Skender Kulenovic

Naslov: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:44 pm

SKENDER KULENOVIC

(1910. - 1978.)

Skender Kulenovic se rodio 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je zavrsio osnovnu skolu, a potom nakon naglog osiromasenja porodice (agrarna reforma) prelazi u majcino rodno mjesto Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski ucenik pohadja Jezuitsku gimnaziju.

U trecem razredu gimnazije javio se prvim knjizevnim radom (soneti Ocvale primule).

Od 1930. godine studira pravo na zagrebackom sveucilistu.

1933. postaje clan SKOJ-a, a 1935. KPJ.

Saradjuje u brojnim listovima i casopisima, a 1937. godine sa Hasanom Kikicem i Safetom Krupicem pokrece u Zagrebu muslimanski casopis Putokaz.

1941. godine stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. Clan AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, Kulenovic u ratu pise poeme, uredjuje listove Krajiski partizan, Bosanski udarnik, Glas i Oslobodjenje.

Od 1945. do 1947. obavlja fnkciju direktora drame Narodnog pozorista Sarajevu, uredjuje Novo doba, Pregled, Knjizevne novine i Novu misao.

Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupstine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli je kaznjen i postavljen za korektora u Borbi.

1955. godine prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorista, jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj Prosveti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, izmedju ostalih Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH (1971) i nagrade AVNOJ-a (1972). Bio je clan SANU, ANUBiH i JAZU.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Bibliografija

1. Stojanka majka Knezopoljka. str.1. 1942; - Sarajevo, 1945; 1950; 1952; - Uebers. Ina Jun-Broda. Klagelied der Mutter Stojanka, In: Der schwarze Erde. Berlin, 1958; - Stojanka majka Knezopoljka i druge pjesme. Beograd, 1962; - Stoianca mama snejpoliana. Pancevo, 1964; - Stojanka majka Knezopoljka. Sarajevo, 1967; - Prosveta. Beograd, 1967; 1968; 1972; 1974; - Stojanka mat'iz Knezopolje. Na marse. Moskva, 1969; - Ivan Goran Kovacic - Skender Kulenovic: Jama. Stojanka majka Knezopoljka. Svjetlost. Sarajevo, 1971; - Jedinstvo. Pristina, 1982; - Stojanka majka Knezopoljka. Tatran. Bratislava, 1974; - Stojanka majka Knezopoljka i druge pjesme. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1975; 1987; - Gradska biblioteka. Cacak, 1975; - Prijedor, 1976; - Makedonska knjiga. Skoplje, 1982; - Pesmi. (Skender Kulenovic - Mak Dizdar - Dara Sekulic - Andjelko Vuletic). Mladinska knjiga. Ljubljana, 1980; - Stojanka majka Knezopoljka. Svjetlost. Sarajevo, 1980; 1981; 1982; 1989; - Glas. Banja Luka, 1981; 1987; - Veselin Maslesa. Sarajevo, 1982; - Nacionalni park Prijedor. Prijedor, 1981; 1989.

2. Srce vam u milostu nosimo. s. l. 1944.

3. Ja glasam. (Zajednicka zbirka), Beograd, 1946.

4. A sta sad? Aktovka. Zagreb, 1946; - A kaj zdaj? Prevedel F. Onic. Ljubljana, 1947; - A sta sad? Beograd, 1950.

5. Komedije (Djelidba, Vecera, A sta sad?). Sarajevo, 1947; 1949; - Zagreb, 1963; - Svjetlost. Sarajevo, 1984/85.

6. Vidjenje Jovana Culuma sa Cercilovim djetetom. Pripovijetka. Zagreb, 1948.

7. Zbor dervisa. Poema. Beograd, 1949.

8. Vecera. Komedija. Beograd, 1950; - Zagreb, 1963.

9. Seva. Poema. Kultura. Beograd, 1952.

10. Starac i dijete. Pripovijetke iz NOB-e. Beograd, 1953.

11. Svjetlo na drugom spratu. Prosveta. Beograd, 1954; 1959.

12. Poeme. Prosveta. Beograd, 1961; 1981; - Svjetlost. Sarajevo, 1988.

13. Soneti. Matica srpska. Novi Sad, 1968; - Prva knjizevna komuna. Mostar, 1973; Knjiga I-II. Matica srpska. Novi Sad, 1974.

14. Izabrane pjesme. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1969.

15. Poezija: Eseji. Matica srpska. Novi Sad, 1969.

16. Pisma Jovana Stanivuka (1942-1945). Prosveta. Beograd, 1969; 1975.

17. Izabrana djela. Knj. I-V. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1971.

18. Pripovijetke. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1971.

19. Divanhana. Nolit. Beograd, 1972. 20. Gromovo djule. Price za djecu. Vuk karadzic. Beograd, 1975.

21. Sabrane pjesme. Srpska knjizevna zadruga. Beograd, 1977.

22. Ponornica. Nolit. Beograd, 1977; - Svjetlost. Sarajevo, 1983; 1984/85; - Veselin Maslesa. Sarajevo, 1984.

23. Kozaro, milo moje ime. Prijedor: Beograd: Novi Sad, 1977.

24. Soneti i poeme. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1983; - Poeme i soneti. Fondacija Branka Copica. Banja Luka, 1988.

25. Pjesme i pripovijetke. Svjetlost. Sarajevo, 1984/85.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:44 pm

Ponornica

Strgam moru svjetla i ko tumore izrezem oci.

Mrmorom crnih mi voda zacepim usi ko boli.

Gorka mi nepca grotla raskuzim crnom soli.

I bacim posljednju misao prvoj podzemnoj ploci.

Al' grotlo mi otjesnja: hrupim - na bijelcu vodoskoka,

a korito me uzme u obale, stake bogalja.

Pa u pjeni mi svijet isperu kloaka i pralja,

i svi me pomalo otpiju, do mrava-krvoloka.

I s pola se sebe srucim u uvir ko u rodjenje,

u crno se zakletu spjenim neporodilju vrela.

Al, zile me izvora nadju i dosrce korijenje.

I trazec se banem u svijet, pa zjapim iz suha zdrijela

u loznice cvjetnih caski gdje s prasnika bludnih kapam,

i slusam, u gluhoj mi skoljci, mracni muk svojih skrapa.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:48 pm

OCVALE PRIMULE

I

To su tople kcerke vlaznih zavjetrina.
Skrivene i njezne, za suncem se zute.
Bez mirisa, na dnu zutih krvi slute
skora isceznuca s dolaskom vrelina.

Kao da su mrtve. Ali one cute
u srcima zutim strast mlakih toplina.
U njedrima vrije sok, sruji svjezina,
al primule meke i titrave sute.

U sivoj ekstazi posljednjih bulbula,
u caskama bijelim procvalih ponoci,
zaplakase oci skrivenih primula:

u zvanutne svile lat se po lat runi,
one osjetise da ce skoro proci
i da ce ih nekud odvest vreli juni.

II

Osjetise dragost mekih milovanja,
ali kcerke zute napustene cvatu.
Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,
strast necijih dlana cutjeci na cvatu.

Nalise se oci zutine i sjanja.
Svaka skriva dusu titranjima stkatu
i u zavjetarja zutu ljubav sklanja,
dokle orhideje trepere na vlatu.

Neko s brijega slazi. Osoja miruse.
Cekaju ga pune rascvalih ceznuca
s cevrmama tankim prezutoga zlata.

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.
I rastkane ceznjom vruceg povinuca
njih opaja miris iz njegove duse.

III

Mislile su pomrijet kada gizdav stize,
i zasjase caske jagorcika jarih.
On snazno mirise, iskri se i zari
i, niz tkiva noci, sve nize i nize

nad njih pada. Klone. Zuti nektar lize
i zitkoga soka sto ga vracar stari
za primule zute u venama svari
svakoj po kap kane i pijan se dize.

S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske,
ko sutonske zvijezde u srebrne sjene
cekaju ga da se opet mrtav spusti.

A on kao vitez zavjetrina gustih
prepun zadnje zore siplje prve praske
na njih sto mu s daha strepe prestravljene.

IV

O davno si, davno, Dijete puti bijele,
otislo gdje i sad mozda koja cvjeta!
Al primule jare mog su srca svele
sto raskrise caske s prsta ti i peta.

I, sad, kada cutim u pozare ljeta
na kapcima scvalim teske dlane vrele,
i kad zitki podnev s kora i drveta
ljuljov miris toci sokovine zrele,

na dnu svih sazrenja, niz jecmove plamne
i sad prsti moji davnu mlakost slute
koja ubra srce s prvih tvojih cvanja:

niz snijeg sto ne kopni, u gudure tamne
slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja,
kao mlijeko tece u primule zute.

V

I, sad, davno mrtva, krv u meni spava.
Niz jecmove lutam, scvalih trepavica,
da sagorim ceznjom jedrih zetelica
od sunca i srpa uz duh boliglava.

Zita su visoka, plava i preplava.
Niz medje mirisu sunca ivancica.
O ocvale kcerke mojih prvih trava,
u srcu mi zgara sjeme vasih klica.

da vas barem ubrah u prvome jaru,
da vas bar poklonih srcu koje duse,
sad bih imo brata da uz mene luta

niz sjedrala zita, zuta i prezuta.
I, sad, ne bih gino, pun klonule suse,
znam: vi biste cvale po mome mezaru.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:48 pm

RUSA PJESMA

Sklupcila si se u meni u tmulo nemusyo jao.
Ne znas da li da sidjes medju skoljke mi, ponor duboko,
il da iscvates u nebo - da budes zvjezdani bokor.
Crnis se, pjesmo, u meni ko mjesec neizgrijao.

Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica -
ni cuk ti ne vidje izron ni alga sto te leluja.
Sumo sa stablima jeke, sa liscem od slavuja,
crnico azurna, sva u groznici zvjezdanih klica,

ne izlazi, jezerko, u rijec - u mjeseceve cini,
sumo od biglisa, zamri, u harfi-paucini,
ne propupajte, sunca, iz zora zvjezdanih mlijeci:

Sutra, kad zadani opet, bices mi, pjesmo, ko pljeva.
U jalovu buljices plavet, u rosi mrtva seva,
i ja, strasilo isto, u istu strnjiku rijeci.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:49 pm

NOTURNO

Lud, satir bluda te je noci njakao,
to zacese me u krvozedji cula.
I najprije srecna pomrcina tmula,
a onda se rodih u svijetli pakao.

Dok su u bludnoj jednacini jecali
roditelji moje nerodjene volje,
crni konsilijum, okrecuci solje,
djavoli neki o meni su vijecali.

I smislise mene iz moje amebe,
a ja se grcih za nekoga sebe -
vijece se samo s tihim O-HO zgledalo.

I evo, nocas, u mraku zutih svijeca,
crni konsilij o meni opet vijeca -
cutec mi tura pred lice ogledalo.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:50 pm

PISMA

Kucno postansko sanduce, i ista t ista dilema.
Izvadim kljuc, pa kazem: Bolje, ne otvori!
Na sva ta draga pisma sto ih unutra nema
budi sanduk cutnje i nista ne odgovori.

Kazem, pa otvorim, i opet u me zrene,
ljuta sto je budim, crna macka praznina.
I u jednom kutu, od prijatelja il zene,
pisma sto nece stici cita paucina.

Ruka tad zatvori sanduk - to skrine kljuc bez ruke.
Oci jos okrznu ime - to gledaju oci bez zjena.
Trenuci otreznjenja kad saznam da nema me vise,

i da se to svakoga jutra napravim od zbuke.
Nicega vise nisam ni oblik ni sjena.
I kao samoj sebi samo praznina mi pise.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:51 pm

Na pravi put sam ti, majko iza?'o

Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u ?etiri duvara.
?elo na zemlji pred svojim Allahom velikim i svemilosnim.
Dervi? s tespihom u tekiji.

U mejtefu,
u ?utoj sufari i bijeloj bradi hod?inoj,
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu mele?a,
na uhu crni ?apat ?ejtana,
u srcu prelest saraja d?ennetskih
i stravu vatara d?ehennemskih,
pred o?ima ?engel stra?nog Azraila
?to du?u vadi iz ?ila roba Bo?ijeg.

Djevojkom,
s ledenog ?ume?a pod ku?om vodu je grabila ?ugumom
i preko sokaka, zavrnutih dimija,
rumenim je listovima trepetala
kaldrmom grbavom pod ku?om
mokrim je nanulama klepetala
od mu?kih je o?iju bje?ala:
?ista da do?e onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan.

Na dan
petput je od svog Allaha iskala
taj da joj bude
mlad i pitom
k'o softa
i k?o kadija
pametan.

Uz sokak ga je kroz mu?ebak snivala.
Srmom i jagom u ?evrme slivala.
Svilom iz grla, podno? ga zazivala:
"Koliko je duga zima bila...."

Na pjesmu: mjese?inu,
na dlanove: ?a?ke rumene Allahu otvorene,
Allah joj njezin,
na dlanu svoje milosti,
spusti sa njezine zvijezde sudbine
duvak pau?inast, ucvao zlatima
bogatu udaju:
Te i?indije,
?ugum i mladost iz ruke joj ispade i ?ume?e ih odnese:
fijaker stade pred avlijskim vratima,
si?o?e jen?ije.
Grlo i koljena britka strijepnja presje?e.
Srce glomnu.
Glava prekrvi.
"Tako ti velikog straha i milosti,
on da mi bude dobar i ugasan
i ne odmi?i me u daleku tu?inu,
i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!"

Premrlo krto joj tijelo
U fered?u,
u kabur tijesan, slijep, zagu?ljiv
stavi?e.
K?o ranjeniku,
Glavu joj bijelim tulbentom
Zavi?e.
K?o s ovim svijetom,
s rodnom se ku?om i ?ume?em,
u ?ume?u suza, majci na prsima,
rastajala.
K?o mejita,
obeznanjenu je u fijaker uneso?e,
i dva je ata,
k?o na onaj svijet,
zanesenu poneso?e
i k?o kadifu bijelu i kap rose sabahske
mom je ocu
doneso?e.

Usnom i ?elom,
tri nove ruke poljubi:
svekru, svekrvi, njemu.
I kako tada sakri pred njim o?i,
nikad mu vi?e u njih ne pogleda.

Nit joj bje softa, niti kadija !

Pred svitanja,
prigu?ljiv dah i lampu,
uz mrtvi sokak
batrgav mu je korak oslu?kivala.
Pjanom,
kundure mu obljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomo??u srne zalud ga je prodobrivala.

Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjelinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud do?ekivala:
Sljepo?nice nikad joj ne dodirnu
dlanovima dragosti,
ve? je istrga klje?tima po?ude.

Poslije svakog poroda,
?amijom se mrkom podnimljivala.
Zelene nokte
u tjeme joj je svekrva zarivala:
Bez njenog pitanja
ne dahnu.
U ?etiri tupa duvara klonulo je othukivala
"Golemo ne?to, golemo sam ti skrivila"- Allaha je
zazivala - svakog klanjanja.

Na tespih ?uti suze ?ehlibara,
na ?ute usne: zapis koji ?ap?e,
na dlanove: ?uta, Allahu otvorena sureta,
Allah joj njezin,
prstom svoje milo?te,
otrese sa njene zvijezde sudbine
rosu vedre rumeni
nur u pomr?inama:

Te no?i,
ja joj se rodih: sin ko san!
Iza?eh joj se iz krvi:
Bijeh joj razgaljenje u gr?inama
Odlomih joj se od srca:

.............

Skender Kulenovi?

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 1/8/2010, 3:51 pm

?ETNJA

Sadimo gluh bat nogu, gleda nas cutnja asfaltna.
Potiljci, brda pamcenja, pognuti nam u tugu.
Slijepac sa slijepcem idemo svak u svom vidokrugu.
Ruka se klati kraj ruke - jos samo da stanu i klatna.

Sve sada stoji dotkano u mrtvom uzlu usta.
Iz bora nam se gledaju zmije nemilosrdja.
Kubeta ociju izjele nebeska cad i rdja.
U grlu nam stoji jos kost strasnoga neizusta.

Vjetar pod nogom prevrne zuti list sanovnika:
i, ja sam sunca nozdrva - ti krin mi pun ko nikad.
Ja sijam ti, svod od duga - ti zlatno kube si oka.

Ti s bulkom svijece cekas me, ja hrlim, konjik mraka.
Sve nam je opet vinograd, uzlet nam loza svaka.
Punim te, grozd svoj bezdani, suncem iz zila coka.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 19/10/2010, 8:02 pm

Mislile su pomrijet kada gizdan stize,
i zasjase caske jagoricka jarih.
On snazno mirise,iskri se u zari
i,niz tkiva nocu,sve nize i nize

nad njih pada.Klone.Zuti nektar lize
i zitkoga soka sto ga vracar stari
za primule zute u venama svari
svakoj po kap kane i pijan se dize.

S vlacu bijelog sunca u dnu zute caske,
ko sutonske zvijezde u srebrne sjene
cekaju ga da se opet mrtav spusti.

A on kao vitez zavjetrina gustih
prepun zadnje zore siplje prve praske
na njih sto mu s daha strepe prestravljene.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 22/10/2010, 10:02 pm

STOJANKA MAJKA KNEZOPOLJKA

Sva tri ste mi na sisi capcala-joj,blagodatno
sunce knezpoljsko!-
Svetrojici povijala nozice sam rumene
u bijele povoje lanene,
svetrojici sam prala jutarnje toplr pelene...
Joooj,
Srdjane,
Mrdjane,
Mladjene,
joj,tri goda u mom vijeku,
tri prvine u mom mlijeku,
tri saca teska,
silovita,
sto ih utroba moja izvraca,
joj,rosni trolisni struce djeteline knespoljske,
sto procva ispod moga srca!
Joooj,
tri goda srpska u mom vijeku,
tri Obilica u mom mlijeku,
joj,Srdjane-Durdjevdane,
joj,Mrdjane-Mitrovdane,
joj,Mladjane-Ilindane:
Kozara izvila tri bora pod oblak,
Stojanka podigla tri sina pod barjak!
Joooj,
gdje ste,
Srdjane,
Mrdjane,
Mladjene,
joooj,
gdje ste,
tri ilinske puske prave,
tri suze moje zadnje:
Hoce majka mrtve da vas izljubi
pa sedam ravnih redi
-sto Knespolje izrovase pogani nerasti svejedi
nit ije
nit pije,
vec petama krvavim
Kozarom,Prosarom
po ljesevima cepa crvavim
ne bili kojeg od vas poznala
zalosna majka Stojanka,
sto vas je zimus pratila u akciju,
posvunoc cjelcem batrgala
i prugu trgala!
Joj,tri vuka i tri ljut mecave,
hoce majka da vas izljubi ledene:
Zasuci rukav,Srdjane,
lako bi tebe majka poznala;
na lijevoj miski mladez-mrka kupina!
Zavrni sine Mrdjane,
zavrni mi desnu nogavicu:
tu ti je prvi kursum probio
pod listom cjevanicu!
A ti se mrtav nasmij majci,Mladene,
tebe bi majka ponajlakse poznala:
cetiri ocnjaka ostale zube prerasla,
ko u kurijaka!...
Joj,tri moje biljege od soja,
joj,tri ljut guje s prisoja
sto vas majka junackom snagom nasisa,
sto vas buna kursumskom sarom ispisa,
joooj,
gdje ste?
Da l vas placu
vode Mljecanicke,
ili Gracanicke,
ili Mostanicke,
ili vas rastacu
bljuvci zutih crvi
po skotskim crnim rovovima,
na skotskim stozubim zicama
kraj Dubicke ceste?
Ustajte,ustajte,
niz Knespolje pogledajte:
je li ovo juceranje Knespolje?
Je li ovo,djeco,pred jesen?
Gdje su bijele kosacke druzine povijene?
Pod kojom kruskom uzrelom
ceka
kosce jarne,uganule
i zetelice preplanule
velika rumena pita
od prvog slobodnog zita
i velika zdjela kissla mlijeka?

A od Kozare rano moja,pa do Save,
ljetina natisla iz slobode,
ko iz vode,
kukuruzi nanijeli ko vojske zelene,
glavinjaju psenice bremene,
sljive svake uplavile
od slacina,
pa se lijepo,od tezina,
razglavile
kosteone krave:
Svud hljebno je i medno je i grozdno je
preko glave,
krckaju zemlje ko krcate kosnice,
cekaju,rano moja,da se oznoje
orne muske misice...
Al zalud,zalud cekaju!
Djeco moja
vi cete Stojanki majci oprostiti
sto ce vas majka mrtve razalostiti:
Oca su vam u bijegu upeljali,
i na cesti dok su nam ga strijeljali,
zubima je stisnuo lulu druzicu,
a strica vam Radoja
odveli su u zicu,
otjerali vamiliju i kum-Ilije,
i sve redom vamilije!...
Pusto lezi Knespolje,
obnemoglo,suro,jalovo.
I ko sipnja ga pritisce
suncano olovo.
Sve je gluvo,bezuvno.
Ni ptice,ni pcele.
Samo u praznu sobu
ubasa samotno tele.

Pa glavom o zatvorena vrata tuce
i beuce,
ko u grobu...
Nije ovo, djeco,Knespolje,
ovo je polje nevolje!
Ko li ce ove godine kositi?
Ko li ce djevojke prositi?
Ko li ce rakije peci?
Ko li ce slanine jesti?
Aj,zar ce se ovi nerasti nesiti,
zar ce se nasom pogacom rumenom
-crvena kad nikne iz nasih kostiju-
Zar ce se pogacom crvenom
nesiti nerasti slastiti?!
I zar ce skotske laloke pogane
nasim mrsom alapljivo mastiti?!
I zar ce nasom rakijom prvenom
salovita svoja zdrijela palucati?!
I zar ce njihove sape cupave
sto su se u nasoj krvi pupale
proljetna njedra satrti/!
I,djeco moja,poslije nase samrti,
zae ce im se isto-pjano stucati?!
Aj,ko ce ove vukodlake zatrti?!
Kozaro,
Kozaro,
Kozaro,
kazuj,Kozaro,ko ce ih zatrti,
ko ce okajati
moga Srdjana,
moga Mrdjana,
moga Mladjena?...

Kozaro,seko zelena,
druga majko moga Mladjena,
s daleka li se vidis
i dalje li se cujes!
Vjerovat ne moze majka Stojanka
da si ti opustela
i da si nas napustila!...
Sa ceste preorane,
sa mrtvih psina sto im djeca nasa sudise,
kad oci uznesem uz tvoje kosate strane,
u mom srcu-ko u tvom gnijezdu-
jedno ptice prokljuvava,
jedna vjera procvjetava:
Ti si moje sinove,
ti si,sele svoje dzinove
u pletenice zelene savila,
pa cutis nad Knespoljem
i obrve teske sastavljas
i u srcu,
ko u kotlu plamenom,
mijesas svetu osvetu!
Osvetu,seko,osvetu!
Okaj mi sina Srdjana,
okaj mi sina Mrdjana,
okaj mi sina Mladjena:
Kise je zeljno sveto Ilinje,
a Knespolje osvete presvete!
Svet nas,seko Kozaro,
okaj nas smrtno,krvavo,
cujes li jednu uku veliku
od one strane otkud sunce izlazi?...
Nju mi je Mladjen cesto pominjao:
"Ako poginem,majko Stojanko,
mene ce okajat pomajka Rusija,
nece,majko,dugo potrajat,
cuce se jedna uka velika"!
I ne vidim od rose ocinje,
vec samo cujem:uka pocinje!
Uka seko,uka velika
s daleke strane otkud sunce izlazi,
ko da planinom gude jugovi!
To ide vojska,sve covjek do covjeka,
oblak vojske,vojska srdita:
Kad bi sve gromove,seko vjekovjeka,
sto su ti mrcevnom kosom igrali
vjecine vjecina,-
u jedan tresak i rsak slozila,
on ne bi bio toj uki velikoj
ni jeka jekina:
tolika,sele,vojska udara,
toliko srditih nasrce Srdjana!
Tresak, seko,rsak do neba
s daleke strane otkud sunce izlazi:
Koliko ljutih te izrani kursuma,
koliko ljutih ne nahrani jadova,
toliko, sele,iz to rsuma,
toliko mrgodnih namice Mrdjana!
Tresak i rsak zemlju premecu
pa sjevci,sejo,nebom prelijecu
od one strane otkud sunce izlazi:
Kad bi svaku suzu stociju,
sto djeciju,
(i kraviju
i ovciju!)
po zbjegovima sto potece s ociju.

Sto potece i u tebe utece,-
sve suze kad bi na list zelen skapila
pa suncu ranom sa njeg zrake vratila:
Toliko,sejo,sijeva sijevaka,
toliko krilatih nalijece Mladjena!...
O,nije,sejo,ovo rosa ocinja,
dva lista sto oci moje opcinja,
vec pred tom vojskom eno covjeka,
za celo svu je vojsku nadrasto
-a osrednjeg je uzrasta-
oci su mu-evandjelja stovjeka,
a Rusija-kosa mu grgurasta,
i sav trepti ko da predje vilinje;
Ide tako,usred silna gromora,
-takav nam se prisniva na Ilinje-
i smijesi se,sve mu igra brk,
sto bi se njime Mladjen salio,
da bi ga jednom vidjet volio
vec.Da je njegovo odavde do mora!
Cujes li,sele Kozaro,
cujes li uku veliku?...
Razvijaj kose zelene,
seka te zaklinje Stojanka,
rasplici meke pletenice,
pustaj nam dzinove viline,
nek skotskom krvi
oboje
tri nase vode ledene,
nek mrljinama skotskim,
za zrnate psenice
zemlju nasu
pognoje!

Cujes li,sele velika,
cujes tu uku veliku?...
Gudi zemlja,zemlja vascijela;
Otiskuje se vojska golema od moskovskoga Jerusolema,
siri jele,
zelena sele,
prosipaj celicne pcele
niz zemlju nasu
na krvavu pasu!
Znaj;
kad bi se utroba moja oplodila,
jos bih tri Mladjena,
i tri bih Mrdjana,
i tri bih Srdjana
porodila,
i ljutom dojkom odojila,
i svatri tebi poklonila!
Stani mi stamena,
u dvije zmije izvij obrve,
u ljut ugriz stegni vilice,
i iz svake zilice
srkni jeda memena
pa ga uzdi na ognjene nozdrve
u tri ziva plamena,
u tri ziva Mladena,
u tri ziva Mrdjana,
u tri ziva Srdjana,
u ilinska tristatri plamena,
cikni,sele,stoglavo,
stuci ih,seko storuko
nek im nema ni traga ni znamenja,
nek se pamti gdje je raka trojaka.

Ovdje snagom doji Stojanka,
bunom pita Kozara pomajka,
vjerom hrani Rusija pramajka,
tri se majke ovdje sastaju;
Ko god nam doso da ambare izaspe,
i torove pune da nam razaspe,
i krcata da nam ulista
obsasne,
i da pogasne
ognjista
-a loza od kletve ne pomrla-
djeca ce mu zalud ovud skitati
i za kosti pitati,
jer ce ovdje,gdje je smrt vrsaj zavrgla,
i vrsuci krvlju liptala,
pa na koncu svoju samrt ovrhla;
ko krv danas,sutra med prolipati,
med i mlijeko djeci nasoj do grla-
zamlja ce nam u sunce prociktati!

Zove na osvetu trazeci sinove Srdjana,Mrdjana,Mladena sto poginuse u fasistickoj ofanzivi.

S.Kulenovic

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 27/10/2010, 8:41 pm

Svrh snijega do juga rijeka;zveket vilinskog nakita.
Tu gladju se krili galeb,korijenjem gnijezdi se jesen.
S pastrvom danuju zvijezde,i vidre s cesljem rakita.
Nebo-ogromnosti oko.Tu protegnut sam i spasen.

Srce je sjelo na prijesto,i svaku pomisao cara
domisli odmah i prazi iz sebe oblicje krasa.
Zrno do zrna se stiscem u punom srcu svoga nara
Sam,bor iz petnih mi zila u bezdan suncani stasa.

I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode.
Sav nevidjela se bistre kroz bistre mi oci rode
U mracnoj duplji mi duda zlate se zunja mi saca.

Sunovrat s gromom slapa,i iskok duge iz pjene
S njom gasnem,i svaka mi kap se,u sladostrascu mijene
u praroditeljku cuda,u prakap bremenu vraca.
__________________

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 4/11/2010, 2:28 pm

Osjetise dragost mekih milovanja,
ali kcerke zute napustene cvatu.
Zeljele bi grlit prste bijelih tkanja,
strast necijih dlana cutjeci na cvatu.

Nalise se oci zutine i sjaja.
Svaka skriva dusu titranjima staktu
i u zavjetraju zutu ljubav sklanja,
dokle orhideje trepere na vlatu.

Neko s brijega slazi.Osoja miruse.
Cekaju ga pune rascvalih ceznuca
s cevriama tankim prezutoga zlata.

To kukurijek cvate, cvat zelena vrata.
I rastakne ceznjom vruceg povinuca
njih poija miris iz njegove duse.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 7/11/2010, 5:34 pm

VLAS U KULI

Prije nego sto je izgorela,od djedove
kule malo cega se sjecam.U njoj je stanovao
covjek stran,austrijski kotarski
predstojnik.Imao je samo kcerku,stariju od
mene,koja je govorila nerazumljivim
jezikom,pa se s njom nisam ni druzio.
Odrasli smo tako kuca uz kucu,a jedno
drugom nepoznati.

Sjecam se samo onih nekoliko groznih
trenutaka u pozaru kad se vise nije moglo
nadati da ce od kule ista biti spaseno.

Te noci,jedni njeni prozori sjali su kao
pekarske peci,a kroz druge bi na mahove
zalizali cadjavo-krvavi plamenovi.Najednom,
ja,sestra i stricevke moje uhvatimo se
jedno za drugo i zavriskamo:savrh kuce skupa.
Zacu se strasan prasak i u istom trenutku
zakloparase ogromni ostri plamenovi-nije
mi bilo jasno da li to ti plamenovi krov
odjednom sazegose ili ga digose u pomrcinu
kao zapaljenu krpu.

Jos neko vrijeme sjala je i huktala kula
kao pec,a onda iznad nje ostade samo
rumen sjaj s pokojim rojem iskara...
Roditelji nas potjerase na spavanje.

Sutradan,prvo sto uradih,na prozor-
da vidim sta je sa kulom.Ostala,bogami!
Doduse,samo gole zidine,ali-ostala!I
cetiri dimnjaka u zidinama-koliki su!Tek
sad se vidi kad nema krova:kao cetiri
tornja!Samo se iz nje podize s jednog
mjesta otancao dim,jedva vidim u sivom
jesenjem jutru.Nijednoga prozora citava,
kula je gledala u svijet kao iz sljepackih
duplji,a cetiri odzaka licila su mi na cetiri
djedova sina koji se nasred nje nesto
sasaptavaju.

Takva mi je ostala u sjecanju za citav
zivot.

Otac mi toga jutra pogorjelini nije dao
ni primaknuti,a kamoli uci u nju.

Imao je pravo.Kulom je zavladao mir,
ali bas kroz taj mir svaki cas culo da se u
njoj ponesto rusi.

Dodjose jesenje kise i ubrzase opadanje
maltera,obrusavanje prezida i provaljivanje
i padanje tavanice.Onda pade veliki snijeg,
pod njim pade ono sto je odoljelo kisama,
to se cinilo da nesrecna pogorjelina ulazi u
proljece smirena,slobodna od svega sto je
jos od nje moglo otpasti.

Kad se jos u njoj pojavise travuljine,
paukove mreze i gnijezda,onda brzo,
postade neuporedivo igraliste i,jos vise
tajanstveni prostor za istrazivanje.Vjerovalo
se da tu negdje pod gomilama lezi
predstojnikava puska na durbin,
predstojnikovcin prsten s dragim kamenjem i
almas-grana sedefi cipele
predstojnikove kceri,djedov cup dukata,
i svasta jos se culo da su imali predstojnik i
djed.Ubrzo se podijelismo u grupice,koje
su jedna od druge krile gdje ce i kad ce
kopati.I alat se drzao negdje sakriven.

Meni je od svih bilo u svemu
najzgodnije,jer je nasa kuca bila tu odmah
uz kulu.Mogao sam u nju uci kad god hocu i
sam.

Jest lako je to bilo reci!

Niko ni u pola bijela dana,nije smio da
udje sam ni ja,iako sam iz kule,da me sta
potjera,mogao tako reci skociti u kucu.

O kuli pocese da nicu i rastu strasne
price,kao sto su nicale zove,koprive i razne
travuljine oko nje,po njoj i u njoj.Svi koji
su te strahote pricali kleli su se da su ih
svojim ocima vidjeli.ili svojim usima culi od
onih koji si ih ocima svojim vidjeli.

Ja sam se koji put i usudio da udjem
sam,i cak jednom da dodjem do polovice,
ali mi se tad kosa dignu na glavi,i izletih
kao da me goni stotinu cudovista.

Jedan dogadjaj,medjutim,ucini i tome
kraj.

Jednom tako vidjeh u kuli svoju stariju
stricevku.Ugleda i ona mene,i stade.
Gledamo se, cutimo,pa najednom-jedno i
drugo u divlji bijeg.

Poslije,pitam je;
-Jesi li bila u kuli?

-Nisam.Ne bih ti u nju usla ni ze sta na
svijetu!A jesi li bio ti?

Nisam.Sta cu u njoj!

Sigurnijeg dokaza dakle da se u kuli
prividja nije moglo biti.Sve su price istinite,
i ona najstrasnija.

U jednom cosku kule na prvom"boju"
na prvom spratu,ostala je "citava"jedna
soba;citava-to znaci pod joj nije bio
provaljen.Iz te sobe vodila su u hodnjik,
sada u prazno,potpuno izgorjela vrata,rupa
od vrata.U tu prostoriju mikako se nije
moglo popeti,jer sve je oko nje bilo
poruseno;drzala se nekim cudom.Od
pozara kule tu osim ptice il muhe niko nije
usao.

Pricalo se svasta;da tu sjedi za
mangalom moj djed i kafu pije;da
predstojnik stalno puni pusku i ceka onoga ko
kulu zapali;da se rano izjutra moze vidjeti
predstojnikova kci kako kroz prozor mase
nekom maramom;da se u mrtva doba javlja
sjaj svijeca sto ih predstojnikovica pali
pred kipom Majke Bozije u cosku.

A drugi su govorili da je sve to
izmisljotina,nego da se tu nastanio odzacar.
Mrtvi djediv i predstojnikov odzacar.Treba
se danima skrivati u kuli i satima cekati
dok se on na onim vratima malo pojavi.
Vidjeni su mu samo cetka,kolut zice i bijele
oci i zubi,a on-boze ti sacuvaj,crn,i
odzacar bi ga se prepao,ko da se nije
umivao otkako je umro.

On jedini zna ko je kulu zapalio,i ceka
ga.Ceka ga i nocu navrh dimnjaka;u gluha
doba mogu mu se gore vidjeti varnice kad
cacka lulu.A svakoga ko mu se popne u sobu
davi i baca u dimnjak,da ga nebi porkazao.

Smislio sam nesto,ali nisam mogao ni
pomisliti da to izvedem sam.Nije bilo tesko
samo izvodjenje,nego je trebalo toliko
smjelosti koliko je sam jedan covjek nije
mogao imati.Odlucio sam da stvar povjerim
Muji Gubicanu.Bio je medju nama najaci i
najhrabriji.Nadimak je imao po
rascjepljenoj gornjoj usni,s kojom se tako i
rodio.

Mijo pristade.Od brata jos ukrade noz,
podobru handzarinu,i zadjenu ga za pas.
Molio sam ga da to ne nosi,al ko ce Muju
od neceg odvratiti.

Moj naum je bio veoma prepreden.Da
reknemo odzacaru neka nam kaze onoga
ko je kulu zapalio.ostalo je nasa briga;u
kulu cemo ga namamiti,na noge mu ga
dovesti.

Samo da je nekako lijepo razgovor s
njime zapoceti,sve ce biti lako.Zato je
Mujo zaturio handzar pod kosulju,da to ne
bi shvatio kao prijetnju kakvu,a ja mu
ukrao od oca veliku kutiju duhana trebinjca,
onoga glasovitog duhana,sto se iznosi pred
rijetke goste,sto ga "car pusi",a "zuti se
kao dukat",i rezan je tanko,"na mravlju
nogu".

Uzesmo stalske ljestve i,pazeci gdje
stajemo,pronesosmo ih donjim,zaklonjenim
i obraslim krajem kule i srecno,bez ikakvog
udara,donesosmo ih pred visecu sobu.

Najopreznije sto se moze,a uz pomoc
Mujinu,prislonih ih na vrata odzacareve
sobe.Nijedan vrabac ne izletje,znaci tu je,
nije u odzaku.

Mujo hoce tu slavu sebi,prvi da vidi,a
mozda i uhvati i ziva dovede,tajnog
dimnjicara.Pipnu se za noz i zakoraci na
ljestve.Ja pritisnuh prst na usta,u znak da
se penje tiho,tiho,sto tise moze;jer
pomislih,ako ga cuje,moze nas odozgo
ciglama po glavi.

Mujo poslije prva dva-tri basamaka
zbilja uspori,pa sve sporije,penje se
polako,pipa stepenice.Taman dosao
glavom do pod vrata,stade i poce da gleda
dolje na mene;mislim da trazi da mu sad
dobro pridrzim ljestve,pa mu dajem znak
neka samo nastavi.Ali moj Mujo sidje.

Nema ga-kaze ispotiha,-sigurno je u
odzaku.

Kakvom odzaku-soptim na njega,i ja
ispotiha-nisi ni privirio!

E ako ne vjerujes,eno ti,pa priviri
ti!

Kukavico!-zgrabih ljestve,dok nam
odzacar nije sisao dolje i nagario nas
otpozadi gdje nam je sislo junastvo;
nagnusmo u bijeg obojica,sve gledajuci kad
ce cigla i kamenje za nama.

Doslo je i sljedece proljece,pa ljeto,
zove oko kule i u kuli razrasle se,koprive i
ostale travuljine namnozile se,gomile
otpadnog maltera scvrsnule se,kula je ulazila
u novo svoje mrtvo ljeto krnjavija,samo su
joj u sredini stajala i dalje ona cetiri brata-
odzaka i stalno se nesto dogovarala,a u
cosku ona soba neuhvatljivog dimnjicara jos
se nije srusila.Mrtvi koji su bili ustali vratili
su se u grobove,nestalo je i prividjenja i
utvara i prica i nasih djecijih igara.Kula je
postala nesto obicno,nesto cega zapravo
vise nema.

Samo sam ja u nju navracao i tumarao
njenim bivsim hodnjicima i odajama preko
gomila srusenih tavanica i zidova.Negdje bih
podigao neki kamen,negdje zaceprkao
prstom,i odmah odustajao od daljnjeg
uzaludnog trazenja toga necega nejasnog
cemu sam se skriveno nadao.

A ipak su mi to oci nastavljale da vjerno
traze po citavom praznom prostoru.

Nekad je nesto blisnulo u malteru,
ustreptao sam to podigao-ne,nije bila
plava vlas predstojnikove kcerke,nego neka
zuta travka,ili nisam podigao nista,jer nije
bilo nista.Jednom sam uzbudjeno potrcao;
ne,bio je to svilen plavi papiric,bogzna
otkud tu,a ne plava pantljika iz njene kose.
Jednom me je tako prevario i tanjirasti
cvijet zove,obasjan zracima sunca,koji je
neko otkinuo i tu bacio.Mislio sam da je to
njen sesiric.

Znao sam da nikada nista necu naci,a
svaki put sam povjerovao da me bas toga
puta ceka nesto bas na mjestu kud sam
stotinu puta uzalud prosao.

Jednom donesoh ljestve i popeh se u
dimnjicarevu sobu.To je jos bio jedini
neistrazeni prostor.Nista.Soba bez
tavanice.Iz gomile maltera izniklo nekakvo
cvijece tankih visokih stabljika i sitnih plavih
cvjetova.Ni tu nema nista od predstojnikove
djevojcice.

S.Kulenovic

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 22/11/2010, 2:16 pm

NAJLJEPSE I NAJGLAVNIJE

Ima takvih trenutaka kad je grijeh
spavati.Trenutaka kad bi se trebalo iz
najtvrdjeg sna probuditi.Koji su ljepsi od
svega sto se moze usniti.I za koje covjek
poslije ne zna da li su bili,ili ih je samo
sanjao.

Probudih se te proljetne noci,na znam
koja su doba,ni sta me to probudilo.Mozda
mjesec koji mi je usao u sobu kao mati da
me pokrije.Mozda neizdrzljiv miris narcisa
uz krevet,koji sam donio sa izleta na Vlasic-
planinu.Mozda to sto se nerazgovjetno
dogadja napolju.Sve to ne da mi vise spavati.
Ustadoh,stadoh na prozor.

Bistrina jedna obli me svega,kao da
sam kamen oblutak u bistrom gorskom
potoku,samo sto sam ja ziv pa ona ulazi u
mene kroz oci i nosnice i struji kroz mene
citavog,slatko mi gaseci zedj.Tako je ribi u
vodi.

Sljivik nas, prsnuo beharom,pije
mjesecinu,malo mu svoje bjeline,hoce
sutra da osvane bjelji.Sljive-kao da je
svaka otvorila svaki cvijet kao bocicu tankog
mirisa,ne znam na sta mo on to podsjeca i
kud me zove.Svaka mi je kao moja rodica
ljepotica Camka,koja,sva u svili i pod
dragim kamenom,odlazeci u neku posjetu,
otvara bocicu opojnog jaga,naslanja je na
prst i capka prstom po kosi,vratu i grudima.

Nista one nisu,mene ti gledaj i pomirisi
-dopre do mene jabuka svojim slatkim
mirisom.

Sljive ne cute.Ceznutljivo se dozivaju,
biserno se nadglasavaju.To su slavuji,
nevidljivi u cvjetovima.Ne zatvaraju
kljunove,kao ni zvijezdane oci.Nesto
dozivaju,dijamantnim biglisom grade
nekakve kule u nebesima,koje se ne vide.

Djecak gleda i slusa.Onda mu se spava.
Vraca se u postelju,vjerujuci da ce se sve
nastaviti u snu.

Ali san tek sto mu pocinje da lijeci ocne
kapke,djecaku bude kao da nesto nije vidio
i cuo,nesto najljepse i najglavnije,bez cega
se ne smije zaspati.Opet ustaje,gleda i
slusa.Sve mu se cini to najljepse i najglavnije,
bunovan i pospan vraca se u postelju.
Zaspiva.

Zaspiva tako i budi se,zaspiva i budi se,
dok se jednoga jutra ne probudi potpuno
sijed.Ali,i potpuno sijed,on nastavlja da
trazi nesto najljepse i najglavnije.

S.Kulenovic

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Skender Kulenovic 5/12/2010, 3:49 pm

O alge

Sjedimo, moru već ušće, sjen sjeni, ja i stijena.
S talasa sja nam u škrape, iškrapljen, davni nam sedef.
Perje nam osta od selica, s njima i lišaj nam htjede
Za njima ruke nam pružene iz bezrukih ramena.

S pučine našeg čekanja val novorođen krene
I svakim propnjem zagrabi sve plavlju iz bezdana nada
Rodom nas opaše – bude nam ko usred vinograda,
Pa skopni, i oko nogu nam – obzvone negve pjene.

Bora se začne u bori i škrapa u svakoj nam škrapi.
U sušu nas neba sije kap svaka što s nas hlapi.
Iza potiljaka nam kuka kukuvija nepovrata.

So nam po okamenini, gorka so – rđa pline...
O alge što val vas doniha sve trule od dubine,
Dajte za tminu već koja smo te dnovide oči svog cvata

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 7/12/2010, 12:23 am

Govorenje sahatkule

Vi sahačije, vi zidari, vi moji uskrsitelji,
Vratite malter i skazaljke što treba da me vrate.
Pogledajte bolje u lice toj svojoj dobroj želji,
Osluhnite sluhom kamena otkucane mi sate.

Šta biste dobili – do te skazaljke vam na ruci?
Pustite nek me navijaju i dalje sljepimiši
I uređaje mi čiste paučinom pauci.
Otkucaje, i jeku im, predadoh vjetru i kiši.

Uzmite muk mog gvožđa i čekiće kamena moga
I odnesite u svoje ponoćne radione.
Osluhnite moje četvrti što bez opravke zvone

I iskujte sat novi, sat ovaj sa koga
Jezde kopita vjekova na uzdama minute
U daljine izvjesne, što ne vide se, ni slute.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 7/12/2010, 12:24 am

Ničija već moja

I u vječni mrak mi zemlja svijeća.
Samar orla ne tovari na me:
Sam ću lećat i sred ove tame
Širom krila od svojijeh pleća.

Nek je vihor a ja slamka slame.
Bože, krin sam, a tirjanstvu sječa.
O čovještva grdna kulo steća,
Primi mene, sjedi mi na rame.

Grdna kulo od male kapele.
S tebe u svijet želje mi se bijele.
Ad i rđa dođu – sve mi stmine.

Šta ću, rukom segnem do Njeguša,
Pa iz grotla svijeh vrela, ka suša,
Gusle uzmem, struna zubma škrine.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Skender Kulenovic 30/3/2011, 1:21 pm

Pratnja

Ona! Da malo te otpratim ( i pitam se: čemu?)
Drvored osniježen. Ugledamo davni cvijet bagrema.
Na besmislu jezika držimo istu temu.
Gazimo asfaltom-oblakom – ni njega ko da nema.

Svrdlamo u sebi kamen, sve tvrdji: krivnjom čijom?
Prebacujemo ga ćutke sa grudi na grudi.
Izmislimo sudbinu i nazovemo je zmijom.
Za razlaz su nam krivi i ovi u šetnji ljudi.

Ne ide nam se kući, sporiji smo od puža,
da bi nam ulica rastanka bila što dalja, što duža.
Pred izlog stanemo. Mrtvom, zabliješti nam svilom.

Uhodom oka provjerimo snijeg pudera i sjedina.
Najzad smo evo jedno, jedini i jedina !
Krenemo. Nema nas, i ko da nas nije ni bilo.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded