Eufrazijeva bazilika

Broj poruka : 4371 Datum upisa : 18.03.2009

Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika spada u kompleks građevina (bazilika, atrij, krstionica i konfirmatorij), koje je dao sagraditi biskup Eufrazije u VI. stoljeću.
Tom kompleksu vremenski prethodi Maurov oratorij iz III. st. (lijevo od bazilike), gdje je Sv. Mavro prvi porečki biskup, u privatnoj kući okupljao prve kršćane grada Poreča. Ondje je u VI. st. bila podignuta prva bazilika, čije su prostorije dijelom dosizale do temelja današnje bazilike - (najniži sloj u bazilici s lijeve strane) - podni mozaici, među kojima se posebno ističe riba kao starokršćanski simbol, kopije su originala koji se čuvaju u izložbenoj kapeli Eufrazijeve bazilike.
Na mjestu gdje je Eufrazijeva bazilika, postojala je predeufrazijeva bazilika, kraća od sadašnje, sagrađena u prvoj polovini V. st. - njezin pod od mozaika vidljiv je ispod poda Eufrazijeve bazilike.
Pred bazilikom podignut je ATRIJ sa stupovima i kapitelima dovezenim iz Bizanta.
Zapadno od atrija smještena je KRSTIONICA iz VI. st. U sredini je bio bazen za krštenje.
Kroz osmerokutnu krstionicu ulazi se u zvonik koji je podignut g. 1522.
EUFRAZIJEVA BAZILIKA spomenik je kulture najvišega ranga pod društvenom zaštitom. Za vjernike je mjesto okupljanja i vršenja službe Božje. Ona je katedrala porečkog biskupa, kaptolska i župna crkva.
Na pročelju bazilike obnovljeni su mozaici sa 4 lika svetaca i 7 apokaliptičkih svijećnjaka.
U bazilici su stupovi od mramora, a njihovi kapiteli bogati ornamentikom - obilježeni su Eufrazijevim monogramom "Eufrasius" i povezuju lukove ukrašene štukaturama koje su bile na južnoj strani porušene u potresu 1440. g.
Apsida je pokrivena mozaicima. Povrh nje dominira Krist - Lux vera - pravo Svjetlo - s apostolima. Ispod, u luku, medaljoni svetaca oko Jaganjca. U sredini Bogorodica na prijestolju s Isusom, okružena anđelima i likovima svetaca među kojima su Sv. Mavro biskup-mučenik i biskup Eufrazije s modelom crkve. U visini prozora: prizori iz života B. D. Marije. Najniži pojas u apsidi ukrašen je mramornim inkrustacijama od kojih neke potječu od poganskih hramova.
Nad glavnim oltarom diže se, na stupovima iz doba Eufrazija, ciborij podignut g. 1267. Antipendij oltara od pozlaćenog srebra iz g. 1452. bio je ukrašen reljefima svetaca koji su nestali 1974. godine.
Uz sakristiju postoji CELLA TRIHORA, Eufrazijev mauzolej sa sarkofagom iz 1247. g. u kojem su se ranije čuvale relikvije Sv. Mavra.
Uz desnu lađu bazilike postoje:
1. Kapela Sv. Križa s raspelom iz XV. st.,
2. Izložbena kapela s korskim sjedalima iz XV. st. i drugim vrijednim umjetninama.
Sjeverno od atrija stepenice vode u biskupski dvor. Na tom je mjestu Eufrazije podigao KONFIRMATORIJ za krizmavanje i primanje naroda.

U tlocrtnoj shemi porečkih ulica i danas se raspoznaje pravokutni raspored rimskog kastruma; potez decumanusa zadržao je karakter glavne uzdužne gradske prometnice. U VI. st. izgrađuje se kompleks Eufrazijeve bazilike. U nekoliko idućih stoljeća grad propada; obnavlja se tek potkraj XII. st.; u XIII. st. pojačava se gradski zid, a u XV. st. grad se, pred opasnošću od Turaka, ponovno utvrđuje. U XVIII. st. gradski zidovi, izgubivši svoju funkciju, postupno propadaju. U XIX. i XX. st. gradnjom nezgrapnih zgrada te osobito nasipanjem jugozapadnog dijela poluotoka, gdje je podignut hotel, narušava se homogenost gradske cjeline, a na istočnoj strani, izvan gradskih zidina, stvara se novo središte grada.

Od obale, potezom nekadašnjeg rimskog carda, dolazi se do Trga Matije Gupca. S njega se desno skreće u Ulicu sv. Maura u kojoj je na južnoj strani gotička trokatnica iz XV. st., a na sjevernoj romaničko-gotička palača i nešto dalje jednokatna romanička tzv. Kuća dvaju svetaca s dva romanička reljefa svetaca u visini kata. S Trga Matije Gupca prema sjeveru put vodi do nekadašnjeg decumanusa (Dekumanska ulica). Na sjeveroistočnom uglu sjecišta carda i decumanusa romanička je kuća, nadograđena u XV. st. (gotičke bifore), a do nje gotička palača iz XV. st. (konzole u obliku lavljih glava, karakterističan balkon). Nasuprot njoj, na južnoj je strani decumanusa gotička kuća iz XV. st. Na sjeverozapadnom uglu gotička je palača iz XV. st. (ugaone bifore), na koju se nastavlja niz kasnogotičkih palača iz XV. st. Dalje je prema zapadu izolirana tzv. Romanička kuća s vanjskim stubištem i drvenim balkonom (izložbeni prostor). Trg Marafor je smješten na položaju antičkog foruma; na zapadnoj strani su ostaci Neptunova hrama iz II. st. Originalni pločnik foruma sačuvan je uz sjeverni potez kuća na trgu. Od Trga Marafor put vodi prema sjeveru Gundulićevom ulicom do bivše franjevačke crkve (početak XIV. st.), koja je u drugoj polovini XIX. st. horizontalno pregrađena a u prvom katu bila je dvorana Istarskog sabora, poslije preuređena u izložbeni prostor.

Cardom na sjever dolazi se do Eufrazijeve ulice. U njoj je Kanonička kuća iz 1251., reprezentativna romanička profana građevina (romaničke bifore, portal i niše s natpisima) - danas župni dvor.

Zapadno od Kanoničke kuće vodi uzak prolaz do kompleksa Eufrazijeve bazilike (sredina VI. st.), koji se sastoji od crkve, atrija, baptisterija i nekadašnje palače biskupije. Bogatstvom dekoracije i očuvanošću kompleks Eufrazijane jedan je od najznačajnijih spomenika bizantske umjetnosti; 1997. upisan u UNESCO-ov registar svjetske spomeničke baštine.

Prvi sakralni objekt na tom mjestu bio je tzv. Maurov oratorij, građen u drugoj polovini III. st. (očuvan dio mozaika). Poslije Milanskog edikta 313. izgrađena je na tom mjestu javna crkva a u IV. st. udvostručen je njezin prostor; jedna je prostorija služila za potrebe kulta, a druga je bila martirij (prostorija u kojoj su bile moći porečkog mučenika sv. Maura). U V. st. sagrađena je velika trobrodna građevina na temeljima koje je sredinom VI. st. porečki biskup Eufrazije dao podići raskošnu trobrodnu baziliku.

Pred ulazom u crkvu četverokutni je atrij čiji stupovi imaju bizantske kapitele. Atrij je sa sve četiri strane uokviren natkrivenim portikom, u kojem je lapidarij. Na zapadnoj strani atrija osmerokutni je baptisterij na koji se naslanja zvonik iz XVI. st.

Sjevernu stranu kompleksa zatvara zgrada bivše biskupije, prema planu iz VI. st., ali tijekom stoljeća češće pregrađivana. Bazilika je trobrodna, s povišenim srednjim brodom. U unutrašnjosti bazilike brodove dijeli 18 stupova s različitim kapitelima; na impostima su iznad kapitela medaljoni s monogramom biskupa Eufrazija. Lukovi između stupova na sjevernoj strani sačuvali su originalnu štukaturu. Srednji brod završava dubokom apsidom, ispred koje je povišeni sanktuarij ograđen kamenim pločama s reljefima. Oltar ima pozlaćeni antependij iz 1452. Iznad mense je ciborij biskupa Otona iz 1277. (kapiteli stupova potječu od ciborija iz VI. st.). Baldahin ciborija ukrašen je mozaicima (Navještenje, medaljoni s likovima porečkih mučenika). Apsidu prekrivaju raskošni mozaici, remek-djelo bizantske umjetnosti. U polukupoli je Majka Božja na prijestolju, uz nju dva arhanđela i likovi istarskih mučenika; u sredini lijeve grupe nalazi se lik biskupa Eufrazija s modelom crkve u ruci, do njega njegov brat Klaudije, a između njih lik dječaka, Klaudijeva sina. Donja zona mozaika prikazuje Navještenje, susret Marije i Elizabete i tri pojedinačna lika (Zaharija, arhanđeo Gabrijel i Ivan Krstitelj). Ispod nje je pojas prekriven mramornim pločama s inkrustacijama u sedefu i raznobojnom kamenu. U dnu je apsidalnog polukruga povišena biskupska katedra. Luk apside na unutrašnjoj strani ima 12 medaljona s poprsjima svetica i centralni medaljon sa simboličnim likom Krista kao jaganjca; na čeonom zidu apside kompozicija: Krist na sferi i po 6 apostola sa svake strane (mozaik je oštećen u XVIII. st., restauriran 1891.). U sjevernoj apsidi sačuvan je dio originalnog mozaika. U podu sjevernog broda dva su sloja mozaika: dublji pripada bazilici iz IV. st., a plići crkvi iz V. st. Vrata u sjevernom zidu vode u hodnik i dalje u sakristiju, prigrađenu u XV. st. Iz istog hodnika, kroz predvorje iz XIII. st. i elipsoidni pretprostor, dolazi se u trolisnu memorijalnu kapelu s rakom sv. Maura iz 1247. U južnoj apsidi sačuvan je dio originalnog mozaika; u luneti iznad apside ostaci zidnih slika iz XV. st. Strop iz XV. st. restauriran je u novije vrijeme. U južnom su zidu 3 kapele, od kojih je zapadna prigrađena u XVII. a istočna u XIX. st. Prostor među njima pretvoren je u kapelu u novije vrijeme; u srednjoj su kapeli korske klupe iz 1452.; u zapadnoj veliki poliptih Antonija Vivarinija iz 1440., te kompozicije Posljednja večera (J. Palma ml.) i Krist u kući Matije i Marte (radionica Francesca Bassana).