Mihail Ljermontov

Iz Knjige Junak našeg doba:


" Ponekad ja sebe prezirem...Ne prezirem li druge zbog toga?...Postao sam nesposoban za plemenite pobude;
plašim se da ne ispadnem smiješan u svojim očima; drugi bi na mom njestu ponudio knjeginici son coeur et sa fortune, ali riječ ženidba ima nad mnom neku magičnu moć; ma koliko vatreno volio neku ženu, ako mi samo nečim nagovijesti da treba s njom da se oženim - zbogom ljubavi! Moje srce se pretvara u kamen i ništa ga više ne može zagrijati. Osim ove, ja sam spreman na sve žrtve; dvadeset puta ću svoj život, čak i čast staviti na kocku...ali svoju slobodu neću prodati. Zašto je tako cijenim? Šta imam od nje? Za šta se ja to spremam? Šta očekujem od budućnosti?...Zaista ništa. To je nekakav urođeni strah, neobjašnjivo predosjećanje...Jer ima ljudi koji se nagonski boje pauka, bubašvaba, miševa..."

JUNAK NASEG DOBA “ M.LJERMONTOV (odlomci ) …”


JA IMAM URODJENU STRAST DA PROTIVURIJECIM; CIO MOJ ZIVOT BIO JE SAMO
JEDAN LANAC TUZNIH I NEUSPJELIH PROTIVLJENJA SRCU ILI RAZUMU.U PRISUSTVU
ENTUZIJASTE MENE OBUZIMA BOGOJAVLJENSKA HLADNOCA, A CESCE VEZE S
STATICNIM FLEGMATIKOM,MISLIM,NAPRAVILE BI OD MENE STRASNOG SANJARA…”
( 75 str.)


…” NESTO MI JE,IPAK,UVIJEK BILO CUDNO: NIKAD NISAM BIO ROB VOLJENE ZENE;
NAPROTIV, JA SAM, NE TRUDECI SE UOPSTE, UVIJEK ZADOBIJAO PUNU VLAST NAD
NJIHOVOM VOLJOM I SRCEM. ZBOG CEGA TO? DA LI ZBOG TOGA STO MI NIKADA NI
DO CEGA NIJE BILO MNOGO STALO I STO SU SE ONE SVAKOG CASA BOJALE DA ME
NE IZGUBE? ILI JE TO MAGNETSKA PRIVLACNOST SNAZNOG ORGANIZMA? ILI JA
PROSTO NISAM USPIO DA NAIDJEM NA ZENU CVRSTOG KARAKTERA?...” ( 87str. )


…” DAKLE, NIJE TO ONA NEMIRNA POTREBA ZA LJUBAVLJU KOJA NAS MUCI U PRVIM
GODINAMA MLADOSTI I BACA OD JEDNE ZENE DO DRUGE DOK NE NAIDJEMO NA
ONU KOJA NAS NE PODNOSI: TU POCINJE NASA POSTOJANOST- PRAVA BESKRAJNA
STRAST KOJA SE MATEMATICKI MOZE IZRAZITI LINIJOM STO PADA IZ TACKE U
PROSTOR; TAJNA TE BESKONACNOSTI JE SAMO U NEMOGUCNOSTI DA SE DOSTIGNE
CILJ, ODNOSNO KRAJ…” ( 100 str. )


…” A ZBILJA, NEMA VECE NASLADE NEGO OSVOJITI MLADU, TEK RASCVJETALU
DUSU.ONA JE KAO CVIJET CIJI SE NAJBOLJI MIRIS KAO PARA ODVAJA U SUSRET PRVOJ
ZRACI SUNCA; U TOM TRENUTKU GA TREBA UBRATI, I KAD GA SE SIT NAMIRISES,
BACITI GA NA PUT: VALJDA CE SE NACI NEKO DA GA PODIGNE. JA U SEBI OSJECAM TU
NEZASITU POHLEPU KOJA GUTA SVE STO JOJ SE NADJE NA PUTU; NA RADOST I
PATNJE DRUGIH GLEDAM SAMO KAO ODNOS PREMA SEBI, KAO NA HRANU KOJA
POMAZE DA SE ODRZE MOJE DUSEVNE SNAGE…; POBUDJIVATI PREMA SEBI
OSJECANJE LJUBAVI, PREDANOSTI I STRAHA- NIJE LI TO PRVI ZNAK I NAJVECI TRIJUMF
VLASTI? BITI UZROK NECIJIH PATNJI I RADOSTI, NEMAJUCI NA TO NIKAKVOG
POZITIVNOG PRAVA, NIJE LI TO NAJSLADJA HRANA ZA NASU GORDOST? A STA JE
SRECA? ZADOVOLJENA GORDOST. KAD BIH JA SMATRAO SEBE ZA NAJBOLJEG I
NAJMOCNIJEG COVJEKA NA SVIJETU, JA BIH BIO SRECAN; KAD BI ME SVI VOLJELI, JA
BIH NASAO U SEBI NEPRESUSIV IZVOR LJUBAVI.


…STRASTI NISU NISTA DRUGO NEGO IDEJE U SVOM POCETNOM RAZVITKU: ONE SU
OSOBINA MLADOSTI SRCA I GLUP JE ONAJ KOJI MISLI DA CE GA ONE UZBUDJIVATI
CIJELOGA ZIVOTA: CESTO MIRNE RIJEKE POCINJU BUCNIM VODOPADIMA, ALI NIJEDNA
OD NJIH NE JURI I NE PJENI SE SVE DO MORA. ALI TAJ MIR JE CESTO ZNAK VELIKE,
MADA SKRIVENE SNAGE; PUNOCA I DUBINA OSJECANJA I MISLI NE DOPUSTAJU
BIJESNIH ZANOSA; KAD PATI I KAD SE NASLADJUJE, DUSA STROGO POLAZE SEBI
RACUNA O SVEMU I UVJERAVA SE DA TAKO MORA BITI; ONA ZNA DA BI JE STALNA
SUNCANA ZEGA ISUSILA KAD NE BI BILO OLUJA; ONA SE PROZIMA SVOJIM VLASTITIM
ZIVOTOM, ONA BRIZNO NJEGUJE I KAZNJAVA SEBE KAO SVOJE VOLJENO DIJETE.SAMO
U TOM VISEM STANJU SAMOSPOZNAJE COVJEK MOZE OCIJENITI BOZIJE
PRAVOSUDJE…” ( 101/102 str.)


…” MOJA LJUBAV NIKOME NIJE DONIJELA SRECE ZATO STO JA NISTA NISAM
ZRTVOVAO ZA ONE KOJE SAM VOLIO;VOLIO SAM RADI SEBE, RADI SVOG LICNOG
ZADOVOLJSTVA; ZADOVOLJAVAO SAM SAMO CUDNU POTREBU SRCA POHLEPNO
GUTAJUCI TUDJA OSJECANJA, TUDJU NJEZNOST, TUDJE RADOSTI I PATNJE- I NIKAD SE
NISAM MOGAO NASITITI. TAKO ONAJ KOJEGA MORI GLAD IZNEMOGAO ZASPI I VIDI
PRED SOBOM OBILNA JELA I PJENUSAVA VINA; ON SA ZANOSOM GUTA VAZDUSNE
DAROVE SVOJE UOBRAZILJE I CINI MU SE DA MU JE LAKSE; ALI CIM SE PROBUDI, SNA
NESTAJE… OSTAJE DVOSTRUKA GLAD I OCAJANJE…” ( 128 str. )

(Postavila Besherat na SerbianForum

Stjena

Oblak zlatni zanoćio
Na grudima đžina - stjene;
A jutrom rano otplovio
Azurom vaseljene...

Al' stjena vlažna postala je...
Sve dane i sve noći
Tuži - jer sama ostala je
Plačuć u samoći.

***

Ne,ne volim s tim žarom tebe,znaj,
lepote tvoje cvet i nije za me:
U tebi volim dane oplakane
i prošle mladosti mi mrtvi sjaj.

Kad ponekad te gledam,i na cas
kad utonem u tvoje oci sjajne:
Ja tada vodim razgovore tajne,
ali ne tebi srce šalje glas.

U tom se casu prošlosti sav dam;
Na tvome licu tražim druge bore;
Na usnama ti,vec nemih usta zbore,
U oku tvom,vec zgaslog oka plam.