
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | VOLIM BEOGRAD... | |
| |
Autor | Poruka |
---|
Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 23/2/2011, 6:51 am | |
| BEOGRAĐANKE Autor: Srđan M. Dojković
Nedelja. TV program kao i obično nezanimljiv nedeljom, mada ni ostalim danima nije bolji. Ubistveno je dosadno. Dosađuju se japanske ribice u akvarijumu, papagaj Žaki i pauk u najvišem uglu moje sobe (ostavljam ga da tu boravi iz samo meni znanih razloga). Kroz prozor vidim da je dosadno i komšiji poštaru. Ne zna šta će sa sobom, stoji pored kola i gluvari. Bezgranična dosada obuzela je čak i poslovično vredne mrave i pčele... A ponajviše mene.
Da se voze trke Formule 1, grickao bih grisine i gledao prenos. Volim trke. Podižu mi adrenalin i popravljaju raspoloženje. Ponekad se toliko uživim u najbrži cirkus na svetu da u vazduhu osetim miris benzina... Ili da je kojom srećom lepše vreme, izašao bih iz stana i sa ekipom iz kraja, na obližnjem terenu, odigrao nekoliko utakmica malog fudbala. Iako prijatelji, jurcajući za loptom u žaru borbe neretko se i posvađamo, posle čega obično odemo kućama, istuširamo se, odmorimo, i onda opušteni, ponovo se nađemo u gradu. Najčešće u "Ruskom caru", u prvom redu baštenskih stolova. Uz "koka-kolu" ili pivo, u ugostiteljskoj oazi koristimo privilegiju življenja u Beogradu.
Veoma je važno sesti baš u prvi red bašte "Ruski car". Odatle je najbolji pogled na raspupele, preplanule i nasmejane beogradske devojke. Uživanje je gledati ih kako milovane letnjim suncem kreću u osvajanje Knez Mihailove ili stoje na Trgu. Dok ćaskaju, osvežavaju se ledenim sladoledima duginih boja, sokovima i mineralnim vodama iz raznovrsno dizajniranih plastičnih boca. Svaki dan proveden u njihovoj blizini, Beograđanke nam čine praznično svečanim.
Zbog dragih sugrađanki, najlepših cvetova niklih u vrtu gradskog asfalta, moji prijatelji i ja, kozaci "Ruskog cara", zauzmemo prvi borbeni red, posedamo za sto ispod velikog suncobrana, podignemo noge na žardinjere i poput kneževa, udobno zavaljeni u baštenske - dvorske stolice, lagano ispijamo svoja pića i posmatramo najuzbudljiviju modnu reviju u gradu. Lepe i nadasve različite, pred nama defiluju beogradske princeze, crnokose, plavokose, brinete, šatirane, dugokose i kratko ošišane, a ima i onih sa obrijanim glavama. I takve sam viđao na ulicama. I one dobro izgledaju. Ništa neobično. Beograđanke su, lepota im je u genima.
Putovao sam po Evropi. Obišao Italiju, Austriju, Mađarsku, Grčku... i na putovanjima sretao i upoznao mnogo divnih žena. No žene iz beloga sveta, neosporno privlačne, nekako su tipske, kao da su sazdane pod istim kalupom... U Beogradu, svaka žena u sebi nosi nešto specifično, samo njoj svojstveno. Nešto što je čini posebnom. Istina, strankinje su bogatije, lakše im je da se dobro obuku, kupe kvalitetnu obuću, garderobu u trendu i ekskluzivne parfeme, ali Beograđanke koje takav luksuz sebi ne mogu da priušte, po eleganciji za strankinjama nimalo ne zaostaju. Oduvek sam se divio sposobnosti ovdašnjih devojaka da sa mesečnim platama kakve su naše, malim stipendijama ili džeparcima dobijenim od roditelja, uspevaju da izgledaju kao da su izašle iz najboljih italijanskih ili francuskih butika. Nemajući dovoljno novca za kupovinu modnih noviteta čuvenih firmi, Beograđanke garderobu dobavljaju od švercera, uglavnom proizvedenu u zemljama prepoznatljivijim po siru, muzici i kobasicama nego po modi, ili nose haljine, suknje i komplete, uz pomoć baka i majki, sašivene po šnitovima izvađenim iz "Burde" i sličnih časopisa. I pored toga, mlade Beograđanke izgledaju sjajno. Mnoge od devojaka nasumično odabranih na ulicama našeg grada mogle bi hodati modnim pistama najpoznatijih svetskih centara... kada bi htele. Poneke to i učine. Otisnu se u svet i zasene ga lepotom. Nije tajna da na beogradskim ulicama svakoga dana srećemo neuporedivo lepše žene od onih što ih gledamo na televiziji, u stranim filmovima i serijama, izborima za Mis ovoga ili onoga. Beograđankama, titule lepote nisu potrebne. I bez titula one znaju koliko su lepe.
Zbog toga, mi Beograđani, spadamo u red srećnih ljudi. Srećni smo jer ne moramo da iz nekog Singapura, Toronta ili Melburna čitav dan putujemo avionom kako bismo došli u Beograd i videli najlepše žene sveta. Ne. Mi jednostavno izađemo na ulicu, sednemo ispred "Ruskog cara" i lepotice su pokraj nas. Sve što treba da uradimo je da se prepustimo uživanju u lepoti beogradskih dama i damica, i pazimo da se ne istrčimo, i u naletu osećanja priznamo im koliko su nam drage i koliko ih volimo...
Sa Beograđankama uvek treba biti na oprezu. Koliko god ih voleli, ne smemo sebi dozvoliti da ih razmazimo. Ako se razmaze i opuste, više neće biti kakve su sada. A upravo takve kakve su, temperamentne, ponekad previše pričljive i posesivne, ali beskrajno ljupke i nežne, dopadaju nam se i ne bismo da ih menjamo.
Čim se razvedri (meteorolozi su najavili poboljšanje vremenskih prilika), otići ću do "Ruskog cara". Večeras tamo imam važnih i neodložnih obaveza. Ugovorio sam sastanak sa slatkom, simpatičnom Beograđankom. Susret sa njom ne bih propustio ni zbog čega na svetu...
Možda čak ni zbog trka Formule 1, ili malog fudbala. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 26/2/2011, 10:15 pm | |
| Moj Beograd
Cvetkova pijaca (nekad i samo Cvetko) je naziv jednog od beogradskih i zvezdarskih krajeva, čiji naziv potiče od Cvetkove mehane odn. Cvetkove pijace, koji su opet nazvani po lokalnom preduzetniku, Cvetku Jovanoviću. U oglasima za nekretnine kraj se navodi kao "Cvetkova pijaca" a u svrhu prostorne odrednice kaže se i "kod Cvetka", "do Cvetka"Položaj
Cvetko se nalazi duž Bulevara Kralja Aleksandra (ranije Revolucije), na polju južno od zvezdarskog brda, na najistočnijem delu ranijeg vračarskog područja - odatle naziv Vračarsko polje. Kraj je udaljen oko 3,5 kilometra od centra Beograda (Terazija), prostire se oko pijace. U okolini su krajevi Konjarnik, na jugu i Lion na zapadu.
Administrativno rečeno, na samom prostoru pijace se graniče mesne zajednice MZ Zvezdara (zapad) i Zeleno Brdo (istok), a sa druge strane Bulevara se nalaze MZ Vračarsko polje (jugozapad) i MZ Ćirilo i Metodije (jugoistok).
MZ Vračarsko polje
Granice mesne zajednice "Vračarsko polje" su: ul. Stanislava Sremčevića (prema severozapadu i zvezdarskoj MZ Lipov Lad, Bulevar K.A. (severoistok, uglavnom MZ "Zvezdara" i malo MZ Zeleno Brdo), ul. Topalovićeva, Donska i iznad Doma Zdravlja Zvezdara (jugoistok, MZ Ćirilo i Metodije) i ul. Vojislava Ilića prema opštinama Vračar i Voždovac. Glavna ulica ovog područja je Gospodara Vučića, koja se spaja sa Bulevarom kod pijace (južno) i dalje vodi ka Autokomandi (generalno na zapad), dolinom bivšeg Čuburskog potoka.
Karakteristike
U kraju preovladavaju porodične kuće. Višespratnice sa komercijalnim sadržajima u prizemlju, izgrađene 1970-tih, nalaze se duž Bulevara, zapadno od pijace. Istočno, između Bulevara i ul. Vjekoslava Kovača se nalazi šest solitera u nizu, sa fasadom od crvene opeke, kosih krovova, izgrađeni 1950-tih. U okolini pijace (uz koju se nalazi i supermarket i niz lokala) nalaze se: prema severoistoku, jedan objekat beogradskog vodovoda i Sportski centar "Zvezdara", poznatiji kao "Olimp", sa bazenima i raznim terenima; prema jugoistoku je Dom zdravlja Zvezdara. Prema popisu iz 2002. kraj (MZ Vračarsko polje) ima 4843 stanovnika.
Istorija
U 1930-tim, područje Cvetka je bilo daleki istočni kraj Beograda. Preduzetnik beogradski, Cvetko Jovanović, posedovao je ovdašnju kafanu (mehanu) i okolne placeve, pa će kraj postati poznat kao Cvetkova Mehana.
Posle Prvog svetskog rata, kraj oko Olimpa su naselili Kalmici, poreklom sa obala Kaspijskog mora, begunci od Ruskog građanskog rata nakon revolucije 1917. Oni su 1929. u Kozarčevoj ulici (severozapadno od Istočne kapije Beograda) podigli budistički hram, pagodu mongolskog tipa, razrušenu 1944. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 1/3/2011, 7:04 pm | |
| Moj Beograd
Ljudi iz mog kraja se hrane zvezdanom prasinom i zive u velikom kolazu starih filmova...njihova profesija je da s vremena na vreme udahnu smek i vrate Beogradu dusu. Neki novi klinci ce poslusno donositi pivo drustvu sa coska i sa uzbudjenjem se hvaliti po skoli....veliki, mali, obrazovani i sputani ljudi iz mog kraja ostavljaju za sobom trag i daju Beogradu ono po cemu se razlikuje od drugih gradova. I samo ako im se dobro zagledate u oci videcete da svako od njih ima po jednu zvezdu koja vecno pada, i daje njihovim ocima vrlo cudan sjaj. Moj Beograd ima jednu Tanju koja svakog dana lanca po gradu i nikad se ne zna odakle zove. Moj Beograd ima jednu Anu po kojoj se zove jedan butik i par muskih srca koja jos nisu prezivela njeno odrastanje. Moj Beograd ima jednog Milosa, zbog koga su se silne devojke vozile autobusom br 31, koji prolazi kroz moj Beograd. Moj Beograd je imao jos mnoge divne ljude. Sada te ljude ima Amerika, Francuska, Nemacka, Austrija, Svajcarska, neki strani svet koji ne zna da su oni dusa jednog grada. Nama oni strasno ovde nedostaju....Beograd bez njih, polako se pretvara u zgrade i ulice, a sa njima bio je mnogo, mnogo vise!!!!" | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:27 pm | |
| Len Belošević zabeležio je u "Pittsburgh Post Gazette" sledeće: "Beograd je grad mističnih suprotnosti. Dok sam šetao Knez Mihailovom, prepunom pešačkom ulicom, koja vodi od centra Beograda do Kalemegdana, nisam uočio nikakav dokaz da Srbiju pritiskaju privredni i politički problemi. Kafići su prepuni veselih Srba koji ispijaju kafu, srpsko pivo ili nešto jače kao što je šljivovica. Bez neke očigledne brige, ovi ljudi dokono razgovaraju o životu, ljubavi i, naravno, politici, ili ravnodušno posmatraju pešake, uključujući moderno obučene žene, koje su izašle da bi obavile staroslavni društveni ritual, odnosno da bi bile viđene. Stiče se utisak da su ovi ljudi, dok piju, odnosno šetaju, bolje raspoloženi i manje zabrinuti od šetača na bilo kojoj američkoj gradskoj ulici."
Sve to se i potvrđuje u refrenu popularne pesme o Beogradu: "Moj Beograd srce ima i u njemu ljubav čistu, Moj grad ruke širi svima i ljubav svakom pruža istu…" | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:27 pm | |
| CAPA CUPA Autor: Aleksandar Saša Ignjatović
Svaki bolji restoran u svetu na jelovniku ima "specijalitet kuće". Često takvi specijaliteti ulaze u mega kuvarske vodiče, imaju svoju istoriju, pamte se konobari i kuvari koji su ih osmislili, Francuzi im, priča se (nisam video, pa baš i ne verujem), dižu i spomenike. E, skadarlijski "Zlatni bokal" ima svoj, jedinstveni izum da prste poližeš - "Capa cupa". Istina da je ova čarolija u zemljanom loncu kasnije (nekom stereotipnom mozgu je bilo "too mach" da se u uglednoj skadarlijskoj kafani specijalitet kuće zove tako, tako, tako... srpski) nazvana "Veseli boem", pa se i sad valjda tako lažno predstavlja, ali nešto mislim da "Bokalče" ne bi bilo ni upola tako zanimljivo da nema "Capa cupa" na meniju. Dugo sam pokušavao da saznam kako je ukusna papazjanija dobila svoje originalno ime, ali mladi konobari su me samo belo gledali i slegali ramenima, dok jedne noći nisam naleteo na starog kelnerskog vuka Mileta koji mi je, negde pred jutro, kada je već skinuo svoj grimizni prsluk i stavio pred sebe obaveznu lozu za pred put kući, po ko zna koji put potvrdio zašto je taj ludi Beograd najgostoljubiviji grad na svetu.
Nastanak specijaliteta sigurno će ući u kafansku istoriju Beograda, ali mogao bi i onu pravu, ratnu... Elem, kada je NATO, 1999. godine, bombardovao Beograd i kada je "šizela" zatvarala i najortodoksnije beogradske birtije, restoran "Zlatni bokal" nastavljao je da radi. Dva orkestra, "Šajka" i "Varoš kapija" svirkom su nadjačavali "šizelu", eksploziju bombi, i sačekivali "smirelu". Lumpovalo se u "Zlatnom bokalu", točilo se piće, pevalo do zore. Doduše, kuhinja nije radila iz opravdanih razloga, i gosti su mogli da dobiju tek nešto da zameze.
Jedne aprilske noći pod bombama, oko tri časa iza ponoći, u "Zlatni bokal" ušlo je veselo društvo - Italijani. Nacvrcani diplomata iz italijanske ambasade doveo je u "Bokalče" kompletan italijanski diplomatski kor! Italijani su tada bili među retkima koji nisu zatarabili ambasadu i koji su zajedno sa Beograđanima dočekivali i ispračali "šizelu i smirelu". Poznati boemi i gurmani, Italijani su naručili piče, ali i iće – dajte specijalitet kuće!
Osoblje u "Zlatnom bokalu" se uzmuvalo. Kakav specijalitet kuće dok na Beograd padaju bombe?! Ali, profesija nije smela da bude osramoćena, a kamoli kafana!
Mile je uleteo u kuhinju i zavapio dežurnom kuvaru:
- Pripremi mi neki specijalitet kuće, došli gosti iz italijanske ambasade!
- Kakav, bre, specijalitet?! - zgranuo se kuvar.
- Izmisli nešto, naseckaj, onako capa cupa, što brže, nemoj da se brukamo!
Vispreni kuvar je povadio iz kafanskog zamrzivača sve što je imao. Meso, paprika, paradajz, luk… sve na dasku, pa nožem capa cupa i… Italijani su na velikim metalnim ovalima i zemljanim ćupovima dobili mešano meso, pljeskavice, ražnjiće i svakojake srpske krkanluke garnirane raznoraznim sosovima i povrćem. Oduševili su se "specijalitetom kuće" iako je bio prava bomba za njihove žabarske želuce naviknute na paste i pice. Došli su sutradan uveče, ponovo naručili "specijalitet kuće", pa sutradan, pa... i ostade "capa cupa"…
Često gosti u "Bokalčetu" i sad naručuju specijalitet kuće "Veseli boem", ali Mile i stara kafanska garnitura dobro zna ko su pravi skadarlijski veterani. Oni naručuju "Capa cupa". I sete se uvek zajedno "šizele" i "smirele", italijana i boemskih noći koje se u Skadarliji nisu prekidale ni kad su na Beograd padale bombe. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:30 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:30 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:31 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 3/3/2011, 8:31 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 6/3/2011, 2:27 pm | |
| Kultura i umetnost  Beograd je središte kulture i umetnosti Srbije. U Beogradu stvaraju naši najznačajniji umetnici, godišnje se održi više od 11.000 pozorišnih predstava, izložbi, koncerata, performansa i drugih umetničkih programa, gostuju brojni eminentni stvaraoci iz sveta umetnosti. Beograd je sedište najviših državnih i nacionalnih institucija kulture i umetnosti: Srpske akademije nauka i umetnosti, Narodne biblioteke Srbije, Narodnog muzeja, Narodnog pozorišta i Univerziteta umetnosti. U Beogradu se nalaze najznačajnija dela arhitekture, Kalemegdan i Beogradska tvrđava, spomenici kulture i druga nepokretna kulturna dobra, brojna arheološka nalazišta sa materijalnim ostacima koji svedoče o razvijenoj civilizaciji i kulturi na tlu Beograda od praistorije do danas. Grad Beograd osnivač je 36 ustanova kulture (11 pozorišta, 8 ustanova zaštite, 4 biblioteke, 13 centara za kulturu i galerija) i 2 javna preduzeća za koje obezbeđuje uslove rada, a istovremeno pomaže realizaciju programa i programskih projekata 231 ustanove i umetničke asocijacije. Grad Beograd je osnivač i pokrovitelj 11 manifestacija u oblasti kulture (FEST, BITEF, BEMUS, BELEF, Međunarodno takmičenje muzičke omladine, Festival dokumentarnog i kratkometražnog filma, Oktobarski salon, Radost Evrope, Beogradski sajam knjiga, Filmski festival u Sopotu i Beogradski džez festival), a pomaže i programe 69 manifestacija u oblasti kulture koje se održavaju u Beogradu. U Gradskoj upravi za kulturu i umetnost zadužen je Sekretarijat za kulturu. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 6/3/2011, 6:23 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 12/3/2011, 3:47 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 6:25 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 10:31 pm | |
| Singidunum - okrugli grad  Nakon milenijumskog procvata i mističnog nestanka na daleko čuvene vinčanske kulture, o Beogradu starog veka se nije mnogo govorilo. U tim burnim vremenima smenjivale su se u njemu vojske i njihovi manje ili više slavni vladari, mnogi doseljenici, putnici namernici i vidovnjaci. Prave obrise „metropole“ ponovo dobija tek tokom prva četiri veka naše ere, kada u okviru Rimskog carstva postaje atraktivna lokacija za život. Temelje Singidunuma ili „okruglog grada“ postavilo je u 3.veku p.n.e. keltsko pleme Skordisci, čije su nekropole i umetnički predmeti pronađeni na Karaburmi. Najpre je sagrađeno kameno utvrđenje, legijski logor - kastrum, oko koga su se, naseljavale porodice vojnika, trgovci i zanatlije, koje su vojni logor snabdevali potrepštinama. Tako je nastalo civilno naselje, građeno po uzoru na Rim sa sve širokim ulicama ukrštenim pod pravim uglom, vodovodom i kanalizacijom. - Singidunum je mali grad, koji je u poređenju sa čuvenim rimskim gradovima pre bio varošica sa tri puta više vojnika nego običnih građana. U utvrđenom prostoru sa ulicama i kanalima, barakama-spavaonicama i „generalštabom“, bilo je smešteno oko pet, šest hiljada vojnika i legat, po činu jednak otprilike današnjem generalu. Logor se širio do današnje Rajićeve ulice, gde je bio njegov centralni ulaz, a na prostoru Donjeg grada nalazilo se civilno naselje sastavljeno od doseljenika iz svih delova imperije - objašnjava Stefan Pop Lazić iz Arheološkog instituta. Protezala se ta svojevrsna metropola od oko 8.000 stanovnika preko Beogradske tvrđave, Obilićevog i Kosančićevog venca, dela Dorćola i Trga Republike, pa sve do Bulevara kralja Aleksandra. Ulice Kneza Mihaila, Uzun Mirkova, Dušanova i Kralja Petra I ostale su u istom položaju kao i u rimsko vreme, a Bulevar je bio glavni put za Viminacijum, gradić u blizini Požarevca. Odatle se preko sadašnjeg Pionirskog parka i Taša nastavljalo rimsko groblje. Tu su i pronađene mnoge nadgrobne ploče, a oko 270 rimskih grobova se čuva u Institutu za arheologiju. Plodno zemljište Voždovca, Čukarice i Senjaka poklanjano je penzionisanim vojnicima, dok su današnji Mali Mokri Lug, Ritopek i Grocka bili važna vojna utvrđenja. Singidunum je imao status slobodnog rimskog grada sa sve skupštinom na kojoj se odlučivalo o najbitnijim pitanjima vezanim za gradski život. Za razliku od čuvenih rimskuh gradova, najverovatnije nije imao amfiteatar, prostor za pozorišne i gladijatorske igre, te arheolozi smatraju da su se velike manifestacije odvijale na glavnom trgu. - Glavni trg Singidunuma, stecište veoma aktivnog društvenog života u to vreme, bio je verovatno na mestu današnje Narodne banke u Kralja Petra. Tu smo pronašli niz žrtvenika i spomenika božanstvima koji su obično krasili rimske trgove - kaže Pop Lazić. Sa centralnog trga, gde je bio smešten čuveni rimski forum sa gradskim većem i upravnim zgradama, širile su se dve glavne ulice duž današnje Vasine i Knez Mihailove. Tu su se nalazile brojne tržnice i stambene zgrade. Na Platou kod Kapetan Mišinog zdanja na Studentskom trgu bilo je veliko javno kupatilo sa toplom i hladnom vodom, svlačionicom, prostorijom za masažu, a moguće i vežbalištem. Kosančićev venac krasila je jedna od najlepših vila Singidunuma. Dekorisana freskama i mozaicima tipičan je primer izgleda kuća uglednih i imućnih ljudi Singidunuma. Zapanjuje i podatak da su neke od njih imale čak i podno grejanje. - Sistem podnog grejanja se sastojao iz dva podna sloja između kojih je strujao topao vazduh. U posebnoj prostoriji postojala je ogromna peć i sistem pumpi koje su omogućavale protok toplog vazduha kroz pod. Ovakvi su sistemi grejanja u jednom periodu bili rasprostranjeni u rimskim gradovima, što možda zvuči iznenađujuće obzirom da je većina sadašnjeg Beograda dobilo toplu vodu tek 2002. godine. Dedinje i neka periferna naselja i dalje nemaju razvijen kanalizacioni sistem - tvrdi Pop Lazić. Ostaci slavnog rimskog grada sada se mogu videti samo na mestu nekadašnje Narodne biblioteke na Kosančićevom vencu, kao i u Rimskoj dvorani Biblioteke grada. Delovi logorskog bedema i jedne od kula osmatračnica i dalje stoje u blizini Zindan i Leopoldove kapije. - Na Savskoj padini, na našu veliku žalost, nisu nikada vršena veća istraživanja, a smatra se da se baš na tom mestu krije najstariji sloj Beograda - zaključuje Pop Lazić. Trgovci i kafandžije „Rimski Beograđani“ najrađe su bili trgovci, kao unosno zanimanje pokazalo se i držanje kafana, a mnogi su, zbog velikih potreba vojnika, gajili povrće i voće i bavili se stočarstvom. Ulice Tadeuša Košćuška i Jovanova vrvele su od zanatlija. Pronađene antičke peći svedoče da se upravo ovde krajem trećeg veka, osim kožarskih i radionica za pravljenje dekorativnih predmeta od kostiju, nalazila i radionica za proizvodnju posuđa.
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 10:31 pm | |
| Čukarica je jedna od 16 beogradskih opština. Pretežan deo od preko 180 hiljada njenih stanovnika živi u modernim gradskim naseljima koja su ravnopravni deo milionskog Beograda. Pre stotinak godina, iako od najužeg centra Beograda udaljena samo šest kilometara, Čukarica je bila malo naselje sa oko 800 stanovnika koje je pripadalo Žarkovačkoj opštini. Ime je dobila po mehani Stojka Čukara koja se nalazila između puta i Topčiderske reke. Njenom usponu doprinela je izgradnja prve srpske železničke pruge od Beograda do Niša, puštena u saobraćaj 1884. godine. Razvoj industrije na ovoj teritoriji brzo je doveo do prerastanja Čukarice u samostalnu opštinu. Ostvareno je to ukazom kralja Petra I Karađorđevića od 30. decembra 1911. godine. Ovaj datum i danas se obeležava kao Dan opštine Čukarica koja je tada postala opština ali još nije pripadala Beogradu. U sastav glavnog grada ući će dvadesetak godina kasnije. Dobijanjem gradskog statusa Čukarica je izgubila opštinu a njeno jezgro postalo je XIV beogradski kvart dok su Mihajlovac i Banovo brdo dospeli u XIII. Kada su, posle drugog svetskog rata, u Beogradu 1952. godine ukinuti rejoni i formirane opštine, nijedna od njih ne nosi ime Čukarice, dotadašnjeg VII gradskog rejona. Tek od 1957. godine, posle nove reorganizacije, Čukarica i imenom postaje jedna od deset opština na užem gradskom području. Opština Čukarica prostire se jugozapadno od starog beogradskog jezgra. Na oko 3,5 km uzvodno od ušća Save u Dunav, graniči se sa opštinama Savski venac i Novi Beograd. Najpre između Ade Ciganlije i Ade Međice, pa sredinom Save, ide njena rečna granica. 3,5 km jugozapadno od Umke napušta Savu i, lomeći se od jugoistoka ka istoku, izbija na Ibarsku magistralu u predelu Lipovičke šume zahvatajući atare Umke, Velike Moštanice, Sremčice, Ostružnice, Rušnja, Železnika i Žarkova. Na ovom delu, Čukarica se dodiruje sa opštinama Obrenovac i Barajevo. Obilazeći područje Rušnja, opštinska granica vraća se na Ibarsku magistralu i njenom sredinom stiže do saobraćajnice koja razdvaja Čukaričko naselje Cerak i Rakovički Vidikovac. Ide zatim sredinom Ulice Kneza Višeslava, spušta se niz Košutnjak kraj Pionirskog grada (koji pripada opštini Rakovica), pa ide trasom Železničke pruge do njenog prelaska preko Topčiderske reke u Topčiderku , dalje, sredinom ove reke do njenog ušća u Savu. (...) Sve do sredine 19. stoleća glavna skela za izvoz stoke iz Srbije u Austro-Ugarsku bila je kod Ostružnice a trgovina stokom bila je tada najvažniji izvor prihoda srpskog naroda. Prikupljanje Austrijanaca i srpskih dobrovoljaca za napad na Beograd 1789. godine obavljeno je kod Ostružnice gde je 11. septembra bio postavljen most preko Save. Skupština srpskih starešina od 23. aprila do 3. maja 1804. godine (po starom kalendaru) u Ostružnici od odlučujućeg je značaja za dalji tok Prvog srpskog ustanka. U Ostružnici je, inače, sve do oslobođenja Beograda 1807. godine, bilo sedište Karađorđevog, to jest glavnog ustaničkog stana. U ovom selu tada je otvorena prva osnovna škola u ustaničkoj Srbiji. Od sedam narodnih skupština u vreme Prvog srpskog ustanka, na teritoriji danačnje čukaričke opštine održane su još dve 1805. u Pečnima i 1806. opet u Ostružnici. U Prvom svetskom ratu, Čukarica je poprište krvavih borbi 1914. i 1915. godine. I prilikom oslobađanja Beograda u Drugom svetskom ratu, Čukarica je bila poprište žestokih borbi. Između 15. i 20. oktobra, na liniji šećerana - čukarička železnička stanica tunel - crkva -škola, borbena grupa nemačkog pukovnika Cimermana uporno je branila prolaz i mostobran preko Ade Ciganlije za izvlačenje nemačkih jedinica. (...)  hram Sv.Djordja | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 10:32 pm | |
| Име Вождовац, везано је за значајан историјски догађај из 1806. године, када је вожд Карађорђе, са овог простора командовао операцијом ослобађања Београда од Турака. На месту са кога је покренуо војску, данас је здање Вождовачке цркве . Предводећи групу од 3.000 устаника, на некадашњој Стамбол капији, која се налазила у близини данашњег Народног позоришта, погинуо је војвода Васа Чарапић, рођен у Белом Потоку, селу подно планине Авале, највишег врха општине Вождовац. Постојећа насеља са најдужом традицијом су села Кумодраж, Рипањ, Бели Поток, Јајинци, Раковица, Пиносава и зуце, у подножју Авале, која се помињу у турским документима из 16 века, а претпоставља се да су постојале и раније. Иако ниска, тек 511 метара, Авала доминира овим подручјем, пружајући изванредан поглед на заталасану Шумадију и равницу преко Саве и Дунава. На месту средњевековног града Жрнов, на Авали, који је зарушен и напуштен у XVIII веку, сељаци из околине, пронашли су посмртне остатке српског војника, настрадалог у I светском рату, 1915. године. Сопственим средствима, 1922. године, подигли су му спомен обележје. Касније је државни одбор за подизање сопменика Незаном јунаку, уместо овог скромног монумента подигао репрезентативни маузолеј са каријатидама, дело вајара Ивана Мештровица, отворен 1938. године. Авала је од увек била омиљено излетиште Београђана и њихових гостију, који су је посећивали и посећују не само због потребе да се поклоне сенима Незаног јунака, већ и због угодног боравка у недрима листопадних и четинарских шума. Општина Вождовац, уз поменуте, чува још обиље историјских споменика и спомен обележја. Као трајну успомену на патриоте страдале у Јајинцима, где је током II светског рата немачки окупатор стрељао више од 80.000 људи, Вождовчани брижно одржавају ове споменичке целине. Са пијететом, они брину о родној кући војводе Степе Степановића у Кумодражу, војсковода који је у I светском рату, бриљантно командовао II армијом, у церској и колубарској бици и многим другим операцијама од 1914. до 1918. године. Spomenik Neznanom junaku, Avala  nestoBanjicka suma  | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 10:34 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 13/3/2011, 10:35 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 20/3/2011, 2:59 pm | |
| UTOČIŠTE DUHA Autor: Aleksandar Saša Ignjatović
Kafane su, napisao je svojevremeno jedan Španac, neutralne teritorije za beskućnike duše, nepomično središte točka odakle čovek može da vidi sebe, da sebi bude i svedok i sudija, sam svoj ironični biograf između dve cigarete. Elem, Špancima svaka čast, ali valjda nigde u svetu nema takve veze kakva postoji između Beograđana i njihovih kafana.
Gotvo dva veka istorija Beograda priča je i o njegovim kafanama. A priče o kafanama uvek su priče o ljudima.
Simo! Vinjak i kiselu.
Stiže, komšija!
Nema za beogradske ćeflije lepšeg osećaja od onog kad je u svojoj kafani. Tamo gde ga svi znaju, i on sve poznaje. Tamo gde s posla može da trkne na jednu s nogu. Prošeta od kuće u papučama. Gde mu svirači počnu onu njegovu čim ga vide. Gde pije na crtu. Gde ga u zoru bude tanjirom one masne i slasne teleće čorbe...
Ima u Beogradu i kafića i ekskluzivnih restorana, elitnih klubova i diskoteka, ali duša svakog pravog Beograđanina vije se po nekoj lokalnoj kafanici ili birtiji. I najmanje je važno što se meni čita sa fleka na stolnjacima, što nema erkondišna, ili što je kelner Voja zaboravio da veže kravatu... Zato je tu uvek neko mezence (samo za stalne goste), mnogo praznih priča, nikad ostvareni planovi i ideje... Tu smo svi političari koji znaju kako da se izvučemo, svi smo selektori fudbalske reprezentacije, najveći ljubavnici i, uopšte, znalci svega i svačega. Kao svi pravi Srbi. A gde se to drugde može sem u kafani.
Priča se da je početkom prošlog veka u Beogradu na svakih pedeset stanovnika bila po jedna kafana. Sada ih ima oko 2.000, i svaka ima neke svoje goste. I policajce i lopove, i lekare i njihove pacijente, i uspešne i propalice, i biznismene i biznismene. I novinare, naravno. Te velike pričaonice u kojima je i suv lebac slađi nego šnicla kod kuće, u kojima i poslednji dinar traje do svanuća. A onda, Jovo nanovo.
Vidimo se na starom mestu.
Poziv. Kao zakazivanje ljubavnog sastanka. I više od toga. Uostalom, sve je mnogo jasnije kada se pročita beogradska definicija kafane, nepoznatog autora s početka dvadesetog veka: Utočište usamljenima i tužnima, meraklijama i kavgadžijama, secikesama i džambasima, pesnicima, trgovcima i političarima.
Svima nama. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 20/3/2011, 3:00 pm | |
| RECEPT: “BEOTORTA” Autor: Milenković Kristina
Potrebno je:
- Nekoliko veselih stranaca sa interesom za umetnost, kulturu, I izlete - par strucnih vodica za grad Beograd - mnogo starih zdanja - nekoliko koncertnih izvedbi - par nepretrpanih I nikako kic izlozbi - dobro raspolozenje - odgovarajuci temperaturni uslovi, promenljivog karaktera (sž razlogom), - par aviona, jedan balon ili cepelin, - iznajmljena recna jahta, - I dosta zelenih povrsina obradjenih I neobradjenih
Priprema traje oko desetak dana, u zavisnosti od brzine turistickih vodica. Ako su atleticari moze I brze, ali opet pazljivo sa gostima, ne poznajemo njihove fizicke sposobnosti. Priprema: Recna korita naliti do 2/3 visine vulkanske planine Avale, Savom I Dunavom, Adu Ciganliju cemo ostaviti na kraju za flamb. Kalup velicine starog Beograda iz perioda kada se nazivao Singidunum dobro oljustiti od zastarelih fasada a zatim pompezno restauirati. Posvetiti se takodje I staroj arhitekturi Zemuna radi dodatnog prelivanja iz jednog raspolozenja u drugo. Dedinje ne dirati vec ga blago dodati prethodno navedenim sastojcima. Iz istorijskog arhiva Beograda, dovesti jos nekoliko “kuvara” ako dodje do eventualnog zakuvavanja situacije. Prvo smestiti goste na tlu Novog Beograda u “Hajat”-u, znaci sto dalje od vrelog lonca, a zatim posle kraceg odmora u kalup. Ovde ce se povremeno vracati da srede svoje utiske da ne bi igrom slucaja ostalo sve zabelezeno samo foto-aparatima. Glavne sastojke dobro ucvrstiti Beogradskom tvrdjavom. Fino naredjati Despotovu kulu, kapiju, Zindan kapiju I Leopoldovu kapiju. Ostatke rimskog bedema I Ruzicu cemo sacuvati za dekorativni deo. Barutanom zaciniti pa ponoviti redjanje ali Sahat kulom, Baroknom kapijom, Kulom Nebojsa I Rimskim bunarom.Pripaziti na dubinu bunara da ne propadne ceo fil. Kroz Biblioteku grada Beograda se dobro obloziti papirom ili folijom I ostaviti goste 30 minuta da se prohlade. Potom po izboru nafilovati ili Narodnim ili Nikole Tesle muzejem. Sve dok osnovni sastojci (gosti) ne dobiju sedefasto plavu boju insistirati na muzejima. Ako treba vratiti ih I na Kalemegdan u Galeriju prirodnjackog muzeja ili Vojni muzej, ali moraju da poplave. Potom ih ostaviti da se ohlade u Botanickoj basti “Jevremovac” a mogli bi I da se bolje prohlade sa privatnom studentskom izlozbom minerala I stena, preko puta, na Rudarsko-geoloskom fakultetu. Da igrom slucaja ne povrate predjasnju temperaturu dobro ih razladiti dvocasovno iznajmljenom jahtom na kojoj ce biti priredjena prijatna zabava I ukusna vecera. Tako pripremljene goste fino premazati bastinama od Andricevog venca do Studentskog trga. Postepeno umesati Knez Mihajlovu, Opservatoriju I Muzicki paviljon na Kalemegdanu pa potom Skadarliju sa izvodjenjima starogradskih pesama. Da se slucajno ne primeti da manjkamo sa muzickom kulturom bila bi neophodna I poseta “Kolarcu”, ili bilo kojoj od institucija koje bi mogle u periodu prebivanja nasih gostiju u Beogradu, da izbace na svom repertoaru operu, balet ili neko od mnogobrojnih koncertnih izvedbi. Potom se pece poseban nabujak. Beogradski reon zagrejati na 36 stepeni Celzijusovih, podmazati kalup grada pa naizmenicno redjati: kulturno-istorijske spomenike sa urbanom savremenom arhitekturom. Svaki sloj podmazati sa malo beogradske civilizacije da nam nabujak ne bi slucajno splasnuo jer ipak smo mi veselog duha. Da bi smo proverili kako to izgleda, mozemo iznajmiti turisticki balon I baciti pogled odozgo na vec pripremljeno. Ako je nabujak propao odlazimo na adu Ciganliju gde cemo goste uputiti u “Golf”, pecanje I sportove na void tj. na kulinarskom jeziku – flamb. Sve u svemu trebalo bi da valja. U slucaju da nesto nije kako treba oblikovati tortu sto je moguce lepse I ukrasiti je Gardosom ili Hramom, mozda moderniji oblik ,“Arenom”… a ako vam se ovaj recept ne svidi, postoji jos jedno resenje. Zguzvajte ga I bacite u “Sesir moj” ili kod “Dva jelena”, pa zatim na veceru I desert “Kod tri sesira” | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 22/3/2011, 8:57 pm | |
| BEOGRAĐANKE Autor: Srđan M. Dojković
Nedelja. TV program kao i obično nezanimljiv nedeljom, mada ni ostalim danima nije bolji. Ubistveno je dosadno. Dosađuju se japanske ribice u akvarijumu, papagaj Žaki i pauk u najvišem uglu moje sobe (ostavljam ga da tu boravi iz samo meni znanih razloga). Kroz prozor vidim da je dosadno i komšiji poštaru. Ne zna šta će sa sobom, stoji pored kola i gluvari. Bezgranična dosada obuzela je čak i poslovično vredne mrave i pčele... A ponajviše mene.
Da se voze trke Formule 1, grickao bih grisine i gledao prenos. Volim trke. Podižu mi adrenalin i popravljaju raspoloženje. Ponekad se toliko uživim u najbrži cirkus na svetu da u vazduhu osetim miris benzina... Ili da je kojom srećom lepše vreme, izašao bih iz stana i sa ekipom iz kraja, na obližnjem terenu, odigrao nekoliko utakmica malog fudbala. Iako prijatelji, jurcajući za loptom u žaru borbe neretko se i posvađamo, posle čega obično odemo kućama, istuširamo se, odmorimo, i onda opušteni, ponovo se nađemo u gradu. Najčešće u "Ruskom caru", u prvom redu baštenskih stolova. Uz "koka-kolu" ili pivo, u ugostiteljskoj oazi koristimo privilegiju življenja u Beogradu.
Veoma je važno sesti baš u prvi red bašte "Ruski car". Odatle je najbolji pogled na raspupele, preplanule i nasmejane beogradske devojke. Uživanje je gledati ih kako milovane letnjim suncem kreću u osvajanje Knez Mihailove ili stoje na Trgu. Dok ćaskaju, osvežavaju se ledenim sladoledima duginih boja, sokovima i mineralnim vodama iz raznovrsno dizajniranih plastičnih boca. Svaki dan proveden u njihovoj blizini, Beograđanke nam čine praznično svečanim.
Zbog dragih sugrađanki, najlepših cvetova niklih u vrtu gradskog asfalta, moji prijatelji i ja, kozaci "Ruskog cara", zauzmemo prvi borbeni red, posedamo za sto ispod velikog suncobrana, podignemo noge na žardinjere i poput kneževa, udobno zavaljeni u baštenske - dvorske stolice, lagano ispijamo svoja pića i posmatramo najuzbudljiviju modnu reviju u gradu. Lepe i nadasve različite, pred nama defiluju beogradske princeze, crnokose, plavokose, brinete, šatirane, dugokose i kratko ošišane, a ima i onih sa obrijanim glavama. I takve sam viđao na ulicama. I one dobro izgledaju. Ništa neobično. Beograđanke su, lepota im je u genima.
Putovao sam po Evropi. Obišao Italiju, Austriju, Mađarsku, Grčku... i na putovanjima sretao i upoznao mnogo divnih žena. No žene iz beloga sveta, neosporno privlačne, nekako su tipske, kao da su sazdane pod istim kalupom... U Beogradu, svaka žena u sebi nosi nešto specifično, samo njoj svojstveno. Nešto što je čini posebnom. Istina, strankinje su bogatije, lakše im je da se dobro obuku, kupe kvalitetnu obuću, garderobu u trendu i ekskluzivne parfeme, ali Beograđanke koje takav luksuz sebi ne mogu da priušte, po eleganciji za strankinjama nimalo ne zaostaju. Oduvek sam se divio sposobnosti ovdašnjih devojaka da sa mesečnim platama kakve su naše, malim stipendijama ili džeparcima dobijenim od roditelja, uspevaju da izgledaju kao da su izašle iz najboljih italijanskih ili francuskih butika. Nemajući dovoljno novca za kupovinu modnih noviteta čuvenih firmi, Beograđanke garderobu dobavljaju od švercera, uglavnom proizvedenu u zemljama prepoznatljivijim po siru, muzici i kobasicama nego po modi, ili nose haljine, suknje i komplete, uz pomoć baka i majki, sašivene po šnitovima izvađenim iz "Burde" i sličnih časopisa. I pored toga, mlade Beograđanke izgledaju sjajno. Mnoge od devojaka nasumično odabranih na ulicama našeg grada mogle bi hodati modnim pistama najpoznatijih svetskih centara... kada bi htele. Poneke to i učine. Otisnu se u svet i zasene ga lepotom. Nije tajna da na beogradskim ulicama svakoga dana srećemo neuporedivo lepše žene od onih što ih gledamo na televiziji, u stranim filmovima i serijama, izborima za Mis ovoga ili onoga. Beograđankama, titule lepote nisu potrebne. I bez titula one znaju koliko su lepe.
Zbog toga, mi Beograđani, spadamo u red srećnih ljudi. Srećni smo jer ne moramo da iz nekog Singapura, Toronta ili Melburna čitav dan putujemo avionom kako bismo došli u Beograd i videli najlepše žene sveta. Ne. Mi jednostavno izađemo na ulicu, sednemo ispred "Ruskog cara" i lepotice su pokraj nas. Sve što treba da uradimo je da se prepustimo uživanju u lepoti beogradskih dama i damica, i pazimo da se ne istrčimo, i u naletu osećanja priznamo im koliko su nam drage i koliko ih volimo...
Sa Beograđankama uvek treba biti na oprezu. Koliko god ih voleli, ne smemo sebi dozvoliti da ih razmazimo. Ako se razmaze i opuste, više neće biti kakve su sada. A upravo takve kakve su, temperamentne, ponekad previše pričljive i posesivne, ali beskrajno ljupke i nežne, dopadaju nam se i ne bismo da ih menjamo.
Čim se razvedri (meteorolozi su najavili poboljšanje vremenskih prilika), otići ću do "Ruskog cara". Večeras tamo imam važnih i neodložnih obaveza. Ugovorio sam sastanak sa slatkom, simpatičnom Beograđankom. Susret sa njom ne bih propustio ni zbog čega na svetu...
Možda čak ni zbog trka Formule 1, ili malog fudbala. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 25/3/2011, 10:20 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 25/3/2011, 10:20 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 25/3/2011, 10:21 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 25/3/2011, 10:21 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 25/3/2011, 10:21 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 27/3/2011, 3:37 pm | |
| Enlarge this imageReduce this image Click to see fullsize BAJKA O BELOM GRADU Autor: Vladimir Marković Iz raznolike skupine Kelta, koja se lagano i skoro u neredu kretala između blagih, šumovitih brda, izdvojio se jedan na žustrom konju sjajnih sapi i krupnih očiju. Bio je to mlad čovek, pun snage i mašte, nestrpljiv, poletan. Nešto ga je vuklo ispred ostalih, zatezalo mišiće na njegovom telu obučenom u čupavo krzno, oštrilo njegov pogled, pritiskalo konja koji je frktao od umora ali i ogromne ždrebačke moći. Mladi Kelt zvao se možda Torlak. Nije osećao da je vidovit. Osećao je samo nešto čudno dok se izdvajao iz svoje skupine, da ga je nešto vuklo iza poslednjih delova šuma, nad kojima se naziralo plavetnilo beskraja. Oči su mu bile pune sjaja, šuma, neba. Voleo je slobodu, prostor, sunce. Voleo je boje, kretanje, vatru. Noću, dok su konačili u nekoj tmini, mašta mu se poigravala sa plamenovima vatre oko koje su sedeli. Sada je galopirao sekući sunčeve zrake. Izdvojio se, uzdrhtao od zadovoljstva što je sam, što može da čuje svoje damare i snažno frktanje konja koji mu je ličio na toplog, zlatastog zmaja. I onda je odjednom stao. Preseklo ga je nešto što do tada nije video. Bio je na nekom vrhu, možda nestvarnom, a pod njim, pred njim, oko njega – bajka. Pričale su mu stare žene, uz plamenove, dok je bio dete, na starom keltskom dijalektu, o čudnim, dalekim predelima i vodama koje stalno pronose sjaj sunca na svojim površinama. Pričale su o prizoru sa setom pominjući dve velike reke koje se tiho spajaju dok nad njima letovi belih ptica čine beskrajne krugove. O crvenim večerima i belim jutrima. O vetru koji se tu zaustavljao. Sada je Torlak, odjednom prekinuvši svoje snažno i strasno kretanje, gledao dve moćne reke pod sobom i zeleni beskraj iza njih. Gledao je spoj zelenog i plavog beskraja. I počela je pesma da se rađa u njemu, koja je zauzdala njegovo kretanje, koja ga je okovala zauvek za zagrljaj dveju reka, za ovu bajku punu širine, vodenog sjaja i slobode. Osećao se kao mlad, snagom i slobodom nabrekao orao koji je pronašao svoje gnezdo satkano od lepote i mreže sunčeve. Noću od mesečine i tišine. Pristizala je lagano skupina njegovih Kelta i sa čudom gledala jedinstveni prizor pod sobom i svog skamenjenog mladog konjanika čije su oči primile sjaj i boju pesme koja je strujala oko njih. Bio je to kraj njihovog lutanja. Rodila se ljubav, jaka kao tok dveju reka, duboka i neprozirna. Večna kao ove reke. Strasna kao sutoni nad njima, široka kao beskraj odakle su reke dolazile. Torlak se i sada vidi nad rekama i gradom, prema nebu, vide ga oni koji svojim rođenjem ili dolaskom na ovo mesto utonu u strasnu ljubav prema njemu. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 28/3/2011, 8:36 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 31/3/2011, 8:13 pm | |
| SLIKE IZ “ ŠEŠIRA “ Autor: Ivana Sirković
Šetajući se Skadarlijom gotovo da svako zastane pred restoranom “ Šešir moj “ i s uživanjem osmotri taj mali prostor , prepun umetničkih slika, cveća i neke topline koja, uz muziku što iz restorana dopire, daje sliku onog pravog, boemskog života zbog kog je, uostalom, ova stara beogradska ulica i poznata. Vlasnik restorana Vlada Ilić stigao je u Beograd iz Zvornika.Bilo je to još sredinom šezdesetih.I kako to u životu biva , put ga je doveo na staru kaldrmu, još starije ulice, pravo pred kafanu “ Tri šešira”U toj čuvenoj kafani postao je kelner- honorarac. U to vrame u “ Tri šešira “ su se okupljali poznati beogradski slikari Mario Maskareli i Radisav Trkulja, i uz pomoć svojih kolega i prijatelja, pošteno su “ okrečili “ kafanu dajući joj onaj svoj poseban umetnički pečat kakav nijedna kafana i restoran u Beogradu nisu imali. Gledajući kako majstorski i veštim potezima ruke na belom platnu stvaraju svoja slikarska čuda.Vlada Ilić se, još tada zaljubio u ovu profesiju. Bio sam u stanju satima da stojim i posmatram kako tu, preda mnom, nastaju planine,reke...Kako se rađa nebo koje bi, uz nekoliko poteza ruke, slikar pretvarao u nasmejano ili natmureno, što je meni izgledalo potpuno neverovatno- seća se Vlada Ilić i dodaje da je često tadašnji šef “ Tri šešira” Neđa umeo da ga kritikuje da više gleda u slike nego u goste. Ali to Vladi nije smetalo da svakim danom, posmatrajući slikare i njihova dela, postaje sve veći znalac i zaljubljenik u slikarstvo. Čvrsto rešen da i on jednog dana ima restoran u ovoj boemskoj ulici koja ga je pri prvom susretu osvojila, a koju je on iskreno zavoleo i osećao svaki njen treptaj, odlučio je još tada u maštanjima, da će, pored gostiju, važno mesto u tom restoranu imati i slike. Želja mu se posle mnogo godina ispunila, i Vlada Ilić je stekao jedan od ona tri šešira, za kojim je u mladosti žudeo. Uz to, on je danas u Skadarliji , a verovatno i u celom Beogradu, jedini pravi slikarski mecena u pravom smislu te reči.On pomaže i poznatim i nepoznatim umetnicima da stvaraju svoja platna, da ih izlažu i prodaju. Posebno volim da pomažem mladim i talentovanim slikarima- kaže iskreno.Nabavljam i materijal, platna ,boje, jer došla su neka teška vremena i nema se.Ja im pomažem iz ljudskih razloga.Želim da slikaju i uživaju u svom daru, a ne da pate što nemaju za boje i platna.Besparica je uvek bila redovni pratilac većine .Hoću da im dignem moral i vratim veru u vrednost njihovog talenta.
Prvo slikarsko iskustvo mecene stekao je sa mladim drvosečom iz okoline Leskovca koji se prezivao Trailović.Taj momak je bio, tvrdi slikara.Ali zato im ja na kraju otkupim slike po mnogo višoj ceni nego što objektivno vrede Vlada , vanseriski talenat i slikao je s istom lakoćom kao što je obarao stabla.Vlada mu je stvorio umetničko ime; Trailo.Njegove slike i danas zauzimaju veliki prostor u maloj galeriji restorana. Pre nekoliko godina bio je prokrovitelj i organizator Stefanu Đurišiću, desetogodišnjem dečaku- slikaru iz Kikinde koji je na raznim konkursima, na kojaje slao svoje radove, osvojio sto dvadeset nagrada. Bilo je to i u novinama i na televiziji - kaže kratko Vlada. Počasno mesto u njegovom restoranu imaju tri slike koje su mu poklonila deca sa posebnim potrebama, koja imaju slikarskog dara. On im je bio donator kad su slikali, otkupio je njihove slike i sve ih pozvao u restoran na ručak kako bi im do kraja ispunio taj za njih radostan dan.
U jeku bombardovanja, u proleće 1999, organizovao je žensku slikarsku koloniju, sa Oljom Ivanicki i Zuzanom Halupovom na čelu, kao umetnički odgovor na bombe koje su padale na Srbiju. Zidovi njegovog restorana krcati su slikama od podrum do tavana izdržali su na više slika nego možda zidovi mnogih muzeja. Jer Vlada prosto ne može da zamisli prostor bez slika. Za njega ne postoje dobre i loše slike. Najbolje ili najgore. Sve su mu lepe, kaže, na svoj način. U ovoj nesvakidašnjoj restoranskoj galeriji slike se nekače po nekom pravilu i redu već gde ima slobodnog mesta. Tako je nekako lepše i toplije. Kada se nekom slika proda ili pokloni, na njeno mesto odmah dolazi druga, jer za Vladu Ilića svaki prazan prostor je bezličan i sumoran. I mada mu je, kaže, svaka slika i vredna i lepa, ipak izdvaja jednu, za njega veoma posebnu sliku, koju mu je za pedeseti rođendan naslikao sin Bojan. Planira da organizuje u Skadarliji, i to uskoro, pravu humanitarnu slikarsku koloniju koja bi okupila četiri stotine poznatih i nepoznatih slikara. Biće to kolonija za Ginisa.A sav prihod ćemo dati bolesnoj deci – kaže Vlada ozbiljno, dok se pred njegovim restoranom prekrivenim cvećem zaustavlja nova ushićena grupa turista, koja je svojim aparatima odmah rešila da ovekoveči tu količinu cveća i slika, na tom malom prostoru , kao neku svojevrsnu Skadarlisku atrakciju. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 2/4/2011, 11:39 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 4/4/2011, 8:06 pm | |
| BELE RUŽE BEOGRADSKE
Autor: Marina Božović 1. ... i pre nego što se na mestu drevnoga grada Singidunuma iznova sazida Beograd i prvi put postade prestonica Srba, a u vreme Svetoga despota Stefana Lazarevića, sina Svetoga kneza Lazara, koji časnu glavu izgubi 1389. godine u Kosovskom boju protiv najezde Turaka; mlada udovica čestitog Lazarevog viteza Stojana Vujinovića, sa još nerođenim čedom Stojanovim pod srcem, hođaše od nemila do nedraga i nemaše gde glavu skloniti te tužne jeseni 1389. godine, dok ne stiže na mesto gde se reke Sava i Dunav zagrliše. I tu na mestu drevnog grada obgrljenog rekama, ugleda pećinu ispod razrušenih zidina, gde uteče od strašnoga sveta stari isposnik i vidar Simeon, koji ojađenu vitezovu udovicu od srca primi i ugosti. I te jesenje noći 1389. godine, rodi se Milica, kći slavno poginulog viteza Stojana Vujinovića. Starac Simeon sa suzama pogleda čedo u rukama, te ga predade iznemogloj majci, što mnogo postrada rađajući je. Privi majka Milicu u naručje i podiže oči ka nebu: - Blagosloven Gospod Koji mi dade da vidim plod ljubavi moje i Stojanove, na mestu večnog zagrljaja dveju reka, koje blagosiljam, jer primi mene nevoljnu kad nemadoh gde glavu svoju sa čedom pod srcem skloniti!- Lice joj odjednom čudesno zasvetle, jer Gospod ču blagosiljanje njeno i dade joj da vidi u zagrljaju reka beli grad obnovljeni sa kapijama širom otvorenim, pa poljubi kćer Milicu i reče: - Čedo Milice, ovde te ostavljam, rasti sa novim gradom belim koji mi pokaza Gospod.- I izdahnu toga časa. Starac Simeon sahrani mučenicu pored obale, ispod žalosne vrbe, da zauvek gleda mesto zagrljaja Save i Dunava, koje blagoslovi. A vitezovu kći Milicu, čuvaše starac kao najveće blago. Ruka ih Gospodnja zakloni u smutna vremena od svakoga zla; u miru Simeon sa siroticom sakupljaše lekovite trave, i s molitvama, spravljaše čudotvorne meleme, naučen od hilandarskih staraca još u svojoj mladosti. Glas o njemu daleko se još izranije pročuo, te su mnogi dolazili i nikome pomoć ne odbi, pa zato u miru življaše gajeći Milicu. Milica rastijaše dobrotoljubljem njegovim, među slavujima, cvećem i travkama; zadoji se mirisom kamilice, nane i tamjana, spokojno tumarajući po obali, livadama, sve do pitomih padina i šumaraka lekovite Avale. Tako se od malena poznanju bilja i čiste molitve nauči, i steče srce samilosno, da je Simeon od milošte svojom rukom desnicom nazivaše. I dočekaše dane 1402. godine, kada despot Stefan Lazarević nađe najkrasnije mesto od davnina i poče zidati beli grad Beograd za prestonicu, kao što blagoslovom izmoli od Gospoda i predskaza majka Miličina. Prepustivši Milicu blagoslovenom gradu koji se rađao, starac Simeon u miru predade duh svoj Gospodu. Beograd privi vitezovu kći Milicu kao anđela svoga, jer zaista i bi anđeo i blagoslov grada koji nastajaše. I stasaše Beograd i Milica zajedno, zablistavši čudesnom lepotom! Beograd otvori širom svoje kapije i prigrli u svoje toplo naručje sve ljude dobre volje, stvaraoce i pesnike, sve putnike namernike, i pruži utočište u zla vremena svim prognanima i nevoljnima, ne pitajući ko je ko i odakle dolazi. I Milica otvorikapije doma svog i srca plemenitog, koje posveti svima kojima pomoć trebaše, a mnogo beše bolnih i potrebitih, što priticahu u Beograd sa svih strana. Na sebe i na snove devojačke, lepa Milica i ne mišljaše, niti ikad za sebe išta požele, već samo za drugoga. A dovoljno je bilo pogledati je, da svaka muka i tuga iz srca čovekova nestane, jer svetlim anđelima Gospodnjim i likom i srcem nalikovaše. Blagosloven beše dan svakome, koga Milica ozari svojim bezazlenim osmehom i bistrim pogledom. Dodir njenih nežnih ruku olakša, ili odagna svaku bolest; svaka travka njenim čistim rukama uzbrana posta lekovita, tako je dobro dobrotvor njen, starac Simeun, bilju i molitvi pouči. I slivahu se u Beograd ljudi sa svih strana sveta, jer čuše za Beograd, prestonicu širom otvorenog srca i kapija, gde će naći mira i spokoja dušama svojim. A u to vreme, kralju daleke zemlje na severu teško oboli sin jedinac Kristijan, mladi princ koji se do tada lepotom i dobrotom izdvajaše od svih prinčeva na svetu. Uplaši se kralj da će jedinog svog ljubljenog sina izgubiti i neće imati kome kraljevstvo da ostavi, pa dozva sve vidare i iscelitelje, da mu naslednika iscele, ali ne mogaše ni bolest prinčevu spoznati. A ono duh prinčev od uninija pogubnog oboli, te ne vide životu nikakav smisao, pa i svaku želju za životom izgubi. Sahranjivaše već kralj svaku nadu i bespomoćno gledaše kako mu sin jedini kopni, a onda usni čudan san: prekrasna devojka bistrih očiju i anđeoskog osmeha, gle, pruža ruke i privija sina njegovog u zagrljaj, te ga povede na vrh beloga grada zagrljenog rekama, i gle, zablista kruna na glavi sina njegovog isceljenog! | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 5/4/2011, 11:12 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 5/4/2011, 11:13 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 5/4/2011, 11:13 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 6/4/2011, 10:23 pm | |
| "Avala, homerov anguron izvor je zemlje, dublja i tajnija od 511m...svaka sila tu udara... Autokomanda belo trajno deli na crno i crveno Asfalt, iznedrio je sekija, bebu, tirketa, prleta, gagu, magi...i nikako SAMO njih...slobodan je ko za zivot daje vise od zivota... Beograd: Besramnici neonskog pogleda, poganog jezika i sirokog srca, samo putnici u mestu rasturenih kofera... Bulbuder, steciste baraba, trojketove pale imperije, 'tihe noci', rodno mesto 'cilja' Vracar na uzbrdici, ukleti autor trazi svoju muzu... Veliki mostar, sravnjen sa sve frizerajem cika koste i rifatovim baklavama... Vukov spomenik razdvaja nadnicare i ucenjake, medjunarodnu muku i nacionalnu nauku, krije tajne studentskog dome... Veliki sanac, podno kalemegdana, prvo sirotiste balkana, poslednja granica ka evropi... Gradski podrum, malo ko je bio, jos se manje ko seca miscevicevih 'silueta' Gardos je osokolio YU grupu sada paradoxalnog imena... Gubarevac; hronicar zivota i smrti, ne daje bas celiku da ode [LL prele] Glavna posta. jedan se vlajko [nije stojiljkovic] zove marsovac, jer je tu, 1929. trazio da se telegram posalje na mars... Gospodarska mehana, sa grafitom: car ili prosjak, budi prijatelj ovog Mesta... Domovina; obavezno preskakati kafanu koja ima tako pokvareno ime... Dva bermudska trougla u kojima je mesto brodova nestajala mladost [onima koji su je posedovali i mudrost, mozda] sunce, konj i desert, te suma, lipa i grmec [koji se jos drzi na svetu i nije predao mech] pregazilo je vreme... Donji grad prkosi svemu sto je u kontinuumu prostor/vreem poznato...jedinstveno po povrsnosti merenja vremena: stignes mator, a uvek umres mlad... Dunav je evropska, Sava juznoslovenska, a topciderska beogradska reka...makar od kad su bulbuderski potok asfaltirali istim onim osfaltom i nazvali ga cvijicevom ulicom... Englezovac, finih manira i neraskrinkanih legendi, padina vracarske grbe, od krunske do njegoseve. MESS WITH THE BEST! Zagubica. veli taxara: Grad je najveca srpska njiva, radja svakojaka cudesa i bokore prevara...ja dodajem, rodio je i 'tramvaj', "umjetno gnojivo" te iste "njive"... Zvezdara izmedju milicevog plamteceg neba, zvezdanog gaja i izbledele zvezde danice... Zemun, nasledio strausa, getea i sumanovica, ostavlja nostalgiju, lido, izbledeli sjaj madlenijanuma i seseljev rektorat kao okus u ustima nakon boravka u beogrmudskom trouglu... Znak pitanja...i njemu je bilo tesko, ocito opisati, a meni ne deluje verodostojno...mora se osetiti, ipak... Ima dana kad nasmejani Profesor sredjuje rodoslov grckih bogova kao stihove u sansu, zvanje iz pika, kontra iz trefa... Jevremovac, predvorje raja usred betonskog mora... kalemegdan s pobednikom [di i spada]. vecnost postoji da bi ovaj greben obnavljala...eh da... Kopitareva gradina. odvezala se i kotrlja legenda o tofiji...dva sirota vrapca crvene... Kuca cveca. mramor koji cuva Tita, izmedju muzeja ustanka i vile mira. slava velikih je u njihovom padu...casa sampanjca u ponoc, druze stari... Lekino [pasino] brdo; kucerci kao golubarnici bez tekira i mavijana - nedovrseni lament na Gradom Lion, opasna mangupska adresa i jutarnji rudokop iz kojeg cika dusko vadi nedostajucu rec Manjez sa parkom bez spomenika decacima koji su mnogo obecavali... Masarikova, gdet Tin tvrdi: boemija je priprema umetnosti, za akademiju, bolnicu ili mrtvacnicu... Neimar u vecitom raskoraku izmedju graditelja i rusitelja... Nekad...nekad ova naseobina nije bila groblje... NBG ume da se oglasi milanovim EKV krikom...kako je tamno i tiho nakon vatrometa... Njegosevom jos se prividja zucko korac kako pod zlatnom levicom pronosi prvi singl bitlsa love me do... Ovo su imena koja se citaju kroz bezbroj raseljenih suza i osmeha: singidunum, veligradon, belogrados poleos, alba graeca, alba bulgarica, fejervar, belgradum, dar ul dzihad, castelbiancho, nandoralba, veligrada, weissenburg, belgrad......ova varos mimo sve ostale varosi; privlaci rat kao magnet [sugradjanka ivi andricu] Obilicev venac od mazestika do tanjuga, od manufakture saga do fabrike vesti... Prokop mandovske radosti, prljav kao moja citanka... Padinjak nosi osudjenicku mudrost: samo dupe i politika nemaju kosti Petlovo brdo gde je nina simon na jedno vece prestala da bude vegetarijanac... Picin park nikad nije dospeo na razglednice koje se salju rodbini... Pristaniste namernika, kurvi i kradljivaca nocnih predanja o tuznoj strani zivota Rospicuprija; svemir cucnuo [nista nije iza sebe sotavio, hvala mu na tome] i slusa kako cergari iz duse istresaju veliku torbu bacenih snova... Sarajevska [meta(l)]fizickom operacijom odvojena od duhe i straha. rade je tu ispisao epitaf: moje je srce bomba na skveru Savinac; na lazarevom prahu temelji tri najveca hrama- vere, znanja i zdravlja... Senjak bol stvara zbog rasutih i pogubljanih dukata s natpisom "rodjen los" Trg republike ponekad, samo ponekad, smogne snage da bude trg slobode Tasmajdan sa tajnama ispod i iznad svoje trave ponekad jos osvane kao u borinoj baladi Tesla je u beogradu proveo 32 sata; bioskop se po njemu zvao 8 godina; spomenik i muzej jos uvek odolevaju Trosarina; zaseda na zaboravljenom carskom drumu... Turska mudrost: bezi od grada koji lezi na dve vode... Usce oko kojeg brodovi ispranih naziva tuguju jer danas najlepse cure putuju avionima... Uhvatio sam jednom, u ulici koja je svoje odluzila, rec iz sna. U javi je izgubio pred divotom topciderskog proleca [za ovo ti posebno hvala] Fantom je jahao u porseu; sad robija u mitu; cuvaju ga kish, tapi, vaske i cavke...mesto uspeha je ulica, meto slave je u srcu... Hajducka cesma dva vremena i dve generacije. tu se pucalo u vladare i pevalo iz ubedjenja... Hipodrom avetinjski prazan i blatnjav kao gogoljeve price; pobedniku nisu potrebni prijatelji... careva cuprija; miris rostija, mamurluk praskozorja i umor rastimovanog orkestra... Chubura [je raj]; markoni i mile perisic je strasno raznose svetom; tu mladi zure u pesnike... ch-cha-cha seretski pozdrav za transdunavsku borchu, ovchu i krnjachu... Sumatovac oplakuju klokotristi i preostali tezgarosi estrade...sada tu neki drugi sede... Sansa odavno vise nije poslednja, a odskora vise nije ni sansa... nikad zbogom, dovidjenja. Mom gradu treba nezna rec..." | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 11/4/2011, 3:00 pm | |
| Последње боемско уточиште у Београду  „Знак питања“ је за многе уметнике сам живот. Михајловић, који преко тридесет година представља њен живи инвентар, тврди да сликари у тој кафани причају о уметности, размењују искуства, склапају послове, организују изложбе, и да им у њеној измаглици најчешће долази стваралачка инспирација. Почев од студентског избегавања досадних предавања, до пензионерских дана, „Знак питања“ представља живот многих великих ликовних уметника Београда. Једно време, почетком седамдесетих, кафана је чак и функционисала као галерија. „Није у питању само кафана и нека боемштина, једноставно мислим да овакав споменик културе не сме да буде у приватним рукама. Овај објекат, који је старији од Конака кнегиње Љубице или Манакове куће, не сме да се остави на милост и немилост некоме ко би могао да направи глупост. Ако ништа друго, да унесе апарат за кока-колу! Ја сам већ један лично избацио! На зиду где је постављен стоји написано да, док сам ја жив, персонал неће унети тај апарат унутра. Они се служе њим, али не смеју да га унесу унутра да не вређа госте, него им стоји негде у дворишту“, објашњава Михајловић. --- Он сматра да је право решење пребацивање кафане као споменика културе у својину Етнографског или Музеја града Београда који би га онда чували у садашњем облику и давали под закуп некоме као кафану. „Једна од најстаријих кућа у граду и најстарија кафана мора да преживи као кафана овог типа. Боље и да тавори, да буде потпуно запуштена, него да постане неко снобовско место“, долива вино у чашу Михајловић. Након полусатне дигресије у славу вина, Михајловић подиже поглед и показује гусле које стоје обешене на зиду. „То је овде оставио владика Амфилохије. Поред сликара и многи садашњи епископи, монаси, и попови су овде проводили време. Њихова школа је била преко пута, а и они су као сав нормалан свет често бежали са часова у кафану“ објашњава Михајловић и додаје да преко ове кафане сад познаје скоро све епископе СПЦ млађе од шездесет година. Долази нова тура пића, а конобарица додаје Макешу вотку уз извињење да немају више чаша, па мора да му доспе у досадашњу. „Ма сахранићу вам ову кафану без чаша“, покушава да направи љутиту гримасу Макеш. Конобарица се слатко осмехну и, уз опаску: „Немате ви такву душу“, доли му вотку. Уз пуне чаше, прича о судбини Знака питања се наставља. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 17/4/2011, 11:24 am | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 17/4/2011, 8:47 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 17/4/2011, 8:47 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 17/4/2011, 8:48 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 27/4/2011, 9:54 pm | |
| Jedemo male hlebove velikih dana jedemo male hlebove velikih dana i nosimo prljave kombinezone posle rada, mi duša ove zemlje i duša grada. srećni smo zbog prozora i svetla što ih krasi. na stolovima u podne srčemo toplu juhu. naše su ruke ogromne, a tela u vazduhu. mi znamo pekarnice šta peku i šta mogu, zato male hlebove ljubimo i volimo sveto i odvezemo se kadikad iz kamena grada u leto. svesni smo svoga zraka i zato smo rumeni. sa malo hleba, ali sa više zida i mnogo krovova nad glavom u jeseni mi smo zaneseni. mi što jedemo male hlebove velikih dana u očima imamo zvezdarnice, u duši imamo cvećarnice.
Slobodan Marković „Beograd progoreo ružama” | |
|  | | Hidden

 Broj poruka : 50 Godina : 38 Location : ...na granici... Humor : Ljudska glupost je veća od svemira. Datum upisa : 27.11.2010
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 27/4/2011, 10:03 pm | |
| Nekad volela...
Sada volim nekog... | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 29/4/2011, 9:52 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 29/4/2011, 9:53 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 1/5/2011, 8:05 pm | |
| Dimitrije Knežev: Beograd naše mladosti (7) Boemi, pesnici i umetnici
Behu, tamo negde četrdesetih i pedesetih godina, notorni kao društvena pojava, u Francuskoj i drugde, egzistencijalisti i bitnici. Prvi egzistencijalista koji je početkom pedesetih godina stigao u Beograd posle nedovršenih studija u Francuskoj, Vasilije Goldner, došao je u Beograd s pantalonama, na kojima je jedna nogavica bila kraća, a jedna duža; jedna plava, a druga žuta. Bila je to bruka za njegovu nesrećnu majku, arhitektu po struci i suprugu poznatog beogradskog građevinara Hadži Ota Goldnera, pisca dobre predratne knjige „Tajanstveni istok“, koja opisuje njegov hadžiluk u Jerusalim posetu poznatoj carigradskoj podzemnog građevini „Bibir Direk“ (Hiljadu i jedan stub), koja je ostala još od vizantijskih carevaÖ Eto, taj poneseni, pa pušteni Vasilije pokušao je da osnuje „Jugoslovensku sekciju svetskog egzistencijalističkog pokreta“, ali je na nesreću svojih roditelja ubrzo umro. Imali smo, dakle i mi nadriegzistencijalista i nadribitnika, kao i danas nadrihipijevaca.
Šta je boem? Jedan od najistaknutijih pesnika među boemima, Avgustin (Tin) Ujević, pokušao je da definiše u nekoliko članaka šta suština te reči znači - i uopšte, šta je pojava boemstva među pesnicima, književnicima, slikarima, vajarima, glumcima, filozofima. Boemstvo, učio je Tin, ne predstavlja ni klasu ni organizovan pokret, već jedno specifično stanje duha, poimanja stvari i reda u društvu. Stoga se, rekli bismo, ako je ova Tinova definicija tačna, ni boemstvo ne može posmatrati jednostavno, već kao dosta složena društvena pojava. Jer, činjenica je da je naš Đura Jakšić, veliki pesnik i slikar srpski, bio ogrezao u boemstvu, pa ipak je bio i ostao jedan od naših najvećih liričara svih vremena. Večito nezadovoljan, seljakao se po Srbiji i Vojvodini, nikad miran i nikad spokojan; menjao je zanimanja, te bio i književnik, i slikar, i učitelj, i činovnik, ali uvek boem! Možda mu je baš to boemstvo pomoglo da mu pesme, koliko lirske toliko i boemske, uđu u narodnu dušu i u obično kafansko i narodno pevanje. Setimo se samo pesama „Kroz ponoć nemu“, „Kad se setim, mila dušo“, „Na noćištu“ i „Mila“, pa ćemo shvatiti koliko je boem Đura pogodio štimung i sredinu u kojoj je bio!
Boemske pesme - i Đurine i drugih boema - su izraz gladi sa ljubavlju, za životom, za srećom, ispevane kad je čovek i veseo i tužan, i pijan i trezan. Beomski je protest bunt protiv nečoveštva, protiv ljudske pakosti i gadosti, kojima su i Đura i drugi boemi bili izloženi celog veka. A njihovo opšte životno geslo jezgrovito je izraženo u Đurinoj pesmi „Na Liparu“, gde će zaključiti da je „svet pakostan, a život vrlo žalostan“. Ne mnogo različite misli čujemo i od boema današnjeg doba.
Ko su bili znameniti srpski boemi? Pored Đure, valja nam navesti i Janka Veselinovića, Milorada Mitrovića, Gustava Matoša (inače Zagrepčanina rođenog u Tovarniku, koji se u Beogradu odlično osećao), a od izrazitih boema među glumcima čiča-Iliju Stanojevića, Milorada Gavrilovića, Dobricu Milutinovića i mnoge druge. Boemi su bili i operski pevači Stanoje Janković, Lazar Jovanović i Drago Starc, a od pesnika starijih generacija Branko Radičević, Velimir Rajić, Jovan Grčić-Milenko i nebrojeni drugi. Jedino im je, na žalost zajedničko: iako ima ne tako brojnih izuzetaka, ovi boemi su svi kratko živeli.
Nisam čovek biblijske starosti, pa da se sećam prve generacije boema, ali posle Prvog svetskog rata, dvadesetih godina ovog veka, gledao sam svojim očima drugi talas i generaciju boema: Augustina-Tina Ujevića, Radojka Jovanovića (Raku Drainca), Todora Manojlovića, Dušana Jerkovića, slikare i vajare Stevana Bodnarova i Mirka Kujačića, advokate i muzičare Vlastimira Pavlovića-Carevca i Mijata Mijatovića, profesora i naučnika Mihaila Petrovića (Miku Alasa) i čitavo njegovo boemsko udruženje „Suz“! | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 2/5/2011, 3:36 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 2/5/2011, 3:37 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 2/5/2011, 3:38 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 5/5/2011, 3:41 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD... 5/5/2011, 3:42 pm | |
| | |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: VOLIM BEOGRAD...  | |
| |
|  | | | VOLIM BEOGRAD... | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 5 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 5 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » medeno 17/1/2021, 9:52 am od Dusica Pajovic» Fotografija dana 17/1/2021, 1:59 am od meseceva rosa» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 14/1/2021, 2:01 pm od majacvet» priznanje 8/1/2021, 11:01 pm od SaMar» ANAMNEZA 20/12/2020, 8:07 am od ZEX» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 16/12/2020, 8:41 am od CECILIJA» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» SEVERNA GRANICA 29/8/2020, 11:54 pm od Nostromo» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa» psssssssttt ! 23/2/2020, 6:12 pm od My Name is Nobody» Неки моjи цртежи 15/2/2020, 5:45 am od Nepopravljivi Sanjar» najromanticnija soljica za kafu...caj 10/2/2020, 2:34 am od meseceva rosa |
|
|