
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Leopold Sedar Senghor | |
| Autor | Poruka |
---|
Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Leopold Sedar Senghor 15/2/2010, 9:31 pm | |
|  Leopold Sedar Sengor 1906. - 1927. AFRIČKO DETINJSTVO 1906. 15.avgusta (zvanično 9.oktobra) u primorskom mestašcu Žoal, danas Žoal-Fadjut, u Senegalu, rođen je Leopold Sedar, sin Bazila Đogoja Sengora i Njilane Bakum. Po ocu, zemljoposedniku i imućnom trgovcu sa četiri "ko- supruge", pripada manjinskom narodu Serer; majka mu je Pel. Rano detinjstvo će provesti u majčinoj porodici u obližnjem Điloru, gde će mu ujak otkrivati tajne prirode i predanja njegovog naroda. 1913. U katoličkoj misiji u Điloru, kod opata Diboa, poreklom iz Normandije, mladi Leopold uči veronauku i stiče osnove francuskog jezika. 1914. U katoličkom Koledžu svetog Josifa u Ngazobilu, koji drže spiritanci, misionari Duha Svetoga, dečak će se devet godina učiti disciplini i završiće osnovnu školu analognu francuskoj. Savladaće i volofski jezik. 1921. Leopold želi da postane profesor ili sveštenik. Njegov otac se tome protivi, ali prepušta odluku svome sinu. Te godine, Rene Maran, crnac sa Antila školovan u Francuskoj i zaposlen u kolonijalnoj administraciji, objavljuje "pravi crnački roman" Batuala, koji je krunisan Gonkurovom nagradom u Parizu. Laureat gubi posao zbog predgovora u kojem napada kolonijalni režim. 1923. Đogoj Sengor šalje sina u koledž - semenište "Liberman" u Dakaru, gde mladić uči grčki i latinski. Ogorčen je zbog nipodaštavanja s kojim njegovi učitelji gledaju na afričku kulturu, što dovodi do sukoba sa ocem Laluzom. 1926. - 1927. Ocenjen kao suviše buntovan za sveštenički poziv, Leopold je poslat u laičku školu da sprema maturu. Jedini je crnac u svom odeljenju. Obožava književnost i guta knjige. Piše i prvu pesmu, koja nije sačuvana. Dobija odlične ocene i polustipendiju da nastavi studije u Francuskoj. 1928. - 1944. CRNAŠTVO KROZ BURNE GODINE U PARIZU 1928. U oktobru stiže u Pariz, razočaran njegovim sivilom. Obeshrabren na Sorboni, upisuje se u Gimnaziju Luja Velikog. Među njegovim drugovima je i Fam Dui Kiem iz Indokine, s kojim će zauvek ostati prijatelj. 1929. Upisuje se u viši razred gimnazije i sedi u klupi sa Žoržom Pompiduom, koji će izvršiti "odlučujući" uticaj na njega. Pompidu mu otkriva umetnički Pariz, Prusta, Bodlera, Remboa... i socijalizam. 1930. Za vreme uskršnjeg raspusta, sa školskim drugom Famom putuje po Tureni. Pristupa grupi Socijalističkih studenata. 1931. Dok kolonijalna izložba u Parizu pokazuje moć francuskog carstva, Sengor se kreće u krugovima pariskih crnih intelektualaca: Biranga Diopa, Renea Marana... U "salonu" sestara Polet i Andre Nardal, studentkinja sa Martinika, koje sa Haićaninom Leom Sažusom objavljuju u novembru prvi broj časopisa posvećenog stvaralaštvu i identitetskim problemima crnaca: La Revue du Monde Noir ("Revija crnog sveta"), sreće afroameričke i antilske pisce kao što su Ričard Rajt, Langston Hjuz, V.E.B. Dubojs, Žak Rumen. Stiče diplomu trogodišnjih studija iz književnosti i nastavlja studije na Sorboni. Stanuje u Studentskom gradu. Postaje prijatelj sa Emeom Sezerom i Gontranom Damasom, s kojima će činiti trojstvo Crnaštva (Négritude), pokreta koji se bori za priznavanje vrednosti crnačke civilizacije. Mondenski krugovi Pariza luduju za "crnačkom revijom" afroameričke pevačice i plesačice Džozefine Beker, dok Monparnasom odjekuje truba Luja Armstronga. 1932. Izlazi prvi broj časopisa Légitime Défense ("Legitimna odbrana"), u kojem crni studenti sa Antila propovedaju političku revoluciju, želeći podrediti kulturnu akciju političkoj. Leopold ne deli njihove "marksističko - lenjinističke" stavove; on daje prvenstvo kulturi. U julu stiče diplomu visokih studija odbranivši rad "Egzotika u Bodlerovom delu". Priprema profesorski ispit (agregaciju) iz francuske gramatike. Zato traži francusko državljanstvo. U avgustu se prvi put vraća u Senegal, na svoje sererske izvore. U septembru, u Parizu, zamišlja sa Damasom i Sezerom jedan novi svet koji će uključiti i crnačke vrednosti. Iz toga će se roditi Crnaštvo. 1933. Leopold dobija francusko državljanstvo. Putuje u Grčku. Osniva Udruženje zapadnoafričkih studenata. Smrt oca Đogoja. 1934. Sluša predavanja iz etnologije kod Pola Rivea, osnivača Etnološkog instituta, Marsela Mosa, Marsela Koena. Osniva se novina L'Étudiant noir ("Crni student"). Krajem oktobra, Sengor odlazi da služi vojsku, na godinu dana, u Verdenu. 1935. Pošto je položio profesorski ispit iz gramatike, Sengor dobija posao u Dekartovoj gimnaziji u Turu. U Parizu sluša predavanja iz negroafričke lingvistike kod Lilije Homburger i druži se sa barjaktarima Crnaštva, Sezerom i Damasom. Oni od novina Etudiant noir prave glasilo Crnaštva, ne sanjajući koliki će značaj dobiti njihove ideje. Leopold želi da se venča sa kreolkom Andre Nardal, ali devojčina porodica ima predrasuda prema Afrikancima. 1936. Učlanjuje se u SFIO, francusku sekciju Radničke internacionale, prethodnicu Socijalističke partije, i angažuje se u sindikalnim aktivnostima. Sezer mu poklanja francuski prevod Istorije afričke civilizacije velikog nemačkog etnologa Lea Frobenijusa. Leopold će ovo delo doživeti kao "udar groma" i potvrdu ideja Crnaštva. Ulazak italijanskih trupa u prestonicu Etiopije, koja još pruža otpor kolonijalizaciji, potresa ga i nadahnjuje da napiše poemu "Na poziv rase od Sabe". 1937. 10. septembra, u Dakaru, pred kolonijalnom administracijom koja je sa velikom pompom dočekala prvog crnog profesora, drži predavanje "Kulturni problem u Francuskoj Zapadnoj Africi". Tezom "asimilovati a ne biti asimilovan", dovodi u pitanje francusku politiku asimilacije i školski sistem koji negira afričku kulturu. Francuzi su zapanjeni. 1938. Postavljen je za predavača u Gimnaziji Marselena Berteloa u Sen Moru, u pariskom predgrađu. Iznajmljuje stan u Parizu, u ulici Lamblarderi, blizu Muzeja kolonija kod Zlatnih vrata, jugoistočne kapije Pariza. Iz tog vremena potiču mnoge pesme iz zbirke Pesme senke. 1939. U tekstu "Ono što donosi crni čovek" Sengor pokazuje da crnci imaju civilizaciju i baštinu. Izjava: "Osećajnost je crnačka kao što je razum helenski" izaziva polemike jer je shvaćena bukvalno. U septembru, Francuska se sprema za rat, i mladi profesor je mobilisan. Postaje vojnik druge klase u jednoj pariskoj kasarni. 1940. Upoznaje Andrea Žida. U februaru stupa u regimentu kolonijalne pešadije, a 20.juna je zarobljen u La Šarite sir Loar. U septembru, u logoru u Amijenu, sastavlja himnu "Gelovaru", nadahnutu pozitivom generala De Gola iz Londona na otpor, kao i druge pesme koje će se pojaviti u zbirci Crne hostije. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 15/2/2010, 9:32 pm | |
| LOGOR 1940.
GELOVARU*
Gelovare! Kako smo te slušali, čuli smo te ušima svog srca. Blistav, tvoj glas je blesnuo u noći naše tamnice Poput glasa Gospodara divljine, a kakav li se drhtaj ustalasao povijenom nam kičmom! Mi smo ptići ispali iz gnezda, tela lišena nade i koja venu Divlje zveri podsečenih kandži, razoružani vojnici, goli muškarci. A sada smo sasvim skočanjeni i nespretni kao slepci bez ruku. Najčistiji od nas su mrtvi: nisu mogli progutati hleb srama. A sada smo uhvaćeni u mreže, izručeni varvarstvu civilizovanih Istrebljeni kao fakošeri. Slava tenkovima i slava avionima! Tražili smo oslonac, koji se osuo kao pesak dina Vođe, a oni behu odsutni, drugove, oni nas više nisu poznavali A mi više nismo prepoznavali Francusku. U noći smo uzvikivali svoje beznađe. Nijedan nam glas nije odgovorio. Poglavari Crkve su zamukli, državnici su veličali velikodušnost hijena "Zaista je u pitanju crnja! Zaista je u pitanju čovek! Ne! Kada je u pitanju Evropa!" Gelovare! Tvoj glas nam kaže čast, nada i borba, a njegova nam krila u grudima lepeću Tvoj glas nam kaže Republika, i da ćemo podići Grad u plavome danu U jednakosti bratskih naroda. A mi se pak odazivamo: "Prisutni, o Gelovare!" | |
|  | | besherat

 Broj poruka : 4371 Datum upisa : 18.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 24/2/2010, 11:06 pm | |
| CRNA ŽENA
Naga ženo, crna ženo
Odenuta svojom bojom što život je, obličjem svojim što lepota je!
Stasao sam u tvojoj seni; nežnost tvojih ruku povijala mi je oči.
I evo gde u srcu Leta i Juga, otkrivam te, Zemljo obećana, s vrha visoke spržene vrleti
A tvoja me lepota zgromi posred srca, poput orlove munje.
Naga ženo, tamna ženo
Zreli plode čvrstog mesa, mračna omamo crnog vina, usta što lirskim čine mi usta
Savano čistih obzorja, savano treperava od vatrenih milovanja Vetra istočnjaka
Tam-tame izvajani, tam-tame zategnuti što grmiš pod prstima pobednika
Tvoj duboki glas kontraalta duhovna je pesma Voljene.
Naga ženo, tamna ženo
Ulje koje ni dašak ne mreška, mirno ulje na slabinama atlete, na slabinama kraljevićâ Malija
Gazelo božanskih gležanja, biserne kapi zvezde su na noći tvoje kože
Slasti igara duha, odblesci crvenog zlata na tvojoj puti što se talasasto presijava
U tami tvoje kose, vedri se moja teskoba na bliskim suncima tvojih očiju.
Naga ženo, crna ženo
Opevam tvoju lepotu što mine, obličje koje utvrđujem u Večnome
Pre no što te Sudba ljubomorna u prah pretvori da njime nahrani korenje života. ____________________________________________ "Poezija je samo trag zivota. Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."
Leonard Cohen
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 27/2/2010, 9:46 pm | |
| MOLITVA ZA MIR
(za velike orgulje)
ZA ŽORŽA I KLOD POMPIDU
" … Sicut et nos dimittimus debitoribus nostris*"
Gospode Isuse, na kraju ove knjige rado bih da Ti darujem ovaj kalež patnje
Na početku Velike Godine, u suncu Tvoga mira na snežnom krovovlju Pariza
– Ali dobro znam da će se krv moje braće nanovo crveneti žutim Orijentom, na obalama Tihog okeana koji pustoše oluje i mržnje
Dobro znam da je ta krv prolećna žrtva levanica kojom Veliki Carinici već sedamdeset godina tove zemlje Carstva
Gospode, podno ovoga krsta – i više nisi Ti drvo bola, nego iznad Starog i Novog Sveta Afrika na krst raspeta
A desnica joj se pruža mojom zemljom, a leva joj strana senči Ameriku
A srce joj je dragi Haiti, Haiti što se usudi da proglasi Čoveka spram Tiranina
U podnožju moje Afrike na krst raspete već četiri stotine godina a koja ipak diše
Pusti me da Ti kažem Gospode, njenu molitvu mira i oproštaja.
II
Gospode Bože, oprosti beloj Evropi!
A istina je, Gospode, kroz četiri veka svetlosti bacala je slinu i lavež svojih molosa na moje zemlje
A hrišćani, javno se odričući Tvoje svetlosti i blagosti Tvog srca
Osvetljavali su svoje bivake mojim plemićkim poveljama, mučili moje talbe, deportovali moje učenjake i gospodare nauke.
Njihov je barut sevajući rušio gordost tata zidina i bregova
A njihova je đulad preletala krsta carstava širokih kao vedar dan, od Roga Zapada do Istočnog obzorja
I kao u lovištima, palili su nedodirljivo drveće, vukući Pretke i duhove za njihovu mirnu bradu.
I pravili su od njihove tajne zabavu nedeljom mesečarskih buržuja.**
Gospode, oprosti onima koji su od Askija napravili makizare, od mojih kneževa ađutante
Od mojih sluga boyse i od mojih seljaka službenike, od moga naroda narod proletera.
Jer zaista treba da oprostiš onima koji su lovili moju decu kao divlje slonove.
I učili su ih redu bičujući ih šikotom, i pravili su od njih crne ruke onih čije ruke behu bele.
Jer zaista treba da zaboraviš one koji su izvezli deset miliona mojih sinova u leproznicama svojih brodova
Koji su pobili njih dvesta miliona.
I učinili da mi starost bude samotnička između šume mojih noći i savane mojih dana.
Gospode ogledalo mojih očiju se zamagljuje
I evo gde zmija mržnje diže glavu u mom srcu, ta zmija za koju sam verovao da je mrtva…
III
Ubij je Gospode, jer valja mi nastaviti put, i hoću da se molim naročito za Francusku.
Gospode, među belim nacijama, postavi Francusku sa Očeve desne strane.
Oh, dobro znam da je ona takođe Evropa, da mi je otimala moju decu kao razbojnik sa severa goveda, da bi đubrila svoja polja šećerne trske i pamuka, jer crnački znoj je gnojivo.
Da je ona takođe donosila smrt i top u moja plava sela, da je huškala moje jedne na druge kao pse što se otimaju o kosku
Da je one što su se opirali kažnjavala kao lupeže, i da je pljuvala na glave-širokih-nauma.
Da Gospode, oprosti Francuskoj koja jasno kaže pravi put a vrluda krivim stazama
Koja me poziva za svoju trpezu i kaže mi da donesem svoj hleb, koja mi daje desnom rukom a levom rukom oduzme polovinu.
Da Gospode, oprosti Francuskoj koja mrzi okupatore a tako mi teško nameće okupaciju
Koja otvara puteve slave junacima a svoje Senegalce nipodaštava kao plaćenike, praveći od njih crne doge Carstva
Koja je Republika a izručuje zemlje Velikim Koncesionarima.
A od moje Mesopotamije, od moga Konga, načinili su veliko groblje pod belim suncem.
IV
Ah, Gospode, odagnaj iz mog pamćenja Francusku koja nije Francuska, tu masku niskosti i mržnje na licu Francuske
Tu masku niskosti i mržnje spram koje osećam samo mržnju – ali zaista mogu mrzeti Zlo
Jer gajim veliku slabost prema Francuskoj.
Blagoslovi taj rastrzani narod koji je dva puta umeo osloboditi svoje ruke i usudio se proglasiti uzdizanje siromašnih u kraljevstvu
Koji je preko noći načinio od robova slobodne ravnopravne bratske ljude
Blagoslovi taj narod koji mi je doneo Tvoju Dobru Vest, Gospode, i otvorio moje teške očne kapke svetlosti vere.
Otvorio je moje srce znanju sveta, pokazujući mi dúgu na novim licima moje braće.
Pozdravljam vas braćo moja: tebe Muhamede Ben Abdalah, tebe Razafimahatratra, a zatim tebe tamo Pam-Man-Tuong, vas sa tihih mora i vas iz začaranih šuma
Pozdravljam vas sve jednim katoličkim srcem.
Ah, dobro znam da su mnogi Tvoji glasnici progonili moje sveštenike kao divljač i napravili veliki pokolj pobožnih slika.
Pa ipak mogli smo se nagoditi, jer one behu, te slike, od zemlje do Tvog neba Jakovljeve lestvice
Svetiljka od belog maslaca koja omogućuje da čekamo zoru, zvezde koje nagoveštavaju sunce.
Znam da su brojni Tvoji misionari blagoslovili oružje nasilja i sklapali pogodbe sa zlatom bankarâ
Ali treba da ima i izdajnika i budala.
V
O blagoslovi taj narod, Gospode, koji traži svoje sopstveno lice pod maskom i muči se da ga prepozna
Koji Te traži u hladnoći i u gladi što mu izgrizaju kosti i utrobu
A zaručnica oplakuje svoje udovištvo, a mladić gleda svoju opustošenu mladost
A žena jadikuje oh, zbog odsutnog oka svog muža, a majka traži san svog deteta u ruševinama.
O blagoslovi taj narod koji kida svoje veze, blagoslovi taj narod na smrtnim mukama koji pruža otpor bulimičnoj hajci moćnika i mučitelja.
I sa njim sve narode Evrope, sve narode Azije sve narode Afrike i sve narode Amerike
Koji se znoje krvlju i patnjama. A usred tih miliona talasa, pogledaj uzburkane glave mog naroda.
I daj njihovim toplim rukama da obujme zemlju jednim pojasom od bratskih ruku
ISPOD DUGE TVOGA MIRA. Pariz, januar 1945. * Deo molitve Pater noster, Oče naš: ... i oprosti nam dugove naše "kao što i mi opraštamo dužnicima svojim" (onima koji su nas povredili). Matej 6:7–14, Luka 11:2–4. Prev.
** Tridesetih godina prošlog veka domoroci iz kolonija bili su "izloženi" u Botaničkoj bašti u Parizu. Prev.
1941. Jedan austrijski čuvar u logoru, naklonjen crnom intelektualcu koji čita grčke klasike u originalu, dostavlja Žoržu Pompiduu rukopis Crne hostije. 1942. Nakon dve godine zarobljeništva u više frontstalaga, gde se družio sa "senegalskim strelcima", Leopold je oslobođen, aprila meseca, navodno zbog lošeg zdravlja. Ponovo predaje u Sen Moru. Viđa senegalskog intelektualca Aliuna Diopa i mnoge umetnike: Žaka Rabemanađaru, Gija Tirolijena, Tristana Caru, Pikasa... Razmišlja o budućnosti čovečanstva i o "civilizaciji Univerzalnog". 1944. U časopisu "Student prekomorske Francuske" objavljena je "Crna žena" i još neke pesme koje će ući u zbirku Pesme senke. Nacionalna škola prekomorske Francuske poverava Sengoru katedru za afričke jezike i civilizaciju, koju je nekada vodio Moris Delafos, čuveni afrikanista. Više pesama iz tog vremena svedoči o Sengorovom negodovanju zbog kolonijalizma.
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 3/3/2010, 5:34 pm | |
| Ti govoriš o tvojim godinama, o tvojoj kosi od bijele svile. Pogledaj svoje ruke latice oleandra, lûk tvoga vrata je sama ljupkost. Volim pepeo na tvojim trepavicama, i tvoje oči od zagasita zlata i tvoje oči Sunce na rosi od zelena zlata na jutarnjoj travi Tvoje oči u novembru kao more svitanja oko tvrđave u Goreji. Koliko snage u njihovim dubinama,koliko blaga sa karavelâ bačena bogu od ebana.
Volim tvoje mladenačke bore, te sjene koji boji bojama pozne ruže tvoj septembarski osmijeh, to Cvijeće u uglovima tvojih očiju tvojih usana. Tvoje oči i osmijeh, miomirisni balzam tvojih ruku i baršun krzna tvog tijela Neka me očaravaju dugo u Edenskome vrtu Ženo s dva lica, jednim od same žestine, drugim od same nježnosti. Ali usred studenog doba Kada se crte tvog lica ukažu jasnije tvoji obrazi uleknutiji tvoj pogled veoma dalek, moja Gospo Kada se brazdama izbrazda, kao polja u zimu, tvoja koža tvoj vrat tvoje tijelo pod teretom umora Tvoje tanane prozirne ruke, dosegnuću blago moga dugotrajnog traganja i sunce iza duge noći tjeskobe Slap i isti taj napjev, žubor izvorâ tvoje duse.
Dođi, noć klizi nečujno preko bijelih terasa, i ti ćes doći. Mjesec miluje more prozirnim pepelom svjetlosti. Daleko, počivaju zvijezde nad ponorima noći Otok se proteze nalik na Mliječni put. Ali osluhni, čujes li? Kako se od Kap Manuela na mahove uzdižu talasi laveža I kakva nečuvena glazba dopire od restorana luke i zatona, opojna kao san Draga!... Leopold Sedar Senghor
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 15/8/2010, 4:43 pm | |
| 1981. - 2001. FRANCUSKI AKADEMIK 1981. 7. juna, u saobraćajnoj nesreći je poginuo Sengorov najmlađi sin Filip Magilen, iz braka sa Kolet Iber. Taj lepi i šarmantni mladić, omiljen među Senegalcima svih slojeva, bio je za svog oca "dete budućnosti", simbol mešanja rasa i civilizacija. Otac mu piše "Elegiju za Filipa Sengora". U oktobru, Sengor je primljen u Prekomorsku akademiju nauka (Académie des sciences d' outre-mer). 1983. U Parizu je objavljena Sloboda 4, koja obuhvata političke tekstove grupisane pod naslovom Socijalizam i planifikacija. Sengor je izabran među 40 "besmrtnika" Francuske akademije. 1984. 29. marta, Francuska akademija i zvanično prima Sengora, prvog crnca koji je stupio pod njenu kupolu. Pozdravni govor mu drži Edgar For, u čijoj je vladi radio 30 godina ranije. Nesrećnim slučajem je poginuo Gi, Sengorov drugi sin iz braka sa Žinet Ebue. 1988. U Parizu objavljen esej "Ono u šta verujem", sinteza pesnikovih uverenja. 1990. 12. maja u Aleksandriji (Egipat) otvoren Međunarodni frankofoni univerzitet "Leopold Sedar Sengor" (Université internationale de langue française Léopold Sédar Senghor), koji će postati jedan od operatera Frankofonije. 1992. Objavljena 5. sveska Sloboda, s podnaslovom Dijalog kultura. Sengorova poezija uvrštena u francuski program za polaganje profesorskog ispita iz književnosti. 1995. 18. marta u Versonu, u prisustvu mnogih značajnih ličnosti inaugurisan je kulturni prostor koji nosi ime Leopold Sedar Sengor. 1996. Unesko odaje počast Sengoru povodom njegovog 90. rođendana. U Senegalu je otvoren muzej u Sengorovoj rodnoj kući. 1998. Zbirka Etiopike uvrštena je u program lektire za francuske maturante. 2001. 20. decembra Sengor je preminuo u Versonu. Sahranjen je 29. decembra na groblju Bel-Air u Dakaru, pored svog sina Filipa Magilena. 2006. Širom sveta se obeležava stogodišnjica Sengorovog rođenja, čemu se pridružuje i Muzej afričke umetnosti u Beogradu. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 30/10/2010, 5:34 pm | |
| ČITAM "OGLEDALA"Čitam Ogledala, je li roman pesama, drama, ne znam Ogledala kao nekada Izvor, koliko li je prošlo godina?... "Ali, šta će ona misliti? Koga će prepoznati? Hoće li se ona prepoznati?..." Slična, pošto su sve stvari jednake i nisu jednake. Pamtim te po mirisu, kao slugi, pustinjska antilopa Njušeći tvoje divlje mirise, tvoj hrapavi glas i onaj grleni smeh Koji me grli, i ritam postaje brži zadihaniji I pesma pršti iz grlâ iz moga grla U halaliju tvoje lepote. Ah, ne tvoje lepote Kažem tačno te podeljene zemlje koja me razdire, i toga grada Poput prefinjenog mirisa: sve mešavine tvoje krvi Sve četvrti grada, koji pevaju višeglasom. Taj roman koji je pesma, ta pesma koja je drama: tvoja me lepota Zgromi kad te potražim, preko tvog skladnog tela U razdiranju koje će mi otvoriti aorte Iskonski identitet iste smrti ponovnog rođenja.  | Slika je umanjena. Kliknite ovde kako biste videli originalnu sliku. Dimenzije originala su 584x579. |
 Iz Muzeja afričke umetnosti, Beograd 2009. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 19/6/2011, 7:06 pm | |
| NJUJORKU
Njujorče! Najpre me zapanjila tvoja lepota, one visoke zlatne devojke dugih nogu. Tako bojažljiv najpre pred tvojim metalnoplavim očima, tvojim osmehom od inja Tako bojažljiv. I teskoba u dnu ulica sa soliterima Što bulji očima sovuljage sred pomračenja sunca. Sumporna tvoja svetlost i olovnosivi stubovi, čije glave gromom gruvaju nebo Soliteri što prkose ciklonima na svojim čeličnim mišićima i na koži kamene patine. Ali petnaest dana na ćelavim pločnicima Menhetna - Tek potkraj treće sedmice ščepa vas groznica jaguarskim skokom Petnaest dana bez ijednog bunara i pašnjaka, a sve ptice iz vazduha Na prečac padaju i umiru pod visokim pepelom na terasama. Nijednog smeha devojčice u cvatu, ni njene ruke u mojoj svežoj ruci, Nijedne materinske dojke, samo najlonske noge. Noge i dojke bez mirisa i znoja. Nijedne nežne reči jer nema usana, samo veštačka srca plaćena debelim novcem I nijedne knjige iz koje bih pročitao mudrost. Slikareva paleta cveta koralnim kristalima. Besane noći, o noći Menhetna! Tako uzburkane bludećim blescima, dok automobilske sirene urlaju praznim satima I dok mračne vode nose higijenske ljubavi, kao nabujale reke dečije leševe.
II
Došlo je vreme znakova i svođenja računa Njujorče! Vreme je dakle nebeske mane i isopa. Valja samo slušati Božje trombone, tvoje srce što bije u ritmu krvi, tvoje krvi. Video sam u harlemu koji bruji od zvukova od svečanih boja i vatrenih mirisa - Čas je za čaj kod raznosača-farmaceutskih-proizvoda Video sam kako se sprema svetkovina Noći na izmaku dana. Proglašavam noć istinitijom od dana. Čisti je čas kada na ulicama Božjom voljom klija život od pre pamtiveka Svi vodozemni elementi sijaju kao sunca. Harleme Harleme, evo šta sam video Harleme Harleme! Zeleni lahor žita što izbija iz pločnika obrađenih golim nogama plesača naroda Dan Bujne stražnjice svilene valove i grudi šiljke na koplju, balete lokvanja i starodrevnih maski Pod kopitima policijskih konja, manga ljubavi otkotrljana iz niskih kućica. I video sam duž trotoara, potoke belog ruma potoke crnog mleka u modroj magli cigara. Video sam nebo što uveče sneži cvetovima pamuka i krilima serafima i čelenkama čarobnjaka. Čuj Njujorče! O čuj svoj muški glas trube, svoj treperavi glas oboe, prigušenu teskobu svojih suza što padaju u krupnim krvavim ugrušcima Čuj kako u daljini bije tvoje noćno srce, ritam i krv tam - tama, tam - tam krv i tam - tam.
III
Njujorče! Kažem Njujorče, pusti da se uliva crna krv u tvoju krv Neka skine rđu s tvojih čeličnih članaka, kao neko ulje života Neka da tvojim mostovima obline bujnih stražnjica i gipkost lijana. Evo vraćaju se prastara vremena, ponovo stečeno jedinstvo pomirenja Lava Bika i Drveta Misao spojena s činom uho sa srcem znak sa smislom. Evo tvojih reka bučnih od kajmana mošusnog mirisa i lamantina opsenarskih očiju. I nikakve potrebe za izmišljanjem Sirena. Dovoljno je samo otvoriti oči ka dugi Aprila I uši, pre svega uši ka Bogu koji od jednog smeha saksofona beše stvorio nebo i zemlju za šest dana. A sedmog dana, usnio velikim crnačkim snom. | |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:23 pm | |
| DRUŽE
Druže, Hoću da zderem svoju crnu kožu, Pa neka me ona prati, Hoću da premostim tvoj doček Jogunasti, tvoje strele podrugljive.
Druže, Hoću, s one strane tvoje preplanule, izgrebane kože I tvojih ruku, Da zaronim do tvog toplog srca, do tvoje nutrine Osetljive. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:24 pm | |
| NDESE ILI "BLUZ"
Proleće je nosilo sante na svim mojim raštrkanim bujicama Moji mladi sokovi su šikljali od prvih milovanja po nežnoj kori. A ipak sam usred jula sleplji od zime na polu. Moja krila lepeću i ranjavaju se o rešetke niskog neba Nijedan zrak ne prodire kroz taj gluvi svod moje čame. Kakav znak da pronađem? Kakvu ključnu odluku da donesem? I kako da dosegnem boga sa dalegim sulicama? Kraljevsko leto tamnošnjeg juga, stići ćeš, o da, prekasno, u jedan samrtnički septembar! U kojoj knjizi da nađem žar tvoga odseva? I na stranicama koje knjige, kojih nemogućih usana tvoju pomamnu ljubav? Zamara me nestrpljivo čekanje. Oh, šuštanje kiše na monotonom lišću! Sviraj mi samo "Samoću", Djuče, da plačem sve do sna. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:24 pm | |
| ELEGIJA ZA ŽORŽA POMPIDUA
(za simfonijski orkestar u kojem su orgulje i negroafrički, indijski i kineski instrumenti)
Gospođi Klod Pompidu
I rekoh ne! Neću pevati o Cezaru
Neću pevati o jetri Arverna, ni o tečnom repu njegovog riđana
Kad opêvam šume Gvineje Bisao
Pevam o Amilkaru Kabralu: njegovo ime je sunce na crnim borcima.
Ali evo, tvoj pogled me noću izjeda, kao crvice drvo
Budim se u kovitlacima znoja, i valja mi se zabarikadirati u moje sinesalumstvo
Da ne bih ćurlikao urlikao u panično nebo, bez neba bez meseca.
Tvoj pogled me progoni, nem, čak i u vetru prolećnom
Progonio me, dok sam se penjao duž Velikog Zida
Posmatrao veličanstvenost Mingâ, tako plavu tako belu i od zlata i dragog kamenja
Dok sam ćaskao sa drugom Čen Jong Kuejem, čistota mu dobro svezana na glavi
Stojeći na bregovima brigade Tačaja.
Elem duvao je vetar prolećni, rđav, i lepetale su sve crvene zastave.
II
Prijatelju, ako te opevam s one strane rasne mržnje, s one strane ideoloških zidova
Činim to da bih zibao tako belo dete.
Našli su ga povijeno u patnje, kako se koprca
Nemo. Neobično dete, mladić i čovek još neobičniji
Crne kose na bledoj koži, sa tvojim svetlim očima pod dugim obrvama spržene savane.
Ako te opevam prijatelju, činim to da bih zibao svoje belo dete u njegovom znanju i moći
Njegovoj jelisejskoj samoći. Potreban mu je drug, da mu pravi društvo
Tek toliko da oseti njegovo rame u rovu, ritmičnu toplotu njegovog daha.
Bez čega je svaka reč isprazna.
Sećaš li se kaži, ja se sećam, našeg poslednjeg susreta
Pod mlečnom padinom dana, kakva je tako često zima u Parizu.
Trebao sam te, da te vidim: zov jednog sna.
Ti beše pao iz postelje i, veoma beo, tiho si roptao
Nem. Uzalud si tražio oči plavog neba, svoju sreću, koje si bio prekrio tako nežnim velom.
Osećao sam te tada u daljini onostranog
Video sam te na drugoj obali, a u nekim trenucima, visokog tako visokog u eteru
Da sam imao mnogo muke da te sledim.
Najednom, vraćao si se da se našališ na račun svoje „bolesti“, kažu.
Igrao sam se kao da ne znam, igrali smo se tako da onaj koji gubi dobija prijateljstvo.
III
Prijatelju Žorže, ti koji si već imao belu masku na licu
– Takve izrađuju vaši vidovnjaci da bi predstavili goste iz Podnevnih polja
Jesi li video reci mi njeno lice? Je li ona, Smrt, uistinu bez lica
Kao razjapljen bezdan? Ili ti se pak nasmešila svojim smradnim kezom
Sa retkim zubima a koji bazde na žuti sumpor? Ti prijatelju svog velikog prijatelja
Govori, ima li ona glavu aždaje? A, ne, aždaje patnje dobro si upoznao.
Behu tamo sa svojih devet glava, i svojom krljušti od svirepog čelika
Jezicima od napalma van kužnih jazbina. Njihove su kandže
Munje, a njihova larma grmljavina u tornadu.
Od ljudske koštane srži one prave svoje poslastice.
Ti nisi pobegao, ne pod vatrenim oblacima kao Askija u Tondibiju
Držao si se, bistar i sjajne jetre, Kelt u svojoj keltičnosti.
Sa svojim Svetim Zaštitnikom uza se, boreći se mišićem protiv mišića čelikom protiv čelika
Duhom protiv tela, držao si se dobro osamnaest meseci. Ali ona će se osvetiti
Bednica. U trećem napadu, rovovi ispunjeni otrovnim gasom, kosti rasprsnute u minskim eksplozijama
Iznenada, srce ti je otkazalo
Ah, polako. I u jednom velikom zaokretu ka dva azurna oka
Otišao si veoma miran, ka svojoj plavoj sreći ka vratima Raja.
IV
Sada kada si otišao – bio si mi obećao, bili smo jedan drugom obećali
To je trebalo biti ko će prvi – hoćeš li mi zaista reći kako je sa one strane?
Ti koji na vratima Raja nazireš lepotu, reci mi prijatelju, je li nebo baš takvo?
Ima li potokâ nepomućenog mleka blistavog meda među kedrovima
I mlađanih očiju među mirtama, zanovetima, i metvice i lavande
Na vazda svežim, vazda svežim travnjacima?
Je li istina da je sreća u očima, i da su svi utonuli u kontemplaciju Boga jedinog?
Da je Pakao zapravo odsustvo pogleda?
Ja sam pak sanjao o jednom drugom nebu u svojoj obasjanoj mladosti.
U crkvi u Ngazobilu, pevali smo plešući sa Anđelima
U mirisu orgulja, mirte tamjana.
Sanjao sam o jednom nebu ljubavi, gde se žive dva života u jednom jedinom, večnom
Gde se živi od ljubavi za ljubav. Zar neće ići u Raj
Konačno, oni koji su se voleli kao dve žeravice, dva metala čista ali stopljena slivena?
Pričalo se, da će im biti mnogo šta oprošteno, mnogo mnogo.
V
Kao i onima koji su voleli svoju zemlju: svoj narod
I sve narode, sve zemlje na zemlji u ekumenskoj ljubavi
I koji su negovali vernost svojim prijateljima. Prijatelju, kada budeš u Raju
Sa svetim Đorđem*, molim te moli se za mene
Koji sam grešnik što sam toliko voleo: amabam amare.
Dajte mi vašu veru vaše snage, da među aždajama, nadvladam svoje strahove
U čemu počiva hrabrost
Da među pogiblima ostanem čvrst, i veran kao kora deblu.
Dakle blagoslovite moj crni narod, sve narode tamne kože žute kože
Što pate diljem sveta, sve one koje si bratski podigao, one koje si uvažio
Koji behu na kolenima, koji su predugo jeli gorak hleb, proso pirinač srama pasulj:
Crnce zasigurno Arape, Jevreje s njima, Indokineze Kineze koje imaš koje sam posetio
– Za Velike Belce takođe, kad smo već kod njih, molite, sa njihovim superbombama i njihovom prazninom, i njima je potrebna ljubav.
I vidim Indijce, koji su slika budućeg trojnog čoveka, u novoj zori iridijumskoj
Vidim Latinoamerikance, njihovu braću tvoju braću na drugoj strani sveta
Čujem pozive truba svih strepnji
Svih patnji, za koje si podario svoje patnje
Poput deteta u nevoljama, često darujem svoje tuge i svoje Mrtve
Za tvoj buntovni narod, tvoj bolni i velikodušni narod.
VI
Odabrao sam jedan dan u nedelji, poslepodne, kad je na grobljima svetlost prozirna.
Bilo je uvek dobrih ljudi u Francuskoj: Overnjani naravno i Bretonci
Korzikanci i Katalonci, Alzašani i cela periferija, i Prekomorje
Radnici seljaci sitni trgovci, i pazikuće sa svojom decom
Ni jednog jedinog buržuja, naravno.
U presvetlom proleću, pevao sam ti duge trene, kao u zemlji sererskoj.
Behu to visoke devojke od palmi, crne i plave.
Pevale su njišući se, pevale su visokim tonom narikača
A u belom proleću, senke su zujale nad zelenim i zlatnim livadama.
Trene su uvijale svoje bolne ruke, behu tužne ndeisan! Do suza
Dok se u damarima deblima, nogama ždrebaca jabuka petlova pečuraka
Divljih trava, penjao mirisni sok pevajući
Da je najednom zasjao život, prskajući iz nežne napetosti pupoljaka.
Jer tako je tužno umreti
Nekog prolećnog dana, kada je svetlost od belog zlata
I kada ti noge bride od plesa od pesama.
VII
U tamilskoj noći, mislim na tebe moj više-no-brate.
U nebeskoj dubini, zvezde se prevrću pod razvezanim madrasima.
Kako da spavam u toj vlažnoj noći, s mirisom zemlje i jasmina? Mislim na tebe.
Za tebe, imam samo ovu pesmu protiv smrti.
Posmatrao sam Tadž Mahal, zaključio sam da je prekrasan
I prezreo sam ga, tako je hladan za jednu tako veliku ljubav.
Na oltaru razmenjenih reči, prinosim ti ovu pesmu, kao žrtvu levanicu
To nije pivo što se peni i pecka, i zaista kažem mleko od prosa
Sok tabale, uz koji pleše viti Gospodar Šiva.
Slušaj crnu plavu melopeju, što se vinu u dravidskoj noći.
Peking – Madras, 1974.
*Franc. Saint Georges, Žorž, kako se zove i počivši Pompidu. Prev. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:24 pm | |
| JER UMORAN SAM
Jer umoran sam. Sirena putničkog broda iza Goreje trubi lovački halalí Uveče, svetlost treperi na ružičastim zidovima, na moru na nebu Jedna bela lađa odlazi tamo ka plavom i sivom jugu A ja sam tužan, ka Nagasakiju tužnom ka Valparaizu lepom Ka Rio de Žaneiru, da, gde su mulatkinje opojne orhideje.
Elem umoran sam i kad je vreme čaja, a vrt svetao Oko fontane, pod statuetom Afrike. Srce mi boje divlje loze kada u sećanju gledam tvoje oči I umoran sam, ne premoren avaj, nego umoran Što nikuda ne odlazim kada me razdire želja da odem. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:25 pm | |
| CRNAČKA MASKA
PABLU PIKASU
Ona spava i počiva na čistoti peska. Kumba Tam spava. Jedna zelena palma senči joj groznicu kose, bakarno boji zaobljeno čelo Sklopljeni očni kapci, dvojni pehar i zapečaćena vrela. Taj fini polumesec, ta usna malo crnja i zeru teža - je li sa osmehom žene u dosluhu? Plitice obrazâ i linija brade pevaju nemi sklad. Lice maske zatvoreno za prolaznost, bez očiju bez tvari Savršena bronzana glava i njena patina vremena Koju ne kaljaju ni boje ni crvenilo ni bore, ni tragovi suza i celova Ô lice kakvim te je Bog stvorio pre samog pamtiveka Lice zore sveta, ne otvaraj se kao nežni okovratnik da uzbudiš moju put. Obožavam te, ô Lepoto, svojim okom jednostrunim! |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:25 pm | |
| PRINCEZINA SMRT
(za jedan pogrebni tam - tam)
Glas tam - tama! Tam - tam iz Ganduna tam - tam iz Gambije, i tam - tam sa suprotne obale. On kaže: Mir! I uzvikuje tvoje ime. Evo, verno, poruke:
- Moja sestra Princeza od Belborga je otišla. Ali prenosimo njen odgovor zapečaćen njenim čistim pečatom Jedna crvena zvezda ispod zlatnog polumeseca. "Pozdravi od Princeze! Razumela sam tvoju poruku. "Tako mi je osvežila dušu! Divan napitak omiljena đakonija. "Dužnosti su me zadržale na mojoj zemlji. Svađe klanova nagrizale su tlo "Provalile su strasti, koje su pokopavale kuće u temeljima. "Kako da cvetam u dokolici kada mi valja opravljati i ponovo graditi? "Zadatak je nadilazio moje snage, a tvoja reč beše otrov po buđenju iz pijanstva. "Ah, te kratke ali prekratke noći, koje sam probdela iščitavajući tvoje poslanice pod svetiljkom. "Napolju je vetar drhtao u brezama, a sove su hukale bez prestanka. "Neću dočekati proleće, a i da ga dočekam, "Nebeski oganj nebeski oganj će istog časa uništiti spomenike Belaca. "Moj Crni Prinče, dobro zapamti ovu poruku kao što sam ja tvoju. "Neka ti ona bude jednostavna hrana, hleb so i nebo. "Čuvaj sliku princeze od Belborga, kao zima zrno u smrti zemlje."
Govorila je zaćutala je više je nema. Sada počiva, velika i veoma prava I lepa, zrela slonovača u svojoj snežnoj haljini s mirisom narandžinog drveta. Počiva pod plavom jelom, kose uredno začešljane poput snoplja žita slezove boje.
- Princezo moja Princezo, čemu mi bez tebe moje sirotanske zemlje Moje zemlje bez semena moja stada bez štala moji voćnjaci bez vrelâ? Čemu moja divljina i moje blato, moje crnaštvo moja noć bez sunca? Kad bi samo nauka mandenškog seljaka... Sve je izgubljeno, čak i osmeh sanjarâ! Hoću li pout svoga oca stariti u samoći suzâ Dok u ženskim odajama čavrljaju travuljine i zmije? Ne ne! Počivaj moja Belborg u svojoj mirnoj haljini, u plavom selu svojih mrtvih mojih mrtvih. Cvetaćeš u vrtu moga srca. Magle još lenstvuju na svim mojim rekama Ali svetlost se polako širi na mojim noćnim očima. Počivaj Belborgova, ô počivaj u svojoj prekrasnoj haljini. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:25 pm | |
| ŠTA RADIŠ
"Šta radiš? Na šta misliš? Na koga?" To ti vazda pitaš i pitaš.
Ništa nije milozvučnije od trkača na sto metara Od dugih ruku i nogu, poput klipova od uglačane masline.
Ništa nije stamenije od golog poprsja, trouglastog sklada Kaja Magana Koji odapinje čar svoje munje.
Kad plivam kao delfin, uspravan Vetar Juga To za tebe činim kad hodam po pesku, kao kamila.
Nisam kralj Gane, ni trkač na sto metara. Stoga mi više nećeš pisati "Šta radiš?"...
Jer mislim samo na te, oči mi piju plavet, ritmične, Kao crna divlja patka belog trbuha. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:25 pm | |
| PET JE SATI
Pet je sati, ti bi rekla, čaj. Sedamnaest sati. Tvoje pismo od mekog hleba, slatko kao maslac, mudro kao so. A svetlost na moru suviše zelena i plava A svetlost na Goreji, na beloj crnoj ali crvenoj Africi. Tamo je - zašto nedeljom? - girlanda belih brodova ka rekama Juga, ka fjordovima velikog Severa. Tvoje pismo kao krilo, svetli se među galebovima jedrenjacima.
Lepo je vreme, tužno je vreme. Tamo je Goreja, gde krvari moje srce moja srca. Crvena kuća desno, cigla na bazaltu. Crvena kuća u sredini, mala, između dve provalije od svetlosti i senke Tamo je ah, gorda crvena kuća, gde tako sveže krvari moja ljubav, kao provalija Bez dna. A levo na severu, Estrejova tvrđava Boje krvi zgrušane od straha.
|
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:26 pm | |
| PESME ZA SINJARU
(za svirale)
Jedna je ruka svetlosna pomilovala moje snene noćne kapke I tvoj se osmeh vinuo nad magle što su plutale jednolike na mom Kongu. Srce mi je odjeknulo devičanskim pesmama jutarnjih ptica Kao moja krv što je nekad ritmovala belu pesmu soka u granju mojih ruku. Evo cveta iz divljine i zvezdê u mojoj kosi i trake oko čela pastira atlete. Uzajmiću sviralu koja daje ritam spokoju stadâ I celog dana sedeći u senci tvojih trepavica, pored Vrela Fimle Veran, napasaću zlatnokoso mukanje tvojih stada. Jer jedna je ruka svetlosna jutros pomilovala moje snene noćne kapke I celog dana srce mi je odjekivalo devičanskom pesmom ptica.
~
(za halam)
Ispratih te do seoskih ambara, do kapija Noći
I ostadoh bez reči, pred zlatnom zagonetkom tvog osmeha.
Kratak suton pade ti na lice, neka božanska ćud.
Sa vrha brega utočišta svetlosti, videh kako zgasnu sjaj tvoje panje
A tvoja raskošna maramica u kosi uranja poput sunca u tamu pirinčanih polja
Kad me spopadoše neke strepnje, predački strahovi podmukliji od panterâ
– Duh ih ne može odagnati s onu stranu danjih obzorja.
Zar je to noć zauvek, oh, odlazak bez nade u ponovno viđenje?
Plakaću u tmini, u materinskom krilu Zemlje
Spavaću u tišini svojih suza
Dok mi čelo ne dotakne mlečna zora tvojih usana.
(za svirale i balafong)
Ali ti putevi nesanice, ti podnevni putevi i ti dugi noćni putevi!
Već odavno civilizovan, još nisam umilostivio belog Boga Sna.
Dobro govorim njegov jezik, no naglasak mi je tako varvarski!
Tmine su crne, škorpije na stazi su boje noćnog peska
A oblaci obamrlosti tište mi grudi, u kojima raste trnje i hropci.
A danas mi evo dođe u Žoal moj bratac Povetarac
U času kad su neobične ptice, stari vesnici predaka, nežno opévale večernju rosu.
Sećanje na tvoje lice razapeto mi je na grlu, vatreni čador iz Taganta
Svod koji je okružen plavom šumom tvoje kose.
Tvoj osmeh preseca ovo nebo moje s kraja na kraj, kao neki mlečni put.
A zlatne pčele na tvojim zasenjenim obrazima zuje kao zvezde
A Južni Krst svetluca na vrhu tvoje brade
A Kola plamte u gornjem desnom uglu tvoga čela
Uzvikujem mirnu radost koja mi plavi srce više no Niger u doba kiša
Uzvikivaću je zverinju korenjakâ – Nânio!
Uzvikivaću je zaručnicima što ćaskaju na asuri žalâ – Nânio!
I dugo ću počivati pod crnoplavim mirom
Dugo ću spavati u miru žoalskom
Dok me Anđeo Zore ne preda tvojoj svetlosti
Tvojoj gruboj i tako surovoj stvarnosti, ô Civilizacijo!
(za halam)
Ne čudi se, prijateljice, što se moja melodija mrači
Što zapostavljam umilnu trsku radi halama i tame
I zeleni miris pirinčanih polja radi gromkog galopa tabalâ.
Počuj pretnju staraca-vračeva, kanonadu Božjega gneva.
Ah, možda će sutra zanavek zamreti purpurni glas djalija.
Zato je moj ritam tako žuran, da mi prsti krvare po strunama halama.
Možda ću sutra, draga, pasti na nekom nesmirenom tlu
Žaleći za tvojim očima sunčevog smiraja i za tmurnim tam-tamom tučkova vrednih crnkinja tamo daleko.
A ti ćeš žaliti u polutami za gorućim glasom što je opévao tvoju crnu lepotu.
(za dve svirale)
Satkao sam ti pesmu umilnu kao podnevni gugut golubice
U pratnji svog tananog četvorostrunog halama.
Ispreo sam ti pesmu, a ti me nisi čula.
Poklonio sam ti divlje cveće, čiji je miris tajnovit poput očiju vrača
A sjaj mu krasi raskoš sumraka nad Sangomarom.
Poklonio sam ti svoje divlje cveće. Zar ćeš pustiti da svene,
Ô ti koja se zabavljaš igrom magnovenjâ?
(za halam)
I kupaćemo se draga u afričkoj prisutnosti.
Nameštaj iz Gvineje i Konga, glomazan i uglačan taman i vedar.
Pradavne i čiste maske na zidovima, daleke a tako prisutne!
Počasna sedišta za nasledne goste, za Kneževe iz Visoke Zemlje.
Divlji mirisi, debele asure tišine
Jastučići za hladovinu i dokolice, žubor jednog izvora mira.
Običajne reči; u daljini, naizmenične pesme kao panje iz Sudana.
A zatim prijateljska svetiljka – tvoja dobrota da ziba opsednutost tom prisutnošću
Crna bela i crvena oh! Crvena kao tlo Afrike.
(za svirale i balafong)
Ali zaboraviti sve te laži, kao rane na ledinama predgrađa
Sve te izdaje, sve te eksplozije i svu tu smrt u duši
– To je muk razorenih gradova, tamo daleko u beloj Rusiji
Sve te nade posečene u korenu – samo ne jednu devojku ludokosu, predodređenu za silovanje.
U nežnoj blagosti ovog proleća, u tako plavoj blagosti ovog proleća
Ah, želim sanjati o tamošnjim devojkama, kao što se sanja o čistim cvetovima
U strašnom zelenilu šume. U tmini džungle
Verovati da ima prolećnih očiju, svetlosnih i začuđenih očiju
Nalik jutarnjem proplanku, pred svojim Šampionom Suncem.
Verovati da ima ruku mirnijih od palmi, nežnijih od Njominkine uspavanke
Nežnih ruku da mi zibaju srce, ô palme na mome jadu i mome snu!
Pozdravljam te glatko vito stablo, gordo čelo nad šikarom
Ô crne usne samo za Pasate, s kojima se bratimite u večeri vazdušnih horova.
Da mi je čuti njen glas usporen i dubok, bruj bronze i tako dalek!
A srce joj bije u skladu s mojim u ritmu ratnih tabalâ.
Želim verovati da postoji Devojka koja me čeka u luci vrebajući sve brodove
I nada se mome licu u procvatu maramica!
U svetloj blagosti ovog proleća, verovati da me ona čeka, Gospa od crne svile.
... |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:26 pm | |
| KONGO
(gim za tri kore i jedan balafong)
Ohô! Kongo! Da bih veliko ime tvoje u ritmu uzneo nad vode nad reke nad vascelo pamćenje
Ima da probudim glas korâ Kujateja! Mastilo pisara nema pamćenja.
Ohô! Kongo što ležiš u svojoj šumskoj postelji, kraljice nad ukroćenom Afrikom
Neka falusi bregova visoko uzdignu tvoj baldahin
Jer ti si žena tako mi glave jezika mi, jer ti si žena trbuha mi moga
Majka svega što ima nozdrve, krokodila nilskih konja
Lamantina iguana riba ptica, majka visokih vodostaja dojilja žetava.
Velika ženo! Vodo širom otvorena veslu i oštrom pramcu piroga
Moja Saô ljubavnice moja pomamnih bedara, dugih ruku od mirnih lotosa
Dragocena ženo od uzugua, nauljenog neistruljivog tela sa kožom dijamantske noći.
Ti mirna Boginjo osmeha razlivenog po vrtoglavom poletu svoje krvi
Ô ti Malaričnice svoga roda, izbavi me od bune moje krvi.
Tam-tame ti tam-tame skokova pantera, strategije mrava
Ljigavih mržnji trećega dana izronulih iz poto-potoa močvara
Hâ! cede se po svakoj stvari, iz sunđerastog tla i sapunastih pesama Belog-čoveka
No izbavi me od noći bez radosti, i vrebaj tišinu šuma.
Neka budem dakle blistavo deblo i skok od dvadeset šest lakata
U pasatnom vetru, ili beg piroge na glatkom poletu tvoga trbuha.
Proplanci tvojih nedara otočje ljubavi, bregovi od ambre i gongoa
Tanovi iz detinjstva tanovi iz Žoala, i oni iz Đilora u septembru
Noći u Ermenonvilu na jesen – beše prelepo preblago vreme.
Vedri cvetovi tvoje kose, tako bele latice tvojih usta
I nadasve blage reči svetkovinâ u noćima mladine, sve do po-noći krvi.
Izbavi me od noći moje krvi, jer vreba tišina šuma.
Ljubavnice na mome bedru, čije mi ulje čini podatnim i ruke i dušu
Moja snaga se uzdiže u prepuštanju, moja čast u potčinjavanju
A moj nauk u nagonu tvoga ritma. Veži svoj polet korifeju
Za pramac svoga uda, kao ponosni lovac na lamantine.
Ritmujte zvonca ritmujte jezici ritmujte vesla ples Gospodara vesala.
Ah, dostojna je, njegova piroga, pobedonosnih horova iz Fadjuta
I pozivam dvaput dve ruke tam-tamova, četrdeset devica da opevaju njene kretnje.
Ritmujte blistavocrvenu strelu, podnevnu kandžu Sunca
Ritmujte, čegrtaljke od kauri školjkica, žubor Velikih Voda
I smrt na vrhuncu kliktave sreće, na neumoljivi zov bezdana.
Ali piroga će se iznova roditi u lotosima pene
Preploviće blagost bambusâ u prozirno jutro sveta.
|
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 8/7/2011, 6:26 pm | |
| BISERI
Beli biseri, Lagane kapljice, Kapljice svežeg mleka, Svetlosti nestalne duž telegrafskih žica, Duž dugih, jednoličnih i sivih dana! Kad odlazite?
U koji raj? U koji raj? Prve svetlosti detinjstva moga, Nikada više nađene ... |
|  | | Nepopravljivi Sanjar

 Broj poruka : 2429 Godina : 43 Location : Rusija Datum upisa : 22.10.2011
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 9/6/2012, 2:58 am | |
| SAM SAM
Sam sam u ravnici I u noći Sa stablima zgrčenim od studi Što se, stisnutih lakata, pripijaju jedno uz drugo.
Sam sam u ravnici I u noći Sa dirljivim očajničkim kretnjama stabala Koje je njihovo lišće napustilo za ostrva svojih snova.
Sam sam u ravnici I u noći, Samoća sam telegrafskih stubova Duž puteva Opustelih.
JE SUIS SEUL
Je suis seul dans la plaine Et dans la nuit Avec les arbres recroquevillés de froid Qui, coudes au corps, se serrent les uns tout contre les autres.
Je suis seul dans la plaine Et dans la nuit Avec les gestes de désespoir pathétique des arbres Que leurs feuilles ont quittés pour des îles d’élection.
Je suis seul dans la plaine Et dans la nuit. Je suis la solitude des poteaux télégraphiques Le long des routes Désertes. ____________________________________________ Све тече
| |
|  | | Nepopravljivi Sanjar

 Broj poruka : 2429 Godina : 43 Location : Rusija Datum upisa : 22.10.2011
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 9/6/2012, 3:05 am | |
| ZAMIŠLJAM ILI DEVOJAČKI SAN
Zamišljam da si ovde. Sunce je, A ova zalutala ptica tako čudno peva. Reklo bi se: letnje popodne, Svetlo. Osećam se zbunjena, vrlo zbunjena, Tako bih htela da ležim u senu, S mrljama sunca na goloj mi koži, S leptirovim krilima poput širokih latica I svakojakim životinjicama Oko mene.
JE M’IMAGINE (REVE DE JEUNE FILLE)
Je m’imagine que tu es là. Il y a le soleil Et cet oiseau perdu au chant Si étrange. On dirait une après-midi d’été, Claire. Je me sens devenir sotte, très sotte. J’ai grand désir d’être couchée dans les foins, Avec des taches de soleil sur ma peau nue, Des ailes de papillons en larges pétales Et toutes sortes de petites bêtes de la terre Autour de moi. ____________________________________________ Све тече
| |
|  | | Nepopravljivi Sanjar

 Broj poruka : 2429 Godina : 43 Location : Rusija Datum upisa : 22.10.2011
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor 9/6/2012, 3:15 am | |
| CRNA ŽENA
Naga ženo, crna ženo
Odenuta svojom bojom što život je, obličjem svojim što lepota je!
Stasao sam u tvojoj seni; nežnost tvojih ruku povijala mi je oči.
I evo gde u srcu Leta i Juga, otkrivam te, Zemljo obećana, s vrha visoke spržene vrleti
A tvoja me lepota zgromi posred srca, poput orlove munje.
Naga ženo, tamna ženo
Zreli plode čvrstog mesa, mračna omamo crnog vina, usta što lirskim čine mi usta
Savano čistih obzorja, savano treperava od vatrenih milovanja Vetra istočnjaka
Tam-tame izvajani, tam-tame zategnuti što grmiš pod prstima pobednika
Tvoj duboki glas kontraalta duhovna je pesma Voljene.
Naga ženo, tamna ženo
Ulje koje ni dašak ne mreška, mirno ulje na slabinama atlete, na slabinama kraljevića Malija
Gazelo božanskih gležanja, biserne kapi zvezde su na noći tvoje kože
Slasti igara duha, odblesci crvenog zlata na tvojoj puti što se talasasto presijava
U tami tvoje kose, vedri se moja teskoba na bliskim suncima tvojih očiju.
Naga ženo, crna ženo
Opevam tvoju lepotu što mine, obličje koje utvrđujem u Večnome
Pre no što te Sudba ljubomorna u prah pretvori da njime nahrani korenje života.
FEMME NOIRE
Femme nue, femme noire
Vétue de ta couleur qui est vie, de ta forme qui est beauté
J'ai grandi à ton ombre; la douceur de tes mains bandait mes yeux
Et voilà qu'au coeur de l'Eté et de Midi,
Je te découvre, Terre promise, du haut d'un haut col calciné
Et ta beauté me foudroie en plein coeur, comme l'éclair d'un aigle.
Femme nue, femme obscure
Fruit mûr à la chair ferme, sombres extases du vin noir, bouche qui fais lyrique ma bouche
Savane aux horizons purs, savane qui frémis aux caresses ferventes du Vent d'Est
Tamtam sculpté, tamtam tendu qui gronde sous les doigts du vainqueur
Ta voix grave de contralto est le chant spirituel de l'Aimée.
Femme noire, femme obscure
Huile que ne ride nul souffle, huile calme aux flancs de l'athlète, aux flancs des princes du Mali
Gazelle aux attaches célestes, les perles sont étoiles sur la nuit de ta peau.
Délices des jeux de l'Esprit, les reflets de l'or ronge ta peau qui se moire
A l'ombre de ta chevelure, s'éclaire mon angoisse aux soleils prochains de tes yeux.
Femme nue, femme noire
Je chante ta beauté qui passe, forme que je fixe dans l'Eternel
Avant que le destin jaloux ne te réduise en cendres pour nourrir les racines de la vie. ____________________________________________ Све тече
| |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Leopold Sedar Senghor  | |
| |
|  | | | Leopold Sedar Senghor | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 8 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 8 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » medeno 17/1/2021, 9:52 am od Dusica Pajovic» Fotografija dana 17/1/2021, 1:59 am od meseceva rosa» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 14/1/2021, 2:01 pm od majacvet» priznanje 8/1/2021, 11:01 pm od SaMar» ANAMNEZA 20/12/2020, 8:07 am od ZEX» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 16/12/2020, 8:41 am od CECILIJA» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» SEVERNA GRANICA 29/8/2020, 11:54 pm od Nostromo» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa» psssssssttt ! 23/2/2020, 6:12 pm od My Name is Nobody» Неки моjи цртежи 15/2/2020, 5:45 am od Nepopravljivi Sanjar» najromanticnija soljica za kafu...caj 10/2/2020, 2:34 am od meseceva rosa |
|
|