
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Viljem Šekspir-Hamlet | |
| Autor | Poruka |
---|
Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:35 am | |
| LICA:
KLAUDIJE, danski kralj
GERTRUDA, kraljica danska, mati Hamletova
HAMLET, sin prećašnjeg, a sinovac današnjeg kralja
POLONIJE, veliki doglavnik
LAERT, Polonijev sin
OFELIJA, Polonijeva kći
HORACIO, Hamletov prijatelj
VOLTIMAND
KORNELIJE
ROZENKRANC
GILDENSTERN dvorani
OZRIK, dvoranin
DRUGI dvoranin
SVEŠTENIK
MARCELO
BERNARDO oficiri
FRANCISKO, vojnik
REJNALDO, sluga Polonijev
NORVEŠKI KAPETAN
ENGLESKI POKLISARI
DUH oca Hamletova
FORTINBRAS, norveški kraljević
Gospoda, gospoće, oficiri, vojnici, glumci, dve budale,
grobari, mornari, glasnici i pratnja
Događa se u Elsinoru
PRVI ČIN
SCENA PRVA
Elsinor. Terasa pred zamkom.
(Francisko, na straži. Prilazi mu Bernardo.)
BERNARDO
Ko ide?
FRANCISKO
Ne; ti meni odgovaraj.
Stoj! Reci ko si.
BERNARDO
Neka živi Kralj.!
FRANCISKO
Bernardo?
BERNARDO
On glavom.
FRANCISKO
Tačno dođoste
u svoj sat.
BERNARDO
Maločas ponoć izbi baš.
Idite, Francisko, na spavanje sad.
FRANCISKO
Na odmeni vam hvala velika.
Hladnoća je strašna, ledi mi se srž.
BERNARDO
Je li na straži mirno bilo sve?
FRANCISKO
Ni miš ne šušnu.
BERNARDO
Dobro. Laku noć!
A Horacija sretneš li s Marcelom,
drugove mi na straži nek požure.
FRANCISKO
Ja mislim da ih čujem. Stoj! Ko ide?
(Ulaze Horacio i Marcelo.)
HORACIO
Prijatelji ove zemlje.
MARCELO
Podanici
danskog kralja.
FRANCISKO
Bog vam dao dobru noć.
MARCELO
Zbogom, vojniče dobri. Ko te smeni?
FRANCISKO
Bernardo je na mom mestu. Dobru noć.
(Ode.)
MARCELO
Ohoj, Bernardo!
BERNARDO
Je l'to Horacio?
HORACIO
Jedan deo njegov.
BERNARDO
Dobro ste nam došli,
Horacio, i dobri Marcelo.
MARCELO
Da li se ono opet javljalo
noćas?
BERNARDO
Ja nisam ništa video.
MARCELO
Horacio veli da je to tek samo
vizija naša, a ne da da ga svlada
vera u ovo strašno priviđenje,
koje smo dvaput videli. Zato sam ga
pozvao da noćas s nama stražari;
pa doće l' opet ona pojava
da prizna da nas nisu varale
roćene oči, i da je oslovi.
HORACIO
No, hajd, hajd! Al' to se neće javiti.
BERNARDO
Sedite malo,i dopustite
da opet na vaše uši nasrnem,
što su se tako utvrdile protiv
priče nam o tom što smo videli
dve noći već.
HORACIO
No dobro. Posedajmo,
pa nek nam Bernardo priča.
BERNARDO
Prošlu noć,
kad ona zvezda, zapadno od pbla,
preće put, da neba osvetli ovaj kraj
gde sada sija, Marcelo i ja
na satu je baš jedan izbilo...
MARCELO
Mir! Stani! Gledaj, opet dolazi!
(Ulazi Duh.)
BERNARDO
Izgledom isti ko pokojni kralj.
MARCELO
Horacio, vi ste učen; oslovite ga!
BERNARDO
Nije l' isti kralj? Gledaj ga, Horacio.
HORACIO
Potpuno nalik. To me prožima
čućenjem i strahom.
BERNARDO
Kao da bi hteo
da oslovljen bude.
MARCELO
Pitaj ga, Horacio.
HORACIO
Ko si ti što ovo doba noći kradeš
da uzmeš lepi oblik junački,
u kom sahranjeno veličanstvo Danske
ićaše nekad? Nebom te preklinjem!
MARCELO
Uvrećen je.
BERNARDO
Gle, odlazi gordo!
HORACIO
Stani! Govori! Reci zapovedam!
(Duh odlazi.)
MARCELO
Ode i ne hte da odgovori.
BERNARDO
No, Horacio? Bledi ste, drhćete?
Zar to nije nešto više no maštanje?
Šta mislite o tom?
HORACIO
Tako mi gospoda,
to verovati ne bih mogao
bez istinite, čulne svedodžbe
sopstvenih svojih očiju.
MARCELO
Zar nije
baš isti kralj?
HORACIO
Ko što si ti baš ti.
Baš takva beše ratna oprema,
koju je imao kad se borio
sa slavoljubivim kraljem norveškim.
Tako se jednom namrgodi kad je
u gnevnoj svaći o led udario
Poljaka sa sanki. Čudnovato!
MARCELO
Dvaput već tako, u gluvo doba sve,
on proće straže ratničkim korakom.
HORACIO
Ja ne znam šta ovo sve može da znači;
al' držim, po opštem shvatanju, da to
državi našoj čudan prevrat neki
predskazuje.
MARCELO
Dobro. Posedajte sad,
pa onaj koji zna, neka mi kaže
što ovom strogom, večno budnom stražom
po svu noć muče naše podanike?
Što topove tučne liju s dana na dan,
i ratnu opremu kupuju na strani?
Što tolka hitnja u gradnji brodova,
da teški rad taj nedelju ne deli
od sedmice? Šta to tako blisko preti,
te ova žurba od noći i dana
saradnike pravi? Ko bi me mogao
obavestiti o tom?
HORACIO
Mogu ja.
Tako se bar šapće: naš pokojni kralj,
čija nam se sad baš pojavila sen,
bio je to znate na borbu izazvan
od Fortinbrasa, kralja norveškog,
kog gorda zavist na to podstače.
U borbi toj naš Hamlet junački
tako ga ovaj zemni nazva svet
ubije toga Fortinbrasa. Ovaj
zapečaćenim jednim ugovorom,
i overenim na način viteški,
pobedniku dade, sem života svog,
sve zemlje kojima beše vladao.
U tu svrhu je podjednak udeo
založio bio i naš kralj; a to bi
u nasleće palo Fortinbrasu da je
on pobednik bio, kao što je opet
tim ugovorom, članom navedenim,
udeo njegov pripo Hamletu.
Sad, prijatelju, mladi Fortinbras,
vreo i strasti pun neobuzdane,
po brdima je kojekud norveškim
skupio rulju drskih razbojnika,
što su za komad hleba gotovi
na svako smelo, hrabro preduzeće.
A sve to treba (država to zna)
da opet od nas silom, prinudom
povrati zemlje pomenute već,
što otac njegov izgubi. I to
glavni je, držim, povod našoj spremi,
razlog svih naših straža, glavni smer
te žurbe, uzbune u zemlji našoj.
BERNARDO
Ja mislim nije drukčije no tako.
Otuda, možda, i taj strašni lik
oružan ide kroz naše straže,
toliko sličan kralju, koji beše
i jeste povod ovih ratova.
HORACIO
Trunka je to samo, da duha smuti vid.
U slavnoj, silnoj rimskoj državi,
pred sami pad baš svemoćnog Cezara,
otvoriše se grobovi; mrtvaci
u pokrovima kričahu, jecahu
po ulicama Rima; javiše se
komete repa vatrenoga, pa rosa
od krvi, a na suncu nesreće.
A vlažna zvezda, pod čijim uplivom
stoji sve carstvo boga Neptuna,
pomrča kao o svom sućendanu.
Preteče slične strašnih dogaćaja,
i glasnike što sudbi prethode,
i prologe nesreći, što ide,
pokazali su i zemlja i nebo
zavičaju našem i našim ljudima.
(Vraća se Duh.)
Ah, tiho! Gledaj: opet dolazi.
Staću mu na put, ma me smoždio.
Avetinjo, stani! Ako imaš zvuka,
ili ako se glasom služiš ti,
govori mi!
Treba l' ma kakvo dobro činiti
da ti olakša, a meni spasa da,
ti progovori!
Znaš li da tvoja zemlja sudbu svoju
saznanjem kakvim može izbeći.
Govori!
Il' ako si naslago za života
oteta blaga u utrobi zemlje,
rad čega se, kažu, vi dusi dižete
često iz mrtvih, progovori o tom!
Stoj, i govori!
(Petao kukurekne.)
Drži ga, Marcelo!
MARCELO
Hoću li da ga kopljem udarim?
HORACIO
Neće l' da stane, ti ga udari!
BERNARDO
Evo ga ovde sad!
HORACIO
Sad ovde!
MARCELO
Ode!
(Duha nestane.)
Uvredismo ga pružajući primer
nasilja, a on je tako dostojanstven!
Jer on je, kao vazduh, nepovredan.
Naš promašen udar ruganje je zlobno.
BERNARDO
Htede reći nešto kad petao kukureknu.
HORACIO
Pa se tad trže, ko neki zločinac
na poziv suda. Ja sam slušao
da petao, ta truba jutarnja,
dignutim svojim grlom oštra zvuka
budi dnevnog boga; i na njegov znak
iz mora, vatre, sa zemlje i iz zraka
svi nespokojni, bludni dusi žure
u svoje međe. I tu istinu
pojava ova dokazuje baš.
MARCELO
Iščeze baš kad petao kukureknu.
Neki još kažu da u vreme kad se
roćenje našeg Spasa svetkuje,
jutarnja tica peva celu noć,
a duh nijedan ne sme da tumara;
noći su zdrave bez kobi planete,
ne strele vile, veštice bez čini;
tako je to doba sveto, milostivo.
HORACIO
Slušao sam i ja i nešto verujem.
Al' pogle, jutro u rujnom ogrtaču
gazi po rosi tog visa istočnog,
stražarenje svoje prekinimo sad,
pa na moj savet daj da saopštimo
Hamletu mladom šta smo videli.
Jer, života mi moga, ovaj duh,
nem za nas, njemu progovoriće.
Da l' pristajete da ga izvestimo?
To ljubav traži, a dužnost nalaže.
MARCELO
Učinimo, ja molim; a već znam
gde ćemo jutros najlakše ga naći.
(Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:35 am | |
| SCENA DRUGA
Svečana dvornica u zamku. (Ulaze Kralj, Kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, Kornelije, lordovi i pratnja.)
KRALj Mada je spomen na smrt dragog brata Hamleta svež još, te nam priliči da su nam srca tugom pogružena, a kraljevina cela da nam se u jedno čelo bola nabere ipak je razum prirodu tolko svlado da s razložnom tugom mislimo i na nj, al' ujedno se sećamo i sebe. Stog snahu nam negda, a sad kraljicu, junačke zemlje naše naslednicu ko s poraženom nekom radošću, s veselim jednim, jednim suznim okom, s klicanjem na pratnji, sa pogrebnom pesmom na svadbi, deleć ravno slast i bol privenčali smo za sebe. U tom slušasmo vaše bolje savete koji nam u toj stvari behu dragi. Za sve vam hvala. Sada dolazi što vi već znate: mladi Fortinbras, potcenjujući našu vrednost svu, il' misleć smrću dragog brata nam da raspad preti našoj državi, ohrabren snom o svojoj nadmoćnosti, ne prestaje nam slati poruke tražeć da mu se vrate zemlje sve što otac njegov sa svim pravima u korist hrabrog brata nam izgubi. Tolko o njemu. A sad o nama i o ovom skupu. U ovom je stvar: norveškom kralju, stricu Fortinbrasa napisali smo pismo on je slab i bolan, jedva zna šta mu sinovac namerava da ga spreči da ne ide ovako dalje; tim pre što vojska ta popisuje se sva i dopunjava od podanika njegovih. I mi šaljemo hitno vas, Kornelije, i Voltimande, vas, ko nosioce pozdrava ovog starom Norvegu, ne dajući vam lično dalju vlast za pregovore s kraljem no što krug već navedenih stavova dopušta. Zbogom. Nek žurba revnost vam pohvali. KORNELIJE I VOLTIMAND Bićemo revnosni u tome i svemu. KRALj Mi ne sumnjamo. Srdačno vam zbogom! (Voltimand i Kornelije izlaze.) A sad, Laerte, šta je novo s vama? Spomenuste mi neku molbu. Kakvu? Vi ne možete s molbom pravednom danskome kralju zalud zboriti. Šta bi, Laerte, mogo moliti a da ti i bez molbe ne bih dao? Glava sa srcem nije srodnija nit ustima je ruka uslužnija no što je presto Danske ocu tvom. Šta si, Laerte, hteo? LAERT Gospodaru, vaš dopust da se u Francusku vratim. Otud sam u Dansku rado došao, po dužnosti, na vaše krunisanje; al' sad, priznajem, izvršiv dužnost tu, želje mi i misli čeznu za Francuskom. Vaš milostiv dopust molim ponizno. KRALj Pristaje li otac? Šta veli Polonije? POLONIJE Moj kralju, on mi sporu dozvolu revnosnom prošnjom otrže; i najzad, bezvoljnim pristankom želju mu potvrdih. Dajte mu, molim, dozvolu, nek ide. KRALj Izberi, Laerte, čas; vreme je tvoje, pa što znaš bolje ti ga iskoristi! A sad, sinovče, sine, Hamlete... HAMLET (za sebe) Sinovac, ne sin, neprirodni oče. KRALj Zašto ste uvek u tim oblacima? HAMLET Ne, kralju, ja sam odviše na suncu. KRALjICA Hamlete dobri, promeni mračni lik, pa gledaj na kralja kao prijatelj. Nemoj neprestano oborena oka tražiti dičnog oca po prašini. Ti znaš: opšta stvar je, da sve živo mre kroz prirodu u večnost prelazeć. HAMLET Da, gospo; opšta stvar. KRALjICA Pa kad je to, što tebi tako čudna izgleda? HAMLET Izgleda, gospo? Ne, nego baš jeste. Ja ne znam šta to znači „izgleda". Ne prikazuju me, dobra majko, verno ni moj ogrtač crni, niti ova uobičajena svečana crnina, ni stegnutog daha vetrovit uzdisaj, ne nit u oku potoci od suza, niti utučen izgled lica mog sa svima načinima, oblicima tuge. To sve, doista, samo izgleda, jer sve bi to se moglo glumiti. Al' u meni je nešto izvan glume; sve ovo je samo ruho, oprema tuge. KRALj Nežno je to i pohvalno u vašoj prirodi, Hamlete, što vi ocu svom žalosti ovaj odajete dug. Al' morate znati da vaš otac svog izgubi oca, ovaj, opet, svog; i naslednik je dužan neko vreme po obavezi sinovljoj paziti posmrtnu žalost. Ali istrajati tvrdoglavo u tuzi, to je put bezbožnog uporstva i nemuški bol. To odaje volju što nebu prkosi, i slabo srce i nestrpljiv duh, i razum vrlo prost i neprosvećen jer kad se zna da nešto biti mora, da je obična, najprostija stvar, što bismo to u prkosnom otporu uzeli k srcu? To je greh spram neba, greh spram prirode, greh spram pokojnika, ludost za razum, čija stalna tema smrt je otaca, i on opominje od prvog leša do tog što danas mre: „To tako mora biti." Molim vas, zbacite sa sebe taj neplodni jad i smatrajte nas za oca. Jer neka zapamti svet da prestolu ste našem najbliži vi, ne s manje ljubavi no što najdraži otac obiluje za sina, ja vas volim. Što se tiče namere vaše da se vratite u Vitemberg na škole, tome bismo protivni bili, pa vas molimo pokorite se i ostanite ovde u oka našeg nezi, milosti naš prvi dvoranin, sinovac i naš sin. KRALjICA Nemoj da tvoja mati, Hamlete, zaludu moli; preklinjem te, ostaj sa nama, nemoj ići u Vitemberg. HAMLET Slušaću vas što bolje mogu, gospo. KRALj No, to je već lep, prijatan odgovor. Budite kao sami mi u Danskoj. Hajdmo kraljice. Ovaj ljubazni, nenametnuti pristanak Hamletov veseli moje srce. U čast toga sve zdravice što danas pije kralj veliki top nek nosi u oblake; neka se nebo na kraljev pir odziva ponavljajući zemaljski grom. Hajdmo. (Svi odlaze, osim Hamleta.) HAMLET O da se to čvrsto, prečvrsto meso stopi, u jednu rosu skopni, rastvori se! Il' da Večni nije dao zakon svoj protiv ubistva sebe! Bože! Bože! Što jadan, prazan, bljutav, beskoristan izgleda meni sav rad ovog sveta! Gada! O gada! Neoplevljen vrt to je, gde korov, gde bilje otrovno i ružno sasvim je ovladalo njim. Da dotle dođe! Dva meseca tek mrtav! Ni tolko. Ni dva! Pa još takav kralj što na ovog liči ko Apolon na satira! Pa spram majke moje mio. da ne bi dao vetri nebesni da odveć grubo doću joj do lica. Nebo i zemljo! Što moram da se sećam! A ona mu je bila odana, ko da je glad joj rasla hranjenjem. Pa ipak, tek mesec... Da mi je ne misliti na to! Slabosti, tvoje je ime žena! Tek kratak mesec, il' dok joj behu još cipele nove, u kojima je leš mog jadnog oca pratila, ko Nioba u suzama pa ona, ona, šta! O bože! Stoka bez razuma pa bi žalila duže. Ona se udaje za strica mog, za brata očevog, mom ocu sličnog ko ja Herkulu! Za jedan mesec! Pre no što je so najvlažnijih suza prestala da joj grize oči crvene i bolne od trenja ona se udala! O najpodlije žurbe: sa takvom hitnjom juriti u rodoskrvnu postelju! To nije, i ne može na dobro to izići. Al' svisni, srce moram ćutati! (Ulaze Horacio, Marcelo i Bernardo.) HORACIO Pozdrav gospodstvu vašem! HAMLET Milo mi je što vidim da ste dobro, Horacio ako se dobro sećam? HORACIO Glavom on, moj gospodaru vaš bedni sluga vazda. HAMLET Ne pominjite reč sluga; prijatelj jedino je ime za mene i vas. (Rukuju se.) Otkud, Horacio, vi iz Vitemberga? Marcelo? (Pruži mu ruku.) MARCELO Dobri gospodaru moj?... HAMLET Vrlo mi je milo što vas vidim. (Bernardu.) Dobro veče, gospodine. (Pokloni se Bernardu.) Al' zbilja, otkud vi iz Vitemberga? (Odvodi Horacija u stranu.) HORACIO Ko besposličari, moj kneže, dobri kneže. HAMLET Ne bih vol'o da neprijatelj vaš ovako kaže; a ni vi mi uvo ne vređajte tim, praveć ga jemcem vaše sopstvene svedodžbe protiv samog sebe. Znam da besposličar niste. Ali kakvog posla imate vi u Elsinoru? Naučićemo vas čaše sušiti pre nego odete. HORACIO Ja sam, gospodaru, došo da vidim pogreb vašeg oca. HAMLET Molim te, druže, ne rugaj mi se. Došo si, mislim, na svadbu moje majke? HORACIO Zaista, kneže, došlo je ubrzo. HAMLET Štednja, Horacio! Na svadbeni su sto hladni kolači s daće izneseni. Voleo bih više da sam se na nebu s najgrđim svojim dušmaninom sreo no što doživeh taj dan, Horacio! Moj otac! Meni izgleda da vidim svog oca. HORACIO A gde, gospodaru moj? HAMLET U mome umnom oku, Horacio. HORACIO Videh ga jednom: beše to divan kralj! HAMLET Bio je čovek: sve u svem uzevši, sličnoga više neću videti. HORACIO Ja mislim da sam ga sinoć video. HAMLET Video? Koga? HORACIO Kralja, vašeg oca. HAMLET Kralja, mog oca? HORACIO Stišajte čuđenje za tren; nek je samo uvo pažljivo, dok, uz gospode ove svedodžbu, otkrijem čudo. HAMLET Govori, tako ti boga! HORACIO Dve noći ustopce ova su gospoda, Marcelo i Bernardo, stražareći, u mrtvo, pusto doba ponoći imali ovaj susret. Neki stvor ko otac vaš, od glave do pete sav, u oklopu se javljao pred njima; svečanim korakom, tih i dostojanstven, prošao je kraj njih; triput je šetao pred uplašenim, zgranutim očima njihovim, ne dalje no za skiptar svoj. A oni, strahom skoro sleđeni, stojahu nemi ne oslovivši ga. U poverenju strašnom rekoše mi to, te ja s njima stražarih treću noć. I svaka im se potvrdila reč. Pojava dođe, ko što rekoše, u obliku istom i u isti čas. Znao sam vašeg oca; isti on, ni ove ruke nisu sličnije. HAMLET Ali gde je bio? MARCELO Na terasi, kneže, gde smo stražarili. HAMLET Jeste l' ga vi oslovili? HORACIO Jesam, kneže; al' odgovorit ne htede. No jednom učini mi se da glavu podiže i krenu, ko da htede govoriti; al' tad baš jutarnji peto kukureknu; i na taj glas on hitro umače, te nam se tako izgubi iz vida. HAMLET To je vrlo čudno. HORACIO Kao što sam živ, moj uvaženi kneže, istina je. I mislili smo, dužnost nam nalaže, da vas o svemu tome obavestimo. HAMLET Jest, gospodo, jest. Ali, to me buni... Jeste l' i noćas na straži? MARCELO I BERNARDO Jesmo, kneže. HAMLET U oklopu, velite? MARCELO I BERNARDO U oklopu, kneže. HAMLET Od glave do pete? MARCELO I BERNARDO Od glave do pete, kneže. HAMLET Onda mu lice niste videli? HORACIO O, jesmo, kneže; vizir je podigo. HAMLET Je li izgledo namršten? HORACIO Neki izraz ko više bolan nego razgnevljen. HAMLET Bled ili rumen? HORACIO Ne, no vrlo bled. HAMLET I oči je upro u vas? HORACIO Vrlo čvrsto. HAMLET Boleo bih da sam i ja bio tu. HORACIO To bi vas jako prenerazilo. HAMLET Vrlo moguće, vrlo. Je l' dugo ostao? HORACIO Dok izbrojiš, ne odveć brzo, sto. MARCELO I BERNARDO Duže, duže. HORACIO Kad sam ja ga gledo ne. HAMLET Brada mu beše proseda, zar ne? HORACIO Beše ko kad ga videh za života, srebrnastomrka. HAMLET Ja hoću da noćas s vama stražarim, možda će se to opet pojaviti? HORACIO Svakako da hoće. HAMLET Ako se pojavi u obliku mog plemenitog oca, osloviću ga, ma kako rikno sam i pozvo me da ćutim. Sve vas molim, ako ste dosad taj privid tajili, prećutite ga neko vreme još. I ma šta da se desi doveče, vi razumejte; al' o tom ni reč! Nagradiću vam ljubav. Zbogom, sad. Na terasi izmeć jedanaest i dvanaest posetiću vas. SVI Naša dužnost vašoj časti na službi. HAMLET Ne, no vaša ljubav, ko moja vama. Zbogom pošli. (Odlaze Horacio, Marcelo i Beriardo.) Duh Mog oca, u oklopu? Ne. Nije dobro sve. Da podvala nije? Što već nije noć! Al' dotle, ti, dušo, miruj. Zla će dela otkriti se ma ih zemlja krila cela! (Ode.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:36 am | |
| SCENA TREĆA
Soba u Polonijevoj kući. (Ulaze Laert i Ofelija.)
LAERT Moj prtljag je ukrcan. Zbogom ostaj. Pa, sestro, kad vetar bude povoljan, il' prilika se pruži ne spavaj, već javi što o sebi. OFELIJA Sumnjaš zar? LAERT A što se tiče Hamleta, njegova udvaranja to smatraj za modu, za prohtev krvi, il' ko ljubičicu u mlade dane proletnje prirode, ranu ne stalnu, slatku al' ne trajnu, miris, razonodu jednog trenutka, al' ništa više. OFELIJA Ne više, no to? LAERT Smatraj da nije više. Jer živ čovek ne raste samo rastom ili telom, već u tom spoljnom hramu širi se i unutrašnja služba razuma i duše. On te možda voli sad, i nikakva mrlja ili laž ne prlja njegovu dobru volju. Ali se moraš bojati, kad mu odmeriš veličinu, da njegova volja nije njegova. Jer on je već roćenja svoga rob. On ne može, kao neugledni ljudi, da svoj izbor ima. Od izbora tog zavisi snaga, bezbednost države. Zato je njegov izbor ograničen pristankom ili glasom onog tela kom je on glava. Pa kaže l' da te voli, ti budi mudra i veruj toliko koliko zbog ranga ili mesta svog, on delom, može reči da zajemči, a to je upravo opštim glasom Danske. Pa odmeri šta bi gubila tvoja čast, ako mu s odviše vere slušaš reč, il' izgubiš srce, čednosti otkriješ blago pred neobuzdanim navaljivanjima. Čuvaj se, Ofelija, sestro draga, tog. U pozadini ljubavi ostani, van nišana i opasnosti strasti. Najtvrđa je deva raspikuća ako__ lepotu svoju mesecu otkriva. Ni vrlina neće kleveti izmaći! Prolećni porod često grize crv pre otvorenih pupoljaka još; a u jutarnjoj rosi mladosti zarazni je otrov najopasniji. Zato znaj da nas strah najbolje štiti. a mladost će često protiv sebe biti. OFELIJA Čuvaću vrednost tog dobrog saveta ko stražu srca svog. Al', dobri brate, nemoj, ko kakav bezbožni sveštenik, trnovit put mi k nebu pokazivat, dok sam ko drzak, nadut raspusnik koračaš cvetnom stazom zadovoljstva a ne haješ za svoju propoved. LAERT Za mene se ne boj. Dugo se zadržavam. Al' evo oca mog gde dolazi. (Dolazi Polonije.) Blagoslov dvostruk dvostruka je milost. Srećna kob mi pruža oproštaj još jedan. POLONIJE Zar još ste tu, Laerte? Sramota! Hajd na brod! Vetar na ramenu sedi jedru tvom. Čekaju te. S tobom blagoslov je moj! Pa ovo malo saveta upiši u sećanje. Ne daj misli jezika, ni dela kakvoj misli nezgodnoj. Druževan budi, al' nikada prost; kad_prijatelja imaš oprobana, čeličnom alkom za srce ga veži; al' stiskom ruke ne žulji svoj dlan sa svakim novim, žutokljunim drugom. Kloni se kavge; al' dođe li baš, držanjem uli protivniku strah. Svima sluh pokloni, retkima svoj glas. Primi sud od svakog, a za se čuvaj svoj. Kolko kesa daje, bogato se nosi, al' ne ko kicoš lepo, ne šareno, jer odelo često odaje čoveka. Oni u Francuskoj iz društva najvišeg imaju za to ukus najbolji. Nit budi dužnik, nit poverilac; dug često gubi i sebe i druga, a zajam tupi oštricu štedljivosti. Al' prvo: budi veran sebi sam, i onda će doći, ko za danom noć, da nećeš biti krivac nikome. Zbogom. Moj blagoslov nek začini sve. LAERT Najsmernije se praštam, oče moj. POLONIJE Vreme zove; sluge čekaju te Hajd! LAERT Zbogom, Ofelija! I dobro upamti što sam ti reko. OFELIJA To je zaključano u sećanje moje, a ti nosi ključ! LAERT Zbogom! (Odlazi.) POLONIJE A šta ti je reko, Ofelija? OFELIJA Oprostite, nešto što se odnosi na kneza Hamleta. POLONIJE Dobro se setio! Rekoše mi da je u poslednje vreme zakazivao s tobom tajne sastanke, a ti si bila vrlo slobodna i izdašna sa sastancima tim. Ako je tako ko što sam načuo ko opomenu moram da ti kažem: ti sve jasno ne razumeš još, ko što mojoj kćeri, a tvojoj časti liči. Šta je meć vama? Kaži pravo sve. OFELIJA Oče, u poslednje vreme mi je on mnoge znake svoje naklonosti dao. POLONIJE Naklonosti! Piha! Govoriš ko stvor nezreo i neuk u krugu opasnom. A veruješ u te „znake", kako kažeš? OFELIJA Ja ne znam, oče, šta bih mislila. POLONIJE Poučiću te. Znaj: ludo si dete, kad za gotov novac primaš znake te koji nisu zlato. Ceni sebe više, il' jadnu frazu da ne prekinem darivaćeš me nevinašcetom. OFELIJA On me, oče, časnim načinom saleto. Ljubavlju. POLONŠE Reci, to je zbilja način. Produži, produži. OFELIJA I govor je svoj potvrdio svima svetim zakletvama. POLONIJE Ah! Zamke, da se šljuke hvataju! Znam, kad_krv uzavri, kako izdašno zakletve srce zajmi jeziku. Taj plamen, kćeri, svetli, al' ne zagreva, u obećanju samom se ugasi; ne smatraj ga vatrom. Od sada malo štedljivija budi sa devojačkim svojim prisustvom. Za društvo svoje veću cenu traži no što je poziv na sastanak. Što se Hamleta tiče, veruj mu toliko da je on mladić, da u širem krugu sme da se kreće no što možeš ti. Ukratko, kćeri, ne veruj zakletvama. To su posrednice, ali ne one boje kakvu odelo njino pokazuje, već sprovodnice molbi nečistih; mirišu na zavete svoje, pobožne, da tim što bolje obmanu. Ukupno, čisto i jasno, nemoj da od sada nijedan dokon trenutak sramotiš u ćaskanju sa knezom Hamletom. Pazi se, ja ti zapovedam. Idi. OFELIJA Slušaću vas, oče. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:36 am | |
| SCENA ČETVRTA
Terasa. (Ulaze Hamlet, Horacio i Marcelo.)
HAMLET Vazduh ljuto grize. Hladno je veoma. HORACIO Oštar mraz, sve seče. HAMLET Kolko je časova? HORACIO Mislim nije ponoć još. MARCELO Ne, izbilo je. HORACIO Zbilja? Nisam čuo. Onda je već blizu čas kad se obično pojavljuje Duh. (Zvuk truba i top iza scene.) Šta ovo znači, kneže? HAMLET Noćas Kralj ne spava, šenluči i zdravice drži, a besna igra tutnji, kovitla se; pa kad on čašu rajnskog vina sruči, bubnjevi i trube na sve strane tad rastrešte trijumf njegove zdravice. HORACIO Je l' to običaj? HAMLET Da, odista, jeste. Al' kako ja shvatam, mada sam rođen tu i odrastao s time, taj običaj bolje da se gazi nego što se pazi. Te pijanke, što glavu teškom prave, na ružan glas nas kod naroda drugih s Istoka na Zapad iznesoše. Nas pijancima zovu i nadimak svinje pridevaju nam imenu. I to ma kako znatnim našim podvizima oduzima slave i jezgro i srž. Tako se često dešava da ljudi zbog prirodine kakve pogreške na rođenju (za što ne mogu oiti krivi jer čovek svoje ne bira poreklo) suviškom kakve bitne sklonosti što ruši dolme i tvrđave uma, il' navikom nekom koja kvari oblik ponašanja lepog da ti ljudi, velim, noseći pečat jedne mane tek, što im priroda il' zvezda sreće da ma inače njine vrline bile sve čiste ko milost, u broju tolikom kolko ih čovek može imati prezreni budu od javnog mišljenja zbog one jedne pogreške. Dram zla sve plemenito biće ponizi do sopstvene sramote. (Dolazi Duh:) HORACIO Gledajte, kneže, evo dolazi! HAMLET Svi anđeli, svi sveti, u pomoć! Bio rajska duša il' pakleni vrag, nosio zrak neba ili oganj pakla, bile ti namere zle il' milostive, ti mi se javljaš u tako čudnom liku da hoću da te oslovim. Ja te zovem: Hamlete, kralju, oče, kneže danski, odazovi se! Nemoj da svisnem s neznanja, no reci, što tvoje posvećene mošti, čuvane u grobu, cepaju pokrov svoj? Što kosturnica tvoja, u kojoj te videsmo mirno pogrebena, sad otvara teške mramorčeljusti izbacujuć te opet van? O, što, ti, mrtvi lešu, u oklopu sav, na mesečev izađe opet sjaj stravičnom čineć noć, a nama, božjim igračkama tako grozno cepaš svest mislima našoj duši nedomašnim? Zašto? I čemu? Šta da radimo? (Duh daje znak Hamletu.) HORACIO Daje vam znak da pođete za njim. Ko da vam nešto želi da saopšti nasamo. MARCELO Gledajte, kako ljubazno na neko dalje mesto vas poziva. Al' nemojte ići s njim. HORACIO Nikako ne! HAMLET Neće da govori. Treba, dakle, poći. HORACIO Nemojte, kneže! HAMLET Što? Što bih se bojo? Svoj život više od igle ne cenim; a šta mi duši može učiniti, kad je i ona besmrtna ko on? Opet me zove. Poći ću za njim. HORACIO Al' ako vas, kneže, na vodu namami, il' na vrh one strašne stene što se nad podnožjem svojim nagla u more pa uzme na se kakav strašan lik što vas vlasti uma može lišiti i u ludilo odvesti? Razmislite: samo to mesto, bez ičega više, slikama užasa puni svaku svest kad tolko lakata dole pogleda u more, pa ga čuje kako buči. HAMLET Jednako mi maše. Evo me za tobom! MARCELO Ne smete ići, kneže! HAMLET Sebi ruke! HORACIO Al' poslušajte. Vi ne smete ići. HAMLET To moja sudba viče, čineći žilicu svaku ovog tela čvrstom kao mišići lava nemejskog. (Duh daje znak.) Zove me stalno. Pustite, gospodo! (Otima se iz njihovih ruku.) Neba mi, u duh ću pretvoriti svakog ko me zadržava! Dalje, kažem. Napred! Ja idem s tobom! (Duh i Hamlet odlaze.) HORACIO Strahovito ga mašta zanosi. MARCELO Za njim! Ne smemo ga sada slušati. HORACIO Hajdemo za njim. Na što će to izići? MARCELO Nešto je trulo u državi Danskoj. HORACIO Nek je nebo vodi! MARCELO Hajdemo za njim. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:37 am | |
| SCENA PETA
Zabačeniji deo terase. (Ulaze Duh i Hamlet.)
HAMLET Kuda me vodiš? Govori. Neću dalje. DUH Čuj me. HAMLET Hoću. DUH Tu je skoro već moj čas kad moram da se vratim u sumporni oganj mučenja. HAMLET Avaj, jadni duše! DUH Nemoj da me žališ, no ozbiljnu pažnju pokloni onom što ti sad otkrivam. HAMLET Govori, ja sam dužan slušati. DUH Kad čuješ, bićeš dužan svetiti. HAMLET A šta to? DUH Ja sam oca tvog duh, osućen da neko vreme noću lutam, a danju u ognju gladujem i žednim, dok gresi što počinih za života očiste se, izgore. I da nisam sprečen pričati tajne moje tamnice, priče bi ove i najmanja reč razorila um ti, smrzla mladu krv, učinila bi da ti oka dva iskoče iz svojih duplja kao zvezde iz svojih sfera; ona bi ti kose zaglaćene digla svaku za se vlas, ko bodlje morskog ježa, kad je ljut. Ali to se adsko otkrovenje ne sme kazati uvu od mesa i krvi. Čuj, čuj, o, čuj! Ako si ikada voleo svog dragog oca... HAMLET O, moj Bože! DUH Osveti njegovo podlo, neprirodno ubistvo. HAMLET Ubistvo? DUH Da, podlo ubistvo, jer svako je takvo i sa manje greha; ali je ovo od svih najgnusnije, najčudnije, najmanje prirodno. HAMLET Pohitaj da ga saznam, da na krilima brzim ko miso il' ljubavne želje osveti svojoj pojuriti mogu. DUH Vidim da si voljan za to. A bio bi teži od gustog korova što mirno na obalama Lete truli kad se pokrenuo ne bi. Čuj me, Hamlete! Razglasili su da me u vrtu ujela zmija na spavanju. Tako celo je mnjenje Danske prevareno o smrti mojoj izmišljenom pričom. Al' znaj, moj vrli sine, zmija ta što oca tvoga ubi, nosi sad njegovu krunu. HAMLET O, moja proročka dušo! Moj stric? DUH Da, ta preljubna, rodoskrvna zver, maćijom uma, darima izdajstva o proklet bio um i dar što zna zavesti tako! zadobi za sramnu pohotu svoju volju kraljice moje, što se tako čestitom činjaše. O, Hamlete, kakav to tek beše pad! Od mene, što je ljubljah tako verno ko kad joj dadoh zakletvu na venčanju, spasti na jednog bednika čiji su prirodni dari ništavni spram mojih! Al' ko što vrlina zavesti se neće, ma s rajskim likom udvaro joj se blud tako, ma s anćelom svetim spojena, pohota se siti odra nebeskog i na ćubrištu će žderati. Al' tiho! Osećam kanda već jutarnji zrak. Biću kratak. Dok sam ja spavo u vrtu, kao i obično svako poslepodne, tvoj stric se došunjo u taj zgodan čas, bez odbrane kad sam, sa bočicom soka velebilja kletog, i u zavijutke uva mog sasu rastvor gubavi otrovnog dejstva na čovečju krv, što brzo, ko živa, proće kroz kanale i prirodne hodnike našeg tela, te nenadnom snagom, ko maja u mleku, čistu i tečnu progruša nam krv. Tako je bilo s mojom. I naprečac guba me pokri gnusnim krastama po celom telu, ko ubogog Lazara. Tako sam rukom bratovljevom, u snu, lišen života, krune, kraljice, u cvetu svojih greha istrgnut, bez pripreme, pričešća, pomazanja, bez obračuna na strašni poslat sud, sa svima svojim gresima na glavi. Užasno, grozno! O, najgroznije! Pa ako u tebi ima srca još, ne dopusti, nemoj dati da kraljevska postelja Danske bude ležište za blud i sramno rodoskrvnjenje. Ali ma kako vršio taj čin, ne prljaj duše nit u duhu smišljaj štogod protiv svoje majke. Pusti nebu i onom trnju što joj je u grudima neka je tišti i bode. Sad, zbogom! Svitac već javlja da je jutro blizu, njegov hladni sjaj već počinje da bledi. O, zbogom, zbogom, zbogom! Pamti me! (Nestane.) HAMLET O, sve čete neba! Zemljo! I šta još? Da li i pako pozvati? O gada! O vi, mišići, ne klonite sad no podržite me čvrsto, uspravno! Da te pamtim! O da, jadni duše moj! Dok pamćenja bude u toj smetenoj lobanji, ja ću sećati se! Da! S pamćenja table zbrisaću sve sitne zapise lude, sve izreke knjiške, sve oblike, sve utiske prošle, što mladost i posmatranje upisa. I samo tvoj će zavet živeti u knjizi i u svesci mozga mog, nepomešan sa nižim stvarima; da neba mi! O, ženo najpaklenija! O nasmejani, proklet nitkove! Pribeleške moje! Treba da zapišem da se neko može smejati, i smejat, i opet biti zlikovac; jer znam da takvog može biti bar u Danskoj! (Piše.) No, striče, tu ste! A sad datoj mi naredbi. Ona je: „Zbogom, zbogom! Pamti me!" Ja sam se na to zakleo. MARCELO I HORACIO (iza scene) Kneže, kneže! MARCELO (iza scene) Kneže Hamlete! HORACIO (iza scene) Neka ga nebo čuva! HAMLET Da Bog da! HORACIO Ojhoj! ojhoj, kneže! HAMLET Hejhoj, hejhoj, derane! Ptico, hodi. (Ulaze Horacio i Marcelo.) MARCELO Kako ste, plemeniti kneže? HORACIO Šta je, kneže? HAMLET O, izvanredno! HORACIO Pričajte nam, kneže. HAMLET Ne; jer vi biste sve to otkrili. HORACIO Neba mi, ne bih, kneže. MARCELO Ni ja, kneže. HAMLET Šta kažete sad? Bi l' ikad ljudska duša to pomislila? Ali, ćutaćete? HORACIO I MARCELO Da, tako mi neba, gospodaru moj. HAMLET U Danskoj nema takvoga nitkova što ne bi bio preispoljna hulja. HORACIO Nije morao duh iz groba doći, da nam to kaže. HAMLET Imaš pravo, da. Zato, bez daljeg okolišenja, mislim rukovat nam se valja, i razići; vi kud vas poso i želja uputi jer svaki ima želju, poso svoj, ma kakav bilo a ja, jadan, eto, ja idem da se bogu pomolim. HORACIO Da čudnih reči, kneže, zbunjenih! HAMLET Od srca žalim vrećaju li vas; vere mi, od srca. HORACIO Uvrede nema, kneže. HAMLET Svetog mi Patrika, Horacio, ima uvrede, te kakve! A ovo priviđenje, mogu vam reći, to je čestit duh. Što se pak tiče želje da saznate šta je meć nama, nju vi savladajte kako umete. A sad, prijatelji dobri, jer vi ste moji prijatelji, i učenjaci, i vojnici, hajde, uslišite mi jednu malu molbu. HORACIO Kakvu to, kneže? Hoćemo. HAMLET Da nikad ne odate ovo što noćas videste. HORACIO I MARCELO Nećemo, kneže. HAMLET Da, al' zakun'te se. HORACIO Vere mi, kneže, neću. MARCELO Ni ja ne, tako mi vere, kneže. HAMLET Na moj mač. MARCELO Već smo se, kneže, zakleli. HAMLET Al' zbiljski. Na moj mač, ozbiljno sad. DUH (iz dubine) Zakunite se! HAMLET Ha, druže! Tako veliš? Tu li si, ti verni stari? Prićite. Čujete l' lupeža tog u podrumu? Pristajte, zakunite se. HORACIO Kažite zakletvu. HAMLET Da ne pričate nikad o tom što ste videli na mač se zakunite. DUH (iz dubine) Zakunite se! HAMLET Hic et ubique! Promenimo mesto. Ovamo, gospodo. I na moj mač položite, svoje ruke; da ne pričate nikad o tom šta ste videli, na moj mač se zaklinjete. DUH(ozdo) Zakunite se! HAMLET Ti dobro kažeš, stara krtico, zar tako brzo zemljom riješ ti, odlični rovče! Još jednom, drugovi, pomaknimo se. HORACIO Dana mi i noći, ovo je tako čudno, neobično! HAMLET I pozdrav'te ga kao neobično. Ima mnogo stvari na nebu i zemlji o kojima vaša mudrost i ne sanja, moj Horacio. Ali hodite, amo, ko pre, i tako vam višnji pomogao! Zakunite se: da nikad nećete, ma kako čudno ponašo se ja jer možda ću za shodno naći kad da uzmem na se držanje čudaka da nikad, takvog videći me tad, nećete, s rukama skrštenim ovako, il' glave svoje ovakvim klimanjem, il' bilo kakvom frazom podozrivom, kao: „dobro, dobro, znamo", il' „mogli bi, kad bismo hteli", il' „kad bismo hteli pričati", ili, „ima ih koji bi, kada bi smeli", ili takvim sličnim nagoveštenjima dvosmislenim reći da vi o meni znate makar šta da to učinit nećete, tako vam u najvećoj bedi višnja milost bila! Zakunite se! DUH (ispod zemlje) Zakunite se! HAMLET Mir, nespokojni duše! (Zaklinju se.) Tako, gospodo. svom ljubavlju se preporučujem, pa ako jedan ovakav siromah, ko Hamlet, može dati izraza ljubavi ili prijateljstva za vas, to, ako bog da, neće manjkati. Hajdmo unutra zajedno. Ali molim: uvek prst na usta! Ovo vreme je izašlo iz zgloba. O prokletstvo, sram, što sam roćen da ga ja popravljam sam! Hajdmo, hodite, vratimo se skupa. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:38 am | |
| DRUGI ČIN
SCENA PRVA
Soba u Polonijevoj kući. (Ulaze Polonije i Rejnaldo.)
POLONIJE Podaj mu ovaj novac, pismo to, Rejnaldo. REJNALDO Hoću, gospodaru moj. POLONIJE Učinili biste, Rejnaldo, vrlo mudro da se, pre nego što ga posetite, o vladanju mu raspitate vi. REJNALDO Tu nameru sam imao, gospodaru. POLONIJE No dobro, vrlo dobro. Pazite, saznajte prvo za Dance u Parizu, koji su, gde su, i čime se bave, u kakvom društvu, sa koliko troška; pa kad doznate pitanjima tim da znaju mog sina, saznaćete više no neposrednim pitanjima, ako se pravite da ga znate izdaleka; na primer: „Znam mu oca, prijatelje, i nešto malo o njemu." Čujete l', Rejnaldo? REJNALDO Da, da, tako, vrlo dobro. POLONIJE „Donekle samo", al' rec'te: „Ne dobro. Al' ako je onaj o kome mislim, to je raspikuća s tim i takvim porocima"; pa izmislite šta hoćete za nj, samo ne baš tako ružno, što bi ga beščastiti moglo čuvajte se tog, već, tako, pogreške običnije, lakše, što su već poznati pratioci svake mladosti, slobode. REJNALDO Kartanje, na primer. POLONIJE Da, il' pijanke, svađe, dvoboji, pa cure dotle možete još ići. REJNALDO Tim bih mu čast uprljo, gospodine. POLONIJE Ne; pokuda može biti ublažena. Ne iznos'te druge optužbe na njega, ne rec'te odan je razvratnosti sav, to ne mislim. Ali došapnite greške njegove umešno, kako bi ličile na pege slobode, na neobuzdanost i izliv jednog duha vatrenog, na divljinu krvi pripitomljene što obično mladost obuzima. REJNALDO Ali. dobri gospodaru... POLONIJE Što da činiš to? REJNALDO Da, gospodaru, hteo bih da znam. POLONIJE Dobro, gospodine, evo vam moj plan: ta dosetka će, nadam se, uspeti, te mrljice sinu iznoseći mom, kao pri radu kad se što zaprlja, videćete da će onaj kog pitate ako je ikad u gresima tim našao kriva mladića o kom je reč složiti se s vama, to je posigurno, rečima, na primer: „Dobri gospodine", il' „prijatelju", ili „gospodaru", po običaju već i načinu u zemlji toj, kod ljudi... REJNALDO Vrlo dobro. POLONIJE I onda, gospodine, ako radi to šta sam hteo reći? Ako radi to svetog mi, htedoh nešto kazati... Gde ono stadoh? REJNALDO Rekoste: on će se složiti sa mnom rečima: „Gospodine..." POLONIJE Ah, da, imate pravo. Složiće se s vama i potvrdiće: „Znam tog gospodina. Videh ga juče, ili onomad, tada i tad, s tim i time, i zaista, igro je karte, pretero u piću, pri loptanju se pobio"; il', možda: „Videh ga kad uđe u tu javnu kuću. Videlicet u burdelj", i tako dalje. Sad vidite, obmane mamac vaš upeca ovog šarana istine. I tako mi ljudi daljnovidi, umni, okolišeći il' idući stranputicom, obilazeći pravac nađemo. Tako ćeš, po mojoj pouci, savetu, saznati kako vlada mi se sin. Razumete? Je li? REJNALDO Razumem, gospodaru. POLONIJE Nek vas bog uvek štiti! Zbogom pošli. REJNALDO Dobri gospodaru moj! POLONIJE I motrite sami navike mu. REJNALDO Hoću, gospodaru. POLONIJE I neka marljivo uči muziku. REJNALDO Dobro, gospodaru. POLONIJE Sad, srećan vam put! (Rejnaldo odlazi. Ulazi Ofelija.) POLONIJE Ofelija, kako si? Šta ima novo? OFELIJA Oh, oče; ja sam tako preplašena! POLONIJE A zašto, za ime božje? OFELIJA Ah, oče moj, u svojoj sam sobi sedela šijući, kad u prsniku knez Hamlet, raskopčan, bez kape na glavi, s prljavim čarapama, nepodvezanim, palim do članaka ko okovi, i kao košulja mu bled, a koleno mu kuca o koleno, i s jednim tako tužnim pogledom ko da iz pakla pobeže da priča o užasima dođe preda me. POLONIJE Od ljubavi spram tebe posto lud! OFELIJA Ja ne znam, oče, al' se bojim toga. POLONIJE Pa šta je rekao? OFELIJA On me uhvati za ruku, i tako čvrsto držaše, pa zatim stuknu za duž jedne ruke, a drugom rukom preko čela pređe, i tako mi se unese u lice ko da ga crta. Dugo je osto tako. Najzad zatrese malo moju ruku, i triput glavom klimnu goredole. Uzdahnu tako tužno i duboko ko da mu uzdah ruši celu građu i odnosi ceo život. I najposle bez reči mi pusti ruku, pa sa glavom ko okrenutom preko ramena izgledao je da je bez očiju našao put svoj jer iz kuće ode ne gledeć očima, dok je sve do kraja na mene njihov upirao sjaj. POLONIJE Hajd, pođi sa mnom. Ja ću naći kralja. Ludilo pravo ljubavi je to, što sebe samu proždire žestinom i vodi volju očajnome delu, ko ma koja druga ispod neba strast što muči našu prirodu. Žao mi da mu nisi skoro rekla kakvu reč oporiju? OFELIJA Nisam, oče; ali sam, po zapovesti vašoj, odbila njegova pisma i uskratila mu da bude kraj mene. POLONIJE Zbog toga je lud. Žalim što nisam s više pažnje, suda posmatrao ga. Mišljah da se titra i da te želi upropastiti. Prokleta da je obazrivost ta; neba mi, to je znak starosti već kad se u mišljenju prebacimo svom, ko što je opšta crta mlađeg sveta nesmotrenost. Hajdmo sad kralju. On to mora znati. Jer, ako se krije, više će biti za njih patnje zle no mržnje spram nas, kad kažemo sve. Hajdemo. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:39 am | |
| SCENA DRUGA
Dvorana u zamku. (Trube. Ulaze Kralj, Kraljica, Rozenkranc, Gildenstern i pratioci.)
KRALj Dobro nam došli, dragi Rozenkranče, i Gildensterne. Pored želje sve da vas vidimo, naš hitan poziv je izazvan nuždom da nam poslužite. Nešto ste, valjda, čuli o promeni na Hamletu nazovite tako to jer ni unutrašnji čovek, niti spoljni, ne liče više na ono što beše. Šta će drugo biti do očeva smrt što ga je tako mnogo odstranilo od samog sebe ja ne mogu znati. I zato molim vas obojicu, od detinjstva ranog što ste rasli s njim, i što mu znate i mladost i ćud, da ostanete na našem dvoru tu za neko vreme; da ga društvom svojim razonodite; i da, po prilici, koliko katkad možete nazreti, saznate da l' ga nešto nepoznato toliko muči; što bismo, kad saznamo, imali moći i da izlečimo. KRALjICA Gospodo dobra, on je mnogo pričo o vama; i ja verujem da nema dva čoveka živa kojima bi on odaniji bio. Ako je po volji da pokažete tolko ljubaznosti i dobre volje da za neko vreme časove svoje sa nama trošite, u korist i za uspeh naših nada poseta vaša dobiće zahvalnost što sećanju jednog kralja dolikuje. ROZENKRANC Obadva vaša veličanstva mogu, vladarskom svojom vlašću nad nama, izložiti svoje previsoke želje pre naredbom kakvom nego molbom tom. GILDENSTERN Obojica se mi pokoravamo; zalažući se za to potpuno, pred vaše noge službu stavljajuć da slobodno raspolažete njom. KRALj Hvala, Rozenkranče, i dobri Gildensterne. KRALjICA Hvala, Gildensterne, i dobri Rozenkranče. I molim vas da odmah posetite mog odveć mnogo promenjenog sina. Nek neko od vas poće i odvede gospodu ovu do Hamleta sad. GILDENSTERN Nek nebo da da naše prisustvo i rad korisni i dragi mu budu! KRALjICA Tako je. Amin! (Odlaze Rozenkranc, Gildenstern i nekoliko pratilaca. Ulazi Polonije.) POLONIJE Moj dobri kralju, naši poslanici iz Norveške su stigli veselo. KRALj Vazda si bio otac dobrih vesti. POLONIJE Zar nisam, kralju? Ja vas uveravam da dužnost svoju, ko i dušu, dajem mom bogu i mom milostivom kralju. Pa mislim ili ovaj mozak moj ne lovi više tragom mudrosti onako dobro kao što je pre da sam pronašo, mislim, pravi razlog i Hamletovom ludilu. KRALj O pričaj, govori o tom, to želim da znam. POLONIJE Pustite najpre poslanike; moje novosti biće gozbi poslastica. KRALj Sam im čast ukaži, i uvedi njih. (Polonije izlazi.) Gertruda draga, sad mi kaže on da je pronašao i uzrok i izvor rastrojenosti celoj sina tvog. KRALjICA Sumnjam da je našo drugi, sem glavnoga: smrt očevu i naš prenagljeni brak. KRALj Dobro, to ćemo ispitati već. (Vraća se Polonije sa Voltimandom i Kornelijem.) Dobro nam došli, dobri prijatelji. No, Voltimande, šta nam donosite od našeg brata, kralja norveškog? VOLTIMAND Najlepše vraća pozdrave i želje. Na prvu reč našu, poslo je da spreči sinovca svoga vojne pripreme, za koje mu se činilo da behu protiv Poljaka; al' bolje razgledav, on zbilja vide da su protiv nas. Rastužen tim što bolest njegova, starost i nemoć behu obmanute na takav način, on posla naredbu Fortinbrasu, koji se pokori, bi ukoren od kralja, i najzad zakle se pred stricem da nikad više neće kušati rat na vaše veličanstvo. Kralj stari na to, prepun radosti, šest mu hiljada kruna godišnje dade s odobrenjem da vojsku dignutu povede, kao i pre, na Poljake, i s molbom, ovde izloženom već, (Predaje Kralju list.) Da dopustite da slobodno proće kroz vaše zemlje na taj podvig svoj, sa uslovima za propust, sigurnost takvim ko što su predvićeni tu. KRALj To nam se veoma svića. Kad budemo na dokolici većoj, čitaćemo, razmotriti i odgovoriti, i misliti na ovaj posao. Vama, međutim, hvala za sav trud. Odmorite se. Večeras ćemo skupa na čast. U zavičaj dobro ste nam došli! (Izlaze Voltimand i Kornelije.). POLONIJE Ovaj je poso dobro okončan. Moj gospodaru gospo da izlažem šta znači biti vladar, šta je dužnost, što je dan dan, vreme vreme, a noć noć, značilo bi traćit vreme, dan i noć. Stoga, zato što je kratkoća srž znanja, a opširnost spoljni nakit i udovi, biću kratak. Vaš je plemeniti sin lud; ja velim lud je, jer pravo ludilo odrediti, to bi bilo ništa drugo do biti lud! Al' dosta o tome. KRALjICA Više o stvari, a s manje veštine! POLONIJE Kunem se, gospo, da se ne služim baš nikada veštinom. On je lud, to je istina; istina, to je šteta; a šteta što je ovo istina. Fraza je luda, al' srećan joj put! Jer neću da se veštinom poslužim. Pretpostavimo, dakle, da je lud. Ostaje onda da naćemo uzrok tog efekta, il' bolje reći uzrok tog defekta, jer ovaj defektni efekat ima svoj uzrok. Pa pronaćimo ga. A pronalazak je ovo. Razmislite. Ja imam kćer imam je dok je moja i ona mi je u poslušnosti i po dužnosti, pazite, dala ovo. Sad slušajte i zaključite. (Čita.) „Idolu moje duše, nebesnoj i najdivnijoj Ofeliji." To je rćava fraza, prosta fraza; „najdivnijoj" je prost izraz. Al' čujte evo ovo: (Čita.) „Ove redove njenim belim, vanrednim nedrima, itd." KRALjICA Je li to Hamlet uputio njo°j? POLONIJE Čekajte malo, gospo, biću tačan. (Čita.) „Sumnjaj da l' su zbilja sjajne zvezde ove; sumnjaj da li sunce zna putanju svoju; sumnjaj da li laž se istinom ne zove; ali u ljubavne posumnjaj moju..." „O, draga Ofelija, ja sam nevešt u brojanju ^ slogova, ne umem meriti svoje uzdisaje, ali da te mnogo volim, o vrlo mnogo! veruj mi. Zbogom! Tvoj za navek, najmilija gospoćice, dok je ova mašina njegova, Hamlet." Poslušna kći mi pokazala to. I ušima je mojim poverila, štaviše, svaku molbu njegovu: kako je došla, gde, u koji čas. KRALj A kako je ona primila tu ljubav? POLONIJE Za šta me smatrate? KRALj Za poštena, časna čoveka. POLONIJE To bih vam rado baš dokazo. Ali šta biste pomislili vi, videći tu vrelu ljubav u poletu, a ja sam, priznajem, video je pre no što mi kći je odade; šta biste mislili vi, šta njeno veličanstvo kraljica draga, što je ovde sad, da sam izigravao kutiju za pisma, ili srcu dao mig, il' gluv i nem posmatrao tu ljubav tupim pogledom? Šta biste mislili? Ne, ja pravce prećoh na delo, i rekoh mladoj gospođici: „Knez Hamlet je kraljević, i on je van tvojih sfera. To ne može biti." Ja je poučih da sastanke s njim izbegava, da mu ne prima glasnike ni poklone. Kad je primila pouku, saveti su moji urodili plodom. A on, odbijen da ukratko svršim pade u tugu, pa u post, a otud u nesanicu, pa zatim u nemoć, potom u rastrojstvo, i sa padom tim, u ludilo u kome besni sad; a mi ga zato svi oplakujemo. KRALj Mislite to je? KRALjICA Da, to može biti; i to vrlo lako. POLONIJE Da li se desilo, volo bih da čujem, da vam ikad ja odlučno rekoh „to je tako", pa se, pokazalo ipak da je drukčije? KRALj Koliko znam, nije. POLONIJE Ako je drukčije, oduzmite ovo ovoj... Ako bi me okolnosti samo navele na trag, istinu ću naći, pa ma ona bila u središtu same zemlje sakrivena. KRALj Kako bismo mogli dalje tragati? POLONIJE Vi znate da on šeta, katkada, oko četiri sata ovde, u predvorju. KRALjICA On zaista tako radi. POLONIJE U to doba pustiću jednom k njemu svoju kćer, vi budite sa mnom iza zastora; pazite na susret: ako je ne voli, i nije zbog toga sišao s uma, nek nisam više savetnik države, već nek se bavim plugom i konjarstvom. KRALj Da pokušamo. KRALjICA Ali pogledajte kako tužan jadnik čitajući ide. POLONIJE Sklon'te se, molim vas. Oboje se sklonite. Ja ću ga odmah osloviti. (Izlaze Kralj, Kraljica i pratioci. Ulazi Hamlet, čitajući.) Dozvol'te, moj dobri kneže Hamlete. Kako je? HAMLET Dobro, hvala bogu. POLONIJE Poznajete li me, kneže? HAMLET O, sasvim, sasvim dobro. Vi ste ribar. POLONIJE Nisam, kneže. HAMLET Onda bih voleo da ste tako pošten. POLONIJE Pošten, gospodaru? HAMLET Da. gospodine. Biti pošten, kakav je danas svet, zna či biti odabran izmeću deset hiljada. POLONIJE To je sasvim tačno, gospodaru. HAMLET „Jer ako sunce izleže crve u lipsalom psu, ono, taj bog što ljubi strvinu"... Imate li vi kćer? POLONIJE Imam, kneže. HAMLET Nemojte je puštati da šeta po suncu. Začeće je bla goslov, ali ne onako kako bi vaša kći mogla začeti. Prijatelju, pripazite na to! POLONIJE (za sebe) Šta velite na to? Sve oko moje kćeri. Pa ipak me u početku nije poznao. Reče mi da sam ribar. Daleko je za stranio, daleko! Doduše, u svojoj mladosti i ja sam mnogo patio od ljubavi, gotovo isto tako. Da ga opet oslovim. Šta to čitate, gospodaru? HAMLET Reči, reči, reči. POLONIJE O čemu je rasprava, kneže? HAMLET Izmeć koga? POLONIJE Mislim na sadržinu koju čitate, kneže. HAMLET Klevete, gospodine. Jer ovaj podrugljivi lupež kaže ovde da stari ljudi imaju sede brade; da im je lice sme žurano; da im oči luče gustu smolu i pekmez od šljiva; da obiluju nedostatkom razuma i da su im bedra vrlo slaba; sve tako neke stvari, gospodine, za koje držim da nije pošteno tako ih ispisivati, iako inače najjače i najdublje verujem u njih. Jer, i vi biste sami, gospodine, bili stari koliko i ja kad biste, kao rak, mogli natra ške ići. POLONIJE (za sebe) Iako je to ludilo, ipak ima u njemu metode. Hoće te li da izađete iz tog vazduha, kneže? HAMLET U moj grob? POLONIJE Odista, to bi značilo izići iz vazduha. (Za sebe.) Kako su mu po neki odgovori zgodni! Ludilo često sreć no pogodi i ono što pamet i zdrav razum ne mogu uspe šno da savladaju. Hoću da ga ostavim; i odmah ću izmis liti put i način za sastanak izmeću njega i moje kćeri. Moj uvaženi kneže, najponiznije ću uzeti od vas oproštaj. HAMLET Vi, gospodine, ne možete uzeti od mene ništa što vam ja ne bih dragovoljno ustupio osim život moj, os im život moj, osim život moj. POLONIJE Ostan'te mi zdravo, gospodaru. HAMLET Te dosadne, matore budale! (Ulaze Rozenkranc i Gildenstern.) POLONIJE Vi tražite kneza Hamleta? On je tu. ROZENKRANC (Poloniju) Bog vam pomogao, gospodine. (Polonije izlazi.) GILDENSTERN Moj poštovani kneže! ROZENKRANC Moj najmiliji gospodaru! HAMLET Moji odlični, dobri prijatelji! Kako si ti, Gilden sterne? Ah, Rozenkranče? Dobri moji momci, kako ste vas dvojica? ROZENKRANC Kao obična deca ove zemlje. GILDENSTERN Srećni smo utoliko, ukoliko nas sreća ne pritisku je. Na Fortuninoj kapi mi nismo baš kićanka. HAMLET Ni ćonovi na njenim cipelama? ROZENKRANC Ni to, kneže. HAMLET Onda vi živite negde oko njenog struka, u sredini njenih milosti, kako bi se reklo. GILDENSTERN Zaista, kneže, mi smo joj vrlo prisni prijatelji. HAMLET Vi poznajete tajne udove srećine? Da, tako je; ona je bludnica. Šta ima novo? ROZENKRANC Ništa, gospodaru, osim to da je svet postao pošten. HAMLET Onda je blizu Strašni sud. Ali, vaše novosti nisu istinite. Dopustite mi da vas izbliže zapitam: šta ste vi to, dobri moji prijatelji, zgrešili sreći kad vas je poslala ovamo u tamnicu? GILDENSTERN U tamnicu, kneže? HAMLET Danska je tamnica. ROZENKRANC Onda je i ceo svet tamnica. HAMLET Te još kakva; sa mnogim pregradama, ćelijama i ap sanama; a Danska je jedna od najgorih. ROZENKRANC Mi to ne bismo rekli, gospodaru. HAMLET No, onda za vas nije. Jer ništa nije ni dobro ni zlo, nego ga takvim čini naše uverenje. Meni je tamnica. ROZENKRANC To je stoga što je takvom prave vaše težnje. Danska je suviše tesna za vaš duh. HAMLET Ah, Bože moj; ja bih se mogao zatvoriti u orahovu ljusku, pa se ipak smatrati kraljem beskrajnog prosto ra, samo kad ne bih imao ružnih snova. GILDENSTERN Ti snovi su u stvari ambicije. Jer svaki onaj što ima ambicija nije ništa drugo do senka jednog sna. HAMLET I san je samo senka. ROZENKRANC To je istina; i ja držim da je ambicija tako lakog i vazdušastog bića, da je ona samo senka senke. HAMLET Onda su naši prosjaci tela, a naši monarsi i hero ji sa njihovom naduvanom slavom prosjačke senke. Ho ćemo li u dvor? Jer, vere mi, ja ne umem da mudrujem. ROZENKRANC I GILDENSTERN Mi ćemo vas pratiti. HAMLET To nipošto! Ja neću da vas ubrajam u svoje ostale sluge. Jer, da vam govorim kao pošten čovek, moji su pratioci do zla boga rćavi. Ali kažite otvoreno i kao stari prijatelji, šta radite u Elsinoru? ROZENKRANC Došli smo da vas posetimo, kneže; nikakvim drugim poslom. HAMLET Kakav sam prosjak, ja sam siromašan i samom zahval nošću. Ali ja vam zahvaljujem; a sigurno je, dragi prija telji, da je skupo platiti i jedan novčić za moju zahval nost. Da nisu poslali po vas? Jeste li vi ovde po sop stvenoj pobudi? Je li to dragovoljna poseta? Hajde, bu dite iskreni i pošteni prema meni. Ho, hajde. Dakle? Kažite! GILDENSTERN Šta da kažemo, gospodaru? HAMLET Što god hoćete, ali samo pravo. Po vas su poslali. U vašim očima je nekakva vrsta priznanja, ali vaše osećanje stida nema dovoljno umešnosti da ga preobra zi. Znam, vas su pozvali dobri kralj i kraljica. ROZENKRANC A radi čega, kneže? HAMLET To treba vi meni da kažete. Ali ja vas zaklinjem pravom našeg drugovanja, slogom naše mladosti, obave zom naše vazda očuvane ljubavi i svim što je još drago cenije i što bi vam kakav rečitiji govornik mogao sta viti na srce: budite prema meni iskreni i otvoreni. Jesu li vas pozvali, ili nisu? ROZENKRANC (odvojeno, Gildensternu) Šta vi kažete? HAMLET (za sebe) Tako? Onda ću motriti na vas. Ako me volite, ne mojte se ustručavati. GILDENSTERN Pozvali su nas, kneže. HAMLET Ja ću vam kazati zašto. Tako ću ja pre pogoditi no što mi vi odate, i vaša vernost kralju i kraljici neće se ni za dlaku promeniti. Ja sam odskora (ne znam ni sam zašto!) izgubio svu svoju veselost, zapustio sve svoje navike, i, uistinu, moje raspoloženje je tako žalo sno, da mi ova divna graćevina, zemlja, liči na kakav pust morski greben; ovo sjajno nebo, vazduh i pogledaj te taj lepi, ilemeniti i nad nama raskriljeni svod, taj veličanstveni krov ukrašen zlatnom vatrom ah, sve mi to liči na ružno, kužno smetlište isparenja! Kakvo je remekdelo čovek! Kako je plemenit umom! Kako neograničen po sposobnostima! Kako je u obliku i pokretu skladan i celishodan! Kako je izrazom sli čan anćelu! Kako po razumu naliči na boga ukras sve ta, uzor svega života! Pa ipak, šta je za mene ta kvintesencija prašine? Čovek mi se ne mili; ne, pa ni žena, mada mi izgleda da biste svojim osmehom žele li da potvrdite to. ROZENKRANC Tako što nisam mislio, gospodaru. HAMLET Pa zašto ste se onda nasmejali, kada sam rekao: „Čovek mi se ne mili."? ROZENKRANC Mislio sam, kneže, ako vam se čovek ne mili kako će se glumci kod vas mršavo provesti. Prošli smo ih na drumu; oni dolaze ovamo da vam ponude svoje usluge. HAMLET Onaj što igra kralja dobro mi je došao; njegovo ve ličanstvo će dobiti svoj danak od mene; vitezlutalica će upotrebiti svoj mač i svoj štit; ljubavnik neće za lud uzdisati; čudljivac će na miru svršiti svoju ulogu; lakrdijaš će nasmejati one čija se pluća lako golica ju; a junakinja će slobodno izraziti misli, pa ma zbog toga hramali stihovi. Koji su to glumci? ROZENKRANC Oni koje ste vi obično veoma voleli: tragičari iz grada. HAMLET Otkuda to da oni putuju? Kad bi ostalr u gradu, bo lje bi bilo i za njihov glas i za njihovu korist. ROZENKRANC Mislim da je njihovo putovanje došlo zbog posled njih novotarija. HAMLET Imaju li isti ugled kao kad sam ja bio u gradu? Imaju li još onoliku posetu? ROZENKRANC Ne, doista nemaju. HAMLET Kako to? Da nisu zarćali? ROZENKRANC Ne; njihov trud još održava svoj uobičajeni korak. Ali vam se, gospodaru, nakotilo nekakve dečurlije, ma lih goluždravaca, koji se deru iz svega glasa, i zato im se nemilosrdno pljeska: oni su sad u modi i ti su sad to liko zagrajali po prostim pozornicama kako ih oni zovu da su mnogi što nose rapire uplašeni od gušči jih pera, i ne smeju da se pojave tamo. HAMLET Kako! Jesu li ti glumci „takozvana kraljeva deca"? Ko ih izdržava? Kako su plaćeni? Hoće li produžiti svoje zanimanje samo dotle dok im se glas ne olinja? Zar neće reći nekad, docnije, kad i sami postanu putu jući glumci (a to je vrlo verovatno, ako nemaju boljih sredstava za izdržavanje), da im pisci čine nepravdu goneći ih da viču na svoju roćenu budućnost? ROZENKRANC Bogami, bilo je mnogo posla na obe strane, a narod nije smatrao za greh da ih napujda na kavgu. Jedno vreme se nije moglo zaraditi na pozorišnom komadu, ako se zbog toga pisac i glumac nisu počupali za kose. HAMLET Je li mogućno? GILDENSTERN O, bilo je dosta polupanih glava. HAMLET Odnose li deca pobedu? ROZENKRANC Da, ona, kneže, odnose pobedu, i Herkula i njegov te ret s njim. HAMLET To nije ništa čudnovato. Jer moj stric je kralj Dan ske, pa oni što su se na njega kreveljili dok je moj otac bio živ, daju sada dvadeset, trideset, četrdeset, pede set, sto dukata za jednu njegovu sliku u minijaturi. Tri sta mu muka, ima u tome nešto što je nad prirodom, ako bi filozofija mogla pronaći šta je to. (Fanfare i trube iza scene.) , GILDENSTERN To su glumci. HAMLET Gospodo, dobro mi došli u Elsinor. (Klanja im se.) Pružite mi ruke. Ljubaznost i parade obično su znaci lepog dočeka: dopustite mi da se prema vama ponašam na ovaj način (Uzima ih za ruke.) jer bih se inače bojao da bi moj doček glumaca (a ja hoću da ih dočekam s naj većom spoljnom ljubaznošću, to vam unapred kažem) mo gao izgledati lepše nego što sam dočekao vas. Dobro mi došli: ali moj čikaotac i moja strinamajka pre varili su se. GILDENSTERN U čemu, dragi kneže? HAMLET Ja sam lud samo kad duva severozapadni vetar; kad duva jug, ja razlikujem sokola od čaplje. (Ulazi Polonije.) POLONIJE Klanjam se, gospodo! HAMLET Čujte, Gildensterne i vi takođe na svako uvo je dan prisluškivač ovo veliko sisanče, koje vidite pred sobom, još nije izašlo iz svojih pelena. ROZENKRANC Možda je on ponovo ušao u njih; jer kaže se da je star čovek po drugi put dete. HAMLET Proričem da dolazi da me izvesti o glumcima; pazi te. Imate pravo, gospodine: to je bilo u ponedeljak ujutru, zaista toga dana... POLONIJE Gospodaru, imam da vam saopštim novosti. HAMLET Gospodaru, imam da vam saopštim novosti. Kada j< Roscijus bio u Rimu glumac... POLONIJE Prispeli su glumci, gospodaru. HAMLET Tratata! POLONIJE Na moju čast... HAMLET „Svaki glumac doće na magarcu svom." POLONIJE To su najbolji glumci na svetu, za tragediju, komedi ju, istorijsku igru, pastirskošaljivu, istorijskopa storalnu, tragičnoistorijsku, tragičnokomičnoisto rijskopastoralnu, za dramu sa jedinstvom mesta i dra mu bez jedinstva. Seneka nije za njih odviše ozbiljan, ni Plaut odveć veseo; u strogom pridržavanju teksta, ili u slobodnom prikazu oni su jedinstveni. HAMLET O, Jeftaju, sudijo Izrailja, kakvo si blago imao! POLONIJE Kakvo je blago imao on, kneže? HAMLET Lepu kćer, i ništa više, koju je MNOGO voleo. POLONIJE (za sebe) Sve o mojoj kćeri. HAMLET Nemam li pravo, stari Jeftaju? POLONIJE Ako mene zovete Jeftajem, kneže, ja zaista imam kćer koju mnogo volim. HAMLET Zaista, to nije logička konsekvenca. POLONIJE A šta je ovde logička konsekvenca, kneže? HAMLET Šta? Kako sudba reče, BOG to zna, a zatim, vi znate. Sve se steče kao stvar već verovatna... Prva strofa pobožne pesme kazaće vam više, jer, pogledajte, ovi mi ulaze u reč. (Ulazi četiripet glumaca.) HAMLET Dobro ste mi došli, gospodo; dobro došli svi. Milo mi je što vidim da si dobro. Dobro mi došli, do bri prijatelji. O, moj stari prijatelju! Tvoje lice je obradatilo otkad sam te poslednji put video; da nisi došao da mi posadiš bradu, u Danskoj? Šta, moja mla da gospoćica i gospa! Gospe mi, vi ste za jednu potpe ticu bliže nebu no kad sam vas poslednji put video. Molićemo boga da vaš glas ne bude izlizan kao kakav zlatnik izvan opticaja. Gospodo, vi ste mi dobrodo šli. Odmah ćemo se, kao francuski sokolari, zale teti na sve što primetimo. Da čujemo odmah kakvu de klamaciju. No, dajte nam jedan primer svoga talenta; dete kakav strastan govor. PRVI GLUMAC Koji govor, kneže? HAMLET Jednom sam te slušao, kad si recitovao jedan govor ali on se nije nikad davao na sceni, ili ako jeste, ne više od jedanput. Jer se komad, sećam se, nije dopao go mili. To je bio kavijar za prost svet. Ali, bio je to kako sam ja shvatio i kako su shvatili drugi, čiji je sud u ovakvim stvarima jači nego moj jedan izvrstan ko mad, dobro rasporećen u scene, napisan s isto toliko osećanja mere koliko i veštine. Sećam se da je,neko rekao sako u stihovima nema dovoljnogzačina da načine , predmet ukusnim, niti u rečenicama ima takve sadrži ne da bi pisac mogao biti optužen za izveštačenost; ali je delo nazvao poštenim, zdravim koliko prijat nim, i beskrajno više lepim no nakinćurenim. Jedan govor sam u njemu naročito voleo. To je Enejina priča Didoni; a naročito onaj deo gde on govori o Prijamovoj pogibijn. Pa ako vam je ostala u sećanju, počnite onim stihom čekajte, čekajte „Opaki Pirus kao hirkanska zver"... Nije tako počinje sa Pirusom: „Opaki Pirus sa oružjem crnim, mračnim ko smer mu, i nalik na noć, kad u kobnom konju ležaše sakriven, svoj crni, strašni premazao je lik, strašnijim znakom: od glave do pete crven i užasan, sav išaran krvlju otaca, majki, kćeri i sinova; umazan sav, spaljenim ulicama, što bacaju svetlost svirepu i kletu na ubistvo kralja, u gnevu i ognju i usirenom sav oblepljen krvlju, s očima ko alem, taj pakleni Pir staroga traži Prijama..." Sad produžite. POLONIJE Tako mi boga, kneže, dobro izgovoreno, dobrim na glaskom i s dobrim razumevanjem. PRVI GLUMAC „Naće ga u borbi s kratkim mačem protiv Grka; nepokoran, stari ispade mu mač iz ruke, i kako pade, tako osta; u neravnom boju nasrnu Pir na Prijama; on besno zamahnu, i bespomoćni starac stropošta se na sam zvuk i vetar od zamaha tog. A mrtva Troja ko da oseti taj udar, kad se s vrhom u požaru do temelja sruši uz užasan lom što zarobi uvo Pirovo. Jer, gle! Njegov mač iznad mlečnobele glave časnoga Prijama ko da zasta zrakom. Tako, kao tiran na slici, nemaran spram volje svoje i spram smera svog; ne učiniv ništa, stajao je Pir. Al' ko što često vidimo pred buru tišinu neba, i oblake stale, i umuknuli huk vetra, i zemlju kao smrt mirnu, dok naglo strašni grom ne rascepi nebo tako za počivkom osvetom kivnom bi obuzet Pir. Kiklopa čekići nikad nisu pali na Marsov oklop iskovan za otpor s kajanja manje no Pirov krvav mač na Prijama što pade. Dole sa Srećom, dole s bludnicom! Svi bogovi u opštem skupu svom, oduzmite joj moć i s njenog točka polomte spice, slomte naplatke, a glavčine joj niz nebeski breg skotrljajte dole u pakao sam!" POLONIJE To je odveć dugačko. HAMLET Pa poslaćemo berberinu zajedno s vašom bradom. Molim te, nastavi. On je za kakvu lakrdiju ili masnu priču; inače spava. Nastavi; ded Hekubu. PRVI GLUMAC “Al' oh, ko vide kraljicu u velu..." HAMLET „Kraljicu u velu"? POLONIJE Da, to je dobro. „Kraljicu u velu" vrlo je dobro. PRVI GLUMAC „Gde bosa trči ulicama svima, preteći ognju potocima suza: krpa joj na glavi, gde je kruna bila; mesto odela, oko iscrpenih, suvih bedara jedno ćebe samo zgrabljeno usred uzbune u žurbi. Ko bi to vido, jezikom otrovnim proglasio bi izdajstvo Fortune. Ah, da je sami bogovi videše, kad spazi Pira kako zlobno igra, sekući mačem udove njenog muža, njena bi vriska, što se prolomi, vatrene oči neba orosila, i (ako se smrtne stvari tiču njih) u bogovima digla sažaljenje!" POLONIJE Pogledajte, zar on nije promenio boju lica, i zar mu nisu suze u očima! Molim te, prestani. HAMLET Dobro je; zamoliću te da mi uskoro izgovoriš i osta tak. Dobri gospodine, hoćete li se postarati da glum ci budu dobro smešteni? Čujte, gledaćete da se s njima lepo postupa, jer su oni ogledalo i letopis svoga vre mena. Bolje je da posle smrti dobijete rćav epitaf nego da oni, dok ste živi, šire rćav glas o vama. POLONIJE Gospodaru, postupiću s njima kao što zaslužuju. HAMLET Sto mu muka, čoveče: mnogo bolje. Postupaj sa svakim kao što zaslužuje, pa ko će ostati neizbijen? Postu pajte s njima prema svojoj sopstvenoj časti i svom do stojanstvu; pa što oni manje zaslužuju, tim će više za sluga imati vaša plemenitost. Odvedite ih unutra. POLONIJE Hajdete, gospodo. HAMLET Pođite za njim, prijatelji. Sutra ćemo čuti jedan komad. (Odlazi Polonije sa svima glumcima, osim prvog.) Čuj me, stari prijatelju. Umete li vi da odigrate Ubi stvo Goncaga? PRVI GLUMAC Umemo, kneže. HAMLET To ćemo imati sutra naveče. Da li biste, po nuždi, mogli naučiti jedan govor, od jedno dvanaest ili šes naest stihova, koje bih ja napisao i umetnuo unutra? Hoćete li? PRVI GLUMAC Hoćemo, kneže. HAMLET Vrlo dobro. Idite za onim gospodinom, i gledajte da mu se ne rugate. (Prvi glumac odlazi. Rozenkrancu i Gildensternu.) Moji dobri prijatelji, opraštam se s vama do večeri. Dobro ste mi došli u Elsinor. ROZENKRANC Moj dobri kneže! HAMLET Da, neka vas Gospod štiti. (Rozenkranc i Gildenstern izlaze.) Sad sam sam. O, kakav podlac, niski rob sam ja! Nije li strašno, da taj glumac tu u jednoj pesmi, jednom snu o strasti maštom svojom može da prisili dušu da od njenog dejstva prebledi mu lik, u oku budu suze, licem strah, jecanje u glasu, i držanje sve s njegovom maštom da doće u sklad? A sve nizašta? Za Hekubu! Šta je Hekuba njemu, ili on Hekubi, da plače za njom! Šta bi radio taj, da ima povod, pobude za bol ko ja? Potopio bi scenu suzama, jezivom reči cepo svetu sluh, da kriv poludi, nevin da pobledi, neposvećen se zbuni, i da čula samoga sluha i vida se zgroze. Aja? Glup, malodušan nitkov čamujem ko sanjalo, i tup za rođenu stvar; ništa ne znam reći ni za kralja toga, na čije blago i život dragocen pakleni jedan zločin je izvršen. Jesam li ja strašljivac? Ko me zove nitkovom? Ko me po temenu lupa? Čupa mi bradu duva mi u lice? Za nos me vuče? U grlo mi laž do pluća gura? Ko to čini? Ha! Krsta mi, ja bih podneo to sve. Jer mora da sam golubije jetre, i nemam žuč, da uvredu zagorča; il' inače, bih nagojio bio sve nebeske vrane ovog roba strvlju! O, krvavi i bludni nitkove! Besavesni, pohotni, neprirodni! Izdajnička huljo! Osveto! Ah, kakav sam magarac! Jest „hrabro" da ja ubijenog, dragog oca sin, nebom i paklom na osvetu gonjen, moram, ko kurva, da srcu olakšam rečima, pa sam dao se u psovke, ko prava rita, ko sudopera. Gadim se na to, pfuj! Na posao, moja misli! Slušao sam da krivci, gledajuć kakvu predstavu, veštinom samom glume behu tolko potreseni do srca, da bi odmah priznali javno svoja nedela. Ubistvo, iako nema jezika, progovori organom čudnijim. Prirediću da glumci igraju nešto što liči ubistvu oca mog pred mojim stricem. Ja ću paziti na njegov pogled, prozirat do srži. Trgne l' se samo, znaću već svoj put! Duh koji videh možda je nečastiv, a đavo može na sebe uzeti dopadljiv oblik; štaviše i možda, zbog slabosti mi i sumornosti a on na takve ima silnu moć na zlo me vodi, da me upropasti. Ja hoću da imam stvarnije razloge no ovaj. Gluma zamku nek mi dadne, u koju će savest kraljeva da padne. (Odlazi.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:39 am | |
| TREĆI ČIN
SCENA PRVA
Soba u zamku. (Ulaze Kralj, Kraljica, Polonije, Ofelija, Rozenkranc i Gildenstern.)
KRALj Zar ne možete okolišnim putem izmamiti mu reč što je pometen, što sve svoje mirne dane muči grubo tim nemirnim ludilom opasnim? ROZENKRANC Priznaje da se oseća rastrojen; al' zašto, to neće nikako da kaže. GILDENSTERN Niti nam daje da ga ispitamo; već ludilom se veštim zaklanja kad god bismo hteli da ga navedemo na kakvo priznanje o pravome stanju. KRALjICA Je li vas lepo primio? ROZENKRANC Ko plemić. GILDENSTERN Ali iiak zato vrlo usiljeno. ROZENKRANC Sklon pitanjima, al' vrlo tvrd u odgovoru na naša pitanja. KRALjICA Da l' ste ga kakvom zabavom kušali? ROZENKRANC Desilo se tako da smo neke glumce prestigli na putu; pričasmo o njima; i tad se kao obradovo beše, što čuje o njima. Ti su ljudi oko dvora, i, čini mi se, dobili su nalog da doveče pred njim predstavljaju. POLONIJE Jeste. I molio me da i vas pozovem, da vidite i čujete tu stvar. KRALj Od sveg srca. Vrlo mi je milo, što čujem da je tome naklonjen. Gospodo dobra, podstaknite ga vi i dalje na sklonost spram zabava tih. ROZENKRANC Hoćemo, gospodaru. (Rozenkranc i Gildenstern izlaze.) KRALj Draga Gertruda, ostavi nas i ti. Pozvali smo tajno Hamleta ovamo, da se, kao tobož, susretne slučajno sa Ofelijom. Njen otac i ja, uhode po pravu, bićemo tu da gledeć nevićeni možemo jasno suditi i znati po susretu im, po ponašanju njegovom, je li to ljubavni bol. il' ne, zbog čega pati. KRALjICA Poslušaću. A što se vas tiče, Ofelija, želim da vaša lepota bude srećni povod Hamletovog ludila; jer tad imala bih nade da će vam vrline vratiti ga opet na redovni put, a na čast i vama i njemu. OFELIJA Ja to i sama, gospo, želela bih rado. (Izlazi Kraljica.) POLONIJE Ofelija, prošetaj ovuda; a vas, veličanstvo, molim: sklonimo se. (Ofeliji.) Evo, čitaj ovu knjigu, ta prividna pobožnost nek ti opravda samoću. Zbog toga smo često za ukor; jer to je već i suviše poznato, da licem na molitvu spremnim, izrazom pobožnim, pošećerimo i samog ćavola. KRALj (za sebe) To je i suviše istinito, vaj! Kako divno šiba savest moju sad ovaj ukor. Obraz jedne bludnice, ulepšan što je veštinom mazanja, ružniji nije ispod maske svoje no moje delo pod šarenom reči. O, terete teški! POLONIJE Čujem ga, dolazi; sklonimo se, kralju. (Kralj i Polonije odlaze.) HAMLET Biti il' ne biti? pitanje je sad. Je l' lepše u duši trpeti praćke i strele sudbe obesne, ili na oružje protiv mora beda dići se, i borbom učiniti im kraj? Umreti spavati ništa više reci, da spavanjem se svrši srca bol i hiljada životnih potresa i naslednih mesu, eto to je cilj i predano mu teži ti. Umreti, spavati spavati možda sanjati! Da, tu je čvor! Jer u tom spavanju smrtnom kakvi bi snovi mogli doći, kad života ovo klupče odmotamo? Tu moramo stati; to je obzir taj što bedi našoj produžava vek! Jer ko bi podno svetske šibe, ruge, nepravde silnih i zlostave gordih, bol prezrene nam ljubavi, nasilja, i obest vlasti, poniženja koja od nevrednih trpi strpljiva zasluga kad sam sebi možeš slobodu da daš i golim nožićem? Ko bi vukao tovar, pod umorom života stenjući i znojeći se da strah ne buni od nečeg po smrti, do tajne zemlje, s čijih meća još nijedan putnik vratio se nije? To nam volju zbuni, i čini da raće podnosimo zla koja su tu već nego da letimo onima drugim, nepoznatim još? Tako svest strašljivce pravi od svih nas; i tako prirodnoj boji odluke bledilo misli da bolešljiv lik, te preduzeća velika i smela otuda krivo okrenu svoj tok i gube ime dela. Ali, mir! Lepa Ofelija! Vilo, molitvama pomeni sve mi grehe! OFELIJA Kneže moj! Davno vas ne videh! Kako ste? HAMLET Pokorno hvala; dobro, dobro, dobro. OFELIJA Ja imam, kneže, vaših poklona, i davno željah već da vam ih vratim. Primite ih sada molim vas. HAMLET Ne, ne; ja vam nisam nikad ništa dao. OFELIJA Kneže, vi dobro znate to da jeste, i to sa tako nežnim rečima, da spomeni behu dragoceniji. Bez mirisa sad su uzmite ih natrag jer plemenitoj duši bogat dar, bez ljubavi pružen ništavna je stvar. Evo, kneže! HAMLET Ha, ha! Jeste li vi pošteni? OFELIJA Kneže! HAMLET Jeste li lepi? OFELIJA Šta vaše gospodstvo misli? HAMLET Da, ako ste pošteni i lepi, vaše poštenje ne bi trebalo da dopusti vašoj lepoti da se druži s njim. OFELIJA Zar može, kneže, lepota imati boljeg društva od poštenja? HAMLET Da, naravno. Jer će moć lepote pre pretvoriti po štenje, od onog što jeste, u podvodačicu, nego što će snaga poštenja preobraziti lepotu u nešto slično nje mu. To je nekada bio paradoks; ali je sada dokazano. Ja sam vas nekad voleo. OFELIJA Zaista, kneže, vi ste učinili da vam poverujem. HAMLET Niste mi trebali verovati. Vrlina se ne može tako nrimiti na našem starom deblu da mu oduzme sav zadah. Ja vas nisam voleo. OFELIJA Tim sam gore prevarena. HAMLET Idi u manastir! Zašto da rađaš grešnike? Ja sam prilično pošten; pa ipak bih sebe mogao optužiti za takve stvari da bi bolje bilo da me mati nikada nije rodila. Ja sam vrlo ohol, osvetoljubiv, slavoljubiv, sa više grehova što čekaju na moj mig no što imam misli da ih njima odenem, ili mašte da im dam oblik, ili vremena da ih izvedem. Šta će ovakva stvorenja, kao što sam ja, da se šunjaju između zemlje i neba? Svi smo mi ovejani nitkovi svi! Ne veruj nijednom od nas. Idi pravo u manastir! Gde vam je otac? OFELIJA Kod kuće, gospodaru. HAMLET Zatvarajte vrata za njim, da nigde ne bi mogao igrati budalu, sem kod svoje kuće. Zbogom! OFELIJA O, milostivo nebo, pomozi mu! HAMLET Ako se udaš, daću ti ovu kletvu za svadbeni dar: Bu di nevina kao led, čista kao sneg nećeš izmaći kle tvi. Idi u manastir, idi! Zbogom! Ali ako baš ho ćeš da se udaš, pođi za budalu. Jer pametni ljudi znaju vrlo dobro kakva čudovišta pravite vi od njih. U ma nastir! Idi, i to brzo. Zbogom! OFELIJA Iscelite ga, vi nebeske sile! HAMLET Slušao sam o vašoj navici da se mažete. Bog vam je dao jedno lice, a vi sebi pravite drugo: vi skakućete, vi se uvijate, vi šapućete; izdevate imena božjim stvari ma iz lakomislenosti, a pravite se da je iz neznanja. Idite! Dosta mi je. Poludeo sam zbog toga. Ja kažem, nećemo više imati svatova. Oni što su se uzeli ži veće, sem jednoga. Ostali će ostati kako su. U manastir, idite! (Odlazi.) OFELIJA O, kakav divan tu posrnu duh! To bistro oko dvora, vojske mač, ta reč i jezik mudrosti i znanja, a cvet i nada lepe države, vaspitanja primer, ogledalo mode, očima svima i uzor i cilj sve je to sada razoreno, sve! A ja, najbednija i najnesrećnija od sviju žena, što sam pila med zanosne pesme zaveta mu svih sad gledam divni, kraljevski taj um ko razdešena zvona promukao, a nesravnjenu, cvetnu mladost tu u ludilu svelu. I ja, bedna, vaj! Posle prošlih nada, gledam sav jad taj! (Vraćaju se Kralj i Polonije.) KRALj Ljubav! Nisu takva osećanja ta; a govor mu, mada pomalo bez veze, ne liči na ludost. U njegovoj duši ima nešto nad čim seta njegova sedi i leže; i ja verujem da bi se iz toga opasnost izlegla. Da to sprečim, brzo odlučih i reših evo ovo: On će u Englesku, hitno, da nenaplaćeni danak naš potraži. Možda će more i predeli strani, i šarenilo utisaka moći iz njegovog srca isterati tb što se uvuklo u njega, o čemu misleći stalno muči mozak svoj, i što ga goni da bude van sebe. Šta mislite vi o tome? POLONIJE Biće dobro. Ali ipak držim da izvor, početak njegove tuge nije ništa drugo do prezrena ljubav. Kako je, Ofelija? Ne moraš pričati šta ti je knez Hamlet govorio: mi smo čuli sami sve. Kralju, činite što vam drago. ali ako držite za zgodno, nek kraljica, mati njegova, posle predstave i sama navali da njojzi poveri svoj bol. Nek bude sasvim otvorena s njim; a ja ću se, ako dopustite, skriti, tako da čujem razgovor njin. Ako ga ona ne prozre, tada ga u Englesku šalj'te, ili ga zatvor'te gde vaša mudrost za najbolje nađe. KRALj Neka tako bude. Kad je plemić luda, na ludilo treba motriti mu svuda. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:40 am | |
| SCENA DRUGA
Velika dvornica u zamku. (Ulaze Hamlet i nekoliko glumaca.)
HAMLET Molim vas, izgovorite taj govor onako kako sam vam ja pokazao, da vam gotovo klizi sa jezika. Ali ako bude te žvakali, kao što čine mnogi vaši glumci, onda će mi to biti isto tako prijatno kao da sam opštinskom dobošaru dao da govori moje stihove. Pa nemojte suvi še ni testerisati vazduh rukama, ovako; nego budite u svemu umereni. Jer i u samoj bujici, buri, ili, da tako kažem, vihoru strasti. morate imati i pokazati mere, koja će to ublažiti. O, kako me vreća do dna duše, kad čujem kakvog plećatog, razbarušenog klipana kako u dronjke cepa neku strast, da bi probijao uši najjevti nijoj publici u pozorištu, koja nije ni za šta drugo nego za nerazumljive pantomime ili za galamu. Voleo bih da išibam takvoga dripca koji želi da prevaziće i samog Tergamanta; takav je dripac nadirodio Iro da. Molim vas, izbegavajte to. PRVI GLUMAC Ja jamčim za to vašoj svetlosti. HAMLET Ali ne budite ni suviše krotki, već neka vas uči vaše roćeno osećanje mere: udesite radnju prema reči, a reč prema radnji, i naročito se starajte da nikada ne prekoračite granice prirode. Jer svaka takva pretera nost promaši cilj glume, čiji je zadatak, u početku i sad, bio i jeste, da bude, tako reći, ogledalo prirode: da vrlini pokaže njeno sopstveno lice, poroku njegovu roćenu sliku, a samom sadašnjem pokolenju i biću sve ta njegov oblik i otisak. Sad, ako se u tome pretera, ili ne dotera, neznalice će se možda smejati, ali će pametnima biti vrlo mučno. A sud ovih, ako dopustite, mora pretegnuti čitavo pozorište prvih. O, gledao sam igru nekih glumaca, i slušao druge da ih hvale, i to vrlo mnogo, koji, pa da se ne izrazim prostački, nisu imali ni naglaska krštene duše, ni hoda krštenog, ni nekrštenog, ni čovečjeg; nego se to šepurilo i urlalo, da sam pomislio da je kakav nadničar prirode napravio ljude, a nije ih napravio dobro, tako su nakazno podra žavali čovečanstvu. PRVI GLUMAC Ja se nadam da je to kod nas uglavnom popravljeno. HAMLET O, popravite sasvim. I neka oni što igraju vaše budale ne govore više nego što je za njih napisano. Jer meću njima ima i takvih koji će se sami smejati da bi time naterali na smeh i izvestan broj budalastih gle dalaca iako je baš tada, možda, u pitanju kakav važan trenutak radnje. To je ružno, i kod budale koja se tim služi pokazuje sažaljenja dostojnu ambiciju. Idite; spremite se. (Glumci odlaze. Ulaze Polonije, Rozenkranc i Gildenstern.) HAMLET No, gospodine! Hoće li kralj da čuje ovaj komad? POLONIJE I kraljica takoće, i to odmah. HAMLET Pa recite glumcima neka požure. (Polonije izlazi.) Hoćete li mu i vas dvojica pomoći da ih požuri? ROZENKRANC I GILDENSTERN Hoćemo, kneže. HAMLET Oj, hoj, Horacio! (Ulazi Horacio.) HORACIO Evo me dobri kneže; na službi sam. HAMLET Ti si najpravedniji čovek, Horacio, sa kojim sam se ikad družio. HORACIO Moj dragi kneže! HAMLET Ne mislim da laskam jer kakvoj bi se nadao nagradi od tebe što nemaš drugog prihoda do vedar duh što te hrani i odeva? I zašto bi se sirotom laskalo? Nek zaslaćen jezik liže glupi sjaj, a koleno svija svoj uslužni zglob tamo gde korist sleduje laskanju. Čuj me. Otkad mi mila moja duša gospodarskom posta u izboru svom, i otkada ume ljude deliti, tvoj izbor za nju osiguran bi. Jer ti beše čovek što snoseći sve ne trpi ništa, jedan što je primo i udare i dare sudbine s jednakom hvalom. Blagosloven taj kod koga razum i strast tako stoje, da nije samo frula na kojoj bi sudbina mogla svirati što hoće. Daj mi čoveka što nije rob strasti, i nosiću ga u dnu srca svog, u srcu srca svoga, kao tebe. Al' suviše je o tom. Večeras će odigrati se pred kraljem predstava, jedna je scena u njoj vrlo slična okolnostima o kojima ti pričah povodom smrti mog oca. Molim te, kad vidiš da se izvodi taj čin, ti s punom pažnjom duha posmatraj mog strica. Ako njegov skriveni greh ne bude jednim govorom otkriven, onda je duh, kog videsmo, nečastiv, a pretpostavke moje crne su ko kovačnica Vulkanova. Pazi oštro, a ja ću upreti pogled svoj u njegovo lice, pa ćemo zajedno udružiti svoje opaske za sud o njegovom izgledu. HORACIO Dobro, kneže. Ako mi on, dok se igra gluma ta, ukrade išta, i ja ne primetim, platiću celu štetu. HAMLET Dolaze da igraju. Moram praviti se lud. Zauzmi jedno mesto. (Danski marš. Zvuk truba. Ulaze Kralj, Kraljica, Polonije, Ofelija, Rozenkranc, Gildenstern, druga gospoda i straža sa buktinjama.) KRALj Kako je sada naš sinovac Hamlet? HAMLET Izvanredno dobro, vere mi: na kameleonovoj hrani; jedem vazduh, kljukaju me obećanjima. Tako ne biste mo gli gojiti ni kopuna. KRALj Ja nemam ništa sa tim odgovorom. Hamlete, te reči nisu moje. HAMLET Ne, sad više nisu ni moje. (Poloniju.) Gospodine, vi kažete da ste nekad, na Velikoj školi, igrali? POLONIJE Igrao sam, gospodaru; i smatrali su me za dobroga glumca. HAMLET A šta ste prikazivali? POLONIJE Prikazivao sam Julija Cezara: bio sam ubijen na Ka pitolu; Brut me ubio. HAMLET Njegova je uloga bila brutalna. Ubiti tako kapital no tele! Jesu li glumci gotovi? ROZENKRANC Jesu, kneže. Čekaju vašu zapovest. KRALjICA Dragi Hamlete, hodi ovamo; sedi kraj mene. HAMLET Neću, dobra majko: ovde je privlačniji metal. POLONIJE (Kralju) Oho! Čujete li ovo? HAMLET (spusti se kod Ofelijinih nogu) Smem li da legnem u vaše krilo? OFELIJA Ne, gospodaru. HAMLET Hteo sam reći, smem li nasloniti glavu na vaše krilo? OFELIJA Možete, gospodaru. HAMLET Mislite li da sam mislio što ružno? OFELIJA Ja ne mislim ništa, gospodaru. HAMLET Lepa je to stvar ležati među devojačkim nogama. OFELIJA Šta, kneže? HAMLET Ništa. OFELIJA Vi ste veseli, kneže. HAMLET Ko, ja? OFELIJA Da, kneže. HAMLET O, Bože moj, ja sam samo jedan lakrdijaš. Šta bi čo vek mogao bolje raditi nego da bude veseo? Pogledajte kako veselo izgleda moja majka, a moj otac je umro nema ni dva sata. OFELIJA Ne, ima dvaput po dva meseca, kneže. HAMLET Već toliko! Onda nek đavo nosi crninu; ja ću se obu ći u samurovinu. Gospode! Umro pre dva meseca, pa još nije zaboravljen? Onda ima nade da uspomena na veli kog čoveka preživi njegov život za čitavo pola godi ne. Ali, Bogorodide mi, onda on mora zidati crkve. jer će inače biti zaboravljen, kao drveni konj sa majske maskarade, čiji je epitaf: „Jer ojJer oj! Zaboravljen je drveni konj." (Oboa. Ulaze lica jedne pantomime: kralj i kraljica izra žavajući pokretima ljubav; ona zagrli njega i on nju. Ona klek ne pred njega, kao da ga uverava o svojoj ljubavi. On je podigne i spusti glavu na njeno rame; legne na cvetni bedem. Ona ga ostavlja kad vidi da je zaspao. U tom se pojavljuje neki čovek, koji skine kralju krunu, poljubi je i nalivši otrova u kralje ve uši, izlazi. Kraljica se vraća, i kad opazi mrtvoga kralja, gestovima izražava bol. Trovač se vraća sa dve ili tri neme ličnosti, pretvarajući se da žali kralja zajedno sa njom. Za tim iznose leš. Trovač prosi kraljicu, dajući joj poklone. Izgleda kao da se ona s početka gnuša ove ponude i da je pro tiv toga; ali na kraju prihvata njegovu ljubav. Najzad izlaze.) OFELIJA Šta znači ovo, kneže? HAMLET Bogme, to je potajno nedelo, a znači nesreću. OFELIJA Možda ovaj prizor predstavlja zaplet igre. (Ulazi Prolog.) HAMLET To ćemo doznati od ovoga. Glumci ne znaju čuvati tajnu. Oni će sve ispričati. OFELIJA Hoće li nam kazati šta znači ovo što smo videli? HAMLET Hoće, a i sve drugo što biste mu vi pokazali da vi di. Nemojte se vi stideti da mu*Tokažete, a on se neće stideti da kaže šta je to. OFELIJA Vi ste rćavi, vi ste rćavi, kneže. Hoću da slušam komad. PROLOG Klanjajući se pred milošću sviju, molimo za pažnju strpljivu i tiju, za nas i za našu tragediju. HAMLET Je li to prolog ili zapis na kakvom prstenu?gz OFELIJA Kratko je, kneže. HAMLET Kao ženska ljubav. (Ulaze dva glumca: kralj i kraljica.) GLUMAČKI KRALj Triest puta Feb je obišao u letu Neptunov val i sfere našem svetu, a pozajmljeni sjaj meseca sjaše punih trideset leta iznad zemlje naše, otkako nam daše svetu vezu jaku u srcima ljubav, a ruke u braku. GLUMAČKA KRALjICA Još toliko brojmo put koji obiđe, pre no naša ljubav svome grobu siđe. Ali, avaj! Tebe tišti neka mora; nisi više ves'o, kao sve doskora. Strepim za tebe; ali zbog mog straha ti svojoj strepnji ne poklanjaj maha. Strah i ljubav žene drugovi su verni, oboje ništavni, ili neizmerni. Ljubav ti dokazah miloštama svojim, i kolko te volim, toliko se bojim, veliku ljubav sitne sumnje plaše; s našim strahom rastu i ljubavi naše. GLUMAČKI KRALj Skoro te već moram ostaviti, draga; osećam da život napušta mi snaga. A ti ćeš voljena biti, poštovana u ovome svetu; i jednoga dana dobićeš možda nežnog muža... GLUMAČKA KRALjICA Ćuti! Izdajom srca ljubav mi ne muti. Prokleta ako uzmem drugog muža; koja ubi prvog, drugom ruku pruža. HAMLET (za sebe) Pelen, pelen! GLUMAČKA KRALjICA Drugi brak još samo niska korist sprema, al' ljubav u njemu svog udela nema. Svoga mrtvog muža drugi put ubijam kad se oko drugog u postelji svijam. GLUMAČKI KRALj Verujem da misliš što si rekla sada, al' odluka naša ponajčešće pada. Namera se kao rob sećanja javlja; na rođenju jaka, zatim slaba zdravlja, ko zeleni plodi ona je na grani; a kad sazru, oni padnu neobrani. Čovek zaboravlja udes je to tužan da isplati dug svoj, što je sebi dužan. I što u svom žaru naumimo strasno, kad žar prođe, to je učiniti kasno. Svaka radost, tuga. u naponu strasti i rođeno svoje delo upropasti; a najveća radost i dubok bol gde je, radost začas plače, bol se časom smeje. Svet nije večan: što se ljudi čude ako s drugom srećom druga ljubav bude? Jer da li tu treba odgovora dati ljubav sreću ili sreća ljubav prati? Padne li silni, ljubimac se skriva; uspe li siromah, zlotvor mu drag biva. Do danas je ljubav sledovala sreći; jer bogat će uvek prijatelja steći; a ko u nuždi kuša druga zloga, u zlotvora odmah taj pretvara toga. Ali kad sam počo, da svršim u redu: volja nam i sudba raznim putem gredu, te namere naše uvek se izmene; misao je naša, al' ne mete njene. Sad misliš da nećeš drugoga uzeti, al' će s mrtvim mužem i ta miso mreti. GLUMAČKA KRALjICA Ne dala mi zemlja hrane, nebo zraka; ne imala mira od dana ni mraka; nek pred svaku moju nadu očaj stane; budućnost mi bila ćelija apsane; sve nedaće koje lice sreće kvare nek mi svaku želju gone i satare; pratila me večna kazna kroz vremena kad, udova jednom, opet budem žena! HAMLET (Ofeliji) Ako sad prekrši zakletve! GLUMAČKI KRALj To je teška kletva. Ostavi me malo. Duh mi je umoran. Meni je sad stalo da se snom okrepim. (Legne.) GLUMAČKA KRALjICA San ti mira dao; a meću nas nikad ne ušao duh zao. (Izlazi.) HAMLET Kako vam se, gospoćo, dopada ova stvar? KRALjICA Čini mi se da ta gospa suviše obećava. HAMLET O, ona će održati reč! KRALj Znate li vi sadržaj tog komada? Da nema u njemu kakvog zločina? HAMLET Ne, ne! Oni se samo šale; truju se od šale. Nema vam tu ni senke zločina. KRALj Kako zovete taj komad? HAMLET Mišolovka. Kako to, zapitaćete? Pa u prenosnom značenju. Komad prikazuje jedno ubistvo u Beču: knez se zove Goncago, njegova žena Batista. Videćete odmah: zlikovačka posla. Ali šta mari? To se ne tiče nas. va šeg veličanstva i mene; naša je savest mirna. Koga svrbi, nek se češe; naša šija je čitava. (Ulazi Lukijan.) HAMLET To je neki Lukijan. kraljev sinovac. OFELIJA Vi ste, gospodaru, dragoceni, kao kakav hor. HAMLET Mogao bih biti tumač između vas i vašeg dragana ako bih video kako se zabavljaju lutke. OFELIJA Vi bockate, kneže, vi bockate. HAMLET Stalo bi vas kuknjave dok biste mi otupeli vrh. OFELIJA Sve bolje i gore. HAMLET Sve ste vi neverne supruge. Počni, ubico! Mani se tih odvratnih grimasa, i počni. Hajde već; grakćući, gavran viče: osveta! LUKIJAN Crni smer, ruka, otrov, čas zgodan toliko. Pomaže doba. Ne vidi me niko. Ti, kobna smešo od ponoćnih trava, što Hekata triput kle i učarava, pokaži sad čini moć u punoj snazi, zdrav život odjednom uzmi i zarazi. (Sipa otrov u uvo zaspalome kralju.) HAMLET Otruje ga u vrtu, da mu otme državu. Njegovo je ime Goncago. Ta priča postoji, i pisana je odabranim itali janskim jezikom. Odmah ćete videti kako ubica zadobi ja ljubav Goncagove žene. OFELIJA Kralj ustaje! HAMLET Šta, uplašen prividnim požarom! KRALjICA Šta je mom mužu! POLONIJE Prekinite predstavu! KRALj Osvetlite mi! Hajde! svi Buktinje, buktinje, buktinje! (Izlaze svi osim Hamleta i Horacija.) HAMLET Nek ranjen jelen suze lije: nek igra jelen zdrav! Dok jedan spava, drugi bdije takav je život sav. Šta velite, gospodine moj? Zar mi ova pesma, sa šu mom perjanica i s dve rozete u vidu ruža iz Damaska na mojim cipelama na pređice ne bi donela članstvo u kakvoj glumačkoj družini u slučaju da se moja preosta la sreća bude ponašala prema meni kao Turčin? A, gospodine? HORACIO Bez sumnje, s polovinom dobiti. HAMLET Sa celom, uveren sam. Jer ti, o Damone dragi, znaš da je s kraljevstva ovog oteran Jupiter sam; a sada vlada baš pravi, pravcati paun! HORACIO Trebalo je da napravite slik. HAMLET Dobri moj, Horacio, dajem hiljadu funti da je svaka reč duha istinita. Jesi li primetio? HORACIO Sasvim dobro, gospodaru. HAMLET Čim je pala reč o trovanju... HORACIO Odlično sam uočio. HAMLET Aha! Dajte malo muzike! Ovamo te flaute! Jer ako kralj ne voli komediju, onda on, jamačno, ne voli juiju! Ovamo muziku! (Ulaze Rozenkranc i Gildenstern.) GILDENSTERN Dopustite mi jednu reč, dobri gospodaru. HAMLET I čitavu priču, gospodine, ako je po volji. GILDENSTERN Kralj, gospodaru... HAMLET No, gospodine, šta je s njim? GILDENSTERN Povukao se u svoje odaje neobično uzrujan. HAMLET Od pića,gospodine? GILDENSTERN Ne; biće od gneva, kneže. HAMLET Vi biste pametnije uradili da o tome izvestite nje govog lekara. Jer ako bih mu ja dao na čišćenje, to bi ga možda bacilo u još veći gnev. GILDENSTERN Ali, dobri moj kneže, uredite malo svoj razgovor, i ne udaljujte se toliko od onoga što treba da vam kažem. HAMLET Pitom sam već. gospodine. Kažite. GILDENSTERN Kraljica vaša mati, koja je u velikoj duševnoj utu čenosti, poslala me je k vama. HAMLET Vi ste mi dobrodošli. GILDENSTERN Ne, dobri kneže; ta učtivost nije baš od najbolje vrste. Ako želite da date zdrav odgovor, ja ću izvrši ti naredbu vaše matere; ako ne, vašim oproštajem i mojim povratkom okončaće se i moj posao. HAMLET Ja ne mogu, gospodine? GILDENSTERN Šta, gospodaru? HAMLET Da vam dam zdrav odgovor: moj duh je bolestan. Ali odgovor koji bih mogao dati stoji na raspolaganju vama, ili tačnije, kao što kažete, mojoj materi. Zato dosta o tom, pa na stvar. Moja mati, kažete... ROZENKRANC Dakle, ona kaže da je nju vaše ponašanje začudilo i zadivilo. HAMLET O, divni sine, koji umeš tako zadiviti svoju majku! Ali zar nema ništa što sleduje tome divljenju moje matere? Govorite. ROZENKRANC Ona želi da govori s vama u svojoj sobi pre no što odete na spavanje. HAMLET Poslušaćemo, ma bila deset puta naša mati. Ima te li još što da mi kažete? ROZENKRANC Kneže moj, vi ste me nekad voleli. HAMLET Ja vas i sad volim, tako mi ovih oruća za kraću. ROZENKRANC Dobri moj kneže, šta je uzrok vašem rastrojstvu? Odbijajući da svoje jade poverite svojim prijateljima, vi svakako prečite put svojoj vlastitoj slobodi. HAMLET Gospodine, meni treba unaprećenje. ROZENKRANC Kako to kad imate reč samoga kralja da ćete ga vi naslediti na prestolu Danske? HAMLET Da, ali „do zelene trave" poslovica je malo za starela. (Ulaze glumci sa frulama.) HAMLET A, frule! Dajte da vidim jednu. Vi želite da bu dem s vama malo nasamo. Što vi neprestano oblećete oko mene, da mi nanjušite trag, kao da hoćete da me na terate u klopku? GILDENSTERN O, gospodaru, ako je moja revnost odveć drska, onda je i moja ljubav suviše nepristojna. HAMLET Ja to ne razumem dobro. Hoćete li da svirate na ovoj fruli? GILDENSTERN Ne umem, kneže. HAMLET Ja vas molim. GILDENSTERN Verujte mi, ne umem. HAMLET Preklinjem vas. GILDENSTERN Ali ja ne umem ni da je držim, kneže. HAMLET To je lako, kao lagati. Prstima i palcem hvatajte ove rupe, ustima duvajte u nju, i ona će dati od sebe najreči tiju muziku. Evo vidite, ovo su rupe. GILDENSTERN Ali ja ne umem da to dovedem u sklad, namam dara za to. HAMLET Pa vidite kakvu tričavu stvar pravite vi od mene. Vi hoćete na meni da svirate, hoćete da saznate za moj ključ; hoćete da mi iz srca iščupate tajnu; hteli biste da učinite da odjeknem od najnižeg tona do vrha svoje skale. A evo ovog malog instrumenta u kome je divan glas i obilje tonova, pa ga vi ipak ne možete naterati da progovori! Do sto đavola, mislite li vi da se na me ni može lakše svirati nego na jednoj fruli? Nazovite me kojim hoćete instrumentom; vi me možete pipati, ali ne možete svirati na meni. (Ulazi Polonije.) HAMLET Bog vas blagoslovio, gospodine! POLONIJE Kneže moj, kraljica bi želela da govori s vama, i to odmah. HAMLET Vidite li vi onaj oblak koji gotovo ima oblik ka mile? POLONIJE Bogami, zaista je nalik na kamilu. HAMLET Čini mi se da liči na lasicu. POLONIJE Leđa su mu kao u lasice. HAMLET Ili na kita? POLONIJE Vrlo je sličan kitu. HAMLET Onda ću odmah otići materi. (Za sebe.) Ovi me tera ju da glumim budalu do krajnje granice mog strpljenja. (Glasno.) Doći ću odmah. POLONIJE Ja ću joj to kazati. (Izlazi.) HAMLET — Odmah je lako reći. Idite, prijatelji. (Rozenkranc, Gildenstern i glumci izlaze. Avetno doba ponoći je sad, kad groblje zja, a pako razvejava zarazu svetom. Sad bih vrelu krv mogao piti, činiti grozote, da se dan strese kad pogleda to. Ali tiho! Hajdmo sada materi! O, srce moje, ti se ne izrodi; neka u moje zatvorene grudi nikad Neronov ne provali duh. Svirep ću biti, neprirodan ne; iz mojih usta noževi će ići, ali u ruci mojoj nek ne budu. Jezik i duša nek su licemerni. Ma kol'ko moje kidale je reči, ti, dušo, ipak takvo delo spreči. (Odlazi.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:41 am | |
| SCENA TREĆA
Dvorana u zamku. (Ulaze Kralj, Rozenkranc i Gildenstern.)
KRALj Ja ga ne volim; po nas je opasno pustiti ludosti njegovoj tu vlast. Zato se sprem'te. Punomoć za vas napisaću odmah, i on će otići u Englesku s vama. Naše dostojanstvo ne može trpeti tu blisku opasnost što iz ludila mu napreduje tako svakoga časa. GILDENSTERN Spremićemo se. Jer pobožno je i sveto staranje sačuvati bezbroj ljudi koji se hrane i žive od vašeg veličanstva. ROZENKRANC Svaki pojedinac posebno je dužan svom snagom i svakim oružjem duha svog da sebe od štete brani, a još više onaj od čije sreće zavise životi mnogih. Jer kraljeva smrt ne dolazi sama, nego kao vrtlog odvlači sobom sve što joj je blizu. To je ogroman točak, učvršćen navrh najvišeg brega, na čijim je paocima ogromnim deset hiljada sitnijih stvari prikovano, stalo; pa kad on padne, svaka mala stvar i sitan dodatak deli strašni pad. Nikad kraljev uzdah nije sam još osto a da ceo narod nije tužan posto. KRALj Spremite se, molim, za taj hitni put okovaćemo u lance opasnost što sada hoda odveć slobodno. ROZENKRANC I GILDENSTERN Požurićemo. (Rozenkranc i Gildenstern izlaze. Ulazi Polonije.) POLONIJE Kralju moj, on ode k materi u sobu. Ja ću se skriti iza zastora, da razgovor čujem. Uveren sam već da će ga ona izgrditi valjano. Jer vi ste rekli i rekli ste mudro da će dobro biti da neko, sem majke, koja bi pristrasna po prirodi bila, sa zgodnog mesta razgovor čuje njin. Budite mi zdravo, gospodaru moj. Doći ću do vas pre neg legnete, i kazati vam što budem saznao. KRALj Zahvaljujem vam, dragi gospodine! (Polonije odlazi.) Moj zločin truli: do neba mu smrad diže se, noseć najstariju kletvu bratoubistva. Molitvi ne mogu, mada je želim koliko i hoću. Jaku mi volju jači greh obara; a ja, ko neko vezan s posla dva, besposlen stojim ne znajući gde da počnem, te oba zanemarujem. Pa da je ova ruka prokleta od bratovlje krvi dvaput odebljala, zar dobro nebo nema dosta kiše da je spere celu, da bude ko sneg? Čemu milost doli da pogleda greh? Nema li molitva tu dvostruku moć da, pre no padnemo, predupredi pad, i oprosti onda kad padnemo već? Pa pogledaj gore! Tvoj je prošo greh, ali, o, koji bi oblik molitve pristao za mene? „Oprosti mi moje gadno ubistvo!" To ne može biti; jer ja i sada uživam koristi zbog kojih ovo ubistvo izvrših: svoju krunu, svoju kraljicu i vlast. Može li kogod oproštaj da traži, a korist od svoga zločina da drži? Na putima greha u ovome svetu pozlaćena ruka zločina još može da izmakne pravdi; i često se još pljačkom zločina kupi zakon sam. Al' tako nije na nebu. Tu nema vrdanja, i tu se javlja svaki čin u svojoj pravoj prirodi; a mi, pred očima, licem svojih grehova, primorani smo da priznamo sve. Pa onda? Šta mi ostaje? Da kušam šta pokajanje može il' ne može. Al' šta to vredi jednome koji se ne može da kaje? O očaja, bede! O, srce crno ko smrt! O, ti dušo u mreži, što se boreć za slobodu samo još više zaplićeš! Pomoz'te, anćeli dobri! Pokušajte bar. Savijte se, kruta kolena; a srce sa čeličnim žicama, omekšaj kao žile kakvog novoroćenčeta! Sve još može krenuti na dobro! (Klekne. Ulazi Hamlet.) HAMLET Na molitvi je. Mogao bih sad svršiti; i sad ću svršiti sa njim. Pa onda, on u raj, a ja ću biti osvećen. O tome treba razmisliti. Jedan mi zlikovac oca ubio, i zato zar, jedinac sin mu ja šaljem tog istog zlikovca u raj! O, to bi bila plata, nagrada, a osveta nikad! On ubi oca mog iznenada, teškog od jela, sa svima gresima njegovim silno nabujalim, jedrog ko maj. I kako s njegovim računom stoji, to zna samo bog! Al' po mislima i znanju smrtnika, on teško pati. Pa zar sam osvećen kad mu uzmem život sad, kad čisti dušu, i kad je gotov i spreman za put? Ne. Stoj, maču, budi strašnijeg zamaha! Kad bude pijan, zaspao, u gnevu, u rodoskrvnoj slasti postelje. U kocki, svađi, ili ma kome činu što trun spasenja u sebi ne čuva tad ga obori: nek se petama koprca k nebu, nek mu duša bude prokleta, crna kao pakao u koji poće! Moja mati čeka. Lek ti ovaj muke produžiće; neka! (Ode.) KRALj (ustajući) Reči bi gore, ali miso osta dole. Neće se k nebu dići reči gole. (Odlazi.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:41 am | |
| SCENA ČETVRTA
Druga soba u zamku. (Ulaze Kraljica i Polonije.)
POLONIJE On će sad doći. Dobro ga ukor'te. Rec'te da mu šale i odveć su drske; i da ste ga braneć izložili se za nj velikom gnevu. Sakriću se tu. Molim vas, budite otvoreni s njim. HAMLET (iza scene) Mati, mati, mati! KRALjICA Ne brinite za mene, ja vam jamčim to. Sklonite se; ja ga čujem da dolazi. (Polonije se sakrije iza zastora. Ulazi Hamlet.) HAMLET No, mati, sad, u čemu je stvar? KRALjICA Hamlete, ti teško uvredi oca svog. HAMLET Majko, uvrediste teško oca mog. KRALjICA Hajd! Ti budalastim jezikom odgovaraš. HAMLET Hajd, hajd! Vi pitate jezikom me zlim. KRALjICA Hamlete, šta znači to? HAMLET Pa šta je sad? KRALjICA Jesi li zaboravio ko sam ja? HAMLET Nisam. Vere mi, nisam; vi ste kraljica, i žena brata muževljevog, da, i kam da niste! vi ste moja mati. KRALjICA No, onda će drugi govoriti s tobom! HAMLET No, no, vi samo sedite sad s mirom! Ne smete se ni maći. Nećete otići dok vam ne dam ogledalo, u kome ćete videti se sva! KRALjICA Šta hoćeš? Da nećeš da me ubiješ! Upomoć! Upomoć! POLONIJE (iza zavese) Upomoć! Ohoj! HAMLET (izvuče mač) Gle: pacov! (Probode zavesu.) Mrtav za dukat! Mrtav je. POLONIJE (iza zavese) Ah, ja sam ubijen! (Padne i umre.) KRALjICA Oh, šta učini? HAMLET Ja zaista ne znam. Da nije to kralj? KRALjICA O, kako je brz i krvav ovaj čin! HAMLET Da, krvav čin, i skoro tako rćav o, dobra majko, ko ubiti kralja pa udati se za brata njegovog. KRALjICA Ko ubšTš kralja! HAMLET Da, gospoćo. to je moja reč bila. (Otkrije zavesu i vidi Polonija.) O, ti nesrećna. dosadna, nagla budalo, zbogom sad! Mišljah da si gosa. Primi svoju kob. Sad vidiš da biti odveć revnostan opasno je katkad. Ne lomite ruke! Mirno! Sedite! Lomiću vam srce. Jer tako će biti, ako je od graće osetljive, ako navika prokleta nije od njega čelik stvorila, da tvrćava bude protiv osećanja. KRALjICA Šta učinih da u gruboj vici toj svoj jezik puštaš protiv mene ti? HAMLET O, učinili ste čin što brlja nežnost i rumen skromnosti, a vrlinu svu u licemernost pretvara, što skida sa svetlog čela čiste ljubavi ružu, a u njega usaćuje čir! Što od venčanih zakletava pravi podvale gnusne ko kockarska laž! O, takvo delo što iz tela braka čupa samu dušu, a od slatke vere pravi samo pustu zbrku besmislica! Lice se neba rumeni, i sama ta čvrsta, teška zemlja s tužnim licem bolna je srcu, ko pred Strašni sud zbog toga čina. KRALjICA Avaj! Kakav čin, što već urla, grmi u prologu svbm? HAMLET O, pogledajte tu sliku, i tu likove verne dva brata. Gledajte na većama ovim tu miloštu svu kose Apolona, čelo samog Jova, Marsovo oko, što preti i vlada, a držanje kao glasnika Merkura što siće baš na vis što nebo ljubi taj spoj i oblik, gde je svaki bog po jedan pečat utisnuo svoj, dajući svetu jemstvo za čoveka! To je bio muž vaš. A gledajte sad to je sada muž vaš: taj metiljav klas što kuži zdravog brata. Imate li oči? Zar ne hteste da se hranite na ovoj lepoj gori, rad tovljenja u ovom glibu? Ha! Imate l' oči? Ne rec'te mi: to je ljubav. Jer u vašem dobu je plima krvi ukroćena i niska; ona se upravlja po sudu. A kakav je moguć izmeću njih sud? Osećanja, svakako, imate inače ne biste ni imali želju al' osećanje je to, zbilja, uzeto. Jer ni ludost toliko ne bi zabasala nit ludilu razum tolko bio rob, pa da od njega ne ostane trun za izbor u ovakvoj razlici! Koji vas tako zavarao vrag, kao u žmuri? Da l' oči bez draži, il' draž bez oka. il' uvo bez vida, bez pomoći ruke, il' miris bez svega; ni bolni deo jednog zdravog čula ne bi se mogo tako varati. O, stide, gde ti je rumen? Paklu, ti buntovni, kad se umeš buniti kostima matrone neka bude tad vrlina vreloj mladeži ko vosak, i nek se u ognju sopstvenome stopi! Nek nema stida, kad nagona žar vuče, jer gori silno i mraz sam, a razumom se volja podvodi! KRALjICA O, ne govori više, Hamlete, ti moje oči mojoj duši svraćaš, gde vidim tako mrke, crne mrlje, što nikad boju izgubiti neće. HAMLET U smrdljivome znoju živeti postelje masne, sladiti se tu, i pariti u svinjcu poganom... KRALjICA O, ne govori više; reči te ko noževi mi prodiru u sluh. Hamlete slatki, dosta! HAMLET Jedan lupež, jedan ubica, taj gad, ni dvaesti deo desetka vašeg prvog muža; ta sprdnja od kralja, taj kesaroš države ove, carstva, što je ukro s police skupu dijademu tu i metno je u svoj džep! KRALjICA O, nemoj više! HAMLET Ta zakrpa i dronja od kralja! (Ulazi Duh.) O, zaštitite me, zakrilite me vi, čuvari neba! Šta bi želeo vaš milostivi lik? KRALjICA Ah, on je lud! HAMLET Ne dođe l' da koriš sporog sina svog što, pustiv da proće i vreme i gnev, propustio je hitno izvršenje amaneta tvoga strašnoga? O, kaži! DUH Ne zaboravi! Ja te pohodim da izoštrim samo otupeli ti smer. Al' vidi čućenje na materi tvojoj. O, stani izmeć nje i njene duše koja se bori. Kod najslabijih uobraženja najjače dejstvuju. Govori joj, Hamlete. HAMLET Kako ste, gospoćo? KRALjICA Avaj, kako si ti, koji očima upireš u ništa, i što razgovaraš sa bestelesnim ovako vazduhom? Kroz oči tvoje duh tvoj divlje zvera, i ko na uzbunu zaspali vojnici, tvoje polegle kose, kao žive, odskočile su stršeći uspravno. O, dobri sine, na oganj i žar rastrojstva svog strpljenje hladno kropi. Na koga gledaš? HAMLET Na njega, na njega! Gledajte mu pogled što bledim sjajem sj»! Združeni tako, to biće i lik osetljivim bi učinili kam. O, ne gledaj me, da tim žalosnim izgledom čvrst mi ne izmeniš plan; da čin moj boju ne bi gubio, a suze, mesto krvi, grunule! KRALjICA Kome to govoriš? HAMLET Zar ništa ne vidite? KRALjICA Ništa baš; iako vidim dobro sve. HAMLET I ne čuste ništa? KRALjICA Ništa, osim nas. HAMLET Ha! pogledajte kako se otkrada moj otac, u odelu, kao živ! Gledajte, eno, izlazi na vrata! (Duh izlazi.) KRALjICA Ovo je samo mozga tvoga stvor. A ludila samog izum je to vešt, to bestelesno biće. HAMLET Ludilo! Bilo mi kuca pravilno, ko vaše, i stvara istu, zdravu muziku. Moj govor nije bio ludilo. Ispitajte me, pa ću celu stvar ponoviti vam od reči do reči; a ludilo bi moralo da skreće. Mati, tako vam večne milosti, ne meć'te na dušu lažni balsam taj, da je ovo moja ludost, ne vaš greh. To pokožicom ranu će prevući, dok prljava trulež, roveći pod njom, nevićeno kuži. Pover'te se nebu; pokajte što je prošlo; izbegnite što će da doće; i ne ćubrite taj korov, da ne bi jače bujao. Oprostite mi moju propoved, jer u ovo vreme gnojavo od greha, vrlina mora porok moliti za oproštaj; treba pred njim da se svija, molećk da mu čini dobročinstvo. KRALjICA O, Hamlete, srce na dvoje mi cepaš! HAMLET O, odbacite mu polovinu goru, pa s onom drugom živite čistije. Dobru noć! Al' mome stricu ne idite u postelju, nego prigrl'te vrlinu, ako je nemate. Čudovište to, što navikom zovu, koja ždere sva osećanja naša, taj vrag običaja, anđeo je ipak, što ume da da radnjama dobrim i lepim livreju i odelo što će stajati im dobro. Uzdržite se noćas, pa će tad idućeg puta biti vam već lakše uzdržite se, pa zatim još lakše. Jer navika skoro žig prirode menja, pa ukroti vraga, ili ga izbaci čudnovatom snagom. Još jednom: laku noć! Pa kada se budete pokajali, ja ću zatražiti blagoslov od vas. A što se ovog tiče, (Pokazujući na Polonija.) žao mi ga. Ali se nebu tako svidelo da njega mnome kazni, mene njim, da bih mu bio i sluga i bič. Sahraniću ga lepo, i za smrt njegovu ja ću odgovarati. Tako. I opet: laku noć! Ja moram da budem svirep, da bih dobar bio. Zlo je počelo, a gore još čeka. Još jednu reč, o gospo! KRALjICA Šta da radim? HAMLET Samo ne ovo što vas molih ja, neka vas opet naduveni kralj u postelju vuče i za obraz štipa, i naziva svojim mišem; pustite ga da za par smradnih poljubaca svojih, il' prstima vas milujući kletim po vratu, sazna tajnu; pa izrec'te kako ja, u samoj stvari, nisam lud, već da sam samo luda iz lukavstva. Dobro bi bilo da mu to kažete. Ko bi, sem kraljice, tako lepe, umne, ovako važne stvari sakrio od jednog žapca, mačka, slepog miša? Ko bi to mogo? Al' uprkos svesti i tajne, otvor'te kavez navrh kuće, pustite ptice, pa ko slavni majmun, ogleda radi, u kavez ućite, i survavši se izlomite vrat! KRALjICA Veruj, ako su reči samo dah, a dah opet duša, da ja nemam duše da izdahnem ono što si mi ti reko. HAMLET Moram u Englesku. Znate li već to? KRALjICA Ah, to smetnuh s uma! Tako je rešeno. HAMLET Pečate već pisma. Dva mi školska druga verujem im kao zmiji u procepu zapovest nose. Oni moraju da prokrče put moj i da me odvedu nevaljalstvu. Neka tako bude. Biće veselo kada inženjer poleti sopstvenom bombom u vis. Biće teško al' ja ću kopati jedan aršin dublje od njenih mina, pa ću ih baciti na Mesec! Biće vrlo prijatno dva lukavstva na putu sukobiti. Ovaj me čovek goni na pakovanje; u susednu sobu odvući ću leš. Dobru noć, mati! Ovaj savetnik ozbiljan, ćutljiv, krotku ima ćud, a za života bi brbljivac lud. Hajde, gospodine, da s vama svršim već. Dobru noć, mati! (Izlaze na razne strane. Hamlet vukući Polonija.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:42 am | |
| ČETVRTI ČIN
SCENA PRVA
Soba u zamku. (Ulaze Kralj, Kraljica, Rozenkranc i Gildenstern.)
KRALj Mora nešto biti u tim uzdasima i toj dubokoj tuzi. Morate mi objasniti šta je, jer treba da znam. Gde vam je sin? KRALjICA (Rozenkrancu i Gildensternu) Ostavite nas ovde za trenutak. (Oni izlaze.) Ah, gospodaru, šta videh noćas ja! KRALj Šta to, Gertruda. Kako je s Hamletom? KRALjICA Lud kao vetar i ko more kad se sudare o prevlast! U nastupu ludom ču da se nešto miče za zavesom; istrže svoj mač i viknu: „Gle, pacov! Pacov!" Pa u zanosu mozga svoga tad ubi dobroga starca, neviđenog. KRALj Da teška dela! To bi snašlo nas da smo se nešto tamo desili. Sloboda mu je opasnost za sve; i za vas samu, za nas, za svakoga. Kako taj krvav opravdati čin? Optužiće za njega još nas, predvićanje čije trebaše da spreči, obuzda ili od ljudi odstrani tog ludog mladog čoveka. Al' naša ljubav je bila tolika da nismo razumeli ono što je trebalo, ko čovek s gadnom bolešću što krije da se ona svetom ne objavi svud, a pušta da mu života ždere srž. Kud je otišao? KRALjICA Da ukloni telo što ubi; al' nad kojim mu je ludost, ko zlato u rudi prostijih metala, zasijala skoro, te eto ga sad plače nad onim što je učinio. KRALj O, Gertruda, hajdmo. Pre no što sunce planine dodirne na brod sa njime; a zločin mu taj, zalažući ugled i znanje, moramo objasniti, opravdati! Gildensterne! (Vraćaju se Rozenkranc i Gildenstern.) Vi, prijatelji, potražite još nekog. Hamlet u ludilu ubi Polonija i odvuče ga iz sobe majčine. Potražite ga; govor'te lepo s njim; a leš u kapelu. Brzo, molim vas! (Rozenkranc i Gildenstern izlaze.) Hajdmo, Gertruda! Sazvati moramo najmudrije nam prijatelje. pa sad reći šta mislimo učiniti mi i ono što se, vaj, učini već. Tako će, možda, kleveta. što nosi šapatom svojim otrovni metak svoj po celom svetu, sigurno ko top svom cilju, naše ime promašiti, i možda samo pogoditi vazduh, a on je nepovredan. Hajdmo sad. U duši mi je sam nemir i jad. (Izlaze.)
SCENA DRUGA
Druga soba u zamku. (Ulazi Hamlet.)
HAMLET Na dobrom je mestu. ROZENKRANC I GILDENSTERN (spolja) Hamlete! Gospodaru! HAMLET Al' tiho! Kakva je to graja? Ko to viče: Hamlete! Aha, evo dolaze. (Ulaze Rozenkranc i Gildenstern.) ROZENKRANC Šta s mrtvim telom učiniste, kneže? HAMLET Pomešao ga s prahom, kom je rod. ROZENKRANC Recite nam gde je, da ga uzmemo i odnesemo u kapelu. HAMLET Nemojte to verovati. ROZENKRANC Da ne verujemo? Šta? HAMLET Da umem čuvati vašu tajnu, a da svoju sopstvenu ne umem. Pa onda, dopustite da vas ispituje jedan sunđer! Kakav bi odgovor trebalo da da jedan kraljević? ROZENKRANC Smatrate li vi mene za sunđer, gospodaru? HAMLET Da, gospodine, koji upija u sebe kraljev lik, i njego ve nagrade, i njegove naloge. Uostalom, takve sluge naj bolje i služe jednom kralju. On ih drži kao što majmun drži orah u ćošku svoje vilice, on ih najpre uzme u usta, da ih tu čuva, i da ih, najzad, proguta. Kad mu tre ba ono što ste vi nakupili, on vas samo stegne, i vi ste opet suvi, moj sunćeru. ROZENKRANC Ja vas ne razumem, kneže. HAMLET Milo mi je: pust razgovor u ludim ušima spava. ROZENKRANC Kneže, vi nam morate kazati gde je telo i poći s na ma kralju. HAMLET Telo je s kraljem; ali kralj nije s telom. Kralj je stvar... GILDENSTERN Stvar, gospodaru? HAMLET Nikakva! Vodite me k njemu. Sakrij se, lisico, pa svi u lov! (Izlaze.)
SCENA TREĆA
Drugo odeljenje zamka. (Ulaze Kralj i pratnja.) KRALj Poslah da ga traže, i da naću leš. Kolika opasnost što taj čovek ide slobodno! Ipak, mi ne smemo na nj primeniti strogost zakona. Jer njega voli nerazumna gomila, a ona ne pameću svojom no očima voli. A gde je tako, tu se uvek ceni kazna zločinca, a ne zločin sam. Da bi sve ispalo zgodno i povoljno, odlazak mu nagli treba da izgleda na smišljen korak. Očajna se bolest očajnim lekom treba i da leči, il' nikako. (Ulazi Rozenkranc.) Kako, šta se desilo? ROZENKRANC Gde je skriveno mrtvo telo, kralju, mi nismo mogli od njega saznati. KRALj A gde je on? ROZENKRANC Nalolju, pod stražom, gospodaru. Čeka na vašu zapo vest. KRALj Dovedite ga pred nas. ROZENKRANC O, Gildensterne! Uvedite kneza! (Ulaze Hamlet i Gildenstern.) KRALj No, Hamlete, gde je Polonije? HAMLET Na večeri. KRALj Na večeri. Gde? HAMLET Ne tamo gde on večera, no tamo gde njega večeraju. Ne kakav zbor crva sad je baš na njemu. Jedino se crvi hra ne carski. Mi hranimo sve životinje da nahranimo se be; ali sebe hranimo za crve. Ugojeni kralj i mršavi prosjak samo su razna jela, samo su dva jela na istoj tr pezi; to je kraj. KRALj Ah! Ah! HAMLET Čovek može pecati crvom što je jeo od nekog kralja, i jesti ribu što je pojela tog crva. KRALj Šta hoćete da kažete tim? HAMLET Ništa drugo sem to da kralj može proći kroz crva jednog prosjaka. KRALj Gde je Polonije? HAMLET Na nebu. Pošljite da ga vide. Ako ga vaš glasnik ne naće tamo, onda ga vi sami potražite na onom drugom mestu. Ali da, zbilja, ako ga ne naćete za jedan mesec da na, vaš nos će ga osetiti kad se stepenicama penjete na galeriju. KRALj (slugama) Idite, potražite ga tamo. HAMLET On će čekati dok vi ne dođete. (Sluge izlaze.) KRALj Hamlete, ovo delo žalimo duboko radi tvoje bezbednosti o kojoj brinemo. Moram te odavde s najvećom žurbom ukloniti sad. Zato se spremi. Gotov ti je brod, a povoljan vetar, društvo čeka već. Sve je već spremno za put u Englesku. HAMLET Za Englesku? KRALj Jeste, Hamlete. HAMLET No, dobro. KRALj Biće dobro, ako znaš za naš smer. HAMLET Vidim jednog heruvima, koji ga skroz prozire. Ali, hajdmo. U Englesku! Zbogom, draga mati! KRALj Tvoj otac, što te voli, Hamlete! HAMLET Moja mati! Otac i mati su čovek i žena; čovek i že na su jedno telo; i eto, dakle, moja mati. Hajdmo u En glesku! (Izlazi.) KRALj Sad u stopu za njim! Namamite ga vi u laću hitno. Ne odlažite. Želim da ide još noćas. Idite. Sve je svršeno i zapečaćeno što predat treba. Molim vas, hitajte! (Rozenkranc i Gildenstern izlaze.) A ti, Engleska, cenit li me znaš kolko si moju osetila moć jer rane od danskog mača su ti još sveže, te voljan vazal ti je strah ne prezri našu moćnu poruku. A poruka je u pismima tim: Hamleta smaći što pre. Pa učini, Engleska, tako. Jer ko groznica on mi krv buni, a ti je izleči. I dok kraj ne znam ovom preduzeću, kraj radosti radost osetiti neću.
SCENA ČETVRTA
Ravnica u Danskoj. (Ulazi Fortinbras s trupama u maršu.) FORTINBRAS Kapetane, idite, pozdrav'te od mene danskog kralja. Rec'te da s njegovim dopustom Fortinbras moli za prolaz što mu je obećan, kroz njegovu zemlju. Sastanka mesto znate. Ako bi njegovo veličanstvo htelo ma štogod s nama, mi ćemo izrazit i njemu lično pokornost nam svu. Tako mu rec'te. KAPETAN Hoću, gospodaru. FORTINBRAS Polako dalje krenimo se sad. (Fortinbras sa trupama prolazi. Ulaze Hamlet, Rozenkranc, Gildenstern i drugi.) HAMLET Dobri gospodine, kakva je vojska to? KAPETAN Norveška, gospodine. HAMLET Kuda ide ona sad, molim vas? KAPETAN Protiv jednog dela Poljske. HAMLET A ko zapoveda njome, gospodine? KAPETAN Sinovac starog kralja, Fortinbras. HAMLET Idete li na glavnu Poljsku vi, il' neki granični kraj, gospodine? KAPETAN Istinu reći, i nepreterano, pošli smo rad parčeta zemlje tek, što nema druge vrednosti do ime. Za pet dukata, pet, ne bih je oro. A ni Poljskoj ne bi, nit Norveškoj više vredela da se u svojinu da. HAMLET Onda je Poljaci neće ni braniti. KAPETAN Hoće, i već je vojskom posednuta. HAMLET Dve hiljade duša i dvadeset hiljada dukata neće odlučiti spor oko te slamke. To je otok silnog blaga i mira, što se sam provali, a spolja i ne pokaže uzroka zašto smrt nastupa tada. Hvala vam ponizno, gospodine. KAPETAN Ostanite zbogom, gospodine. (Izlazi.) ROZENKRANC Hoćete l' da idete, kneže? HAMLET Eto me za vama. Hajte napred malo. (Izlaze svi osim Hamleta.) Kako me prilike optužuju sve mamuzajuć mi lenju osvetu! Šta je čovek ako dobit mu života i glavno dobro nije nego san i jelo? Ništa do jedno živinče. Svakako da onaj što nas stvori s tako širokim umom, da gledamo napred i nazad, nije sposobnost nam tu i taj bogu sličan razum dao tek da u nama bude plesniv, nekorišćen. Sad, je l' to samo zaborav živinjski, il' sitničarski obzir što na ishod suviše mnogo misli, to je miso što razložena ima jedan deo mudrosti, a tri kukavičluka al' ne znam što sam tu, da kažem još: „To treba činiti", kad imam i povod, volje i snage, i sredstva da činim! Primeri kao zemlja očevidni opominju me. Svedoči vojska ta, tolika sila i sprema pod voćstvom otmenog jednog, nežnog kraljevića, čiji duh božanskim ponet častoljubljem nevidljivome ishodu se ruga izlažuć što je smrtno, nesigurno, svemu što sreća, smrt, opasnost sme a sve za jednu ljusku od jajeta. Biti velik nije rad velika cilja krenuti se, nego s veličinom moći za jednu slamku krenuti u borbu kad je na kocki čast. A šta sam ja što imam oca ubijenog, majku osramoćenu, sve podstreke krvi, razuma, pa puštam da ipak spava sve; dok, na sramotu moju, vidim smrt nad glavom ovih dvadeset hiljada, koji za jednu ćud, za senku slave, grobnicama idu kao posteljama; biju se za komad zemlje na kom vojska ne može njina okušati boj, nit ima dosta prostora za grob svih poginulih. Odsad nek budete krvave, misli, il' bez svake mete! (Ode.)
SCENA PETA
Elsinor. Soba u zamku. (Ulaze Kraljica, Horacio i jedan plemić.)
KRALjICA Ja ne mogu sada da govorim s njom. PLEMIĆ Ona je uporna il' bolje, rastrojena; njeno je stanje žalosno veoma. KRALjICA Pa šta bi htela? PLEMIĆ Ona govori mnogo o svom ocu; kaže kako ču da u svetu ima podvala, pa huče; u prsa se bije, pa mrsko otura nogom i slamke; priča stvari sve sumnjive i tako s pola smisla tek. Govor njen nije ništa, al' oblikom neodrećenim goni slušaoce na misli; oni mu traže smisao, dajući reč'ma misli sopstvene, što, slažući se s njenim pokretima, čine da čovek pomisli: tu ima neko zlo, iako ništa posigurno. HORACIO Dobro bi bilo govoriti s njom; jer posejati može opasne smerove u duše što smišljaju zlo. KRALjICA Uvedite je ovamo. (Plemić izlazi.) (Za sebe.) Grešnoj, bolnoj duši priroda je taka da je za nju predznak zla sitnica svaka; greh, u večnom strahu sumnji se predaje, čuvajući sebe, sam sebe odaje. (Vraća se plemić sa Ofelijom.) OFELIJA A gde je lepo veličanstvo Danske? KRALjICA Kako ste, Ofelija? OFELIJA (peva) Kako ću vernog dragog poznati meć drugim neverama? Po njegovom šeširu i štapu, i sandalcipelama. KRALjICA Avaj, mila moja devojko, šta znači ta pesma? OFELIJA Šta želite? Zaista, molim vas, čujte: (peva) On je umro i otišo, gospo; on je umro, znam; nad glavom mu je zelentrava, a niže nogu kam. Oh, oh! KRALjICA Ali nemojte, Ofelija! OFELIJA Molim vas, pazite: (peva) Pokrov mu beo ko gorski sneg... (Ulazi Kralj.) KRALjICA Avaj, pogledajte ovo, gospodaru! OFELIJA (peva) Išaran ružama, koje odoše u grob neorošene ljubavnim suzama. KRALj Kako ste vi, lepa gospođice? OFELIJA Dobro, bog vam pomogao. Kažu da je sova bila kći jednoga pekara. Gospode, mi znamo šta smo, ali ne zna mo šta možemo biti. Nek bog bude za vašim stolom! KRALjICA Ona misli na svoga opa. OFELIJA Molim vas, nemojte da govorite o tome. Ali ako za pitaju šta to znači, vi kažite ovako: (peva) Sutra je praznik Svetog Valentina: svak usta rano u zoru, a mene mlade tvome prozoru evo, da budem tvoja Valentina. A on se diže i obuče. I brzo vratima priđe; devojka uđe, ali devojka više otud ne iziđe. KRALj Mila Ofelija! OFELIJA Zaista, i bez zakletve, ja ću svršiti s tim. (peva) Isusa mi i Bogorodice, ah, sramno je to i jadno. Mladići to rade kad imaju s kime petla mi, to je gadno. Ona će: Reko si da ćeš me uzeti, pre nego me dobi, o srama! A on odgovara: Tako mi sunca, to bi i bilo da nisi došla sama. KRALj Otkada je ona ovako? OFELIJA Ja se nadam da će sve biti dobro. Moramo biti strp ljivi. Ali ne mogu da ne zaplačem kad pomislim da će ga položiti u hladnu zemlju. Moj brat će doznati to; i tako, ja sam vam zahvalna na dobrom savetu. Hodite, mo je kočije. Dobru noć, gospoće; dobru noć, mile gospe; do bru noć. dobru noć. (Izlazi.) KRALj Idite za njom, molim vas, i čuvajte je dobro. (Horacio odlazi). Da, to je otrov duboke tuge, ah, a izvor joj je njenog oca smrt. O, Gertruda, Gertruda, kad bede navale, ne idu one posebno ko uhode, nego celim četama. Najpre njen otac ubijen, pa zatim vaš sin ode, on, glavni vinovnik izgnanstva svoga pravednog; pa svet uzbunjen, nezdrav, grub u šaptanjima i mnjenju svom o smrti Polonija. A mi smo ludo uradili što ga sahranismo krišom. Jadna Ofelija od sebe i razuma svoga odvojena, bez kojega smo proste slike, zveri. Najzad je opasno, koliko to sve, što njen brat tajno iz Francuske doće; hrani se čudom, drži se tajanstven; a došaptači već mu truju sluh otrovnom pričom o smrti očevoj; i nužna, oskudna u predmetu pravom, libiti se neće da nas optužuje od uva do uva. O, draga Gertruda. ovo mi, ko karteč, više rana daje no što bi dosta za moju bilo smrt. (Vika iza scene.) KRALjICA Ah, kakva je to vika opet sad? KRALj Gde su mi Švajcarci? Nek čuvaju vrata! (Ulazi drugi plemić.) Šta je to? PLEMIĆ Kralju, spasavajte sebe! Kada okean preskoči svoj breg, ravnice žešćom ne ždere brzinom no što mladi Laert s vojskom buntovničkom savlaćuje vaše sluge. Rulja ga zove gospodarom. Kao da je svet postao danas, ko da su sve staro i običaji svi zaboravljeni i napušteni, ti podupirači i stubovi svakog prava oni viču: „Birajmo njega! Nek Laert bude kralj!" Uzvici, ruke, kape kliču to u oblake: „Nek Laert bude kralj! Laert kralj!" KRALjICA O, kako na lažnom tragu laju! Pogrešili ste, loši danski psi! KRALj Vrata su probijena! (Vika iza scene. Ulazi Laert, oružan. Za njim Danci.) LAERT Gde je taj kralj? Gospodo, stojte vani. DANCI Ne, pustite nas unutra! LAERT Molim vas, pustite mene! DANCI Hoćemo, hoćemo! (Povuku se iza vrata.) LAERT Hvala vam. Čuvajte vrata! O, ti kralju nevaljali, daj mi oca mog! KRALj Polako, Laerte dobri. LAERT O, svaka mirna kap u krvi mojoj viče mi: kopile! Mog oca čini prevarenim mužem, a izmeć čistih veća moje majke bludnice bi niske udarila žig! KRALj Laerte dobri, iz razloga kog tvoja buna džinski taj uzima stav? Pusti ga, draga; ne boj se za mene. Kraljevska tako božanska je moć da izdaja sama videvši svoj smer tek malo cilja svog postigne. Kaži, Laerte. što si razjaren toliko? Pusti ga, draga; govori, prijatelju. LAERT Gde je moj otac? KRALj Mrtav! KRALjICA Ne krivnjom kralja. KRALj Pusti ga nek do mile volje pita. LAERT Kako je mrtav? Varati se ne dam. U pakao moja vernost podanika! K najcrnjem vragu zakletve mi sve! Savest i vera u najdublji ad! Čikam prokletstvo! Došao sam dotle da prezirem ovaj, a i onaj svet! Nek bude što bilo. A ja hoću samo da oca svoga dostojno osvetim. KRALj Ko vam to brani? LAERT Moja volja ne, ni celi svet! A što se tiče mojih sredstava ja ću ih štedeti valjano, da bi se s malim dostiglo daleko. KRALj Laerte dobri, kad želite znati istinu o smrti svoga oca vi, je li u osveti vašoj zapisano da jednim mahom nećete izvući i prijatelja i neprijatelja, onog što gubi i tog što dobija? LAERT Nikoga osim njegovog krvnika. KRALj Hoćete l' onda da ga znate? LAERT Ja ću, evo. ovako raširiti ruke njegovim dobrim prijateljima te kao gem što život daje svoj, napojiću ih svojom krvlju. KRALj Tako! Sad govorite kao dobar sin, i pravi plemić. Ko vašem oku dan, tako će vašem umu sinuti da sam u smrti vašeg oca čist, i duboko da sam ožalošćen njom. DANCI (iza scene) Pustite je unutra! LAERT Šta je to? Kakva je to vika? (Vraća se Ofelija.) O, vatro, isuši mozak moj! O, suze sedmostruko slane, spržite mi čulo i moći vida! O, tako mi neba ludilo tvoje biće plaćeno težinom istom, dok naš teg pretegne! O, ružo majska, mila devojko, sestrice nežna, slatka Ofelija! O, Bože! Da li je moguće da um devojke mlade bude smrtan ko život starca? Priroda je nežna u ljubavi; i takva, ona šalje dragocen spomen same sebe onom što voli. OFELIJA (peva) Bez pokrova je na nosilima sada; hoj, naninininena, a mnoga suza na njegov grob pada... Zbogom ostaj, golube moj! LAERT Da si pri svesti, pa da na osvetu goniš me, ne bi tako me tronula. OFELIJA (peva) Morate pevati: dole, dole, ako ga zovete dole. O kako zvrji točak. To je neverni ključar koji je ukrao kćer svoga gazde. LAERT Ovo ništa je više nego išta. OFELIJA Evo ruzmarina, to je za uspomenu. (Peva.) Molim te, dragi, sećaj me se ti. Evo dana i noći za ljubavne misli. LAERT Smisao u ludilu! Misli i sećanje zgodno spojeni. OFELIJA Evo miroćije, za vas, i kandilke; evo rutvice za vas; a evo je i za mene; nazovite je trava milosti nedeljne. O, vi morate svoju rutvicu nositi iz drugog razloga. Evo krasuljka. Dala bih vam ljubičica, ali su sve uvele kad je moj otac umro. Kažu da je lepo svršio. (Peva.) Jer dragi moj meni je sve veselje. LAERT Misao, tugu i pako, i patnju ona u milost i lepotu stvara. OFELIJA (peva) Zar neće opet doći? O, zar on neće doći? Ne, neće; umro je on već; hajd i ti na smrtnu postelju leć, on nikada neće doći. Brada mu bila bela ko sneg, a ko od lana vlasi. On ode, nema ga sad; i zalud nam je jad; ti, bože, dušu mu spasi! I za sve hrišćanske duše molim boga. Bog neka vas štiti! (Odlazi.) LAERT Vidiš li ovo, bože! KRALj Laerte, dužan sam reči bolu tvom, i to mi pravo ne odreci. Hajdmo. Izberi kog hoćeš izmeć prijatelja najmudrijih, pa nek čuju i nek sude izmeću mene i tebe. Pa naću l' da sam neposredno ili posredno kriv u tome, ja ću dati kraljevstvo, krunu i život, sve što zovem svojim na zadovoljenje tebi. Ako ne, budite dobri pa se strpite, da bismo u slozi sa vašom dušom tad zadovoljenje pružili joj pravo. LAERT Nek tako bude. Način smrti te, tajanstven pogreb, gde ni mač ni grb ne stoji nad prahom njegovim, gde nema otmenog obreda ni svečane pratnje sve to vapije od ove zemlje do samog neba, da ja moram to da ispitam! KRALj Tako i učinite, pa pravom krivcu glavu skinite. Molim vas, hajdete sa mnom. (Odu.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:43 am | |
| SCENA ŠESTA
Druga soba u zamku. (Ulaze Horacio i sluga.)
HORACIO A ko su ti što žele da govore sa mnom? SLUGA Moreplovci, gospodine. Kažu da imaju neka pisma za vas. HORACIO Neka uđu. (Sluga izlazi.) Ja ne znam s kog bih kraja sveta bio pozdravljen, sem od kneza Hamleta. (Ulaze mornari.) PRVI MORNAR Bog vas blagoslovio, gospodine. HORACIO Neka i tebe blagoslovi. PRVI MORNAR Hoće, gospodine, ako mu bude volja. Evo jednog pisma za vas, gospodine. Šalje vam ga poslanik koji je otišao za Englesku ako je vaše ime Horacio, kao što sam iz vešten da jeste. HORACIO (čita) „Horacio, kad pregledaš ovo pismo, postaraj se da kralj primi ove ljude; oni imaju pisma za njega. Nismo ni dva dana bili na moru, kad se nekakva gusarska lađa, ratnički vrlo dobro opremljena, dade u poteru za nama. Uvidevši da plovimo suviše sporo, bili smo prinuđe ni na hrabrost, i u gužvi ja prodrem na njihov brod. Ali u istom času. oni se oslobodiše i ja sam ostadoh njihov zarobljenik. Postupali su sa mnom kao milosrd ni razbojnici; ali su znali šta su radili; moram im se dostojno odužiti. Gledaj da kralj primi pismo koje mu šaljem, i požuri k meni brzinom sa kojom bi bežao od smrti. Imam da ti šanem na uvo reči od kojih ćeš zanemeti. Ali su one ipak i suviše lake prema težini same stvari. Ovi dobri ljudi dovešće te gde sam. Rozen kranc i Gildenstern putuju za Englesku. O njima imam mnogo da ti pričam. Zbogom. Onaj za koga znaš da je tvoj Hamlet." Hodite, daću vam uputstva za pisma. Požurite što brže da me vodite onom od koga ste pisma doneli. (Odu.)
SCENA SEDMA
Druga soba u zamku. (Ulaze Kralj i Laert.)
KRALj Sad vaša svest neka potvrdi nevinost moju. Nek me srce vaše za prijatelja primi kad ste čuli da onaj što vam dičnog oca ubi i meni samom o glavi radi već. LAERT To je sad jasno. Al' rec'te što niste spram dela tako ubilačkih, zlih postupili kako, radi bezbednosti, mudrošću svojom i ostalim svim pozvani biste da činite vi? KRALj Oh, iz naročita razloga baš dva, što za vas mogu biti mekuššk al' za mene su vrlo jaki. Mati | njegova kraljica, skoro živi s!a od pogleda mu. Što se mene tiče bila to vrlina ili moje prokletstvo ona je za moj život vezana i dušom, kao svaka zvezda svojom sferom, te ja ne mogu bez nje. Drugi razlog to je što ne želeh pred javni ići sud, jer velika je ljubav sveta za nj; svet u svoju ljubav mane mu utapa, ko izvor što drvo u kamen pretvara; i okov na njemu smatro bi nepravdom i strele mi, lake za taj vetar jak, opet bi luku vratile se svom ne pogodiv nikad nanišanjen cilj. LAERT Tako bez dičnog oca ostah ja a sestra mi u očaj srušena ona što vrlinom ako prošlo smem hvaliti beše na vrhu ovog doba kao izazivač svojim savršenetvom. Al' osveta će moja doći! KRALj Zato ne gubite san, i ne mislite vi da smo od tako proste, tupe graće stvoreni da bismo pustili opasnost da nam čupa bradu, a mi da mislimo da je to šala. Čućete uskoro još više. Ja sam voleo vašeg oca, a volim i samog sebe. To će vam, nadam se, pomoći, da bi zamislili... (Ulazi glasnik.) Šta je sad. Kakva novost? GLASNIK Gospodaru, pismo od Hamleta vašem veličpnstvu jedno, a drugo kraljici. KRALj Hamlet? Ko ih je don'o? GLASNIK Mornari, kažu, kralju. Nisam ih video. Dade mi Klaudije, a on ih.primi od donosilaca. KRALj Laerte, da ih čujete. Ostavi nas. (Glasnik odlazi.) (Čita.) „Visoki i moćni! Znajte da sam go pao na vaše kra ljevstvo. Sutra ću moliti za dopuštenje da vidim vaše kraljevsko lice. I onda ću, zamolivši vas najire za oproštaj, ispričati vam prilike i udese moga iznenad nog i vrlo čudnovatog povratka. Hamlet." Šta znači to? Jesu li s Hamletom svi došli natrag? Ili je to laž, a ništa u stvari? LAERT Poznajete l' ruku? KRALj ,Hamletova je. „Go". U napomeni on kaže „sam". Šta ti kažeš na to? LAERT Ja se tu gubim. Ali, neka doće, to bol u mome srcu zagreva nadom da ću doživet u lice mu reći: ..Ti si uradio to!" KRALj Ako je tako, Laerte a kako bi moglo ne biti? Il' kako bi moglo biti drukčije? Hoćete li da me poslušate vi? LAERT Hoću, moj kralju, samo ako me na mir ne gonite, KRALj Na tvoj sopstveni mir. Ako se on sada, izbegnuvši put, vratio, pa više i ne misli na nj, ja ću ga na jedan podvig navesti, sad baš u mojoj misli sazreo, pod kojim mora pasti neizbežno. Zbog smrti mu tada ni prekora ćuv dunuti neće; a majka mu sama primetiti neće ovu zamku tad i nazvaće je slučajem. LAERT Moj kralju, slušaću vas rado, i radije još, ako biste tako udesili stvar da oruće budem ja. KRALj Sasvim se slaže! Od odlaska đašeg pričalo se mnogo o vama, i to pred Hamletom baš, povodom veštine u kojoj, kažu, vi blistate. Ceo vrlina vam zbir ne izmami tolko zavisti u njega ko ta što mislim najnižeg je reda. LAERT Koja je to veština, gospodaru? KRALj O, prosta traka na kapi mladosti, no ipak zato potrebna. Jer njoj bezbrižna, laka nošnja pristaje ko zrelom dobu kožusi i bunde, namenjene zdravlju i ozbiljnosti mu. Pre dva meseca beše ovde neki plemić normandijski. Ja sam posmatrao Francuze i bio protiv njih; oni su veoma vešti na konju; al' taj plemić je znao neke čini tu, on je u sedlo bio urastao i takva čuda s konjem pravio ko da je jedno telo, polubiće s lepom životinjom; on nadmaši sve zamisli moje, sve radnje, oblike koje zamišljah, i ja zaostadoh za onim što je on izvodio. LAERT Jedan Normanćanin beše? KRALj Normanđanin. LAERT U život da je Lamond. KRALj Glavom on. LAERT Dobro ga poznajem. On je odista ukras i alem celog naroda. KRALj On mi je o vama mnogo pričao tad i odao vam toliko priznanja u vežbi i veštini odbrane, a osobito u mačevanju, da je uzviknuo: to bi bio prizor kad bi neko mogo nadmašiti vas! Kleo se da borci zemlje njegove ni pokreta, ni pažnje nemaju, ni oka, kad ste vi protivu njih. Taj izveštaj je njegov Hamleta zavišću tolko otrovao da je želeo samo i boga molio da dođete, da se ogledate s njim. Sad iz toga... LAERT Šta iz tog, gospodaru? KRALj Laerte, je l' vam otac bio drag? Ili ste samo jedna slika tuge, lice bez srca? LAERT Zašto pitate? KRALj Ne zato što mislim da svog oca niste voleli, već zato što znam da je ljubav plod okolnosti; što primera znam da vreme stiša žar i oganj njen. U plamenu same ljubavi već ima pepela, gara koji slabi nju, i ništa nije isto dobro vazda. Kad dobroga sama naraste obiljem, ona od sopstvene punoće već mre. Kada hoćemo da radimo, treba raditi onda kad hoćemo; jer to „hoćemo" se menja i odlaže, i slabi toliko koliko ima ruku, prilika ili jezika. I tad to „treba" je rasipan uzdisaj što olakšanjem ozlećuje. Sad, u srcečira: Hamlet dolazi. Šta biste učinili vi da pokažete da ste sin svoga oca ali više delom no rečima samo? LAERT Ja bih ga u crkvi zaklati mogo. KRALj Da, nikakvo mesto ne treba da ubistvo zaštićava, a osveta ne sme imati granica. Al', dobri Laerte, ako to želite, budite u svojoj odaji skriveni. Čim se Hamlet vrati, znaće da ste tu. Mi ćemo naći koga da pred njim veliča vašu veštinu dvogubo no onaj Francuz u svojoj pohvali. Ukratko, neka vas sukobe; pa tad nek se u vaše glave opklade. Nebrižljiv kao što je, plemenit, prevari neuk, on mačeve neće ispitati, i tako ćete lako, s malo lukavstva, izabrati mač nezatupljeni, i mučkim udarcem osvetiti se za smrt oca svog. LAERT Učiniću. A za taj cilj ću mač namazati. Od jednog travara smrtonosnu neku kupio sam mast, u koju kad samo zamočite nož, te njim krv pustite ni najreći melem, spravljen od sviju čudotvornih trava pod mesecom, od smrti ne spasava onog ko bude ogreben. Tom kugom dodirnuću mog mača vrh, da kad ga ubodem malo to mu bude smrt. KRALj Promislićemo o tome i dalje; odmerićemo najbolji način, čas, koji će biti zgodni za naš smer. Ako bismo se u tom prevarili, da se kroz našu igru providi naš plan, bolje bi bilo i ne pokušati. Zbog toga taj plan mora imati potpore, ili drugi kakav, što bi uspeo, ako prvi propadne. Čekajte malo. Mi ćemo praviti svečanu opkladu za pobedu vašu... Imam ga: kad budete borbom zagrejani, žedni rad toga prav'te što žešće udarce pa on zatraži da pije, imaću spremljen za njega pehar naročit, iz koga kad srkne samo, ako nekim slučajem izbegne otrovni ubod vaš, naš umišljaj će biti već ostvaren. Al' stoj, kakva je to vika? (Ulazi Kraljica.) Kako ste, kraljice mila? KRALjICA Jedna žalost stupa drugoj u stopu, tako slede brzo. Laerte, vaša se sestra utopila. LAERT Utopila? Gde? KRALjICA Kraj potoka je jedna vrba tu, što u ogledalu vodenom ogleda svoje sivo lišće. Ona je tu došla sa neobičnim vencem od koprive, od šeboja, božura, kandilke, kojoj pastiri ružno ime daju, a devojke je „mrtvački prsti" zovu. Tu, na nadvijene grane se penjala da na njih cvetni venčić obesi, dok puče jedna grančica neverna; a ona pade sa nakitom cvetnim u suzni potok. Skuti rašireni donekle je ko vilu nosiše. Za to je vreme ona pevušila napeve starih pesama: ko sama nesvesna svoje nesreće sopstvene, i kao stvorenje roćeno i vično za taj elemenat. Al' to brzo bi; jer natopljeno odelo oteža i nesrećnicu jadnu odvuče od njene pesme u blatnjavu smrt. LAERT Avaj, onda se ona utopila! KRALjICA Utopila se, da, utopila. LAERT I odveć ti je vode, jadna sejo, zato ja svoje suze uzdržavam. Pa ipak, to su naše navike. Priroda drži svoje običaje pa ma šta hteo govoriti stid, sa suzom izlazi i žena u meni. Zbogom, moj kralju. Reči ognjene buknuti žele, al' ih slabost ta utulila! (Ode.) KRALj Hajdmo, Gertruda, za njim, koliko se mučih da mu stišam bes, sad opet strepim raspaliće ga to. Zato hajdemo za njim. (Odlaze.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:43 am | |
| PETI ČIN
SCENA PRVA
Groblje. (Ulaze dva grobara s ašovima itd.)
PRVI GROBAR Može li biti sahranjena po hrišćanskom obredu ona koja samovoljno traži svoje sopstveno spasenje? DRUGI GROBAR Kažem ti da može. I zato joj odmah pravi grob. Pre gledač leševa je izvršio uvićaj nad njom i našao da je treba sahraniti po hrišćanskom obredu. PRVI GROBAR Kako to može biti, sem ako se utopila u samood brani? DRUGI GROBAR Eto, našli su da je tako. PRVI GROBAR To mora biti „se offendendo"; ne može biti drukči je. Jer tu je čvor: ako se ja namerno utopim, to dokazuje jedan čin; a čin ima tri učina, to jest: činiti, raditi, izvršiti, i onda, ona se utopila namerno. DRUGI GROBAR Tako je. Nego čuj me, čikakopalo... PRVI GROBAR Dopustite mi! Ovde je voda dobro; ovde stoji čovek dobro. Sad, ako ovaj čovek dođe ovoj vodi i utopi se, onda je to onaj koji se utapa. hteone hteo, jer je on išao, zapamti to. Ali ako voda dođe k njemu i utopi ga, onda se on ne utapa; eg§o, onaj koji nije kriv za svoju sopstvenu smrt ne prekraćuje svoj sopstveni život. DRUGI GROBAR Ali, je li to po zakonu? PRVI GROBAR Dabogme da je po zakonu; po zakonu o pregledu leševa. DRUGI GROBAR Hoćeš li da ti kažem istinu? Da ovo nije bila ot mena gospođa, ona ne bi bila sahranjena po hrišćan skom obredu. PRVI GROBAR E, sad si rekao kako valja. Utoliko žalosnije što velikaši imaju na ovome svetu više prava da se dave i vešaju no njihova braća u Hristu. Hajde, ašove! Nema starije vlastele od baštovana, kopača i grobara; oni nastavljaju Adamov zanat. DRUGI GROBAR Zar je on bio vlastelin? PRVI GROBAR Pa on je prvi rukovao oruđem. DRUGI GROBAR E da, nije rukovao! PRVI GROBAR Šta! Da ti nisi neznabožac? Kako ti razumeš Sve to pismo? Sveto pismo kaže: Adam je kopao. A je li mo gao kopati bez ruke i oruća? Zadaću ti drugo pitanje. Ako mi ne odgovoriš kako valja, priznaj da si... DRUGI GROBAR Hajde, zadaj! PRVI GROBAR Ko gradi jače i od zidara, i od brodara, i od dunđe rina? DRUGI GROBAR Onaj što gradi vešala; jer ta građevina nadživi hiljadu žitelja. PRVI GROBAR Sviđa mi se dosetka, vere mi! Vešala, to je dobro. Ali kako je dobro? To je dobro za one što čine zlo. Sad ti činiš zlo kad kažeš da su vešala jače građena od crkve eg§o, vešala mogu biti dobra za tebe. Još jedan put, hajde. DRUGI GROBAR . Ko gradi jače i od zidara, i od brodara, i od dunđe rina? PRVI GROBAR Hajde, kaži to, i skini jaram. DRUGI GROBAR Vere mi, kazaću. PRVI GROBAR Kaži! DRUGI GROBAR Krsta mi, ne umem da kažem. (Ulaze Hamlet i Horacio.) PRVI GROBAR Ne mućkaj više glavom oko toga; jer tvoj glupi maga rac neće ubrzati korak ako ga batinaš. Pa ako ti dru gi put postave takvo pitanje, ti kaži: grobar! Kuće ko je on gradi traju do Strašnoga suda. Hajde, idi u krčmu kod Jovana i donesi mi polić rakije. (Drugi grobar ode.) (Peva.) U mladosti sam ljubio, ljubio; to beše tako slatko; dosadu sam time gubio, gubio, lepo bi, al' kratko. HAMLET Zar taj klipan ne oseća šta radi kad peva a kopa grob? HORACIO Njemu je navika olakšala posao. HAMLET Sasvim je tako: nezaposlena ruka je osetljivija. DRUGI GROBAR (peva) Jer starost, ko lopov u koraku laku dođe i svojim kandžama te svije, i baci te tada u duboku raku, pa bio, ko da nije. (Izbaci jednu lobanju.) HAMLET Ova je lobanja imala jezik i mogla je nekada pevati. Kako je ovaj lupež treska o zemlju, kao da je vilica Ka inova, prvoga ubice. To je možda ćupa kakvog politi čara, koju ovaj magarac sada nadmudruje, ili nekoga što je hteo prevariti boga; zar nije moguće? HORACIO Moguće je, kneže. HAMLET Ili kakvog dvoranina koji je umeo govoriti: „Dobro jutro, dobri gospodaru! Kako ste, dobri gospodaru?" To je, može biti, taj i taj gospodin koji je pevao pohval nice konju toga i toga gospodara, misleći da ga dobije na poklon. Zar nije moguće? HORACIO Jeste, kneže. HAMLET Da, da, tako je. A sada je svojina gospoće Crkosave, bez usana, i ćuškana tamoamo motikom jedne grobarske njuške. To je divan prevrat, samo ako umemo da ga vidi mo. Zar te kosti nisu vredele malo više no toliko da se sada igraju njima šore? Moje mi kosti sevaju kad pomislim na to. PRVI GROBAR(peva) Motika, i budak, i ašov, i pokrov od platna prosta, i grobna humka kao krov dosta je za takog gosta. (Izbaci drugu lobanju.) HAMLET Evo druge. Zar to ne bi mogla biti lobanja kakvog advokata? Gde su mu sada njegove podvale i dosetke, pa ragrafi, dokazi i lukavstva? Što trpi da ga ovaj ne zgrapni zavrzan ćuška oko ćupe tom glibavom motikom, i ne podiže protiv njega tužbu za zlostavljanje? Hm! Ovaj čovek je u svoje vreme mogao biti velikozakupac zemalja. sa njegovim tapijama, obligacijama, njegovim taksama, njegovim dvostrukim jemstvima i njegovim ra čunima dohotka? Je li to suma njegovih dobiti i zavr šni račun njegovih prihoda, da njegova fina ćupa dobi je puno finog blata? Zar mu njegovi dvostruki jemci neće zajemčiti više od ove kupovine za dužinu i ši rinu jednog ugovora u duplikatu? Ni sva prenosna pis ma njegovih poseda ne bi stala u ovu kutiju; pa zar da sopstvenik nema za sebe više od toga? Ha? HORACIO Ni pedi više, gospodaru! HAMLET Ne pravi li se pergament od ovčije kože? HORACIO Da, kneže, i od teleće. HAMLET Ovce i telad su svi koji se na njemu obezbećuju. Da oslovim ovog čoveka. Čiji je to grob, prijatelju? PRVI GROBAR Moj gospodine. (Peva.) I grobna humka kao krov dosta je za takvog gosta. HAMLET Gotovo je tvoj, jer ti si, eto, u njemu. PRVI GROBAR Vi ste van njega, gospodine, i zato nije vaš; a ja ne ležim u njemu, pa ipak je moj. HAMLET Ti lažeš, kad ne ležiš u njemu, a kažeš da je tvoj. On je za mrtve, a ne za žive; i zato, dakle, lažeš. PRVI GROBAR To je živa laž, gospodine: nobeći će od mene vama. HAMLET Za koga kopaš ovu raku? PRVI GROBAR Ni za koga. HAMLET Onda za koju? PRVI GROBAR Ni za koju. HAMLET Pa šta ćete zakopati tu? PRVI GROBAR Nešto što je bilo žena, gospodine; ali, bog da joj dušu prosti, ona se upokojila. HAMLET Kako ta lola cepidlači! Moramo mu govoriti vrls korektno, inače će nam dosaditi svojim dvosmislica ma. Bogami, Horacio, primetio sam za ove tri godine da se svet toliko oteo da seljak čepa na pete dvoraninu, Otkad si ti grobar? PRVI GROBAR Izmeću svih dana u godini postao sam grobar bai onoga dana kada je naš pokojni kralj Hamlet iobedis Fortinbrasa. HAMLET Koliko ima od tada? PRVI GROBAR Zar vi tode znate? Pa to zna svaka budala. To je bils baš na dan roćenja mladog Hamleta, onoga što je polu deo i što je poslat u Englesku. HAMLET Da, tako je. A što su ga poslali u Englesku? PRVI GROBAR Što? Zato što je poludeo. Tamo će oporaviti pamet; ako ne, toliko i čini. HAMLET A šta to? PRVI GROBAR Jer mu se tamo neće primetiti; tako su svi ludi kao i on. HAMLET Pa kako je poludeo? PRVI GROBAR Kažu vrlo čudnovato. HAMLET Kako „čudnovato"? PRVI GROBAR Tako, sišao je upravo s uma. HAMLET A povodi? PRVI GROBAR Kako povodi! Ovde u Danskoj, ja sam tu grobar, što deranom što čovekom, već trideset godina. HAMLET Koliko čovek leži u zemlji dok ne istrune? PRVI GROBAR Bogme, ako nije bio truo za života jer u današnje vreme imamo tako mnogo leševa zaraženih vrengom da se jedva održe i do ukopa trajaće vani nekih osam ili devet godina; kožar će istrajati devet godina. HAMLET Zašto on duže no ostali? PRVI GROBAR Zašto, gospodine? Njegova je koža tako uštavljena njegovim zanatom da može dugo izdržati vodu; a voda vam ćavolski rastvara lešine. Evo jedne lobanje; ta je lobanja ležala u zemlji dvadeset i tri godine. HAMLET Čija je bila? PRVI GROBAR Bila je jedne budale. Šta mislite čija je bila? HAMLET Bogami, ne znam. PRVI GROBAR Čuma na njega! Bila je to lupeška budala. Jednom mi je sručio na glavu bocu rajnskog vina. Ta lobanja, gospo dine, bila je Jorikova lobanja, kraljeve budale. HAMLET Ova lobanja? PRVI GROBAR Baš ta. HAMLET Daj da vidim. (Uzme lobanju.) Avaj, jadni Joriče! Znao sam ga, Horacio; bio je bezgraničca veseo; imao je izvr sne dosetke, hiljadu puta me je nosio na lećima; a sad, ka ko mi je gnusno da gledam ovo; grlo mi se od toga steže. Ovde su visile usne koje sam poljubio ne znam koliks puta. Gde su sada tvoja zajedanja, tvoje šale, tvoje pesme tvoje munjevite dosetke što su za stolom stvarale bur\ smeha? Zar ničega što bi se podsmehnulo vašem kreve ljenju? Sasvim otpala gubica! Idi sad u gospoćinu sob^ i kaži joj da lice može namazati slojem debelim kas palac, ipak će najzad ovako izgledati! Neka se naemeje na to! Molim te, Horacio, kaži mi nešto. g HORACIO Šta kneže? HAMLET Misliš li da je Aleksandar izgledao u zemlji is to ovako? HORACIO Isto tako. HAMLET I tako zaudarao? Pih! (Spusti lobanju.) HORACIO Isto tako, kneže. HAMLET Na kakve li se trice možemo vratiti, Horacio! Zar naša mašta ne bi mogla ići po tragu plemenitog pra ha Aleksandrovog dok ne naće da čepom zapušava kakvu rupu za vranj? HORACIO Posmatrati stvari tako značilo bi posmatratn od više utančano! HAMLET Ni najmanje, vere mi; nego ići sa dovoljno osećanja mere i verovatnoće koja bi nas vodila otprilike ova ko: Aleksandar je umro, Aleksandar je sahranjen; Alek sandar se vraća u prašinu; prašina je zemlja; od zemlje pravimo blato. Pa zašto od tog blata, u koje je on pre tvoren, ne bismo mogli začepiti kakvo bure piva? Carski je Cezar umro, posto prah, čuva rupu, vetra da ne uđe dah. O, što ta zemlja što svetu dava strah, zakrpa zidu u isti je mah? Al' mir! Sklonimo se. Evo ide kralj. (Ulaze sveštenici u povorci; leš Ofelijin; za njim Laert i tužbalice. Kralj i Kraljica sa svitom itd.) Kraljica? Sav dvor? Za kim idu to? Pa s tako krnjom pratnjom? Ovo znači da je leš koji prate oduzeo očajničkom rukom život sebi sam; a ugledna je ličnost bila to. Uklonimo se malo, da vidimo. (Povuče se u stranu sa Horacijem.) LAERT Hoće li biti još kakvog obreda? HAMLET Ovo je Laert, vrlo otmen mladić. Pazi. LAERT Ima li još što da se svrši? PRVI SVEŠTENIK Pogreb je bio veliki koliko dopuštenja beše za nj. Jer njena smrt sumnjiva beše; i da viša vlast nije' nad kanonom bila, ona bi u nesveštanoj zemlji ležala do poslednje trube; mesto molitve kamenje, šljunak bacali bi na nju. Al' ovde su joj dopušteni venci, i devojačko cveće, i sahrana sa zvonima i pratnjom. LAERT Više nema ništa da se radi? PRVI SVEŠTENIK Nema više šta. Obesvetili bi službu posmrtnu pojanjem opela. Rekvijema njoj, ko dušama u miru preminulim. LAERT Položite je u zemlju, i neka iz njenog lepot tela prečistog izniknu ljubičice! Kažem ti, okrutni pope, moja sestrica će u anćeoskom horu biti, dok ćeš ti urličući ležati. HAMLET Šta! Lepa Ofelija? KRALjICA Najslaćoj slatkoj; zbogom otišla! Cvetu cveće. (Posipa je cvećem.) Ja mišljah bićeš moga Hamleta, pa da ti kitim, mila devojko, postelju bračnu, a ne hladni grob. LAERT O trostruk jade, padni deset puta trostruko na onu glavu prokletu čiji ti zločin najsvetliji um oduze! Zemljo, budi strpljiva, dok je još jednom ne zagrlim ja! (Skoči u grob.) Gomilajte zemlju na mrtvu i na živog dok od te ravni ne naraste breg viši no stari Pelion."' il" glava nebeska plavog Olimpa! HAMLET (prilazeći) Ko je taj čiji bol tolikom snagom govori, što žalosna mu reč začara zvezde u letu, te su stale slušati ranjene čudom? A ovo sam ja. Danac Hamlet. (Skoči u grob.) LAERT Nek ti dušu vrag odnese! (Rve se s njim.) HAMLET Loša molitva ti ta! Molim te, skidaj prste mi sa grla! Jer mada nisam ni žučan ni brz, u meni je ipak nešto opasno, od čega se mudro bojat. Dole ruku! KRALj Razvadite ih! KRALjICA Hamlete! Hamlete! SVI Gospodo! HORACIO Dobri kneže, stišajte se! (Pratioci ih razdvoje i oni izađu iz groba.) HAMLET Ah, boriću se s njim za ovu stvar dok trepavice moje ne klonu. KRALjICA Za koju stvar, moj sine? HAMLET Voleo sam Ofeliju. Braće četrdeset hiljada sa svom množinom svoje ljubavi dostigli ne bi moju. Šta bi ti učinio za nju? KRALj Laerte, on je lud! KRALjICA Za ime boga, ostav'te ga vi! HAMLET Krsta mu, kaži šta bi činio? Bi l' gladovo, plako, bi l' se tukao? Bi l' kido sebe, bi li sirće pio? Krokodile jeo? Vidiš, a ja bih. Jeli si došao ovamo da sliniš, da prkosiš meni skačuć u njen grob? Da se sa njome sahraniš? I ja ću! A kad brbljaš o bregovima, nek milione ari na nas bace, dok naša humka pržeć svoje teme o zonu ognja učini da Osa bude kao prosta bradavica. Šta, KRALjICA Ovo je čisto ludilo. Još malo ovako će biti u nastupu tom; pa zatim, krotak ko golubica, kad zlatne svoje tičiće izleže, u ćutanju će sedeti pogružen. HAMLET Čujte, gospodine, kažite mi uzrok što vi ovako sa mnom postupate? Ja sam vas vazda voleo; al' šta mari! Može se Herkul namučiti vas maukaće mačka, urlikaće pas. (Ode.) KRALj Molim te, Horacio dobri, pazi na nj. (Horacio odlazi.) (Laertu.) Nek razgovorom našim prošle noći ojačate svoje strpljenje. Mi ćemo ubrzati odmah stvar. Dobra Gertruda, vi pripazite malo sina svog. Ovaj grob će živi spomenik da ima; a mirni časi doći će nam skoro. Strpljivo dotle postupati valja. (Odu.) ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Tea

 Broj poruka : 3261 Location : Sweden Datum upisa : 20.07.2009
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet 6/6/2010, 10:44 am | |
| SCENA DRUGA
Dvorana u zamku. (Ulaze Hamlet i Horacio.)
HAMLET Toliko o tom. Videćeš sad dalje. Ti se opominješ okolnosti svih? HORACIO Sećam li se, kneže? HAMLET U srcu mom beše neka borba što mi ne davaše sna; osećah se kao okovan buntovnik. Brzo nek je slava baš brzini toj; jer priznajmo da nam naša lakoumnost posluži katkad kada nam izblede planovi duboki; učimo se tom da postoji neko božanstvo što vlada ishodima naših namera, ma kako da smo zamislili njih. HORACIO To je sasvim izvesno. HAMLET Skočim iz moje kabine, ogrnem ogrtač pomorski, pipajući u mraku, da ih naćem, i to uspeh. Uzmem njin svežanj, pa se tad povučem opet u svoju sobu. Tako drsko da mi strah na učtivost zaboravi, ja glavni njihov nalog raspečatim: i nađem o, kraljevskog podlaštva! u njemu izričan nalog, nakićen sa mnogo razloga raznih što se odnose na bezbednost Danske i Engleske, kao i na strašne stvari, ako budem živ da to, pročitavši, i bez oklevanja, brže no sekiru što bi naoštrili, odseku moju glavu. HORACIO Je l' mogućno? HAMLET Evo pročita kad si dokoniji. Al' hoćeš da čuješ šta uradih ja? HORACIO Molim vas. HAMLET Uhvaćen tako u lupešku mrežu, pre no što bih prolog posmatranja dao mozgu svom, on preće na delo. Ja sednem; smislim nov nalog; napišem ga lepo. Nekad sam smatro, ko naši državnici, da je prostota lepo pisati, i mučih se da se odviknem od tog; ali mi je sad to dobro došlo baš. Hoćeš da čuješ šta sam sročio otprilike? HORACIO Hoću, dobri kneže moj. HAMLET Od strane kralja molbu ozbiljnu. Pošto je engleski kralj kletvenik veran, i da bi ljubav cvetala meć njima ko palma; da bi mir nosio svoj venac od žita; da bi veza njinog prijateljstva bila čvršća, i još mnogo sve takvih „da bi" velike važnosti on treba, čim vidi sadržaj ovoga, bez kraćeg ili dužeg premišljanja, da donosioce pogubi nenadno, ni za oproštaj im ne dajući čas. HORACIO A kako ste zapečatili? HAMLET Kako! Baš u tome se prst neba pokazo. U kesi mi beše moga oca žig, što kalup je za danski pečat bio. Uvijem pismo, ko što prvo beše, potpišem, udarim pečat i ostavim na isto mesto. Promenu nije niko mogao da primeti više. Drugi dan naš pomorski je boj nastupio; a zatim doće ono što već znaš. HORACIO Tako su Gildenstern i Rozenkranc pali? HAMLET Pa oni su se, dragi moj, predali i udvarali se čisto ovom poslu. Oni moju savest ne uznemiruju. Nametljivost je donela im pad. Opasno je kad se slabić utakne u gnevan dvoboj moćnih protivnika između zamaha, meć vrhove mača. HORACIO Kakav je to kralj? HAMLET Misliš da mi nije slobodno da tog što mi ubi oca, a mater uprlja, što se meć presto i međ moje nade uguro, udicu na moj život sam bacio, pa još s podlošću tolikom da ne bi savesno bilo ovom rukom nagraditi ga? I zar ne bih bio proklet kada bih pustio taj čir na našem telu da raste daljim zlom? HORACIO Iz Engleske će on doznati brzo kakav je ove stvari bio kraj. HAMLET Biće to brzo. Interval je moj; a čovekov život dok kažem jedan tek. Al' veoma žalim. dobri Horacio. spram Laerta što se zaboravih ja. Vidim, doduše, i njegovu kob u slici svoje. Tražiću oproštaj. Al' razmetanjem tugom me je zbilja bacio u strašan gnev. HORACIO Mir. Ko je to? (Ulazi Ozrik.) OZRIK Vaše gospodstvo nam je dobro došlo natrag u Dansku. HAMLET Ponizno vam hvala, gospodine. (Horaciju) Pozna ješ li ti ovoga vodenog komarca? HORACIO Ne, dobri kneže. HAMLET Utoliko više nade za tvoj spas, jer greh je poznavati ga. On ima mnogo zemlje, i to plodne. Neka jedna živo tinja bude gospodar životinja, njene će jasle stajati uz kraljevu trpezu. On je svraka i, kao što rekoh, raspolaže silnom nečistoćom. OZRIK Dragi kneže, ako je vaše gospodstvo dokono, ja bih vam saopštio jednu stvar od strane njenog veličanstva. HAMLET Primiću je, gospodine, sa svom pažnjom svoga duha. Stavite svoju kapu na svoje mesto; ona je za glavu. OZRIK Blagodarim vašem gostoprimstvu; veoma je toplo. HAMLET A. ne, verujte mi. veoma je hladno; duva severac. OZRIK Zaista je prilično hladno, gospodaru. HAMLET Ali ipak mi se čini da je zaparno i toplo; ili moja priroda... OZRIK Da, preterana zapara je, kneže, kao da je ne znam ni ja sam da kažem. Ali, gospodaru, njegovo veličanstvo mi je naredilo da vas izvestim da je ono položilo ve liku opkladu na vašu glavu. Stvar je, kneže, u ovome. HAMLET Molim vas, samo, ne zaboravite... (Hamlet mu daje znak da stavi kapu na glavu.) OZRIK Neka, dobri gospodaru; to je radi moje lične udobno sti, verujte. Tu skoro je, gospodine, došao na dvor Laert; to je, verujte mi, savršen gospodin, pun najlepših oso bina, vrlo otmenog ponašanja i sjajne spoljašnjosti. I odista, govoreći o njemu kako treba, on je čitava karta ili kalendar otmenoga sveta; jer ćete u njemu naći koji bilo deo sveta koji bi jedan plemić želeo da vidi. HAMLET Gospodine, njegove oznake nimalo ne trpe zato što ih vi odrećujete; iako znam da bi njihov inventar zbu nio aritmetiku pamćenja, a ipak je izostao s pogledom na brzinu njegovih jedrila. Ali, s istinitom pohvalom, smatram da je njegova duša tako bogata roba, a njegova unutrašnjost toliko retka i dragocena da bismo joj, verno oslikanoj, našli sličnu još samo u njenom ogle dalu; a svaki koji bi ga hteo podražavati bio bi samo njegova senka, i ništa više. OZRIK Vaše gospodstvo govori o njemu s potpunom nepo grešivošću. HAMLET Ali čemu sve ovo gospodine? Zašto bismo uvijali toga izvrsnog plemića u tmušu naših slabih pohvala? OZRIK Gospodaru? HORACIO Zar se ne bismo mogli sporazumeti razumljivijim je zikom? Vi biste, gospodine, to svakako mogli. HAMLET Šta znači vaše spominjanje toga gospodina? OZRIK Laerta? HORACIO (po strani Hamletu) Njegova kesa je već ispražnjena. On je sve svoje zlat ne reči već potrošio. HAMLET Da, gospodine. OZRIK Ja znam da vi niste neobavešteni... HAMLET Želeo bih, gospodine, da govrrite istinu; ali, vere mi, kad biste je kazali, to za moju ličnost ne bi bilo osobito pohvalno. Dakle, gospodine? OZRIK Vi niste neobavešteni kakvom izvrsnom veštinom raspolaže Laert... HAMLET To ne bih mogao reći, sem da se ogledam s njim u toj izvrsnoj veštini; jer dobro poznati nekoga čoveka, znači poznati samoga sebe. OZRIK Mislim u pogledu njegovoga oružja, gospodine. Po glasu koji uživa on u svojoj veštini nema sebi ravna. HAMLET Šta mu je oružje? OZRIK Rapir i nož. HAMLET To su dva oružja; ali, dobro. OZRIK Kralj se, gospodine, opkladio s njim u šest arapskih konja; a on je, mislim, založio šest francuskih rapi ra sa celim priborom, kao pojasom, kaišima i tako da lje. Tri od tih bedrenjaka, vere mi, veoma su lepi za oko i vrlo su zgodni za drške; divni su ti bedrenjaci i vrlo bogato ukrašeni. HAMLET Šta vi zovete bedrenjacima? HORACIO (Hamletu) Znao sam da ćete morati zatražiti objašnjenje pre no što ste to i učinili. OZRIK Bedrenjaci su, gospodine, kaiši. HAMLET Izraz bi bolje odgovarao predmetu kad bismo mogli nositi top o bedrima. A donde, voleo bih da budu kai ši. Pa onda: šest arapskih konja za šest francuskih rapira sa priborom, i tri vrlo bogato ukrašena kat ša! To je francuska opklada protiv Danske. Zašto je to, da upotrebim vašu reč, založeno? OZRIK Kralj se, gospodine, kladi da vas on u dvanaest napa da neće nadmašiti tri puta više nego vi njega. Laert se kladio sa dvanaest na devet i odmah bi moglo doći do utakmice ako bi vaše gospodstvo dalo blagonakloni odgovor... HAMLET A ako bih ja odgovorio: ne? Ja mislim, kneže, da stavite svoju ličnost za ogled prema njemu. HAMLET Gospodine, ja ću šetati ovuda po dvorani. Sada je vreme moga dnevnog odmora; i, ako je njegovome veličan stvu po volji, neka donesu oružje; ako gospodin pristane i kralj ostane pri svojoj nameri, ja ću dobiti opkladu za njega, ako mogu; ako ne, neću dobiti ništa sem svoje sramote i suvišnih udaraca. OZRIK Hoću li tako da izvestim? HAMLET U tom smislu, gospodine, a s ukrasima koji se vašoj prirodi dopadnu. OZRIK Preporučujem svoju odanost vašem gospodstvu. HAMLET Sluga, sluga sam. (Ozrik ode.) Dobro čini što se sam preporučuje; jer mu nijedan tući jezik ne bi učinio takvu uslugu. HORACIO Taj vivak otrča s ljuskom na glavi. HAMLET Taj se udvarao bradavici svojg matere pre no što bi je uzeo da sisa. Tako je i on (kao i mnogi sa takvim va spitanjem, za kojima, znam, ovo ništavno doba luduje) primio sam modu vremena i spoljašnju odeću društve nog opštenja, neku vrstu površnog, mehurastog znanja koje njega i njemu slične prenosi preko najdubljih i naj zamršenijih mišljenja. Ali duni samo u njih, ogleda radi, i mehur će se rasprsnuti i videće se da su oni pleva, a ne ovejano žito. (Ulazi jsdan plemić.) PLEMIĆ Gospodaru, njegovo veličanstvo kralj vam se prepo ručio po mladome Ozriku, koji mu je doneo vašu poruku da ga očekujete u dvorani. On me šalje da bi doznao da li vam je po volji da se ogledate s Laertom, ili ćete od ložiti za docnije. HAMLET Ja sam veran svojim odlukama. One se slažu s kralje vim željama: ako je raspoložen, ja sam gotov, sad ili kad mu crago, s pretpostavkom da budem sposoban kao sad. PLEMIĆ Kralj, kraljica i svi ostali silaze ovamo. HAMLET U dobri čas. PLEMIĆ Kraljica želi da progovorite koju nežnu reč sa Laertom pre nego što počnete borbu. HAMLET Ona mi daje dobru pouku. (Plemić izlazi.) HORACIO Vi ćete, kneže, izgubiti ovu opkladu. HAMLET Ne verujem. Od njegova odlaska u Francusku ja sam stalno vežbao. Dobiću, blagodareći povoljnim uslovi ma koje mi on daje. Ali ne možeš pojmiti kako mi je teško oko srca. No ipak, ne mari! HORACIO Ali, dobri gospodaru... HAMLET To je prosta budalaština, ali osećam neku vrstu slutnje koja bi uznemirila ženu. HORACIO Ako vam srce ne mari za nešto, poslušajte ga. Ja ću ih presresti na putu i reći im da vam nije dobro. HAMLET Nipošto. Ja prkosim predskazanjima. Ima nekog pro vićenja i u padu jednog vrapca. Ako bude sad, neće biti posle; ako ne bude posle, biće sad; ako neće biti sad, ipak će biti posle. Biti spreman, to je sve. Kad niko ne zna šta ostavlja, šta mari ako rano ostavlja? Neka bude. (Ulaze Kralj. Kraljica, Laert. plemići, Ozrik i drugi pra tioci s mačevima i rukavicama. Sto sa bocama vina.) KRALj Ovamo, Hamlete, primi ovu ruku. (Kralj stavlja Laertovu ruku u Hamletovu.) HAMLET Oprostite mi, uvredio sam vas. Ali kao plemić, oprostite mi vi. Svi prisutni ovde znaju, gospodine, a jamačno ste čuli, da sam kažnjen bolnim rastrojstvom. Za sve što uradih i čime grubo izazvah vam čast, prirodu vašu i vaš gnev ja ovde objavljujem: to je čista ludost bila. Uvredi l' Hamlet Laerta? Hamlet ne! Ako je Hamlet izvan sebe sam, to nije on, a Laerta uvredi, onda to ne čini Hamlet Hamlet ne. Pa ko to radi? Ludost njegova. A kad je tako, Hamlet je uvrećen. Ludost je dušman sirotog Hamleta. Gospodine, u ovom skupu tu nek me nepriznanje namernoga zla pred plemenitim vašim osećanjem izvini, kao kad bih bacio svoju strelu preko kuće, pa onda njom pogodio svoga brata. LAERT Ja sam tim zadovoljan u duši, zbog koje bih u ovom slučaju najviše i trebo na osvetu biti gonjen. Al' s pogledom na čast, ja stojim uspravno i neću još da se mirim dok neka starija gospoda, priznate časti, mi ne dadu glas za pomirenje, pa da imam tad neukaljano ime. Do tog časa ja ponućenu vašu ljubav primam ko ljubav, i neću da uvredim nju. HAMLET Tu izjavu primam srdačno, i rado za opkladu ću boriti se bratsku. Dajte nam oružje. Hajte! LAERT Jedno meni! HAMLET Ja ću vam biti oružje, Laerte. U mom neznanju vaša će veština, ko zvezda kakva kroz najcrnju noć, ognjeno da zablista. LAERT Gospodine, vi mi se rugate. HAMLET Ne, ove mi ruke. KRALj Ozriče mladi, mačeve im daj. Opkladu znate, sinovče Hamlete? HAMLET Vrlo dobro, kralju moj. Vaša je milost na slabiju se stranu kladila. KRALj Ne bojim se zato. Gledao sam vas oba. On je bolji, ali dobitak je naš. LAERT Ovaj je težak; dajte drugi mač. (Uzima drugi mač.) HAMLET Ovaj je dobar. Jesu li mačevi iste dužine? (Spremaju se za borbu.) OZRIK Da, moj dobri kneže. KRALj Metnite čaše vina na taj sto.. Kad Hamlet prvi ili drugi udar da, il' ako treći udar odvrati, nek sa svih kula grunu topovi; Hamletovu će boljem dahu kralj napiti, u čašu biser baciti skuplji no što su redom četir kralja u danskoj kruni nosila. Dajte čaše! I neka bubanj trubi govori, truba topovima što napolju stoje, topovi nebu, a nebesa zemlji: „Sad kralj napija Hamletu!" Počnite. A vi, sudije, oštro pazite. HAMLET Napred, gospodine. LAERT Napred, kneže. HAMLET Jedan! LAERT Ne. HAMLET Sudije! OZRIK Udar. sasvim jasan udar. LAERT Dobro. Hajd opet! KRALj Stanite, da napijem, Hamlete, ovaj biser tvoj je. Evo, u tvoje zdravlje! (Trube i topovi iza scene.) Podajte mu čašu. HAMLET Da dovršim ovaj ogled. Ostavite začas u stranu. Hajte! (Borba.) Šta velite? Drugi udar. LAERT Dodirnut, dodirnut, ja priznajem. KRALj Naš će pobediti sin. KRALjICA On je gojazan i kratkog daha. Evo ti moga rupca, Hamlete; istrljaj čelo, kraljica napija za tvoju sreću, Hamlete! HAMLET Dobra gospo! KRALj Gertruda, na pij! KRALjICA Hoću, kralju moj. Dopusti, molim te. KRALj (za sebe) To je otrovana čaša; al' kasno je već. HAMLET Ja još ne smem piti, gospo. Odmah ću. KRALjICA Da ti ubrišem lice! LAERT Pogodiću ga, kralju, sad. KRALj Ne držim. LAERT (za sebe) Pa ipak mi se savest protivi. HAMLET Hajd, za treći, Laerte. Vi se samo igrate. Molim vas, napadnite svom žestinom svojom. Bojim se da vi pravite sa mnom šalu. LAERT Tako zar kažete? Hajd! (Bore se.) OZRIK S obe strane ništa. LAERT Sad ću vas. (Laert rani Hamleta. Zatim, u raspaljenosti borbe, promeie rapire, i Hamlet rani Laerta.) KRALj Rastav'te ih! Izbezumili se! HAMLET Ne, hajdete opet. (Kraljica padne.) OZRIK Gledajte tamo na kraljicu, ho! HORACIO Sa obe strane krv. Kako ste, kneže? OZRIK Kako ste, Laerte? LAERT Ko u zamci ćuk. Ozriče, ja sam pravedno ubijen sopstvenom svojom podlošću. HAMLET Kako je kraljica? KRALj Pala u nesvest videći krvava oba. KRALjICA Ne, ne, nego piće. O, dragi Hamlete moj, napitak, piće... Ja sam otrovana. (Umre.) HAMLET O zločinstva! Ho! Zatvorite vrata! Izdaja! Da vidim! (Laert pada.) LAERT Ona je ovde. Vi ste ubijeni, Hamlete. Nikakva medicina sveta spasti vas neće. U vama nema još ni za pb sata života. Oruće to izdajničko u ruci vam je tu, nezatupljeno i još otrovano. Prevara se protiv mene okrenu. Gle, evo gde ležim, da se nikada ne dignem više. Ne mogu više. Kralj, kralj je svemu krivac. HAMLET Šta, otrovan vrh? Onda na svoje delo, otrove! (Ubode Kralja.) SVI Izdaja! Izdaja! KRALj Odbranite me, prijatelji! Ja sam još samo ranjen. HAMLET Evo ti, rodoskrvni, ubilački, prokleti kralju. Ispij to piće! Je li tu taj biser tvoj? Idi za mojom materom! (Kralj umire.) LAERT Poslužen po zasluzi. Otrov spremio je sam. Oprostimo jedan drugom, Hamlete. Moja i moga oca smrt na tebe ne pada, ni tvoja na mene. (Umre.) HAMLET Nek nebo spase te od toga! Idem za tobom. Ja mrem, Horacio. Nesrećna kraljice, zbogom! A vi, što izgledate bledi i drhtite ovde pred nesrećom ovom; vi što ste samo nemi posmatrači ovoga čina, kad bih imao kad... Ali smrt, taj surovi stražar, tačan je kada nas hvata! O rekao bih vam... Al' neka stoji. Ja mrem, Horacio, ti živiš; pa pričaj neobaveštenim o meni i mojoj stvari pravedno. HORACIO Nemojte ni časka verovati to; jer ja sam više Rimljanin starinski no Danac. Još je ostalo pića tog. (On uzima čašu.) HAMLET (ustaje) Ako si čovek, daj mi čašu tu. Ostavi; neba mi, ja ću je uzeti. (Hamlet baca čašu na pod i pada.) Dobri Horacio, kakvo ranjeno ime bi posle mene ostalo kad se ništa ne bi znalo. Ako ikad, ikada srcu tvome bejah drag, večitoj sreći nemoj ići još, u grubom svetu ovom vuci dah tegobno, da moju povest pripovedaš. (Marš i pucnjava u daljini; Ozrik izađe.) Kakva je ovo ratna uzbuna? OZRIK (vraćajući se) Mladi Fortinbras iz Poljske pobedno ide i engleskim poslanicima ratni pozdrav daje. HAMLET (pada) Ja mrem, Horacio. Moćni mi otrov savlaćuje duh. Vesti iz Engleske doživeti neću; al' proričem da je na mladom Fortinbrasu izbor. On ima moj umirući glas. Reci mu to, i krupne i sitne okolnosti što su izazvale slom ostalo je ćutanje. (Umre.) HORACIO Plemenito jedno srce prepuče. Dobru noć, dobri kneže! Horovi anćela nek ti otpevaju mir. (Marš iza scene.) Otkuda doboš dolazi ovamo? (Ulaze Fortinbras i engleski poslanici, sa bubnjevima, zastavama i pratnjom.) FORTINBRAS Gde je taj prizor? HORACIO Šta bi želeli da vidite? Jad, il' čudo? Sve je tu. FORTINBRAS Ta gomila viče: pokolj! Gorda smrti! Kakva je bliska svetkovina to u paklenoj ti ćeliji, te sad kneževa tolko jednim mahom tek krvavo tako pobila si ti! PRVI POSLANIK Prizor je grozan, a izveštaj naš iz Engleske je došo prekasno. Gluve su uši što bi nas slušale kad pričamo da smo izvršili nalog, da Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi, gde ćemo naći za sebe zahvalnost? HORACIO Iz njegovih usta ne, i kad bi imo još moći života da vam zahvali. On nije njinu naredio smrt. Al' kad ste baš na krvav udar taj prispeli amo, vi iz poljskog rata, a vi iz Engleske, izdajte naređenja da ova tela budu izložena na pozornici posmatranja radi; i pustite me da svetu ispričam, koji još ne zna, kako beše sve. Tu ćete čuti za dela svirepa, neprirodna, krvava, za slučaj sudbine, za umorstva slučajna, za smrti zbog lukavog ili nametnutog povoda, i, na kraju svega toga, još o planovima tajnim što padoše na glave svojih tvoraca baš. Sve ispričaću vam verno. FORTINBRAS Pohitajmo da čujemo i odabrane sve da pozovemo nek čuju, na skup. Što se mene tiče, ja prihvatam s tugom svoj srećan udes. I ja imam još starinska neka prava u toj zemlji, što slučajem srećnim mogu tražit sad. HORACIO I o tome ću imati povoda da govorim, i to iz usta onoga čiji će glas druge za sobom povući. Al' požurite da to odmah izvršimo dok duhovi su divlje uzbuđeni, da ne bi došlo više nesreće zbog zabluda ili zavođenja. FORTINBRAS Neka četir kapetana iznesu Hamleta na estradu, kao ratnika. Jer on bi pokazao se, zbilja, pravi kralj da osta u životu. A u pratnji nek vojnička svirka i obredi ratni za njega glasno progovore sad. Nosite tela. Ovaj prizor tužan za bojište lep je, a ovde je ružan. Hajte, naredite vojnicima paljbu! (Posmrtni marš. Izlaze, noseći leševe. Zatim se čuje topovska paljba.)
KRAJ ____________________________________________ “I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
| |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Viljem Šekspir-Hamlet  | |
| |
|  | | | Viljem Šekspir-Hamlet | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 6 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 6 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » Fotografija dana Juče u 9:32 pm od Dusica Pajovic» medeno 2/3/2021, 8:43 am od Dusica Pajovic» Taj romanticni Balasevic 28/2/2021, 2:12 am od meseceva rosa» priznanje 25/2/2021, 10:17 pm od SaMar» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 17/2/2021, 3:18 pm od majacvet» ŠTAMPARIJA FLEŠ ZEMUN 16/2/2021, 4:07 pm od meseceva rosa» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 10/2/2021, 11:03 pm od CECILIJA» SEVERNA GRANICA 8/2/2021, 12:07 pm od panonski galeb» Ljubavne pesme 2/2/2021, 9:35 am od Isak Prov» ANAMNEZA 1/2/2021, 9:53 pm od ZEX» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa |
|
|