" KOCKAR " F.M.DOSTOJEVSKI

O "KOCKARU"

Obimom malen, ovaj roman u strukturi cjelokupnog stvaralaštva F.M. Dostojevskog zauzima sasvim izuzetno mjesto. To je briljanatna improvizacije izdiktirana u stenogram za samo 27 dana, ali improvizacije koja je u autoru sazrijevala pune tri godine. Još 1863., kao što Dostojevski piše u jednom pismu iz Rima, on je "na papirićima" sklopio plan za roman o "paklu kockarnice". Podsticaj za tu temu je ovoga puta Dostojevski našao u tekućem trenutku stvarnosti. Te godine, u časopisima se vodila velika polemika oko pitanja načina života Rusa u inostranstvu i formiranja tipa "inostranog Rusa". Prvobitna namjera Dostojevskog bila je da pokaže taj tip, njegov ambijent i ponašanje, cio taj mali potpuno zasebni svijet, koji u tuđim prostorima teško napušta svoje navike i lako se podaje novim uživanjima, sve hoće da isproba i u svemu da se okuša.

Roman "Kockar" ne predstavlja tematski fabularno jedinstvenu cjelinu. On ima tri glavne teme: temu kockarske strasti, temu Rusa u inostranstvu i temu nekoliko ljubavnih odnosa. Događaji su ispričani hronološki, a poneki teku paralelno u isto vrijeme. Vrijeme događanja je, kao i u mnogim romanima Dostojevskog, veoma zbijeno, kratko, jedva nekoliko nedjelja. Teka na kraju romana, u poslednjoj, XVII glavi, autor daje nagovještaj izvjesnog proširenja vremenskog kruga (na godinu i 8 mjeseci poslije ispričanog događaja), da bi ga na kraju sasvim otvorio i ostavio da teče u nedogled.

Roman nosi naslov kojim se obilježava njegov junak Aleksej Ivanovič. On se u osnovi, međutim, teško može uzeti kao glavni junak romana. Pravo naslovnog junaka on stiče na osnovu onoga što je u podnaslovu naznačeno i u cijelom pripovjednom toka označeno. To su "bilješke mladog čovjeka". U osnovi, ovaj roman ima formu ispovjesti Alekseja Ivanoviča implikacije njegovog viđenja događaja o kojima priča, njegovog ličnog suda o svim pitanjima koja roman pokreće. Ta forma uslovljava sve ostale junake viđenjem onog junaka koji pripovjeda o njima i o sebi. O svim ostalim junacina mi saznajemo onoliko koliko nam se o njima kaže i upoznajemo ih onako kako nam ih on predstavlja.

Fabula se ovdje razvija sa izvjesnom zadrškom i neočekivanim obrtajima. Svaka od sedamnaest glava romana imau centru drugi doživljaj zapisivača. Otud se u njegovoj kompozciji može primjetiti izvjesna razbijenost pripovjedanja, koja, međutim, djeluje sasvim pirodno, jer je rezultat osnovne forme pripovjedanja. Same te bilješke imaju najmanje dvoplansku strukturu.

LIKOVI



Aleksej Ivanovič

On je u posjedu dvije strasti, ljubavi kocke. I obje te strasti su u njemu tako snažne da se graniče sa nekom vrstom bezumlja. Njegova ljubav prema Polini nije čak ni obožavanje nego iracionalana demonska i rušilačka strast koja u njemu izazva ubilačke i samoubilačke misli. On će Polini izjaviti da je mrzi, ali će u isto vrijeme jedva dočekati da joj pomogne da isplati dug De Grijelu. Drugačije prirode je kockarska straast Alekseja Ivanoviča. Ona je za njega izazov sudbine, zanos od rizikovanja i u osnovi prezir prema tim gomilama novca i zlata što predstavljaju jedini cilj kockarskoj gomili. Zato je on za autora nosilac "poezije kockarske igre" i demon najuzvišenijeg reda u "paklu kockarnice". U suštini on ne žudi za milionima, već ga opija osjećanje rizika i želja da baci izazov sudbine. To je stanje ostalo neponovljeno i jedinstveno u cjelokupnom stvaralaštvu Dostojevskog.

Polina

Zagonetna ljepotica čije su ćudi nepredvidljive. Ona skrivanjem svojih pravih osjećanja srlja u tragediju. Polina na svoj ćudljivi način voli Alekseja, ali ona uvijek voli mučeći sebe i onoga koga voli. I to iz sasvim neobjašnjivih razloga, koji pi jedino mogli biti u nekom mazohističkom porivu njene ličnosti. Oko nje se roje inostrani obožavaoci: generalov kreditor, francuski markiz De Grije i Englez Mr Estli. Na kraju knjige ona dugo boluje u porodivci Mr Estlija.

Babuška Antonina Vasiljevna Tarasevičeva

Ona je istovremeno i "vitalna, svadljiva, samozadovoljna", ohola starica koja "zapovjednički viče i sve grdi", i dobra, velikodušna bakica koja daruje siromahe zlatnicima i štiti vaspitače generalove djece Alekseja Ivanoviča. Ona djeluje sumanuto obuzeta kockarskom strašću i kapriciozna u svome preziru prema strancima. Kraj ruleta, oko nje se vrti gomila laskavaca, ulizica, podlaca, koji je umiljavajući joj se, potkradaju i varaju. Te scene sa njom u kockarnici izgledaju demonski. Spoljašnj sjaj kockarnice samo otkriva bijedu kockarskom strašću obuzetih ljudi.

Mademoiselle Blanche

Ona je ljubavnica generala. Ispod spoljašnjeg dekora avanturistkinje i ljubavnice, izbija proračunata priroda obuzeta strašću prema novcu. Ona pozajmljuje kockarima novac pod interes i tako se sračunato koristi njihovom bijedom, koketira sa bogatim obožavaocima iz računa i sasvim dobro umije da nakupi milione u toj životnoj avanturi. Robojući u toj strasti, kockari rade za nju. Njena je uloga sasvim prizemna, nečista.

Mr Estli

On ne govori mnogo ali je pun vrlina i umije iskreno da voli bez nametanja. On pomaže drugima ne računajući da iz toga izvuče korist za sebe.

“ POEZIJA KOCKARSKE IGRE “



Zeleci da pokaze polozaj Rusa u stranim zemljama , Dostojevski , medjutim, ulazi u dubinu i sirinu tog svijeta za sebe. Vrhunski psiholog i poznavalac prirode covjeka , on opisuje ljude , odnosno , covjeka koji je obuzet kockarskom strasti i rizikom za zivot. Dostojevski prikazuje demona najuzvisenijeg reda u paklu kockarnice.

Veoma vazno je navesti i to da je Dostojevski osnovne strasti na kojima temelji svoja rasudjivanja i sam licno dozivio.Citajuci knjigu u meni su se smjenjivala razlicita osjecanja zaljenja , saosjecanja , razumjevanja , pa cak i smijeha . Glavni lik dijela Aleksej Ivanovic iskazuje se kao jedna veoma kompleksna licnost . On je u posjedu dvije strasti : ljubavi prema Polini i kocke . Njegova ljubav je rusilacka strast , koja nije dovoljno snazna za njega da bi napustio kocku . Aleksej se stidi kocke , ali ne moze nikako da se oslobodi tog poroka , jer je njega obuzela strast za rizikom , strast da se igra sa zivotom , strast da uziva u trenutku da ponovo dobije . Zivot za njega i taj mali , zasebni svijet je kao igra. . Oni ne znaju hoce li sutra imati sta jesti , u tudjoj zemlji su, za ugled i pokazivanje pred drugima oni prokockaju nasljedstvo svoje djece . Pa kako ti ljudi uopste mogu da zive i shvataju svu ljepotu zivota ? Strast prema bilo cemu moze toliko da obuzme covjeka , toliko da on zaboravlja na svakodnevne sitnice sto nas cine srecnim , na ljubav bliznjih , zaboravlja da se pokaje i krene novim putem . Svi u zivotu pogrijese bar jednom i mozda je najteze reci oprosti , a najteze je oprostiti sebi . Aleksej shvata da je pogrijesio , shvata da je mogao imati ljubav Poline i odlucuje da se bori , ali ne uspjeva da odlucno krene tim tokom . On ce reci : “ zar ja ne shvatam da sam tako malo dijete . “ U tim trenucima ljudi gube sve bas sve .

Taj osjecaj kada kazes da ces sutra da prestanes , da ces sutra da pocnes sve da radis kako treba , ponekad toliko puta zna da odzvanja u glavi . Veoma je tesko osloboditi se necega sto znas da ti skodi , ali bez cega ne mozes . Zato treba biti odlucan , treba biti uporan i svim snagama se boriti za sebe , za svoju buducnost i sadasnjost . Treba shvatiti da novac ne cini nas zivot srecnim , da novac ne moze da pobjedi sve i da novac ne moze da kupi ljubav .

“ NO DA BI SE RAZLIKOVALA LJEPOTA DUSE I ORGINALNOST LICNOSTI , ZA TO JE POTREBNO NEUPOREDIVO VISE SAMOSTALNOSTI I SLOBODE . “

“ ZAR JA NE SHVATAM DA SAM PROPAO COVJEK . ALI ZASTO NE BIH MOGAO VASKRSNUTI ! DA ! TREBA MAKAR JEDNOM U ZIVOTU BITI .RAZBORIT I STRPLJIV I – TO JE SVE ! TREBA MAKAR JEDNOM POKAZATI CVRSTU VOLJU , I JA ZA JEDAN SAT MOGU SUDBINU IZMJENITI ! GLAVNA JE VOLJA . “

Zasto je tako tesko uraditi nesto za sebe , za svoj bolji zivot. Ponekad odgadjamo stvari i svaki put govorimo “ jos samo danas , samo danas “ .

Kaze i sam Dostojevski da je u zivotu potrebno bar jedan dan da budemo spremi da se izborimo , da pokazemo da smo pogrijesili iz neznanja , a ne zato sto smo htjeli da nacinimo zlo nekom drugom . Treba prihvatiti obaveze i imati veoma cvrstu volju . Treba se boriti i biti spreman na promjene .

“COVJEK VOLI DA VIDI SVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA U PONIZENJU PRED SOBOM ; NA PONIZENJU SE I ZASNIVA VECIM DIJELOM PRIJATELJSTVO ; TO JE STARA I SVIM PAMETNIM LJUDIMA POZNATA ISTINA . “

Dostojevski ovdje otvara pitanje , zbog cega ljudi vole da uzivaju kada vide da im prijatelji pate ? Ljudi vole kada vide patnju u ocima drugih , jer se tada osjecaju nadmocno , osjecaju se da su korisni i iznad te osobe , mislim u duhovnom smislu . Posebno u tim trenucima oni se postavljaju pametno , shvataju to kao neki dokaz da su u stanju da pomazu drugima , kao da im niko ne vise da prigovori da su uradili lose . To je za njih kao dokaz njihove inteligencije .