LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Pisma uspomena

Ići dole 
Idi na stranu : Prethodni  1, 2
AutorPoruka
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 3:30 pm

[b]NOVO PISMO;09.03.2007.

Svijet iluzija
U mojim mislima si samo ti.Uvijek ćeš me pratiti u ovom svijetu iluzija...Kažeš da me voliš. Kako, kad me i ne poznaješ. Ne bojim se reći ono što mislim, želim i osjećam. Nikad te neću ostaviti zbunjenog. Želim iskrenu ljubav, ostalo ne vrijedi.Nisam od onih koji ljubav shvaćaju površno. Trebam te da bi bila ispunjena, slobodna i sretna. Trebam te da uspijem, jer znam da ne mogu sama. Trebam te jer to želim, jer te volim. Imam svoj život i živim ga kako želim. Ali mogu te voljeti više od ikog, učiniti za tebe moguće i nemoguće, proći kroz pakao i natrag, ali nemoj me povrijediti. Iako sam potpuno tvoja, jednim dijelom uvijek ću ostati svoja. Neke stvari ne mogu promijeniti.Kažeš da me voliš. Možeš li se nositi s tim. Podnijeti činjenicu, da ako me izdaš i poniziš, povratka nema. Ma koliko te voljela i željela ne znam, da li ću se vratiti? Kao što si moju ljubav dobio tako je možeš izgubiti. Ako me povrijediš i prevariš, nećeš više čuti za mene...Voliš li me još? Vječno… tvoja ljubav!!!

__________________________________
"RATNIKU SVJETLOSTI LJUBAV JE NASUŠNA POTREBA" :sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 6:41 pm

EVO USPJELA SAM DA IZMJENIM DATUME PISAMA,BILA SAM NAPRAVILA CIJELU ZBRKU..


Poslednji put izmenio jana dana 9/7/2008, 9:16 pm, izmenio ukupno 4 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 7:27 pm

19.03.2008.
DRAGI MOJ
ŽELIM DA ZNAŠ USTVARI SA ČIME SE JA NOSIM ,I UŠTO SE UPUŠTAŠ OSTAJUĆI SA MNOM...NE ŽELIM DA TI KRIJEM BILO ŠTO...SUVIŠE MI ZNAČIŠ...DO SADA NISAM BILA POTPUNO ISKRENA NI OTVORENA ŠTO SE TIČE MOJE BOLESTI...I DUŠEVNIH BOLI KOJE OVA BOLEST DONOSI...TI SI NEŠTO DRUGO I POSEBNO...I MORAŠ ZNATI...TO JE ISPRAVNO...I NEĆU TI NI JEDNOG TRENA ZAMJERITI AKO BI TO ZA TEBE BILO PREVIŠE...UVIJEK MOŽEŠ ODUSTATI...ZNAM DA ME VOLIŠ...ALI ZNAM I DA JE SVE SKUPA JAKO TEŠKO I ZAHTJEVNO...ZATO TE ŽELIM UPOZORITI NA OVAJ NAČIN...MORAŠ ZNATI DA OVI ČLANCI NI UPOLA NE OPISUJU OČAJ KROZ KOJI MI BULIMIČARI PROLAZIMO I KOLIKO JE MUKOTRPAN PUT DO KONAČNOG IZLIJEČENJA...NE ŽELIM TE OBAVEZATI NITI SVEZATI...NI VRŠITI PRITISAK AKO NISI U MOGUĆNOSTI...KOLIKO GOD MI TREBAŠ,POSTOJI UVIJEK NEKO PREČI KOME SE MORAŠ POSVETITI...TVOJA OBITELJ...SIN I KĆI...MOGUĆE DA SE OPTERETIŠ SAMNOM I MOJOM BOLEŠĆU I NE BUDEŠ DOBRO FUNKCIONIRO NA DRUGOJ STRANI...OVO JE ISKRENO...ŠTA GOD MISLIO O MENI NE ŽELIM DA BILO TKO OSJEĆA BILO KAKVU DUŠEVNU PATNJU I BOL,POGOTOVO NE ZBOG MENE...OVO PIŠEM U JEDNOM OD DOBRIH FAZA...PREMA TOME ISKORISTI JE...JER NISAM UVIJEK U STANJU MISLITI NA DRUGE SEM NA SVOJU TUGU I JAD...TE REAGIRAM SEBIČNO I UPLAŠENO TRAŽEĆI DA MI SE POSVETIŠ DO MAXIMUMA...I ZNAJ ŠTO GOD ODLUČIŠ,RAZUMIJET ĆU I VOLJET ĆU TE...BIO SI DIO MOG ŽIVOTA I 4 GODINA TUGE...SI PRETVORIO U RADOST...BAREM DOK SI BIO TU NA NETU...OSTALO SU MOJE MAŠTARIJE NADOKNAĐIVALE...HVALA TI PUNO...I NEMOJ PUNO RAZMIŠLJATI...SVI KOJI SU U VEZI SA MNOM NA BILO KOJI NAČIN...MORAJU ČUVATI SEBE...KAKO KAŽE LOGO ISKLJUČITI EMOCIJE...DA BI MI POMOGLI...TI NE MORAŠ ISKLJUČIVATI EMOCIJE JER ONE ME DRŽE...ALI AKO NE MOŽEŠ PODNJETI IZ BILO KOG RAZLOGA MENE I MOJU BOLEST...NE BRINI...I DALJE ĆU SE BORITI...SAMO SA JEDNIM PROBLEMOM VIŠE...NADAM SE I POBJEDITI...
______________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 7:42 pm

[i][color=orange]20.03.2008.

Znam da sam ti onešto pričala o sebi i vojim problemima...ali nikada sve i nikada do kraja...pričali smo o mojim problemima...momjim usponima i padovima,mom djetinjstvu...mom perfekcionizmu...i odakle tolika želja za priznanjem i uspjehom...bio si divan slušatelj...bio si mi kao moj terapeut...bolest se javlja periodično...taman kad sam mislila prebrodila sam...dovoljan je novipritisak ili stres da se vrati...i vratila se...možda predhodni rokovi...i da nisam položila sve što sam planirala...možda naši sve češći sukobi...neznam...ali vratila sam se na terapiji!!!
I želim da me što bolje razumiješ...zato ću ti u prilogu...poslati stručno mišljenje o mojoj bolesti...ljubim te!!![/color
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 7:48 pm

Bulimija
Bulimija je psihički poremećaj koji se najčešće javlja u mladih djevojaka. Karakterizira ga potreba za prejedanjem velikih količina visokokalorične hrane. Nakon prejedanja slijedi namjerno povraćanje koje nastaje zbog straha od debljanja i nezadovoljstva izgledom vlastitog tijela. Od sto mladih djevojaka, njih tri do pet bori se s ovim poremećajem.
Bulimija je prvi put opisana u medicinskoj literaturi 1979. godine. Praksa prejedanja i povraćanja, odnosno čišćenja laksativima bila je poznata već u starom Egiptu, Grčkoj, Rmu i Arabiji. Liječnici su nekada povraćanje i čišćenje smatrali potrebnim radi očuvanja zdravlja. U literaturi se još uvijek raspravlja jesu li ove pojave i činjenica da su se bogati Rimljani često gostili, a nakon toga čistili, zapravo bile neke varijante danas poznate bulimije nervoze ili ne. U kasnijim stoljećima kroz literaturu se spominju osobe koje su prema povijesnim izvorima imale simptome nalik bulimiji s ciljem namjernog mršavljenja. Danas prevladava mišljenje kako je riječ o novom poremećaju jer do novijeg datuma nije postojao potpun opis bolesti kakvu danas poznajemo.
Poremećaj je lako prepoznati po povremenoj potrebi jedenja velikih količina hrane. Prejedanje prati osjećaj kako ne postoji kontrola uzimanja hrane, odnosno, osoba ne može prestati s jelom. Prestaje jesti kada količina uzete hrane počinje smetati tijelu i kada se pojavi osjećaj boli zbog prepunog želica. Tada se javlja strah od debljanja i potreba za sprečavanjem debljanja povraćanjem, čišćenjem laksativima ili diureticima. Istovremeno se javlja potreba za kompenzatornim gladovanjem ili pretjeranom tjelesnom aktivnošću u svrhu mršavljenja. Da bi se takvo ponašanje moglo nazvati bulimičnim, mora se događati najmanje dva puta tjedno kroz tri mjeseca.
U bulimičnih i anoreksičnih osoba opaža se kako je procjena vlastite vrijednosti pretjerano povezana s procjenom oblika i težine tijela. One su stalno pod pritoskom jer su opsjednute dijetama i razmišljanjem o vlastitom tijelu. Treba napomenuti da se povremena prejedanja i povraćnja mogu javiti i tijekom anoreksije nervoze. Bitna razlika između anoreksije i bulimije je u tjelesnoj težini. Kod bulimičnih je osoba tjelesna težina normalna ili malo povećana, dok je u anorektčnih izrazito niska.
Bulimija nervoza javlja se u djevojaka u razdoblju srednje i kasne adolescencije, dakle, javlja se u pravilu nešto kasnije od anoreksije. Uzroci poremećaja nisu u potpunosti poznati. Vjerojatno se radi o poremećaju koji uzrokuje više čimbenika. Bulimija se češće javlja u obiteljima u kojima je bilo osoba sa pretjeranom tjelesnom težinom, depresijom ili je netko od članova bio sklon zlouporabi alkohola ili droga. Individualna iskustva koja mogu biti čimbenici rizika za razvoj poremećaja su zaokupljenost dijetom i izgledom tijela, život u obiteljskoj neslozi i seksualno zlostavljanje u djetinjstvu. Bulimične pacijentice obično rano seksualno sazrijevaj, već prije nastupa bolesti imaju nisko samopoštovanje i sklone su anksioznosti. Bulimične su osobe obično izrazito impuzivne, nagle naravi, teško se suzdržavaju i kontroliraju, a iz toga proizlaze i njihovi brojni sukobi s okolinom. U načelu su to osobe koje pokušavaju biti dobre, poslušne i nastoje održati dobar kontakt s članovima svojih obitelji, no to im zbog impulzivne naravi, ponekad ne polazi za rukom. Naglost i sklonost uznemirenosti te slabo podnošenje frustracija, bulimične osobe navodi da povremeno konzumiraju alkohol ili droge kako bi smanjile svoju napetost ili uklonile depresivnost.
Većina je obitelji, iz kojih dolaze bulimične osobe, zaokupljeno problemom namjernog povraćanja, što je u samoj bolesti sekundarna pojava. Bulimija počinje prejedanjem. Važno je shvatiti zašto osoba odjednom razvija potrebu za prekomjernom količinom hrane. Vjeruje se da je u pozadini ove potrebe poseban problem odnosa s majkom. Čini se da bulimične osobe doživljavaju hranu kao simboličnu zamjenu za ljubav, što nije specifično samo za njih, već je to univerznalna pojava. Posebnost je bulimičnih osoba što su u djetinjstvu imale dojam kako s majkom komuniciraju samo na konkretnoj razini, kroz hranjenje. Svaki puta kada su uznemirene nesvjesno traže hranu i tako hranom zamjenjuju ljubav. Osjećaji nesigurnosti, uznemirenosti i žalosti za njih su nepodnošljivo bolni i moraju ih odmah suzbiti hranjenjem. U konačnici, pretjeranim jedenjem izaziva se tjelesna bol koja služi kao spas od psihičke boli. Jednako tako u bulimičnih osoba često postoji sklonost samopovređivanja koje također služi otkanjanjau osjećajne boli jer se ona teže podnosi od fizičke.
Bulimične su osobe, za razliku od anorektičnih, kritičnije prema svojoj bolesti i imaju potrebu da se promijene. Ipak, one se ne javljaju odmah lijčniku prije svega jer se stide svoje bolesti. Doživljavaju je kao „lošu naviku" s kojom mogu prestati kada žele, što im je zabluda. Osjećaj krivnje zbog „grešnog" odnosa prema hrani navodi ih na trajno prejedanje i povraćanje. Obično odlaze na terapiju tek kada obitelj otkrije što se događa i kada počne vršiti pritisak. Kada je kasnih sedamdedsetih prvi puta opisan ovaj poremećaj, nije bilo jasne poredodžbe o veličini problema i broju zahvaćenih osoba. Pacijentice su se počele javljati liječnicima tek kada se o tom poremećaju počelo više govoriti u medijima. Pokazalo se da je, zapravo, riječ o tajnoj bolesti.

"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 7:54 pm

Sledeći prilog...

PSIHIČKE POSLJEDICE BULIMIJE
Anksioznost
Stanje koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike, uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao da će osoba "eksplodirati". Anksioznost je najčešće nemotivirana i nije vezana za objekt ili osobu.
Svako povremeno iskusi osjećaj tjeskobe. U stvari, nemogućnost doživljavanja tjeskobe može biti znak ozbiljnog problema. Živimo u svijetu rizika i tjeskoba je jedan od načina kojeg naše tijelo koristi da pomogne umu u prepoznavanju opasnosti.
Kao i kod većine mentalnih bolesti, sama pojava nekog simptoma, odnosno psihološkog stanja nije problem, već je problem u kojem se stupnju on javlja, tj. koliko ometa normalan način života.
Koji su simptomi?
Psihijatri dijele tjeskobu u tri glavne vrste: opća tjeskoba, fobije, i panični poremećaj. Ako postoji neka posebno teška i problematična situacija na poslu ili kod kuće, stres koji nastaje kao reakcija na takvu situaciju može se preliti na druge segmente života - i tako stvoriti tjeskobu.
Slično, osoba koja je iskusila vrlo zastrašujuću situaciju može također ponijeti strah u svakodnevni život. Ovaj je problem poznat kao post traumatski stresni poremećaj (PTSP). Iako je to mala utjeha za patnje koje osoba proživljava, oni barem mogu identificirati uzrok neugodnih emocija koje proživljavaju.
Izgled da emocionalna previranja koja imaju izvor u tjeskobi vode svoj poseban život. Neki psihijatri ovo nazivaju slobodno lebdeća tjeskoba ("free floating anxiety").
Za razliku od fobija ili panike, kod osjećaja opće tjeskobe tjeskobnoj osobi nije uvijek jasno zbog čega ona osjeća tu tjeskobu - oni jednostavno imaju osjećaj tjeskobe cijelo vrijeme. Kad ne postoji nekakav prepoznatljivi uzrok, osobe često postanu tjeskobne zbog toga što su tjeskobne cijelo vrijeme! Tako tjeskoba počinje hraniti samu sebe i nastaje začarani krug.
Osobe koje pate od tjeskobe često mogu naći sljedeće simptome:
• lako gube strpljenje
• imaju poteškoća s koncentracijom
• očekuju najgori mogući ishod neke situacije
• stalno misle o najgorem mogućem ishodu
• imaju poteškoća sa spavanjem
• postaju depresivni
• postaju preokupirani oko neke stvari ili postanu opsesivni
Ovi psihički simptomi mogu dovesti ili mogu biti praćeni fizičkim simptomima:
• stezanje u prsima
• periodi nastupanja uzlupanog srca (palpitacije)
• bolovi u mišićima
• glavobolje
• smetenost
• premor
• ženama mogu izostati menstruacije ili mogu biti jako bolne
Veza između fizičkih i psihičkih simptoma može stvoriti začarani krug kojeg može započeti neki simptom bilo kada. U panici, tjeskoba brzo progredira u krizu. Kod opće tjeskobe, bolesnici često uspijevaju držati stvari pod kontrolom, dok se krug i dalje nastavlja. Napor nastojanja da se stvari zadrže pod kontrolom je samo po sebi jako stresno - i tako može dodati ulje na vatru. To je jedan od načina kako neke osobe počinju osjećati tjeskobu zbog svoje tjeskobe, što još više pojačava problem.
Koliko je vjerojatno da imam ovaj poremećaj?
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 8:08 pm

Zadnji prilog...u pisu je sve išlo odjednom!!!

Od skoro 100% ljudi koji iskuse tjeskobu, tijekom godine 5% ljudi će osjetiti opću tjeskobu, dovoljno ozbiljnu da ometa njihov normalan način življenja. Večina tih ljudi neće zatražiti profesionalnu pomoć.
Što mogu učiniti da pomognem sebi?
Prvi korak je nastojati razumjeti kako nastaje tjeskoba. Tjeskoba je kombinacija tjelesnih i psihičkih simptoma. One su dio reakcije koju psiholozi nazivaju "bori se ili bježi" (engl.: fight or flight). Kada je tijelo pod nekom prijetnjom ono se instinktivno automatski priprema za borbu, ili da se obrani ili da jednostavno pobjegne od opasne situacije.
Opuštanje
Da bi se mogli suočiti s tjeskobom prvo se mora razbiti začarani krug. Jedan od načina je smanjiti stupanj fizičkih manifestacija prakticirajući različite relaksacijske tehnike. Opuštanje neće istog trenutka riješiti probleme. To je vještina koja se mora iznova učiti, i kao kod svake vještine , stječe se samo kroz dugotrajnu i upornu vježbu.
Tjelesna vježba
Druga strategija olakšavanja fizičkih simptoma začaranog krug je "aerobno" vježbanje. To se odnosi na hodanje, trčanje, odnosno na svaku fizičku aktivnost koja ubrzava makar i malo rad srca.
Vježbanje srčanog mišića će učiniti taj mišić snažnijim, i stoga manje podložnim iznenadnim nastupima uzlupanosti što zna biti vrlo neugodno . Vježbanje također može pomoći osloboditi tijelo nekih napetosti koje se nakupljaju i koje mogu biti hrana za tjeskobu.
Dijeta
Kofein je prisutan u mnogim osvježavajućim pićima, a ne samo u kavi i čaju kao se misli. Poželjno je izbjegavanje napitaka koje sadržavaju kofein, koliko je god to moguće, jer on samo može započeti začarani krug. On ima učinak na srce, ubrzava ga, tjera na mokrenje, što su mogući znakovi opće tjeskobe. Također, on može ometati normalan san, još jedan znak tjeskobe.
Ako ste umorni, teže će te kontrolirati vaše emocije i vjerojatno ćete osjetiti tjeskobu. Pokušavanje rješavanja problema premorenosti kofeinom samo će pogoršati stvari.
Recite "ne"!
Ovo može biti najbolja terapija. Jednostavno preuzeti na sebe mnogo obaveza, ne misleći kako će ih biti teško riješiti. Možete se naći u situaciji da shvatite da imate previše zadaća. Često, samo jedna stvar ne uzrokuje tjeskobu. Ali kako naguravamo obaveze u naš život, svakom novom zadaćom postajemo sve tjeskobniji i tjeskobniji. Anksioznost tako može rasti do točke kada "pucamo po šavovima". Jednako je loše osjećati malo tjeskobe za puno svari, ili osjećati puno tjeskobe za jednu stvar.
Pratite svoje misli i osjećaje
Ponekad je korisno misliti o tjeskobi na isti način na koji astmatičari misle o svom disanju. Svi mi dišemo, kao što svi mi osjećamo tjeskobu u nekoj točki našeg života. Kao što astmatičari kontroliraju redovito svoja pluća, tako bi bilo korisno provjeravati stupanj svoje tjeskobe redovito. Ovo se može raditi posebnim tehnikama, odnosno vještinama uočavanja problema prije no što oni narastu i postanu nerješivi.
Profesionalna pomoć
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/6/2008, 8:11 pm

Kraj...

Za neke osobe, razvijanje mogućnosti da sami rješavaju i suoče se s problemima biti će moguće će tek uz pomoć stručnjaka. Prva osoba kojoj se morate obrati je vaš obiteljski liječnik, ili područni liječnik opće prakse.
Često se osobe mogu dobro nositi s ovim poremećajem, ako u početku uzimaju lijekove. Glavna skupina lijekova koji se koriste jesu benzodijazepini, vrlo učinkoviti, ali uz prijetnju navikavanja. Ne bi se smjeli uzimati više od mjesec dana. Prostor koji oni stvaraju zna često biti dovoljan da osoba dođe sebi i počne se suočavati s problemom.
Ako problem ustraje, možda bude potrebno obratiti se psihijatru ili kliničkom psihologu. Uz to, možda bude potrebno uzimati antidepresive, i obratiti pažnju na cjelokupni kontekst života pogođene osobe, što se odnosi na njene prijateljske i ljubavne veze, obiteljski život , samopouzdanje i životna očekivanja te osobe.

Depresija
Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.
Svi ponekad padnemo nisko i osjećamo se jadno. Stanje je tako često među ljudima da ga neki smatraju ekvivalentom prehlade zbog svoje učestalosti.
Ali za neke osobe, niska razina raspoloženja može biti mnogo ozbiljniji problem. Može paralizirati osobu u svakodnevnim životnim aktivnostima, može im se činiti da nema nikakve nade, nikakvog smisla nastojati dalje u životu.
Koji su simptomi?
Kao i kod mnogih drugih mentalnih poremećaja postoje brojni simptomi; ali ipak je vrlo rijetko da se svi mogući simptomi pojave kod jedne osobe. Kao što bi i očekivali, simptomi depresije uključuju opći osjećaj jada, a uz to postoje slijedeći simptomi:
• promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.
• manjak koncentracije
• osjećaj zaboravljivosti
• negativne misli o budućnosti
• osjećaj krivice
• okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
• osjećaj beznađa
• preokupiranost bolestima
• gubitak apetita kao rezultat gubitka težine
• smanjena želja za seksom
Ovo je tek ogoljen prikaz stanja. Ipak, potrebno je upamtiti da depresija nije apsolutno stanje, tj. ne radi se o tome da li ste depresivni ili ne. Postoji postupno pogoršanje od lakših stanja, do pune kliničke slike opisane ranije u tekstu. Čak ni tada, neće se pojaviti svi simptomi. Također je važno pamtiti da je depresija stanje koje se da liječiti, a ako poduzmete prave korake, takvo stanje može se i izbjeći.
Koliko je česta?
Svi ponekad patimo od stanja koja imaju neke odlike depresije. Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto veći i iznosi od 20% do 25%. Postoje mnoge teorije i pokušaji objašnjenja zašto je ta brojka tako značajno viša kod žena. Incidencija post-natalne depresije svakako je jedan od faktora koji doprinosi ovom visokom broju.
Druge teorije uključuju ženin položaj u današnjem društvu, i teškoće na koje nailaze u ostvarivanju svojih životnih ciljeva. Uz to, možda su žene jednostavno iskrenije prema svojim osjećajima nego što je to slučaj kod muškaraca - i stoga je depresiju kod žena lakše otkriti.
Što mogu učiniti da pomognem sam sebi?
Pratite svoje misli i osjećaje. To je početak suočavanja s problemom. To će vam naposljetku omogućiti razvijanje vještine uočavanja epizoda depresije prije nego bude kasno. Korištenje tehnike praćenja misli, može vam omogućiti da odlučite koje vaše misli su odraz pravog stanja oko vas - a koje su misli najvjerojatnije nerealne i stvorene tijekom padanja osnovnog raspoloženja i razvijanja epizode depresije.
Neka neko drugi, kome vjerujete, prati vaše raspoloženje
Nećete uvijek moći uočiti nastupanje depresije. Ali vama najbliži, često će biti u mogućnosti prepoznati rane znakove. Biti sposoban pričati s njima o ovom problemu je vjerojatno najbolja strategija koju možete imati u borbi protiv depresije.
Jako je važno da prođete kroz dogovorene zadaće određivanja i analiziranja problema, čak iako ne osjećate da vam pada razina raspoloženja. Možete biti iznenađeni rezultatima. Vrste zadaća kojih se vi i članovi obitelji ili prijatelj možete pridržavati su: "inventura" misli i osjećaja, prijavljivanja svakog događaja koji može zabrinuti članove familije ili prijatelja.
Kakva pomoć postoji?
Jako je korisno popričati s nekim koji je prošao kroz iste probleme i koji ih je uspješno riješio. Uho koje sluša, često je depresivnim ljudima najbolja pomoć. U našoj zemlji, u većim gradovima, postoje dežurni telefoni koji pružaju psihološku ispomoć.
Kakva profesionalna pomoć postoji?
Prva osoba s kojom valja popričati je vaš obiteljski liječnik. Po potrebi on će vas uputiti na nadležnu psihijatrijsku ustanovu u sklopu opće bolnice ili na privatnu psihijatrijsku kliniku.
Za neke ljude neće biti dovoljna takva terapija. Danas postoje brojni anti-depresivni lijekovi (antidepresivi) koje psihijatri mogu propisati, i koji se mogu davati u kombinaciji s kognitivnom terapijom.
_______________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime25/6/2008, 6:35 pm

Poslije mog zadnjeg pisma i iscrpnog studija medicinskog o mojim problemima...dobila sam divnu prezentaciju slajdova pod nazivom
"ljubav ruže"
a uz to jedno vrlo kratko i korektno pismo...koje je napisano ne samo poslije mog pisma...nego poslije iscrpljujućeg razgovora tu noć...taj razgovor je bio kritika na moje ponašanje i moje mane:prezahtjevnost,prevelika pažnja,posesivnost,jednostavno...po riječima mog dragog da se svijet ne vrti oko mene...osjetljiva na njegove "napade"demonstrativno sam prekinula razgovor...
pismo je stiglo odmah sutra dan!!!

21.03.2008.
Evo,pročitao sam tvoje pismo i sve što si napisala poznato mi je,sve ja to znam.Možda si ipak izabrala pogrešnu osobu,možda ja ipak nisam ono što ti trebaš.Ne zato što ja ne želim ili ne znam se boriti za tebe i uz tebe,nego zato što ja nisam slobodna osoba,ja imam obitelj,imam posao,obaveze.Ja trebam prehraniti još tri osobe.Imam i svoj život i Brodu,imam rođake,susjede,prijatelje.Svi oni očekuju od mene da im odem u posjetu ili da ih primim kad oni meni dođu,a ne da ih odbijem uz obrazloženje da baš tog trena moram pričati sa jednom curom iz Sarajeva.Dobro si rekla,nisam Goran i ne mogu doletjeti avionom,ali mislim da ne postoji ta osoba koja bi mogla doletjeti avionom kad god tebe uhvati kriza.Mislim da bi to morala biti jako bogata osoba pa da nema drugih obaveza,i može doletjeti na svaki tvoj poziv.Jednom sam ti rekao da prihvatiš to koliko mogu ponuditi,a ako ti je to malo,potraži pomoć na drugoj strani.Grubo je bilo čuti kad si rekla da te ne volim jer si povratila.Reći to osobi koja te voli i brine se za tvoje zdravlje,stvarno je nekorektno.Voli te Željo
___________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"
:sunny:


Poslednji izmenio jana dana 9/7/2008, 9:14 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime25/6/2008, 6:56 pm

Poslije smo se pomirili...ja i dalje nisam bila sretna i slijedi pismo...
24.03.2008.
Nedostaju mi moje misli...moji osjećaji...
sama sam...izgubljena u praznini nekoć intenzivne postojanja...
Udišem samo hladno ništa...živim za male, ljudima inače neprimjetne, stvari...djeliće sekunde kada osjetim nešto...iako tek blijedu kopiju nekadašnje emocije...ali u tom kratkom vremenu uistinu postojim...
Kao da zarobljena uzaludno lutam dolinom osame...
Neshvaćena...Prazna...
Žudim za emocijama...nečijom pažnjom...nedostižnom toplinom...utjehom...
Sve se promijenilo...sve poznato zauvijek nestalo...
Sve što sam živjela...na što sam bila naučena...sve se jednostavno...srušilo...
Hladno je ovdje...nema nikoga da me zaštiti od olujnih naleta vjetrova...
Kao da sam gubitkom poznate ,sigurne okoline izgubila bitni dio sebe...
Ne samo stabilnost...nego jednostavno sebe...
Znam da ja postojim neovisno o njima ali...došla sam do te točke da ne znam tko sam sad ja...koliko vrijedim bez njih...vrijedim li uopće...
Znam...tužno je...ali...
Ne mogu si pomoći...
Dio mene se zagubio negdje u vrtlogu života...u meni nedohvatljivu, vjerojatno i sretniju prošlost...
i izbrisao ga je iz moje budućnosti...
Tako da nijemo lutam u ovom nepoznatom i nepredvidljivom sadašnjošću...
Ne znajući tko sam...ne sjećajući se tko sam zapravo bila...i nemajući želja za buduće postojanje...
Ne shvaćam ljude...ne prihvaćam bljutavu okolinu...
Nepostojanje iskrenih i snažnih emocija me zabrinjava...
manjak suosjećanja i brige...plaši...
Kad se najobičniji dodir topline čini nemogućim...vrijeme je za uzbunu...Bolni vrisak...Okrutnost vlada...
Ili pak zastrašujuća hladna šablona?
Što je to ljubav danas?
Kad uništavaš nekoga do koga ti je stalo...I pri tom polako sebe...Ne...to nije ljubav...Kako možeš napustiti nekoga tko ti je bitan...
Otići...i ne okrenuti se...barem jednom...Izbrisati sve..?.
Kako opstati u okolini koja te iz dana u dan...konstantno troši...briše...omalovažava...
Kako se boriti s tim...mirno spavati...bez utjehe..?.
Kako pronaći izlaz iz visokih zidova davno podignute kule obrane...
zanemariti strah od mogućih krvarenja ožiljaka...
ponovne patnje duše...
Kako ponovno potpuno vjerovati? Pogotovo kad znam da je vjerojatno nemoguće...Toliko pitanja...toliko nesigurnosti i nepoznanica...
Sve me to na kraju uspjelo paralizirati...Osjećam previše toga...ali sve te intenzivne emocije jednostavno poništavaju jedna drugu...
blokiraju pravu mene...dovode mi bolno tupilo...
Ništa...Ili možda kaos...?Mogu samo sanjat...ljudsku toplinu...iskrenost...Samo to..Možda me to uspije probuditi iz ove zastrašujuće more...Sama...na oštroj hladnoći...plutam u ovom paklu tišine...moj grad...voljela bih jednom te odvesti na ova mjesta...Jana

slijedile su slike moga grada...
___________________________________
"ratniku svjetlosti ljubav je nasušna potreba"


Pisma uspomena - Page 2 B08e146f3dPisma uspomena - Page 2 7b29b0880a :sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime9/7/2008, 10:22 pm

30.03.2008

Ne pokušavaj mijenjati me...
Ružne stvari si uradio...i ja sam bila bezobrazna...jer si sve izopačio i natjerao me da se ponašam onako kako ne želim....isto tako...ne želim nikakvu milost...nije to želja moje strastvene ljubavi....ali sve ima granice...nisi me povrijedio....ni sa traženjem ljubavnice ni sa povratkom ženi....znam koliko vrijedim....imam slabosti...drugačijeg karaktera....možda i ne znam koliko vrijedim...sigurno više nego ti misliš...i o kakvom pružanju šanse govoriš....što si umišljaš!!!tko ovdje kome treba pružati šansu...pa ja sam tri puta bila oči u oči sa smrću....ovo bi bio četvrti put...ali svaki put sam se izvukla...nije bitno...što ću jedno vrijeme plakati,patiti ,tugovati,osjećati bol i sjećati se divnih trenutaka....živjet ću jedno vrijeme od tih trenutaka...bol ne može vječno trajati....posiječem se i prestane ta bol...ja sam takva kakva sam,nisi uspio izdržati...ne krivim te...ali nisi dao sve od sebe da izdržiš...nije ti bilo bitno....jer dok smo spojeni...poslije zaboraviš....davno je rečeno....kad zatreseš drvo,zdravi plodovi ostaju,truli padaju....ja sam još tu ostala sam...nisam kukavica...ne bojim se ljubavi a ni rastanka...naučila sam da uživam u boli...to je moj svijet...nisam usamljena u tome...ima nas još...pokušaj sa ženom....znam na što će ličiti i unaprijed mi je žao...nema tu ljepote i divote....koju smo mi imali...nađi si ljubavnicu....samo će moja bol biti veća a samim tim i uživanje u toj boli...ti pojma nemaš kakav je to osjećaj....i zbog toga mi je žao...ne mogu spavati...neću moći još dugo...ali ti za to ne brini...noć je moje vrijeme....ne moraš mi više pružati šanse...želiš me promijeniti....a ti si nepogrešiv,savršen...pa zbog čega bi se ti mijenjao ...nisi čak pokušao ni prilagoditi se...a ne mijenjati se....što se tiče gordane ona je moj problem....ne želim da mi pružiš još jednu šansu....jedino pod uvjetom...DA SI ZAJEDNO PRUŽIMO ŠANSU!!!nemam muža i nemam se kome vratiti...ne želim naći ljubavnika...ne želim ga, ti si bio i ostat ćeš moja ljubav...htio to ti ili ne....sve dok ne naletim na nekoga tko neće pasti sa stabla pod prvim malo jačim naletom vjetra...i ne želiš mi niti sreću niti ozdravljenje...da želiš....potrudio bi se...i zapamti sa mnom ne upravljaju nagoni...ali ljubav,e to je već druga stvar...tu gubim razum....valjda na svijetu ima još neko ko će me prihvatiti ovakvu kakva sam....to je moja nada i spas....a ti spašavaj sebe....VELIKA I VRELA PUSA....HVALA NA SVEMU DO SADA, NA SVOJ PATNJI KOJU SI PROŠAO ZBOG MENE!!!ZA SADA ĆU SE JOŠ UVIJEK NAZIVATI TVOJA JANA,MAZA-VOLIM TE,ALI NE MOLIM TE VIŠE....VIŠE NE ŽELIM DA MOLIM!!!ODLUČI I AKO ŽELIŠ TIPKAT ĆEMO ILI NAPIŠI...ILI IGNORIRAJ....PUSA...samo mi ne nabijaj osjećaj krivice kako se ti mučiš zbog mene...a ja bezobrazna....ako si se mučio...svaku noć....nisi trebao....ako je bilo samo zbog mene i to si trebao presjeći na samom početku dok nisam ovoliko zaglibila...ali ne žalim se bilo je lijepo dok je trajalo...jedno veliko hvala!!!
_____________________________
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da,istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime9/7/2008, 10:28 pm

Odgovor:2.04.2008

Prvo,pjesma je fenomenalna.Pa ti si umjetnica,svaki put te sve više upoznajem.Svu ljepotu tvog duha,moć inteligencije
Masu puta sam rekao da se posvećujem tebi koliko mogu,svaki put isto,nailazim na tvoj zid nerazumijevanja.Masu puta sam zbog tebe ostao u kući,masu puta uskratio djeci komp,masu puta nisam otišao na večeru,masu puta u polusnu sjedio i tipkao s tobom.
Žao mi je što ti ne znaš za to,ali ja sam ti to odbio reći,da ne bi ispalo da ti to nabijam na nos.
Da ne bi bilo zabune,to sam radio za nas,ne samo za tebe,kako ti to znaš protumačiti.
Ma ne želim ti biti samo ljubavnik,ljubavnik ne ostaje satima uz razgovor,ljubavnik traži sex u živo,ne zanima ga pisanje.Ljubavnik želi osjetiti tijelo u ruci,usnu na bradavici.
Ljubavnik ne može osjetiti ljubav preko neta,ne može osjetiti nečije usne stotinama kilometara daleko
Ljubavnika ne zanima i ne razumije fizičku udaljenost.
Ljubavnik bi te ostavio davno…
Da trebam ljubavnicu u klasičnom smislu,našao bih si neku u Hrvatskoj,a ne neku u čiju zemlju ne smijem ni ući.
Ne razumijem zašto se stalno hvataš tog sexa
Pa masu puta sam rekao da seks nije ono što me vezuje,i svaki put ti potenciraš da je to razlog neslaganja, i svaki put mi to nabiješ na nos.
Zašto?
Evo i sad sam prekinut u pisanju...
Kiss,moram ići…
"Ratnik svjetlosti ima ponekad utisak da,istodobno živi dva života"
:sunny:
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime2/9/2008, 1:45 pm

Ubuduće ću Janina pisma pisati pod njenim nickom...a moja pod svojim....inače ovo prenošenje njenih pisama dovodi do zabune...želim naglasiti da svako ovo pismo je dio jedne istine...Janine i moje...naše istine i dio puta kojim smo prolazile i dalje prolazimo...Jana je otvorila ovu stranicu,pišući svoja osobna pisma uvijek nekom posvećena... pozz...u6elementu


Poslednji put izmenio u6elementu dana 12/10/2008, 7:24 pm, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime4/10/2008, 10:49 am

Nastojim napraviti malo reda u ovim pismima uspomena...ili dnevniku ispovjedi...jedne suptilne duše...vrlo ranjive, ma kako to nekom čudno izgledalo...


Poslednji put izmenio u6elementu dana 12/10/2008, 6:42 pm, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime4/10/2008, 11:28 am

Ovu pjesmu je Jana posvetila nekom i svom gradu,ja sam je kopirala sa njenih stanica gdje piše pjesme i postavila ovdje. Naš grad:
Pisma uspomena - Page 2 300px-SkySaray

DOĐI U MOJ GRAD

Kad jednom dođeš u moj grad,
pretvarat ćemo se da tu pripadaš,
sve bit će ti obično,
jer ga već znaš
kroz moje oči i riječi.
Šetat ćemo pored Miljacke,
ne baš čiste,mirne vode
što srećom miriše.
Čvrsto ćeš mi stisnuti ruku i
znat ćeš gdje da me vodiš!
U aleju "Wilsonovo šetalište"
na klupi nižićem ime urezati,
u srce.
Kao klinci koji se vole.
razmijenit ćemo poljupce i
rascvjetale dodire.
Vodit ćeš me na Bembašu
gdje se o"Emini" pjevalo.
Pričat ćeš mi o Šantiću,
ah,kakav je to pjesnik bio.
Na "Vrela Bosne"ići ćemo
ispod Igmana,
učit ćeš me povjesti o
tamo nekoj proleterskoj,
što nisam zapamtila.
Baš-Čaršijom me voditi,
prsten od srme sjajne kupiti,
na prst mi staviti,
i tada glumit ću,ženu tvoju.
To bit će naša tajna,
zavjet bez zavjeta,
prsten bez vjenčanja,
bit će to želja moja velika
ispod zvijezdinog sjaja.
Muzeje ćemo obilaziti,
na stope Gavrilove stajati.
Žaliti za njegovim mladim životom.
Sinagogu gledati
sa zlatnom kupolom na vrhu.
U katedrali obasjanoj u noći,
svijeće paliti,
u svijetu mira tišine,
svak u svojim mislima
crkvene freske gledamo,
očima umjetnika.
Fijaker će nas vraćati,
ogrnut ćeš me kaputom svojim,
jer hladne su noći sarajevske.
Čvrsto uz sebe priviti,
dok drhtaj ne prestane.
Odzvanjat će po kaldrmi
topoti kopita,
lupanje naših srca.
Bit će to naš grad od snova,
gdje život ćemo početi,
bit će to mjesto uspomena,
ljubavi sretne,tužne,
bez zaborava.
Darivat ću ti svoj gradi cijeli.
U njemu skrovita mjesta otkriti,
ona što sada toliko želim:
Naša ljubavna gnjezda.


Poslednji put izmenio u6elementu dana 18/10/2008, 9:41 am, izmenio ukupno 5 puta
Nazad na vrh Ići dole
bealiever

bealiever

Ženski
Broj poruka : 828
Godina : 43
Location : Tako blizu ali ipak daleko...
Humor : uvek :)
Datum upisa : 31.07.2008

Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime11/10/2008, 10:50 pm

Reci mi,
sećaš li se? Da... zaista je bilo lepo. A sada, šta sada imamo? Trn u oku ili gredu, strelu... Znam, boli. Oprosti mi, molim te. Hodam ovih dana, pognute glave, stazama koje su nosile naše ime. Ne razumem više zašto... Ali tada, sve to mi je izgledalo tako ispravno... Ne, jedino rešenje... A volim te još, znaš li to!? Samo jače, više, iskreno... To je moja kazna, moje breme... Ali ko sam ja, to više ni sama ne znam...

____________________________________________
Možda su moji snovi suviše jaki i veliki da bi bili deo ove stvarnosti..
a možda je i ova stvarnost samo mali delić mojih snova...
Pisma uspomena - Page 2 2pqs0tj
Nazad na vrh Ići dole
http://www.bealiever.blog.rs
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime12/10/2008, 7:30 pm

1.09.2008.

Seki,

Htjela bih da ti napišem koju riječ,ali ne znam odakle početi.Pustit ću ruku da piše, vođena dušom...prije no odem želim da znaš ponešto,i da me ne zaboraviš.
Svašta smo prošle zajedno,zar ne?Bilo je i lijepih trenutaka.Sjećaš li se proslave našeg rođendana?U zadnje vrijeme puno smo bile skupa,sada sam sretna zbog toga.Voljela bih da sam jaka kao ti,i da se nismo morale razdvojiti,strah me sada same,znam da je privremeno ali...želim da ti stojim na vjenčanju.Voljela bih izbrisati sve loše,živjeti uz tebe da me vodi tvoja snaga...bilo je trenutaka kad sam mrzila sama sebe, i cijeli svijet,i tebe...mislila sam da i drugi mene mrze...zato sam se iskaljivala na tebi...oprosti svojoj seki...to nisam bila Ja...bila je neka druga Ana.
Žao mi je što se nekada nismo razumjele,što si zbog mene plakala,tada ni sama sebe nisam razumijevala,ni prepoznavala,bio je to moj kaos.
Sada znam da želim nazad,sebe,staru...želim biti sretna,živjeti,srediti svoj život i krenuti naprijed.
Znam da ste i ti i mama zajedno sa mnom prolazile moje krize...hvala vam na tome.Znaš da mamu volim kao zjenicu oka...sada nema mene da je pazim...dajem ti zadatak da je ti sada čuvaš dok nema mene!!!Ne daj joj da bude tužna,neka se druži,bude sretna,ja ću brzo biti doma.
Ne dozvoli da me Luka zaboravi,pričaj mu o tetki,kakva je nekad bila,pravi mali zafrkant.Baš kao i on sada! Moraš znati da se kajem za svaku grubu riječ koju sam ti uputila,tek sada shvatam kako je teško bez tebe i tvoje potpore.Znam da ćeš mi ti oprostiti...ti imaš snage u sebi i dobrote za obadvije.
Sa svoje strane,ja ću tebi pokloniti jedino što sad mogu,svoj povratak,ozdravit ću,darivat ću ti staru seku,onaku kakvu si voljela i poznavala.Godina će brzo proći,završit ću započeto:fakultet prije svega i početi novi život...bit ću opet ona tvoja sestrica od prije...osjećam da imam snage za izboriti se sa ovom podmuklom bolešću...znam da ćemo u mislima biti uvijek skupa...mi smo blizanci...to ipak nešto znači...voli te tvoja sestra Ana!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime12/10/2008, 7:54 pm

Posvećeno Jani!!!

Ne boj se zlato moje - ne mogu nemiri ono što može spokoj.
Ne pogađa sreća - koliko boli tuga.
Nije sutra ni crnje, ni belje - nego što je bilo svako jučer....
Uvijek je nekako. I uvijek se može... I dalje se mora.
Potpuno razumijem svaki tvoj oprez. Svaku tvoju stanku. Svaki tvoj strah. Svaku tvoju ranu. Svaku tvoju bol. Svaku tvoju nesreću i svaku tvoju tugu.
Svi mi imamo pravo na neke svoje tišine. Na neke svoje neiscjeljene rane, na neke svoje patnje i na neki svoj tihi i nemir i mir.
Postoje neke stvari o kojima se ćuti. O kojima se ne priča nikom.
I neke o kojima se priča.
I neke o kojima se priča samo prijateljima.
Znaš, duboko sam uvjerena da je i tvoja i moja čitava nesreća u tome što smo se rodile na pogrešnom mjestu. Da smo kojim slučajem svet ugledale na drugoj strani svemira sve bi bilo drugačije. Sve ovozemaljske patnje bi nam bile daleke i svi problemi nepoznati i tuđi.
Da smo se rodile na sretnijem mjestu, u sretnijoj zemlji, u sretnije vrijeme...
Na to ne možemo uticati niti se to da promijeniti.
Možemo jedino da se iz sveg srca trudimo da pronađemo one naizgled male i beznačajne sitnice koje boje život nježnim tonovima i uz koje će nam možda biti ljepše i lakše da preživimo ovo što nam je još ostalo da odživimo....
Vjeruj mi - tako mora..
Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rođeni. I tako je počelo.
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali ne moramo.
_________________
Gospodaru moj,nauči me da je tolerancija najviši stupanj moći, a želja za osvetom pravi znak slabosi!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime12/10/2008, 8:06 pm

25.09.2008
Nedostaju mi moje misli...moji osjećaji...
sama sam...izgubljena u praznini nekoć intenzivne egzistencije...
Udišem samo hladno ništavilo...
živim za male, ljudima inače neprimjetne, stvari...
djeliće sekunde kada osjetim nešto...iako tek blijedu kopiju nekadašnje emocije...ali u tom kratkom vremenu uistinu postojim...
Kao da zarobljena uzaludno lutam dolinom osame...
Neshvaćena...
Prazna...
Žudim za emocijama...nečijom pažnjom...nedostižnom toplinom...utjehom...
Sve se promjenilo...sve poznato zauvijek nestalo...
Sve što sam živjela...na što sam bila naučena...sve se jednostavno...srušilo...
Hladno je ovdje...nema nikoga da me zaštiti od olujnih naleta vjetrova...
Kao da sam gubitkom poznate ,sigurne okoline izgubila bitni dio sebe...
Ne samo stabilnost...nego jednostavno sebe...
Znam da ja postojim neovisno o njima ali...došla sam do te točke da ne znam tko sam sad ja...koliko vrijedim bez njih...vrijedim li uopće...
Znam...tužno je...ali...
Ne mogu si pomoći...
Dio mene se zagubio negdje u vrtlogu života...
vremeplov ga je odveo negdje daleko...u meni nedohvatljivu, vjerojatno i sretniju prošlost...
i izbrisao ga je iz moje budućnosti...
Tako da nijemo lutam u ovom nepoznatom i nepredvidljivom prezentu...
Ne znajući tko sam...ne sjećajući se tko sam zapravo bila...i nemajući želja za buduće postojanje...
Ne shvaćam ljude...
ne prihvaćam bljutavu okolinu...
Nepostojanje iskrenih i snažnih emocija me zabrinjava...
manjak suosjećanja i brige...plaši...
Kad se najobičniji dodir topline čini nemogućim...
vrijeme je za uzbunu...
Bolni vrisak...
Okrutnost vlada...
Ili pak zastrašujuća hladna šablona?
Što je to ljubav danas?
...kad uništavaš nekoga do koga ti je stalo...
I pri tom polako sebe...Ne...to nije ljubav...
Kako možeš napustiti nekoga tko ti je bitan...
Otići...i ne okrenuti se...barem jednom...Izbrisati sve..?.
Kako opstati u okolini koja te iz dana u dan...konstantno troši...briše...omalovažava...
Kako se boriti s tim...mirno spavati...bez utjehe..?.
Kako pronaći izlaz iz visokih zidova davno podignute kule obrane...
zanemariti strah od mogućih krvarenja ožiljaka...
ponovne patnje duše...
Kako ponovno potpuno vjerovati? Pogotovo kad znam da je vjerojatno nemoguće...
Toliko pitanja...toliko nesigurnosti i nepoznanica...
Sve me to na kraju uspjelo paralizirati...
Osjećam previše toga...ali sve te intenzivne emocije jednostavno poništavaju jedna drugu...
blokiraju pravu mene...dovode mi bolno tupilo...
Ništa...Ili možda kaos...?Mogu samo sanjat...ljudsku toplinu...iskrenost...Samo to..Možda me to uspije probuditi iz ove zastrašujuće more...
Sama...na oštroj hladnoći...plutam u ovom paklu tišine...

moj grad...voljela bih jednom te odvesti na ova mjesta...Jana
Grad je gore
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime12/10/2008, 8:19 pm

Vratila sam se sa jednog putovanja...posjetila sam svoju drugu polovinu...koliko god je teško Jani biti odvojena od nas,toliko je meni teško biti odvojena od nje...uvijek smo se nadopunjavale...toliko različite a tako vezane...dobila sam dopuštenje da iz njenog dnevnika prenesem neke dijelove koji su pisani kao pisma i ispovjedi...toliko toga ima napisanog...ono što bude željela postaviti na svojoj stranici,uradit će to uz moju pomoć jer je fizički odvojena od foruma...ipak dobro se drži...uputila je pozdrave,naravno svima na forumu,bez iznimke...takva je ona!!!
Ja ću naravno prisvojiti trenutno njenu stranicu...jer ja sam sada njena ruka i srce koje piše umjesto nje...ali njene riječi...ne dodajući i ne uljepšavajući...njenu stvarnost...postavit ću i poruke potpore,nas njene obitelji i vas njenih prijatelja...naravno onih koji su joj se osobno obratili i pružili joj utjehu...hvala i njima u Janini i moje ime...te poruke neće biti potpisane iz nekih razloga,ali svak će znati,što je pisao...pozz
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 4:37 pm

1.09.2008.
Stranice iz mog dnevnika

Mili moji,
Znam da ste smrtno uplašeni,da ste molili za moj život...Ako može biti opravdanje ili utjeha svima vama koji me volite i ako me volite,znajte da se i ja bojim.Strah je u meni uvijek,naučila sam sa njim da živim...ali pokušavam ga staviti pod kontrolu...znam da ne razumijete moj strah...ne razumijem ni ja vaš...čemu se bojati...ja svoj život živim kako želim...Moj ponos i moja tvrdoglavost mi ne dozvoljavaju da se žalim...uvijek vaša pitanja završavam odgovorom"dobro sam"a daleko je to od dobrog...želim dosegnuti savršenstvo...a kako savršena osoba, da moli pomoć...to dvoje ne ide skupa...zato se zatvaram u svoj svijet...i svoje slabosti ne priznajem.
Ipak sam svjesna:"biti savršena osoba,znači biti lišena emocija"pa se onda postavlja pitanje, kako osoba bez emocija može biti savršena...sve je to opasna igra...igra života i smrti...ta igra vam daje prividnu moć.Moć da možete živjeti i umrijeti kad želite...moć nad životom..."Postala sam gospodar svog života"kako naivna fraza...koga kažnjavam...tko gubi u ovoj igri.
Ustala sam jedno jutro i shvatila...nema povratka...jedino mogu naprijed...život je prolazan,kratak...šteta da ga propustim...ima još vremena,kvalitetno ga proživjeti...nešto se slomilo...željela sam naprijed...i učinila sam to...krenula sam...malim koracima...ali krenula sam i to je nešto...
Nastavak slijedi
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 5:22 pm

Poruke podrške za Janu...
4.09.2008.
Draga Januškice,
Tvoji su mi javili što se zbiva,ostao sam zatečen.Znam da si imala problema,znam da si krila od mene.Znam i zašto.Nisi htjela da znam,nisi mi vjerovala,a to me boli.Znam da ja kreten nisam shvaćao neke stvari,i zato sam te izgubio.Ali ne želim da te drugi izgube,niti ti sama sebe.Ti si mlada i moraš nastaviti tamo gdje si stala.Sada sam svjestan da tvoji nastupi bijesa i panike imaju smisla,nisu hir razmažene djevojčice,nego tvoj način da se nosiš sa svojim problemima.Žao mi je i ne mogu si oprostiti,što nisam bio upućeniji,što sam propustio priliku da ti pružim svu moguću potporu.Znam da sam te izdao,vjeruj mi nesvjesno.A znam da ti imaš veliko srce i da ćeš mi nekada oprostiti.Sada shvatam tvoja pisma,jasno mi je da sam te razočarao i da si sumljala u mene.
Znam da misliš kako nisam osoba na koju se možeš osloniti.
Ne mogu te ubjeđivati u suprotno,ne ćeš mi se javiti i to znam,ali bit ću uvijek tu ako me zatrebaš.Ostani ista,slatka i dobra djevojka...prevaziđi te probleme...možeš ti to!!!
Ljubim te...Ž
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 5:30 pm

18.09.2008.
Draga Januška,
Saznao sam da ćeš uskoro iz Sarajeva ići dalje.Žao mi je što se nisi javila,ne želim vjerovati da si me skroz zaboravila,radije vjerujem da je to trenutna situacija koja je produkt tvojih problema.Ako ništa drugo, želim ti biti prijatelj...naši putevi su se razišli,ti ćeš na svom putu sresti pravu osobu,mlađu,ja ti želim sreću,ne želim biti sebičan i ponovno te pokušati vezati za sebe...ja ti nikada neću moći pružiti ljubav koja ti s pravom treba pripadati.Ovaj tjedan idem za Emirate.Teško mi pada taj put...pogotovo što se nismo čuli...budi dobro i sretno,javit ću se kad se vratim.
Tvoj...Ž.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 5:36 pm

5.09.2008

Nisam tužan,kad vidim tebe da si bolje srce mi zatreperi.Sada me samo ti možeš usrećiti svojim zdravljem.Molim Boga da ti pomogne u tvom nastojanju da se izboriš za sebe i da te čuva od drugih iskušenja.
Znam da sam ponekad bio grub i nisam shvatao neke stvari,nisam znao kako se nositi sa tvojim problemom.Bio sam kukavica.Ali znaj da te volim i da bih dao život za tebe.
Tata
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 5:39 pm

21.08.2008.
Mila,
Veliki korak si napravila,vjerujem da te strah,ali znam da ćeš izdržati.možeš ti to!!!
Tvoja J.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/10/2008, 11:23 pm

15.09.2008.
Nema beda...drži se...kad čovjek spozna smisao svakog jutra,večeri,dana,noći...shvati kakve sve život ima moći...ne daj da te nevolja pokoleba,neka te ojača više nego ikada.pozić i kisić
Tvoja J.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 11:53 am

31.08.2008.
"Budi kao u pesmi jaka,možeš ti to"
Danas sam se molio Bogu da te izvede iz tog začaranog kruga a da mene uvede u njega.Ti malena zaslužuješ da živiš na suncu i budeš mi svetlost.
Prijatelj
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 11:57 am

Voleo bih da se vratim u prošlost,izmenim neke stvari,ali znam da je to nemoguće,a toliko bih toga promenio,da bih te za sebe ostavio.
Prijatelj
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:01 pm

Ljubavi,uplašim se kad se ne javiš.Čuvaj se,misli na nešto lepo,maštaj,piši šta god bilo.Znam kako je biti na ružnom mestu,kamo ne pripadaš.Mnogo mi značiš.
Prijatelj
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:04 pm

2.09.2008.
Zovem te,ne javljaš mi se.Kako si mi maleni?Zvat ću te ponovo.Nedostaješ mi,to valjda znaš!
Prijatelj
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:10 pm

28.09.2008.
Ej,mala sretan ti put i želim ti puuunnnooo sreće!
Volim te puno uz tebe sam ljepotice.
Pusek od prijateljice!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:19 pm

27.09.2008.
Ej dušo moja,kako si mi,ja sam danas u planini,ali ništa se ne vidi od magle,sjedim na onom mjestu gdje smo pale sa skija i sjećam se našeg smijeha.
Volim te prijateljice moja!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:28 pm

23.09.2008.
Čuvaj se i pamet u glavu.Kada izađeš,pozovi pa da pijemo kavu.Izdrži još malo,i to će brzo proći.Pozz...Prijatelj
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:34 pm

3.10.2008.
Lutkice,je si li stigla?Obavezno javi kako je tamo u odnosu na Sarajevo i što su odlučili.Mama i ja pijemo kavu,pustili su je na vikend,ona se raduje povratku u bolnicu,kaže:"Večeras ću ja sa svojom Anom da šetam,"ona ne zna da se ti ne vraćaš u našu bolnicu.Ne znam kako ćemo joj reći.Ti si jedina,tamo na odjelu unosila malo svjetlosti u njen život.
Tvoja Aleksandra
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:39 pm

28.09.2008.
Čuj Anči,puno sam te poželjela,voljela bih te vidjeti prije odlaska,ako postoji ikakva mogućnost.,znam da ti nije lako i tvoji mi kažu da ne voliš posjete,razumijem i poštujem tvoju želju.Ako se ne vidimo,molim Boga da ti pomogne.
tvoja prijateljica
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:43 pm

28.09.2008.
Želim ti svu sreću ovog svijeta,da ti što brže i lakše prolaze tamo dani,i da nam se što prije vratiš,Ja vjerujem da si jača od toga što te muči.Puno pozdrava i sledeći put kad se vidimo moraš imati najmanje 70kg.hahaha,Ćao i sretan put...Medo
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 12:46 pm

4.09.2008.
Ovoga puta moraš da uspeš.Ti to možeš,samo još jače zaželi i izdrži molim te.
Prijateljca
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime17/10/2008, 1:03 pm

4.10.2008.
Hej,ja cijeli dan pričam o tebi.Jako sam te poželjela,Elvira u ponedjelak izlazi iz bolnice,ne želi više biti gore bez tebe.Kako je tamo?Paze li te i maze,kao ovdje u Sarajevu?Da li je išta bolje?
Jooj,kad ćeš nazad,da se ispričamo.Ljubimo te puno svi,svi pitaju za tebe,čak i dr.Begić,onako strog i krut,kaže:"Ne dostaje nam ona mala."Cijela ekipa je uz tebe,ti si bila dio tima,a ne pacijent...sada nam nedostaješ.
Alksandra
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime18/10/2008, 1:02 pm

5.09.2008.
Stranica iz mog dnevnika:

Možda će ovo izgledati kao pokajanje...teško to priznajem...jer kajanje je za mene bio nepoznat pojam,bez obzira što sam učena drugačije.Možda po prvi put u životu želim priznati da je čovjek kreator svog života,možda sam došla do spoznaje da dokle god budem krivicu tražila u drugima nema oporavka.Znači krivicu moram tražiti u sebi.
Pa da počnem...znam da splet svih okolnosti,koje su utjecale na moju želju za uspjehom...je posljedica nečeg drugoga,ne samo gola potreba za uspjeti...možda je život jako kompliciran...ili sam jednostavno ja komplicirana osoba, koja sebe samu nisam dobro upoznala...ili svoje zablude nisam ni sebi priznavala.Davne 2002 god.kažem davne,jer od tada kao da je prošao jedan životni vijek...to je period koji je zbog svih sumnji i nedoumica koje su me pratile,jako dugo trajao.Te godine,možda malo prije,više se ne sjećam,ali se sjećam svojih težnji,želja,visokih standarda i ciljeva,koje sam sebi zacrtala.Postali su mi opsesija...biti u svemu naj...kao je to bilo naivno.Da li i jedan čovjek,ako je čovjek, može u svemu biti naj...?Odgovor je ne!!!To je taština,a taština je nešto što nam je prirođeno ili stečeno...ne znam baš,ali znam u mom slučaju je imala pogubne efekte.Hodala sam prema naprijed...zacrtanom svom cilju,smijući se onima koji su bili skromniji u svojim nastojanjima.Ne vodeći računa o drugima...koristeći ih u svrhu ostvarivanja svog cilja...Tada nisam shvaćala veliku istinu...da sam ja bila gubitnik...iskorištena trenutnim sljepilom ne realnosti svojih htijenja...kada je došao trenutak istine...nisam je htjela priznati ni sebi,a posebno ne drugima,kako priznati ljudsku slabost...koliko sam tada griješila u rasuđivanju...pokušavala sam svoj prvi neuspjeh pripisati drugima...za sebe sam imala opravdanje...ali posljedica je došla u vidu mržnje...počela sam da mrzim...te druge koje sam smatrala krivcima za moj neuspjeh...tražila utjehu u mržnji...i dok me mržnja opsjedala nisam znala koga više mrzim,sebe ili njih,utješno je bilo što sam nešto osjećala.Poslije mržnje nije ostalo ništa...nikakve emocije...praznina...zatupljenost.Kad bih vam pokušala objasniti to stanje ne bih uspjela,nema dovoljno jakih riječi kojima se može duhovna praznina opisati...cijena mog trčanja za onim naj,naj...je imalo visoku cijenu,previsoku...
Nastavak slijedi
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime8/12/2008, 6:27 pm

Ovaj put sam preskočila veliki dio onoga što sam pisala.Cijelo vrijeme sam pisala,ovdje gdje se nalazim,nisam se štedjela,pisala sam i dobro i loše...jer je to bio ujedno i dio terapije.Uskoro će biti 4 mjeseca kako sam na klinici...rekli su bez godine dana nema povratka...ali ovaj put sam odista odlučila uspjeti i evo već poslije 4 mjeseca idem van...naravno uz obvezne dnevne terapije...ovaj put sam radila za sebe a ne protiv sebe.Znam da moram uspjeti. čini se lako dok pišem...ali vjerujte nije ni malo lako bilo,niti će biti...ima tu još dugog puta i borbe...ali znam da ću uspjeti.Moram priznati da sam jedini krivac u ovoj ludoj trci da"dosegnem savršenstvo"povređujući sebe povredila sam svoje najmilije,koji nisu posustali i ostali uz mene.Na ovom putu sazrijevanja,znam da sam povrijedila i druge osobe...koje su se u jednom trenu...jednom slučajnošću našle se na mom putu.Toj osobi želim zahvaliti...u mojoj poslednjoj krizi je skoro cijelo vrijeme bio uz mene...kad nije bilo u mogućnosti fizički...slao je poruke,i znam da je nesebično davao sve od sebe da mi pomogne...kad god su mu mogućnosti dozvoljavale bio je tu...On zna da smo jednog trena živjeli u iluziji,dosegli zvjezde...mislili sve je moguće...ali smo svjesni da to "sve je moguće"bi najviše povrijedilo one koji su najmanje krivi.
Ja jednostavno moram preuzeti odgovornost za svoj život...a on i za druge.U svakom slučaju HVALA TI...u mom srcu će uvijek biti rezervirano jedno mjesto...i ono što mi je poklonjeno tih trenutaka iluzije, ostat će tu...to se ne zaboravlja.
Mojoj prijateljici koja mi je takođe slala uvijek poruke podrške,hvala.
Ostali koje sam povrijedila...oprostite...opraštanje je najveći znak moći.
Volim vas...jer ovo predstojeće vrijeme blagdana me toliko raznježilo,da osjetim suzu...i ovim putem želim vam zaželjeti prvenstveno zdravlja,život,mir u vama.Još jednom : volim vas!!!
Naravno ovu poruku je prijenela moja sestra pod mojim nickom.Jer svaki put kad mi dođe u posjetu...pošaljem ponešto...ona je veza između foruma i mene!!!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime9/12/2008, 3:04 pm

Moram naglasiti da se Jana vraća,sebi,meni i onima koji je vole,iz nje zrači pozitivna energija...ja to najbolje osjetim.Kad god odem k njoj u posjetu...vidim ona ponovno zrači.
Umjesto pisma...poklonit ću joj pjesmu mojih skromnih mogućnosti,ali eto baš mi se sviđa da joj pišem u stihovima,ako ništa drugo kad se vrati,to će izmamiti osmijeh na njenom licu.

Jani:

Ti si bila kristalno dijete,
stigla si u proljeće sa neke daleke planete,
kad sve budi se,pjeva o ljepoti,
prirode snene,
što buđenjem krene i prene
male kristalne zjene.
Bila si kristalno jasna,ali nedovoljno dorasla
za tamni dio svijeta,crnog planeta.
Bila si jako glasna
u traženju svojih ideala.
Bila si slaba,
ipak dovoljno hrabra,
vikala si da svi dobro čuju,
ali glas dovoljno jasan,
izgubi se u ovom ludilu.
Čak i onda si znala,nisi pala,
nisi se dala,ostala si puna ideala,
a bila si tako mala.
Jesi.
Skrenula si s puta zacrtana,
jer željna bila si lutanja,
iza duge,
željna da upoznaš ljude druge.
Iskreno si se radovala,nisi varala.
Ali nisi znala da među ljudima razlike postoje.
Da ima i onih što dušu ubiše,
jer pojam dobrote oni ne spoznaše.
Tvoj put bio je ispisan unaprijed,
odiseja tvoja, dugo lutanje,
iskustva stjecanje,
krajnji je cilj dok ne nađeš mir.
A onda jednom,
kad nemir u mir pretočiš,
i prezir zaboraviš,
tvoja duša će da sluša,
divnu glazbu čak sa neba.
Bit ćeš slobodna od teških snova,
doći ćeš do izvora,
desit će ti se svjetlucava zora.
Vratit će ti plamen u obraz blijedi,
vratit će se život koji vrijedi.
Nazad na vrh Ići dole
bealiever

bealiever

Ženski
Broj poruka : 828
Godina : 43
Location : Tako blizu ali ipak daleko...
Humor : uvek :)
Datum upisa : 31.07.2008

Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime9/12/2008, 6:45 pm

Tebi koga više nema,

Okrenula sam jutros jastuk. Otkrila sam onu stranu koju tako ljubomorno čuvam. Pustila sam tvoje mirise da me obuzmu i kao da svesno otvaram Pandorinu kutiju, stegla sam oči... jako... Osećam pod prstima otisak tvoga lika. Mami me mazni miris tvoje kose da zavučem prste i prođem kroz nju. Krećem rukom, ali vazduh pruža otpor, grebe mi dušu, štipa za oči... Ahhhh... kako samo nedostaješ... Tonem u nemiru, očaju... Zašto? Osluškujem, tražeći odgovor na ovo, po nebrojeni put ponovljeno pitanje. Nema ga. Nikada ga neće ni biti...

____________________________________________
Možda su moji snovi suviše jaki i veliki da bi bili deo ove stvarnosti..
a možda je i ova stvarnost samo mali delić mojih snova...
Pisma uspomena - Page 2 2pqs0tj
Nazad na vrh Ići dole
http://www.bealiever.blog.rs
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime10/12/2008, 2:36 pm

Mojoj sestri,
Znaš sekiii ovih dana se intezivno pripremam za povratak u onaj realni svijet iz kojeg sam tako kukavički pobjegla.Kad ste bili zadnji put nisam htjela priznati da se bojim.Dobrovoljno sam odabrala izgon iz tog realnog svijeta,kako to kažu moji liječnici.Sad kažu dovolljno sam ojačala da mogu vani...naravno uz dnevnu bolnicu...slijedi prelaz.Bila sam kukavica,nisam sae sama izborila i pobjegla sam ovdje pod ključ.Nažalost ovdje sam se osjećala sigurnom i zaštićenom.Znam kad ovo kažem da se vi, mili moji osjećate povrijeđeno.Jer kako mogu igdje biti zaštićena bolje nego uz svoju obitelj.Ali tako je bilo...uz sav vaš trud,i zaštitu,jedino me niste mogli zaštititi od mene same.
Znam da se jednom moram vratiti,i to vrijeme se primiče,ali uvijek sebi postavljam to pitanje:Da li sam spremna?Da li ću odoljeti iskušenjima?Hrabrim sebe...ali dilema postoji...ne želim nazad,ne mogu ponovo prolaziti kroz sve ono do sad što sam prolazila...ali to vječito...ali..uvijek postoji.Utorak veče,kada ti upališ svijeću u ono tvoje vrijeme...ja sklopim ove svoje ruke,još mršave,ali jako ih stisnem i radim ono što odavno nisam...kleknem kraj kreveta, i molim,možeš li vjerovati,tvoja mala seka moli.Molim onako kako si me učila ovih zadnjih godina,kad sam sve to odbacila.Ti znaš zašto sam to odbacila...ti jedina znaš koliko sam se lomila..koliko sam se gubila...ti si jedina koja sve znaš i ono što ti nisam rekla,vidjela si onim svojim mudrim okom.Poznavala si moje slabosti bolje od mene same.Ovo što sad pišem možeš jedino ti razumijeti...i ne samo razumjeti,oprostiti i dalje me voljeti.Ovako ja olakšam sebi dušu,pišući ti u ovim dugim večerima.Jednom ćemo ti i ja sakupiti ova naša pisma i napraviti roman...ne mora ga nitko čitati...hoćemo mi,nas dvije.Približavaju se božićni blagdani,želim da mi ove godine na te blagdane zasija ona moja stara zvijezda...onako kao nekada.Možda je slučajno a možda i nije,što izlazim baš 24.12.a mi znamo da ta noć treba da bude i moje novo rođenje.I da će moja zvijezda vodilja ponovno da zasija.
Znam da ovim izlaskom nije sve rešeno...znam da ono najteže predstoji....i znam da sve ovisi od mene.A znam i to ako prebrodim ovaj prelazni period,ostali dio liječenja mogu nastaviti od kuće!!!
Toliko sam puna planova!!!
Voli te tvoja mala seka!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime10/12/2008, 3:08 pm

Posvećeno mojoj maloj Ani,

Konačno si stala pred vratima tamnice...ne želiš ući...to je dobar znak...Konačno je svjetlo nadvladalo tamu.Morala si proći taj dio trnovita puta,jer bolje ćeš cijeniti ono ispred sebe...novi život.
Negdje,daleko unazad si krenula u svijet.Bilo je dobro,ali čekalo te raskrižje...nije bilo putokaza...tada si zastala,ne dovoljno dugo,požurila si...da obiđeš svijet.Tada si napravila samo jedan korak,jedan mali korak,ali bio je pogrešan.A koliko si malih i velikih koraka napravila na svom putu?Razmišljaj pozitivno...nisu svi tvoji koraci bili loši,bilo je i dobrih...ali nisi bila zadovoljna...uvijek sam se pitala zašto?Ni sada mi nije jasno...razloge koje si nabrajala,nisu bili dovoljno veliki da bi toliko patila i prolazila kroz tu maglu koja je obavijala tvoj život.
Jednostavno tako je bilo i tu se ne da ništa uraditi.Pa zaboravit ćemo to što je bilo...idemo naprijed.Sada prije svakog koraka,bilo malog ili velikog dobro prati putokaze.Ja znam da ćeš uspjeti...već uspijevaš...ako ne zbog sebe,znam da ćeš to činiti zbog mene.Jer ti znaš da moja sreća neće biti potpuna bez tvog povratka.
Razmisli o tome.
Spremna si mala moja...oduprijet ćeš se...nisi rođena da budeš rob,niti zatočenica svojih loših navika.Ti se nikada,nikada nećeš vratiti u tamnicu,ja to neću dati.Odležala si svoje...punih 5 godina,vratila si dug i sad si slobodna.Platila si visoku cijenu,a tako malo si zgriješila i to najviše prema sebi.
Sjeti se one igre koju smo igrale kad smo bile male.Na dan sv.Lucije...na komadićima papira napisali bismo deset želja.Svako jutro bi palili po jedan papirić,onaj zadnji koji ostane,nosi želju koja će se ostvariti.Tada smo to vjerovale...pokušajmo ponovo...uskoro će sv.Lucija napiši svoje želje,ja svoje već jesam,ne smijem ih odati,neće se ispuniti...kad otvorimo zadnji papirić,vjerujem da će nam pisati ista želja...nikada ne zaboravi...sve se može kad se jako poželi.
Ti si moja,ne više mala sestrica...ti si sad velika i zrela sestra...koja meni treba,isto toliko kao i ja tebi...to nemoj nikada zaboraviti!!!
Uskoro se vidimo...do tada nabaci još jednu kilu...znam da možeš.
Ljubim te!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime22/12/2008, 5:01 pm

Mila moja pored svih ovih blagdanskih priprema koje me ispunjavaju radošću,posebno me čini sretnom to što ćemo se prekosutra vidjeti...Ostajem sa tobom do Nove Godine...bit ćemo skupa,nadam se da nam vrijeme neće biti kratko za ispričati se.Mama ostaje sa tobom...u nju se može imati povjerenja...znaš našu mamu,veliki je borac...ne dostaješ joj...uvijek ste imali posebnu vezu...govorila je...da si ti ona zadnja,najmanja...kao da nisi samo 5 minuta mlađa...ali ti si svima nama bila mezimica.Gogo i ja smo se zaručili...ali naravno da ćemo čekati sa svadbom do tvog povratka...prvi ples sa mladom je tvoj...nek nije po pravilima,ali mi ćemo ga odplesati,baš u inat svima...to je malo tvog inatskog duha prešlo na mene.Kad se vratim od tebe završit ću konačno diplomski i onda ću biti slobodna,da ti pomognem da ti svoje učenje privedeš kraju,znam da možeš,i hoćeš...nikada nije kasno.
Pitaš me za forum...pa stoji tamo gdje si ga ostavila...postavim koju tvoju pjesmu...teško se snalazim u onim tvojim pisanjima u noći,ali ide,mislim da sam ih sve postavila...dok mi ne daš druge,ima još mjesta na tvojoj stranici"u gluho doba noći"dobro se zove ta tvoja stranica...uvijek si bila noćna ptica...ali kad si mi javila da sada dobro spavaš,toliko me obradovalo,pa i kad ne bi više ni jednu pjesmu napisala...važno je da spavaš.Inače forum je malčice usporio...ali kad se vratiš,mislim da će opet živnuti,ti ćeš naći vremena da izneseš sve što si skupila svih ovih mjeseci,pisanje iz tvog dnevnika.
Naš veliki brat(moram ti priznati)je pomalo kukavica...sprema se na tvoje drugo izlaganje,tu u bolnicu...ali strah ga...boji se svojih osjećaja...a tako se pravio hrabar...mali Luka te već dobro poznaje,po pričama našim i slikama,kad god dođe tjera me da upalim komp.da gleda tetku Anu.
Tvoji prijatelji,oni koji to uistinu jesu, te uvijek pozdravljaju...Željo je opet u arapskim Emiratima...javio se mami...pozdravlja te i želi brzi oporavak i izlazak...ne želi te uznemiravati svojim pozivima.Mislim da i ne treba...toliko o svemu što se tiče mene....voli te tvoja sestra,ona velika i stroga...kako si znala reći...Ali seko ti znaš da je to ljubav...moja velika ljubav me uvijek tjerala da te čuvam,nekada i previše...više neće biti potrebno...ti si sad na putu da čuvaš sama sebe!!!
Do skorog viđenja
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost



Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime15/1/2009, 5:03 pm

Vratila sam se...na moje zadovoljstvo....zahvaljujem se svima koji me nisu zaboravili,jer prošla je vječnost bez vas...zahvalna sam i svojoj seki koja je bila moj zamjenski igrač,prenosila ono što sam ja pisala i ujedno svakim odgovorom dokazivala koliko me voli.Ona je trenutno odsutna,u obavezama je,ali i povređena jednim posebnim stavom...da njenim dolaskom na ovaj forum se nastavila pomutnja koju sam ja ranije stvorila...to da sam ja kriva za neke zbrke prihvatam...ali odlučno odbijam da je ona bilo kako stvarala pomutnju.Mislim da nije fer tako razmišljati,moje stanje kad sam došla na forum je uistinu bilo zbrkano,o tome sam pisala i u psihologiji i ovdje u pismima uspomena...Ona ako je nečim nekoga uvrijedila,sigurno je imala dobrog razloga...posebno mi je žao prijatelja koji su po meni trebali biti pravi prijatelji,ali su u nemogućnosti da promijene nešto kod mene jednostavno odlučili da to više ne budu...najgora optužba je bila ta da našim dolaskom i pomutnjom koju smo izazvale ljudi su počeli napuštati forum,meni je jako,jako žao što je to tako, ako je tako, ne želim više na ovom forumu biti ta koja preči druge da pišu,tako da će biti bolje ,lakše i jednostavnije da nas dvije odemo sa foruma.Mislim da većina zna...barem oni koji su bili u kontaktu samnom i mojom sestrom,znaju da sam bila na liječenju na VMA-trenutno stanujem u Beogradu i posjećujem dnevnu bolnicu,pa ću završiti ono započeto,znači neka moja iskustva sa liječenja i neke pjesme napisane u bolnici,neke stranice iz dnevnika,i time ću polako napustiti forum,jer čekaju me druge obaveze.Mom prijatelju koji me je redovito posjećivao u bolnici veliko hvala...i ma koliko je ostao povređen,želim da mi oprosti,jer ja jesam bila prijatelj,samo to mogu biti,žao mi je.Ali on je zaboravio jednu od mojih pjesama napisanih na početku... zove se prijatelj.


Jednom među mnogima nađoh prijatelja,
Koji želi uza me ustrajati,
Koji će me kad odem čekati,
Koji će kad se vratim ostati isti.
Imat će za mene vremena,
Kad ga budem trebala,
Slušat će me pozorno,
Ostat će mi privržen
Neusiljenom ljubavlju,
Imat će povjerenja u moje vrijednosti,
I neće se dati zbuniti od mojih nedostataka,
Neće zadirati u moju slobodu,
I svoje prijateljstvo neće vezati za uvjete.
Ljubit će me iskreno,
I neće me zaboraviti,
Reći će mi moje pogreške
U pravi čas i slabosti,
Pažljivo i susretljivo,
Rado će mi oprostiti,
Za mene će brinuti i strahovati,
Kad padnem u tamu,
i krenem stranputicom,
ustrajat će u nadi,
ako je ja budem izgubila
i ako On želi takvog prijatelja,
evo ja mu želim takva biti!!!

Zato sam ponovila ovu pjesmu...tu sve piše...ja više nisam ona stara...kad čovjek prođe kroz ono što sam ja prošla razmišlja drugačije i znam da nipokoju cijenu više ne smijem izgubiti sebe,niti se ranjavati uništavati,a uz to moje stanje stradali su i drugi...te druge molim da mi oproste...ne mogu,niti smijem da se vratim u svijet tame...život je prilika i ja ću tu priliku morati iskoristiti.Kad posložim sve kockice,krećem u dalje pobjede.
Još želim naglasiti da moja sestra i ja nismo učene da pognute glave prihvatamo netaktičnosti,niti smo na forumu da bi zadovoljavali nečiju suetu,onima kojima smo se lično obraćali njih smo lično i poznavala,tako da je to bio gest ljubaznosti,prisnosti a nikako poltronstva ili potrebe da se nekom ulagujemo.Takve smo i naravno svjesne smo da se svaka osoba razlikuje sama po sebi,čak i nas dve toliko povezane...i mi ne idemo onom linijom da se dopadnemo po svaku cijenu,pisale smo iskreno i otvoreno bez uljepšavanja.Žao mi je što je i to nekoga povrijedilo.I ja definitivno preko ovih stranica dobro,veoma dobro osjetim šta ko misli.To je moje prokletstvo,znam zašto me neki ignoriraju,neki su pokušavali da me navuku na tanak led,neki su do kraja bili uz mene,mislim to su moje srodne duše,neki puno obećavaju,neki mrze,boje se mog utjecaja na njima drage ljude,ali činjenica je da nikada,nikada nisam htjela da to tako bude,htjela sam samo biti sa nekim,podjeliti tugu i bol,koje je u meni bilo puno dolaskom na ovaj forum.Sve u svemu molim one koji su zbog mene napustili forum,ili su počeli u meni gledati ne daj bože nekog rivala bilo kakve vrste,vratite se svojim stranicama,jer po mišljenju mog sada već bivšeg prijatelja(bivšeg po njegovoj želji) meni nije ovdje mjesto...što i ja mislim,jer moje karakterne osobine neću i ne želim mijenjati,tako da će i dalje biti sukoba mišljenja,dizanja tenzija,otvorenosti koliko ja to želim.U ONO VRIJEME SU ME VEĆINA SA FORUMA UBJEĐIVALI DA JE TO UREDU,ALI EVO SAD VIDIM DA NIJE...Povređeni su ljudi koje sam najmanje željela povrediti...ali ja pokušavam da odrastem i od srca to preporučujem i drugima...vjerujem da pored onih koji se raduju mom povratku ima i onih kojima je to smetnja...Toliko od mene...Jana glavom i bradom.
Nazad na vrh Ići dole
Masada
Administrator
Masada

Muški
Broj poruka : 9731
Godina : 58
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime24/2/2016, 9:31 am

Oroz Goca
Sjećanje na našu Anu:
Draga Ana Božić je uvijek bio za tebe poseban dan,radostan Isusov rođendan ,donio bi spokoj u život tvoj i san.Ti si nas napustila poslije mnogo trpnje i muke i vinula se nebeske luke,pravo u Božije ruke.Sjaj tvoje zvijezde obasjat će naše trnovite putei ovozemaljske muke.ON je umro kao mučenik na križu,Reče:" Ana ne boj se ja sam ti blizu".Raskrilila si svoje slabašne ruke i bez problema privinula se uz Božije skute.ON OTAC,kao svaki dobri tata,otvoriće ti svoja zlatna vrata.ON poručuje ti i kaže :"Ana znaj tebe čeka put u raj.Nisi ti bila ni grešnica ,ni zlobnica,tvoje mjesto biti će među milion zvjezdica,"Sve zvjezde imaju jedinstven sjaj,a ti zvijezdo najdraža naša,šalješ nam svoj sjaj kao zagrljaj ,velikom bratu i sestri miloj ,tužnoj mami ,bljesnut ćeš nam kao oreol obasjan svilom. Put tvoj već davno je bio zacrtan,ti ga moraše proći sa mnogo i velike muke.Kada mama tvoja ostade sada sama sa svojim suzama,bez smjeha tvoga,ali se i dalje nada : zna mama da će doći brzo i taj dan ,kada će te majka opet stisnuti u svoj čvrsti zagrljaj.A do tada naša draga Ana budi nam anđeo čuvar,dok ćemo mi dolje brisati suze naše velike muke,što izgubišmo te tako mladu,živjet ćemo i dalje,upotrrebiti svu snagu da ostanemo dostojni tvoje snage,ostat ćemo dostojni pratitelji tvoga mučeničkog životai truditi se da ne skrenemo sa tvoga puta,tvoj put kud god bio dovešće nas pravo u tvoje slabašne ali ipak jake ruke.Sačuvaj za nas tamo gore obasjane mirne visine.Draga Ana naša,kćeri i sestro ,gdje god sada počivala,znamo da si na boljem mjestu od ovih suznih dolina.Znaj mila mi ćemo ti kad tada doći,
Gde god ti Ana nama bila ,mi ćemo tvoje trnovite pute proći i zajedno se vinuti k tebi u visine.Ljubimo te mila moja ostani nam vječno spokojna.
ANI:"Koliko god bol bolujem ,koliku god tugu tugujem,
janje moje milo tvoja mama mora dalje svoju snagu crpjet ću iz tvojih mnogobrojnih rana,poslije tvoga uvenuća ,ružo moja,mama mora obraditi novi vrt sa četiri nova dostignuća.Umjesto tebe čuvat ću Kristijana našeg i paziti da ga mračne sjene nikada ne plaše,On volješe svoju tetku Anu s mnogo dječijeg žara ljubeći ti bijelo lice s puno dara,Tu je i Petar čedo naše drago ,najmilije sekino ti blago,mlad još da bi te se sjećao za stalno,ali priča o tetki Ani nikada neće stati ,Luka će im svima ispričati,,oko njih trčkarat će i Andrej maznii naš,vikaće i on hoću i ja svojoj tetki Ani.To će biti cvijeće , što će u tvom vrtu nanovo da raste,,ti ćeš slati sunce,pčelice poslat ćeš i laste i sve što treba da naš vrt što bolje da raste.
To će biti prava dječija bajka da opstane vječno mila moja Ana potrudit će se majka.
Jelena i Gogo ,Mirjana i Željo često će sazivati sjelo,gdje će doći i prijatelji tvoji da poslušaju još koju riječ i o tetki Ani.Ani ćerki ,ani sestri prenosit ćese priča sa oca na sina,sa majke na ćerku,i svi mi skupa sklopit ćemo srca što za tebe kuca.Volimo te Ana,tome nema kraja onda ćemo skupa uzet se za rukei pjevati pjesme da odagnamo muke.
Na groblju:
položiše te tamo u tu mračnu raku nabacaše kamenje,ostavih te samu,srce mi se slama,klecaju koljena,ali što ću jadno moje ,moram ići dalje ja bez svoje Ane. Izvukoh iz sebe posljednu kap snage pogledah u nebo i vidjeh te tamo.Mislim moram biti hrabra ,probudi se prkos,moram biti snažna,pomislih na tvojih petnaest godina muke i odlučih u tren ,sve u Božje ruke.Ti si bili krhka,al dovoljno snažnaza svakog lijepu riječ,pružala si utjehei činila dobra,i zato si kćer sada kod dragog Boga.Tko sam ja da sudim o Božijem planu,zna ON šta radi jer je htjeo Anu. Teško smo te pustili i suze smo lili,a na posljednjem odru smireni smo bili,,smiriše nas tvoje oči kao da spavaša usne ti se smješe,Vidi mama da je Ana spokojna u miru i u smrti našla svoj spas.Pa onda mi se čini da čujem tvoj glas:"Ne moj plakati mama jer sam sada sretnai rješih se velikog tereta,ti si mama borac pravi,odzvanjaju Anine riječi u maminoj glavi,moraš živjet dalje i u sebi naći spas,nije mama došlo tvoje vrijeme,jer i dalje ćeš nositi teško breme,jedino sam tužna što nisam bila mama,ali sam od tebe i seke naučila i o tim mukama.Okreni se mama,pogledaj unaprijed moraš podržati one što ostaše živi,jer samo mama može na svijetu sve boli da preživi,
sada sam sretna mama,a i tebi bit će lakše,više tvoje suze neće kvasiti moje lice,ato mi je drago,jer su tvoje suze bile teške ,ne samo za tebe već i za tvoju Anu
Čuvat ću vas mama,i bracu i seku,život teče dalje najbolje što možete učiniti za svoju ANU,JE da je se sjećate,i oprostite mi mane.Vaši životi utjeha su meni,a ti mama moraš znati da sam uvjek u blizini tebi.Osjetit ćeš mama kada ti dadnem znak,da sam tu kraj tebei molim za tvoj spas
Neka ti je laka crna zemlja,počivaj u miru

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Sponsored content




Pisma uspomena - Page 2 Empty
PočaljiNaslov: Re: Pisma uspomena   Pisma uspomena - Page 2 Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Pisma uspomena
Nazad na vrh 
Strana 2 od 2Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Proza-
Skoči na: