Ivan Slamnig

Maybe they’ll go back to that planet, very far.

VITA NIVELLATRIX

Moj stric je trgovao ribom
sa Kalabrijom, čak sa Ciprom,
a poslije posla bi se ribo
parfemima: fougereom, chipreom.

Popodne listao bi kroz Kola,
Harambašića zatim čito,
“Promessi sposi” ili Foscola
i razdragavao se pri tom.

Poštovao sam svog strica,
komplicirane smeđe prste,
sjećam se mnogog dobrog vica
i pamtim riba razne vrste.

Ali nikad nisam shvatio
tremu i brižnost mu na licu
šahirajući dok se patio -
i zavist prema drugom stricu.

Moj drugi stric, što bi advokat,
zbog toga nije bio sretan.
Potajno je znao lokat
pa tvrditi da je kapetan.

Stric treći - svak to može znati, ne ?
slabo je zasluživao novce,
živio poput vucibatine
ko mornar, lump i suknjolovac.

Za šalu, baštinik tih ljudi,
katkad im služim ko surogat.
Stvarno, u maloj amplitudi
stignem im se tek naurugat.

PRELAZIM RUKOM PREKO OČIJU

Prelazim rukom preko očiju:
zar si i ti ja?
U potok, u kojem se ogledamo,
s moje same glave kaplju crne kapi
prelazim rukom preko lica
i ostavljam ljubičaste tragove.

Zatim, niz hodnike,
svježom lijeskovom šibom
vučem po policama
biblioteke svoga narcizma.

UBILI SU GA CIGLAMA

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama
pod zidom, pod zidom, pod zidom,
Zute mu, kosi: hlape u, iglama,
a bio je, pitom, i pitom.

Jedan zuti i brkati: jedan crveni, crknuti,
jedan zelen, i rogat kao jelen,
u sjeni, pljesnivog, zida,

ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama,
crvenu, mrlju su, prekrili, priglama,
iz svega se, izvukao, samo, repic:
otpuzao, pa se: uvukao, u zid,
u zid, uzi, duzi.

ŠTO VIŠE GLEDAM, TO VIŠE VIDIM

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.

ZEMLJA I.
Seattle

Prodat ne mogu to što mojim posjedom nije
prodat ne mogu tlo, kojemu pripadam sam.
Reče bijelcu Seattle, Suqamisha mudri poglavar.
Prodat ne mogu tlo, kojim luta bizón.
Zemlja je moja mati, to već predobro znadem.
Kako je mogao znat da mu je zemlja mat.
To mu je ona rekla, jer znade govoriti zemlja,
govori zemlja to znam, jer i sam je dobro čuh.

ZEMLJA II.
Kikiriki

Zemlja koju proglasih svojom, prihvati moju taštinu,
znala je savjet mi dat, gdje da posadim što,
breskvu ovdje posadi, a tamo ti manjka trešnja,
ovdje će rasti grah, a tamo ti manjka trs,
travicu posij ovuda, da živica društvo imade,
a onda, dijete, čuj, da budeš potpuno moj
utrobi majke se vrati, što čeka otkad se rodi.
Umri mi čedo milo, smrt dosta je poznata stvar.
Otvori tu se zemlja i stvori se jama duboka:
svaka je bila grob - kao za maleno ja,
ja se strovalih i padoh ko ono neživo tijelo,
nada mnom zacijeli tlo, ne ostade rane znak:
a onda tu izniknu zelen kikiriki ko čarobni grašak,
i procvjeta, propupa pup - i stapka se usmjeri tlu
za čas izraste i cvijetak i sve se vuče u zemlju,
tu se rodi i plod, - osmica, zipka i lijes,
tako se opet ponovih, komada osam do devet,
kolijevka ona i lijes bili su sjeme i plod,
lijepo su niknuli ondje gdje zemlju proglasih svojom.

Barbara


Večernja ćakula barba Nike
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l’ danas u brodova takav stas,
ima l’ još ljudi poput nas,
ima l’ još mora, ima l’ zemalja,
ima l’ još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
“Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia.”
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer – bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
“Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac.”
“Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi” – nalog je moj.
“Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par.”
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.

Belega pesko


Belega, belega
belega peskó
A što je to?
A bilo ga je na svaku ruku
dok ga je gradom vozio stari Kuku.
Nije se riješio groba
a Beli pesek sad uvozna je roba.
Nema više peska bela,
ako nam ga sa Sejšela
ne uveze Lejla.

Brodeto i kravata


Neki dan dok sam smireno
griskao Albert kekse,
ustanovih da mi to što sam Hrvat
nabija komplekse.
Što su Hrvati dali svijetu
da mi je samo znati?
Topi se, Hrvo, u brodetu,
visi o kravati.

Bijah jednom jedan luđak


Bijah jednom jedan luđak,
na dnu ulice mi kuća.
Imao sam mali dućan.
Prodavao sam žute knjige
ružičastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega dućana,
izgori mi, rastopi se.
Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude?
Drugi ljudi pametni su,
ne brinu se za te stvari.

Bogočovjek


Bog uze ljudsko tijelo
i u noći s oštrim i čupavim vjetrom
stvori si kožuh, zatim
šubaru i meke čizme.
Zatim zaželi krčmu uz cestu
(koja se stvori) uđe u toplo i
popije dobru kuhanu rakiju.
“Bože, vama pristaje najbolja soba”,
reče krčmar i odvede ga u
meke gunjeve
“Još kad si stvorim” reče Bog “dobru ženu,
bit će bog bogova.”

Čini mi se da se vozim u sebi


Čini mi se se kao da se vozim u sebi
koji imam reflektore kao oči
i da sam zubat onako kao
onaj buick eight
s crvenim ždrijelom.

Evanđelisti


Tri radna ljuda: gribler, plagijator
i jedan doktor, zakučasti, stari,
sa malo kose i sa malo zuba;
a među njima jedan zvrkast mali,
što sve je knjige prozreo od šuba.
Sa borama, što pecati ih napor,
kratkovidni i izbrazdanih ruka
pisali su Matej, Marko, Luka;
a onom prvom uspjelo je dečku
zapisat: Riječ je bila u početku.
I oni su se malom čudili,
a on se opet njima čudio,
i tako svi se čudili.
Dok oni su za Kristom bludili,
on Kristu se naslonio na grudi,
i dok su drugi Kristu bili stijena
imena takvih, takvih i ramena,
on bio nježan, djetinjaste ćudi,
i kužio je Isusa ko žena.

Himna paradajzu


o crveni paradajzu, iliti rajčice
što mi stojiš na prozoru raznih veličina i oblika
ima vas
kvrgavih
ima vas
jajastih
poput lopte za rugby
ima vas okruglastih i kojekakvih
simpatični ste mi sada
ne znam točno zašto
inače mi uglavnom smetate
i simbol ste mi moga ropstva
u ovoj
maloj
sobici
(koja je vrlo uska i malena
i neugledna i neugodna i zidovi prljaju leđa,
a katkad
i sa stropa
padaju
komadići
nečega)
u kojoj se pored veša
koji stoji na posve klimavoj (mojom zaslugom)
stolici.
i inih nepotrebnih stvari
i paradajzi suše.

Jelenovac


Sjećam se Mavra Piligrina,
farbao je kosu.
Ti si ga vodila, Katarina,
u Jelenovac, u maglu i rosu.
Umrijet ću misleći da sam važan,
to će misliti svi.
Umro je stari pofarbani pjanec,
važna si bila ti.

Mi na podu


Mi na podu ležali smo
motreć noge stolovima.
Mi u travi ležali smo
motreć brke skakavcima.
Mi na pijesku ležali smo
gledajući kako žuti
prsti vrba rijeku žmahu
liščiće dok nam grožđe
prepoizodnosijahu.

Navek je nekak bilo


Živio sam u Primorskoj banovini
u Zetskoj i u NDH,
u DFJ, u SFRJ
a uvijek sam bio ja.
Kako god nas je rezalo
navék je nekak bilo
šljive su bile plave
jaje je bilo bilo.
Ljubili smo Bebu i Aniku,
pjevali pjesme stare,
slušali termodinamiku
i starom žicali pare.
I tako te proglašavam kraljicom
ilirskih lijevih zemalja
i desnih i komada Pulje
i Grčke, a sebe za kralja.
Ljevicom nosim tebe,
desnom mač, ko pravi dasa;
kročimo na ustoličenje
uz klicanje širokih masa.

Nostalgija ostanka


Malo hodam
malo kiša pada
Malo stanem u neku vezu
kiša prestane
malo hodam
pa kiša opet pada
pa malo stanem u vezu
sa zatvorenim kišobranom
s ploha listova
klize voda
i kaplje
pređe jedan kamion
pa drugi
pa tramvaj
pa treći kamion
svi su friško vlažni
ja držim vlažan kišobran
i stojim
i pričinja mi se
da glumim viteza lutalicu
u nekom baletu
Još malo pa ću zamahnuti kišobranom
kao da je mač.

Posjet galeriji


Duh Božji lebdi nad vodama,
Krist krvlju krsti Adama,
U pozadini plovi brod.
Junona čupa centaura,
Juraj probada dinosaura,
U pozadini plovi brod.
U pozadini plovi brod
da proda robu a la mode
da kupi koji južni plod
da zaradi na čemu god
ni pomoz bog ni kome rod
nad njime sparan zelen svod.

Ranjeni tenk
(Korejski motiv)

Za viteštvo dočekah strašnu kob
jer smetlište je željezu grob.
Ja koji bijah pakao i grom,
ja koji bijah panter i tigar,
sad čekam da koji stari Rom
o mene zgasne svoj ljuti cigar.
Ja što bijah strah mitraljeza
ja što bijah Šerman i Paton
sad čekam da me Jula i Reza
okite svojom starom salatom.
Ja što se nadah bakrenom kipu
biti ću prodan kilo za lipu.

Razmišljanje slijepca o suncu i mjesecu


Sunce šušti kao lišće,
mora da je neko stablo
oblo koliko i toplo.
Mjesec pršti kao staklo,
on je neka vrsta leda.
Zašto samo ne da glasa,
kada kažu za nj’ da gleda?
Po svoj prilici, da njega
izmislili su Okaši,
a u Suncu tek toplinu
personificirali su
nemoćni, da čisto misle.

Stižeš me


Stižeš me, stižeš me, stižeš me,
u ljubavi, u obzorju
i tako sve po redu
Stižeš me u Perifl egeton
u Letu i u Stiks,
U Žabe, Ptice, Oblake
u nebo i u niks.

Svetac


Tri stabla trešnje, jedna šljiva,
jedan orah, pola suncokreta:
tu je izrastao svetac
prekriženih ruku
na grudima. Izrastao je iz zemlje:
nikad nije prošao kroz ženu.
Hraneći se smokvama
bijel kao svježe bijelo obojena barka
uzeo je nebo za oči.
Sveti Ioan Stolpnik
nije nikad poželio bližnjega
niti znao za strast
jer je izrastao iz zemlje:
nikakav dodir moguć mesu
nije mogao ublažiti febru njegove kičme.
Problematično je bilo
što da žrtvuje Bogu.
Popevši se na stup
žrtvovao je znatiželju,
a to mu je i bilo jedino,
Ioanu.

Volim krajeve gdje ima mnogo vlage


Volim krajeve gdje ima mnogo vlage
gdje rastu travnjaci, lukovice i gomolji
I sve kiselkasto vonja po stajskom gnoju
ali podivljam u kraju gdje se
slana voda i stijenje biju jedno o drugo
(zalijevaj cvijeće morem a posadi ga u kamen)
Tu žive oni koji umiju
ne umrijeti, već se pretvoriti u živu mumiju.

Stari prijatelj


Imam starog prijatelja.
Za nekoliko stvari služe stari prijatelji.
Prvo, po njima vidimo da starimo.
A onda, razabiremo, da smo drugačiji.
Dobar stari prijatelj je uvijek pomalo sporedan.
Tolerirat će te
Ne trebaš biti oprezan s njime.
Stari prijatelju, o stari prijatelju,
jezik ti je odlakavio: mjesto da kažeš
da govorim gluposti, ti se samo pristojno
smješkaš.

MUMTAZ MAHAL


Volio sam Mumtaz što je bila lijepa
bila pametna, znala stihove
volio sam je što sam je volio

ali najviše zbog toga što je bila strankinja

kad sam dolazio ženi, dolazio sam u stranu

zemlju
Perzija je kroz pećine dolazila k meni

BLAGODAT MANJINE


O da sam katolik u Oslu,
to bi mi pomoglo u poslu,
jer svi Talijani i Francuzi
bili bi ondje moji druzi.
O da sam gdje sam bar Musliman,
bio bih svugdje znan i štiman,
jer svi bi zagrebački Turci
svojemu stajali pri ruci.
Il da sam Žid il ortodoksan,
ja ne bih bio lako zboksan.
Al ja sam svoj i među svojim,
sam sa samim, ja se bojim.

U Stocu jedi tovna ovna
u Wallstreetu se hvali kintom,
žonglerka neka ljubi klovna,
a šinto nek se ženi šintom.

Kad strana smrtnih zvana jača
- a bili knezi ili sebri,
opredijeli se za mustača
podnosje onda ni ti ne brij.

Bjelina puti kad se časti
kćer šetat vodi za mjeseca.
Kad štuju ljude crnje masti
na žar je daj ko pogan sveca.

U Alma-ati Alma-otac,
a u Osijeku budi Osječan,
sa tatom tat, sa platcem - platac,
O kako divno biti prosječan!

Ivan Slamnig

ŠTO ZNAČI JEDNA SUZA


Što znači jedna suza?
Da li će itko ikad znati
Što znači jedna mala suza?
Nijemo će oblaci proći
I stabla će dalje rasti
Rijeke će dalje teći
I more će zagušljivo šumit…
Što znači jedna suza?
Ceste će biti tihe,
Kuće će spavat.
Što znači jedna suza
Samo ću ja znati
I možda još netko
Samo će netko znati
I možda još ja.