
Rub izgubljenog svijeta, Trougao smrti,
Groblje Atlantika, Zona sumraka, Vražji trougao,Bermudski trougao - sve
su to nazivi za imaginarno podrucje na Atlantiku uz koje se vezuju
misteriozne price o nerazjašnjenim nestancima brodova, ljudi i aviona,
neobicnim svjetlima, vodenim vrtlozima i slicnim pojavama. Rijec je o
podrucju Atlantika kojemu San Juan u Portoriku na Karibima, Fort
Lauderdale na Miamiju,te Bermudsko otocje cine vrhove "vražjeg trougla".
Ovisno o izvorima, u Bermudskom trouglu se od vremena Kristofora
Kolumba do danas dogodilo od 200 do 1000 nesreca.
Howard
Rosenberg, pisac zaintrigiran tajnama Trougla, u svojim je
istraživanjima prikupio podatke o 8000 poziva u pomoc americkoj Obalnoj
straži samo tokom 1973. godine, te podatak da je u ovome stoljecu,
"vražji trougao" bez traga odnio više od 50 brodova i aviona. Bizarni
dogadaji zabilježeni na ovom podrucju datiraju još od vremena kad je
Kolumbo doplovio nadomak obalama srednje Amerike.
I sam Kolumbo
bio je svjedokom neobicnih dogadanja u Trouglu : pri plovidbi njegovih
brodova Nina, Pinta i Santa Maria, 1492. godine kompas je poludio, a
Kolumbo i posada vidjeli su cudna svjetla na nebu, o cemu postoje zapisi
u brodskom dnevniku.Tajanstvenim tragedijama u Bermudskom trouglu
naknadno je pripisano i otkrice broda Mary Celeste : brod je 1872.
godine nestao, te naden napušten na pucini, oko 400 milja izvan kursa
New York-Genova kojim je plovio prije nestanka. Nije bilo traga
životadesetero clanova posade.
NESTANAK "LETA 19"Najpoznatiji,
pak, dogadaj vezan uz Bermudski trougao, od kojeg, zapravo, i zapocinje
moderna legenda, jest nestanak "leta 19". Desilo se to 5. Decembra,
1945. godine kad je pet mornarickih bombardera misteriozno nestalo na
rutinskom zadatku, a nestao je i avion upucen u potragu.
Ukupno,
bez traga je nestalo 27 ljudi. Kao Bermudski trougao, ovo je podrucje
"krstio" Vincent Gaddis u clanku "Smrtonosni Bermudski trougao" što ga
je 1964. godine objavio u listu Argosi. Zanimanje za fenomen podrucja s
kojeg se bestragom nestaje u pravu je euforiju, medutim, preraslo kad je
Charles Berlitz 1974. godine objavio bestseller Bermudski trougao.
Podgrijavanju euforije puno su pridonijeli i mas-mediji. I danas
Bermudski trougao intrigira svojim tajnama, no skeptici su sve glasniji :
njihova je teorija da je prava misterija kako je Bermudski trougao
uopce postao misterija.
Tajanstveno i neobjašnjivo ljudima je
oduvijek bilo privlacno i zanimljivo, a uz tajanstvenost, cudo i
misteriju nikako ne idu racionalnaobjašnjenja. No, upravo su takva
objašnjenja ona koja za slucajeve iz Bermudskog trougla daju skeptici.
Što se Kolumba tice - prema podacima iz njegova brodskog dnevnika - on
je poludjeli kompas objasnio odstupanjem izmedu geografskog i magnetskog
sjevernog pola. Svjetla koja je opisao kao "velike vatrene buktinje"
vjerojatno su bili meteori.
SVETSKO PROKLETSTVO !?Pronalazak
broda Mary Celeste bez posade takoder je objašnjiv : na brodu nije
pronaden ni jedan pojas za spašavanje, što navodi na pomisao da su
pomorci napustili brod za vrijeme oluje misleci da je Mary Celeste nece
izdržati. No, ono što najviše udaljujeod misterija jest cinjenica da je
ovaj brod pronaden daleko od Bermudskog trougla, cak u blizini obale
Portugala.
Razliciti izvori, naime, razlicito odreduju velicinu
Bermudskog trougla : ona varira od 500.000 kvadratnih milja do tri puta
veceg podrucja.Imaginacija nekih autora u Trougao ukljucuje Azore i
Meksicki zaljev. Pripisivane su mu i nesrece koje su se dešavale uz
obale Irske, na Pacifiku i Indijskom okeanu. Po tome bi se Trougao mogao
nazvati ne bermudskim, nego "svesvjetskim morskim prokletstvom",
upozoravaju "trezvenjaci".
Oni koji tvrde da cinjenice ne
podupiru legendu, dali su objašnjenje i za dešavanja vezana uz "let 19" :
posadu svih pet aviona cinili su neiskusni pripravnici, s iznimkom vode
patrole porucnika Charlesa Taylora koji tog dana nije imao volje
letjeti, pa je misiju cak htio prepustiti drugome. Iako je vrlo brzo
utvrdio da mu kompas ne funkcionira, let je nastavio naslijepo,
oslanjajuci se na navigaciju prema zemaljskim orijentirima.
No,
nadošla je oluja, ali je Taylor, dezorijentiran, uprkos upozorenjima
pripravnika da je "zapad na drugoj strani", te ne prebacujuci vezu na
cistiju radijsku frekvenciju, posadu odveo u pogrešnom pravcu, daleko na
Atlantik. Pritom im je i goriva nestalo. Zbog toga su protivnici
teorija o cudima u Trouglu govorili da je "jedina misteriozna sila ovdje
bila sila gravitacije koja je djelovala na avione bez goriva".
Istina
je da se nije našao ni najmanji trag ni jednog aviona, no ako ih je
porucnik zbilja odveo daleko na Atlantik, vjerojatno su pali na podrucju
gdje okean naglo ponire. Unutar Bermudskog trougla leži, naime, gotovo
devet hiljada metara duboki Portorikanski rov, najdublja tacka
Atlantika, a avioni i brodovi koji tamo potonu rijetko se ponovno
vidaju.
ZAUSTAVLJENI SATOVISto se tice "martin
marinera", aviona upucenog u potragu, za koji mnogi misle da je nestao u
Bermudskom trouglu, istina je da se nije vratio : eksplodirao je ubrzo
nakon polijetanja, što nije bilo neobicno jer su "marineri" bili poznati
po neispravnim tankovima za gorivo.
S druge strane, opet, puno
je dogadaja koji su se desili u Bermudskom trouglu za koje je doista
teško naci ikakvo razumno objašnjenje. U to spada, medu ostalima, slucaj
putnickog leta National Airlinesa 727 koji je na 10 minuta nestao s
radarskih ekrana na Mijamijskom medunarodnom aerodromu.
Po
dolasku, posada je porekla da se bilo šta cudno dogadalo, osim što su
"deset minuta letjeli kroz laganu maglu". Svi satovi u avionu, medutim,
kasnili su deset minuta, iako su ih provjerili s aerodromom neposredno
prije neobjašnjivih deset minuta "prolaska kroz maglu".
Još je
nekoliko pilota imalo slicnih iskustava s promjenama vremena nakon
prolaska kroz iznenadne "maglice", što, naravno, diže cijenu
objašnjenjima koja nisu racionalna, ali možda bolje objašnjavaju
misterij Bermudskog trougla cak i ako su suprotna prirodnim zakonima
fizike. Takvo je objašnjenje na primjer ono o aberantnim energetskim
poljima koja kreiraju vremenske rupe.
Još jedan slucaj koji
potkrepljuje ovu teoriju je onaj manje sretnog pilota po imenu Carolyn
Casico i njezina putnika. Carolyn, pilot s licencom, poletjela je na
charter let do otoka Turka u Bermudskom trouglu.
Kad se
približila otoku, osoblje na zemlji vidjelo je njezin avion kako
besciljno kruži. Radiooperater na aerodromu nije dobivao odgovore na
pokušaj radiokontakta, ali je cuo rijeci koje je ona izmijenila s
putnikom: Ne razumijem ! Ovo bi trebao biti Grand Turk, ali dolje niceg
nema. Pravo je mjesto na mapi, oblik je pravi, ali ovaj otok izgleda
nenaseljen : nema zgrada, nema putova, nicega ! Nakon nekoliko krugova,
okrenula se i odletjela. Carolyn i njezin putnik nisu više nikad videni.
Loše vrijeme ? Vremenske rupe ? Otmice vanzemaljaca ? Mnoge teorije
pokušavaju objasniti dogadaje iz Bermudskog trougla.
STA JE
ISTINA !?Vanzemaljci, djelovanje kristala s Atlantide, zli ljudi
s antigravitacijskim uredajima i drugim cudnim tehnologijama, te
vrtlozi iz cetvrte dimenzije, teorije su omiljene medu piscima
fantastike. Medu tehnološki orijentiranima, pak, omiljene su teorije o
magnetskim poljima okeanskim flatulencijama, odnosno metanskom plinu s
dna okeana.
Medu skepticima igraju teorije o vremenu (oluje,
uragani, tsunamiji, zemljotresi), loša sreca, gusari, eksplozije tereta,
nesposobnost navigatora, te ostali prirodni i ljudski uzroci. Broj
brodoloma, kažu oni skloniji realisticnim objašnjenima, na ovom podrucju
nije neuobicajen kad se usporedi s velicinom podrucja, smještajem i
gustocom prometa. Mnogi brodovi i avioni, osim toga, koji se vode kao
misteriozno nestali u Bermudskom trouglu, uopce nisu bili u ovom
podrucju.
NAJPOZNATIJE NESRECE U BERMUDSKOM TROUGLUBermudski
trougao je od 1945. godine "progutao" nekoliko stotina aviona i
brodova, te više od 1000 ljudi. Uz najcuveniji nestanak, onaj "leta 19"
1945. godine, nesrece koje su izazvale najviše zanimanja javnosti su :
GODINA
I KRATAK OPIS NESRECE1918. Brod USS Cyclops nestao je
zajedno s 300 ljudi na putu iz Barbadosa u Baltimore
1941. Brodovi
Proteus i Nereus nestali na odvojenim putovanjima s Djevicanskih otoka u
SAD
1947. Vojni C-45, supertvrdava, nestao je 100 milja od Bermuda
1948.
Cetveromotorni Tudor IV. izgubljen s 31 žrtvom
1948. DC-3 izgubljen s
32 putnika i posadom
1949. Nestaje drugi Tudor IV.
1950. Golemi
globemaster americkih zracnih snaga – izgubljen
1950. Americki
teretni brod SS Sandra, 350 stopa dugacak, potonuo bez traga
1952.
Britanski transportni avion york izgubljen s 33 covjeka
1954.
Lockheed constellation americke mornarice nestao s 42 osobe
1956.
Hidroavion Martin P5M americke mornarice nestao s 10 clanova posade
1962.
KB-50, tanker-avion americkih zracnih snaga – izgubljen
1963.Marine
Sulphur Queen, 425 stopa dugacki americki teretni brod, nestao s
kompletnom posadom. Nikad nisu poslali SOS niti je ikad naden ikakav
ostatak broda
1963. Dva golema stratotankera americkih zracnih snaga
nestaju na jednostavnoj vježbi
1963. Nestaje cargo master C-132
1967.
Vojni YC-122 pretvoren u teretni avion – izgubljen
1970. Francuski
teretnjak Milton Iatrides nestao
1972. Njemacki teretnjak Anita,
20.000 tona, nestao s 32 clana posade
POSLEDNJI NESTANAKU
Junu, 1997. godine, na podrucju Bermudskog trougla britanska je fregata
našla napuštenu jahtu. Jahta je, kako se pokazalo, pripadala Ralfu
Shillingu i njegovoj supruzi, njemackom paru ciji je nestanak prijavljen
deset mjeseci prije. Casnici s britanske fregate zamijetili su cudan
izgled jahte : bila je bez jedara, konopci su visjeli, a unutra je
pronadena odjeca, pune pepeljare i otvorena knjiga koja je izgledala kao
da ju je netko ostavio samo na trenutak.
TESLINA TEHNOLOGIJA
!?Naravno da ima mnogo mjesta na svijetu s opasnim strujama i
problemima s odredivanjem smjera, ali zašto je baš Bermudski trougao
mjesto gdje se dogadalo toliko mnogo nesretnih slucajeva ? Racionalna
objašnjenja koja daju skeptici nisu svima dovoljna. Maštovitije
eksplikacije puno bolje prolaze.
Evo nekih. Vanzemaljci su jedan
od mogucih razloga tako cestim nestancima u Bermudskom trouglu.
Antigravitacijska tehnologija ili druge energije s drugih svjetova mogle
su biti odaslane ili s NLO-a, u što vjeruju mnogi od prijašnjih
izvjestitelja o zbivanjima u trouglu.
Takoder, Trougao možda
krije podmorsku zemaljsku bazu za vanzemaljce koji žele zadržati svoju
privatnost i odašilju energiju koja ometa previše približena prometala.
Drugi vjeruju da je fenomen Bermudskog trougla prouzrocen izgubljenim
gradom Atlantidom koji je potonuo hiljade stopa ispod vodene površine.
Naprednost Atlantide u doba kad je potonula pocivala je na moci
energetskih kristala. Moguce je da ovi kristali još uvijek pocivaju na
dnu okeana u nekom promijenjenom stanju odašiljuci zrake energije koje
ili zbunjuju instrumente vozila, ili ih sve zajedno dezintegriraju.
Napokon,
mnogi vjeruju da je Bermudski trougao energetsko polje koje je proizveo
covjek na osnovi tehnologije Nikole Tesle. VLF rezonantni odašiljaci
(tehnologija za koju mnogi vjeruju da je koristi sjevernoamericka
komanda zracne obrane NORAD) imali bi antipod direktno u sredini
Bermudskog trougla. Ovaj hipoteticki sustav bio bi sposoban ponovno
napuniti tajne klase podmornica na elektricni pogon o cijem se
postojanju spekulira i definitivno bi omogucili dovoljno interferencije
(preklapanja valova) da izoblice signale koje avioni i brodovi stvarno
šalju.
I JAPAN IMA "VRAZJI TROUGAO"Americki odbor za
zemljopisno nazivlje ne prepoznaje Bermudski trougao kao službeni naziv
niti vodi službeni dosje o tom podrucju. Što o cudima Bermudskog trougla
kažu Stožer Americke obalne straže i Povijesni mornaricki centar SAD-a ?
Bermudski ili "vražji" trougao zamišljeno je podrucje locirano uz
jugoistocnu atlantsku obalu SAD-a, uz koje se vezuje visoka ucestalost
neobjašnjenih nestanaka brodova, malih plovila i aviona. Bezbrojne
teorije nudene su u istoriji ovog podrucja u pokušaju da se objasne
brojni nestanci.
Najprakticnije su one koje se odnose na
vremenske prilike i ljudske greške. Vecina nestanaka može se pripisati
jedinstvenosti prirodnog okružja na ovom podrucju.
"Vražji
trougao" je jedno od dva mjesta na Zemlji gdje magnetski kompas pokazuje
pravi sjever. Normalno, on pokazuje prema magnetskom sjeveru. Ova
razlika je poznata kao varijacija kompasa. Razmjeri ove varijacije
mijenjaju se sve do 20 stepeni. Ako se to ne uzme u obzir, navigator se
može naci vrlo daleko izvan kursa i u velikoj nevolji. Podrucje koje
japanski i filipinski pomorci zovu "vražje more", smješteno uz istocne
obale Japana, pokazuje iste magnetske karakteristike. Ono je takoder
poznato po misterioznim nestancima. Još jedan faktor okoline je krajnje
promjenjiva i turbulentna Golfska struja koja može brzo ukloniti svaki
trag nesrece.
Nepredvidivi karipsko-atlantski meteorološki
obrazac takoder ima svoju ulogu. Iznenadne lokalne oluje s grmljavinom i
prolomima oblaka cesto zazivaju nesrece za pilote i pomorce. Napokon,
topografija okeanskog dna varira od širokih plicina do nekih od
najdubljih morskih brazda na svijetu. S medudjelovanjem snažnih struja
nad mnogim grebenima topografija je u stanju neprestane promjene, stalno
se pojavljuju novi navigacijski rizici. Ono što se ne može predvidjeti
jest ljudski faktor.
Golemi broj jahti i turistickih brodica
putuje vodama izmedu Floride i Bahama. Precesto se ovo podrucje prelazi u
premalim brodovima s premalim poznavanjem rizika podnevlja i bez dobrih
pomoraca. Obalna straža nije impresionirana natprirodnim objašnjenjima
nesreca na moru. Njihova iskustva govore da snage prirode i
nepredvidivost ljudske vrste udružene svake godine izrode
najfantasticnije situacije i dogadaje.