ključ kojim ćeš osloboditi sebe samu Jednom Kad budeš imala godina koliko ja sada I ja ne budem više tu Ni moje oči U kojima sebe vidiš mladu i kad osediš I ja te vidim kao nevinost i kad si sama sebi greh Lastavice moja Tek tada je raspečati Jer nećeš razumeti pre Kako se poslednji put leti i pada
Sada Sudila bi mi kao majci brakolomnici Tada Pomilovaćeš me kao ženu I moje pesme biće pomilovanje tebe Kad poslednji put budeš (po)grešna Čak i za svoju mladu kćer Jer si nekome i sebi sjala poznom ljubavlju I ugasila se jer ste se ugasili i prošli
Rođena Tek tada razlomi pečat moje duše I pusti da te moje pesme teše I ljube da prođe gde boli Kad te više ne bude ljubio Poslednji
Tek kad se oprostiš od ljubavi Oprostićeš mi mojih petsto poema Ne čitaj ih pre nego što prođeš Kroz ono što ne prolazi Ni kad prođeš Kćeri moja Ženo...
Cigani, vi kojima je planeta domovina i dom pod plavom čergom neba , vi kojima je i crkva i vera zeleno polje bez granica, vi večiti putnici što putujete s kraja na kraj života drumovima između zemlje i neba , srećan vam Dan Roma. Devla vas pogledao i leba vam dao i Bibija vam bila na pomoć. Pesmom, slavite, plačite, psujte i kunite život među narodima , vi ga pevajte a ja stihovima opevah vas i svoje ime među pesnicima. Nena Miljanović Daniluška
Iz moje zbirke poema na ciganske teme "Daniluškin romansero"... ODAKLE TI JA BOŽE-Nena Miljanović Ne pitam te Devla Odakle ti volike tvrde džade Na sve četri strane od beli svet Pitam odakle ti ja vaki ko katran Sa tabani tvrdi i mekano srce Ko kajmak na lebac topim se na sunce Od sreću što greje a da ne platim Ljubim ti vurunu cigansku bože Na leđa je nosim di god da pođem Sa put pod taban I pamet među noge Na kljuse bez potkovicu I sa ženu bez gaće Sa deset deca u taljige bez točak Ciču od sreću i kad su bez ručak U prazan koto tuču ko u doboš Čuješ li kako dreču u pesmu "Cige- mige na taljige voziii devla cicvara -popara sipaaaj bože" Ljubim i gladne u alava usta Ala i volem Al mi je lepo Fala ti Devla Kad si me pravio nisi žalio Ni ja na tebe nemam žalbu Samo te pitam Di ti je pamet bila u glavu Kad si pravio drugi ljudi Ovi od drugu pamet i farbu Beli u lice i prazni u srce Ko rupa bez dno im stoji u prsa Di sam ti bio da me kidaš Da svima daš po nokat mene I crno pod nokat da im budne dosta Pod sunce što vozi preko celo nebo Taljige od radost sa mene u njima Sa kljusad od dani potkovani sa sreću Što me tandrču po drum od život Pa sa moju ženu decu pravim I sa nji pevam na deset usta Na četri strane rasut ko pleva Na vetar letim Sa gusku pod mišku I pevam te Devla Čuj kako pevam Sa prazan stomak U punu dušu Čađav u lice Beo u srce.
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 16/4/2015, 12:41 pm
ZLO PROLEĆE
Ne pevam o proleću prigodnu O buđenju i bujanju ljubavnog ludila i nagona Kad polude trave kunići i pesnici: Neka mi oproste april i sezonske poete Što moja ljubavna o tebi nema godišnje i životno doba I ne treba joj podstrek prolećem, Niti spektaralnost aprilskih cvetova i opširnost reči Za pesmu u Lorkinom maniru : Zeleno, volim te zeleno.
Moja ljubav nije travka što raste samo s proleća, Ni strast kunića što periodično polude zbog parenja, Niti sam ja podobna pesnikinja Kad mi ni aprilski uznemirujući razvigor Nije izgovor za poemu o zefirima tvoga disanja, Jer i u decembru Bio si mirisni južni vetar ljubavi, I cvetao je raskošno moj poetski svet, (istina, malo sam se stidela svog nepristojno bujnog zimskog proleća pred onima koji pristojno biraju pravo doba za ljubav) Kad je i sneg sipao behar tvojih iskrenih irisa po meni, I pevala me podmlađena sunčana ptica u tvojim prsima Pod oskudnim zracima zubatog zimskog sunca, Toplo, Tekla je tada tvoja crvena reka I topila sive snegove godina U prolećne bujice boje purpura ...
O dragi, Dragi moj, Neiskreni su sada tvoji irisi, Ovog zlog aprila, Reči ti govore ono što ne potvrđuju oči, I svet se osuo strašnim cvećem boje tišine Što miriše na lanjske snegova i uginule prepelice, I jedino što cveta crveno sad je moj stid Što za greh tvoje neljubavi Okrivih proleće a ne tebe.
Dok sam ti bila Ljubav Bila sam vernik i pesnikinja I verovala u pesničku utopiju Da sunce nije helijumska lopta Nego vruć zlatnik ukovan u čelo Boga I u moje sopstveno Iza kog su se rojile tople verujuće misli Da postoji Bog koji mi daje život I da si to ti
Verovala sam i da leptiri nisu insekti Već leteći cvetovi Ljubavi izleženi u duši I pušteni niz vetar lepršavih reči U mojim mladim pesmama o tebi Iz Početnog Vremena rađanje tebe u meni I mene u pesništvu
Sada sam ateista bez ičega Šuplja kao gasno jezgro Sunca Kotrljam se kroz Prazninu Vremena Besmislena kao zaboravljena božanstva Koja su smenili novi bogovi
Napuštenu od tebe Napustila me je vera U leptire i moje ostarele stihove I nepodnošljivo mi je u ovom bezverju U kom me ni jedna utopija ljubavi ne laže Da postoje besmrtnost i Bog I da si to ti
Moj pali Bože Ne mogu da verujem u tebe više Jer uzeo si život koji si dao I meni i mojim pesmama…
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 30/5/2015, 9:15 pm
DESET GREHOVA
Otiđi potpuno Sad kad odlaziš iz našeg ljubavničkog vremena U mirnu priču o prijateljstvu (To sada tražiš od mene i nudiš) A ja ti nikada ne mogu biti samo prijatelj
Telo moje ti to ne može biti I izdaće me Svaki put kad ti se ruku pri pozdravu taknem Posrnuću i pasti pred sobom Ukipljena pred tobom i sećanjem Da su ti prsti bili deset smrtnih grehova na meni Kad smo se voleli Kad smo se strasno i strašno voleli…
Volimo se i sada kažeš Istina Ja te zaista volim Ali ne tako sterilno kao ti mene I tu ne mogu protiv sebe: Čak ne osećam ni lažni stid Kad ti se bez ustezanja ponudim Niti bolnu uvređenost Kad me tvoja ohlađenost zaustavi I samo u sebi jauknem Kad u prolazu me ovlaš dodirneš Nevino Kao dečak ili starac I ruke ti smerne i mudre Nalik na “grešnike“ koji su okajali svoje
A ja daleko od smernosti Ljubavnički (ne)poštena Sav “greh” na koji bih da ti navedem prste Samo bih da primim na sebe Kao Marija iz Magdale Koja je neprijatelj samoj sebi Ako je samo prijatelj muškarcu kog voli
Mogu li ne biti Žena sa tobom Mogu li ti biti samo prijatelj?
mogla bih otići kao Silvija Plat primamljivo mi zvuči evo posmatram s prekorom svoje noge i isto kao Silvija kažem: daleko dogurasmo i dodajem predaleko nisam planirala ovoliki put nisam planirala ništa čak ni da pišem pesme sve planove o meni krojili su drugi:
demon pisanja me je pre rođenja uzeo pod svoje i još u placenti me navodio na poetski plač radi lepote plakanja klela mi se mati da me je čula kako jecam u njenoj utrobi za junskih noći i mesečine što je još jedna moja veza sa suicidalnom pesnikinjom to sa uticajem Selene na moju poetsku bipolarnost: patim od poremećaja izmišljanja voljene sebe i želje da zaboravim sve što sam izmislila i mogla bih možda kad bih ubila demona pisanja u sebi ali znam živeće duže od mene proklet i moja lična tragedija neće okončati ništa:
moja nesrećna ljubav nema kraj i samoubistvo neće doneti slavu mojim pesmama kao Platovoj zakasnile su mi i ljubav i smrt: ja nemam Silvijinih trideset sa duplo više neću da spekulišem sa činom koji bi ismejao moju ljubav sa ovoliko godina koliko imam podjednako je nepristojno i živeti od sna o ljubavi i ubiti se zbog buđenja nepristojnoj ne preostaje mi ništa sem da pišem pišem pišem dok ne odlučim drukčije…
Ne umem pesmu o jeseni (A da nije i o ljubavi) Da je sasvim moja I da je bogata i radosna Kao rog izobilja ili ispunjeno srce
Nehotice Provuče mi se između redova elegični Prever I sipa uvelo lišće po stihovima Otkinuto lišće Žuto Kao Lorkina nespokojna septembarska luna Suvo Kao suv Šantićev muški plač bez suza Kao gorčina svih od poezije prevarenih pesnika Da su voljeni koliko su voleli
Pokušavam Ali sve reči Potrošili su pesnici pre mene Ja nemam ni jednu novu Za raskošnu odu oktobru Hvalisavu kao Miholjskog sunca sjaj O rodu i darovima smirene jeseni
Taj rod Ne zasejasmo zajedno ti i ja I sad sam ogorčena I kao Drainac psujem sve poetske prevare I jeseni zlatne lažni sjaj I poeziju kojom sam lagala da sam ti ljubav I koja me lagala da sam pesnikinja I sebe što potkradam pesnike I tebe Jedinog koji me nisi lagao da voliš Kad si me prestao voleti
Tražim od života gramatu Za ptice pevačice koje nikad ne polete, A pevaju suncu najlepše ode I nikad krilom, Ne okrznu nedostižno nebo, Suviše sitne da prate razmetljive kondore Što kreštavim kljunom srču zlatnu kišu. Za male što se nikad ne vinu, Tražim veliko priznanje, I počasno mesto pod suncem, Iz zlatnih visina da im odjekne cvrkut I nadjača glas jačega.
Tražim od poezije Promociju za pesnike bez knjiga: Svečanost tišine za gluve za aplauze I slepe za pisana priznanja da su pesnici, Za one najtiše što se ne razmeću papirnom slavom I ne žive Ako ne pišu bar prstom po prašini koja će ih pomesti Za tvoje najbolje Pozovi poezijo publiku: Duhove nepriznatih poeta iz prošlosti- Nepoznate francuske trubadure Što su inspirisali poznatog Prevera, I dronjave španske ulične svirače Bezimene Cigane Što su stvorili ime Lorki Svi neka dođu Sa po dve gramate za anonimne: Sa vinutom sitnom pticom pod jezikom I perom palog kondora pod petom.
Njemu Slepom za boje Dala sam sedam svetlosti I ugasila svoje odbačene oči Okačene na dva kraja duge bez spektra
Gluvome Na dobošu svoga srca Odsvirala sam uvod u Odu Radosti I prejakim udarima Pocepala opnu što životu daje ton
U tami mojih pesama Tišinom Dišem reč Ljubav Ehom bivših udaha Do izdaha Dozivam svoj vid i sluh Kroz rupu u vremenu i prsima Gde sam se sklonila pod kamen poezije Radosna Što me razbija i mrvi na stihove I nikako da ga iz duše izmrvi Na sitno slovo zaborava
hladan i nag pipao je inje pod pupkom žudno iz noći u noć pod perinom vraćene prošlosti skvrčen u fetus ogrtao je oko sebe polusan kao svilenu kožu žene koja ga je volela na postelji od kostreti kajanja čekao je nulti tren između dva vremena da oživi uglavljen u san između njenih carskih butina od (ne)oprostivog pamćenja prosjački skrušen kamčio je sopstvene krvi zrnca još jednom da se prospe toplinom po zimi što mu okiva prepone bez daha zadavljen grudvama njenih nadošlih grudi u grlu zaglušen glasom kojim ga je uzalud zvala kad se oglušio o ljubav zaveden novom strašću bubnjevima srca razbuđen dok se slast sna topila u gorčinu jave dlanovima je topio inje u bolne kapatke i kapao poslednju so sebe iz stalaktita bez snage za pećinu stvarnosti bez eha
Znam šta jeste pesma i velika ljubav u njoj I posramljena sam Jer Mislila sam da umem da pevam I da umem da te volim
Da je zaista tako Napisala bih uzvišeni sonet o tebi U kom bi vitez moj bio Ukrasila bih te Girlandama najlepših prideva i odlikovala Crnom ružom i ružičastom podvezicom Poetska vojvotkinja bih bila Da umem bolje (da pevam i volim) Videla bih te boljeg I lepšeg I hrabrijeg Ovo prozaično Sigurno nije pesma (verovatno ni ljubav) Pralji ne priliči Što ni nadimak od milja za tebe nemam Jednostavna kao zemlja ili so Samo ti ime kršteno izgovaram I puna mi ga pluća i usta kad te zovem Kako Boga dozivam i prozivam Kad mu se molim Ili kad ga psujem
I kad mi se odazoveš običnim glasom A čujem te kao sva zvona sveta I sve molitve Ni tada ne znam da li je to ljubav Ili zaboravljena pobožnost kojoj se vraćam To Što sama postajem pesma bez reči tada I nemam potrebu da stihove pišem Ne znam šta je Kad samo drhtim kao da ću umreti Samo drhtim A ne znam zbog čega
copyrgiht @ Nena Miljanović
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 10/11/2015, 10:56 pm
PRESTUPNA PESMA (7. новембар 2015. у 20:59)
Kratka je moja pesma danas Jasna Kao misao mudraca pustinjaka Što ne pita A šta bi bilo da je bilo I deset zrna peska što mu pod deset nokata stanu Uzima za meru o imati i nemati I ostaviti i poneti kad se sa zemlje pod zemlju pođe
Tad Kad se senka moja od tla odlepi i duša prhne i pisne kao ptica Bez žaljenja Ostaviću i zaboraviti stotine pesama o tebi Dugih kao prestupne godine… …i poneti ovu današnju Najkraću Pisanu perom ptice bez glasa Da si ljubav I kad te ima i kad te nema I da si bol pustinjaka bez mudrosti u prsima Zbog svega što je moglo biti A nije
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 25/11/2015, 4:24 pm
PUT KOJIM SE REĐE IDE -stop nasilja nad ženama
Ne podsećam na svoju nevinost I ne tražim ni od koga samilost: Tražim u sebi tragove samopoštovanja Na stranputicama pogrešnih ljubavi U pelcerima straha pred gubitkom Nepovratno gubeći sebe pitam se : Čega se to plašim I koga krivim za trpljenje Koga i zašto molim za strpljenje Ja Trpeljiva do granice izdržljivosti Hrabra pred smrću kad rađam život Imam li pravo da prozivam za nasilje Nasilna prema sebi jer trpim
Smem li Da pozivam druge na dostojanstvo prema meni Nedostojno pognuta pod pesnicom Zgužvanog srca Kao ponjava pod nečijim nogama Porobljena svojom slabošću da odem I da odreknem bezuslovnu poslušnost ocu I pravo sinu na zloupotrebu ljubavi I mome muškarcu vlast nad telom i dušom I materi pravo na savet TRPI!ŽENA SI ! Jesam Ali sam i ČOVEK
Ne dam Ne drugima Sebi ne dam na sebe Dostojno Dostojna imena Žena Sama se branim Svešću o neljubavima i svojim slabostima Koračam putem kojim se ređe ide: Samopoštovanjem do poštovanja I ljubavi Ljubavi …
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 27/11/2015, 10:09 am
Kad sam upoznala vase stihove, zelela sam jos vise da upoznam i vasu dusu...krenula u traganje, citala vas, i cutnjom u sebi upijala svaku vašu pesmu, svaka je odraz svakoga od nas, bar meni... A onda sam naisla na jednu posebnu koja me opcinila, iako moram reci sve su me vase pesme koje sam do sad procitala opcinile, a to je pesma Čovek... Zahvalna sam kad susretnem poete koji u meni pokrenu kotac koji se vise ne zaustavlja, jednostavno tragam i dalje, i sa uzivanjem vas citam, uvek nestrpljivo iscekujuci jos vasih prelepih stihova... Hvala Vam Neno!
Čovek
Reci mi kakav je tvoj Bog Reći ću kakav si ti Čoveče.
Ako si svetlost I tvoj Bog je svetlost Smeši ti se bezazlen kao dete Milostiv kao mati Siguran kao otac tvoj Ljubav bez nadoknade Vera bez žrtve Načinom ljubavi Do načina Čoveka
Ali Ako si svoga Boga raspeo Ako si Ga morao ubiti da bi ga mogao voleti Ako si takav bio Bogu Kakav si sebi Kakav si meni Odgovori mi Reci mi u šta veruješ Reci mi šta je za tebe Bog Reći ću ti šta si ti za Boga Za ljude Za sebe
Ono si što OSEĆAŠ Ne ono što GOVORIŠ Čovek si koliko si ljubav Koliko daješ od dobra Koliko ne uzimaš od zla i za zlo Čovek si koliko si ljubav Bog si koliko si Čovek
Pod kržljavom palmom nade U Sahari duše Žedna ljubavi ili bar njene iluzije Umotana u burnus samoće Čekah te Obećanog…
Obećan si mi u poetskim snovima (Bogovi snova drže reč) Ispunićeš mi se Ispunjavaš se I dolaziš Ti ili pesme o tebi Ne znam i ne pitam se Govorim “Znam da si Ti i da se zoveš Čekani Ime ti je u svako zrno peska upisano Pomisli koliko peska čini moju pustinju”
Govoriš “Sam sam koliko i ti I moja pustinja je strašna U njoj se čak ni ne sanja slobodno A sanjao sam te krišom Godinama U snovima ti je ime Moja Skrivena Hajde Ne oklevajmo Poverujmo”
Poverovala sam Nastali smo ( da li smo?) Nestali ( da li smo?) Oaza smo u pesku poezije Ili njena zelena iluzija Svejedno Pesnikinja sam I verujem u ljubav I kad je samo fatamorgana Od slova na papiru…
Zlostavljaće me zaborav, Znam, Oglušiće se o moju molitvu Da te ne pamtim i kad pamćenje popusti, Kad mi se lica sina i oca izbrišu iz oka I pomešaju u sećanju imena i vremena, Mučiće me zaborav tvojim imenom: Sve što sam imala, imenovaće tobom, Sve što sam gubila, opet ćeš biti ti Rasplinut i zgusnut u svemu I neću znati zašto plačem Nemoćna ni da te se jasno setim Ni da te bar mutno zaboravim.
Izmučena, Samo ću plakati sitnim staračkim suzama I svi će misliti da sam senilna Jer plačem zbog žutih maslačaka u travi I niko neće znati Da mi je svaki tvoje sunčevo oko I da se grejem njima, Čak i kad maslačke i mene raznese vatar I kad i sama postanem samo trava, I tad ću plakati za tobom I slivati se sa rosom niz vlati iznikle iz mene Dokle poslednja travka na zemlji ne izumre I dok me zemlja ne raspe u prvobitnu prašinu, I prahom mojim Titraće zlostavljač (ne)zaborav Jer ni život sada, Ni smrt tada, Ne mogu mi te više ni dati ni uzeti.
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 25/12/2015, 8:33 pm
PALA PALMIRA - Nena Miljanović
takva je poezija kao ljubav i smrt ulepšava sve zveckaju velike reči u mojim potonjim pesmama (o tebi) gordo kao zlatne okove zarobljene Zenobije nosim lance neprekinutih stihova u izgnanstvu iz tebe pevam niko nek ne nasluti da su sve što imam od raskoši moje pale poetske Palmire i svrgnute ljubavi
prahom prošlog sjaja posipam tvoj vandalski trag na duši i srušena u prošlost ljubav ostaje ljubav i ne huli na ono što je ljubila jednom kraljica uvek kraljica velikaški te veličam do poslednjeg slova
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 31/12/2015, 12:22 pm
VARIJACIJA NA PESNIKINJINU PONOĆ-Nena Miljanović
Obučena u lanjsku haljinu sa olinjalim šljokicama Otrcanu i rašivenu po šavovima po kojima sam pukla Nevešto našminkana Hrapavim glasom govorim sebi : Počnimo svečani doček moja draga- Smešno je Ali mnogo mi lakrdije treba noćas Kad dočekujem sebe stariju za godinu (Ne)spremna sam za najluđu noć Ludu i lažljivu Koliko prošla i svaka prethodna prevarantkinja I ja noćas varam Smejem se kao cirkuski klovn Čemu biti drugo nego lakrdijaš
Evo Kikoćem se pijano pred ogledalom Dok prostački psujem i slavlje i sebe: Jebi se Godino Nova Lažljiva hohšaplerko Ni jedno obećenje nećeš ispuniti I ja sam noćas lažov Kad kažem da neću više pisati ljubavne o njemu Ne vidiš ispod iscerene maske Da plačem pod razmrljanom šminkom Dok grcam neuverljive stihove o prebolevanju Pijano hrabrim glasom I rasipam prazne reči kao papirne konfete I ponoć će već i spava mi se A treba poželeti nešto
Pa dobro Želim Da ne želim ništa I da nije Nova godina I da ovo nisam ja U ovoj plagiranoj pesmi Jer pokrala sam je (kao Nove godine mene) Od prošlogodišnje pesnikinje Koja ne živi više u meni Ne živi...
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 31/12/2015, 12:22 pm
PESNIKINJINA PONOĆ - Nena Miljanović
Sa dvorogom kapom dvorske lude I žezlom od rimovanih rubaija Navalčim nacrtan osmeh na lice I na trepavice kačam par lanjskih lampiona Starija kopija sebe iz lani U novogodišnjoj noći plešem sama sa sobom Vrtim se oko ose njega u duši Brzo Brže Kao Rumijevi derviši Teški trans mi noćas treba Za ovu igru Vremena i mene U taktu Fortune iz Carmine Burane Mora da sam poludela od poezije Jer brkam vremena i prostore dok poskakuju misli Uz citre i harfe Starogrčkih pesnika Čujem ih I pesme trubadura iz vremena dvorskih ljubavi Igra(m) srce(m) Wedding March Na muziku mojih prošlih poema o njemu Vrtim se Sa petama okrenutim unapred Igram unazad do starih Novih godina sa njim Nazdravljam im gorko Salute moja prolaznosti I podrugljivo Salute Godino Nova Salute...
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 1/1/2016, 12:54 pm
SREĆNA (N)OVA GODINA - Nena Miljanović
Iščekivana Najavljena bubnjevima milijardu srca Dolaziš korakom kraljice Puna plemićke razmetljive oholosti Kao mlada infantkinja ponavljaš Virgo intacta sum Sa lentom od Prevelikih Očekivanja Krunisana još neizjalovljenom Nadom Navijaš satove na Lažni Početak ( kao da od tebe počinje išta što već nije bilo ) I prevrćeš stranu na stari novi list Na tačku propuštenog Olako dopisuješ obećavajuće tri ...
Zaglušena ovacijama Zaslepljena vatrometima Ne čuješ opominjući glas iza leđa I ne vidiš izmuzgan lik u ritama A Mati tvoja silazi sa trona I teško korača pod bremenom Jer neispunjena obećanja odnosi Ravnodušna na ruganja Iskidane lente i krune Odlazi u Prošlost optužena od svih Koji su je dočekali kao tebe sada Kako ćeš otići i ti Kako će i tvoja kći Kad časovnik zatvori još jedan čovekov krug I vreme izrekne istinu O prolaznosti svega sem ljudske nade u sreću : Regina mortua est, vivat Regina Srećna nam Nova Godina (N)ova će biti bolja...
Gase se vatrometi ponoćnoga slavlja i mamurni Mesec iznad mog uzglavlja pijano plače stihove o tebi, isto ko i lani. U godini Novoj ničega novoga - tuga se nastavlja.
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 8/1/2016, 9:40 pm
SLAMKA SNA – Nena Miljanović
iz svežnja davnašnje zlatne slame ispod čarobnog kuhinjskog stola proviruju orasi uvijeni u crveni staniol i kotrljaju se po podu mirisne narandže nalik na krupne zimske zvezde žute i zvučne od cilika dečjih glasova i maminog zvonkog smeha radosnog kao praporci u snegu negde napolju iza prozora išaranih ledenim šumama posutim injem ili vanil šećerom što sipi kroz cediljku za čaj po polumesecima kiflica rumenih od vatre i maminih zajapurenih obraza mekih kao jastuk kad ih pospana od slavlja taknem usnama mekih kao šećerni prstići dece na mome licu ili kao jastuk samoće kroz koji tonem u san o zimskoj bajci koju pričah mojoj od slavlja pospanoj deci uoči davnih Božića
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 8/1/2016, 9:41 pm
Roždestvo ( rođenje) Čoveka – Nena Miljanović
neću o Vitlejemskom mitu i jaslama ni o legendama o bezgrešnom začeću i rođenju grešna sam pesnikinja i ne znam za veću religiju od ljudskosti jer mnogo manje od biblijskog mita mi treba da poverujem i propevam
vera je kad ne delim ni ljude ni bogove na tuđe i moje kad mi u očima sve ljudske oči planu kao svećice i svetle me slobodnu od dogmi ti živi polijeleji u hramu duše više od religije je ta duša drhtava kad u sebi kao sebe osetim sve svetovno kao svetinje pa zapevam dušom i telom Odu Radosti svemu što se plodi i rodi iz semena bez misli o grešnom i bezgrešnom pevam veličanstvenom svetom Sveživotu i božanskom činu ljubavi koja ga stvara
i ako bih da imenujem sakralnom rečju TO u šta verujem i ljubim strasno bez straha ne zbog nagrade obećanim rajem TO što ljudi zovu Bogom i drhte u strahu strepeći od kazne paklom ( može li se voleti svoj strah?) imenovala bih Dobrota Tek Rođenog Deteta a vi zovite kako mislite da će vam se odazvati zovite Bog Allah ili Jahve… …ja Ga ne z o v e m ni jednim imenom jer tu je u meni stalno kao apsolut tihuje i imenuje me Čovekom u imenicama svih i svega što se rađa i produžuje ljubavlju roždestvom Deteta Sveljubavi u meni u jaslama moje (ne)verujuće pesničke duše
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 16/1/2016, 10:47 am
RASKOŠNA PESMA - Nena Miljanović
Ti Dragi moj Moja zoro ljubičasta Ime najlepše od zore nastalo Ko jutro kad rađa svetlost Tako mi se rađaš u svakom mome danu Svetlosti moja Ko sunce kad prvim zrakom takne Vrške tananih breza Pa zadrhti nežno mlado lišće Tako zadrhtim Kad me okrzneš okom jantarnim Zenico moja i zenitu sunčani Mesečino drhtava U kapatki rose na ponoćnim krinovima Udahu moj miomirisni Ti zbog kog dišem Ljubljeni moj Ljubim te Srećnim i tužnim kišama iz očiju Vodo moja na nebu i zemlji Izvireš iz svega što vidim i ne vidim I tečeš mi dušom i stihovima Pesmom bez početka i kraja Blago i bogatstvo moje Lepi moj Sve što je lepo na svetu tobom je lepo I ja sam lepa i bogata Raskošne i prepunjene duše Kojoj ne treba više ništa Jer ima sve što život može dati I smrt ne može uzeti Sećanje na tebe
Nena Miljanović
Broj poruka : 248 Datum upisa : 20.03.2014
Naslov: Re: PSALMI LJUBAVI 21/1/2016, 9:34 am
PREKOBROJNA – Nena Miljanović
Zaogrnuta vučjim krznom (kažem sebi da mogu ljubiti bez ljubavi) Prilazim čoporu I oponašam u erotskoj pesmi režanje Uzalud Kao jagnje me vide kurjaci Nisam dovoljno krvoločna (njuše me i osećaju da tražim više od mesa ) Ujedaju me i dbacuju Prekobrojnu
Ni jagnjad me neće za svoju Mirišem na vukove i vruću krv Gnušaju se rana iza sirovih strasti I niko da ih izliže bar iz samilosti U nemilosti sam čak i kod fine poezije Suviše sirova i silna Ne spadam u priče o romantičnoj ljubavi Odlazim Suvišna
Tebi sam prišla posle svih Poslednjem Vuku u jagnjećoj koži Jagnjetu sa očnjacima Duhovna i telesna Ponudila sam ti grlo i stih pod zube I izvila vrat u iščekivanju Poljubac ili smrt
Poljubio si me nežan kao jagnje Šapćući početno “ Volim te “ I preklao kao vuk Režeći završno „Ne volim“