
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Neki nama malo nepoznati stihovi... | |
| |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 16/2/2010, 12:02 am | |
| Čistim svoj život, Kroz prozor ormar stari, Čistim svoj prostor Od nepotrebnih stvari.
Gdje li sam ih kupio ? Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život, Petkom odvoze smeće, Kada se nada budi I kad je blago veče.
Gdje li sam ih kupio ? Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi Kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi. Gdje li sam ih kupio ? Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život da spasim dok je vrijeme Malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme. Gdje li sam ih kupio ? Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život Od prividnog svijeta, Od ljubavi bez traga, Od jeftinih predmeta.
Gdje li sam ih kupio ? Gdje sam ih sakupio ?
Čistim svoj život, Tu hrđa je i tmina, I ostat ću bez ičeg, Al' bolja je tišina. |
|  | | Gost Gost
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 4/3/2010, 1:45 pm | |
| Život je sve nešto iz početka. Juče i prekjuče sutra ne vrede. Nema na svetu dva ista petka, dve iste nedelje, dve iste srede. Pa čemu onda razočaranja? Ako je jedna ljubav - ćorak, Odmah se drukčije i lepše sanja. I kad si najviše tužan i gorak nekih se novih očiju setiš i shvatiš da letiš... divnije letiš. Ko je to video da dečak pati? Da kunja kmezav i da plače? Svaki put moraš iznova znati da voliš bolje, da voliš jače. Ne da se vadiš. Ne da se tešiš. Već da se istinski do neba smešiš. Nema na svetu dve iste srede, dva ista utorka, dva ista petka. Sve nove ljubavi drukčije vrede. Živi se svaki put iz početka. Zivi se da se nikad ne pada. Da budeš snažniji posle oluje. I da se u tvom srcu već sada 100 zlatnih zvezda unapred čuje |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Neki nama malo nepoznati stihovi... 13/4/2010, 11:00 pm | |
| OTIŠLA SI
A ja volim zidove sobe i oslikavam ih tvojim dječačkim licem.
Otišla si.Ti ćeš uvijek otići, kada dan na grudi stišće sive golubove i kada sumrak svoju maramu baca na vas.
Noć dolazi s obojenom kosom i mirisom badema. Mjesec stoji nad strnište koje miriši po metvici, i rana rosa pada na rijeke, u kojima rastu jegulje.
Otišla si. Crno je postalo plavetnilo u frulama encijana. Ostala je soba i zelena boja jakne od baršuna nad vunenom suknjom, odsutni pogledi, koji bijahu kao znatiželjne mušice.
Zidovi;obloženi nemirom i broncom jednog potiljka! Otišla si.A ja volim zidove sobe, i oslikavam ih tvojim dječačkim licem.
Karl Krolow(1915-1999) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 13/4/2010, 11:12 pm | |
| JA SAD IDEM VAN
Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro.
Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti i čučati i doći ću pijan.
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek na godinu, šta tako gledaš u mene?
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za trista godina, pa zar je to neko vrijeme?
Past ću na prozor u spodobi jednog besprizornog razrokog fotona. Posadit ću se u obliku prašine, spale nekom s cipela, na prag tvojih vrata.
A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi. Ne pravi mi scene. Ljubavnike ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.
I ostavit ćemo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi.
Ta pusti me već k sebi, pa pusti me već, zašto ti to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je grozno dugo, pa ja ću usahnuti umrijeti umrijeti ću od žalosti, ta molim te ipak otvori ili ću ti ta vrata razvaliti, kožu ću ti izgrepsti, oči ću ti iziziskopati
ljubavi moja.
JIRI ŠOTOLA (1924 - 1989)
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 13/4/2010, 11:14 pm | |
| A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?
A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima spavala? i što su ti govorili? i kako, kako je to bilo? Daj mi mira, čuješ, daj mi mira, fućkam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela, pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u policama pod rubljem, prestani, prestani, idi već, kao nesnosnu muhu pratim očima tvoj lik po svim ku- tovima, idi, izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena, moram se ispavati, idi, rasplini se, rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svjetiljkom, izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam,
idi, ne volim te, ništa neću, ništa te ne pitam, to me ne zanima,
fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i si- jed i sijed ću te još voljeti, nozaimeisusovo koliko,
koliko si ih imala?
JIRI ŠOTOLA (1924)-ČEŠKA
preveo: Škritek
| |
|  | | Adrijana

 Broj poruka : 67 Godina : 42 Location : najlepse mesto pored Dunava... Humor : mnoooooogooooooooooo.......... Datum upisa : 13.02.2010
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 2:27 am | |
| Written by Radislav Šakiæ Friday, 16 June 2006
Ti nisi snaša sa mog salaša
Da li da otpevam još jednu pesmu
I raspem dušu kao na dlanu
Ko će odvrnuti zapeklu česmu
Il’ procvetati slomljenu granu?
Okani se već jednom ćorava posla
Znam, moja reč te nije dotakla
Nikada nećeš osetit’ milinu
Kad’ ližeš led sa zamrzlog stakla
Ma nisi ti čula onu tišinu
Kada ti letinu uništi suša
Kad’ moliš da vremena što pre minu
To čuje prosta, paorska duša
Šta da ti pričam što nisam rek’o
Kada se nisi valjala u senu
Nije ravnicu tvoj deda stek’o
Pa da je prodaš, ona nema cenu.
Šta će ti škole, žednoj kraj vode
Kad’ ne znaš kako se livade kose
Dal’ na svetu ima veće slobode
Kad’ prašinom potrče noge bose
Šta će ti svo znanje ovoga sveta
Kad’ nečuješ pesmu iz topota čilaša
Ako se ne kupaš u znoju leta
Ti nisi snaša sa mog salaša
Bludna pesma
Kad prodješ salašem uvek kroz tarabu virim
praviš se nedodirljiva, ponosno dižeš glavu,
zaustavljam dah i jedva srce smirim
da se ne odam, možda si ti u pravu?
Budan te sanjam a u snu te iznova svlačim
sa usana ko rosu, upijam svu tvoju tugu,
u postelji od latica, tihu čežnju ti navlačim
da ti na bedrima, usnama naslikam dugu.
Gušim te poljupcem, zaboravljam da dišem,
govoriš, mrzim te, a privijaš me sve jače i jače,
pohotnom butinom, od strasti, potokom pišem
nestašne igre leptirića, da li istinsku ljubav znače?
Na bujne grudi, nežno naslanjam glavu
nabreklom bradavicom vrtim se kao čigra,
dok sve erupcije vulkana tuku u glavu
plašim se budjenja, nestaće sva ova igra.
Cibzar
Djavo smišlja igranke čim ogrne veče
baci nas ko igračke, ali na dve strane,
ko kaznu sredinom, plavi Dunav teče
dune povetarcem, plete nas ko grane.
Dok ti grickam usnu, doji nas ko mlekom
strasno iskušenje stavlja nam na muke,
pred samo svitanje uljulja nas smehom
pa zakopča cibzar, kad ti pružim ruke.
Kada odeš
Kada odeš, ne gasi svetlo
vratiće se utvare iz mraka
ostavi ključ ispod napuklog praga
ostaće u pesku, otisak koraka.
Pitaću pogledom, kuda to vode
pognuću glavu sve više i više,
sabirati sve lepo, gušiti suze
prvi će vetriæ sve da nam obriše.
Ne piši pismo, sve smo već rekli
ne psuj, ne viči, ne seci mi krila,
božićni kolaè, davno smo presekli
da te pamtim bolje, kakva si bila.
Uzmi sve pesme, bez tebe su „tanke“
ponesi poljupce iz vrcavih noći
čarobni dvorac iz predgrađa bajke,
ali ne „Provincijalku“, bez nje neću moći.
Strpaj u kofer sve snove i ambicije
ne haji na suze malog dečaka
opet ću smilisti kako da prodangubim
dok ne sletiš niz hodnik studenjaka.
Zabranjenoj ljubavi, samo jedan stih
Znam da me tvoji, nikako ne vole,
što sam običan pesnik, kažu- bolesnik,
davno sam prošao sve te škole,
u stihu izgubljen, večiti ranjenik…
Nedopustivo je što nisam njihove vere
gledaju popreko ko da sam gubav,
zar ne znaju da sve to vreme spere
jer moja je vera samo iskrena ljubav.
Praviće te ludu, nabrajaće gafove
reči će ko sene, praviti krugove,
vešati na dudu, vaditi ratne strahove
mi smo kažnjeni, plaćamo sve dugove.
Nismo te bitke imali u vidu
ne teče nam u venama od rata dah,
tudje ordenje što visi na zidu,
prekriće zaborav, ostaće prah.
Reći će- nepopravljivo si luda
zaklinjaće Bogom, možda i vragom
od naše ljubavi praviće čuda
posipaće pepeo našim tragom.
Kidaće niti, pobošće pruće
Na njihovoj vatri, tiho te peći,
da nikada ne nadješ put do kuće
al’ reka koja gasi, iz mene će teći.
Danju te sanjam, pletem te u kosi
a s’ večeri tiho oko kuće šmucam
umesto pesme koja ljubav nosi,
ko svitac, pred spavanje, da ti zasvetlucam.
Kad u grlu stisne i osetim nemir
ja se uvek svojih snova setim,
sinem ko zvezda, ti si moj svemir
i opet iznova ka tebi letim. | |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:04 am | |
| Ljubi me Ali ne dođi preblizu Ostavi mjesta za ljubav Da se smije svojoj sreći Daj da uvijek jedan pramen moje žute kose Bude slobodan.
MARIE WINE (1912-2003) ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:07 am | |
| ZAŠTO ?
Privio me na grud, Rekoh: "Idi već!" Al zašto se pokrenu Srce trepereć?
Ugrizo me cjelujuć, "Stidi se!" šaptah tio. Al zašto okom molih Da bi ponovio?
Ta posve stran je meni i sva je lažna šala, al zašto sam ga stalno željom dozivala?
LUDMILA JEVSEJEVA (1913 - 1980) - Letonija ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:08 am | |
| KAD ZABORAVIŠ NEDJELJU
A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom, A naročito Kad zaboraviš nedjelju; Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu, Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne, I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi; Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja; I ništa ne moram da radim, i sretna sam.... I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći! kad to zaboraviš, kažem....
I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima, I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon, I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak; To jest, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu, na Nedjeljnji ručak. A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata, pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama. Kažem, kad to zaboraviš.....
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe; I kako smo se konačno svlačili, Gasili svjetlo, uranjali u krevet, Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini, I nježno se slivali jedno u drugo...
Kada kažem, zaboraviš sve to, Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati Da si me dobro zaboravio.
GWENDOLYN BROOKS (1917) ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:09 am | |
| Moj grob
Moj grob će biti sunčan, tih i krcat bogatoga sjaja, beskrajan prostor gdje oluje mru nad stijenjem zavičaja. Na njemu neće gorjeti svijeća niti će naricat žene. Ja živ ću ostat da smijehom sna raspršim uspomene. Uskrsnut neću, i čemu to živjet ću ljepše neg prije, a ono što ljudi smrću su zvali za mene smrt i nije. To će tek biti slobodan život od patnji i veriga svijeta, taj prostor gdje mi polože tijelo bit će samo vinjeta. Rasut ću sebe u srca mnoga, i živjet u bezbroj života, jer od sadašnjeg mračnoga mene ostat će samo ljepota.
**********************
»Zvijezda da mi je biti, i živjeti kao zvijezda negdje visoko, visoko. Pa da netko za mene brojeći zvijezde kaže: Ono je moja zvijezda. Zvijezda da mi je biti.«
Josip Pupačić
Rođen: 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša Poginuo: 23. svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:10 am | |
| Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio četvorica nas. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj. Jezera su me slikala. Dizali su me jablani. Rijeka me umivala za sebe. Peračice su lovile moju sliku. Kad sam bio tri moja brata i ja, kad sam bio četvorica nas. Livade su me voljele. Nosile su moj glas i njim su sjekle potoke. Radovao sam se sebi. Imao sam braću. (Imao sam uspravan hod.) To su bila tri moja brata: moj brat, moj brat, i moj brat.
Josip Pupačić ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:11 am | |
| Moj križ svejedno gori
Evo me, moj svijete, na raskršću i tvom i mom. Oprostimo se. - Ti plačeš. Moj križ svejedno gori. Udaljuješ se; bez pozdrava, bez riječi, bez Boga. I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi. Snijeg pada Zemlja raste A ti poražen toneš Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod U krčmi Moj križ svejedno gori Uzdignut Razapet Mračan Dovikujem ti. - On gori Dovikujem ti. - Ti strepiš iskre po tebi pršte Peku stravične snove Moj svijete, uzalud stvaran Moj svijete uzalud ljubljen Moj svijete Udaljujem se. Pružam za tobom ruke Sjene velikih vojski nadiru iz davnina Zrak su omastile strijele Razbijen Usitnjen sanjaš Neprestane pritištu more Vjekovi pokapaju svjetlo Rane otaca izrastaju u kraste Divna majka Margarita prodaje suze Majka Margarita Moj križ svejedno gori Nosim ga - moj križ a tvoje ime Nosim ga Slomljen ma svečan Puta ne vidim nigdje Voda po kojoj hodam hlapi Poda mom bujaju pare moj križ svejedno gori Oblistava u beskrej tvoje ime Udaljujem se I putujem prema istoj nepoznatoj zvijezdi Ti toneš po svome snu A ja koračam I grcam, i grcam, i gledam prema beskreju Moj križ svejedno gori Moj križ a tvoje ime.
Josip Pupačić - Pjesnik ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:11 am | |
| MORE
I gledam more gdje se k meni penje i slušam more dobro jutro veli i ono sluša mene i ja mu šapćem o dobro jutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more i gledam more zlato i gledam more gdje se k meni penje i dobro jutro kažem more zlato i dobro jutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se i smijemo se moru
Josip Pupačić - Pjesnik ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:12 am | |
| NE MOŽE SE RASTATI OD MENE
Ne može se rastati od mene Ruke, ni ptice se ne rastaju. Ne rastaju se ni vode. Na granici, ni izvan granica. Ni u granicama. Svijet je izvan svih granica, izvan svih okvira; unutar jednog prostora, unutar jedne tišine - u čovjeku (koji je grad), u gradu (koji je zemlja). A zemlja se ne može rastati od sebe, ni od grada, ni od čovjeka. Zato nemojte pokušati da iselite ovaj grad; jer ga ne možete rastaviti od njega. Nemojte pokušati da iselite ovu zemlju, jer je ne možete rastaviti od nje; ona je nepreseljiva. Ona je zemlja - narod, koji se ne rastaje od sebe. I ja sam ova zemlja, ovaj narod, ovaj grad. Nemojte pokušati da me rastavite od mene. Nemojte pokušati ovu zemlju - žive i mrtve, i zemlju. (Bilo bi kao da se i nisam rodio, kad bi je mogli izvesti iz mene.) Ali, čovjek je neiseljiv, kao i zemlja. I ne može se rastati od sebe.
Josip Pupačić - Pjesnik ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:12 am | |
| ZALJUBLJEN U LJUBAV
Volio sam je kao travu i kao jesenje, ko trstiku i kanarinca, ko uspavanku i majčino buđenje. Zaljubio sam se u nju, u malu djevojku, u njezine prstiće nemoćne u struk kostelje moje zelene.
Volio sam je, vodu divljeg jezera, dijete u povoju, vitku i brzu jegulju. Nju,u čijim se kosama migoljila magla, nju, čiji je vrat skladni snop žita, čiji je hod šetnja paprati.
Nazivao sam je vidrom i lasicom, rijekom i pašnjakom, srnom i janjetom.
Jer se svlačila ko zora, jer se podavala kao svijeća i otimala kao živica.
Volio sam je kao ženu, ko dijete, volio sam je kao mir i kao povratak; nju, vodu divljeg jezera, dijete u povoju, vitku i brzu jegulju. Tražiti te ne znači živjeti već slijep moliti gluhe ove predjele da se tobom napune
Vidjeti te ne znači umirati već hrvati se sa sjenama mutnoga sna u kome ti iščezavaš
Imati te ne znači hraniti se već gladnim grlom tamaniti voće i žednim grudima presušivati izvore
Izgubiti te ne znači osiromašiti već bojati se pustoši i naslućivati bijedu koju za sobom ostavljaš
Josip Pupačić - Pjesnik ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:13 am | |
| Stid
Kad me ti gledaš postajem sva lijepa kao trava koju umiva rosa i kad siđem na rijeku, visoke trske neće prepoznati moje slavno lice.
Stidim se svojih žalosnih usta, svog razbita glasa, svojih grubih koljena. Sada kad si došao i kad si me vidio osjetih da sam jadna i da sam posve gola.
Nijednu stijenu na putu nisi sreo tako golu pred jutarnjom svjetlošću, kao što je ova žena koju si pogledao, kad si začuo njeno vedro pjevanje.
Ušutjet ću zbog ljudi što prolaze, da ne bi možda primjetili moju sreću po sjaju što izbija iz mog visokog čela ili po nemirnom drhtanju mojih ruku.
Noć je i na travu se spušta rosa, gledaj me otvoreno i govori blago, jer već ujutro silazeć na rijeku, ona koju si ljubio odnijet će ljepotu.
GABRIELA MISTRAL (1889-1957)
ČILE ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:14 am | |
| Ljubav je svojevrsno društvo …
Ljubav je svojevrsno društvo, Ne znam više hodati sam putovima, jer više ne mogu ići sam. Jedna me vidljiva misao tjera da hodam brže a vidim manje i da istodobno žarko žudim sve vidjeti. Čak i njezina odsutnost biva samnom, a ljubim je toliko da ne znam kako je žudjeti.
Ne vidim li je, zamišljam je, i jak sam poput visokoh stabala, videći je, tresem se, i ne znam što se dogodi s onim sto ćutim, u njezinoj odsutnosti. Cijelim sam svojim bićem neka sila što me napušta, Cijela me zbilja gleda kao suncokret s njezinim licem u središtu.
Fernando Pessoa (1888-1935) ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:17 am | |
| VJEČNO TROJE
(De evige tre)
Dva čovjeka na svijetu s kojim se ukršta moj put postoje jedan je onaj koga ja volim drugi voli sve što je moje
Jedan, u mojim snovima vječno živi i čuva ga moj mračni um Drugi, pred mojim srcem stoji samo A ja ga nikada ne puštam tamo
Jedan je bio samo tren proljetne nade, proćerdane sreće dah drugi mi cijeli svoj život dade a, ne uzvratih mu ni sat.
I jedan živi u mojim pjesmama gdje je ljubav slobodna i vrela , poput krvi Drugi je onaj sa dosadnim danima gdje su svi snovi isušeni i sve se mrvi
Između ovo dvoje sve žene pate, žude, da budu s ljubavi, s voljenim i čisto
Ali, samo jednom u svakih sto godina bude, da se to dvoje spoje u isto.
Tove (Irma Margit) Ditlevsen (1917-1976) Danish poetry ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 10:18 am | |
| POSTOJI
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav prestaje.
Postoji dodir dvije ruke koji se opire svim rečenicama.
Postoji pogled što bukti kao veliko vitlajemsko ognjište ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.
Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja čudesna kao velika okuka Misisipija.
Ruke, oči, tepanja pomoću njih se ljubav bori i gradi, Postoje cipele koje ljubav nosi i njen je dolazak tajna...
Postoji upozorenje koje ljubav šalje i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije. Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:
Postoji mjesto gdje ljubav počinje i mjesto gdje ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.
Carl Sandberg (1878-1967) ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 7:41 pm | |
| Tvoja duša šuti i govoriI Suza i grana masline na nebesima Znak ljubavi Na nebesima će suza zasjati Tvoja duša svijetli sa dna mene Ukazuje se more - tvoja duša šuti Sviraju glazbe - tvoja duša govori Tvoja duša šuti i govori: treperi buduće lišće u krošnjama II Zbog tebe sam obolio u sebi gdje si ti I ne smijem te više vidjeti A gledao bih te do dna vremena koje ti činiš trenutkom trenutkom što je vječnost po tebi Tvoje prisustvo briše staze moje tišine po kojima lutam u tvome odsustvu Nemoj da te vidim Hoću da te naselim živim sobom i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom III Slijedim svoj san I u morskim dubinama zazivam svjetlo: Uđi u njezino tijelo da ga ne izgubim IV Prije nego iz mene moju svijest izvedeš daj da te spoznam kao istinu Prije nego neznano odšumi moj sluh da te čujem kao glas koji me na svijet dozvao I prije nego utopim te u svoj vid da te vidim kao svjetlo koje ostaje u sebi V Tražiti te ne znači živjeti već slijep moliti gluhe ove predjele da se tobom napune Vidjeti te ne znači umirati već hrvati se sa sjenama mutnoga sna u kome ti iščezavaš Imati te ne znači hraniti se već gladnim grlom tamaniti voće i žednim grudima presušivati izvore Izgubiti te ne znači osiromašiti već bojati se pustoši i naslućivati bijedu koju za sobom ostavljaš VI Okrećem se prema odlasku i prema siromaštvu na granicama Stvaranja i Umiranja Pristup tebi značio bi približavanje veličanstvu hrama koji obasjava u sebi samo mrtve Nestvarna ali stvorena od mene gdje je sunce zaronilo u more kad je čovjek ostao sam i gdje je bog od imena postao stvarnost što bih mogao učiniti da te spasim (ali da ne priznam smrt) osim da te u sebi ubijem. VII Kao da si mrtva I to je pojmljivo samo meni Ja se vraćam sa sprovoda Okolo mene i tebe nema svjetla u kome se prepoznajemo Kao da si mrtva Tvoj život prolazi na sve strane Samo u smrti za mene Ali - tvoj ljepši život živi Nestane li tog sunca koje me grije ti ćeš se kretati između kuća i ljudi kao doseljen stanovnik jer će svijet izgubiti tebe koji si napustila Jedini biljeg tvoga života na zemlji bit će ovaj moj jecaj za tobom Drveće plače pjesmu koju sam za tebe izmolio. Josip Pupačić |
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/4/2010, 7:56 pm | |
| Katkada mislim da se moja zeljna dusa sjeca neke predjasnje ljubavi za kojom cezne i zudi. Kao da je ova nasa vatra samo ugljen nekog divljeg plamena koji je izgorio u ranjenim postojanjima.
Mozda sam u proslim danima bio postigao ono sto sada uvijek uzalud trazim. Mozda se moja dusa s tvojom sastala i stopila u nekoj velikoj noci koja je odavno izcezla i umrla.
Naidu Sarojini 1879-1949 Indija
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 15/4/2010, 7:46 pm | |
| MELANKOLIČNI MADRIGAL
Ono što ja u tebi obožavam Tvoja ljepota nije. Ljepota je ta što se u nama krije. Ljepota je pojam jedan. I ljepota je tužna. Po sebi ona tužna nije, Već po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.
Ono što ja u tebi obožavam, Tvoja nadarenost nije. Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava, -- Slobodna ptica uvrh planinskog neba treeptava, Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava, Svega što se u srcima ljudi u stvari krije.
Ono što ja u tebi obožavam Nije ljupka muzika tvoga glasa, Koja se stalno obnavlja svakog časa, Dražesna i vazdušna kao misao tvoja, koja zbunjuje i smiruje osjećanja moja.
Ono što ja u tebi obožavam, Mati, koju sam izgubio, nije. Ni sestra, koju sad zemlja krije, Ni mrtav otac nije.
Ono što ja u tebi obožavam Nije nagon materinstva duboka, Otvoren kao rana u srcu tvoga boka. Ni tvoja čistota. Ni tvoja nečistota. Ono što ja u tebi obožavam -- neka mi bol i utjehu nosi! Ono što ja u tebi obožavam život je koji prosi.
MANUEL BANDEIRA (1886) - Brazil ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Masada Administrator

 Broj poruka : 9744 Godina : 59 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 15/4/2010, 9:21 pm | |
| Tko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi? Zar ne bi bilo bolje da ju je nazvao umiranjem, kad ljubiti uistinu znači umrijeti?
Nepoznati pjesnik iz zbirke KOKINŠU (9.stoljeće) ____________________________________________ Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ? Ka sudbini !
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 16/4/2010, 8:53 pm | |
| Strašno je voljeti te na mjestu krhkom kao što je svijet.
Mučno je voljeti te u tom kraju punom nesavršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja.
Sophia de Mello Breyner Andresen (1919–2004)
PORTUGAL
preveo: N.Miličević
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 2:42 pm | |
| Abu Nuvas (762-813)
Ne tuguj nad spomenima
Reci onome ko gorko jeca Stojeci nad izbledelim tragovima: Sednes li, kakva ce biti steta?
Ostavi ta ognjista napustena, Mani se na Selmu bolnih secanja, U cik zore prihvati se pica sa izvora!
Upoznaj cerku svemocne Sudbine Sto izabra tamu krcaga za skloniste Oslobodjena sveg trunja i prljavstine!
Vino je poput krvi iz srca, Jako je, ako ga samo okusi usna, Namrsti se od njega lice, a telo stresa. Arapska poezija | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 8:04 pm | |
| Denis Brutus
USPAVANKA : GRAD
Spavaj mi, ljubavi, spavaj: lučka svetla klize nemirnim dokovima, policijska kola koracima žohara mere ulice-tunele;
Iz škripavih gvozdenih postelja u prljavim predgrađima nasilje se istresa k’o iz zaraženih prnja stenice A strah mu pripada kao zvuk zvonu zanjihanim vetrom;
bes dugog dana isijava iz peska i stena; ali bar dok traje ova sveža noć, zemljo moja, ljubavi, usni.
MRTVOM AFRIKANCU
U spomen Džonu Nangozi Džibiju
Mi nemamo heroja ni ratova tek žrtve bolesne države podležu mnogim ranama što cvetaju šibane kišama mržnje.
Mi nemamo bitaka ni borbi da ih istorija zabeleži plitkom primedbom već zarobljenike ubijaju u noćima bez očiju umiru nesrećnim slučajem u tami.
Tek kad se s popisa palih za slobodu naše zemlje prozovu nestali, neiznenađeni ti će bezimeni, nenaoružani, stati kraj ratnika koji su pobedu izborili.
*** Drvo sam škripim na vetru vani u noći povijeno i tvrdoglavo;
Strana sam naherene limene kolibe cvilim na vetru u oštroj tužnoj pobuni;
Glas sam oplakujem noć što plače stalno i neće da se uteši.
**** Pusta je strast sva moja tuga: tanki trag agonije teče uzdama kada se telo iscrpi, premori od ljubavi
no govorim o tuzi drugih: onih ukočenih u betonu i onih koji trunu u zarđalim getima; izgovaram njihovu tugu nemu i neizrečenu, njihovu pustu strast.
*** Očajno lice ti sja poda mnom nejasno
napuštena
ranjena golubica bespomoćna pod nožem ljubavi. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 8:06 pm | |
| Ismael Čunara
***
Dakle na posao u svijenim redovima malo-pomalo kraj činovnika i u savijenim redovima natovarenih vratova kraj sjajnih jutarnjih novina prema praznom broju dva, Viktoria.
Mačke ispuzale sunčaju se na prozorskim daskama, psi njuše stubove, drveće, druge pse, momci na benzinskim pumpama hrane gladne automobile.
Devojke trče za autobusima. Trgovci brišu prašinu s robe. Piljari prave piramide od narandži. Mesari seku meso. Majke guraju kolica. Očevi vicu doviđenja. Deca idu u škole.
Robijaši u ćelijama zavide robijašima vani.
Osvald Mbajiseni Mčali
OLINJALA SEOSKA PTICA
Želeo bih da nisam ptica crvenog i nežnog tela s plemenskim oznakama utisnutim u me žutokljunca što se izlegao u travnatoj zuluskoj kolibi. Ušnu resicu probio mi užarenom iglom seoski starešina; isisao mi krv kao svračak kad nabode skakavca na trn. K’o odrastao čvorak skakućem gradskim ulicama češem se o hodnike zgrada hoću da se olinjam da odbacim balegom uprljano perje pohabano poput radničke košulje tešnje od kože zmije što spava dok plug ledinu prevrće. Čizme uprljane blatom, drvene alke klepću u ušnim resama perlama ukrašena mala čutura poskakuje na rutavim prsima, sve za hranjenje vatre u krematorijumu. Želim da se ukrasim svilenim odelom što svetluca sjajno, zasenjuje čak i paunovo perje, privlači očaran pogled drolje u aleji: „Dođi! moje olinjalo ptiče neću ti naplatiti po ceni!“
DEČAK NA LJULJAŠCI
Lagano kreće tamo-amo, amo- tamo zatim brže i brže huji gore-dole.
Plava mu košulja na povetarcu leprša poput poderanog zmaja.
Svet se kovitla: istok postaje zapad, sever se pretvara u jug; četiri se strane sveta susreću u njegovoj glavi.
Majko! Odakle sam? Kad ću obući dugačke pantalone? Zašto je otac u tamnici?
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 8:06 pm | |
| Mongejn Voli Serote
PRAVI DIJALOG
Ne boj se Boss Tek sam se pojavio A lica su nam se srrela U ovoj noći crnoj kao ja. Ne boj se – Uvek ćemo se sresti Kada me ne očekuješ. Pojaviću se U noći crnoj kao ja. Ne boj se – Tvoje je srce krivo Kad me se bojiš – Moj mozak je kriv Kad te se bojim U noći crnoj kao ja. Ne boj se Boss, Srce mi je k’o more široko A mozak tvoj k’o zemlja. U redu je Boss, Ne boj se.
GRAD JOHANESBURG
Ovako te pozdravljm; Ruka mi podrhtava na ka zadnjem džepu pantalona Ili unutrašnjem džepu sakoa Tražim pasoš, svoj život Grade Jo’burg. Ruka mi kao izgladnela zmija juri džepovima Tražim uvek mršav novčanik, Dok mi u trbuhu odzvanja prijateljski smeh grada Grade Jo’burg. Trbuh mi ždere i novčiće i papire Zar ne znaš? Grade Jo’burg, pozdravljam te; Kad bežim ili grmim autobusom u tebe, ostavljm svoju ljubav za sobom – Smešne kuće i narod, dongu i prašinu što se večno kovitla, Svoju smrt, Koja je tebi kao treptaj oka. Grade Jo’burg Putujem tvojim cestama, crnim i belim, s prometnim signalima, Kroz tvoj gusti čelični dah dok udišeš u šest ujutro i izdišeš u pet popodne. Grade Jo’burg U vreme kad ti dolazim tvoji neonski cvetovi lelujaju na električnom vetru, U vreme kad te ostavljam, Tvoji neonski cvetovi lelujaju u tami što se spušta Na tvoje betonsko drveće. I dok se vraćam svojoj ljubavi, svojim dongama, svojoj prašini, svom narodu, svojoj smrti, Tamo gde smrt vreba u tami kao što oštrica vreba telo, Mogu ti opipati korene, ukopati tvoju moć, slabost U svoje telo, u svoje misli, u svoju krv I sve oko tebe govori Da je, da je to sve što ti treba od mene. Grade Jo’burg, Johanesburg, Slušaj me kada ti kažem, Nema nimalo šale u tome, Kad ženama i muškarcima ostavljaš kruta lica Lica poput izjedenog tla izbrazdanog suzama, Grade Jo’burg i ti si kao smrt suv, Grade Jo’burg, Johanesburg, Jo’burg...
ULIČNA SVETLA I KUĆE
Ova su ulična svetla usamljena Treptaj im podrhtava kao otvorene oči Stoje na suvim štakama Bako, molim te, bako, Pričaj mi priče, ruke su ti kao te štake, A senke poput tvojih kapaka Senke su od zidova kuća. Zidovi imaju rupe, rane prozora i vrata, I bako, molim te bako, Pričaj mi priče, Jesu li to prozori i vrata ili su oči i nosevi?
I zašto kuće izgledaju kao napuštene paukove mreže Jesu li pauci pojeli ljude? Bako, molim te, bako Pričaj mi priče. Zašto se, kada hodam, javljaju zvuci Zašto se, kada dolazim, senke pomiču, Zašto me svetlo gleda? Bako, molim te, bako Pričaj mi priče. Zar mesec nije dovoljan? Zvezde- Zašto gledaju svetlo i ništa ne kažu? Bako, molim te, bako, Pričaj mi priče, U mojim prsima bubnjevi glasno bubnjaju, rebra mi podrhtavaju, A ulično svetlo ne mari, i kuće izgledaju mrtve A ulično svetlo kao veliko oko I bako, molim te bako, Te prašnjave bodljikave žice kao trepavice, Te donge kao suze, A zvuk koraka ispred mene Bako, molim te, bako, Odjekuju glasno i brzo... Zašto pruge ulicom tako jure?
ČEKAĆU
Toliko sam puta iskusio Glad poput peska na jeziku Suze mi kao plamenovi lizale kapke Zamagljujući ono što sam hteo da vidim, Hteo da znam. Ah! Često, ponekad, kako bilo Radost stvarna, kao staza Pružala se mnome kao ugodan pejzaš Tekla mi pod kožom kao srebrna prštava reka; Sad znam Bio sam toliko preplavljen i toliko suv da bih Čekao. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 8:07 pm | |
| Keorapets Kogositsile
MOJ NAROD VIŠE NE PEVA
Zapamti Kad moj odjek uznemiri Plastične prozore tvojih misli I tama pobedi njihovo veštačko svetlo Fragmenti tvojih izgovora teško će se naći Zapamti Biću tada tek uzdah sećanja Dok ne pogledaš u besnu utrobu sunčevog izlaska Spasiš gotovo odbačene pesme S nekad razbijenih crnih usana Zapamti Kada postaneš bolestan i umoran Od toga što si bolestan i umoran Podseti žive Da mrtvi ne mogu da pamte | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 17/4/2010, 8:52 pm | |
| Zbogom i maramica
Zbogom. i kad se više nikada ne bismo sreli bilo je prekrasno i bilo je toga dosta zbogom. i kad bismo opet sastanak neki htjeli ti ne bi našla mene već nekog drugog gosta
Bilo je prekrasno. al sve ima svoj konac šuti pogrdno zvono tu nevolju već znam poljubac, marama, sirena, brodski zvonac tri četiri osmijeha i zatim ostaješ sam
Zbogom, i kad već ništa ne bismo rekli u lice za nama neka ostane maleni spomen barem prozračan kao rupčić, manji od razglednice opojan i težak ko miris pozlate stare
Što drugi nisu mogli, to vidi oko moje to bolje lastavice što tražiš znani svijet pokazala si mi jug i tamo gnijezdo svoje moja je sudbina bijeg, tvoja je sudbina let
Zbogom, taj posljednji put kamo će nas odvesti to gore je nado moja, zato u grudima skrij se ne rastajmo se nikad, ako se želimo sresti zbogom i maramica, sudbino ispuni se..
Vítězslav Nezval (1900 –1958) Češka
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 18/4/2010, 7:38 pm | |
| ZASEJANO VREME
Ispovedam se travi na vetru cvetovima negde zaboravljenim na kraju svake jeseni pticama koje vise na nebu dugim besanim noćima
Ispovedam se stazama pašnjaka umornim kapelama pored puteva starcima postavljenim ka izlasku mladalačkom prkosu
I minuće ta ispovest negde iznad mene u ubeđenju u krivicu čekaju neobrađene zemlje
Waclaw Turek | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 18/4/2010, 7:38 pm | |
| NEMIRI
Dolaze sami bez pozivnice nameštaju se u fotelji izležavaju se u spavaćoj sobi
Pronalazim ih u ormaru u kutiji za sitnice jako vole da se ogledaju u ogledalu
Ne slave karnevale i prijateljske sastanke čekaju napolju da bi me uzeli za ruku i ogrnuli finim dugim šalom.
Halina Kurek | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 18/4/2010, 7:39 pm | |
| NAJVEĆA ISTINA
Noću horizonti stvaraju najdalja svetla Noću bez zvezda i meseca nema reke Noću nema poverljivih ljudi na putevima
Tad kad se odelila svetlost od tame dogodila se najveća istina Jasnoća i mrak su poželeli da postanu ravnopravni
Ali je sve to premalo Premalo za to Sve
Jan Tulik | |
|  | | midjika

 Broj poruka : 1194 Godina : 46 Location : Beograd Humor : pa nije bas cunami, ali ima ga:) Datum upisa : 04.03.2010
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 19/4/2010, 9:39 am | |
| Zaljubljena
Na veđama mi ona stoji I kose su joj u mojima, I ima oblik ruku mojih, Očiju mojih boju ima, U mojoj sjeni ona tone Kao kamen u nebesima. Oči joj uvijek otvorene I spavati me ne puštaju. Njezini snovi u punom sjaju Tjeraju sunca da ishlape, I čine da se smijem, plačem, Da govorim kad nemam o čem.
Paul Eluard 1897-1952 ____________________________________________ I ruke rađam onom što ruke nema, i srce sadim u stenu i čelik, ja ne mogu da s tugom ne dremam, kroz vazduh ne plivam, kroz vodu ne letim...
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 19/4/2010, 6:58 pm | |
| MAGLA
Ogrnuta si u svoju treću samoću od magle. Osjećam je kroz svoje tijelo kao čelični mač, koji me probada izmedju srca i tjeskobe.
Tvoja prva samoća je od nježnosti i puna je andjela i zaborava. Tvoja druga samoća je u veselju. U svojoj trećoj samoći si nepomočna, neznana i blistava: topla ruka, domaći cvijet, samoća.
Volim te mirnu pod onim tamnim staklom koje zadržava cvijet i u njegovu životu ograničava ovu hladnu potopljenu zemlju. U tvojoj trećoj samoći šutiš i gledaš očima gazele, nijema pred stvarima svijeta; poslušna pred djelima nebe.
"Magla je - kažemo - kao istina tamna i žalosna." "Magla - odgovaraju nam - predstavlja tajne koje nam nisu dostupne." Ipak, mi već po našem bolu i našoj radosti znamo da je sve tako jednostavno, tako slobodno, tako puno bolova i želja, da će nas ovaj sivi svijet, na kojem živi magla, vrtjeti do smrti, da se ovdje hrani bojazan i povjerljivost, panična strava i drhtave nade, odbojnost i spletke, blaga intimnost i ljuta mržnja ljudi; lovor i kopriva, samoća.
Znamo da uzalud pokušavamo otrgnuti se iz tog čudesnog zagrljaja, koji je mutan i pun noći, strave i kliktanja: "To je magla", vičem, kad je vidim kako dolazi, pun nježnosti i tjeskobe. "To je magla", kažu svi dok polako napreduje sa svojim sivim masama, kao golemo ranjeno more, rodjeno u utrobi muzike.
Luis Fabio Xammar 1911-1947, Peru | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 22/4/2010, 8:27 pm | |
| Kits je poznati engleski romantičarski pesnik, živeo je početkom 19 veka...cula sam za njega ali sa njegovom poezijom sam se malo sretala. Oda jeseni
Doba magle,doba bericeta stedra, drugo zrelog sunca omiljena ti da skupa blazenstvom ispunite nedra lozi oko slamnog krova sto se svi: da jabuke pognu mahovinom grane obrasle,da socnost u plodu se stice da krupnjaju tikve,lesnik letorast da zajezgra slatko, i da stalno nice pozno cvece,da bi pcele uzurbano pomislile da ce vecno trajat dane toplo leto sto im puni saca slast I ko te ne vide u obilju tvom Ponekad pronaci moze tebe svet gde nehajno sedis na guvnu zitnome dok ti vejalica vije vlasi splet il na nepoznjetoj brazdi,srpa vita stedec upleteno cvece sa svih strana gde mirisom bulki opijena spis katakad gde pabircis,poljem ponosita prelazeci potok klasjem ovencana il gde uz muljacu jabuka stisana satima nad samotokom bdis. Gde su sad proleca pesme zanesene? Al ti svoj sklad imas;ne misli na njih Dok neznu smrt dana oblaci rumene a strnista odsjaj ruzicast i tih tada tugovanka komaraca laka nad vrbama lebdi cas jace cas tise po tom kako vetric zivne ili mre; i krupna vec jagnjad bleje s brezuljaka; cvrce iz zivica popci sto se skrise crvendac iz vrta zvizduce sve vise cvrkutavo jato lasta nebom gre.
(Dž. Kits) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 22/4/2010, 8:28 pm | |
| LA BELLE DAME SANS MERCI
Što te muči o moj pažu, Da tu samac tražiš spas? Šaš tek šušti, al' svih ptica Zanijemio glas.
Što te muči o moj pažu? Toneš sav u nujne sne? Vjeveričin silos pun je, A jesen već mre.
Tvoje čelo bijel je ljiljan, Boli kap k'o biser čist Blista, obraz blijedi vene Kao ružin list.
Gospu ja u polju sretoh: Kao vila lijepa sva, Kose duge, noške lake, Oko joj se sja.
Glavu vijencem joj ukrasih, Grivne spletoh njoj u čast. Pogleda me, ja oćutjeh Svu ljubavnu slast.
Podigoh je na svog konja, Za sve bijah slijep taj dan; Pjevaše mi pjesmu divnu, Kao vilin san.
Korijenja mi slatkog, meda Divljeg da i mine sjaj: Govori baš čudnim glasom: "Ja te ljubim znaj"
Vilinskom me domu vodi. Plače danju i po noći. S tri poljupca morao sam Da joj stisnem oči.
Sve sam kralj i knez i ratnik -A svak blijed k'o sablast, sjen- Viču:"La belle dame sans merci! Zauvijek si njen!"
Tu je mene uspavala; Sanjah to, što neće proć. Na obronku brijega hladna Proveo sam noć.
Zato ovdje jadan lutam, U samoći tražim spas. Šaš tek šušti, al' svih ptica Zanijemio glas. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 24/4/2010, 2:20 pm | |
| ČUJEM VRATA
Čujem vrata koja su se otvarala Pre pola veka u mojoj blizini: i evo večeri u kojoj ubrah Mesečev osmeh sa prozora... U koje su se zimzelene valove Drevne sekunde sklonile?
Iz zazidane pećine izlaze, Čudni i začudjeni, dečaci iz Efesa.
Počesto me tanki veo sna još odvaja Od snevanja (od smrti) ?
Al' potkatkad, tragajući dugo Promičem Eolskim lavirintom iz uma, No ipak ne stižem.
Na karti više nema novih prostranstava. Nepoznato je u nema.
Tugovah nekada što vreme mine lagano Ko hiljade i hiljade praznih kolica; A um je uzaludno zaobilazio Obazrivo Zagonetke iz Sabe. I vidim da u velikoj knjizi, gde se skupih, Ostade odveć mnogo belih strana.
Zbogom, dakle, verovanje svako: Uzvisujem se u efemera, da trajem.
Aleksandar Filipide | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 24/4/2010, 2:22 pm | |
| TUZNA LJUBAVNA PJESMA
Jedino će moj život doista umrijeti Za mene, jednom. Jedino trava zna ukus zemlje. Jedino krv moja čezne, doista, Za mojim srcem, dok ga napušta. Vazduh je visok, ti si visoka, Visoka je tuga moja. Tuga moja čuje još nerođene pse Koji laju na ljude Još nerođene. Dolazi vrijeme da umiru konji. Dolazi vrijeme da ostare mašine. Dolazi vrijeme kad pada hladna kiša I sve žene imaju tvoju glavu I nose tvoje haljine. Dolazi i jedna velika, bijela ptica, Da snese mjesec na nebo.
Nikita Stanesku
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 25/4/2010, 2:36 pm | |
| NAJPRE JE DOSLA CISTA
Obucena u nevinost I voljeh je kao dete.
Zatim se odenula U neznam kakve haljine, I pobegoh od nje mrzeci je nesvesno.
Na koncu posta kraljica S raskosnim nakitom... Kako se zucno i besmisleno srdih.
Ali kada se pocela svlaciti, Ja joj se nasmesih.
Ostala je u tunici Svoje davne nevinosti Ponovo u nju verovah.
I ostavila je tuniku, I kaza se sasvim, gola... O strasti moga bica, poezijo Gola, i zauvek moja.
Huan Ramon Himenes , (1881-1958) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 26/4/2010, 7:28 pm | |
| Karlos Drumond de Andrade
Tvoja ramena pridrzavaju svet
Dolazi vreme kada vise ne mozes reci: moj boze. Vreme potpunog ciscenja. Vreme kada vise ne mozes reci: moja ljubavi. Zato sto se ljubav pokazala beskorisnom. I u ocima nema suza. I ruke samo sluze teskim radovima. I srce je pusto.
Zene kucaju na tvoja vrata uzalud, neces otvoriti. Ostajes sam, ugasenih svetala, tvoje fluorescentne oci sjaje u mraku. Jasno je da vise ne znas kako primiti patnju. I ne zelis nista od svojih prijatelja.
Koga briga ako dolazi staro doba, sta je starost? Tvoja ramena pridrzavaju svet cine ga laganijim od decje ruke. Ratovi, glad, porodicne svadje u kucama samo dokazuju da zivot tece dalje i nisu se svi uspeli osloboditi. Poneki (oni delikatni) procjenjujuci spektakl okrutnim, daju prednost umiranju. Vreme dolazi kada smrt ne pomaze. Vreme dolazi kada zivot postaje red. Samo zivot, bez ikakvih eskapada*.
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 27/4/2010, 7:36 pm | |
| ULIČNA SVETLA I KUĆE
Ova su ulična svetla usamljena Treptaj im podrhtava kao otvorene oči Stoje na suvim štakama Bako, molim te, bako, Pričaj mi priče, ruke su ti kao te štake, A senke poput tvojih kapaka Senke su od zidova kuća. Zidovi imaju rupe, rane prozora i vrata, I bako, molim te bako, Pričaj mi priče, Jesu li to prozori i vrata ili su oči i nosevi?
I zašto kuće izgledaju kao napuštene paukove mreže Jesu li pauci pojeli ljude? Bako, molim te, bako Pričaj mi priče. Zašto se, kada hodam, javljaju zvuci Zašto se, kada dolazim, senke pomiču, Zašto me svetlo gleda? Bako, molim te, bako Pričaj mi priče. Zar mesec nije dovoljan? Zvezde- Zašto gledaju svetlo i ništa ne kažu? Bako, molim te, bako, Pričaj mi priče, U mojim prsima bubnjevi glasno bubnjaju, rebra mi podrhtavaju, A ulično svetlo ne mari, i kuće izgledaju mrtve A ulično svetlo kao veliko oko I bako, molim te bako, Te prašnjave bodljikave žice kao trepavice, Te donge kao suze, A zvuk koraka ispred mene Bako, molim te, bako, Odjekuju glasno i brzo... Zašto pruge ulicom tako jure?
Mongejn Voli Serote | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 2/5/2010, 11:01 pm | |
| Itaka - Kavafi |
|  |
Kad kreneš na put prema Itaci poželi da dug to bude put, pun pustolovina, pun spoznaja. Ni Lestrigonaca ni Kiklopa, ni srdita Posejdona ne boj se! Takve na svom putu nikada susresti nećeš, ako ti misao ostane uzvišenom, ako ti birani osjećaji duh i tijelo prožmu. Na Lestrigonce i Kiklope, na divljeg Posejdona naići nećes, ako ih ne nosiš u duši svojoj, ako ih tvoja duša ne stavlja pred tebe. Poželi da dug to bude put. Svitanja ljetnih neka bude mnogo kada ćes radosno i zadovoljno ulaziti u luke prvi put viđene: zastani na feničkim trgovima, i nabavi krasnu robu, sedefe, koralje, jantar i ebanovinu, i razbludnih mirisa svake vrste: koliko god voliš razbludnih mirisa: pođi u mnoge egipatske gradove, da se poučiš i naučiš od mudraca. Uvijek na umu imaj Itaku. Stići tamo tvoja je sudbina. Ali ne požuruj nikakvo putovanje. Bolje je da mnogo godina traje: i da kao starac pristaneš na otok, bogat onime što si na putu stekao, ne očekujući da Itaka bogatstvo ti da. Itaka ti je dala lijepo putovanje. Bez nje ne bi krenuo na put. Ništa ti više ona nema dati. I ako je siromašnom nađes, Itaka te nije obmanula. Tako mudar kako si postao, s tolikim iskustvom, Već si shvatio što Itake znače.
 |
|
| |
|  | | midjika

 Broj poruka : 1194 Godina : 46 Location : Beograd Humor : pa nije bas cunami, ali ima ga:) Datum upisa : 04.03.2010
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 4/5/2010, 5:06 pm | |
| JADNI PJESNIK
Prvi pokret je pjevanje, Slobodni glas koji ispunja gore i doline. Prvi pokret je radost, Ali nju odnosi nešto.
I kad su godine promijenile krv, A tisuć sistema planetarnih rodilo se i zgaslo u tijelu, Sjedim, pjesnik lukavi i gnjevni, Očima pakosno žmirkajući, I odmjeravajuć u ruci pero Osvetu smišljam.
Spuštam pero, i čestar nagona i lišće, prekriva se cvijećem, A miris tog drveća bestidan je, jer tamo na stvarnoj zemlji Takvo drveće ne raste i ko uvreda je Nanesena ljudima što pate, miris tog drveća.
Jedni se štite očajem, koji je sladak Ko jaki duhan, ko čaša votke ispita u čas uništenja. Drugi imaju nadu glupih, ružičastu kao erotični san.
A još neki nalaze umirenja u veličanju domovine, Koje može trajati dugo, Premda ne mnogo duže, no što još traje devetnaesti vijek.
Ali meni je dana cinična nada, Jer otkad otvorih oči, ne vidjeh ništa drugo do požara i pokolja, Dana mi je nada osvete nad drugima i nad samim sobom, Jer sam bio taj, koji je znao I nikakve iz tog za sebe nije imao koristi.
Czeslaw Milosz 1911 ____________________________________________ I ruke rađam onom što ruke nema, i srce sadim u stenu i čelik, ja ne mogu da s tugom ne dremam, kroz vazduh ne plivam, kroz vodu ne letim...
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 4/5/2010, 10:43 pm | |
| ALHEMIJA
Stojim vreo, pušeći se kao providna čaša U koju, ko iskusni vrač, Smrznut od velikih iluzija, Dugo birajući tren,
Drhtavo Dopuštam da kapne lagano nepojamna suza opala Koja, nestajući u dubini, Mutne izazva oluje, Mutne oluje, izbistrene U tvojim očima, na tvom nebu, po kojom opčinjeni, Uskoro potom, Kroz vlažne svetlosti, Promiču dugi, u predugom letu Nizovi ždralova. Nebo tvoje, lenje, toplo, sa čistim prozorima, Pod kojim usta, najednom, krv tvoja, Dobija ukus mirišljavog vina Boje sumraka.
Aurel Rau | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 7/5/2010, 6:51 am | |
| ŠIBANJE
Starica od preko puta Opet dečaka šiba I vičući na sav glas da je komšije čuju Priča o svom dobrom srcu I njegovim lošim delima.
Divlje on trči kroz slonove uši, Moli za milost iza žbuna prašnjavih cinija Dok ona, i pored svog sala, Uspeva da ga stigne i u ćošak pritera.
Udara ga i udara, Šiba kruži po vazduhu i cvili Sve dok joj, na kraju, ne pukne u ruci. Dečaku se suze slivaju kao kiša I bolne uspomene se rađaju:
«Glavu bih savio sve do kolena, Zgrčeno telo mi se borilo Da se oslobodi udaraca, Ali strah je bio gori od svega. Njeno lice mi je postalo strano I više ga nisam voleo...»
Gotovo je, gotovo , Dečak zatim u sobi cvili.
A starica, oslonjena na drvo, Izmorena, pročišćena- Oseća kao se se barem malo Osvetila za ceo svoj jadni život Proveden u poniženju.
Robert Hayden (1913–1980) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 9/5/2010, 9:26 pm | |
| PORTRET
Sada slikam veliku jednu sliku Želim da napravim sebi autoportret. Ovde ću naslikati srce, glavu šibice, A ovde mozak, aparat konkretan i svet.
Negde će neizostavno bit nos, usta, Nema smisla da izostavim oči, Dva znaka pitanja, Ovde, s kraja naslikaću svoje misli, Bezobličnu gomilu prljavih prnja.
Prsa, ogledalo izgrebane pozlate, Dopustiće da se vidi iznutrica (sasvim nerazumljiva, uostalom) A gore, svoj let će zacrtati trepavica.
Dva krila će verovatno biti uši, Naborano čelo, lestve ka beskraju, Usne, savršen luk, predstavljaće za večnost Poljupca – mita crvenu opsesiju.ĐEO DUMITRESKU | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 12/5/2010, 6:48 pm | |
| Dok se još Zemlja okreće, dok je još jarko svjetlo Gospode, daj ti svakome ono čega nema. Mudracu daj glavu, plašljivcu konja, daj sretnom novac i ne zaboravi na mene. Dok se još Zemlja okreće, Gospode - tvoja je vlast. Daj častohlepnom da se nauživa vlasti, daj predah darežljivom do kraja dana, Kainu daj pokajanje i ne zaboravi na mene. Ja znam - ti sve možeš i vjerujem u tvoju mudrost. Kao što vjeruje mrtav vojnik da će živjeti u Raju Kao što vjeruje svako uho tvojim tihim riječima Kao što vjerujemo i mi sami bez obzira što činili. Gospode, moj Bože, zelenooki moj, Dok se još Zemlja okreće a čudno je to i njoj, dok je još vremena i vatre, daj svakom po malo i ne zaboravi na mene.
François Villon (1431-1463)
| |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/5/2010, 8:03 pm | |
| TRI OBLAKA
Tri oblaka stoje sama Na središtu Plavetnila, žarkom srpnju Prkoseći.
I tri bijela otočića, Otočića čista, svježa, Ublažuju na nebu Tako strogu osamljenost.
Ti oblaci, puni, ravni, Ti mrazevi, Kažu plavet malo više Dobrohotnom.
Dahnite me, osvježite, O membrane. Arhipelag Vaš nek bdi u mome ljetu Iznad moje sjene i krova.
- O, koliko plavetnila! - Čak previše?
Evo, tu sam da mu služim Za utjehu.
Jorge Guillen | |
|  | | Venera

 Broj poruka : 81 Godina : 49 Datum upisa : 30.10.2009
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi... 14/5/2010, 11:14 pm | |
| HVALA TI Kada sam izgubljena u tami , ja znam da cu u tvojim ocima svjetlo pronaci da mi pute osvijetli. I kada me strah slomi i kad mi tlo pocne izmicati pod nogama, kada sav moj svijet poludi, ti dolaziš i u trenu sve to promijeniš. Uvijek si tu dajuci mi sve ono što imaš, i ne umotavaš stvarnost u snove , samo ju ciniš mrvicu ljepšom. I kada prijatelja zatrebam, ti si opet tu, na mojoj strani. Vjeruješ mi i kroz tamu me vodiš, pružaš mi ruke kao štit od oluje, i srce u koje se mogu pouzdati. Ti si taj netko kome uvijek mogu dotrcati…
Hvala ti! | |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Neki nama malo nepoznati stihovi...  | |
| |
|  | | | Neki nama malo nepoznati stihovi... | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 2 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 2 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » Fotografija dana Juče u 1:26 am od meseceva rosa» medeno 2/3/2021, 8:43 am od Dusica Pajovic» Taj romanticni Balasevic 28/2/2021, 2:12 am od meseceva rosa» priznanje 25/2/2021, 10:17 pm od SaMar» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 17/2/2021, 3:18 pm od majacvet» ŠTAMPARIJA FLEŠ ZEMUN 16/2/2021, 4:07 pm od meseceva rosa» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 10/2/2021, 11:03 pm od CECILIJA» SEVERNA GRANICA 8/2/2021, 12:07 pm od panonski galeb» Ljubavne pesme 2/2/2021, 9:35 am od Isak Prov» ANAMNEZA 1/2/2021, 9:53 pm od ZEX» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa |
|
|