LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime25/11/2009, 5:49 pm

PROKLETA AVLIJA

« Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice, u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne, koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju», gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje.
U «Prokletoj avliji», fra-Petar upoznaje više ljudi , koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim, Židov iz Smirne, pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija, bogati mladi Turčin iz Smirne. Fra-Petar doznaje od Haima, mladićeva sugrađanina, da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora, što je bilo potpuno neistinito. Mladi Ćamil, sin bogatog Turčina i Grkinje, odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života, koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Ćamil se, naime, zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca, no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu, nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Okružuje se knjigama i baca se na nauku, pokazujući naročit interes za povijest turske carevine, od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje - vrijeme Bajazita II i Đem-sultana, njegova brata, kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu, gdje su vladali kršćanski vitezovi. Od tada počinje odiseja Đema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara, pa čak i samog pape, a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine, tj. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje, jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru, gdje sultan također ima brata suparnika, kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju», gdje upoznaje fra-Petra i ispriča mu život Đem-sultana, tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. Fra-Petar ga više nikada nije vidio.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime25/11/2009, 5:50 pm

LIK ĆAMILA

Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi, koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi, karakteru , psihi, stilu života, uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. Te niti su dobro i zlo. Ćamil-efendija, mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života, koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta», s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila, bile one društvena mehanika ili božanska vlast. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta, o potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života, u mladosti. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. On je: « Čovek kratka veka, zle sreće i pogrešnog prvog koraka.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu, ali brojni su i drugi likovi, kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija, koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova), vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši, pjesnika u ljudskom srcu i mašti, Ćamila. Jedna tragedija uslovila je drugu. Pod brutalnošću, okrutnošću divlje neumoljive sile, Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe, ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini, u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu, a Karađoz im se priključuje, utabanim putem «pogrešnog prvog koraka», tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime25/11/2009, 5:50 pm

LIK KARAĐOZA

Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema.

Jasno je vidljiva transformacija, gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom, ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih, običnih sudbina, ustaljenih navika i obaveza. On ostavlja knjige, igre i muziku, postaje lutalica, kockar i pijanica. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje, da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti, u početku natprosječno obdarene, i fizičkim i duhovnim kvalitetima, bogatstvom senzibiliteta, koji ga približavaju nauci i umjetnosti. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije, bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo, pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja, koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. Ona živi u njegovom karaktaru, ćudima i instiktima. Njegova volja je njen zakon.

Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama, a on se njima igra. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti, ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam, dakle postojim.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka, onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja.

Tako da «Avlija je u vremenu, ali ne u jednom vremenu. Avlija je u svetu, ali ne u jednom svetu. I-Avlija se ne menja.»
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime25/11/2009, 5:50 pm

O DJELU

Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline, o čudnom i osobenom Karađozu, o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci, vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske, a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek.


Nisu opisane fizičke torture, ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima, a duboko je dosegnuta, i mimo toga, njegova tragična situacija u Prokletoj avliji.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog, usamljenog, đavolskog ostrva, u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život izolovanog, zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine, kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze , u ''Ex Pontu'' . Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja, na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati, već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil, ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime27/3/2011, 9:35 pm

Mesto i vreme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Zima
je. Prevladava samo jedna boja - bela. U toj belini postoji samo jedna
staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U
sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav Popisuje se
imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još pre tri dana
on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje
mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog Šivota.
Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gde je bio zatvoren ni kriv
ni dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojica i fra Petra
poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu
vernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom
internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobegao, a pošto u Carigradu nije
bilo drugih svešenika iz tih krajeva uhvatili su fra Petra. Dva meseca
bio je pod istragom, a da ga niko nije ni saslušao.

Bio
je zatvoren u zatvor poznat kao Deposito ili Prokleta avlija kako je
zove narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila.
Tu je bilo sitnih i krupnih prestupnika. Od dečaka koji su sa štanda
ukrali smokvu do višestrukih ubica. Tu dolaze i tzv. prolaznici koji su
upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije
odlaze kuši ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz
petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno,
golo dvorište, bez trave. Po danu zatvorenici se šetaju po dvorištu, a
po noćci odlaze u ćelije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noći
nije mirno. Zatvorenici pevaju, svašta dovikuju i svađaju se te često
dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz ćelija i stvaraju male skupove gde
pričaju o raznim stvarima. Najviše se ljudi okuplja oko malog ćovećuljka
Zaima koji je uvijek pričao o ženama i svojim mnogobrojnim venčanjima.
Neki su ga slušali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili Ĩim bi on
počeo pričati.

Sam
položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo videti samo nebo, a
grad koji je bio blizu nije se mogao videti. Obično je bilo lepo vrieme.
Ali, nekad se nebo naoblacilo, počeo je duvati južni vetar donoseći
zadah truleži smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo zarazno i svi,
pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari su pokušavali
izbegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo je nemoguće
uspostaviti red. Kada je poduvao severni vetar, sunce grane, svi su
ponovo izašli na dvorište zaboravljajućci svađe i prepirke. Upravitelj
tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz. Otac mu je bio nastavnik u
vojnoj školi. Kao dete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom
se promenuo, čak i fizičcki. Napustio je školu i počeo se družiti s
raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvek ga
je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom
ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako
je Latifaga postao policajac, zamenik upravitelja Proklete avlije i
upravitelj. U hvatanju prestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer je
poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i
mnogim je stazama mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko
nije znao gde će se pojaviti. Niko nikad nije znao kako će se ponašti i
uvek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile i
pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati
Avlijom.

Najgori su
bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zaštitio od tučnjava fra
Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva
građanina iz Bugarske koji su ga primili bez reči. Fra Petar je
zaključio da su to bogati ljudi koji su verojatno bili žrtve pobune u
njihovoj zemlji. Posle nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedeći
dan probudio prvo što je video bila je knjiga i nije mogao verovati.
Lice novopridošlog mladića bilo je belo, bledo. Oko oćiju je imao tamne
kolute. Razgovor je počeo sam od sebe. Mladić se zvao Ćamil. Cesto su
razgovarali, a onda su po njega došli neki stražari. Bez reči su se
oprostili, a prazno je mesto brzo bilo popunjeno. To je bio mršav, tanak
čovek. Bio je Židov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna
neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je počeo
pričati. Calim je bio čovek mešane krvi. Otac mu je bio Turčin, a majka
Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su
jedno dete, devojčicu. Kada je devojčica imala osam godina, Grk je umro.
Njegovi su rođaci hteli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti,ali ona
se branila. Otišla je u Atenu da bar tamo spasi nasleđe. Kada se
vraćala nazad, umrla joj je ćerka. Mornari su leš hteli baciti u more
jer donosi nesreću, ali majka nije dala. Tada je prvi oficir dao
napraviti još jedan leš u koji je stavljen neki teret. Leš s devojčicom
bačen je u more, a drugi je dat mami koja ga je pokopala. Svakoga je
dana žena odlazila na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se
dogodilo nešto neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o
devojčici i ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada
posvađale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima.
Tako je priča doýla i do udovice koja je tada htela da se baci u more i
trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili
lepu udovicu, ali ona se udala za nekog Turčina, Tahir-pašu, sa njim
imala sina i ćerku. Sin je bio snažan, a ćerka je umrla u petoj godini
od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sledeće godine. Sin koji se
zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom
podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladic je ostao sam s
velikom imovinom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu
Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je volela i njega, ali njeni roditelji
nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog
Grka. Posle toga Ćamil je dve godine proveo na studiju, a kasnije je
mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu
udarile knjige u glavu i da se poistovetio s nekim mladim princem. To se
pročulo i Ćamila je uhvatio valija izmirskog vilajeta jer je dobio
pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime.
Kada su zarobili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa
napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije voleo političke
zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovek kojeg je
poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoi i da mu se
da posebna soba što je i ušinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao
dvorištem, ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega
stvorio Ćamil. Oboje su osetili da se njihovo prijateljstvo povećalo.
Odjednom Ćamil počne pričati istoriju Džem- sultana(onaj s kojim se
poistovjetio).

To je
bila priča o dva brata. Jedan je bio mudriji i jači, a drugi čovek zle
sreće i pogrešnog prvog koraka. Ta su dva brata došla u sukob kada im je
1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine)
koji je bio guverner Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali
su pravo na prestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pesnika,
znanstvenika i glazbenika, bio je dobar plivačc i lovac. Bajazit je bio
hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prestolje.
Nisu se mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i
pobegao u Egipat i ponovo organizovao napad, ali ponovo je izgubio. Tada
je pobegao na otok Rod gde je bilo sedište nekog katolickog reda i gde
je zatražio utočište. Primio ga je Pierre d'Aubusson i dočekao s carskim
počastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to pristao, ali
kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držanli zatočenog u tvrdim
gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je
d'Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je
ponudio mesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a
d'Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski
kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema.
Papa je to učinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je telo
poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Dok je
Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti, ali
Ćamil to nije ni primećivao. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Haim je
fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici, da je došlo do
svađe i obračuna. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premešten u
drugi zatvor. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Jednom dok
je tako razmišljao neko mu je u ruku stavio poruku da ce za dva dana
biti osloboden. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gde je živio osam
meseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu.

I
tu je kraj. Od njega je ostao samo grob. Nema više pričanja. Mladić
čuje kako iz susedne sobe dopiru glasovi: Dalje! "Piši: jedna testera
od čelika, mala."

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime2/4/2011, 9:15 pm

Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,

Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim – Židov iz
Smirne, zatvorenik Ćamil-efendija – bogati, mladi zatvorenik iz Smirne

Vrsta: roman


Sadržaj:

Zima
je. Prevladava samo jedna boja – bijela. U toj bjelini postoji samo
jedna staza. Staza kojom je išla pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U
sobi fra Petra nalaze se fra Mijo Josić, mladi fra Rastislav… Popisuje
se imovina fra Petra. To je većinom raznovrstan alat. Još prije tri dana
on je ležao na tom krevetu, a sada ga više nema. Najviše nedostaje
mladom fra Rastislavu kojemu je često pričao događaje iz svog života.
Najviše je pričao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni
dužan. Zbog nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojića i fra Petra
poslala u Carigrad. Tamo je policija uhvatila neko pismo o progonu
vjernika i svećenika iz Albanije koje je bilo upućeno austrijskom
internunciju u Carigrad. Pismonoša je pobjegao, a pošto u Carigradu nije
bilo drugih svećenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca
bio je pod istragom, a da ga nitko nije ni saslušao.
Bio je
zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove
narod. Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je
bilo sitnih i krupnih prijestupnika. Od dječaka koji su sa “štanda”
ukrali smokvu do višestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. “prolaznici” koji
su upućeni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije
odlaze kući ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz
petnaest jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno,
golo dvorište, bez trave i s dva-tri kržljava stabla. Po danu
zatvorenici se šetaju po dvorištu, a po noći odlaze u ćelije – petnaest
do trideset u jednu. Ali, ni po noći nije mirno. Zatvorenici pjevaju,
svašta dovikuju i svađaju se te često dolaze i novi. Po danu svi izlaze
iz ćelija i stvaraju male skupove gdje pričaju o raznim stvarima.
Najviše se ljudi okuplja oko malog čovječuljka Zaima koji je uvijek
pričao o ženama i svojim mnogobrojnim vjenčanjima. Neki su ga slušali, a
drugi su odmahivali rukom i odlazili čim bi on počeo pričati.
Sam
položaj Proklete avlije bio je čudan jer se moglo vidjeti samo nebo, a
grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obično je bilo lijepo
vrijeme. Ali, nekad se nebo naoblačilo, počeo je puhati južni vjetar
donoseći zadah truleži i smrad iz pristaništa. Tada je ludilo bilo
zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraženi i ljuti. Čuvari
su pokušavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraženi, ali bilo
je nemoguće uspostaviti red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce
grane svi su ponovo izašli na dvorište zaboravljajući svađe i prepirke.
Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karađoz (groteskna ličnost
turskog kazališta sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj školi. Kao
dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, čak
i fizički. Napustio je školu i počeo se družiti s raznim varalicama i
kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao
otac. Tada je upravitelj policije predložio Latifaginom ocu da Latifaga
postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga
postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konačno i
upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova prošlost jer
je poznavao njihova okupljališta. Latifaga je imao kuću iznad Avlije i
mnogim je putovima mogao doći od kuće do Avlije i obrnuto tako da nitko
nije znao gdje će se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako će se ponašati
i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje želi. Česte su bile
i pritužbe na Karađoza, ali svi su znali da samo on može upravljati
Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se
zaštitio od tučnjava fra Petar je izabrao jedan zabačen kut i tu se
sklonio. Tu su bila i dva građanina iz Bugrske koji su ga primili bez
riječi. Fra Petar je zaključio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno
bili žrtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su
gosta. Kada se sljedeći dan probudio prvo što je vidio bila je knjiga i
nije mogao vjerovati. Lice novopridošlog mladića bilo je bijelo,
blijedo. Oko očiju je imao tamne kolute. Razgovor je počeo sam od sebe.
Mladić se zvao Ćamil. Često su razgovarali, a onda su po njega došli
neki stražari. Bez riječi su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo
popunjeno. To je bio mršav, tanak čovjek. Bio je Židov iz Smirne, Haim.
Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o Ćamilu. Fra Petar ga je
pitao o njemu, a Haim je počeo pričati. Ćalim je bio čovjek mješane
krvi. Otac mu je bio Turčin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj
udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Kada je
djevojčica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su rođaci htjeli
prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otišla je u
Atenu da bar tamo spasi naslijeđe. Kada se vraćala nazad, umrla joj je
kćerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreću, ali
majka nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti još jedan lijes u
koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojčicom bačen je u more, a
drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana žena odlazila na
grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo nešto
neočekivano. Žena prvog oficira saznala je tajnu o djevojčici i
ispričala je najboljoj prijateljici. One su se tada posvađale i da bi se
osvetila prijateljica je tajnu ispričala drugima. Tako je priča došla i
do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je
nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu,
ali ona se na opće iznenađenje udala za nekog Turčina, Tahir-pašu, i
snjim imala sina i kćerku. Sin je bio snažan, a kćerka je umrla u petoj
godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedeće godine. Sin
koji se zvao Ćamil sve se više predavao knjizi i nauci, a otac ga je u
tom podržavao. Jedne je zime umro i Tahir-paša, a mladić je ostao sam s
velikim imetkom i bez bliže rodbine. Jednog je dana ugledao jednu
Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji
nisu dopustili da se uda za Turčina pa su je odveli i udali za nekog
Grka. Poslije toga Ćamil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je
mnogo i putovao i čitao knjige. Tada su počele glasine da su Ćamilu
udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s nekim mladim princem. To
se pročulo i Ćamila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je dobio
pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime.
Kada su uhitili Ćamila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli ništa
napraviti pa je Ćamil odveden u zatvor. Karađoz nije volio političke
zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Već drugi dan čovjek kojeg
je poslao kadija izradio je kod više vlasti da se Ćamil izdvoji i da mu
se da posebna soba što je i učinjeno. Idućih je dana fra Petar hodao
dvorištem, ali nije vidio Ćamila, a onda se jednog dana kraj njega
stvorio Ćamil. Oboje su osjetili da se njihovo prijateljstvo povećalo.
Odjednom Ćamil počne pričati povijest Džem- sultana(onaj s kojim se
poistovjetio).
To je bila pričao o dva brata. Jedan je
bio mudriji i jači, a drugi čovjek zle sreće i pogrešnog prvog koraka.
Ta su dva brata došla u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju
poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner
Amasije i mlađi Džem guverner Karamanije polagali su pravo na
prijestolje. Džem je na svom dvoru stvorio krug pjesnika, znanstvenika i
glazbenika, bio je dobar plivač i lovac. Bajazit je bio hladnokrvan i
hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se
mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Džem je izgubio i pobjegao u
Egipat i ponovo organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je
pobjegao na otok Rod gdje je bilo sjedište nekog katoličkog reda i gdje
je zatražio utočište. Primio je ga je Pierre d’Aubusson i dočekao s
carskim počastima te predložio da ode u Francusku. Džem je na to
pristao, ali kada je došao nisu ga pustili na slobodu nego držan zatočen
u tvrdim gradovima. Oko Džema stvorile su se razne spletke. Bajazit je
d’Aubussonu dao novce da Džem ostane u zatočeništvu, a papa mu je
ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina Džem je dan papi, a
d’Aubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. Španjolski
kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Džema.
Papa je to učinio, ali Džem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo
poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim počastima. Dok je
Ćamil to pričao fra Petar ga često nije mogao slušati i pratiti, ali
Ćamil to nije ni primjećivao. Jednog se dana Ćamil nije pojavio. Haim je
fra Petru rekao da su kod Ćamila došli neki činovnici, da je došlo do
svađe i obračuna. Ne zna se da li je Ćamil mrtav ili samo premješten u
drugi zatvor. Kasnije je fra Petar često razmišljao o Ćamilu. Jednom dok
je tako razmišljao netko mu je u ruku stavio poruku da će za dva dana
biti oslobođen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je živio osam
mjeseci, a onda je pušten i otišao je u Bosnu.
I tu je kraj. Od
njega je ostao samo grob. Nema više pričanja. Mladić čuje kako iz
susjedne sobe dopiru glasovi: “Dalje!¨Piši: jedna testera od čelika,
mala njemačka. Jedna!”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "   IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA " Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
IVO ANDRIĆ " PROKLETA AVLIJA "
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: