LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Pisma uspomena

Ići dole 
Idi na stranu : 1, 2  Sledeći
AutorPoruka
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime30/4/2008, 3:19 am

Neznam u koju kategoriju bih svrstala ovo moje pismo...osobno je istinito i ljubavno...i sve što tu pročitate desilo se upravo par dana prije pristupanja vačem forumu,sada već našem...jer trebala mi utjeha!!!

Evo mene opet..
.meni će trebati jedan period prilagodbe...proći će dugo vremena dok te ne prebolim...ali vidim da koliko god sebi štetim, tebi štetim još više...žao mi je što je ovako ispalo...neko je morao povući prvi potez ka krajnjem cilju...ja onog trena kad pišem poruke o raskidu budem veoma ljuta i mislim ...izdržat ću ,neću popustiti...i očekujem tada...ti ćeš biti jači...shvatit ćeš što se u meni dešava...i smirit ćeš me...ali ovog puta sam se preračunala...znaj da ni jednog trena ne radim to smišljeno...uhvati me bijes, jadno se osjećam, tuga zavlada i odlučim da ne mogu to podnijeti...umorna budem od sumlji, od čežnje, želje, svega što me tada proganja...moraš znati da mi se to dešava i na drugim planovia...ne samo na ljubavnom...kad sa mnom vlada razum...onda je sve u redu ,ali kad zavlada ludilo, onda više razumu nema mjesta i mučim nas oboje....sve što sam rekla, rekla sam bez imalo razuma, bijes koji se gomilao tolike godine a sa kojim ti nemaš baš nikakve veze...izbije i kažem tj. napišem ono što nije istina...a to je: ni jednog trena nisam požalila što sam te upoznala, niti sam te ikada mrzila, niti željela zlo,to moraš znati...i ako vjerujem da znaš, ali da potvrdim...voljela sam te...ne, bila sam zaljubljena...i još sam....zaljubljenost ili ljubav....ne znam ,ali to je u meni...i ne čudim se tvojoj odluci...ne krivim te uopće...imaš pravo na svoj život i svoj mir.Moraš brinuti o svojima...a krajnje je vrijeme da i ja počnem brinuti sama o sebi...ti sve i da hoćeš ne možeš..."jer meni treba moćna riječ,meni treba odgovor,ljubav ili sveta smrt"a svi odgovori leže negdje duboko u meni...samo se ja još plašim sebi priznati!!!
Svega sam ja svjesna,što ti možeš i koliko možeš,što osjećaš i koliko osjećaš,čemu vodi naša veza...ali to sve što znam ne želim da znam...uživajući u tome da se mučim nerealnim iluzijama,da će jednoga dana biti drugačije...znam da neće...znam da ne može...ali ne želim da znam ne želim da sagledam...ponašam se nezrelo...a imam dovoljno godina da shvatim...i shvaćam što i koliko možemo imati na ovaj način...a drugi način za nas ne postoji...to je sve što možemo imati...i kada to shvatim...onda od nemoći da bilo što promijenim...radim to što radim...jednostavno te tjeram da napraviš prvi korak ka raskidu veze...jer ja ni u kom slučaju nisam toliko jaka...pomislim, bit će mi lakše...bolovat ću i prebolovati...ali tek onda nastupi panika...zar nikada više...nećemo se čuti,spojiti poljubiti...pomaziti...zar je moguće...i to se tako nastavlja i ja uživam u svojoj boli...glupo zar ne...ali to radim...puna sam rušilačkih nagona...uništavam sebe i druge...to je opsesija...ne želim da se sažališ i promijeniš svoj stav....zacrtao si ga i drži ga se!!!
Jer ja ću te uništiti, vjeruj,ne zato što želim...ja te bezgranično volim,ali to nešto nosim u sebi...to razarajuće za sebe i druge!!!
ovakvih poruka će biti najvjerojatnije još...to je moj način da se izvučem...da si olakšam...na tebi je ostalo...ako želiš piši ,ne piši, čitaj, ne čitaj, odgovori,ili ne, uništi izbriši...ali ja ću morat pisati, inače ne bih izdržala....hvala ti za sve što si učinio za mene....i dalje ostajem tvoja, još uvijek tvoja mazica...volim te ...i tu se ništa ne da promijeniti...a ja znam da ćeš ti imati snage za oboje i ustrajati u tome da prekineš vezu na način koji želiš...kako želiš i kad želiš...vrele puse i vrele suze od Jane!!!
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime30/4/2008, 1:11 pm

Draga Jano...ovakvo pisanje pomaže. I samnom je tako...verujem sa mnogima.
Piši ovde ta pisma. Otvori sebi temu pisma. i piši. svaki dan piši pisma...i čitaće se. Neće biti odgovora koji očekuješ ali će neko biti tu da pročita...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime1/5/2008, 2:53 pm

BOBI-BO ideja je dobra...moje vrijeme je noć...tada, kad ne mogu spavati...pišem...pisma...ona su prevaziđena....ali ja ih stavim na papir.ta pisma su uistinu osobna...želim nastaviti sa tom temom "pisma"jedino ne znam koliko će članovi foruma biti saglasni sa još jednom temom...ali meni pomaže!!!Ja ću ih pisati...

Ovo je sledeće:
Umjesto da sjednem I lijepo napišem pismo, sve izbacim iz sebe, ja pišem poruke koje opterete i tebe i mene ,a zbog tvoje zauzetosti poslom najvjerojatnije, ne stigneš sve pratiti, jer ja ne znam to uraditi sa jednom ili dvije poruke, nego napišem cijeli roman.Što stvarno mora opteretiti. Ovo što sada radim, prošla sam tisuću puta i svaki put čula isto(kada bih zatražila pomoć)Pa sam mislila zašto bih davala tolike novce, ustvari zašto bi to davali drugi, jer teoretski ja sve znam, ali ne znam kako to promijeniti. Svaki moj terapeut je na kraju razgovovora rekao, samo vi morate raditi na sebi, on je shvatio bit, mene, kao ličnosti, koja se totalno promijenila, uslijed bolesti, ali samo ja mogu i moram htjeti to promijeniti. Ali nitko do sada nije rekao kako to promijeniti, kojim metodama, uz čiju pomoć.Što znači Ana…. potpuno si sama u svojoj borbi. Ana koja je uvijek bila mala princeza, koja je jako rano od bake koja u sebi ima" bečke krvi" naučila da koristi escajg, za ribu, za svaku vrstu hrane, pa kad je odrasla smatrala da mora jesti sa kineskim štapićima. Jer ako Ana nije bila savršena, neće je nitko voljeti, ako se Ana isprlja ili opsuje, to dobre curice ne rade, ili bilo što drugo.
A ako sve to ne uradi dobro, svi će reći kako je Ana loša. Tako da je Ana morala biti dobra i poslušna, ali to nije bila ona, jer ona nije takva, skroz je drugačija. Težila je savršenstvu, morala je biti najsimpatičnija u školi, u društvu, u obitelji, užoj i široj.
U crkvi, na priredbama, ne daj Bože da Ana nije plesala ili pjevala, ne daj Bože da Ana nije bila miss plaže , kada je sa učiteljem išla na more, i ne daj Bože da je učitelj nije najviše volio. Naučila je ona i ostale stvari, naučila je na besprijekoran red , kada bi nas negdje slali, mama i tata su uvijek bili ponosni, jer je Ana slagala svoje, sekine i bracine stvari, nikada nije ostavljala nered. Prala je suđe a da nije mogla dohvatiti sudoper, počela da kuha, veoma mlada.
Ali sve je to Ana radila da bi je voljeli i govorili kako je ona dobra curica.
život je prolazio, Ana je bila dobra curica, sve što je počela moralo je biti dobro. Onda je Ana počela da odrasta, onda koliko god se trudila nije uvijek bila dobra, htjela je da živi, normalno kao i njene prijateljice, da ima slobodu, da se zabavlja.
Ali u Ani je ostalo ono od djetinjstva, mora biti prihvaćena i moraju je voljeti.
Tada Ana nIje mogla da shvati što se to dešava. Da bi Ana bila prihvaćena i voljena, počela se ponašati naravno onako kako se to od nje očekivalo.
Ako je trebalo koristiti kineske štapiće, ona ih je koristila, ako je trebala biti lijepa slika u zlatnom ramu, ona je bila, ako je trbalo dočekati goste iz Hrvatske ili Srbije, ili bilo odakle, to je mogla Ana jer, Ana se ponašala kako se od nje očekivalo, bila simpatična, zgodna, lijepa ,ljubazna.
A niko nije znao tko je i što je Ana, što Ana želi, dok je Anu zaveo glamur tog nekog ispraznog života, ona je, malo po malo, gubila sebe,
jer uvijek je bilo ljudi kojima se kod Ane nešto nije sviđalo(što je potpuno normalno)Ana naučena drugačije, nije mogla da shvati, što je prijateljice mrze, što je tata ne voli, što je baka ili mama kritikuju, što ima višak kila, što je profesor na faksu ne prihvaća...
Što je se dečki boje, što ne smije da proba ljubav, u svakom smislu i tjelesnu, što je zakočilo, što to ne valja kod nje.
Nikada Ana nije pomislila da je možda problem u drugima, uvijek je mislila nije bila suviše dobra savršena, nije više dobra curica, i počela da se mijenja, i mijenjajući i mrcvareći svoje tijelo, tako je mijenjala i mrcvarila svoju dušu.
Ali je uvijek gledala da ugodi svima, da se na nju nitko ne ljuti, da je ne kritizira, jer Ana nikada kritike nije podnosila, niti ih je smatrala konstruktivnima.
I tako je počeo Anin put prema dolje U jednom trenutku, kad je Ana već daleko ostavila opasnost , "u smislu sačuvati život" ali krize su se javljale, povremeno, i sada se javljaju. Ana sreće tebe. Ana daje sve od sebe da se promijeni, da se vrati na staro, upravo čitam knjigu, u kojoj piše" prvi korak je kontrola nad hranom, a kada to uspijem, ostalo ću lakše kontrolirati i sve ostalo"
posesivnost, želju za bezuvjetnom ljubavlju,(jer takva ne postoji, iznova sam se uvjerila u to)ljubomoru, tražiti savršenstvo kod sebe i drugih,
,jer ni to ne postoji, jednostavno, izaći iz svijeta koji je sebi stvarala sve ove godine, da bi se odbranila, da bih se sačuvala, da bih preživjela. Izići iz svijeta bajki, skinuti ružičaste naočare, i požuriti, dok još nije kasno, da počnem život kao svaka normalna osoba.
Pri tome ne želeći nikoga varati, nije ni tebe, znao si sve o Ani. Ali nikome ne želim život pretvoriti u moru, jer biti sa Anom, željeti biti sa Anom, nosi sa sobom posljedice, prolaziti sa Anom kroz krize, držati je za ruku, hrabriti, voljeti je… biti njene bitke.
malo tko to može...
Nastavak ovog pisma, jednoj osobi koju je Jana puno voljela…slijedi sledeći put
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime1/5/2008, 11:02 pm

Hteo sam nesto slicno da pisem, neke pohvatane misli, tek tako neke onako... Mislio sam da ih nazovem " Nikada poslata pisma ".

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime1/5/2008, 11:38 pm

wow Masada...mogu i ja?
I opusti se Jano...iako nisam ovde ništa drugo do član, mislim da imam prava da ti kažem da otvaraš sve što želiš što je u skladu sa ovim forumom.
i mislim da je Masada trebao ovako nešto da ti kaže ali jbg, muško je i škorpija...
tu sam ja da ispravim...da dodam žensku notu svemu ovome...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime2/5/2008, 9:59 pm

NASTAVAK JANINOG PISMA;

Žao mi je što sam prekinula pisati, ali viša sila, zato sada nastavljam. Pravila važe kao i za prvo pismo, možeš pročitati, ne pročitati, uništiti, sve je na tebi. Stigla sam do onog dijela, kada Anu ne može svatko podnijeti, mislim da te je i moja mama u jednom svom pismu upozorila na to."Ana je teška osoba" mnogo zahtjeva… itd....što već. A ustvari Ana samo traži ljubav, onako kako je ona pruža. U početku si htio pažljivo da mi objasniš, zašto je to nemoguće, poslije si to uradio malo grublje, poslije još grublje, da bi mi jednog momenta rekao, ne želim mijenjati svoj život. Ovako mi se sviđa. I d na kraju rekao, ovo je mučenje za oboje, ako ne možemo ovako, svako od nas ima priliku sebi naći osobe kojima ćemo biti zadovoljni, onim što mi…ustvari ti možeš pružiti. To je kod tebe vrlo jednostavno, ali kod Ane nije, jer Ana ne želi naći osobu, osrednju, niti želi ono čime su druge cure zadovoljne. da je Ana htjela te stvari dosada bi ih imala, ali po kakvu cijenu? Ana je samo htjela ljubav. Zna ona da ti nju voliš, osjeti ona dobro i kako je voliš i koliko je voliš.
Zna ona da ti nisi spreman ili sposoban toliko se dati koliko ona to želi.
I kad ti kažeš volim ja tebe ali na svoj način. Zna ona i što to znači, ali sve je Ana prihvatila, jer upustiti se sa tobom u polemiku o ljubavi, Jana je obvezno gubitnik.
I ljubav nije žrtva, ne bi trebala biti, ali kada mi ti kažeš, «svaki dio vremena koji mogu posvećujem tebi»,Ana osjeća da se ti toliko žrtvuješ i da je to za tebe veliki napor, jer do sada si imao slobodu, a sada je više nemaš i moraš da se boriš za svoju slobodu.
I najgore u svemu tome, što tada Anu stvarno posmatraš kao osobu, koja ne shvaća što je pravi život, i da je po tebi ljubav samo faza kroz koju mi prolazimo.
I koliko god ti meni pričao o tome, da je ljubav, ona tjelesna, biološka potreba, , ili kakva već, ja tebi vjerujem, ali kod mene sve to mora biti uvjetovano ljubavlju.
Jer da nije tako, nikada ti Jana ne bi poklonila sebe, ako se može govoriti o ljubavi na taj način. nikada ti ne bi uspio Anu nagovoriti da radi, to što radi, i nikada je tvoje riječi i tvoj glas ne bi doveli do ovoga do čega je dovode.
Kod tebe je to malo drukčije, ali kod Ane je to tako i ostat će tako. Jana je samo sretna kad bezuvjetno voli…
i kako god je "izdresirala" svoje tijelo da je tijelesna ljubav sama po sebi za nju neprihvatljiva, može to učiniti opet, zna i način kako će to postići.
I kako god je Ana čekala toliko godina da se pojavi tamo neki Ž… da je nauči da zavoli tjelesnu ljubav, to ne znači, da mora da je voli do kraja života, niti sebe opterećuje,niti da je žali, čekat će Ana još toliko godina, ali će valjda dočekati.
I da me onda nisi poveo za ruku, Ana se nikada ne bi odvažila da uradi, što je uradila, nije Ani žao, dapače, prezadovoljna je što je to prošla sa Ž…., ali ne mora Ž… po svaku cijenu biti Anina "dadilja"
Jer Ž… je postao opterećen Aninim načinima , napadima, zahtjevima, jednom riječju sve što ga je u početku oduševljavalo, sada mu je teret, a Ana postala zahtjevnija, misleći već imamo "sigurnu vezu" pa zašto ne bi nešto više i očekivala.
I to bi bilo to. Januška je takva, Ž… je takav, kod Ž… nema kompromisa. što očekivati, samo se nadati, da će one priče o Ž…… skučenim emocijama jednom biti prošlost.
Mislim da se zbog ljubavi svijet okreće, a ne da se Ti ne možeš promijeniti.
Ja ću zbog ljubavi dokazati da sam vrijedna svakog trenutka koji si mi poklonio, jer ja ako se prihvatim nečega to ću i uraditi.
Završit ću fakultet. Kada mi prođe suspenzija mogu i ovaj dovršiti, i ma kako to naporno bilo.
Dokazat će JANA ŠTO SVE MOŽE ALI JANU NAJVIŠE MOTIVIRA I POKREĆE LJUBA…
Pusa mom velikom dečku!!!
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime2/5/2008, 10:06 pm

Morat ću se ponoviti...ipak ću nastavak pisma ostaviti na ovoj stranici...

Žao mi je što sam prekinula pisati, ali viša sila, zato sada nastavljam. Pravila važe kao i za prvo pismo, možeš pročitati, ne pročitati, uništiti, sve je na tebi. Stigla sam do onog dijela, kada Anu ne može svatko podnijeti, mislim da te je i moja mama u jednom svom pismu upozorila na to."Ana je teška osoba" mnogo zahtjeva… itd....što već. A ustvari Ana samo traži ljubav, onako kako je ona pruža. U početku si htio pažljivo da mi objasniš, zašto je to nemoguće, poslije si to uradio malo grublje, poslije još grublje, da bi mi jednog momenta rekao, ne želim mijenjati svoj život. Ovako mi se sviđa. I d na kraju rekao, ovo je mučenje za oboje, ako ne možemo ovako, svako od nas ima priliku sebi naći osobe kojima ćemo biti zadovoljni, onim što mi…ustvari ti možeš pružiti. To je kod tebe vrlo jednostavno, ali kod Ane nije, jer Ana ne želi naći osobu, osrednju, niti želi ono čime su druge cure zadovoljne. da je Ana htjela te stvari dosada bi ih imala, ali po kakvu cijenu? Ana je samo htjela ljubav. Zna ona da ti nju voliš, osjeti ona dobro i kako je voliš i koliko je voliš.
Zna ona da ti nisi spreman ili sposoban toliko se dati koliko ona to želi.
I kad ti kažeš volim ja tebe ali na svoj način. Zna ona i što to znači, ali sve je Ana prihvatila, jer upustiti se sa tobom u polemiku o ljubavi, Jana je obvezno gubitnik.
I ljubav nije žrtva, ne bi trebala biti, ali kada mi ti kažeš, «svaki dio vremena koji mogu posvećujem tebi»,Ana osjeća da se ti toliko žrtvuješ i da je to za tebe veliki napor, jer do sada si imao slobodu, a sada je više nemaš i moraš da se boriš za svoju slobodu.
I najgore u svemu tome, što tada Anu stvarno posmatraš kao osobu, koja ne shvaća što je pravi život, i da je po tebi ljubav samo faza kroz koju mi prolazimo.
I koliko god ti meni pričao o tome, da je ljubav, ona tjelesna, biološka potreba, , ili kakva već, ja tebi vjerujem, ali kod mene sve to mora biti uvjetovano ljubavlju.

Jer da nije tako, nikada ti Jana ne bi poklonila sebe, ako se može govoriti o ljubavi na taj način. nikada ti ne bi uspio Anu nagovoriti da radi, to što radi, i nikada je tvoje riječi i tvoj glas ne bi doveli do ovoga do čega je dovode.
Kod tebe je to malo drukčije, ali kod Ane je to tako i ostat će tako. Jana je samo sretna kad bezuvjetno voli…
i kako god je "izdresirala" svoje tijelo da je tijelesna ljubav sama po sebi za nju neprihvatljiva, može to učiniti opet, zna i način kako će to postići.
I kako god je Ana čekala toliko godina da se pojavi tamo neki Ž… da je nauči da zavoli tjelesnu ljubav, to ne znači, da mora da je voli do kraja života, niti sebe opterećuje,niti da je žali, čekat će Ana još toliko godina, ali će valjda dočekati.
I da me onda nisi poveo za ruku, Ana se nikada ne bi odvažila da uradi, što je uradila, nije Ani žao, dapače, prezadovoljna je što je to prošla sa Ž…., ali ne mora Ž… po svaku cijenu biti Anina "dadilja"
Jer Ž… je postao opterećen Aninim načinima , napadima, zahtjevima, jednom riječju sve što ga je u početku oduševljavalo, sada mu je teret, a Ana postala zahtjevnija, misleći već imamo "sigurnu vezu" pa zašto ne bi nešto više i očekivala.
I to bi bilo to. Januška je takva, Ž… je takav, kod Ž… nema kompromisa. što očekivati, samo se nadati, da će one priče o Ž…… skučenim emocijama jednom biti prošlost.
Mislim da se zbog ljubavi svijet okreće, a ne da se Ti ne možeš promijeniti.
Ja ću zbog ljubavi dokazati da sam vrijedna svakog trenutka koji si mi poklonio, jer ja ako se prihvatim nečega to ću i uraditi.
Završit ću fakultet. Kada mi prođe suspenzija mogu i ovaj dovršiti, i ma kako to naporno bilo.
Dokazat će JANA ŠTO SVE MOŽE ALI JANU NAJVIŠE MOTIVIRA I POKREĆE LJUBA…
Pusa mom velikom dečku!!!
Pisma uspomena 590247
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime2/5/2008, 10:34 pm

Joj Jano...ja bi te nesto pitala...ali neznam...
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime2/5/2008, 11:22 pm

BOBI-BO ::
wow Masada...mogu i ja?
I opusti se Jano...iako nisam ovde ništa drugo do član, mislim da imam prava da ti kažem da otvaraš sve što želiš što je u skladu sa ovim forumom.
i mislim da je Masada trebao ovako nešto da ti kaže ali jbg, muško je i škorpija...
tu sam ja da ispravim...da dodam žensku notu svemu ovome...


Plavuso kose boje juznog voca koje zna da bude slatko kiselo, ja to reko odavno ! Nadji de je !

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime3/5/2008, 9:31 pm

BOBI-BO,samo naprijed pitaj...zato i pišem...da me netko nešto pita...olakšam sebi ,pričajući svoju sudbinu!!!

Moj liječnik kaže..."pričaj sve što te pritišće" Sve mora vani...to su prvi koraci ozdravljenja...
obično riječju i slikom pokazujem kako se osjećam...ali još nisam ovoliko puno pričala i pisala o sebi ...pomaže!!!


Pisma uspomena F904ea0493 Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime4/5/2008, 10:24 am

Citat :
Ja ću zbog ljubavi dokazati da sam vrijedna svakog trenutka koji si mi poklonio, jer ja ako se prihvatim nečega to ću i uraditi.
Završit ću fakultet. Kada mi prođe suspenzija mogu i ovaj dovršiti, i ma kako to naporno bilo.
Dokazat će JANA ŠTO SVE MOŽE ALI JANU NAJVIŠE MOTIVIRA I POKREĆE LJUBAV

Moje pitanje je da li ljubavi treba dokaz?
Da li zbog ljubavi treba činiti napor...ili jednostavno voleti?
razmisli...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime4/5/2008, 11:19 am

Razmišljam BOBI-BO...vjeruj da razmišljam...i ti si u pravu...ne treba dokaz treba voljeti...ali voljeti obostrano istim intezitetom moj je problem...jer ja imam istančan sluh i analiziram svaku izgovorenu riječ...u njoj umjesto da nađem zadovoljenje...koliko dobijem...uvlači se crv sumlje...što opet ima veze sa mojom ličnjošću...kad jednom upoznam sebe i prevaziđem sve svoje mane:posesivnost...ljubomoru...prezahtjevnost...želja za prevelikom pažnjom...sve ono što u biti ne smije biti dio voljenja...zato i je sve komplicirano...zato i jesam perfekcionista...zato sam ja ta koja u pravilu miniram svaku svoju vezu...kad jednom počnem vjerovati muškarcima...morala bih početi mijenjati sve te loše strane moje ličnosti...ali to je jako teško...tolike godine sam težila ka savršenstvu...i svom i osobe x
Moj liječnik kaže:"posljedice iz djetinstva,zakazao jedan od roditelja,koji u datom momentu,(možda ne namjerno)nije pružao
onoliko pažnje i ljubavi...koliko sam ja očekivala i zaštitu"
U mom slučaju to bi mogao biti moj otac kojega sam obožavala,dok su svi ostali mene obožavali...on je bio ko zna gdje, i uvijek mi je nedostajao...A KAŽE MOJ LIJEČNIK I DA SAM EMOTIVNO NEZRELA...što god to značilo...pokušavamo raditi na tome da upoznam sebe...jer u biti sve to ima veze sa bulimijom...htjela sam između ostalog...privući očevu pažnju...ali liječnici svašta kažu...možda i je tako...
Ali sad moram ostaviti oca po strani,jer on je pružao onoliko koliko je mogao i znao. I raditi na sebi...jačanju svoje ličnosti...da bi zlo bilo veće...moj tatica 4 godine uopće nije prihvatao činjenicu da sam bolesna...nego bezobraznica i razmaženica...tek kad su me drugi put izvukli iz kome...kad sam pala pred njim,tada je zaplakao i promijenio svoj stav...ipak napredak...zato i želim da me pitate...jer svojom pričom...iskustvom,mogu pomoći...jer znam gdje sam griješila...samo teško je sa mnom raditi...ako je pod pritiskom...pružam strahovit otpor!!! A meni u svakom slučaju pomaže sav ovaj razgovor i bez straha pričati o sebi...pa ako me neko i osuđuje...kaže to na prihvatljiv način...pusica
"BUNTOVNICA BEZ RAZLOGA" hepi
Pisma uspomena 590247
Hermann Hesse
"I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće."
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime4/5/2008, 6:23 pm

a mislim da smo svi mi takvi...samo se znamo nositi sa nekim stvarima. i meni je potrebna ljubav...nežnost...i nezasita sam.
i posesivna i ljubomorna...da jesam...ti si me naterala da to kažem. a uveg govorim svima kako prezirem ljubomoru, kako me ona guši...a i ja sam takva. Onaj osećaj u grudima..pokušavam ga se rešiti. i polako uspevam...razgovor pomaže.
Tvoje ispovesti me teraju da razmišljam o sebi...da preispitujem sebe.
Draga Jano...niko nije savršen. Nijedan muškarac, nijedna žena...niko...opraštanje je deo života...opraštanje sebi pre svega.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime4/5/2008, 9:00 pm

I MENI POMAŽE NAŠ RAZGOVOR....ja sam inače sebe uvijek analizirala i druge...za druge sam imala opravdanje....za sebe nikada...vučem svoj osjećaj krivice...on je uvijek prisutan...još ne znam zbog čega sebe tako procijenjujem ili se ne volim...osjećam se često kao gubitnik...znam da savršenstvo ne postoji...ali znam i to da moram zavoljeti sebe...biti sretna...jer imam sve u životu...ali problem ipak postoji...ZNAM DA MORAM SEBI OPROSTITI...drugima lako oprostim njihove mane...ali sebi još nisam spremna oprostiti...možda jednog dana uspijem!!!

Hermann Hesse
"I najnesretniji život ima svojih sunčanih časova i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće."
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime5/5/2008, 2:47 pm

Meni je moj tata uvek govorio da treba voleti sebe najviše na svetu...uvek mi je bilo krivo što nije rekao da mene voli najviše...
Sada kada se ponašam kao odrasla (ne usudjujem se reći da sam porasla jer želim da ostanem mlada)
sada razumem...zaista treba sebe voleti pre svakoga drugoga...sebi opraštati pre nego drugima...sebi udovoljavati pre nego drugima...svako treba da je sebi najvažnija osoba...
Sada i ja svoju decu učim da tako treba...da sebe vole pre svega.
I mnogo mi je drago kada nadju opravdanje za učinjenu grešku...i pravdaju se kao da nisu krivi...
Dakle uspevam im nešto važno preneti...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime7/5/2008, 10:38 pm

JEDNO OD MOJIH PISAMA,IMAJU SVOJ REDOSLJED...KRENULA SAM OD KRAJA....ZNAČI PRVO JE BILO ZADNJE ,A OSTALA SU OD POČETKA OVE ČUDNE VEZE....ČITAJTE I ZABAVITE SE!!!

Mislim ,iako nisam potpuno sigurna, da bi ovo trebalo biti moje posljednje pismo, prije no odem u Njemačku ne smijem obećati, jer kada si ti u pitanju Jana i nije baš od riječi. Ali trudit ću se.Prvo želim razjasniti neke stvari, želim ti se ispričati, za onolike pritiske koje sam ti priređivala za vrijeme dok si bio na terenu.Mislila je Jana da čini dobro i sebi i teb i,ali kad je sagledala situaciju, poslije svega shvatila, da na onaj i onakav način nikada neće ništa postići ni u svezi naše veze , ni toga da ti promjeni svoj odnos prema Jani.Ne mislim , bukvalno Jani, nego njenom viđenju ljubavi ,nije to, što nas dijeli generacija, godine, nego jednostavno Jana je takva , a ti onakav, ili obrnuto, više nije ni važno. Zna Ana da je masu poruka poslala, na neke nisi imao vremena odgovoriti, na neke nisi htio, a na neke si to uradio skroz hladno. Znam i zašto, ali cijelo vrijeme mi je bio cilj biti samo u kontaktu s tobom, i kako ja na ljubav gledam skroz drugačije, a kako sam valjda tvrdoglava, pa čak i razmažena ,htjela sam po svaku cijenu da mi pišeš ne uvažavajući tvoje mogućnosti, zato su stizale poruke kakve su stizale. I zato sam možda češće ostajala bez odgovora, nego bi to bilo, da sam malo više razmišljala glavom nego srcem. U prošlom pismu sam ti pisala da sam shvatila, tvoju ljubav, onoliko koliko ti možeš i želiš pružiti, a da pri tom ostaneš na starom, za mene je to nemoguće, ti želiš uskladiti sve, imati život koji si imao , imati Anu i njenu ljubav, i pri tom ne osjetiti nikakvu vrstu opterećenja. Potpuno si u pravu, to je veoma dobro i mudro, ali meni će trebati tvoje godine i iskustvo da to shvatim.I ja sam se previše razmahala, poletila ,pa se bojim naglog pada… ako si pratio poruke morao si primjetiti, da sam bukvalno molila, na svoj način za pažnju, bilo da mi ponavljaš riječi ljubavi, da me poželiš, čak sam pretjerivala u slanju, misleći, poželjet ćeš me ,bar malo , znam da je bilo nemoguće sve uskladiti, pogotovo na poslu, ali eto ja sam te ludosti radila, i kada ti to ignoriraš (nije mi bio važan razlog) ja bukvalno poludim, i onda stižu one optužujuće poruke, zaboravlja Ana da si ti ovu moju fazu davno prošao, i da si ti sada zreo čovjek koji sebi ne može dozvoliti ludosti, kojih sam ja puna. I zato se ja sada stidim, prvo zbog toga što sam te toliko pritiskala, a toliko si mi puta rekao možeš dobiti toliko, ne više, i stidim se što sam sebi dozvolila da moje tijelo i srce preuzmu ulogu razuma, i što sam te htjela natjerati da mijenjaš, sebe ,svoje zacrtane stavove, svoj život ,zbog Anine nemogućnosti da se kontrolira i šalje onako(sada ih smatram sramotnima)poražavajućih poruka. Pa pomislim zašto bi ti to radio ,i zbog čega ,ti si jednostavno htio da se zabavljaš, a zabavljanje mora biti opuštanje a ne opterećenje .A, ja sam po svaku cijenu htjela ,tvrdoglavo, da se izborim za nešto, mnogo ,mnogo više.Da bih shvatila možda i odmah, ali nisam sebi htjela priznati, da je to nemoguće.ponizila sam sebe, a ishod sam znala u naprijed.Ovo ti pišem iz razloga , što sam odlučila prihvatiti tvoja pravila igre, kada se što može, kada se što smije, kada je što poželjno i kada je što na redu. A ne da Ana zove, ili piše kad joj padne napamet, ili zahtjeva ljubav, kad joj se hoće ,ili da Željo mora da udovoljava hirovima, Aninih ludost.I ja se ne kajem , nego se stidim sebe što sam molila za ljubav na taj način. Više ne želim sebi takvo nešto priređivati, naučit ću sebe kontrolirati, jer je to jedini način da preživim ono što želim, a to ne mogu dobiti kad želim .Nadam se da me shvaćaš. Vrijeme je da Ana nađe neku sredinu, a ne da ide iz krajnosti u krajnost.Bilo bi mi drago da ti ta luckasta Ana barem malo fali, ali vjeruj mi bit će ti lakše i bit ćeš mirniji .Ovo sam ja pisala, pravila su ista kada baš ne budeš imao važnijeg posla pročitaj. A smanjit ću i broj priloga, mislim da to tebi više uopće nije toliko simpatično kao u početku, pa ću i to svesti na najmanju moguću mjeru .Iako je to način na koji se ja izjašnjavam svaka pjesma ili priča nosi nešto što ima direktne veze sa Anom, ili onim što ona želi, ali što se tu može? Krajnje je vrijeme da se Ana upristoji i nepravi nam više probleme. Poslat ću ti koji prilog.Moram.To mi je bolest.I znaj da se moja ljubav nije promijenila, ali ću pokušati korigovati sebe u cilju daljnjih dobrih odnosa. Vrela pusa od Jane!!!
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime9/5/2008, 10:54 pm

A dalje ?

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime9/5/2008, 11:18 pm

Da biste shvatili smisao....prvo kratko objašnjenje...veza je počela u februaru prošle godine...bilo je uspona i padova....moj dragi ne voli baš puno da piše...uglavnom me iz kritizira...msn,ili mobilnim...kad je dobre volje napiše par lijepih,kratkih,slatkih rečenica i to će doći na red...sada sledeće pismo...pisano 13.7.žao mi je ona od ranije nisam sačuvala...počela sam ih čuvati...tek kad sam shvatila to kao vrstu dnevnika!!!

Iz srca

Sva pisma se moraju pročitati da bi se i Ana shvatila.postoji povezanost među pismima,prvo sam morala prekinuti zbog tate, pa slijed nastavak, i onda treće, Ovo je odgovor na tvoje poruke sa MSN . Lakše je ovako,
ide mi na živce kada moram pisati iscjepkano.Žao mi što ti nisam poslala pravo značenje riječi perfekcionista, možda bi bolje shvatio Anu, samo ti mogu reći te osobe nisu sretne, kako god pred sebe stavljaju velike zahtjeve, i bivaju uništene što ih ne ispune, znači žele sve savršeno, savršenstvo , u ovom slučaju je ljubav u pitanju.Samo po sebi to nebi bio problem, da to isto ne očekuju od drugih, u ovom slučaju od tebe, dolazi do katastrofe.Ja sam svjesna da nije savršeno ni od sebe očekivati savršenstvo pogotovo ne od drugih.Znam da "savršeno"ne postoji, ali postoje takvi tipovi ličnosti.U tu kategoriju i ja spadam, još uvijek radim na sebi kao ličnosti,koja ako je ne ispunila očekivanja svoja i tuđa ne znači da je ne dovoljno dobra, da bi bila voljena,ali sam proces je dugotrajan i mučan.Kako sam sebe prije ubjeđivala da sam smeće(imam još tih faza)što nešto nisam odradila dobro,sada sebe moram odrađivati kontra, ubjeđivati se da to nije moje ne znanje, moja ružnoća,ili mržnja drugih prema meni,ili da sam zbog debljine grozna ili da me ljudi vole ili ne vole, da to ne ovisi samo od mene.Da to ovisi masa drugih čimbenika.Moja faza liječenja i mijenjanja sebe kao ličnosti je dostigla zavidnu razinu, ali puno toga još mora da se radi, a za to mi treba pomoć, ali sama sam u toj borbi. Jer ako kažem "reci mi da me voliš" ne kažem to zato što sumljam, već što mi treba potvrda da me neko voli, to je dio onoga , vraćanje samopouzdanja, pa i ja sam voljena. I dok pričamo o ljubavi ti si tako prokleto iskren, a ja to ovog trena jako teško podnosim, i onda se pitam "što to meni fali" ali to je već psihologija. I ne želim te opteretiti. Samo tražim razumijevanje, kao i ti od mene ,i ako ja probleme sa mojim bližnjima lakše rješavam nego sa sobom, i ako si ti meni ispred svih tetaka ,stričeva ili susjeda.(želim i ja tebi biti negdje na početku) Znam da ćeš imati objašnjenje i za to...Ali nije važno...odlučila sam se mijenjati koliko mogu, možda će mi ovaj put u Njemačku biti dobar put da sve sagledam iz daljine, možda moja mama ima skrivenih motiva što insistira da idem baš tamo, jer sada bih mogla početi raditii ovdje preko ljeta i, ali mama je rekla svoje. A sada nešto zbog čega sam i počela pisati:
Prvo:meni je 24 godine, puno sam u životu propustila, želim sve nadoknaditi, nemam strpljenja čekati,da se stvari same po sebi odvijaju.
Drugo:srela sam tebe, iznenada, rodila se nada , ljubav, ispalo je da smo slični, da bih ja poslije ,bolno shvatala kako je sve to iluzija,to što ja očekujem od ove veze
Treće:mlada sam i sklona ludostima, ludost je sastavni dio ljubavi, za mene, pa zašto ne učiniti ludost ,pa znam ja što je NORMALNO, ali ja nisam ona koja razmišlja toliko racionalno, da li će stradati ,ako se javi svojoj ljubavi, htjela sam ti reći samo volim te…DOK SI KARTAO…
Četvrto:svaki put kada smo razgovarali mobilnim,. to je bilo, kada si sam ili si morao izdvojiti se, sa objašnjenjem, to je tvoja osobna stvar što da drugi slušaju ,pa neka je, i ljubav je ,zašto bi se neko stidio reći djevojci par lijepih rječi pred drugima.
Peto:ja stvari shvaćam na svoj način posebno kada nisam zadovoljna odgovorom, i smatram zašto jedan odrastao muškarac mora toliko kriti da neko postoji u njegovom životu. Čega se tu ima stidjeti ,bojati ili kriti.
Šesto:meni su tvoji odgovori ponekad bili ne logični, sem ako nisam stvarno u pravu, tebi ovo ne znači koliko meni i nikad neće, i ti se još kriješ kada se spojiš da te neko nebi mogao prozvati .tebi je to zabava ,a možeš vrlo lako naći novu.
Sedmo:kada sam i bila svjesna da ne možeš odgovoriti, ipak sam se osjećala poniženo, jer sam molila za ljubav, a to nikada nisam, nikada do sada radila,ni po koj cijenu
Osmo:a o LJUBAVI sam htjela sve znati, htjela sam biti savršena, htjela sam te vezati barem na taj način, ispalo je da sam se ja suviše vezala, jer za mene je to bilo novo i veličanstveno…ISKUSTVO…
I zadnje:ne žalim ni za jednim trenutkom provedenim sa tobom, pa i kada smo se i svađali
Ali znaj koliko god sam sretna, u pozadini negdje tinja mala slabašna bol, uvijek, jer sam svjesna svega toga što si mi ti dosad rekao, i nikada, nikada mi nisi dao ni malo nade u budućnost naše veze…
To ne može biti samo razlika u godinama ,ima tu još nešto. Ti nisi spreman dati više, niti znaš kada ćeš biti, želiš svoju slobodu, ne želiš imati nekog kome bi polagao račune, ne želiš nikome objašnjavati svaki korak, niti se ispovjedati…mene to recimo usrećuje da znaš svaki moj korak i gdje se nalazim….jer na taj način osjećam te uz sebe. Sada vidim da nismo toliko slični, kao što sam mislila ,
Mene je ljubav oslobodila ,tebi uskraćuje slobodu.
I sve je dobro, sve štima dok ja ne načnem temu koja se ne smije načeti, a ne daj Bože nešto očekivati ,imamo rat ,jer ti znaš svoje, a ja naivno mislila moja će te ljubav promijeniti, jednom sam ti rekla neizvjesnost mi je najgora, da si mi rekao samo ono "možda" za nekoliko godina kada se sredi tvoja obiteljska situacija, ali vrlo si oprezan ,ne želiš ništa reći, a samo ti znaš zašto.
Znam da se u nekim stvarima ponavljam, ali ovaj put bez gnjeva i srdžbe, shvatila sam ,eto to sam shvatila… zato ću ja pokušati mijenjati moje nasrtaje na tebe, moje napade, moje želje, moje nade, moja maštanja i pokušati se zabavljati na način koji ti očekuješ.
I OPET MORAM IĆI SA PRILOGOM, JER NEKE SAM NAPISALA UPOTPUNILA SLIKAMA, NEKE SKINULA SA NETA, ALI IH PRILAGODILA NAMA, U SVAKOM SLUČAJU SAM RADILA NA NJMA ,oprosti na velikim slovima bilo je slučajno.
Pokušaj me shvatiti kroz to što ti šaljem, ništa nije bez razloga se našlo na tvojoj pošti. I znaj ja te i dalje volim istim intezitetom, kako ti voliš reći ,iako mi je to smiješno ili voliš ili ne voliš, a ja mislim da ja volim na pravi način… 100 vrelih pusa!!
TREBA SMJETI TREBA HTJETI PA DA VIDIŠ KUD SE LETI
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime9/5/2008, 11:24 pm

UZ OVO PISMO SAM POSLALA SLEDEĆI PRILOG...pa nije na odmet pročitati ga...posudila sam ga ...uživajte

Moj čovjek govori...
Moj čovjek se boji. Moj čovjek ljubi i željan je ljubavi. Moj čovjek se boji jako!
Mislim da te ne zanima, mislim i svakim danom sve više vjerujem u to. Vjerujem!
Svakim danom mi sve više govoriš da sam u pravu i da te uistinu ne zanima. Ma to nije važno.
Moj čovjek se još više boji.
Svjetlost ne boli, Svjetlost se ne boji...čovjek se ipak boji, iako znam da se i hrabar čovjek boji. Da te potsjetim, razlika između kukavice i hrabrog čovjeka je u tome što hrabar ide u susret strahu, prepoznaje ga, iz iskustva ili nečeg drugog, uočava i čini drugačije..ili opet isto,svjestan svega i svačega...posljedica, uzroka...
Upravo danas sam pomislila: kao da je i previše dobro, što ću sada s tim! Bila sam svjesna svojih misli, svjesna mogućeg razilaženja, no ipak...bojim se moj čovjek će pobjeći.,
Da je moj čovjek rekao, kada se i zašto uplašio , da li bi bilo drugačije? Tada bi se možda i ja povukla... Čovjek mi je dao do znanja, no, kao da nisam, uistinu nisam razumjela . Sada moj čovjek kaže da zna: mog čovjek nije briga, moj čovjek ima svoj svijet, potpuno različit od mog...
Da, u pravu si, čemu priče, fore i fazoni, kad je sve isto... Kako sam kažeš:“ ti nemaš veze s tim, ti nemaš veze sa mnom, ti nemaš veze s mojim strahovima, ti nemaš veze sa mojim svijetom, ti nisi odgovorna za moje istine i laži... To su moja uvjerenja.“ Pa čemu uopće ti i ja, ti ili ja, kad nitko s nikim veze nema.
Moj izbor je hoću li nekome biti draga ili ne...hoće li me netko voljeti ili ne...kakvu predstavu igram. No, ipak, ne ostaje sve na tome: ja sam takava kakva sam, sve ostalo sa mnom nema veze!
Na meni je odgovornost, kako se nositi sa tim što moj čovjek kaže.
Ja sam Julija, nije bitno kako odglumim...
Iako sam izabrala svog Romea, tko je taj koji mi nalaže da pratim scenarij... Tko je taj koji mi nalaže kako ću glumiti... Nije me briga kako će me publika doživjeti, ja znam, ja sam glumica ja ,ja sam Julija!
I to bi bilo divno, da mi jednom nije netko rekao: želiš „to“? Promjeni glumu...ili predstavu!
Bilo je neko vrijeme nježno, tiho, toplo...ma i previše toplo. Čovjek mi je rekao: „Zagrli me, onako... da bude toplo“! Kako da znam da je to i sam želio. Svjetlost ne mora znati...Svjetlost zna...Svjetlost osjeća. Svjetlost je SADA I OVDJE... Svjetlost ne...ali čovjek da! Čovjek traži dokaze, analizira!
A onda me je stisnuo jako...u mom čovjeku se probudila strast, rekao mi je da mu nedostajem, poljubio nekako, onako jako...kao onda kad sam se osjećala kao stvar...prebacuješ me, namještaš, ništa ne pitaš... Pretpostavila sam ako ti to kažem, pobjeći ćeš,opet sam ja pobjegla
Naravno, kad pobjegnem ja, tebe već odavno nema!
Moj čovjek je htio dalje, do kraja, moj čovjek je ponovno izabrao sve, no iskreno, tiho, toplo, nježno. Moj čovjek ne poznaje laž, moj čovjek ne priznaje laž...pa čak i da je istina. Moj čovjek ne razumije nagon i strast, moj čovjek samo jako osjeća... Moj čovjek je moj ,sa svim manama i vrlinama, moj čovjek je dubok, moj čovjek razmišlja...
Mene vode nagoni, mene vodi intuicija... Mene vodi strah, mene ne vodi razumijevanje. Mene vodi sklad, mene vodi JEDNO...
Čini se, izabrali smo!
I znam, reči ćeš da ne razumiješ..i pitati što sam ovime htjela postići.. I znam, sada nećeš ništa reći ...moje iskustvo govori: baš NIŠTA! ...I znam pustit ćeš me i reći: ako ti tako kažeš...ili, to je tvoja istina...
I kad kažem da znam, nemam izbora. No kad sam i vidjela drugih mogućnosti izbrisao si mi ih i rekao: pa ti si izabrala...
Kako je divno kad je čovjek sam, sam sa sobom..kako je divno kad čovjek može biti sam.
Svjetlost nije sama, Svjetlost je jednostavno tu, Svjetlost postoji...no ,ja sam usamljena i sama!
Ali,čovjek nikad nije sam...kad to shvati, tek tada je sa sobom...
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime9/5/2008, 11:29 pm

lol!

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime10/5/2008, 10:30 pm

Nisam baš išla redosljedom...ovo pismo je napisano 30.o6.2007.
Jedno od rijetkih na koje sam dobila odgovor...pa priložit ću ga...neznam koliko je moralno...tuđe pismo.ali sad je moje i mogu sa njim činiti što želim...

Janino pismo:
Razumijem ja tebe dragi moj,razumijem zašto se bojiš zaljubiti u svoju mazicu.Bojiš se da je mazica nepostojana,ali nije, možda u nekim stvarima, ali u ljubavi sigurno nije.Jana bi tebi dala svoju dušu, srce, da sa njm radiš što hoćeš,da ga razbiješ, zadržiš, bilo što i opet bi te voljela, sa onim parčićima srca što su ostala.Ne dokazuje maza svoju ljubav, svim ovim što čini, i ludosti koje radi, nije to da bi Ž…. više vjerovao ,ona jednostavno voli, ljubi, uživa , u zajedničkim trenutcima. Samo je žalosna jer tih trenutaka njoj nikada nije dosta. Neshvaća Ž… da je već prošlo prilično vremena , od njihovog prvog susreta, a maza ni jednog momenta nije bila u dilemi, da li voli ili ne. Jana zna i cijelo vrijeme je znala što osjeća, a zna i Ž….
Postoji divna i čarobna veza, pa neka maza i voli više, neka nju i boli više, ona će dati sve od sebe da to tako i ostane. Ona će svojom ljubavlju popuniti i Ž…… ne popunjenu stranu, ima mazica ljubavi za oboje. Doći će vrijeme da ona ne bude imala puno vremena za sve, ali za svoju ljubav će uvijek naći vremena, za svog Ž…. ,njega neće zanemariti, učit će Jana, ali Željo će i tada biti uz nju, on je inače uvijek uz nju.
Kada liježe, ustaje, hoda, pjeva, kada plače, sve to odrađuje, sa divnim osjećajem da je Ž… uvijek pored nje, u noj, njenom tijelu i srcu.
Pa neka se Ž… i boji ljubavi , ona se nikada neće bojati, pa neka Ž… i ode, ostat će Jani sjećanje na divnog čovjeka i ljubavnika. Imat će Jana i tada svoga Ž…,ma gdje i sa kim bio.
Pa čak i kada je Ž… povrijedi, ona se naljuti, ali i dalje žudi za njim, kad ga "napada" tada ga najviše voli i želi.To je mazica i njen dragi to mora znati. Jani je uvijek malo ljubavi, ali ako Željo ne želi više dati, ili ne može, Jana uzima i ono što joj on daje, bude ona tužna i nesretna, ali njena ljubav se ne gubi, ona je postojana.
HVALA TI LJUBAVI I ZA TOLIKO!
Jana ide da odspava jedan divan san u kome će sanjati svoju ljubav. Nije Jana mogla leći a da to sve ne kaže svom Ž….I žao joj je što Ž… nije osjetio buđenje zore, u Janinom zagrljaju! Pusica za novi dan.

ODGOVOR NA OVO PISMO:

Prekrasno pismo, zahvaljujem na njemu. Jana je jedno divno biće i zaslužuje puno bolju osobu nego što je Ž….On nema dovoljno ljubavi za svoju Janu, ona je uzvišenija od njega. Pritisnut obavezama posla, obitelji, malim svakodnevnim stvarima, Ž… ne stigne odvojiti onoliko vremena koliko Jana zaslužuje. Ne stigne iskazati sve što osjeća prema Januški, a ima tu malo i muškog ega. Ipak ,nek Jana zna da je Željo voli i ne boji se njene ljubavi. Imaš pravo kad kažeš da ne zaslužujem toliko tvoje ljubavi, nikad neću moći uzvratiti istom mjerom. Jedino me toga strah. Pusa
_________________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime10/5/2008, 11:53 pm

Sa 23 jos nisi okusila sve lepote zivota, sad kada si godinu starija pa jos za koju godinu kada i zrelost uz lepotu dodje do izrazaja shvatices da postoje stvarno lepe i stvarno bolne situacije u trenu vremena koje se zove zivot. Zene su emotivnije, brze reaguju i to zaletanje nekada bude greska. Prepusti se svojim usponima i padovima, budi smirena i sacekaj, crno nebo ne traje zauvek, bude tu i sunaca a kada ono naidje uzivaj u njemu.

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime11/5/2008, 11:44 am

"Ratnik svjetlosti nikada ne dopuštada mržnja uprlja negovu savjest"
U mom srcu se često uvuče mržnja...znam da nije dobro...borim se protiv takvih grijehova...ali sam samo slabi čovjek....žao mi je...i to je dio mene!!!
Crno nebo jutros se povuklo...možda nakratko...ali i to je nešto!!!

____________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime11/5/2008, 1:54 pm

Čini mi se da sam ja stvarno izumrla vrsta...pa ja ovdje jedina pišem pisma...u čemu je proble...
Moje sledeće pismo je napisano dan poslije predhodnog!!!

Tebi!!!
Nije Jana rekla da Ž… ne zaslužuje njenu ljubav. Pružio joj je Ž… dosta toga, samo je Jana željna još. Janu ne pritišću iste stvari kao i Ž…, ali i nju pritišću neke teške stvari. Samo što Jana ne želi izgubiti ovo što joj je darivano, zbog tih stvari. Jana je uletjela u ovu vezu, i tada nije znala da će prerasti u ovoliku privrženost. Puno je Ž…. dao Jani, ali Jani nije dovoljan samo tjelesni dokaz ljubavi, koliko god to bilo prirodno. Zahvalna je Želji što ju je uveo i naučio da uživa u tom čarobnom svijetu, svijetu putenih osjećaja. Sada Jana zna da je sa njom sve u redu, lakše se nosi sa svojim problemima.Ali Jana možda, po shvaćanju većine, ne samo Ž…,previše očekuje , u ovom svijetu, materijalizovanom, onoga nečega što nije to. Očekuje potpuno predavanje, i to i pruža, to je divan osjećaj, pružati ne sebično i voljeti strasno. Zna Jana da Ž… ima prošlost i da je možda nekada ne sebično davao, ali ljudsko srce je veliko, posebice Ž….., zna to Jana može ono još voljeti ludo, samo kada bi Željo dao sebi slobodu, da ga ponese u taj svijet, Janin svijet. Ego jeste teška stvar, treba ga zanemariti u ljubavi, ali TU JE STRAH,Ž….. STRAH,od nečega. Neznam zašto se Željo boji pustiti osjećajima da polete, ljubav i kad je izgubljena, još uvijek je ljubav.Izgubljena sreća još uvijek je sreća. Pa Jana i sada živi tako, zna koliko dobija, ali prihvata, uživa i u boli koju joj to saznanje nanosi. Ž… zaslužuje Janinu ljubav, našao se tu na njenom putu baš kada je trebalo. Jana je puno zahvalna. Ali ljubav nije zahvalnost, ljubav je Jana, cijela, ponudila sebe i dala sebe, za trenutke sreće. To je ono što se desi a da nismo ni svjesni ni kad ni kako, pa eto Jani se desila ljubav. Hvala Ž…. što je on taj koji se desio Jani. Što Jana više razmišlja sve više zna da neće nikada dobiti ono što želi. Zajednički život sa Ž…..ONO MOŽDA,što Ž… može da obeća ,to je da smiri Janu, jer Ž… ima nekog, svoju obitelj , svoju djecu i sa time se nikada nije ništa moglo usporediti,I JA TAKO MISLIM.Ali je Jana naivno mislila postoje kompromisi, pa djeca rastu, moći će se...Zna sad da je nemoguće, djeca rastu, žene se udaju, žive i Ž… živi za njih i sa njma. To možda , stvarno bude možda, ali kada, za 10 god. 15. god. Janu ne brine čekanje nego iščekivanje, neizvjesnost. Da li će to možda ikada biti sigurno. Naravno ako budemo živi.
I svaki put kada se Jana zaleti, i zavapi za malo više ljubavi i pažnje, Ž…. joj na nos nabije Sarajevo, i kao da joj zabija nož u srce, jer on vrlo dobro zna da bi Jana bila spremna dati pola života da bude sa Ž….,ali i Jana se boji, ne onoga čega se Ž… boji, jer ona neće ostaviti Ž…, ali se boji, kako izdržati , i podnijeti vrijeme, kada Ž… ode, vrati se u svoj svijet u kojem za Janu nema mjesta, niti će ikada biti. Žao mi je što Ž… može biti zadovoljan sa malim, kada može od Jane dobiti pun svemir ljubavi kada bi htio. Zato se Jana boji, doći će Ž… i otići, a Jana će ostati, boji se ona kako poslije podnijeti, hoće li izdržati ili će se raspasti. Ali Jana ne želi misliti samo na sebe, zove Ž…. u Sarajevo, ali se boji, da njeni "napadi" tada na Ž…. ne postanu još jači, pa da joj Ž… ne zabija nož u srce onako kako zna , kad Jana počne vapiti za još malo ljubavi, nju je strah sebe, da će moliti za više, a Ž… ne može više, i ona tada ostane i bez ovoga što ima. Svega je Jana svjesna, i zna da u životu postoje pravila, ali ne i za ljubav pogotovo Janinu ljubav, ona ne postavlja uvjete, pravila ,niti norme, ona ljubi onako kako hoće bez ikakvog uvjetovanja. Shvatila je Jana kada je i zbog čega naljutila Želju, to je uvijek bilo, kada je po njenom naivnom mišljenju tražila svoje mjesto, koje joj (sada zna)ne pripada i nikada neće pripadati. Zato su izbijala sukobi, nije ona htjela gušiti Ž…. slobodu, jer ljubav je sloboda, nije tražila polaganje računa, jer ljubav je jedinstvo dvoje zaljubljenih, a oni skupa dišu, žive vole, misle, kreću se, oni su jedno, nema tu polaganja računa, kakvi računi, Jana je samo htjela svaki tren biti uz Želju kao što je i on uz nju. Sada jana polako uči, treba Ž… samo biti strpljiv, naučit će ona, gdje joj je mjesto, i koliko smije tražiti, što smije pitati ili bilo što drugo ...i neće ostaviti Ž…. , voljet će , do zadnjeg daha, osim ako se desi nešto van njene kontrole, da se slomije ili umre. Zato Ž… ne treba biti strah,Ž… je Jani proširio vidike, pružio joj ruku i to je puno, jer Ž… ne može više...

____________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime11/5/2008, 5:31 pm

jana ::
"Ratnik svjetlosti nikada ne dopuštada mržnja uprlja negovu savjest"
U mom srcu se često uvuče mržnja...znam da nije dobro...borim se protiv takvih grijehova...ali sam samo slabi čovjek....žao mi je...i to je dio mene!!!
Crno nebo jutros se povuklo...možda nakratko...ali i to je nešto!!!

____________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247


Mrznja zaslepi, nema racionalnog u njoj. Preskoci mrznju i razmisljaj o osveti, govori ratnik svetlosti svojoj dusi. Od JA !

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime11/5/2008, 9:18 pm

Ništa nema opasnije od povrijeđene žene...osveta je slatka...hvala prijatelju...ako smijem tako reći...
____________________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA" hepi Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime11/5/2008, 9:20 pm

Tu sam pa kako god !

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime12/5/2008, 10:16 pm

PISANO 1.07.2007.

Kako Ž… zna unaprijed da Janu nikada neće moći toliko voljeti. Ljubav se jednostavno desi, kako Ž… zna da se njemu neće desiti, kako unaprijed? On kao da se bori protiv ljubavi, ulaže snagu umjesto u ljubav,on je ulaže protiv. Da li se moj mili nekada razočarao, ako i jeste, nema veze, opet može da voli puno. Ima Ž… u sebi potencijala i osjećaja samo malo više volje i snage, da prevaziđe to što ga koči. Kako je Jana uz Ž… prevazišla strah od dodira, tako će Ž… prevazići uz Janu strah od ljubavi, znam da hoće i bit će potpuno njen, još uvijek nije dao sebe cijelog Januški, ali dat će, desit će se čudo.
Zna Jana da je njena ljubav previše mučna i da to muči Ž…, ali je to zato, što Jana osjeti srcem da se Ž… do sada nikada u cijelosti nije dao.
Nije više stvar u vremenu , koliko joj ga posvetiti, stvar je u nesigurnosti, zašto joj se ne preda dušom i srcem. Ž… se preda tijelesno potpuno ,ali ostalo je negdje zaključao da Januška ne može u taj skriveni kutak. A ona želi ispuniti Želju cijelog, svaki djelić njegovog prostora, želi biti u njegovoj glavi, duši, srcu, u zagrljaju u snovima u bazenu, to je ono što muči Janu, i boli, kada se jednom desi takva ljubav sa Ž…. strane, Jana će biti mirna, staložena , sigurna i neće mučiti Ž… , kada Jana svojim srcem to bude osjetila, tada će ona bez problema moći čekati i godine i razdaljine koje ih dijele.
Nije to nepovjerenje nego nesigurnost. To se mora desiti, jer jednostavno Jana ne prihvata polovično, i ne daje polovično, i večeras Jana nije imala snage otići, Jana se ne stidi priznati, da je Ž… njena slabost i koliko joj bilo teško, ostala je. Ne misli Jana da je time ugrozila svoj ego, niti da nema karaktera, niti da je kolebljiva, ne, Jana misli da je hrabra što je ostala, i što želi iskoristiti vrijeme u kojem ona uživa, jer Jana nikada nije sigurna koliko će tog vremena još biti.A jednom kada Ž… i Jana više ne budu imali svoje noći i svoje vrijeme, bit će joj žao što je neko propustila.
Hvala BOGU što je htio da Jana ostane, Jana nosi slatki bol u duši, i već je naučila sa tim da živi, kao i sa gušenjem svog srca.
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime16/5/2008, 10:12 pm

slijedeće pismo;pisano 10.07.2007

Što dalje...?
Kada strahovi i tjeskobe pocinju dominirati i upravljati necijim zivotom, kada ometaju obiteljski, drustveni i poslovni zivot, tada govorimo o anksioznim poremecajima. Psiholoski simptomi anksioznosti su pretjerana plasljivost i strepnja, osjecaj unutrasnje napetosti ili nemira, oslabljena koncentracija, razdrazljivost, pojacana osjetljivost na buku, smetnje spavanja (tesko usnivanje, cesto budjenje tijekom noci, ruzni snovi), oslabljena memorija, cesto zbog oslabljene paznje i koncentracije. Tjelesni simptomi anksioznosti su lupanje ili preskakanje srca, osjecaj nedostatka zraka ili otezanog disanja, osjecaj stegnutosti u prsima, suhoca usta, poteskoce pri gutanju, nelagoda u trbuhu, nadutost, ucestalo mokrenje, oslabljena seksualna zelja, sum u usima, osjecaj osamucenosti, trnci u nogama i rukama, drhtanje ruku. Simptomi anksioznosti pojavljuju se u skupini poremecaja koje nazivamo anksioznim poremecajima, medju koje spada i generalizirani anksiozni poremecaj, panicni poremecaj, posttraumatski stresni poremecaj i drugi.Simptomi panicnog poremecaja mogu biti strah, lupanje srca, kratak dah i osjecaj gusenja, osamucenost i nestabilnost, mucnina i zelucane smetnje, toplo ili hladno strujanje po tijelu, sum u glavi, drhtavica, osjecaj nestvarnosti,osjecaj gubitka kontrole i ludila, strah od umiranja, znojenje, osjecaj propadanja kroz tlo. Pojedini bolesnici imaju samo neke od navedenih simptoma, a pojedini sve. Jakost i trajanje simptoma takodjer se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Panicni napad moze trajati od nekoliko minuta do iznimno jednog sata ili cak dulje.

Jedno vrijeme u tijeku moje bolesti sam se nosila i sa ovakvim stvarima.
Nažalost nisam bila svjesna da je i to posljedica, faza mršavosti koje sam učestalo činila, tj.mršavila bez ikakve kontrole!Sada je ta faza hvala Bogu iza mene,ali puno truda i snage i samopouzdanja , i podrške i ljubavi od najmilijih je potrebno ,da se odupriješ,desi se da me uhvati takav očajnički nemir, i tada popijem tabletu(savjet liječnika)koje nisu opasne, ne ostavljaju ovisnost, opuštaju grč mišiča, ali ne djeluji na rasuđivanje.
Moraš znati da je to bila jedna od lakših faza moje bolesti, jena od faza je bila kada po 10 dana ne mogu spavati, tada su me morali uspavljivati, jer moje tijelo ne bi izdržalo, zatim faza razmišljanj o samoubojstvu, ta je bila najteža, ideš iz kuće i definitivno si svjestan nema povratka, nećeš se vratiti, ubit ćeš se, samo snaga u vjeru, i jedan osmijeh,bilo čiji me vrati.
I ne pišem ti ovo da se pravdam ili da me ti od žaljena počneš više ljubiti, nego da znaš da tvoj stav i način“ učenja me pameti“ne mogu u potpunosti shvatiti ma koliko se trudila.I opet se vraćam na trenutak, kako sam bila nesretna kada sam mislila da sam debela kravetina, da me svi mrze , da netrebam nikome, ili masa još tako negativnih misli, zato sam te , srela, Bog te poslao, ali ni on nije znao, da ti nemaš dovoljno snage, da te to ubija više nego mene, i da su tebi tvoji problemi ma kakvi bili, veći nego moji.
Milo moje, ne krivim te, ne osuđujem, grčevito se držim tebe, jer nekada mislim ti si mi posljednja nada, ali zaboravljam pri tom, da si i ti samo čovijek.
Mogu podnijeti golgotu, ali eto slomije me to kada mi se ne javiš.
I ni ukom slučaju to nije nepovjerenje, niti želja da te stegnem, jer nisam ja nikakva feministica niti želim da te mijenjam kao one prije mene, mene samo proganjaju i muče misli o pripadnosti, i sve je istina što pišeš, ali je jako grubo rečeno, pa to još više prodrma moju psihu i osjećaj samopouzdanja.
Koliko god napredovala, i koliko god svjesna svoje krivice, taj način postavljanja ultimatuma i prijetnjama o raskidu, samo me vrati nekoliko koraka unazad, moj neuspjeh.Ponavlja se opet!
I uvijek mislim on je jak, voli me izdržaće, ali eto u zabludi sam,ti i jesi puno izdržao, u odnosu na one koji su me htjeli imati, ali samo kao neko sa kime se zabavljaju.
Znači bez obaveza, da shvate, kakva sam ja ličnost.
Dok sam intezivno povraćala i dok čuvali, poslije ja sam prolazila kroz tako strašne krize, bolne, previjala sam se i molila da me puste samo ovaj put, i nikada više obećavala, pa kad nije pomoglo vikala, psovala, lupala, stvari, bilo je tako mučnih scena da nisu mogle izdržati pa su me pustili da povraćam.
Kakvo olakšanje, ali samo na sat dva, onda me počne hvatati panični strah da ću umrijeti od izgladnjivanja, pa u kratkom roku pojedem pun frižider, pa onda vadim stvari iz dubokog, smrznute sarme i slično.
Eto sve sam ja to pobjedila, ali nisam još dovoljno jaka da se nosim sa grubošću i okrutnošću oko sebe, i nepravdom.
Otprilike to je izgledalo ovako:
Na jednom ramenu mi neko sjedi, i na drugom ramenu mi neko sjedi, imaginaran,i onda taj na lijevom ramenu kaže:umrijet ćeš ako ne budeš jela, i ja se borim, da ne jedem, ali glas stalno ponavlja dok mene ne uhvati panika od smrti
Onda kao mašina pokosim sve što nađem pred sobom, i znala sam pojest u roku vrlo kratkom ono što ti nebi mogao za tri ili četiri dana.
Poslije toga se javlja glas sa desnog ramena i šapće mi u uho:kravo jedna, vidi se kao prasica, imat ćeš sto kila, ti si nula, ti nemaš svoje ja , ti si glupača i sve tako lijepe i ugodne riječi dok me ta imaginarna osoba sa desnog ramena ne ubijedi da sam ja zaista sve to, i ja onda sebe mrzim, što sam slaba i što jedem, i logično trčim da povratim, ali ako ne stignem u banju uvijek sam imala pri ruci vrećicu šešir , bilo što, ako je banja pod prismotrom, ali ja sam tada primirena jer moram zavarati sve oko sebe.
Dok mama čuva banju seka ostale prostorije, ja u roku od 2 minute njihove ne pažnje otvorim vrata i to obavim u svoj šešir koji sam jako voljela
Kada su primjetili da na taj način ne mogu da me spriječe,onda su me bukvalno držale, fizički, masu puta sam se borila kao lavica, jer me boljelo cijelo tijelo i mislila sam umrijeću ako ne povratim.
Znala sam udarati mamu kad ništa drugo nije pomagalo, ili je čupati,znala sam po njoj povraćati.
Onda je nastupila faza noćnih mora, gdje je spavala uz moj krevet, tada sam samo željela da se vratim u njen trbuh, misleći tu ću biti zaštićena.
Ona je bdjela cijelu noć, a ujutro je morala na posao.
Ali majka ne bi bila majka da mi nije oprostila, i ja ću dati sve od sebe da joj barem dio toga nadoknadim.
Ovo ti pričam o onome kako mi svi imamo stvari koje nas pritišću.
Onda sam godinama tražila ljubav, ali to je bio poraz za porazom, jer svi su samo htjeli sex, a ja sam mrzila sex zbog mog oca, jer on je bio neko ko je imao pravo imati sex, a svi mi smo bili kurve ako bismo to htjele..
Eto to su te sitne stvari sa kojima sam se ja cijeli život nosila, valjda nisam imala „pravih“problema.
I zato znam što je moja mama prošla sa mnom, i koliko toga dala od sebe, ali to može samo netko tko voli više od sebe, netko tko bi dao svoj život za život svog djeteta.
Ovo sam ti napisala da me bolje sagledaš, i da i kada si svjestan da sam pretjerala postoje razlozi za to, koji možda nemaju nikakve veze sa tobom ,možda čak ni sa mnom,i budeš ako možeš malo manje grub.
Ali sada i shvaćam, nemaš potrebe, zašto bi, pa zabavljane, treba da bude ugodno ćaskanje, zabava.
I zašto bi kroz sve to prolazio zbog mene, suviše očekujem.
Zašto bi se udubio u sve to kada možeš naći neku isto kao mene da zadovolji sve tvoje potrebe i bude ne zahtjevna, a ti bi imao slobodu, i nikome nebi polagao račune.
Takvih žena ima i kod nas nisu zahtjevne, žene imaju svoju tarifu, a ako i nemaju gleaju svoju korist, ako se i desi da Janu više ne budeš mogao podnjeti, pa kao što si rekao tražit ću , drugu, naravno naći ćeš je tko to ne može, možda budeš i mirniji i manje opterećen, dobit ćeš što hoćeš najvjerojatnije i ona što bude htjela, ali nikada više nećeš dobiti ovakvu i ovoliku ljubav.

ANUŠKA!!

____________________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA" Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime16/5/2008, 10:20 pm

odgovor na ovo pismo je bio ovakav...


Hiiiiiii
Pročitao sam tvoje pismo,i opet me iznenadilo,što si sve prošla
Eto,nisam znao i pokušaću te iznova razumjeti,pokušaću sve te napade na mene gledati kao posljedicu tvoje bolesti,mada mi nije jasno,kako to da ispoljavaš tek sad,u zadnjih 15 dana.Zašto tog nije ranije bilo.Ali,nema veze.Neću više ničim prijetiti niti davati "ultimatume",nastojaću koliko je moguće razumjeti te.Pussa

_______________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime16/5/2008, 10:42 pm

Isti dan moj odgovor...

Nisam to napisala da me štediš puno,može se desiti da se obezobrazim,više je bilo kao odgovor, na ono što te pritišće u životu, pa se zato ne možeš u potpunosti, posvetiti, nije bila namjera da trpiš svaki moj ispad, nego da shvatiš da smo svi mi u životu pod pritiskom nečega.
Ja obično to ispoljavam u stresnim situacijama, kada mi se ruši svijet.
kada se osjetim ugroženom, možda proizvoljno tumačim neke stvari ali ih počnem tako tumačiti.
prvo :ljeto je, moji su više kući i odmah sam pod većim pritiskom, posebice zbog naših dopisivanja,
drugo; kad god tata počne dolaziti to je za mene stres,
treće: počinju se mijenjati pravila, posao u Njemačku, a meni se tebe ne ostavlja
četvrto: donosim ozbiljnu odluku, ali me počne proganjati, što ako opet ne uspijem, opet ću razočarati druge,
peto; zbog želje da budem uvijek uz kom. jer sam uvijek, tako i uz tebe, dobivam kritike,
šesto: osjetim se onda prevarenom, i reagiram tamo gdje sam najosjetljivija, a to si ti,
sedmo: bojim se, neuspjeha, u svemu, bojim se otići daleko od tebe, bojim se studija, jer neću moći toliko vremena biti sa tobom,
osmo: onda sebe kao što sam nekad mrzila ,i sada se ubjeđujem, nisam dovoljno dobra, da mi se u potpunosti predaš
deveto: koliko god mama bila dobra, često, kroz priču, napomene, ne zaluđuj se toliko, veza je osuđena na propast, ali ne zbog mene, nego što je život takav kakav je.
deseto: sve sam prihvatila volim te, ali ne smijem obećati, da ću cijeli život, moći prihvatiti tu soluciju, viđanja od mjeseca do mjeseca, i nikada biti, ne žena, nego neko tko će jednog dana bez straha moći biti uz tebe, u dobru i u zlu, i živjeti sa tobom život kakav bi trebao biti, ali oboje da živimo, bez obzira, na posljedice, i drugih mišljenja.
Sve je to na mene pritisak i dođe anksiozno ponašanje bez najave, a lomi se na tebi, vjeruj nisu ni drugi pošteđeni u mojoj okolini.
Sada mi je žao što sam pisala jer si shvatio da sada ti trebaš da trpiš, ne trebaš, ja samo molim malo manje ubitačnih riječi, one me samo vrate unazad u mojim nastojanjima da se borim, zato sam i naglasila to može samo roditelj podnijeti u mom slučaju mama,
jer tata je sto puta rekao "ja to više ne mogu podnijeti, ako treba umrijeti nek umre," ovako uništava i naše živote.
Htjela ja to priznati ili ne, ima tu istine, budem ja svjesna da uništavam i tuđe živote.
za tatin život me ne grize puno savjest, ali za mamin osjećam krivicu, za sestrin i tvoj.
I kada bi ti mene ostavio, ja bih prebrodila još jednu krizu, uz pomoć mame, ali ne bih se ubila, jer više nisam u fazi takvoj.
A moja liječnica kaže da to što sam toliko emotivna, ne pripisujem kao svoju krivicu, nego onima koji nisu u stanju da to prihvate.
Jer voljeti je ljudski.
To me malo tješi iako znam da ne volim na "pravi način" ipak volim, ali se desi da najviše povrijedim one koje volim.
I tebe znam da sam povrijedila, ali se trudim da to bude što manje, pa kad te povrijedim, šaljem ti divne pjesme i priče pune ljubavi da se malo iskupim. Kada stigneš odgovori, mislim da je ovo super način komunikacije, i ne možemo se posvađati , barem ne tako lako.
Eto zato sam to pisala, da sam se ja u životu nosila sa teškim trenutcima, i sada se nosim, i zašto sam u načelu nepovjerljiva.
Prvo vjerujem, vjerujem, vjerujem, onda neka glupa sitnica i ja počnem da sumljam.
zato sam ti u par navrata rekla" ako ne možeš podnjeti bježi" jer si potreban i svojoj obitelji i to najiskrenije mislim.
JANUŠKA!!!
________________________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime16/5/2008, 10:53 pm

Dodatak predhodnom pismu,istu noć...

Htjela sam ti poslati par lijepih pjesama za pomirenje, ali odusta la sam, neću ni sada puno tupiti, jer sam u prilogu napisala jedan veliki govor za tebe da mi lakše oprostiš i da znaš da ja shvaćam, koliko čovjeka može doslovce pritisnuti problemi.
Velika pussa za tebe i imaš moje kajanje , i ako ja smatram da moj jedini grijeh je u tome što nisam ista kao druge, koje bi bile zadovoljne onim što TI pružaš, iz prostog razloga jer ja nisam kao druge niti želim biti kao druge, ja sam svoja i ako želiš bit ću i tvoja, ali nosim nešto u sebi kobno, a sa tim se ne može svako nositi, pročitaj prilog budu ti neke stvari jasnije.
Uostalom imaš ludu curu, bukvalno, registriranu pod nazivom, psihploški poremećaj,poremećaj u hranjenju ili kompulzivni poremećaj prejedanja,u narodu, vučija glad, kod starih grka volovska glad.
pusica -mazica

____________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO

Ženski
Broj poruka : 2850
Godina : 45
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime17/5/2008, 12:49 pm

Jano zašto ne staviš datume kada su pisani...
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime17/5/2008, 5:12 pm

Negde gore sam stavila,na neka i poslije samo dopisivala koji dan su pisana....na sledeća ću staviti datume...pusa
______________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime18/5/2008, 10:01 pm

slijedeće pismo...27.07.2007

Dragi moj ,sve Jana pokušava da shvati, ali sve ne može da shvati.Obećala sam ti pisati svaki dan ali nisam mogla, nekada budem toliko ljuta da se bojim napisat ću grozne stvari, ali riječi ne možeš povući. Onda se jedim i kajem pa bolje ne pisati. Stvarno sam bila ljuta, ustvari prvo uplašene, pa tek onda ljuta, pokušavam i dajem sve od sebe da razumijem, ali nisam uvijek fer, znam to, počnem se ponašati razmaženo i sebično Ali nije uvijek tako. Nije uvijek Jana kriva, našim prepucavanjima i ako želiš biti iskren moraš priznati, ima krivice i do tebe. Nekada imam osjećaj da se poigravaš sa Janom, posebno kada Jana želi malo pažnje u vidu potvrde ljubavi. ZNAM JA DA TI MENE VOLIŠ, ALI NIJE TO UVIJEK DOVOLJNO, TREBA REĆI, ZAŠTO NE? Ako to Janu usrećuje, zašto joj ne priuštiti to malo sreće.Za mene je to dio ljubavi, usrećiti, voljenu osobu,pa neka smo prošli onu prvu "fazu",gdje se udvaralo, govorilo lijepe stvarii pazilo što ćemo jedno drugom reći, ja ne priznajem faze, treba uvijek biti lijepo. Znam da sam na najgora kad si na terenu… ali mi tada najviše fališ, i zato toliko pišem što tebe iritira, posebno kada insistiram na nekom odgovoru, da bi ti poslao tri poruke, ignorirajući ono što sam htjela da mi kažeš. Onda bukvalno poludim. Onda se osjećam onako kako pišem, sve se zna , sve se podrazumijeva, i to bi Jani trebalo biti dovoljno. Ovo vrijeme,i kod tebe i kod mene se mijenjaju neke naše uhodane sheme. Mene čak i to ljuti, ljuti me što su moji sada svi kod kuće, što gosti dolaze i prolaze, što mi otimaju vrijeme, rezervirano za tebe. Kod tebe je to u mnogo većem obimu, još gore. I to naše vrijeme, nije više naše, i te noći nisu više naše noći. Ti budeš umoran, i svaka moja riječ te iznervira i ja vjerujem da kažeš, ponekad i ono što ne misliš.To ME zaboli, onda Jana reagira grozno i pogoršava stvar. I znaš sa čime se Jana susreće ovog ljeta, želim dokazati da sam sposobna donositi odluke. I počela sam, hvala ti na podršci ali potrbno je nekada i pokazati, a ne samo reći. ZNAM SITUACIJA JE TAKVA KAKVA JE.ZA SADA NE MOŽE BITI BOLJA, ALI JA JOŠ NISAM IZGUBILA NADU DA ĆE NEKADA BITI BOLJA.JA SAM ZADOVOLJNA I OVAKO, ALI ME POVREMENO HVATA STRAH, DEŠAVAJU MI SE VELIKE PROMJENE U ŽIVOTU.DESIĆE SE DA JA TEBI NEĆU MOĆI POSVETITI VREMENA KOLIKO ŽELIM.A mene to već unaprijed plaši, da li će Željo shvatiti da Jana neće imati vremena(valjda polazim od sebe).Pa tvoje uporno odbijanje dolaska u Sarajevo,prvo hoćeš onda nećeš,zoveš me u Brod,znajući da je moja situacija takva kakva je i da sam još pod nadzorom roditelja. I kada se Jana optereti takvim mislima, Želji to bude zabavno, pa još uz to doljeva ulje na vatru i Jana se boji i reagira agresivno .Ali veliku stvar si uradioi puno me usrećio sa onim pismom znam ga već napamet. I razumijem da nema šansi da ni teoretski ne možeš napustiti kuću punu svojih dragih, jer si ti domaćin. Zato Jana kada je sigurna u TEBE, mora biti sigurna, onda nije važno da li će doći sada ili kada ovo glupo ljeto prođe i malo se stabilizuje situacija,i kod mene i kod tebe. Ja nisam mislila da naša veza treba ostati virtualna, i ako i ovakva mene ispunjava, ali kad sam pričala o čekanju ti si me shvatio, a poslije svaki put napao, kao ja izbjegavam ,a ti bi rado došao.Pa se ljutiš i prijetiš nećeš nikada doći…
I onda ja imam kontra argumente, kako se ti mene stidiš, bojiš reći za mene, djeca su ti glavni adut i masu drugih stvari za koje ja taj tren mislim da su takve, ali kada se usijana glava malo ohladi stvari izgledaju drugačije,i nadam se da se više nećemo prepucavati,na tako djetinjast način, mislim da možemo prevazići prepreke, ali isto tako mislim, da moram stati na svoje noge da bih mogla ja da ih prevaziđem. I nadam se da će se nešto i kod tebe promijeniti, nabolje. Ja sam ti inače jako opširna pa ću sada prijeći na drugu temu: svoj tjelesni vrhunac ljubavni povezala sa tobom i samo tobom, što nikada nisam pomislila a kamoli uradila, niti pokušala to sa nekim drugim, i logično je što od tebe isto očekujem. Tada kad si me poveo na ples i na plažu, već sam znala koliko ti je godina, u normalnim uvjetima da sam te možda srela pa mi ti rekao o sebi što je i kako je, rastava,ili djeca nikada se ne bih upustila u to.Mislila bih to dobre cure ne rade, a prošla sam kroz grozna iskustva misleći da nisam dobra. I TI SI BIO MOJ VITEZ, MOJ PJESNIK, MOJ ZAŠTITNIK, TI SI MI ULIJEVAO SIGURNOST,BIO SI MOJ PRVI LJUBAVNIK,PRVI KOJI JE JANU UČIO.SVE PRVO.I zato je meni sada teško odvojiti tebe, ljubav , za mene je to jedno,i mislim da kada bi se desilo recimo nešto da ostanem bez tebe, ja opet ne bih imala te hrabrosti niti zadovoljstva, niti želje iskušavati sve to sa nekim drugim. Ti si srušio sve moje barijere i da se toga nimalo ne stidim. A ja sam htjela sve odjednom znati i probati, i željela sam da se i ti osjećaš kao ja, gubeći iz vida da si ti to tko zna koliko puta prošao, i koliko puta to osjetio i osjećao dok mene nisi sreo. Izato sam ja jako povrijeđena kada shvatim da ono što je meni sveto, tebi je ustvari najobičniji sex, i da ono što ti meni predstavljaš ja tebi neću nikad. I kada u trenutcima svoje ne sigurnosti, tražim da mi govoriš o ljubavi, zaljubljenosti i o tome koliko me voliš i koliko ti značim, to je samo strah i nesigurnost, jer sam svjesna upravo oni stvari o kojim sam govorila. A ti onda meni pričaš tako iskreno, pa šta je to sex je sex, i može se to raditi i sa drugima, i kao zašto patiti, ako se i desi raskid. Onda ja shvatim ,pa kod TEBE to je sigurno tako, još mi uz put ispričaš, kako si ti emotivno "ograničen" i to je sve što mogu dobiti. A JA ZNAM , UMRIJETI NA SILU SE NE MOŽE,ALI ZNAM DA BIH TE SANJALA I VOLJELA GODINAMA ,TO SE MOŽE, I ZNAM DA BIH RADIJE ŽIVJELA OD NAŠIH NOĆI NEGO ODMAH POLETILA DA TRAŽIM DRUGU OSOBU KOJA ĆE MI TEBE ZAMJENITI.NARAVNO DA MI JE UVRIJEDA, AKO TI NA TO TAKO HLADNO GLEDAŠ, I DA JA POMISLIM,TEBI JE BITAN NAGON, I ON TO MOŽE SA SVAKIM, I JA SADA MORAM TEBE TAKVOG, KOJI MORA ISPUCATI SVOJE NAGONE, MORAM DA OSTAVIM I ODEM U NJEMAČKU. Zato sam ja moj dragi, bila takva kakva sam u našim zadnjim tipkanjima i pisanjima poruka, jer sam puna straha ne sigurnosti,i toga da ti čak i prevaru smatraš normalnom. I naravno toliko insistirala da mi daš ne obećanje , jer ti ga ne daješ, jer ne vjeruješ sebi, ali da mi daš sigurnost u čvrstinu tvoje veze da ja mirno mogu otići.Ali svaki put kada sam to očekivala,ti si se zabavljao na račun mojih osjećaja i mog načina shvaćanja ljubavi, i činio sve da me uvjeriš u suprotno, jednom si mi rekao "samo ti idi u Njemačku,bit ću ti vjeran"ali to je bilo tako rečeno da ja vjerujem da ni ti nisi povjerovao, a kamoli ja. I onda ova tvoja macica donosi najednostavnije zaključke koje si joj ti nametnuo: ne voli me dovoljno, neće mi biti vjeran, neće me možda ni čekati.I kada me uhvate take misli ja sam gotova, i onda ti pišem one kilometarske poruke onakvih sadržaja!!!Eto moj ŽELJO ŠTO SAM JA POSTALA GROZNA U ZADNJE VRIJEME, ALI NE SMATRAM DA SNOSIM SVU KRIVICU, JER NE MOGU PODNJETI DA SE IGRAŠ SA NEČIM ŠTO JE MENI SVETO A TO SU MOJI OSJEĆAJI
____________________________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime18/5/2008, 10:15 pm

ODGOVOR JE STIGAO VEOMA BRZO....28.07.2007

Eh,Jano,Januško.Žao mi je zbog svega.Žao mi je zbog svog sinočnjeg nastupa.Žao mi je što sam bio onakav.Žao mi je što sam te odbio.Postoji tisuću žao,ali ja kao prvo imam premalo vremena.Dan mi je prekratak,treba trajati bar 28 sati da stignem na sve.Kažu da je jutro pametnije od večeri.Sad sam o svemu razmislio,želim se sresti s tobom.Želim te vidjeti i ne želim da sve ostane na virtualnom.Sinoć sam se ponašao tako kako sam se ponašao,žalim zbog toga,ali prošlost se ne vraća.Ako želiš,doći ću u Sarajevo,vidjećemo se i provešćemo dan kako ti želiš.Svu tvoju poštu sam otvorio i spremio na disk,pročitaću kad budem imao vremena,Znaš i sama da te volim i da te trebam, moraš i ti mene razumjeti,toliko planova sam i ja zbog tebe promijenio.Jučer smo dva puta razgovarali od 9 i od 1,30. Razumijem da ti je to premalo,ali ja jednostavno,koliko god želio ne mogu više.I meni moji kažu da sam se promijenio. Da odjednom previše vremena provodim za komp,jer nisam toliko dok tebe nisam upoznao.Sad ti meni govoriš,kako smo premalo skupa.Sinoć smo se mogli pomaziti,baš sam želio,ali, eto,tebi je trebao razgovor.Poštovao sam tvoju želju,baš zato da ne misliš da si mi sexualni objekat,da volim s tobom i pričati,da si mi puno više od pukog sexa.Vidim da napreduješ u shvaćanju moje situacije,ali još uvijek ne razumiješ neke stvari.Nadam se da ćemo se tipkati kad dođeš kući.Pussa
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime24/5/2008, 8:22 pm

Pismo: 30.O7.2007

Dijete je u meni,da li sam žena ili dijete. Da li znam što želim ,znam, ali i znam da to ne mogu imati, znam i razloge, znam da te ne mogu imati kako ja to želim. Shvatila sam davno , i zašto. Ali nisam htijela prihvatiti istinu. Prvi put kada sam odista htjela prekinuti našu vezu bilo je:(možda se sjećaš)kada si mi pokazao onu divnu Vedraninu sliku sa onim ogromnim šeširom. Tada sam ti rekla, da sam se na prvi pogled zaljubila u to dijete .nisam to rekla da bih tebe zadivila, već što sam to osjetila .A shvatila sam da me to divno dijete nikada neće prihvatiti, kao prijateljicu, možda-rekao si ali kao neko tko hoće njenog tatu neće nikada. Shvatila sam u trenu koliko sam slična tvojoj Vedrani, bila i kao dijete ,i sada ,koliko te ja želim, a ona ima veća prava na tebe. Plakala sam tada, stvarno plakala, osjećaj krivice, osjetila sam se kao neko tko joj čini zlo. Otimala sam te, tada si mi rekao ona to neće osjetiti, ti možeš funkcionirati i kao tata, i kao moj dragi, ti si tada želio da ostanem sa tobom, možda si već tada trebao pustiti da stvari krenu svojim tokom. Tada je još bilo šansi da te se odreknem, prvenstveno zbog tvoje kćeri. Prije svega tada sam osjetila bol, moju bol, kada su meni otimali tatu. Ja sam uvijek htjela svoga tatu, nisam ga imala kada sam htjela, sada mi više ne treba, sada tatu nadoknađujem na druge načine, moj tata je trebao biti moj i ničiji više. Bila sam dijete, nisam shvaćala neke stvari, koliko god se mama trudila da ga opravda kasnije, nije uspijela, i ako se može govoriti o tome što sam mami zamjerala ,to je bilo što se nije razvela. Teško je živjeti u provinciji, biti dijete ,i slušati priče o svom tati. A moj tata je dolazio kući i sve nas maltretirao jer nije bio ničim zadovoljan. Sada shvaćam da je to ustvari kompleks, i da se dokazivao na tako glupe načine, ali to meni nije dovoljno, ono što je uradio, ostavilo je traga i ja sada kao odrasla ga više ne želim, ma koliko se on trudio. Ikod njega sam ja uvijek bila krivac za sve, jer nisam poslušna i dobra kao Miki i naš Željo. Ali ja sam bila ja, on to nije htio da shvati, nikada me nije podržao ni u čemu, pogotovo dok sam bila bolesna, uvijek je bilo bitno što će familija reći ili susjedi ili prijatelji oni o kojima smo ja i ti pričali, primitivci .I on se stidio reći da mu je kći bolesna, a oni svi tako "zdravi" seljački nastrojeni, glupih primitivnih mentaliteta i jebene(oprosti na izrazu) seljačke politike. I trebalo se nositi sa cijelim okrutnim svijetom, a nisam mogla ni sa svojim "rođenima" koji nikada nisu ni čuli za psihologiju,a davali sebi za pravo, da sam to iz bijesa i hira uradila .I OPET OSJEĆAJ KRIVICE KOD ANE. Jer se nije moglo nikako desiti da je njihov mezimac(moj tata)bio kriv za bilo što.mama je shvatila i u njihovoj prisutnosti nikada nije govorila protiv tate ,jer i onako nije bila prihvaćena, zbog njihovog osjećaja inferiornosti u odnosu na nju. Trpila je njihova vrijeđanja, i gutala i nikada nije htjela odgovarati ,pa sam tu ulogu preuzela ja, ja sam se postavila kao njen zaštitnik, na zajedničkim skupovima kada god se neko drznuo mami nešto reći ja sam skakala, i naravno postala kako ti kažeš "crna ovca" ali oni n ebi bili oni da i tu nisu imali spreman odgovor, jadno dijete bolesno, ne treba zamjeriti. I onda kada mi ti kažeš nešto slično, što sam čula ili doživjela od njih, nisi možda ni svjestan što si rekao, ali neku naznaku tog nekog mentaliteta, ja se bunim do posljednjeg daha jer ne želim da budeš kao oni .Ali nije uvijek sve bilo tako crno, sada pogotovo nije. A dok sam bila mala sjećam se par divnih scena,provedenih sa tatom. To su bili divni trenutci, ali i njih je bilo malo. Zato sam ja tada plakala zbog Vedranine slike, pa kad mi ti kažeš: «naduvao sam bazen, šio sam joj suknjicu, vodio je na rolanje», mene srce zaboli, ne zato što sam ljubomorna na Vedranu, nego što ja nisam imala takvu sreću da imam takvog tatu. To je što boli, i što ja tog trenutka shvatim Vedrana će biti tvoja kći i za deset godina, pogotovo tada neće shvatiti da tata može nekoga voljeti osim nje ,brace, nikada ona neće prihvatiti ništa osim da je njen tata bio i osto idealan tata, i za nju bi to bilo ogromno razočarenje, koje joj ti upravo što si idealan tata nikada nećeš prirediti .I dok ne razmišljam o tome, sve je idealno, ali kada počnem razmišljati ovako kako pišem, opet prvo strah, Željo nikada neće biti moj, ne na onaj način: da samnom dijeli postelju u našem domu. I to je za mene bol, koju ja ne znam iskazati drugačije nego gnjaveći te onako kako to samo ja znam. I u ovoj našoj vezi ja te mogu imati samo na određene načine, ali ti mi onda prebacuješ, kako ja neću, ili ne želi, opet ,nedovoljno shvaćanje mene i moje želje, jednoga dana imati svoj dom, svoju djecu, svog muškarca u pravom smislu, Naša jutra i naše večeri i naše šetnje i naše kupovine i nešto što će biti naše. A oboje znamo( ili možda griješim)da se to neće desiti, jedino da se desi čudo. A čuda se danas više ne dešavaju. I znam da je sex važan, Ali meni sex nije sve, ja želim biti potpuna žena, sex sam po sebi ne čini me potpunom. I ZNAM DA OVAKO NE MOŽE VJEČNO TRAJATI, ZNAM I KADA BUDEŠ DOLAZIO U SARAJEVO NEĆE VJEČNO TRAJATI, JER TI ĆEŠ IMATI PUNO OBAVEZA, JA ĆU PUNO TRAŽITI, ŽELJETI DA DOLAZIŠ ŠTO VIŠE, I KADA SE TO BUDE DEŠAVALO, NARAVNO ZA SUKOBE ĆE OPET BITI KRIVA ANA, JER PREVIŠE TRAŽI.(ANA SAMO TRAŽI PRAVO NA ŽIVOT I SREĆU)JER TRAŽI ONO ŠTO JE NORMALNO. I DOLAZIT ĆE DO SUKOBA, I SUKOBI ĆE TRAJATI, SVE DOK ANA NE POPUSTI I SHVATI DA NEMA TIH I TAKVIH PRAVA .POGOTOVO ŠTO ĆEŠ TI BITI ZADOVOLJAN. A ANA ĆE BITI I SRETNA I NESRETNA I KADA ANIN BIOLOŠKI SAT POČNE DA OTKUCAVA ANA ĆE MOLITI ŽELJU DA JE UZME DA ŽIVI SA NJOM, A TO ĆE BITI NEMOGUĆE. TAKO DA ĆE OVU VEZU MORATI PREKINUTI ONAJ KOJI BUDE MANJE TRAŽIO, ONAJ KOJI JE JAČI, ONAJ KOJI MANJE VOLI, ONOJ KOJI IMA SVE ONO ŠTO ANA ŽELI :DOM ,OBITELJ ,DJECU, ITD. TI SI NETKO KOME TO SVE VIŠE NE ...TREBA I KADA MI TI KAŽEŠ ANA TI NESHVATAŠ, GADNO SE VARAŠ, JER ŽELJO JA SHVATAM ,SVAKIM DANOM SVE VIŠE I VIŠE, A SHVAĆAŠ I TI...I ZNAŠ DA SAM U PRAVU, A sve ono što si mi rekao o našem zajedničkom životu ili bilo čemu drugom, je Ana ustvari vršeći strašne pritiske na tebe, a ti da bi je smirio kažeš "eto bit će tako" N ekrivim ja tebe, krivim sebe, zašto sam se toliko opustila i dovela u ovisnu situaciju o tebe. Tako sam lijepo znala kontrolirati sebe, i svoje tijelo ,a sada ne znam kako preživjeti bez tebe ta dva mjeseca..

_______________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime31/5/2008, 6:42 pm

Napisano 02.08.2007.
Mi se ipak volimo!!!
Pomozi mi da pronađem pravu riječ. Za nama su teški dani.Ispred nas još teži. Sutra bit će bolje. Ja to znam. Možda je "vjerujem" ono što želim reći. Osjećam da možemo prijeći preko svega. Oprostiti. Gluposti. Ako razmisliš ništa se i nije dogodilo. Tek malo kiše u lipnju. Tek malo magle u rujnu. Ništa više. Ništa manje. Ništa preko čega ne bi mogli. Lako je. Ako želiš. Ja mogu. Odmah večeras. Imam broj. Nazvat ću. Doći ću. Tebi. To se događa. Nismo drugačiji. Oboje smo ranjivi. Ti to najbolje vidiš.
Za nas je stvoren jedan svijet. Kao san. Koji sanjamo. Često. Odvojeno. U noći bez mjeseca. Dok hodamo kroz tamu. Prema svijetlu dalekom. Nađemo se. U sredini. Mi se ipak volimo .
Ne znam treba li što dodavati ,ali večerašnji nastup tvoj je bio malo čudan i smiješan ,pa mi se i ne znamo godinu dana da bi se to uopće moglo uzeti kao ozbiljno, ali mene u svemu tome zabrinjava to što ti reagiraš kao da sam ja neko nedoraslo derište koje treba za kaznu poslati u kut. Prestani već jednom polaziti sa stanovišta godina, nisam više dijete, nekada volim biti mazulja i djetinjasta i to je sve, ali davno sam ti rekla da imam istančan osjećaj za neke stvari, u ovom slučaju je bio tvoj nastup i točno sam dobro ocijenila kako je trebalo da zvuči… zaboravio si kada si jednom prilikom spomenuo Mikija u kontekstu "ako joj smeta naše dopisivanje , mogao bi joj pokazati» ili nešto slično, ja sam to shvatila kao uvredu i samo rekla nadam se da se šališ...time je stvar bila završena, vjerovala sam ti tada da se šališ, također si iznio par uvreda na račun moje obitelji, iako tebi nije tako zvučalo, ali i to smo lijepo naravno riješili u tvoju korist, a da ne pričam o uvredama na moj račun, ali sve se svodi, da ti ja stavljam riječi u usta , pogrešno tumačim, zbog mira u "kući" ja se jednostavno povlačim ,i do bez svijesti se ispričavam, da se ti slučajno ne naljutiš i ako tvrdiš da se ne ljutiš, a činjenica je da sam ja osjetljiva i ranjiva a ti si strahovito uvredljiv, i bez razloga… nešto kod tebe ima čega se ti bojiš, da ti ne daj bože neko ne kaže nešto što bi moglo povrijediti tvoj ego... ja sam bila bolesna, ja sada još nosim posljedice svoje bolesti, i ja sam tip onakav kakav kažem, bez uljepšavanja ili obrađivanja, ali me čudi vi koji ste zdravi da se toliko trudite dokazivati neku superiornost na nama bolesnima.
Ipak znam da je neka sila htjela da se ti i ja sretnemo, i da svatko od nas dvoje sagleda sebe onakvi kakvi smo.
samo što ti i ako si sebe sagledao, nikada nisi do kraja iskren, pa sve sam stvari o tebi saznavala jednu po jednu, onako usput i to važne stvari.
Pa i ovaj povratak tvoje žene, je bilo usput rečeno(misliš li da to meni može i treba biti svejedno, ili neka vrsta uvrede).
Od svega toga ti valjda želiš da me ojačaš, daju ći mi do znanja da sam isključivo kriva, kada tebi nešto ne prija, ali sam kriva kada nešto i meni ne prija... mislim da ti je pogrešan način ,ako želiš da me jačaš, liječiš, ili daješ potporu… i opet ponavljam, ako imaš vezu, ako je to veza, naravno da se neke stvari moraju dešavati i na štetu drugih, a ne samo mene ,ovaj put ne mislim na posa, ali ti misliš da ja ništa ne shvaćam, i stalno mi to ponavljaš da ću ja stvarno pomisliti da ništa stvarno ne shvaćam-
ali svemir je velik i ako su se naše duše srele u tolikom svemiru to nešto znači!!!Jana i pusa
___________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9743
Godina : 59
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime7/6/2008, 12:52 am

Ima li dalje ?

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime7/6/2008, 2:14 am

Ima...malo sam zaštopala...ali nastavit ću...ovo su napisana pisma uspomena...a sad već pišem druga...nova ljubav, nova pisma...samo neznam da li će biti ikada poslana.
______________________________
"Ratniku svjetlosti jubav je nsušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime7/6/2008, 7:41 pm

3.08.2007


Bila je jednom, nekada davno, ona.... Djevojka sjetnih očiju i tužnog osmjeha.... Izgubljena u nekom, za nju nepoznatom svijetu, tražila je svoje mjesto pod suncem, tražila je ljubav koja će je grijati, koja će joj pomoći da sve okrutnosti ovog svijeta zaboravi. Nekog s kim će moći podijeliti ono što krije u sebi. Nekoga kome će moći svu svoju ljubav pokloniti. Nekoga kome će moći vjerovati, ko će je nasmijati i razumjeti te trenutke kad su joj oči bile zamišljene i tužne, a ona negdje daleko u mislima odsutna....
Prolazile su godine, a ona je i dalje bila sama. Odustala je tražiti tu ljubav za koju je željela dati sve i koju je željela da vječno traje. Sebi je govorila da tako nešto jednostavno ne postoji.... I onda, jednog dana, u njen život je neočekivano ušao on...
Isto kako je neočekivano ušao u njen život, tako je u neopisivo kratkom vremenu uspio da zid koji je ogradila oko sebe sruši kao kulu od karata. Osvojio je njeno srce i uspio joj vratiti osmjeh na lice.... Osmjeh koji joj i onda kad njega nije bilo, nije silazio s lica. Nije mogla vjerovati da se to njoj događa, da ona može biti tako sretna, tako ludo voljena....ONDA STRAŠNO RAZOČERENJE...djevojčica je opet postala sjetna,IZGUBILA SE U TUGI NEISKRENOSTI I LAŽI, IZGUBILA SE OD BOLA,OD OKRUTNOSTI SVOJIH SAZNANJA...ali moralo se desiti,jer sve što je lijepo kratko traje,a njoj je postalo predivno,i cijelo vrijeme se bojala neće trajati, imala je pravo...
Vratila se na početak, izgubila se za nju u nepoznatom svijetu, u okrutnom...u svojim iluzijama,izgubila svoj smisao postojanja,izgubila ponovno sebe...sjetila se poslovice „tko visoko leti nisko pada"...da ta mala izgubljena djevojčica je pala skresali su joj krila oni koji su za to imali najmanje razloga...
Ipak zahvaljuje na onome što je imala ,dobila,na uspomenama i novim iskustvima i lijepim i bolnim...sve u životu mora da se plati...ona to sada zna platila je visoku cijenu svoje prošle sreće...
______________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime7/6/2008, 8:00 pm

7.08.2OO7
Prošlih dana bijah na rubu, na granici očaja. Htjela sam onaj telefonski poziv i trebala sam te čuti jer bez tebe mi nadolazeći dani nisu imali smisla, postajala sam sve nervoznija i totalno odsutna. Nisam bila svjesna što mi se događa...
Nazvala sam te,isključeno,namjerno ili ne...isključeno,nisam bila sigurna što činim,znala sam da te to ljuti,ali bilo je jače od mene. Trebala sam čuti tvoj glas, Javio se... Pričali smo.BOLJE DA NISMO...Taj razgovor me dotukao, tvoja grubost, napad, moje suze,ja u komi,samo plač i molba...da bi ti vekikodušno rekao,poslije svih mogućih uvrijeda i odbijanjai stalnog ponavljanja meni je svejedno,svejedno,,,moje molbe, suze i uvijek, moram plakati i moliti za ljubav...ti si popustio!Rekla sam tu noć sebi ,"ostavit ću ga ne želim da patim"prokleto dugo se nismo čuli,i onda gorčina,očaj,tuga... U početku sam bila sigurna u sebe misleći da ću sa tobom biti samo sretna..a često bol i tuga ...rekla sam neću više...Ali to je sada nemoguće!.
jer, privikla sam se na tebe i počela potpuno ovisiti o tebi. Prolazim kroz iskustvo kakvo imaju ovisnici kad ne mogu doći do droge. Na tom stupnju kad molim,ponižavam se,da bih došla do onoga što trebam,a to je za mrvicu tvoje ljubavi...
Bila je tajna veza,onda je barem sa moje strane postala javna,jer nisam dovoljno jaka da prikrijem...To je za mene ona velika prva Ljubav u godinama kada nisi više tako mlad,jer ja nisam tako mlada,ali sam izgleda naivna i o ljubavi ništa ne znam.Noćas zbrka u glavi, ne znam više što osjećam, da li je to veća doza tableta,ili saznanje da u tvom životu postoji još jedna osoba,kako ti reče prijateljica,i da po cijenu veze nitko te neće odvojiti od nje… I kada sam kao zadnja glupača očekivala riječi razumijevanja i utjehe...ti si mi sasuo sve uvrede ovog svijeta u lice,znajući da sam loše...i ja sam očekivala da ćeš me pitati: Januška kako se osjećaš,i zašto radiš te gluposti...znaš da te volim!Ti si mi napisao i rekao ne diraj mi Milicu...a ja da sam znala tko je i što je ona,i koliko znači u tvom životu ne bih je dirala,ne zato što se bojim...zato da ne izgubim tebe...i sada sam shvatila,ja u tvom srcu nikada neću imati to mjesto...jer za Milicu svi smiju znati,čak i tvoja obitelj A za malu sirotu Janu se ne smije se znati,i sva ona objašnjenja su sada smiješna...
Ljubav...Ti dobro znaš što je ljubav,samo nemaš taj osjećaj za Janu,barem ne onako kao za Milicu...nemoj mi reći to su dvije različite ljubavi...ili ona me nikada nije napala...vjerujem da nije,ona je starija i iskusnija,i ne voli te kao ja,i ja ni u kom slučaju ne želim te rastavljati od nekoga sa kim ti je tako lijepo...ali će biti žalosno i teško barem meni,ako ta osoba rastavi nas!!!I ti si taj koji me možeš svakakvim ružnim imenom zvati,tebi jedinom praštam uvrede,sa tobom se često i svađam,jer TI SI JEDINI KOJEGA JA VOLIM...Tebe nitko ne može zamijeniti, ne postoji Milica ili Milan koga bih ja stavila ispred tebe...tebe nitko ne može zamijeniti.Ti si muškarac o kojem sanjam,ti si muškarac koji mi je potreban,sa tobom mogu pjesme pjevati,zbog tebe mogu tužna biti,i suze liti...ali ti si ti... I bila sam jako, jako naivna,misleći u ljubavi ne postoje pravila,ali sada sam shvatila...najvažnije pravilo u ljubavi je:NIKADA NE RECI KOLIKO VOLIŠ...nitko to ne cijeni,uzima te zdravo za gotovo!Samo sam mislila Željo je prerastao te djetinjarije,igranja mace i miša....Željo jesi li?
I onako lijepi i kurtoazni odgovor na moje oduševljenje da bi se moglo desiti da dođem u Brod...ličilo je na „pa ako baš hoćeš,meni je svejedno"OČEKIVALA SAM MALO VIŠE ODUŠEVLJENJA!!!ZADNJA MOLBA,AKO TE OPTEREĆUJEM,MOLIM TE RECI,NE ŽELIM VIŠE DA SE NAMEĆEM...nadam se da ćeš biti iskren po tom pitanju,ne treba mi sažaljenje...bit ću ja dobro...prebrodit ću ja to, ne želim hraniti tvoju sujetu, želim ljubav,ako si u stanju da mi je pružiš,reci,nismo djeca, ako ne možeš ili imaš nekoga drugog i to reci...I najbolnija istina je bolja nego laž ili neizvjesnost, ili ne daj Bože sažaljenje,jesam bila sam bolesna,sada sam dobro i ni u kom slučaju nisam za veze sažaljenja,stvar je u tome što ja želim nešto posebno,a ne u tome što mene nitko ne želi...ja sam ta koja ne želi svakog... TVOJA ,ZAUVJEK,MALA JANUŠKICA....ovo te ne obavezuje-ako me i ostaviš-dugo vremena će proći dok potisnem sjećanja...vjeruj mi već se psihički pripremam na to da me ti ne želiš i ne voliš dovoljno...a znaš mene...sve ili ništa...budi bez brige...onaj dan sam napravila glupost zbog Milice...više sigurno neću,zbog bilo koga ...teško sam došla dovdje da bih se dala zbog Milice,oprosti ja opet spominjem njeno ime,i pored izričite zabrane, ali bilo je u kontekstu,ipak bolje imenom,nego nekim drugim epitetom...ovoga puta želim,pa ako hoćeš insistiram da mi odgovoriš na ovo pismo...mislim da sam zaslužila jednom da me shvatiš ozbiljno i ozbiljno napišeš što misliš o našoj vezi,ili nama ,uglavnom što misliš i što osjećaš,a ja ću ovoga puta dobro izvagati koliko mogu podnijeti, jer mi stvarno ne trebaju,stresovi poput Milice,smiješ je imati, ali i ja smijem reagirati,posebno ako ne znam o čemu se radi, a ne mene ćušnuti kao dijete,da njoj ne bi pala kruna da glave,pa što ako je liječnioca, bit ću i ja pravnica,meni u biti to ništa ne znači, da mi znači,ne bih bila zaljubljena u tebe, mama me učila i ja joj vjerujem da je najbitnija ljepota duše, zato ja sada želim tvoju dušu da mi otvoriš,koliko god to bilo na moju štetu.Jedna vrela od Jane,ako odlučiš da ostane tvoja,uvjete znaš,ako odlučiš drugačije povlačim pusicu... ANA, ŽELIM ODGOVOR,IZVOLI NAĐI TOLIKO VREMENA I SMATRAJ TO PRIORITETOM,KADA MI JEDNOM SVE KAŽEŠ,BEZ ZEZANJA ,PROVOKACIJA ,BAHATOSTI,I BEZ TOGA DA ME SMATRAŠ DJETETOM,ONDA ĆE BITI LAKŠE I MENI ,A SAMIM TIM I TEBI...ŽELIM ISTINU...
__________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
Pisma uspomena 590247
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime12/6/2008, 9:55 pm

10.08.2007.

Mladost, ludost
Kao mala imala sam mnoge snove…maštala sam moguće i nemoguće… zamišljala svoj savršeni svijet…svoj savršeni život…
Uvijek sam smatrala da je mladost najbolji dio života…znaš ono „od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba" ili „samo jednom si mlad". Ali sada je to vrijeme iza mene,nekada se osjećam preraslom za dosta stvari,zato često poželim raditi ludosti … i moram priznati da sam malo razočarana…jer nisam život do sada proživjela u onom obimu u kome sam mogla a možda i trebala...kao da su drugi to bolje iskoristili …bolje proživjeli .
Dugo me mučilo to izgubljeno vrijeme(skoro 4god.)…taj osjećaj da život prolazi pored mene i ne ostavlja mi nezaboravne i lude uspomene…. Nisam ispunila svoje snove…nisam bila i postala ono što sam htjela…
No onda mi je doletjela misao … kao tračak nade… možda to vrijeme moje mladosti nije moje vrijeme…možda snovi čekaju…možda moje doba tek dolazi…Čvrsto sam se uhvatila te misli koja mi se mota po glav.
U ozračju novog razmišljanja shvatila sam da još mnogo toga mogu postići …da ne moraju ostati neispunjeni moji snov na bilo kom planu…potrebno je samo to dovoljno željeti…
I tako kujem nove planove za budućnost gdje ću ispuniti svoje snove…Sanjam o svom životu,svojoj budućnosti, u kojoj ti naravno imaš svoje mjesto,uvijek ćeš ga imati, ako budeš htio...sanjam da ću i ja ostaviti trag u pijesku..
Sada manje žalim za „propuštenom" prošlošću …zadovoljnija sam sadašnjošću … i radujem se budućnosti!!!
I više neću da se mučim...zaboravit ću prošlost...neću misliti na budućnost...živjet ću sadašnjost!!!
_____________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime12/6/2008, 10:07 pm

11.08.2007

Lako je osuditi,treba oprostiti.Veliki su ljudi koji opraštaju."
Budna sam sačekala novi dan.Samo,znala sam da za mene nema ničeg novog,ničeg boljeg.I još sam nešto znala tog jutra,nešto što se tiho uvuklo u kuću,znala sam sasvim sigurno da je dolazio kraj.Kraj izmedju mene i tebe.Umiranje je počelo.Umiranje bez agonije i suza.Umiranje bez mrtvaca.Neprestano sam tražila:zašto i kada?Da li je to bilo onog dana kad sam shvatila da za tebe predstavljam samo nekoliko minuta razonode.Možda onog dana kad nisi došao na sastanak zbog večere sa prijateljima.ili zbog Milice, ili zato što si postao suprotnost svega što si bio?Nisam sigurna ali umiranje je počelo.Znaš li kako umire ljubav?Otkrila sam to prateći zbivanja na tvom otvorenom, objašnjavanju patnje, bola ,ljubavi....Najprije ti je „pogled" bivao sve jednoličniji,bez sjaja,bez iskri.Ruke mirne,bez magneta koji privlači i opija dodirom.Glas ti je postao hladan. Poruke jednolične,nedostatak vremena,kojega si nekada imao na pretek... Odgovori šturi jer nisu zasluživali da se objasne...Još se sastajemo.Još Želim da primim svaku tvoju riječ kao čistu i potpunu istinu.Još želim da ti se predam.I još uvijek te volim...Pa zar je važno onda gdje si bio jučer,što si radio,kako si me tretirao,što sam ti počela značiti!!!Opraštam,jer samo to i mogu.Jer samo to i moram,zbog sebe,zbog tebe...ali kada sam dobro proanalizirala tvoj profil,sve sam shvatila...nije to da se ti ne možeš mijenjati,nego što ne želiš...svjestan si svega što radiš i to ti savršeno odgovara...često sam mislila kakvu to ti imaš moć da me dovedeš dotle,da ja zbacim oklop,haljinu,norme i poželim te onim žarom kao nikada nikoga...i da ne mogu dočekati sljedeći dan i sve ostale dane,da te čujem.Onda sam shvatila(tvoj profil)" sjajno si savladao sve oblike ljubavnog zavođenja,od strategije velike čednosti(tada si bio Jesenjin,šetao me po plaži,držeći me za ruku)do velike strasti,(tada si bio veliki strasni muškarac koji me je želio kao i ja njega)a u osnovi svega je držati partnera u neizvjesnosti...neka se lagano muči,to je najbolja strategija...Kada god sam pokušala razgovarati o tome( jer sam to osjetila pa čak i rekla nekoliko puta)tvoje raspoloženje se automatski mijenjalo,i koristio si ono:"napad je najbolja odbrana)A u biti ,po profilu raspoloženje ti je promjenljivo od:euforičnog,ekscentričnog,bahatog,oholog.provokativnog...ja sam ga osjetila ne jednom...i spreman sve promijeniti,iskoristiti sva sredstva uloge da bi dokazao da si u pravu,tj.da bi postigao svoj cilj...ti si nevino janje koje ja uvijek napadam,a ti si tako nedužan...kod tebe sve i svatko podliježe promjeni zakona,samo ti ne ti si prokleti pravednik,i samo tvoj cilj ne podliježe nikakvim zakonima.Tvoj profil kaže"voli skretati veliku pažnju na sebe, ali najdraži način je provokacija...iskoriste i najmanju šansu izbore se za onu varijantu koja njima najviše odgovara...vodolijama...nepredvidljivi u ponašanju...ali brilijantnog uma ,inteligencije,zato često ističu svoju superiornosti čak bezobzirnost u odnosu na druge!!!Zato je moj Željo često dolazilo do sukoba...postigao si sebi cilj koji si zacrtao...smotao si Janu,i više nije bilo potrebe za šetnjama uz more,slušanja glazbe,pružanja utjehe,ruke,ljubavi na klupi našeg šetališta...i to se počelo dešavati prije nego su počeli gosti dolaziti i meni i tebi...koristili smo svaki trn na netu...i prije sinovog termina i poslije...i prije dva u noći...ali tebi je to postalo zamorno,zato sam sumljala da i dalje ideš na net i tražiš nove zabave i nova iskustva i potrebu za novim dokazivanjima...nikada se ozbiljno nisi potrudio da me razuvjeriš,naprotiv ostavljao si me u ubjeđenju,"sve je moguće"...Oprosti ali ja sam iskrena,otvorena ,impulzivna i borim se za svoje mjesto,ako je ikako moguće dobiti ga...ali ne da mi kažeš"ti tu nemaš pravo glasa"i „bit će ovako ili nikako"što ti misliš kako je bolje?IMAŠ PRAVO PSIHOLOŠKI DA ME PROCIJENIŠ I DA MI KAŽEŠ SVE ŠTO TE KOD MENE SMETA,NARAVNO BEZ PROVOKACIJA NA MOJU BOLEST...samo ako ona direktno remeti našu vezu...imaš pravo da odustaneš ili da dozvoliš mogućnost kompromisa i totalne iskrenosti...Januška ima želju da uspije...ali želi znati sve o Milicama i njima sličnim...PUSSA!!!ovi prilozi su važni jer iz njih možeš naučiti ako želiš "što je to ljubav"kao i prethodna pisma sadrže priloge koji govore činjenice koje se odnose :na mene tebe i našu ljubav...
________________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime12/6/2008, 10:12 pm

Odgovor na predhodno psmo:12.08.2007

Evo,končano sam našao vremena da pročitam tvoju poštu,u miru,da me niko ne ometa,nema ni djece,ni sestre,ni šogora,ni njihove djece.Nema ni kolega sa posla,ni šefa niti bilo koga da bi me mogao prekinuti ili ometati.Ovo treće pismo je jako dirljivo,pokrenulo je suze u mojim očima i stvarno mi je teško.Veliš da umire ljubav...Ljubav umire onda kad to oboje žele,a znaš dobro da ni jedno od nas to ne želi...
Žao mi je što si moj nedostatak vremena protumačila tako kako jesi i svojim nepovjerenjem uspjela napraviti to što jesi.Žao mi je što nisi imala razumijevanja za novonastalu situaciju,promjene posla,promjene stanja kod kuće,ljetno doba i dolazak gostiju.Sve si to protumačila mojim ignoriranjem.Umiranjem ljubavi.Nemaš pojma kako to zna da boli.
Milica je posebna priča.Žena sa kojom povremeno razmijenim koju poruku na Iskrici ili na mob,tebe je bez potrebe uspaničarila.Stvorila si imaginaciju,bez ikakve želje da pitaš za objašnjenje.Nastavila si sa napadima i uspjela si me iziritirati,da sam rekao i ono što nisam mislio.Milica ni u kom slučaju ne može te ugroziti,bar ne što se mene tiče.Bezopasnija je od onog tvog prijatelja iz Njemačke.
Sve sam ti to mogao lijepo objasniti,da si pitala.Umjesto toga ti si počela "vrištati",kako mi je Milica važnija od tebe,kako razgovaram s njom u vrijeme kad bih trebao s tobom.
Jano,želim zadržati našu ljubav.Ne želim da umre.Imaš posebno mjesto u mom srcu i nikakva Milica neće ga ugroziti.
Ali želim dvije stvari,povjerenje i slobodu.Ne slobodu u smislu da ću imati druge,nego slobodu da ne moram objašnjavati svaki svoj korak,svaki svoj potez.Kad mognem spojiti se ili napisati sms,onda ću to uraditi,ali ne želim objašnjavati zašto to nisam u mogućnosti ili zašto se nisam javio na mob.
Posvećivao sam ti vremena koliko sam mogao,To se u zadnje vrijeme smanjilo,zbog okolnosti na koje nisam mogao utjecati.Znaj samo da te Željo voli i da te ne želi izgubiti.
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime12/6/2008, 10:43 pm

OPET JA 12.08.2007.

Drago mi je što imam još jedno pismo od tebe,to mi u teškim trenutcima pomaže da prevladam bol...pitala sam za Milicu i iskricu,ali sam već prije toga osjećala da se moj svijet počeo rušiti,i naravno ne znajući okolnosti donijela zaključke,za koje sam mislila da su ispravni...ja sam u svim onim silnim porukama i pismima (ponavljala sam se)samo tražila pruži mi ljubav,i opet nisam uzela u obzir da smo dvije različite osobe,dva svijeta,dva tipa ljudi koji na život gledaju drugačije...nisam ni u kom slučaju vodila računa o tvojim godinama,tvojim iskustvima,tvom životu i fazama kroz koje si možda nekada prolazio,a kroz koje ja sada prolazim....i da ti najvjerojatnije i ne možeš voljeti bezuvjetno,jer to je stvar tipa osobe a ne godina...jer zaljubiti se može i čovjek od 60godina,mislim da sam ti o tome pričala...ono o umiranju ljubavi je bio produkt trenutnog stanja...i odnosilo se prvenstveno na to da je ti malo pomalo ubijaš!Jednostavno to pisanje mi dođe kao izduvni ventil...napišem i bude mi lakše...ali pomirila sam se sa svime što si tražio,shvatila da nikada neću živjeti s tobom,da nikada nećemo dijeliti bračnu postelju,nećemo imati ono što bih ja kao normalna 24-vorogodišnja djevojka trebala imati...nisam tražila polaganje računa,samo sam mislila pa ljudi o svemu razgovaraju,pa što ne i o tome što rade ili gdje se nalaze...ne da bih te pratila nego ti bila bliža na bilo kakav način....jednostavno opet sam polazilia od sebe jer ja sam željela da ti o meni sve više znaš,mislila sam tako smo bliži...ali ne vodeći računa da ćeš i ti pogrešno protumačiti neke stvari....naravno da te želim,naravno da ne smijem ni pomisliti kako bih to preživjela...ali znam da bih morala, život je dar...imala bih divne uspomene...od njih bi živjela,i ja nikada ne bih prva prekinula vezu,ali ne mogu baš tako jednostavno prihvatiti onu soluciju"ti se tu ništa ne pitaš,prihvati ili odbi"to jako boli ,jer mi smo jedno i ja mislim da bih se trebala nešto ipak pitati,i naravno da ja vjerujem u kompromise...ako je ljubav u pitanju i želimo je zadržati,naravno da moramo razgovarati na obostrano zadovoljstvo i ,interes,imamo vezu pa neka je i ovakva...veza nosi obveze...i ne možeš mi reći"ne volim te toliko..."i ne znam uopće koliko me voliš,ali znam koliko ja tebe volim...i mislim kada se i posvađamo,umjesto da me pokušaš smiriti ti mi i ono malo samopouzdanja ubijaš svojim riječima.MOŽDA GRIJEŠIM ALI MENI SE ČINI DA SU TE PROMJENE KOD TEBE NASTUPILE I PRIJE MILICE,PUNO RANIJE ZATO SAM I DONOSILA ONAKVE ZAKLJUČKE KAKVE SAM DONOSILA...znam da sam opširna ali ne znam drugačije izraziti svoje osjećaje...takva sam ...prihvatila sam stvari za koje sam shvatila da moraju biti takve(u vezi tvog života,želiš živjeti sam)a ja sam u svoj svojoj naivnosti mislila kada bi ti bio moj,zaista moj i potpuno moj,i kada bih bila s tobom,ograničenja ne bi bilo ,ne bi bilo potrebe,jer uvijek bi se meni vraćao.I naravno možeš ići na iskricu,bilo koji chat,bilo gdje,ako imaš vremena,naravno da bi mi bilo žao da tamo provodiš vrijeme,koje bismo zajedno mogli provesti...ali to je tvoje pravo...smiješ što hoćeš,a ja nisam istraživala niti te pratila(jednostavno se sjetila kako mi je bilo lijepo kada si me tada tražio da se registriram)kako je tada bilo,a pošto uvijek,u zadnje vrijeme,mislim o tim divnim danima,jednostavno te tamo potražila,da pročitam što smo tada značili jedno drugom.Ja se željo smijem zakleti na križ da sam ti uvijek govorila istinu...i mislila sam da to nije loše,ali tebi je, ti to smatraš proganjanjem ,praćenjem,polaganjem računa ,osporavanjem svoje slobode,a ja sam se uvijek čudila ...zar ja to radim?shvatila sam sinoć na veoma grub način,sve što si rekao,danas sam bolje shvatila,jer si rekao kao moj stari Željo...i ono je istina što sam ti sinoć rekla,spojila sam se i na tvoj msn napisala tri divne prozne romantične priče...najvjerojatnije ih nisi našao.Apošto nisam mogla spavati(jer zadnje vrijeme mi se san totalno poremetio)a i bojim se zaspati,jer me hvata strah da neću čuti kad me prozoveš...zato se igram na kom.čekajući da se spojimo...i stvarno odem na moju hotmail poštu,koju inače ne koristim ,onako da bih nešto naučila...i pošto volim da ti pišem pokušam da ti pošaljem poruku jer na mom mns već postoji ta tvoja adresa...i pošto je pošta na engleskom,opet nekim sistemom pokušaja probam da ti spremim dva pisma,opet ljubavna,i sasvim slučajno nabasam na onu sliku ,koja mi se izuzetno svidjela...i stvarno sam mislila imaš je ,a ja želim da je imam...neznajući da je nemaš na kom.jer još uvijek ne razumijem,ako je ima na mom,zašto nije na tvom(ja jednostavno još uvijek ne razumijem tu tehnologiju)da bi me ti napao kako te uhodim...zar je to uhođenje ako nešto želim ili ako nešto što se nalazi na mojoj pošti vidim...Što se tiče Gorana to je dečko iz njemačke,on je posebna priča,bio je zaljubljen u mene,još dok sam bila djevojčurak,čak sam ti poslala i njegovu sliku,ali zbog moje a drugu nisam imala...opet se ponavljam...on ima sestru u mexiku,tamo je udata,radi za unicef,i on o meni sazna preko drugih ,jer ja sam ga povrijedila,a znam što znači povrijediti nekog ko je zaljubljen.Zato sam prekinula kontakt,zbog njega da shvati da mu ne mogu pružiti ono što on želi,prijateljstvo bih mogla,ali znam da on hoće više a to više ja ne mogu pružiti,ali sam se trudila,da ga ne mučim i ne iživljavam se na njemu,niti sam se igrala sa njim igrica,bila sam fer to je jedini moj grijeh što se njega tiče.kada je bilo Lukino krštenje on je došao sa našim rođakom ,da bih ja prije toga otišla u Zagreb,ne zbog sebe nego da njemu ne priuštim bol,ako me vidi. i on je tad preko Mirjane rekao da bi me vodio u Mexiko...što sam ja naravno odbila i sve ostalo što mi je on ponudio i mogao pružiti...i ti znaš da je Jana takva,ne volim nikom nanositi bol...često sam ga sama osjetila...niti mogu prihvatiti bilo kakvu soluciju osim ljubavi...iako je bilo nagovaranja"misli na budućnost,to je dobra prilika,dobrota se zavoli"ali Jana zna svoje,može samo kad voli i nikako drugačije!!!A onaj svijet u koji si me ti uveo svijet ljubavi,doživjeli smo divne trenutke,let do neba i nazad.(žao mi je što nisi uspio pročitati i one priloge o ljubavnoj energiji na daljinu)Jana je bila sretna,ali je htjela da i Željo bude sretan,odbacila sve skrupule,norme,naučila ,upotrijebila intuiciju i maštu i trudila se da želji pruži isto toliko sreće i zadovoljstva u toj ljubavi,samo to kod Jane ne znači ništa ako nema spoj između:tijela,duha,i srca.Eto sada vidiš zašto se Jana bori...kroz sve ovo vrijeme sam spoznala da to kod tebe nije tako,barem ne uvijek...i Jana se tebi predaje cijelom svojom dušom i srcem...pa sam naivno očekivala da je normalno to i očekivati...drago mi je što si se javio...hvala ti...ali eto opet nešto od Jane...oprosti ako sam se ponavljala...imaš moje bezuvjetno povjerenje i ako znam da nikada neću imati takvu ljubav što se tebe tiče...može se voljeti ili voljet,ali postoje razlike, kako i koliko voljeti,ali bit će trenutaka kada će moje srce pucati od tuge zbog tvojih ishitrenih izjava,grubih riječi,provokacija i svega onoga što mi učiniš nažao,samo zato što nisam znala biti lukava i poigravati se...jer izgleda to najviše pali...ali Jana je takva i umrijet će takva...i milion puta će biti povrijeđena,ali Jana je takva osoba...ne zna se poigravati tuđim osjećajima,i ako voli,onda voli,pa to i kaže-VOLIM TE ali vidiš i ti si masu stvari protumačio pogrešno kada si pomislio da ti jana ugrožava slobodu,kretanje,postavlja zabrane itd.što znači svima nam se to dešava,zato mislim da je razgovor veoma bitan...s ljubavlju Januška
____________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime21/6/2008, 3:16 pm

10.o2.2008.

Poslije čestitke za Valentinovo koja je bila u obliku prezentacije slajdova...dobila sam ovaj odgovor...veoma kratak ali vrlo sladak...

Moje slatko,potaknula si suze u mojim očima.Mogu samo reći jedno veliko HVALA u obliku dvije riječi:

VOLIM TE
____________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"


:sunny:


Poslednji izmenio jana dana 9/7/2008, 8:58 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime21/6/2008, 3:34 pm

21.02.2008.

Nema načina izravno komnicirati o bitnim stvarima među nama...barem izravno...kako ti reče...različito gledamo na stvari...na važno u vezi nas i naše veze.Sretna sam što si na nas počeo gledati kao na nekoga tko ima vezu...do sada je i to bio problem...a sada imamo vezu i to je napredak.Noćas je bilo govora o različitostima...spolova...to kao ima veze sa svim onim što sam ja pričala,i naravno teoretskim mogućnostima tvojih odnosa sa ženom...Neki dan poslije mog pada,ustvari,poslije našeg užasnog razgovora tog dana i mojeg neumjesnog ponašanja i neshvaćanja tvoje obiteljske slike i obveza...pokušala sam neke stavove korigovati...to sam ti napisala na mobilni.Ispričala se, iako nisam potpuno ubjeđena bila da sam ja jdini krivac...za našu vezu...nerazumijevanje...ali koliko god bila ili ne kriva...obično se osjetim krivom(to me prati tijekom života-osjećaj krivice,uvijek zbog nečega ili nekoga)a znam da ima i onih koji su krivi i prema meni...ali moje samopouzdanje malo...i strah od samoće me tjera da se uvijek ispričavam i nalazim opravdanja za sve,najmanje za sebe...možda u momentu naše svađe,ne izgleda tako...ostavljam dojam tvrdoglavosti...pokušavam spasiti dostojanstvo...koje nemam-kako ti jednom reče,ne baš ovakvim načinom...ali u smislu što molim imam li dostojanstva?Ali kada ostanem u mraku svoje sobe...kad se naša priča prekine,na ovaj ili onaj način...ja ne spavam...nego analiziram sve što se dešavalo među nama...što smo jedno drugom priredili...ružno rekli...i tada moj osjećaj i moj strah...od krivice proradi i da nebih puno mučila sebe...i tebe...počinju isprike.Zadnji put...pitam sebe...Bože zar sam to ja...tako bezosjećajna...tako kukavna...tako prezahtjevna...i sve to tako loše...Pitam obično mamu...da li sam kriva što te toliko gnjavim...zar puno tražim!!!Ona mi ne povlađuje...pokuša mi objasniti da od tebe ne mogu više ništa očekivati,osim ovoga što dobijam...ipak si ti čovjek koji ima djecu i ženu...Ja se pobunim naravno...nema ženu,to je formalno...Onda me ona gleda i kaže ono što sam znala ili sumnjala i sama..."zar si ti Ana baš toliko naivna...to mu je žena...živi sa njim pod jednim krovom...kakav je njihov odnos to je njihova stvar...a blizina čini svoje,"Ja pitam što da radim...ona mi kaže..."u početku...dok je stvarno bio sam rekla sam ti da nije loše imati prijatelja na taj način,čak mislim da će ti koristiti i pomoći u prevazilaženju straha od veza i odbojnosti prema muškarcima"zatim mi kaže..."sada ti ne želim više ništa reći,na tebi je da prihvatiš istinu,situaciju,izvagaš i odlučiš što ćeš...samo je nedopustivo raditi to što radiš...prvenstveno zbog sebe...štetiš sebi i jedeš se".To je bio naš razgovor dan-dva prije nego si mi ti rekao ono što si rekao..."postoji teoretska mogućnost da dođe do kontakta"i kad ja sve zbrojim i oduzmem...dolazim do sličnih zaključaka...i opet se osjećam glupo...jer sam tu mogućnost do sada odbacivala kao nemoguće...i onda noćas ti opet ponavljaš...mi se razlikujemo u shvatanjima... ipak smo mi različitog spola...i ja se pitam kakve veze ima spol sa tim...koliko je nekome stalo do nekoga...pa si mi rekao postavi se u položaj moje žene...bi li ti dozvolila da ti muž tipka sa nekim u tvome prisustvu...kategorički sam rekla „ ne bih...“ja ne bih...ali to je već druga stvar...jer se sada tvoja priča polako mijenja...drugačija je od one prvobitne...kada si ti kategorički tvrdio svaki put"nije mi žena...samo živimo u istoj kući"i ja sam se uvijek pitala i tebe kako to funkcionira pred ljudima...i uvijek si imao adekvatno objašnjenje koje bih ja prihvaćala...tako mi je bilo lakše.sada mi više nije lakše...sada je onaj crv sumlje počeo da radi svoje...sada razmišljam...pa ti si zdrav i jak muškarac sa sex-ualnim potrebama...tvoja žena također...i logično je da ih imate...jer to što mi imamo...nije takav odnos...meni je odgovaralo...jer sam ja imala problem sa sex-om,odvratnošću prema odnosima itd...imala sam problem...ti si mi pomogao da ga otklonim donekle...ali da nije bilo tog mog problema pitanje bi li i ja bila zadovoljna duhovnom vezom… samo što ja ne želim ni sebi ni drugima dati mogućnost da promijenim ovo jer mi je lijepo i sviđa mi se...i ne želim to pokvariti...jer nisam sigurna da bi bilo kakav direktan odnos sa bilo kakvim muškarcem bio lijep kao sada sa tobom!!! Znači ne želim riskirati bilo na koji način ovo što imam sada sa tobom!!! Kod tebe je već drugačija situacija ti si aktivan u sex-ualnom smislu 25 god.i logično je da su tvoje potrebe drugačije...naravno da mi nije baš lako od ovakvih saznanja i prihvaćanja ovakve istine...ali tu se ne da ništa promijeniti!!! A pitam se kako bi ti reagirao kad bi ja imala partnera,sex-ualnog...bez obzira na osjećaje...koliko bi ti smetalo i da li bi ti smetalo...meni smeta...znam da nisam u pravu ali sam iskrena...puno mi smeta...jer ja te imam samo povremeno...preko neta...a ona te ima svaki dan i to jako blizu...eto to sam ti htjela reći...jer ne mislim da je sve to što si mi ti rekao puka slučajnost...mislim da je trebalo nešto da kaže...pa da se ne bismo igrali žmire...možeš mi reći otvoreno bez uvijanja i okolišanja...reagirala sam impulzivno kad sam rekla da ću se povući kad mi kažeš da spavaš sa svojom ženom...ali ja baš nisam tako jaka da održim svoje obećanje...ne mislim da ću te ostaviti ili se povući...jedini razlog može biti...da sretnem nekoga koga bih zavoljela više nego tebe sada...a ti ćeš u svakom slučaju moći biti mirniji s obzirom na okolnosti...morat ću brinuti o tome da vam ne remetim odnos i ne dovodim tebe u nezgodne situacije...kako će meni biti nije tvoj problem...ja samo želim čist i iskren odnos...umara me to što sama i pitam i odgovaram...desit će se nekada da se pobunim...ali i ti moraš nešto prihvatiti...ne mogu sve sama...najmanje je to što se ja bunim...ipak ostajem...neizvjesnost i neznanje je najgore....Voli te tvoja Jana...mazica
______________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:


Poslednji izmenio jana dana 9/7/2008, 9:00 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime23/6/2008, 8:05 pm

3.03.2008.

Opet je sve po starome… Noćas sam ponovno zaplakala i shvatila da je sve isto kao prije tebe. Shvatila sam da praznoća ponovno vlada, da se osjećam tužno, slabo…
Slaba sam bez tvoje ljubavi.
Zašto me mora sve ovo ovoliko boljeti? Zašto stalno osjećam to?
Ne želim, ne mogu više…Nemam više snage trpjeti, stalno se prisjećati…
Gledati u slike i već davno zaboravljene poruke, vraćati se u uspomene i misliti na neko staro razdoblje…
Kako sam samo bila sretna… Sjećam se kako sam svake noći legla sa osmijehom na licu, kako sam mirno spavala i sanjala trenutak kada ćemo se ponovno spojiti…
Sjećam se kako sam se budila sa toplim srcem, širom otvorenim očima sam posegnula za mobitelom gdje me je uvijek čekala tvoja poruka za dobro jutro…
Sjećam se kako smo svake večeri nakon napornog dana razgovarali o svemu, kako si me tješio, kako si mi davao snage za idući dan… da prolazim iz dana u dan, da te i dalje čekam strpljivo.
Nije mi to bilo teško jer sam znala i živjela sa saznanjem da me voliš, da si tu uz mene, da me podržavaš i tješiš…Sjećam se svakog našeg razgovora, svakog tvojeg obećanja…iako ne daješ obećanja…
Sjećam se kako su mi ljudi govorili : ''…izgledaš tako sretno i ispunjeno…''
Da, bila sam sretna…
Jednom za razliku od ostalog dijela mog života. Barem jednom sam cestom prolazila uzdignute glave, ispunjenog srca. Barem jednom mogla sam svima reći da sam sretna. Barem jednom nisam plakala. Barem jednom živjela sam bez opterećenja.
Bilo je tako lijepo… dok je trajalo…Ponekad mislim da sam stvarno prezahtjevna i ako želim više rekao si, da mogu naći nekog drugog bez problema, tko mi može više pružiti…
Ali onda…odjednom… kao da me uspomene na tebe prate, kao da pokušavaju da ne zaboravim to vrijeme…Odjednom se sjetim svega…svi osjećaji se vrate…
Kako je samo moglo sve ovako završiti?Kako si mogao biti tako hladan prema meni?
Povrijedio si me…Opet suze teku…jedna za drugom…
Boli me…jer sve što mi treba si ti…sve što želim je da se vrati sve.A znam da nikada ništa neće biti isto kao prije. Gotovo je sa starim…Ali voljela bih se vratiti. Barem na jedan dan… Želim opet osjetiti sreću, želim da ova praznoća nestane…
Ili…želim nestati sa ovoga svijeta, želim zaboraviti. Želim započeti iznova. Ali ne mogu…
Previše sam puta morala prelaziti preko neuzvraćene ljubavi bilo čije. Previše sam puta bila slomljena…
Previše me puta boljelo…I zašto bih ponovno išla iz početka kada znam da će se ponoviti isto…Možda pretjerujem…Ali sve je prešlo u jednu naviku.Više nikome ne vjerujem…Gotovo je…Zatvaram svoje srce… jer ne mogu više trpjeti ovo.
Jer izgleda da nikada neću biti sigurna u to tko će biti onaj pravi i tko će zaslužiti da mu otključam vrata svoga srca… kao tebi…Opet sam pogriješila…Ne znam da li više čitaš sve ovo što pišem…
Ne znam da li te zanima uopće kako se ja osjećam…Jer činjenica je da mi se ne javljaš…na poruke
I da svakim danom skupljam novu snagu da provedem dan što bolje mogu…Što manje razmišljajući tebI…Voljela bih da pročitaš sve ovo…Voljela bih da znaš…
I možda ovo pročitaš…I u sebi ćeš pomisliti kako sam samo jedna mala cmizdrava curica koju nije teško povrijediti.I to je istina…Eto priznajem.
Slabić sam…Ljudi su me napravili takvom…
Ti mi značiš mnogo…Ti si znaš koliko si mi potreban…A ipak si…spreman…
ubiti me svojim drskim riječima…svejedno mi je…Misli što hoćeš Ja znam samo nešto,volim te…Nedostaješ mi…A ti me ne želiš utješiti ,niti pokušavaš…ucjenjuješ me…onim svojim…»odoh ako nastaviš»Samo me još više ubijaš svojim ponašanjem.
Opet sam ona stara…Je li se sjećaš kada sam ti pričala o mojem životu prije tebe?
Sjećaš li se kada sam ti govorila koliko sam težila za ovim što si ti meni davao…
I TI SI NE MOŽEŠ ZAMISLITI KOLIKO SI MI ZNAČIO…
Ne, ne možeš…Ako se sjećaš što sam ti sve pričala…Onda znaš kako se ja osjećam…
A ako ne…Onda me zazovi i pogledaj me u oči,vidjet ćeš sve moje sakrivene suze,
Vidjet ćeš da propadam opet…Pogledat ćeš u one iste tužne oči u koje si pogledao one prve večeri kada smo se upoznali…I znaj da moje oči opet izgledaju tužno...ponovno imaju onaj pogled žudnje...
Valjda ćeš onda shvatiti…Možda me onda napokon opet zagrliš…Jer to je jedino što mi je sada potrebno,Samo jedan zagrljaj da znam da ti je stalo,Da znam da nisam sama…Jer osjećam se usamljeno…Izgubljeno…
I TI SI NE MOŽEŠ ZAMISLITI KOLIKO MI ZNAČIŠ…
Ne, ne možeš…Jer opet sam sama…Kao prije...
_________________________________________
"Ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:


Poslednji put izmenio jana dana 9/7/2008, 9:03 pm, izmenio ukupno 4 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime24/6/2008, 3:20 pm



Sledeće je pisano 05.03.2007.

Toliko sam se uplašila večeras...zar si stvarno htio da me ostaviš???ja znam da pretjeram...bude jače od mene...ali kad mi ti kažeš..."to je kraj"nisi svjestan što mi tog trena činiš...da jesi nikada to nebi rekao...tog trena ja promijenim boju...srce počne da mi lupa...želi iskočiti , a ja umrijeti...suze mi krenu na oči i ja poželim da nisam rođena...to je strašno...doživim takvu vrtoglavicu i gušenje...volim te!!!
_______________________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA"
:sunny:


Poslednji izmenio jana dana 9/7/2008, 9:04 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Pisma uspomena Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Pisma uspomena
Nazad na vrh 
Strana 1 od 2Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Proza-
Skoči na: