LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Empty
PočaljiNaslov: IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "   IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Icon_minitime25/11/2009, 5:55 pm

Andrić o Bosni

To je treći svet u koji se sleglo sve prokletstvo,usled podeljenosti zemlje na dva sveta...To je junaštvo bez slave, mučeništvo bez nagrade. Ivo Andrić " Travnička hronika "


Ovako je Andric govorio o Bosni.Kako ju je on tada opisao,nista se nije promijenila.Samo gora postala.I,iako su mene odmalena ucili da je Bosna samo prostor na kom sam rodjena,a Srbija je u stvari moja zemlja,moja mati,ja sam,s vremenom,rastuci i odrastajuci,spoznala da Srbija ne zeli da bude moja majka,da sam trinaesto prase i da treba da se ponosim Bosnom,kakvom takvom.Ali stvarno,kakvom Bosnom?
Za svaku drzavu neophodno je da ima ime,zastavu,grb,himnu,unutrasnje uredjenje,skupstinu,vladu,vojsku,policiju,sudstvo,zvanican jezik,pismo,valutu…
Sta od ovih uslova,neophodnih za postojanje jedne drzave,ispunjava Bosna?
Ime nam je Bosna i Hercegovina,mada okruglo milion stanovnika navedene (ukljucujuci tu i mene,realno,ne zeli da se ona tako zove).Ali,buduci da je identitet odredjen entitetom,nas je identitet u prilicno labavom stanju,tako da samo potajno pisemo Republika Srpska,a na pasosu nam jasno stoji Bosna i Hercegovina.
Zastava i grb su zuckasti,oslobodjeni svih elemenata nacionalnog ponosa,tako da covjek,vidjevsi ih,dobije utisak da se radi o navijackim obiljezjima brazilske fudbalske reprezentacije.
Jasno je,bilo je nuzno pokazati svijetu kako vise nismo ni komunisti ni nacionalisti, nego multikulturalisti,pa otud takva obiljezja.
Unutrasnje uredjenje je,u najmanju ruku,neuredno.Vlast se bira tako da,bez obzira na kvalifikacije i sposobnosti "tri glavna" obavezno moraju biti iz redova tri bosanskohercegovacka naroda.A o svemu tome,naravno, ne odlucuje predsjednik (ili predsjednici), vec kao i kod Andrica,kojekakvi Davili i fon Mitereri.
Himna,najbolnija tacka.Nema tekst.Tako da,i kad bi bilo tog nacionalnog bosanskog zara,kojeg nema,ne bi ga bilo jednostavno iskazati.Kako se uzivjeti u himnu koja nema tekst?Pjevati,mozda:"Mmmm"?
Jezik je hrvatski,srpski ili bosnjacki,u zavisnosti od toga da li pijete:kavu,kafu ili kahvu.
Tjesimo se da jos imamo neku vojsku,ali nadam se da cemo se ubrzo osvijestiti i zakljuciti da nase "vojne sile" vise nema.
Treba li da nabrajam dalje?
Ubjedjujemo mi sebe da je Ivo pogrijesio,ali uzalud.
Svi znamo da kako bi u Travniku tada,tako je i nama sada.Nista se tu nije promijenilo,samo sto ja gledam u Srbiju kao u Boga,a neka Sanela se lazno ponosi Bosnom,dok je Marta velika Hrvatica sa bosanskih prostora.
A dzaba nam to i jednoj i drugoj i trecoj,kad niti Martu hoce oni iz Zagreba,niti mene oni iz Beograda,a Sanela bez nas ne moze…
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "   IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Icon_minitime25/11/2009, 5:55 pm

O DJELU

Travnicka hronika je istorijski roman pisan za vrijeme Drugog svjetskog rata,ostvaren po modelu evropskog realistickog romana.Obuhvata vrijeme od 1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo kojeg drugog Andricevog ostvarenja.Roman je ispripovijedan u trecem licu i sklopljen je od prologa,epiloga i poglavlja.Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji ljetopis koji obradjuje vrijeme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu.
Pocinje dolaskom francuskog konzula,a zavrsava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog konzula.U procesu stvaranja Travnicke hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti istorije civilizacije,etnologije i autenticnim spisima o istorijskim licnostima koje su predstavljene u romanu.Kljucni lik djela je francuski konzul Zan Davil,Parizanin tanane prirode,pjesnik po osjecanju svijeta

.Ta istorijski verifikovana licnost je kao prototip posluzila Andricu za oblikovanje knjizevnog lika u kojem se kao u osjetljivom mediju projektuju slike bosanske sredine,obicaja i navika bosanskog svijeta.Nikada do tada Davil,savremeni mladi covjek evropskog obrazovanja,nije vidio ljude kao sto su bili Travnicani,ni obicaje kao sto je audijencija kod turskog vezira,ni navike kao sto je pljuvanje nedobrodoslog stranca.Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kome Davil cita klasicnu tragediju,a kod koga ona izaziva grohotan smijeh,Andric je htio da prikaze sudar dva svijeta i dvije kulture koji se nikada nece pomiriti,a jaz izmedju njih nece biti prevazidjen ni pokusajima njihovih najdobrocudnijih predstavnika.
Pukovnik fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19. vijeka.Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom.Bacen u medjuprostor dvije civilizacije,ne razumijevajuci do kraja nijednu od njih,fon Miterer je,pri tom,fatalno obiljezen brakom sa zenom koja se neizmjerno razlikuje od njega.Fon Miterer nije razumio nijednog od trojice turskih vezira koji su se smjenjivali za vrijeme njegove sluzbe u Travniku,ni istocnjacki svijet cutnje i tajnih radnji ciji su oni predstavnici.On,takodje,nije razumio ni novi gradjanski svijet francuske drzave ni njenog predstavnika Davila,sa kojim je cesto dolazio u sukob.Bio mu je stran svijet fantazija njegove lijepe,ali i cudne zene.

Vezirov Konak je trece srediste politickog zivota i mjesto najcescih susreta trojice diplomata.Ocekivalo bi se da predstavnici prosvijecene Evrope cine zajednicku prepreku azijatskom osvajacu.Da nije tako kazuje nam vrezirov komentar poslije jednog Davilovog sukoba sa fon Mitererom:"Dva psa,pa se pobila u mojoj avliji."

U Travnickoj hronici sudarila su se cetiri svijeta,razlicita po vjeri,kulturi,istoriji,obicajima.Emisari zapadnih i istocnih svjetova nasli su se na prostoru Bosne sa namjerom da nikada i ne pokusaju da se priblize i razumiju.Najblizi saradnici francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog vilajeta,Davna,Rota,turski cehaja,teftedar Baki,kao i travnicke kasablije,u neprestanim su medjusobnim sukobima i stalno iskazuju mracne ljudske nagone.Cak i ako neki od pripadnika tih toliko razlicitih kulturnih krugova pokusa da pomiri suprotnosti sa kojima se suocava,odmah mu,kao po nekom pravilu,zaprijeti opasnost unistenja.To se,na primjer,dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafnicu.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "   IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Icon_minitime25/11/2009, 5:57 pm

Važna pitanja proistekla iz čitanja djela



Istorijsko u romanu


Moglo bi se reci da je,u neku ruku,citavo ovo djelo istorijsko.Bas u tome je,cini se,osnovna razlika izmedju travnicke i visegradske hronike.Na Drini cuprija mahom se zasniva na fikcionalnoj nadogradnji usmenih legendi,dok je Travnicka hronika zaista prepuna istorijskih podataka.Cak je glavni nosilac radnje,Davil,istorijska licnost.Mithad Samic je u studiji Istorijski izvori Travnicke hronike napisao da ponekad,citajuci ovo djelo ima utisak da je Andric na kraju svake stranice trebao navesti reference izvora


Emocije u romanu

Iako se,citajuci prethodno obradjeno pitanje,moze steci utisak da djelo ne obiluje emocijama junaka,upravo je suprotno.Dovoljno je krenuti od gospodina Davila,njegove istancane ljubavi prema svojoj supruzi i porodici,prema svojoj Francuskoj (u izvjesnoj varijanti),od patnje koju gospodja Davil osjeca zbog gubitka djeteta,preko pomalo neobicne emotivnosti gospodje fon Miterer,pa sve do mladenackog zanosa lijepog Defosea,da bi se napustila prvobitna pomisao o manjku emotivne crte romana.


Na koji nacin je Andric u ovom djelu iskazao evrofobiju balkanskih naroda?

Andric jasno nastoji da ukaze na odbojnost koju Travnicani (a preko njih on govori o cijeloj Bosni,cijelom Balkanu) osjecaju prema svemu sto stize iz razvijenih evropskih zemalja.Ova se odbojnost na prvi pogled izdvaja kao netrpeljivost prema jednoj konkretnoj naciji-Francuskoj i njenom predstavniku Davilu.Jednim dijelom,ovdje se radi o opsteevropskom konzervatizmu toga doba,izrazenom kroz podozrenje prema revolucionarnim idejama i Francuskoj kao njihovom nosiocu.
Ali,vijest o dolasku Evrope u Travnik budi i sasvim druge osjecaje.Budi zelje i nadanja njegovih stanovnika,tako da odnos prema Evropi biva do kraja protivrjecan i kompleksan.Rezultira cutanjem,prezirom i daljim stvaranjem predrasuda,kako sa jedne,tako i sa druge strane.


Zajednicko svim civilizacijama zbijenim u tadasnji Travnik

Na nesrecu,jedino zajednicko svojstvo u razlicitosti tih civilizacija jeste nepostovanje covjeka,sustinsko nepostovanje ljudskog dostojanstva.Na to je Andric ukazao kroz neizgovorenu recenicu Jevrejina Morda Atijasa koji dolazi u posjetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac potreban za odlazak iz Bosne.Cutljivi travnicki trgovac zelio je da se zahvali francuskom diplomati na paznji koju njegovi sunarodnici Jevreji nikad do tada nisu dozivjeli:"Prizivali ste nas kao ljude,ne izdvajajuci nas od ostalih."<


Sta je to sto Travniku ostaje?

Ostaje mu njegova tisina,ostaje "Lutvina kahva" i ono sto Andric na kraju djela zakljucuje,povjeravajuci Hamdi-begu zadatak da to izgovori:"I sve ce opet biti kao sto je,po bozjoj volji,oduvijek bilo."
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "   IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Icon_minitime27/3/2011, 9:41 pm

BIOGRAFIJA

Ivo Andric ( 1892-1975 ) se ubraja u
najznacajnija imena srpske knjizevnosti - pesnik, pripovedac, romansijer
i esejista. Od 1921. do 1941. godine radio u diplomatskoj sluzbi u
Rimu, Briselu, Zenevi, Bukurestu, Gracu, Parizu, Madridu i Berlinu. Rat
od 1941. do 1945. provodi u Beogradu, povucen, nista ne objavljuje. Cim
je rat zavrsen objavio je tri romana. Dobitnik je Nobelove nagrade za
knjizevnost 1961. godine.
Andric se pojavio u knjizevnosti poezijom
1914. godine u antologiji Hrvatska mlada lirika, ali je prvu pesmu
objavio 1911. godine u Bosanskoj vili pod naslovom U sumrak. Prvi
svetski rat je tesko doziveo – bio je u zatvorima gde mu je naceto
zdravlje. Od teskih misli i zatvorske atmosfere branio se radom i
citanjem. Iz tih dana poticu njegovi prozni poetski zapisi Ex Ponto i
Nemiri. Prva objavljena pripovetka Put Alije Djerzeleza predstavila je
zrelog pripovedaca fine inspiracije i bogatog jezika. Tri knjige
pripovedaka potvrdice Andrica kao vrsnog pripovedaca i hronicara Bosne
koji sa pasijom naucnika ulazi u sve detalje i finese zivota Bosne
uzimajuci za junake Srbe, muslimane, Jevreje, Hrvate, strance. Andricev
covek, ma koje vere bio, slozena je licnost sa snaznim unutrasnjim
zivotom, sa uzavrelim strastima, mutnim nagonima, nepredvidljivim
ponasanjima. On se lako ne rastaje od svojih junaka: posvecuje im vise
pripovedaka gradeci tako cikluse o pojedincima – fra Petru, fra Marku
Krleti, Vitomiru Tasovcu, Corkanu. Andric se naglo pojavio kao
romansijer objavljivanjem tri romana 1945. godine: Na Drini cuprija,
Travnicka hronika i Gospodjica. I ovde se pokazao kao zreo romansijer,
koji je na najbolji nacin iskoristio svoje solidno pripovedacko iskustvo
sticano dvadeset godina. Zato je Andricev narativni stil jedinstven –
jednostavan, miran, topao. Jezik njegovog pripovedanja je socan, bogat,
sugestivan, probran i cist, sa tragovim vremena koje je predmet
literarne obrade i sa odsjajima licnosti njegovih junaka.
Ljudsko
stvaranje, posebno stvaranje u umetnosti, izuzetno interesuje Andrica.
Mostovi su za njega simbol veza medju ljudima, ali su pre svega simboli
trajanja ljudskog dela. Mostovi su i lepota koja oplemenjuje i
nadahnjuje – Most na Zepi je pohvala ljudskom stvaralastvu, ali i himna
lepoti. Aska i vuk je pohvala umetnosti koja pobedjuje zlo i smiruje
grubost i silu.
Otuda i Andricevo interesovanje za pisce i slikare
kojima ce posvetiti brojne eseje – Njegosu, Vuku, Matavulju, Kocicu,
Bijelicu, Dzumhuru, Goji – umetnik je o umetnicima pisao sa dobrim
poznavanjem materije, umetnickim nervom i smislom za prave vrednosti.
Poezija: Ex Ponto (1918), Nemiri (1920)
Pripovetke: Put Alije Djerzeleza (1920), Pripovetke I – III (1924, 1931, 1936), Nove
pripovetke (1948), Prica o vezirovom slonu (1948), Lica (1960), Zena na
kamenu (1962), Kuca na osami (1976)
Romani: Na Drini cuprija (1945), Travnicka hronika (1945), Gospodjica (1945), Prokleta
avlija (1954), Omer-pasa Latas (1976)
Meditativna proza: Znakovi pored puta (1976), Sveske (1981)

TRAVNIČKA HRONIKA


Travnicka
hronika (1945) je istorijski roman pisan za vreme Drugog svetskog rata,
ostvaren po modelu evropskog realistickog romana. Obuhvata vreme od
1807. do 1814. godine i po tome predstavlja klasican roman vise od bilo
kojeg drugog Andricevog romanesknog ostvarenja. Roman je ispripovedan u
trecem licu i sklopljen je od prologa, epiloga i 28 poglavlja. Travnicka
hronika je nastala imaginiranjem vrlo bogate dokumentarne gradje.
Hronika o Travniku je beletristicki sedmogodisnji letopis koji obradjuje
vreme boravka stranih konzula u tom vezirskom gradu. Pocinje dolaskom
francuskog konzula, a zavrsava se odlaskom drugopostavljenog austrijskog
konzula. Roman je okrenut istoriji. U procesu stvaranja Travnicke
hronike Andric se sluzio bogatom dokumentarnom gradjom iz oblasti
istorije civilizacije, etnologije i autenticnim spisima o istorijskim
licnostima koje su predstavljene u romanu.
Od svih Andricevih dela
hronika o vezirskom gradu ima najvise likova. Kljucni lik dela je
francuski konzul Zan Davil, Parizanin tanane prirode, pesnik po osecanju
sveta. Nikada do tada Davil, savremeni mladi covek evropskog
obrazovanja, nije video ljude kao sto su bili Travnicani, ni obicaje kao
sto je audijencija kod turskog vezira, ni navike kao sto je pljuvanje
nedobrodoslog stranca. Susretom francuskog diplomate i turskog
velikodostojnika kome Davil cita klasicnu tragediju a kod koga ona
izaziva grohotan smeh, Andric je hteo da prikaze sudar dva sveta i dve
kulture koji se nikada nece pomiriti, a jaz izmedju njih nece biti
prevazidjen ni pokusajima njihovih najdobrocudnijih predstavnika.
Pukovnik
fon Miterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu pocetkom 19.
veka. Skromni bivsi pogranicni oficir potpuno je zbunjen Travnikom.
Bacen u medjuprostor dveju civilizacija, ne razumevajuci do kraja
nijednu od njih, fon Miterer je, pri tom, fatalno obelezen brakom sa
zenom koja se neizmerno razlikuje od njega. Fon Miterer nije razumeo
nijednog od trojice turskih vezira koji su se smenjivali za vreme
njegove sluzbe u Travniku ni istocnjacki svet cutnje i tajnih radnji
ciji su oni predstavnici. On takodje nije razumeo ni novi gradjanski
svet francuske drzave ni njenog predstavnika Davila, sa kojim je cesto
dolazio u sukob. Bio mu je stran svet fantazija njegove lepe ali i cudne
zene.
Vezirov konak je trece srediste politickog zivota i mesto
najcescih susreta trojice diplomata. Ocekivalo bi se da predstavnici
prosvecene Evrope cine zajednicku prepreku azijatskom osvajacu. Da nije
tako kazuje nam vezirov komentar posle jednog Davilovog sukoba sa fon
Mitererom: „ Dva psa, pa se pobila u mojoj avliji.“ Ako Austrija ne
ratuje sa Turskom, ona ratuje sa Francuskom; ako Turskom carstvu u
opadanju slabe osvajacke namere, javice se novi osvajac, ovog puta u
Evropi, Napoleonova imperija.
U Travnickoj hronici sudarila su se
cetiri sveta, razlicita po veri, kulturi, istoriji, obicajima. Emisari
zapadnih i istocnih svetova nasli su se na prostoru Bosne sa namerom da
nikada i ne pokusaju da se priblize i razumeju. Najblizi saradnici
francuskog i austrijskog konzula i vezira i stanovnici tamnog bosanskog
vilajeta, Davna, Rota, turski cehaja, teftedar Baki, kao i travnicke
kasablije, u neprestanim su medjusobnim sukobima i stalno iskazuju
mracne ljudske nagone. Cak i ako neki od pripadnika tih toliko
razlicitih kulturnih krugova pokusa da pomiri suprotnosti sa kojima se
suocava, odmah mu, kao po nekom pravilu, zapreti opasnost unistenja. To
se, na primer, dogodilo doktoru Kolonji i fratru Luki Dafnicu.
Na
nesrecu, jedino zajednicko svojstvo u razlicitosti tih civilizacija
jeste nepostovanje coveka, sustinsko nepostovanje ljudskog dostojanstva.
Na to je pripovedac ukazao kroz neizgovorenu recenicu Jevrejina Morda
Atijasa koji dolazi u posetu francuskom konzulu i pozajmljuje mu novac
potreban za odlazak iz Bosne. Cutljivi travnicki trgovac zeleo je da se
zahvali francuskom diplomati na paznji koju njegovi sunarodnici Jevreji
nikada do tada nisu doziveli: „ Prizivali ste nas kao ljude, ne
izdvajajuci nas od ostalih“, ali zbunjen ne uspeva to da izgovori.

ESEJ


Citajuci
`Travnicku hroniku` pocela sam da razmisljam o ovom nasem zivotu i o
ljudskoj prirodi koja je po meni zastrasujuca. Sta svako od nas sebi
uzima za pravo ne obracajuci paznju na druge i ne razmisljajuci kako
nasi postupci uticu na okolinu i da li je mozda u krajnjem slucaju
ugrozavaju. U XIX. vijeku, periodu kojeg Andric do najsitnijeg detalja
opisuje, upoznajemo se sa onim skrivenim JA koji se nalazi duboko u
svakom od nas i koji je u ovom `nasem` bosanskom ratu tako reci isplivao
na povrsinu. To nase skriveno JA Andric u djelu opisuje kroz narav
Turaka i uopste kroz narod bosanskih kasaba.
Prije rata izgledalo je
kao da je istorija zaboravljena. Zaboravljena su nabijanja na kolac,
vjesanja i razne tiranije. Sjecali smo ih se samo na casovima istorije i
cudili se kako je moglo do toga doci i jedne druge ubjedjivali kako se
to nama ne bi moglo dogoditi. Mi bismo drugacije reagovali. Odrastali
smo bezbrizni ne nadajuci se nicemu losem a ponajmanje ovim sto je
uslijedilo. Roditelji nas nisu ucili da preziremo i mrzimo one koji nisu
nama slicni ili koji se krste i mole Bogu na drugi nacin. Svi naleti
mrznje su se odbijali od nas i vracali kao bumerang u nepoznat pravac
odakle su i stigli. Niko nije ni slutio sta nas ocekuje. Medjutim kako
to vec u istoriji biva poznato uvjek se pojavljuju pojedinci kojima je u
cilju da naruse mir i ravnotezu iz narodu nepoznatih razloga. Ne
obracajuci paznju na posljedice oni kao da nas reprogramiraju u aktere
koji sluze za obavljanje njihovih planova. Meni se to cini kao partija
saha u kojoj su ljudi figurice od pijuna, preko topova do kraljeva i
kraljica. Zastrasujuce je to sto se mi uopste ne zapitamo kakve se to
promjene u nama desavaju i sto im se ne opiremo kako smo jednom davno
obecali. One nam tijelo okupiraju i zauzimaju sve one vodece pozicije
kojima je `zdravi` um dotada upravljao. Mrznja je sada ta koja vlada
covjekom i obuzima nas potreba za osvetom ne birajuci ni sredstva ni
nacin i ne razmisljajuci kako ce nam Bog te `prestupe naplatiti`. U
takvim trenucima se ne razmislja o buducnosti i na zivot koji ce
uslijediti nakon potoka prolivene krvi i nakon tuge za osobama koje su
mozda davale smisao nasem postojanju i oko kojih su kruzile nase misli.
Ogorcenje koje je prisutno otudjuje ljude jos vise jedne od drugih jer
po prirodi uvijek trazimo prvo greske u drugima a nikada nismo toliko
iskreni da priznamo gresku u nama samima i da prastamo. Ta ljudska
osobina je presudna za nacin zivota kojim mi i dan danas zivimo i zbog
koje se i udaljujemo jedni od drugih. Vidimo greske u svima i svemu oko
nas ali kao da smo slijepi prema nasim greskama. Dajemo sebi za pravo da
istovremeno drugima sudimo i nama oprastamo pri cemu sami sebe
pravdamo.
Dugo ce vremena proci dok sve dodje na svoje mjesto. Dugo
ce vremena proci dok uspijemo da zaboravimo i dok nadjemo lijek za sve
dusevne bolove ako je tako nesto i moguce. U nama jos uvjek tece taj
`otrov` koji nam onemogucuje da se koliko-toliko normalizujemo i vratimo
nekom mirnijem i harmonicnijem zivotu. Dublje i intimnije veze medju
pripadnicima razlicitih nacionalnosti nisu moguce. Takve osobe nailaze
na razne prepreke koje ne omogucuju njihov zajednicki zivot i razvoj. Na
takve se osobe gleda s prezirom jer su izdajice svojih bliznjih i onih u
patnji. Okolina uzima sebi za pravo da nam kroji sudbinu onakvu kakva
njoj odgovara i pri najmanjem prestupu nam daje crveni karton i
iskljucuje nas iz igre, onoga sto se naziva zivot. Niko vise ne pokazuje
razumjevanje i toleranciju. Umesto da napredujemo i da se razvijamo mi
nazadujemo. Nikako da pustimo zivot da tece svojim tokom, bezbrizno, bez
ustrucavanja.
Iskreno receno, ja ne vidim izlaz iz ovog sadasnjeg
stanja ali mi preostaje samo nada, nada koja se nalazi u svakom od nas,
nada koja ce aktivirati hrabrost da se odupre ovom `balkanskom sindromu`
koji je kod nas zastupljen vec vijekovima.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Empty
PočaljiNaslov: Re: IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "   IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA " Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
IVO ANDRIĆ " TRAVNIČKA HRONIKA "
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: