LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Maca Milenković | |
| | Autor | Poruka |
---|
Masada Administrator
Broj poruka : 9706 Godina : 62 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
| Naslov: Maca Milenković 8/10/2010, 7:20 pm | |
| KADA SE SVETLA POGASE -----MOJA BELEŠKA
KADA SE SVA SVETLA POGASE Kada se sva svetla pogase i kada moja gluma s'mrakom prestane, kada me ostave svi koji su tu iz potrebe, kada skinem masku koju nosim danima, da niko ne primeti ništa i šta me boli, ostaju mi četiri zida i ti u mislima, tada u mraku vidim te, oči se navikavaju na tvoj lik, Izranjaš iz tame sablasno mi oduzimaš željeni mir i s'nove, u koje očajno želim da utonem, odložene misli bude se, sablasna tama pokriva me, čeljust čemera i praznine iz mraka vreba me, s'njom i ti, tvoj lik, okrećem se, pred očima slike, palim svetlo, tražim te, tišina oko mene obavija me, steže mi telo, prazna soba i ja, ostajemo same graške znoja osećam oblivaju mi čelo, njena četiri zida sablasno me posmatraju s'kojima nemo razgovaram, nemi su svedoci moje ćutnje, mojih s'nova i košmara, ponekad plačem ponekad se smejem, snovi me more kada bi mogli ga govore, ne bi imali šta da kažu osim tišine koja nas obavija, o njima nikome ne govorim, nemam kome da ih kažem, kada se sva svetla pogase moja gluma prestaje, s'kidam masku s'lica koju moram da nosim, da ničiji pogledi ne vide ne primete moje poglede da sam samo ja, u četiri nema zida moje sobe, s'kojima se družim s'kojima delim sve radost i samoću, moja četiri zida moji su prijatelji, kada se sva svetla pogase i tama me obavije čeličnim zagrljajem, sami smo, tišina i ja tvoj lik se tada pojavi na sva četiri zida moje sobe, nem i tih tu je vidim ga, ne tražim ništa od tebe samo mir bi htela za moje s'nove, s'kidam masku s'lica tada sam, samo ja ona prava, moja maska pada kada se sva svetla pogase, tišina i ja... Niš, 08.10.2010 god. Autor, Maca Milenković | |
| | | Masada Administrator
Broj poruka : 9706 Godina : 62 Location : Zemun Humor : Jok Datum upisa : 05.10.2007
| Naslov: Re: Maca Milenković 16/10/2010, 4:32 pm | |
| DODJI I BUDI MOJA NOĆ Dodji, dodji ti Andjele kojeg ne vidim, koji si moj u ovu noć, s tvori se, otelotvori se, koji si moj u svaku noć. Probudi ovu tišinu koju ne čujem probudi ovaj mir koji me oduzeo, otvori prozore moje duše koji su zatvoreni da udje zračak Sunca da udje tračak nade, dogradi ovu sobu da ima mesta za dvoje, sruši ovaj zid da mi budeš bliže, podigni ovo Nebo da je još više, otkloni ove misli koje me bude, zaustavi ovu kišu da mi ne kvasi oči, obrši kišne kapi od moje kose, zagrej mi moje ruke opuštene, ispričaj mi reči koje želim čuti, otvori moje usnule oči i postani moja duša postani moj san s nova. Budi ti moja noć tako si mi govorio, tako si mi šaptao, bila sam ti san koji te budi, bila sam ti sve u sve tvoje i moje prethodne godine, u obzorju tišine budio si ti mene. A sada? ostao je samo trag tvojih stopala, koje još čujem na tepihu moje sobe, čujem odzvanjanje nemih reči koje su nečujne, koje ne izgovaraš čujem moje reči koje ne izgovaram, hoću podignuti kapke usnulih oči koje ne otvaram, hoću skinuit hladnoću od nje, hladno mi je, otkloni trag crne noći ove mračne mučne tišine, otkloni od očiju ovu tešku senku noćne pomrčine, nikako i nikada moja čežnja da mine. Andjele moj, dodji i budi moja noć, budi ti sada meni budi mi sve željeno, kao što ja bejah tebi. Neka mi zora sreće pokaže svoje nasmejano lice neka mojim licem zarudi osmeh mira i sreće ti nemoj ići, ovde sada budi, budi tu pored mene, zauvek ostani, budi zauvek moja noć ima mesta za tebe uz mene, gužva se moja postelja od mojih nemirnih s nova ruke moje traže te, mrak i čežnja obavija me. Dodji i budi moja noć budi zauvek moje Sunce koje se na rastanku sa zvezdama ljubi, budi zauvek moja zora koja s poljpcima našim rudi, zauvek pored mene ostani zauvek pored mene budi, daj se mome srcu, da te zauvek uza se ljubi dodji i budi zauvek moja noć, budi zauvek sa mnom život nam Sunce moje beži, ostaćemo čežnjom ophrvani ostaćemo jedno za drugo zauvek ostavljeni čežnji život nam neljubljeno moje, život svakim danom beži... Niš, 15. 10. 2010god. Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 16/10/2010, 8:48 pm | |
| Onom što ruke nema, Rodi ih Onom ko srca nema, Usadi mu ga Pa makar u stenu, ili čelik, Tugu svoju tuguj stoički Od tuge ne dremaj Kroz vazduh ne plivaj, Kroz vodu nemoj da letiš Jer ne možeš. Onaj koji srca nema Što mu ti ruke rodi Njegova je duša Go krš, vrlet Kroz nju duvaju Sinajski vetrovi, Misli mu lutaju Pustarom sužnja Hodnicima njegova Ada S dušom bezumlja Neporočne misli plutaju...
Maca Milenković, | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/11/2010, 8:46 am | |
| VIDIM TE Gde god krenem ja vidim tebe ne prođe mi dan bez tvoga mi lika misao na tebe budi uspomene u mojoj je glavi samo jedna slika. Neostvarena si želja, neostvaren san da sa tobom provedem moj život celi da ljubim te, jutrom, svaki dan, gde li si sada ? Moj Galebe beli. Kad navečer legnem i zatvorim oči zgrčena u krevetu, ja mislim na tebe samotne li noći samotna su jutra dok se okrenuh, već mi kose sede. Od jutra do večeri, od večeri do zore hiljadu mi pitanja odgovora nemam tvoj me lik godinama u snovima mori tebe vidim, mira nigde nemam. Osećam ti ruke, miris tvoga tela a vreme, vreme postade neprijatelj moj da te volim, to sam samo htela gde si mi Galebe? Gde je sada tvoj dom. Niš, 11. 11. 2010. Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 12/11/2010, 6:26 am | |
| REKOŠE MI
Ljudi mi rekoše da te vide samog kako ideš ulicom tužan i izgubljen zar te muči misao što si me izgubio naša ljubav beše prava ne beše tren rekli su mi da si sam da ulicama ko avet hodiš.
Možda sam te ja takvog stvorila krivim sebe, duša ti pluta ko morska pena s ribama morem ploviš s delfinima govoriš na sprudovima pod zvezdama spavaš po stenama svoju kob ošajavaš.
Rekoše mi da te vide samog rekoše mi da te vetar u osamu nosi rekoše mi da govoriš da je tvoja ljubav ostala lepa i besmrtna rekoše mi da govoriš da sam ja još uvek tvoja medena.
Rekoše mi da hodaš izmučena ispijena i tužna lica da govoriš da sam te ja nadvila nad grobom, učinila robom da govoriš da sam ja tvoja leptirica znaj da i ja plačem za tobom.
Rekoše mi da ti duh i telo jenjava da ti rana za mnom ne zarasta da pričaš da te misao na mene još više ranjava da te moja ljubav kažnjava
Rekoše mi da si jako bolestan rekoše mi da si zaspao tražeći me sa imenom mojim na tvojim usnama boluješ čekaj me tamo u drugom svetu ljubavi moja i ti si za mene besmrtna.
Niš, 12. 11. 2010. Autor, Maca Milenkovic
| |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 25/12/2010, 4:32 am | |
| DA TE SAKRIJEM I ZAGRLIM Hoću da te sakrijem i zagrlim ali mi ruke vetar otvara on me nosi prema tebi otvaram ruke i vidim nema te ne mogu da te dohvatim ne mogu da te zagrlim samo smo vetar i ja slušam njegov fijuk i šapat tišine kaže mi tiho da niko ne čuje da on neće dati da te sakrijem da mi neće dati da te zagrlim odneće me tamo u krošnjama gde spava tvoja senka da nju zagrlim umesto tebe iako je nema tiha i daleka pogledala sam u nebo u beskraj ti i tamo stojiš nem i dalek od mene tamo gde je beskrajno prostranstvo kojim bih morala da plovim da dođem do tebe sakrijem te zagrlim da te sakrijem od samog sebe i pitam te gde to nestade naša ljubav moje su ruke i dalje otvorene vetar me još uvek nosi medju zvezdama ruke mi više ne zatvara gledam na kojoj ti možda spavaš ugledah te tužnog iznemoglog plačeš za mnom očajavaš vetar te uze i donese meni ja te s krivam grlim više te nikom ne dam ne dam te nemilim vetrovima ne dam te golim krošnjama ne dam te zvezdama ostaćeš zauvek tu tu pored mene da zauvek lutamo našim šumama dugo tražene ljubavi dok god živimo nas dvoje i dok postoje naše sene ostaćeš tu ostaću zauvek i ja tu bićeš zauvek u mojim rukama ljubavi moja zauvek budi pored mene neka se stisnu upletu duše naše neka čežnja svoj dom promađe u meni u tebi u nama moja i tvoja čežnja samo je nama znana hoću znaš da hoću da te čvrsto zagrlim da te zauvek sakrijem duboko u meni da se sakrijem duboko u tebi i tu zauvek ostanem da spavam večnim snom hoću da spavam da te sakrijem da te zagrlim hoću sve s tobom. 25.12.2010 god. Autor, Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 25/12/2010, 4:51 am | |
| STOJIM I ČEKAM TE Stojim i čekam te vetar i kiša po meni pljušte zatvaram oči da ponovim snove dok s vetrom tiho kestenovi šušte kao iz daljine tvoj glas me zove. Stojim i čekam s vetrom šapućem dok kapi kiše po meni liju reči ljubavi hoću da mi kažeš u nedra stavih tebe stavih ljubav stavih tebe otrovnu opasnu zmiju Stojim i čekam da vreme i daljina učine svoje stojim i čekam da te zaboravim da te više ne ljube usne moje mnogi čekaju i sa mnom u red stoje. A koga to čekam upitah sebe kome se nadam koga to čekam pitam se i sada ostaje samo jedna reč nada koja se meni stalno prikrada. Stojim i čekam te nosi me prolaznost dana nosi ve vetar samoće moja ljubav si samo meni znana upija me čemer čežnje. Stojim i čekam te pusta sam padina osećam te u više no što misliš osećam ti još dah na grudima suze mi trepavice prepliću smrznuti prsti se stisli. Stojim i čekam te dok tiho kestenovi šušte šapućem ti ime u grudima drobim svoj jad zubima dok po meni vetar i kiša pljušte. 25.12.2010 god. Autor, Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 25/12/2010, 5:12 am | |
| U MENI JE SKRIVENO U meni je mnogo više s kriveno nego što si video i vidiš u meni je mnogo više nedorečenog nego što ti rekoše visoke prohorske hridi u meni je mogo više od prolaznosti noći u meni je mnogo više nego što si ikada čuo u meni si pronašao mnogo više neokrivenog nego što si ikada otkrio nečiji sjaj u drugim očima. U meni je mnogo više od svega što si do sada dodirivao milovao u meni je mnogo više od svega nego što si ikada poželeo u meni si ti otkrivena moja draž nežna ćutnja i slutnja iskričav sjaj mojih očiju koje milovaše tvoje britko telo u meni su sva tvoja jutra nedorečena budućnost ni danas ni sutra u meni si ti svekoliki ceo u meni ćeš ostati da živiš dok diše moje usnulo telo u meni je skriveno mnogo više od jedne suze i gorkog vina kako da sama sebi odgovorim gde su putevi naši kako da priznam sama sebi da se od tebe od tvog dodira moja duša moje srce plaši da te s nikim delila ne bih u meni je skriveno mnogo više od prolaznosti noći mnogo više od prolaznosti dana u meni si sakriven samo ti buktinja koja nečujno tinja sećam se beše to davno sa mnom je tugu delila krivudava duboka bistra ko suza u oku netaknuta čista prohorska plava Pčinja. 25.12.2010 god. Autor, Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 10/1/2011, 4:31 am | |
| PESCANI SAT Kao pescanu oluju Zivot me nosi Ne daje mi mir Izmicu mi dani Oluja nemira Raznosi otrovno seme Koje u nama Odavno klija Zrnca pescanog sata Polako nam krate vreme Svi znamo Da ponovnog vracanja nema Nosimo na ledjima Natovareno breme Ne mozemo se vratiti Ne mozemo vratiti vreme Radimo Ostavljamo tragove za nama Misli Razvlace se Kao neman S njima se odavno Kroz oluju zivota nosim Imam pitanja za sebe Odgovora nemam Izgubila sam ga usput Negde Ne znam ni ja gde Izmice mi vreme Za mene, za sve Oluja zivota me nosi Ne ostavlja me Godine opasnog zivljenja Unutar nas se ukotvile Spavaju Svojim vecitim snom Ne mogu ih probuditi Ne mogu ih izbaciti Hocu da krenem Al` ne znam kuda I da negde dodjem Al` ne znam gde Hocu da stignem negde I odmorim se Al´ nemam pojma gde Ono sto je na dnu Moje duse Tu zauvek i ostaje Zivot Krije tajne od nas Krade nam zivot Pescani sat Zrnca zivota broji Kakav ce Moj dan biti sutra Obojen ili siv U kojoj boji To zna on Stvoritelj moj I Pescani sat Koji zrnca peska Neumorno nam broji Misli Razvlace se Kao neman Imam pitanja za sebe Odgovora nemam Bolje da cutim Nista ne govorim Jer Na sva moja pitanja Odgovor slutim Zato cutim U meni odgovor Kao zavet ceka, stoji I svejedno je Pescani sat svakako Dane zivota mi broji Zato cutim Odgovore slutim Neka cekaju, neka stoje Pescani sat neumorno Vec uveliko radi svoje. 10.01.2011 god. Autor, Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 28/6/2011, 1:05 am | |
| IŠLA SAM ZA TOBOM Išla sam za tobom Za kim Za nečijim stopama Gazila po snegu Promrzla gazila Ni hladnoća ni kiša Nije mi mogla ništa Tražila sam te Po zaleđenim bregovima Tražila sam te svuda Smrznutim rukama Svuda sam kopala Samo sam tražila Tvoje, ili nečije ruke Da me prihvate Da hladnoću otklone Samo da me ugreju Ali nisam ih našla Susnežica je s pahuljama Zamela sve moje tragove Moje tragove Mojih promrzlih stopala Kojima sam Neumorno, pognuto Za tvojim stopalima gazila Tražeći tebe i tišinu. Ruke su mi promrzle Jer su uzalud tražile toplinu Eho mog srca Samo još Bog čuje Misli jure jedna drugu Neutešne misli A samo jedna prejaka je Jedna misao dušu truje. Išla sam za tobom Kroz vetar i kišu, Samo da pronađem tebe Malu sobicu i toplinu Al uzalud te tražih Ne pronađoh te A vreme me odnese Odnese mi žar, mladost, Odnese mi i poslednju nadu Da ću te negde pronaći Da ću se opet smejati Da ću opet imati svoj san Da ću imati svoj mir, radost Da ne bežim više nikada Ovako tužna i usamljena Skrivajući se od tebe, U ovim tihim stranicama Ovog mog predivnog kutka Koji je samovao, čekao me Da prebolim sve naše i tebe Skrivajući se od sebe Skrivam se ovde, Ovde je deo moje duše Koji me čekao, nadao mi se Samovao, dozivao me Neću ga više ostavljati Ostaviću uspomenu na tebe Ali njega više nikada, ne ! 27.06.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 30/6/2011, 1:38 am | |
| PRIČAJ MI PRIČU Pričaj mi priču Pričaj mi o njoj A ja nema Modra i izgubljena, Ja ću te slušati, Pričaj mi o meni Pričaj mi o sebi Ne želim da čujem krik Mog izgladnelog srca Krik moje usamljene duše Uzavrelog ognja u grudima Koji me peče Ne želim da osetim Krik mraka Koji caruje mojom dušom Pričaj mi Ja te slušam Ja nikad neću priznati Da više nisi tu Da te više nemam Da sam te izgubila Ne gledaj u moje Modre i napukle usne Ne gledaj u moje Otekle i suzne oči Ne gledaj u moje Bledo i usahlo lice Niti u moj izgubljen Sivilom prošaran pogled Već mi pričaj O jednoj ženi Koju si nekada poznavao Ljubio, šaputao joj Sve što je želela Volela i htela da čuje Pričaj mi o toj ženi Jesam li je poznavala Koja je nakad živela Sanjala, ljubila, Širila ruke ka tebi Tvojim se očima smejala Pričaj mi o njoj - o meni ! 29.06.2011. Autor, Marija - Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 30/6/2011, 1:43 am | |
| NEKOLIKO MOJIH PREDIVNIH GODINA Nekoliko mojih predivnih godina si ulepšao Zatočen u zenici mog oka tu si spavao Pesme si moje pevušio koje sam volela Drhtavo nežno detinjasto, ja sam ljubav plela. Dok si mi pričao, ljubav je čudom postajala Išarana tvojom mekoćom glasa oživela je u nama Kojem nisam odolevala, njime se i sada trujem Tog tvog tananog glasa, koji samo ja čujem. Pokušavam te obrisima mojih očiju dodirnuti Ja strpljivo čekam sakrivena u tvojoj duši Reka je tako bistra kraj koje sedim i čekam Osećam baršunast dodir tvojih usana izdaleka. U predivnom plavetnilu posivelog neba Gledam obrise tvog lika, tvog stasa I ono je išarano mekoćom tvoga glasa Moje ruke su uronule u toploti tvoje kože. Moje usne mirisaše svaku poru tvog tela Osećala sam te kako u meni svićeš Prikradao si se kao povetarac u čarobnom luku Zaustavljaš ruke na mom valovitom struku. Moje su usne rasute livadama tvoje kože Vodiš tvoje ruke preko mog zaobljenog struka Treperiš svojom gipkom snagom, želiš me U dolazećoj zori čujem kukavica kuka. Iz mog srca više ništa ne može proklijati Kao munja pogodio si i sagoreo sve Da ne može se zavideti ni čvrstom kamenu Sagoreo si mene, moju dušu, sve u tvom plamenu. Snažnih ruku veštog klesara zgrabio si me Isklesao si mene prema sebi tvojim veštim rukama Ti si pročitana knjiga koja se ne čita dva puta Ostala sam nema, bezosećajna, zaspala Za sve ponudjene ruke ostala sam hladna i kruta. 29.06.2011. Autor, Marija - Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 10/7/2011, 11:05 pm | |
| PROBUDI ME JEDINO IME MOJE Molim te probudi me Probudi me jedino ime moje Probudi me iz dubokog sna U koji sam davno zaspala Probudi me milo moje Da saznaš jednu tajnu Moram da ti kažem Gde sam je sakrila U mojim je grudima Stara požutela koverta Otvori je i čitaj U njoj ćeš pronaći sve napisano Zašto tako dugo spavam Koverta davo ostavljena Požutela je i čeka tebe Uzmi je i otvori je Tu su moje misli napisane Upućene tebi mom imenu Tebi i mojoj usahloj duši Mojoj neljubljenoj ljubavi Koju nikada nisam mogla da imam S njom sam zagrlila i tebe S tobom sam i u snu u mislima Čekajući tebe duša mi je zaspala Htela bih ti reći dušo moja Da želim da me jako zagrliš Htela sam ti reći Anđele moj Da ne želim da otvorim oči A da tebe zorom ne gledam Htela sam ti reći Da ne želim da se probudim Dok ne čujem tvoj glas S tvojim likom u mislima U mojim očima Čvrsto sam zaspala Molim te probudi me i zagrli me Pomogni mi da otvorim oči Jer dugo spavam ime moje Stara koverta je tebi namenjena Ona je tu u mojim grudima Uzmi je i čitaj me Dok nisam zaspala večitim snom S tvojim likom u mojim očima S tvojim imenom na mojim usnama Probudi me ime moje I nikada me više ne ostavljaj samu Jer bez tebe neću da otvorim oči Ili me pusti da zauvek spavam Jer ne želim da se probudim Ako tebe zorom ne gledam Ako na tvoje grudi ne naslonim glavu Uzmi kovertu ljubljeno moje I otvori moje grudi U njoj si ti i moja duša Stavi je na dlan i ona spava Pročitaj moju ispisanu tajnu Moja tajna u koverti je moje srce U njemu je tvoje ime S kojim sam ljubeći ga zaspala Tvoje oči su ostale u mojim očima Želim da živim gledajući moje oči Tebe, molim te samo me probudi Pusti me da spavam na tvoje grudi Pusti me da ih samo zorom ljubim Probudi me jedino ime moje Da moja usnula oronula duša Za tobom više ne žudi Samo me ime moje probudi ! 10.07. 2011 god. Autor, Maca Milenkovic . | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 10/7/2011, 11:46 pm | |
| MOJE PESME Moje pesme, Moji su venci od tuge, Postale ste mi jedine druge, Lutate sa mnom, Lutate bez pitanja, Od jutra do sumraka, Od sumraka do svitanja. Lutate mi mislima same bez pitanja Lutate grebete, šetate telom Grickate polako moju dušu, Dok moja duša nesmirena luta, Nepoznatim uskim drumom Šeta s njima i jedan stranac Šeta i kopa mojim umom. Od sumraka do svitanja, Od svitanja do sumraka, Postadoh druga noći tamne, Ne bojim se sebe, Bojim se samoće Bojim se tebe Bojim se sama noćnih draka. Moji su venci od đurđevaka, Pruće je njihovo od iveraka, Livadama sama šećem I berem svoje cveće, Dok namerno bodem noge bose. Moje vence uvijam Koncem od moje kose, Al sve manje I manje me boli, Sve manje I manje Duša me lomi i mori, Osim tuge i samoće, Što dušu cepa na komade, Pitam sebe gde to zgreših Što mi bar tebe onakvog Kakvog želim Bog ne dade? 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenkovic, Nis | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 12:07 am | |
| BOŽE SVRATI DO MENE Bože svrati do mene Ojačaj me, daj mi snage Da ponekad kriknem, I viknem, da me čuješ Ali da nema odjeka Kada vidim samu sebe Pognutu zarobljenu U sopstvenom duhu Al učini mi Bože Da ne vide drugi Kako mi duša plače Učini Bože Da tamo gde plačem Bude sve tiho I da nema nikoga Da niko ne čuje moj krik Da me niko ne vidi osim tebe Kada zaplačem I kada lomim ruke Kada spavam I kada loše snove sanjam Svoje nedosanjane snove Kada imam košmare Koji bude sve moje damare Kada mi se čini Da mu čujem korak i glas I da me neko, ili on zove. Budi uz mene Gospode Budi moja desnica Budi makar noći ove I daj mi mir, Pokušat ću, uspet ću Znam da ja to mogu Učini Gospodi Da sve loše misli Od mene se zauvek otrgnu Da se zauvek izgube Da netragom odu Pogledom te tražim Bože Pogledom ga tražim Ali moj pogled postaje snen A glas se izgubi Moj krik je nem Bože Samo mi daj jedan momenat Daj mi samo jedan tren Bože svrati do mene I otvori mi moje oči snene Ne daj mi da prespavam život Ne daj mi da ne vidim istinu Ne daj mi da ne osetim Sve moje suze kada grunu Bože svrati do mene I otvori moje oči snene Da mi se snaga vrati Da me život opet pokrene Bože svrati do mene. 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 12:53 am | |
| P O N E K A D Ponekad samo poželim Malo više od ove tišine i kiše, Što mi suze i snove Toplim kapima sa betona briše, I svaka moja tiha pesma Samo za mene diše, Samoća me pritiska I ona sama ove rečenice piše. Teško je slomiti moj kliše Mog praznog lutanja i ćutanja Teško je zameniti Moje nebrojane hladne noći Kada sam bila sama i bez moći Čekala sam tebe misleći Da će svo ovo nevreme proći. Ali mi čemer ne daje mira Za one meni drage osobe Kojih više pored mene nema Oni su našli mir Zauvek su nestali, otišli Majčini tužni prazni pogledi S njima i njene tihe reči utehe I znam da nikada više neće doći Ostale su mi blede uspomene Pred očima ne nestaju mi slike Na njene usahle oči Na njene tupe i tužne poglede Svi njeni nemi pogledi i sada Igraju pred mojim očima Kao note tužne muzike Usamljena i tužna shvatam, Da naš život kratak je Težak surov gorak je Shvatam da gde god krenem On kao avet prati moje korake. Znam, moje vreme već prolazi I slobodno kažem da postajem Deo jedne izgubljene mladosti Moje neproživljene ludosti Deo sam surove prošlosti Zato i nemam za sebe A nemam ni za vas nikakve novosti Ne želim više ništa da znam Ne želim da znam ništa šta će biti I gde će me život dalje odvesti. Zatanem i zavirim u vrt moje duše I gledam kako moja ruža vene Počinje kao moj osmeh da bledi Tada se suočim sa istinom Shvatam sve je prošlost Moj osmeh prestaje da vredi I kada padne noć Kada se sva svetla pogase I kada se poslednja sveća ugasi Izmedju neba i zemlje Ostaju moje hladne ruke Za tebe, za mene, Igraju senke a moje ruke Ispružene su i zarobljene U lavirintu moje duše Jedne usamljene osobe Za tebe daleke Za mene nesmirene U lavirintu mene same Između neba i zemlje Ostala sam samo ja I moje hladne ruke daleke Moje oči, od pogleda nesmirene Ponekad samo poželim Da prestanu ove sumorne misli Da nestanu svi oni Da se zauvek od mene izgube Oni koji su me sobom pritisli Da moje misli i moje ruke Ostanu slobodne a ne zarobljene Pred očima igraju mi slike Kao note tužne muzike Koja mi u ušima odzvanja Koja u meni bez dozvole uranja Deo sam jedne neproživljene mladosti Deo sam izgubljenih radosti I postajem deo jedne prošlosti I zato za vas nemam novosti Ponekad samo poželim Poželim jako i silno Da sam samo sama i ništa više Niko i nikada ne može Niti će moći da promeni mene Moje misli i moj žvotni kliše ! 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 12:55 am | |
| P O N E K A D Ponekad samo poželim Malo više od ove tišine i kiše, Što mi suze i snove Toplim kapima sa betona briše, I svaka moja tiha pesma Samo za mene diše, Samoća me pritiska I ona sama ove rečenice piše. Teško je slomiti moj kliše Mog praznog lutanja i ćutanja Teško je zameniti Moje nebrojane hladne noći Kada sam bila sama i bez moći Čekala sam tebe misleći Da će svo ovo nevreme proći. Ali mi čemer ne daje mira Za one meni drage osobe Kojih više pored mene nema Oni su našli mir Zauvek su nestali, otišli Majčini tužni prazni pogledi S njima i njene tihe reči utehe I znam da nikada više neće doći Ostale su mi blede uspomene Pred očima ne nestaju mi slike Na njene usahle oči Na njene tupe i tužne poglede Svi njeni nemi pogledi i sada Igraju pred mojim očima Kao note tužne muzike Usamljena i tužna shvatam, Da naš život kratak je Težak surov gorak je Shvatam da gde god krenem On kao avet prati moje korake. Znam, moje vreme već prolazi I slobodno kažem da postajem Deo jedne izgubljene mladosti Moje neproživljene ludosti Deo sam surove prošlosti Zato i nemam za sebe A nemam ni za vas nikakve novosti Ne želim više ništa da znam Ne želim da znam ništa šta će biti I gde će me život dalje odvesti. Zatanem i zavirim u vrt moje duše I gledam kako moja ruža vene Počinje kao moj osmeh da bledi Tada se suočim sa istinom Shvatam sve je prošlost Moj osmeh prestaje da vredi I kada padne noć Kada se sva svetla pogase I kada se poslednja sveća ugasi Izmedju neba i zemlje Ostaju moje hladne ruke Za tebe, za mene, Igraju senke a moje ruke Ispružene su i zarobljene U lavirintu moje duše Jedne usamljene osobe Za tebe daleke Za mene nesmirene U lavirintu mene same Između neba i zemlje Ostala sam samo ja I moje hladne ruke daleke Moje oči, od pogleda nesmirene Ponekad samo poželim Da prestanu ove sumorne misli Da nestanu svi oni Da se zauvek od mene izgube Oni koji su me sobom pritisli Da moje misli i moje ruke Ostanu slobodne a ne zarobljene Pred očima igraju mi slike Kao note tužne muzike Koja mi u ušima odzvanja Koja u meni bez dozvole uranja Deo sam jedne neproživljene mladosti Deo sam izgubljenih radosti I postajem deo jedne prošlosti I zato za vas nemam novosti Ponekad samo poželim Poželim jako i silno Da sam samo sama i ništa više Niko i nikada ne može Niti će moći da promeni mene Moje misli i moj žvotni kliše ! 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 12:58 am | |
| P O N E K A D Ponekad samo poželim Malo više od ove tišine i kiše, Što mi suze i snove Toplim kapima sa betona briše, I svaka moja tiha pesma Samo za mene diše, Samoća me pritiska I ona sama ove rečenice piše. Teško je slomiti moj kliše Mog praznog lutanja i ćutanja Teško je zameniti Moje nebrojane hladne noći Kada sam bila sama i bez moći Čekala sam tebe misleći Da će svo ovo nevreme proći. Ali mi čemer ne daje mira Za one meni drage osobe Kojih više pored mene nema Oni su našli mir Zauvek su nestali, otišli Majčini tužni prazni pogledi S njima i njene tihe reči utehe I znam da nikada više neće doći Ostale su mi blede uspomene Pred očima ne nestaju mi slike Na njene usahle oči Na njene tupe i tužne poglede Svi njeni nemi pogledi i sada Igraju pred mojim očima Kao note tužne muzike Usamljena i tužna shvatam, Da naš život kratak je Težak surov gorak je Shvatam da gde god krenem On kao avet prati moje korake. Znam, moje vreme već prolazi I slobodno kažem da postajem Deo jedne izgubljene mladosti Moje neproživljene ludosti Deo sam surove prošlosti Zato i nemam za sebe A nemam ni za vas nikakve novosti Ne želim više ništa da znam Ne želim da znam ništa šta će biti I gde će me život dalje odvesti. Zatanem i zavirim u vrt moje duše I gledam kako moja ruža vene Počinje kao moj osmeh da bledi Tada se suočim sa istinom Shvatam sve je prošlost Moj osmeh prestaje da vredi I kada padne noć Kada se sva svetla pogase I kada se poslednja sveća ugasi Izmedju neba i zemlje Ostaju moje hladne ruke Za tebe, za mene, Igraju senke a moje ruke Ispružene su i zarobljene U lavirintu moje duše Jedne usamljene osobe Za tebe daleke Za mene nesmirene U lavirintu mene same Između neba i zemlje Ostala sam samo ja I moje hladne ruke daleke Moje oči, od pogleda nesmirene Ponekad samo poželim Da prestanu ove sumorne misli Da nestanu svi oni Da se zauvek od mene izgube Oni koji su me sobom pritisli Da moje misli i moje ruke Ostanu slobodne a ne zarobljene Pred očima igraju mi slike Kao note tužne muzike Koja mi u ušima odzvanja Koja u meni bez dozvole uranja Deo sam jedne neproživljene mladosti Deo sam izgubljenih radosti I postajem deo jedne prošlosti I zato za vas nemam novosti Ponekad samo poželim Poželim jako i silno Da sam samo sama i ništa više Niko i nikada ne može Niti će moći da promeni mene Moje misli i moj žvotni kliše ! 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 1:02 am | |
| P O N E K A D Ponekad samo poželim Malo više od ove tišine i kiše, Što mi suze i snove Toplim kapima sa betona briše, I svaka moja tiha pesma Samo za mene diše, Samoća me pritiska I ona sama ove rečenice piše. Teško je slomiti moj kliše Mog praznog lutanja i ćutanja Teško je zameniti Moje nebrojane hladne noći Kada sam bila sama i bez moći Čekala sam tebe misleći Da će svo ovo nevreme proći. Ali mi čemer ne daje mira Za one meni drage osobe Kojih više pored mene nema Oni su našli mir Zauvek su nestali, otišli Majčini tužni prazni pogledi S njima i njene tihe reči utehe I znam da nikada više neće doći Ostale su mi blede uspomene Pred očima ne nestaju mi slike Na njene usahle oči Na njene tupe i tužne poglede Svi njeni nemi pogledi i sada Igraju pred mojim očima Kao note tužne muzike Usamljena i tužna shvatam, Da naš život kratak je Težak surov gorak je Shvatam da gde god krenem On kao avet prati moje korake. Znam, moje vreme već prolazi I slobodno kažem da postajem Deo jedne izgubljene mladosti Moje neproživljene ludosti Deo sam surove prošlosti Zato i nemam za sebe A nemam ni za vas nikakve novosti Ne želim više ništa da znam Ne želim da znam ništa šta će biti I gde će me život dalje odvesti. Zatanem i zavirim u vrt moje duše I gledam kako moja ruža vene Počinje kao moj osmeh da bledi Tada se suočim sa istinom Shvatam sve je prošlost Moj osmeh prestaje da vredi I kada padne noć Kada se sva svetla pogase I kada se poslednja sveća ugasi Izmedju neba i zemlje Ostaju moje hladne ruke Za tebe, za mene, Igraju senke a moje ruke Ispružene su i zarobljene U lavirintu moje duše Jedne usamljene osobe Za tebe daleke Za mene nesmirene U lavirintu mene same Između neba i zemlje Ostala sam samo ja I moje hladne ruke daleke Moje oči, od pogleda nesmirene Ponekad samo poželim Da prestanu ove sumorne misli Da nestanu svi oni Da se zauvek od mene izgube Oni koji su me sobom pritisli Da moje misli i moje ruke Ostanu slobodne a ne zarobljene Pred očima igraju mi slike Kao note tužne muzike Koja mi u ušima odzvanja Koja u meni bez dozvole uranja Deo sam jedne neproživljene mladosti Deo sam izgubljenih radosti I postajem deo jedne prošlosti I zato za vas nemam novosti Ponekad samo poželim Poželim jako i silno Da sam samo sama i ništa više Niko i nikada ne može Niti će moći da promeni mene Moje misli i moj žvotni kliše ! 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Nella_broken_hart
Broj poruka : 427 Godina : 31 Location : Beograd Datum upisa : 05.07.2011
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 3:55 am | |
| | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 11/7/2011, 11:07 am | |
| Pozdrav za vas draga Nela, Dobrodošla u moje prijatelje Nela. Drago mi je da vam se dopada moja pesma '' PONEKAD SAMO POŽELIM''. Nocas sam je napisala u jednom dahu, nju i jos par komada. Ovde nalazim mir, naš forum je divan, naš vlasnik foruma je takodje jako divan čovek, ali jedno dobar čovek. Ovde se osećam dobro, i u tišini sama sa sobom razgovaram tkajući pesme. Drago mi je da ste se javili, i želala bih da budem na vezi sa vama. Imajte lep dana draga prijateljice. Maca. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 3:33 am | |
| BUDI MOJA NOĆ Dođi i budi moja noć Dođi ti Andđele kojeg ne vidim Koji si moj u ovu noć. Stvori se, Otelotvori se Koji si moj u svaku noć. Probudi ovu tišinu koju ne čujem. Probudi ovaj mir Koji me oduzeo. Otvori prozore koji su zatvoreni Da uđe zračak Sunca i nade Proširi ovu sobu Da ima mesta za dvoje Sruši ovaj zid Da mi budeš bliže Podigni ovo nebo da je još više Pomiri ove sene koje me bude Zaustavi ovu kišu Da mi ne kvasi srce Obriši moje suze. Raširi ove ruke opuštene Ispričaj mi reči Koje želim čuti Otvori moje usnule oči I postani moja duša i moj san. Bud moja… moja noć Tako si mi govorio Tako si me ljubio. Bila sam ti san koji te budi Bila sam ti jutra Budila sam te U obzorju rane tišine Bila sam ti sve. A sada? Ostao je samo trag Trag nečujnih tvojih stopla Koje još čujem na tepihu Čujem odzvanjanje Nemih reči Koje ne izgovaram Hoću podignuti kapke Usnulih očiju Koje ne otvaram Hoću skinuit hladnoću Od ledenog srca koje je led Otkloni trag ove tišine Otkloni od očiju senk Senku koja igra usred pomrčine Nikako moja tuga da mine. Autor Marija Milenković, Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 3:52 am | |
| LEDENA KRALJICA Sanjarila sam Na pragu novoga dana, Boje nade mi zasjaše Kao moje divne pahuljice Zaiskriše Bljeskom bljesnuše Pred mojim očima Zagrliše trag Sunca Zagrlih ga i ja s njima I krenuh kroz sećanja Kroz sećanja tuge i sreće Tiho počeh da šapućem Jutarnjoj magli Koja je očiju boje sna Pažljivo mene slušala A moje pahulje mi rekoše Kraljice naša Zavoli dan u kojem se budiš Dozvoli srcu da voli Ispuni mu obećano Otopi tvoje smireno Srce tiho zaspalo Dosta je u tišini sanjarilo Kreni s nama ovoga trena Krenimo u toplije krajeve Krenimo u dnevnik dana Budimo spremne za sve Budi ti spremna za sve Kraljice naša hajde Kreni s nama u hroniku sna Hroniku onog što sledi Tada se ja zamislih Šta mi to moje pahulje kažu Jer one su moje poslušnice Moje večne pratilje Tada šapnuh polako Večno pitanje vetru Da me samo on može čuti Odgovori mi vetre Molim te moj saputniče Odgovori mi Koliko se može trajati Kad se neko stvarno voli? A tišina Nežno zagrli moje misli A ja, Ja zapitah sebe Što je to ustvari život ? Odrasti od deteta Zavoli dan u kojem se budiš Dozvoli srcu da diše Daj mu da voli Onda ćeš znati saosećati Onda ćeš znati biti srećna Onda češ znati Da budeš i nesrećna Onda ćeš znati Da budeš radosna Ili tužna očiju punih suza A možda i odmorna Ili možda i umorna Ne od njega Već s onim koga voliš" Tada začuh glas istine Osetih mir i trenutak sreće Ali beše to na kratko Bojim se novog dana Bojim se, baš se bojim Da će se sve nove nade Rasprsnuti, rastopiti se Baš kao moje pahulje Koje se na Suncu istopile Tu pred mojim očima Bojim se, baš se bojim Ostaću samo Anđeo Večiti čuvar mojih pahulja Ostaću Anđeo sprženih krila Koji je poleteo u nadi Da oseti Sunce i toplinu Da će me trag Sunca ispržiti Da će istopiti moja nadanja Baš kao što topi moje pahulje Mislim šta on to namerava Da će me ponovo pretvoriti Samo u najveću pahulju Ili da me ponovo uspava Ili da me opet pretvori Opet u ledenu kraljicu U ono što već jesam I da se moje uspavano A zaleđeno tiho srce Nikada više neće otopiti I da ću zauvek ostati Ono što već jesam Samo ledena kraljica Mala patuljasta lepotica Koja je ostala da spava I nakon toliko godina Bojim se, baš se bojim Da će me ponovo pretvoriti Samo u najveću pahulju Da će me ponovo pretvoriti Opet u ledenu kraljicu Koja će zauvek spavati Večitim ledenim snom.. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 3:55 am | |
| CRTAM FRESKE Crtam freske Naših likova Crtam nas Naše poglede S patinom ljubavi Priljubljena uz nih Ljubim ti oči Freske naših pogleda Zauvek ostaće Na zidovima Jednog svetilišta Gde je sakrivena U našim pogledima Večita ljubav Ognjem prošarana Sagorela u vremenu U žudnju Stavljam ruke na njih Našoj ljubavi Položena je oda Koja će carovati U carstvu tišine U krvi safira Od naših ranjenih srca Topi se modrina Mojih usana Koje priljubljujem Na moje Nacrtane freske Naših likova Naših očiju Koje iz njih vire Ljubim ih Ljubim tvoje oči Cratm i dalje Crtam A suze niz obraze Kao brazde Ostavljaju tag Na mom licu Na kojem se Zauvek crtaju Brazde mojih suza Suše se Neka ih Neka teku peku Jer još sada te ljubim Dok te oslikavam Na odi naše ljubavi. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 3:59 am | |
| PROBUDI ME JEDINO IME MOJE Molim te probudi me Probudi me iz dubokog sna U koji sam davno zaspala Probudi me ali tiho Jer moraš da saznaš jednu tajnu Moram da ti kažem Gde sam je sakrila Ona se nalazi u mojim nedrima U mojim je grudima Stara požutela koverta Otvori je i čitaj U njoj ćeš pronaći sve napisano Zašto tako dugo spavam Žašto je koverta požutela Čekajući tebe Da je pronađeš i otvoriš U njoj su sve moje misli napisane Misli upućene tebi Jedinoj mojoj ljubavi Koju nikada nisam mogla da imam S njom sam zagrlila i tebe Jer u njoj se nalazI tvoje ime Sve moje misli upućene tebi Plakajući sam zaspala Čekajući tebe Htela sam ti reći dušo moja Koliko mi nedostaješ Htela sam ti reći dušo moja Da želim da me jako zagrliš Htela sam ti reći Anđele moj Da ne želim da otvorim oči A da tebe ne ugledam Htela sam ti reći Da ne želim da se probudim Dok ne čujem tvoj glas Htela sam ti reći dušo moja Koliko sam te dugo čekala Od čekanja sam se umorila I onda s tvojim likom u mislima I u mojim očima, Tako sam zaspala Probudi me, Molim te samo probudi me Zagrli me i utopli me Pomogni mi da otvorim oči Pomogni mi da se probudim Jer dugo godina spavam Molim te probudi me ime moje Dok još nisam Zauvek zaspala večitim snom Molim te pronađi kovertu Ona je tu u mojim grudima Pročitaj je i probudi me Dok nisam zaspala večitim snom S tvojim likom u mojim očima S tvoji imenom na mojim usnama Molim te probudi me Zagrli me i nikada me više Ne ostavljaj samu Jer bez tebe ne želim da otvorim oči Ili me pusti da spavam večitim snom Jer ne želim da otvorim oči Ako tebe zorom ne gledam Nikada me više ne ostavljaj samu Molim te probudi me Ili me pusti da spavam Požutelu kovertu uzmi Otvori je i pročitaj moju tajnu Moja tajna je tvoje ime S kojim sam zaspala U mojim mislima na mojim usnama Tvoje oču su u mojim očima Moja tajna si ti, jedina ljubavi moja Želim da živim samo me probudi I pusti me da te zorom samo ljubim Jedino moje ime Hajde me srećo moja jedina Hajde me zorom probudi. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 4:03 am | |
| ODISEJA Nikada nemoj reći Da si me poznavao Nikada nemoj reći To je ona Moja Odiseja Moja tuga uzvšena Nikada nemoj reći Bili smo tik ka sreći Bio sam joj sve Bila mi je sve Bio si tu za mene Kada si mi trebao Ja nisam bila tu Kada sam ti trebala Svega, Čega smo se bojali Nas stiglo je Oboje nismo znali Za puteve tuge Nismo znali Da smo se Jedan drugom U snove prikradali Koje smo sanjali O njima smo pričali Radovali se Dobro smo se poznavali Ljubav je bljesnula Kao grom iz vedra neba Ali samo jednostrana Samo tebi znana Zar tvoja tuga, Još ona mi sada treba Da upoznam puteve njene Da zaboravim sve Nas Nas umišljeno I ludo zaljubljene Nikada nemoj reći Ja sam je poznavao Bila je moja Odiseja Moja ljubljena Izida A je njen Oziris Suncem sam je grejao Ljubavlju ljubio Tim si me imenom Imenima Odiseje i Izide Tim si me imenima ljubio Tim si me imenima oslovljavo Iz ljubavi ili iz milošte Ljubav si sa mnom Prvi put U svom životu s poznao Potajno u tvojim mislima Od mene si poglede krao Da nisi mi sudjen To svakako nisi znao Ja sam svoja Odiseja Ja sam ničija Izida Da bih te volela Moje se srce pita. 06.10.2011. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 4:13 am | |
| ZAUVEK ZBOGOM Da bih s tobom bila Tražio si Da ostavim sebe Da ostavim svoju dušu Tamo Gde je imala mir Da bih bila s tobom Tražio si Da ostavim Svoje uspomene Sve ono Što me činilo Sretnom Da ostavim Sve moje priče Koje duboko Spavaju u meni Da bih bila s tobom Tražio se Da ne budem ja Upamti, Ja to nisam mogla Nisam i ne mogu Da ostavim sebe Svoju dušu Moje staze Moje misli Moje snove Moje poglede Da ostavim Moju tišinu Koja me odmara Pesme mi stvara Tražio si, Da ostavim sve Ali Žao mi je Nisam mogla Svoj život da dam Da dišem još Hoću i trebam Zato ti kažem Zbogom Idi od mene Ne pokušavaj ništa Nećeš me nikada Zvati svojom Nećeš me nikada Učiniti tvojim robom Zato ti Poslednji put Zauvek kažem Zauvek zbogom. 06.10.2011. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 4:26 am | |
| U MRAKU SAM U mraku sam Ko zna Ne brojim više Koji je dan po redu Težina Mojom dušom vlada Mrak u meni I okolo mene Tamni zidovima Igraju đavolje sene Davno je zaspao Ugnezdio se Kao tek rođeni ptić Tu mu je najlepše Tu godinama drema Tu je našao dom U meni odavno spava Stisnute ruke Slova sama pišu Oteta lična sreća Od mene same Ili od vremena Ko zna Misli se same njišu Usnuli snovi Uvek su isti Mrak je okolo mene Dolazi dan novi Pišem tebi A govorim sebi Dok se slože teme Pisaću i sutra Dok me ne odnese Ovo surovo vreme Promenila sam se Otupele misli Gledaju oči Tuđe osmehe Gledaju druge ljude I veštački Ovalš u obraz poljupci Kroz ovo surovo vreme Naizgled topli A dobiše zube Godine moje Uzalud se gube Mrak je okolo mene Iako boljem sutra Godinama težim Surovo Godine mi broji Osećam prazninu Od koje se ježim Godinama Ja se od nje bojim Eh! Pobeže mladost U duši mi rana Zato sam tužna Zasto sam sama Mrak je okolo mene U duši mi Odavno spava Svetiljke davno su U meni ugašene Saživio se sa mnom Tu mu je najlepše Da caruje i obitava S njim u zagrljaju Moja duša još spava. 06.10.2011 god. Autor, Marija - Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 4:33 am | |
| TA PITAŠ ME DUŠO ZAŠTO LASTARIM Ta pitaš me dušo zašto lastarim Što srce mi žustro krilom nebo para Lastari bez mira tvoja lastavica Tvom povratku u gnezdu tebi se nada Nebo svojim krilima I titrajima šara Nebeske opne a prazno moje gnezdo Dok mojom dušom i mojim umom Ko modrom ko izbrazdanom gorom Tuga mi iz srca planine para. A što me pitaš milo moje Znaš da je prazno bez tebe Bez tebe hadna su mi krila Zlohudi pevaju u gnezdo tvoje. Dok modri snegovi šaraju Ja čuvam gnezdo naše Snegovi modri tope se Niz modro oko moje Što samo meni i tebi paše Znaš da te čekam oko moje Sa tobom čuće se Zaoriće se modrom planinom I sve neispojane pesme naše. Snegovi tuge godinama kopne Dok čekam te lastarim bez mira Ta uvek sam tvoja i ničija druga Gracija nad gracijama s’ponosom i bila Srce će moje imati mira kada te budem opet U moje gnezdo, na moje grudi svila Ta da mi ugreješ ozebla mi krila To sanak je što sam noćas snila Uz tebe bih opet svoje gnezdo svila S’tvojih bi usana do groba ljubav pila. Ta ne mogu smiriti srce svoje bono Ta ne mogu odmoriti znojna mi krila Vodom od suza natopljena teška Ne mogu pustiti dan ne lastarim Pašću ti dušo pašće moja mokra Za tobom suzama natopljena krila. Ta ne mogu bez tebe pustiti svoj glas Niti moje srce može da zapeva Da opet te svijem u moje gnezdo Zato ti lastarim ti mi srce sneva. A kada te privijem na grudi mi čemerne I u moje se gnezdo zauvek ti vratiš Prestaću da lastarim prestaću da patim Svici će planinom pojati za nas Tada ću dušu smiriti a srce zapojati I snegovi tuge prestaće da kopne Modrom planinom zapojaće moj glas Utoplićeš moja smrznuta krila Kad uz tvoje se grudi budem opet svila Niko u gnezdo nije nam ušo Ne brini moja izgubljena dušo Ja čuvam naše gnezdo, samo za nas Ta pitaš me dušo zašto lastarim Što srce mi žustro krilom nebo para Lastari bez mira tvoja lastavica Tvom povratku u gnezdu tebi se nada Ta pitaš me dušo zašto lastarim Što srce mi žustro krilom nebo para Lastari bez mira tvoja lastavica Tvom povratku u gnezdu tebi se nada 06.10.2011 god. Autor, Marija - Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 4:46 am | |
| PRONAĐI ME I PROBUDI ME Pronađi me I probudi me Ja sam u izgubljenom svetu ljudi Hoćeš li ? Dođi i pitaj me kako mi je sada, Probaj da dođeš ponovo do mene. Bojiš se da nije kasno ? Bojim se isto i ja. Pronađi me, probudi me, Al bojim se da je zaista kasno, Isuviše sam ostarila, Da bih mogla opet da volim, Da bih mogla da, Kao nekad ljubim te strasno. Pronađi me, probudi me, Videćeš u meni oronulu dušu Izmučeno lice i tužne oči Moje oči, ah, da, moje oči.... Koje su nekad sijale samo za tebe Znaš gde su, Tamo među prolaznicima, U tužnom vašarištu izgubljenih. Pronađi me, Probudi mi uspvanau dušu, U svetu izgubljenih duša, Al bojim se Da je stvarno za nas kasno Isuviše sam izmučena Istrošena i ostarila sam Da bih mogla Da te opet ljubim i volim. Mislim da je kasno Da te kao nekada Ljubim i volim strasno. 06.10.2011 god. Autor, Marija - Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 5:00 am | |
| OTVARAM OČI Otvaram oči i još je tama, Gledam kroz prozor čujem kapi kiše Budim se opet tužna i sama I opet prvo stihove pišem. Još jedno jutro puno želja, I opet misli ka tebi mi lete Želim u tebi ljubav I prijatelja Želimo svi odrasti a ipak biti dete. Tako mi trebaš teško je to shvatiti Srce moje nemoraš ni s kim da deliš Kad bi mogao taj osećaj uzvrati Kad bi mogao isto da me želiš. Tada bi upoznao ljubav i sreću Nestala bi tuga kiša i sve sene Znam od tada više neću plakati Jer bi bio tu baš pored mene. Nadam se jednom i to će biti, Zatvaram opet oči mi snene Odoh opet svoje snove sniti U njima si uvek ti pored mene. 06.10.2011 god. Autor, Marija - Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 6/10/2011, 5:05 am | |
| BESMRTNI LJUBAVNICI U ovom vremenu Si ti sa mnom ljubavi moja I ja sam zauvek s tobom Ovo je naše vreme I ostaćemo zauvek Zarobljeni u ovom vremenu Ostaćemo zauvek jedno u drugo Ja u tebi i ti u meni Ostaćemo nezaboravljeni Naše ime je naša zakletva Našom ljubavlju smo očarani Ljubavlju smo se zakleli I ostaćemo jedno za drugo željni Zauvek ostaćemo jedno drugom Besmrtni ljubavnici Koji se dušom traže Ludo se uzimaju i pamte U vremenu patnje i stradanja U vremenu kada svi idemo Ivicom života i smrti Mi smo nalazili snage Da se divlje i razuzdano volimo Samo još to smo mogli Da se dajemo i uzimamo Nesebično i ludački da se volimo Divlje i bludno do iznemoglosti Za nas vreme nije postojalo I ne mogu se odreći želje Da te ponovo imam uz sebe Ne mogu se odreći nade Koju još uvek imam za nas Koja mi daje da dišem Za tebe i za mene za nas Nikada tebe se neću odreći Da ćeš opet onako Kako samo ti znas Da me divlje uzimaš Srećna sam što te još osećam Moja potreba za tobom Je jača od mene Od svih ovozemaljskih sila Od mog razuma Jer naša je ljubav Ostala zauvek u nama U jednom vremenu U ovom vremenu Patnje i stradanja Naša je tuga i naša muka Što smo odvojeni i neljubljeni Ali ovo vreme nije više isto Čežnjivo smo se uzimali Satima se bez srama voleli S mesečinom se dodirivali Sa zorom ruke naše smo pleli Divlje ludo smrtno smo se voleli Zato te čekam s bliskom nadom Da ćemo zauvek još trajati Zauvek mi smo jedini i ludi Ostaćemo jedno u drugo I našim srcima verni Čedni bludni i ludi U nama jedno srce plamti Našim divljim bludom zaluđeni Divlji smo bludnici Jer mi smo bili i ostali Večiti i besmrtni ljubavnici. 06.10.2011 god. Autor, Marija - Maca Milenković. Niš | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 8/10/2011, 6:36 pm | |
| LAKU NOĆ DUŠO MOJA Laku noć dušo moja Kasno je hoću da spavam Hoću da te sanjam Zaspaću odmah Ja želim da spavam Zaspaću u jednom trenu Jer tako mogu da te vidim Osetim, poljubim i dodirnem Želim da spavam i da te sanjam Jedino tako mogu da sačuvam Divnu ljubav izgubljenu. A ti, Ne dopusti nikada vremenu Da izbriše trag mojih stopala, Odjek mojih koraka, Toplinu mojih usana, Vrelinu mog ustreptalog tela. Ne dopusti da zaboraviš Moj lik iz tvojih očiju Jedno drugom smo obećali Da se nećemo zaboraviti. Ne dopusti vremenu Da pogledi tvoji odlutaju Nepoznatim horizontima Gde ne boravim ja Gde nije ostala moja senka. Laku noć dušo moja Pusti me da spavam Pusti me da te sanjam A ti, Molim te ne dopusti vetru Da odnese moje ime s'tvojih usana. Ne daj mene i sve naše zaboravu Ne daj da te povuče sa sobom Oluja nepoznatih očiju Ne daj da te povedu nepozante ruke Tamo nekim drugim stazama. Nikada nemoj mene zaboraviti, Neka zauvek nam ostanu Svi naši pogledi u sećanju Naprotiv, zapamti jedno Prave ljubavi nikada ne umiru. Ali, Molim te, samo mi makar dopusti Da te u mislima sanjam kad spavam. U tim mojim snovima ti si moja senka U njima obitavaš, pratiš me, A tebe, tebe prati moje srce, Prati te moj pogled, moja duša. A dok te sanjam, da, dok te sanjam Ja se s'tobom smejem, pa i plačem Ljubim te, zagrlim te, dodirnem te Da dušo moja, u snovima se smejem, Čudno, u snovima sam s'tobom Moji osmesi u njima nisu zamrli, Moji pogledi u njima nisu mutni. A kada se zorom probudim, Ja mislim na tebe, na nas Na sve naše zajedničke trenutke, Prstima dodirujem moje usne I zamišljam da te ljubim. Ne otvaram oči jer nesmem Da ne prekinem čaroliju sna, Čaroliju toplih mekanih poljubaca Čaroliju tvojih pogleda, zagrljaja Čaroliju našeg snoviđenja i lutanja A kroz moje snove dušo moja Ljubav te moja tvojim imenom zove. Laku noć dušo moja Hajde, idi dalje, šta čekaš, Ne mami mi suze ne budi mi tugu Znam da si u srcu sa mnom Znam da skoro nećeš zavoleti drugu U duši je ostao veliki trag A tu su i sva naša sećanja Na naše vreme, na sva naša proleća Ne brini za mene, ostaću ja još Da čuvam uspomenu na nas. Laku noć dušo, idi i ne osvrći se Ostaću na onom istom mestu Tamo gde sam te upoznala Tamo gde sam osetila leptiriće Znaš one leptiriće u stomaku Baš kada sam te ugledala Razmileli se po celom mom telu A tvoj prikovan pogled na meni Nije mi dozvolio da se pomaknem, Ostala sam i ja zajedno stobom Sada moraš da kreneš i da ideš, Nema više leptirića, nestali su neznano Neki su odlepršali svojim stazama, A neki su se pretvorili u gusenice Koje me jako grizu iznutra. Zato idi, moja iznutruca meni treba Treba mi za još ne izlegle leptiriće Koji su još u povoju u čaurama. Zato idi, ja ostajem tu gde sam Tu gde sam i prvi put stala. Laku noć prošlosti moja Idi, Moje misli davaće ti uvek snagu Osećaćeš ih kroz celi tvoj život Zato me pusti sada da spavam Pusti me da te sanjam i ljubim, Brzo će zora moram da se budim. Laku noć dušo i molim te idi Moje srce ne moše više Moja duša ne moše više da diše Samo tražim da spavam Samo da te moja duša sanja Laku noć dušo, samo želim jedno, Da spavam i da te sanjam Da ljubiš me u snovima kao nekada Da me stisneš, zargliš tvojim rukama Da miluješ me i grliš detinjasto, čedno Samo to, ja ne tražim ništa više Moja duša bez tih snova ne može da diše Dajmi samo da te sanjam dušo moja Da samo mi dolaziš u moje snove Da te privijem i zagrlim uz mene, Ja ne tražim ništa više, ništa više... 08.10.2011.god. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 8/10/2011, 6:37 pm | |
| LAKU NOĆ DUŠO MOJA Laku noć dušo moja Kasno je hoću da spavam Hoću da te sanjam Zaspaću odmah Ja želim da spavam Zaspaću u jednom trenu Jer tako mogu da te vidim Osetim, poljubim i dodirnem Želim da spavam i da te sanjam Jedino tako mogu da sačuvam Divnu ljubav izgubljenu. A ti, Ne dopusti nikada vremenu Da izbriše trag mojih stopala, Odjek mojih koraka, Toplinu mojih usana, Vrelinu mog ustreptalog tela. Ne dopusti da zaboraviš Moj lik iz tvojih očiju Jedno drugom smo obećali Da se nećemo zaboraviti. Ne dopusti vremenu Da pogledi tvoji odlutaju Nepoznatim horizontima Gde ne boravim ja Gde nije ostala moja senka. Laku noć dušo moja Pusti me da spavam Pusti me da te sanjam A ti, Molim te ne dopusti vetru Da odnese moje ime s'tvojih usana. Ne daj mene i sve naše zaboravu Ne daj da te povuče sa sobom Oluja nepoznatih očiju Ne daj da te povedu nepozante ruke Tamo nekim drugim stazama. Nikada nemoj mene zaboraviti, Neka zauvek nam ostanu Svi naši pogledi u sećanju Naprotiv, zapamti jedno Prave ljubavi nikada ne umiru. Ali, Molim te, samo mi makar dopusti Da te u mislima sanjam kad spavam. U tim mojim snovima ti si moja senka U njima obitavaš, pratiš me, A tebe, tebe prati moje srce, Prati te moj pogled, moja duša. A dok te sanjam, da, dok te sanjam Ja se s'tobom smejem, pa i plačem Ljubim te, zagrlim te, dodirnem te Da dušo moja, u snovima se smejem, Čudno, u snovima sam s'tobom Moji osmesi u njima nisu zamrli, Moji pogledi u njima nisu mutni. A kada se zorom probudim, Ja mislim na tebe, na nas Na sve naše zajedničke trenutke, Prstima dodirujem moje usne I zamišljam da te ljubim. Ne otvaram oči jer nesmem Da ne prekinem čaroliju sna, Čaroliju toplih mekanih poljubaca Čaroliju tvojih pogleda, zagrljaja Čaroliju našeg snoviđenja i lutanja A kroz moje snove dušo moja Ljubav te moja tvojim imenom zove. Laku noć dušo moja Hajde, idi dalje, šta čekaš, Ne mami mi suze ne budi mi tugu Znam da si u srcu sa mnom Znam da skoro nećeš zavoleti drugu U duši je ostao veliki trag A tu su i sva naša sećanja Na naše vreme, na sva naša proleća Ne brini za mene, ostaću ja još Da čuvam uspomenu na nas. Laku noć dušo, idi i ne osvrći se Ostaću na onom istom mestu Tamo gde sam te upoznala Tamo gde sam osetila leptiriće Znaš one leptiriće u stomaku Baš kada sam te ugledala Razmileli se po celom mom telu A tvoj prikovan pogled na meni Nije mi dozvolio da se pomaknem, Ostala sam i ja zajedno stobom Sada moraš da kreneš i da ideš, Nema više leptirića, nestali su neznano Neki su odlepršali svojim stazama, A neki su se pretvorili u gusenice Koje me jako grizu iznutra. Zato idi, moja iznutruca meni treba Treba mi za još ne izlegle leptiriće Koji su još u povoju u čaurama. Zato idi, ja ostajem tu gde sam Tu gde sam i prvi put stala. Laku noć prošlosti moja Idi, Moje misli davaće ti uvek snagu Osećaćeš ih kroz celi tvoj život Zato me pusti sada da spavam Pusti me da te sanjam i ljubim, Brzo će zora moram da se budim. Laku noć dušo i molim te idi Moje srce ne moše više Moja duša ne moše više da diše Samo tražim da spavam Samo da te moja duša sanja Laku noć dušo, samo želim jedno, Da spavam i da te sanjam Da ljubiš me u snovima kao nekada Da me stisneš, zargliš tvojim rukama Da miluješ me i grliš detinjasto, čedno Samo to, ja ne tražim ništa više Moja duša bez tih snova ne može da diše Dajmi samo da te sanjam dušo moja Da samo mi dolaziš u moje snove Da te privijem i zagrlim uz mene, Ja ne tražim ništa više, ništa više... 08.10.2011.god. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 10/11/2013, 3:12 am | |
| MOŽDA TE JOŠ KOJI PUT SRETNEM Možda te još koji put sretnem ? Možda? Možda te još koji put sretnem? A, ako te budem srela pokušaću da te izbegnem. A, ako se budemo sreli i pozdravili nemoj mi zameriti ako osetiš kako mi ruka drhti. Ili ako vidiš u mojim očima koju suzu, koja pokušava da ne sklizne Ne zameri mi. Možda te sretnem, a možda i ne? To samo sudbina i Bog zna A, ako te možda sretnem? Ne gledaj u moje ostarelo lice ne gledaj u moj prazan pogled koji je pun tuge i ćežnje niti u moje modre podočnjake osećaću se loše. Ako te možda negde sretnem i ako ti pogledaš u moje oči nemoj se čuditi, osećaću se loše, jer je u njima ispisan ceo moj život. Zato te molim, ako me možda sretneš, Ne gledaj u dubinu mojih očiju udavićeš se u njihovim suzama odneće te njihova struja. Možda? Ko zna? Možda te zaista sretnem? A, ako te budem srela i ako budeš sam želim da ti još jednom makar ruke dodirnem da ih ponovo osetim. Osećam potrebu da ih opet dodirnem, potreba, satkana čežnjom od ćežnje Možda? Ko zna? Možda zbog uspomena na nas zauvek i ostanem sama? Možda? Ko zna? Možda? To samo dragi Bog zna.. Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 10/11/2013, 3:16 am | |
| I NOĆAS SAM BUDNA U SVOJOJ OSAMI I noćas sam budna u svojoj osami Sama sa sobom razgovaram U mislima sam ti blizu kao senka svetlu Nikako da ugasim svoje misli Opet pesmu beznađa sama sebi stvaram. Započinjala bih reč dok osmeh mi s'lica blista Ti bi se smejao i svaku moju reč završavao Ti bi nastavljao a ja bih zaćutala U mojim sećanjima tako si mi blizu Ko’ suza što je oku bliska. Vazda sam u proceni svojoj grešila Prosipam sebe i svoju tugu po meni Sve što sam osećala u sebi sam zakopala Zaćutala sam u osami Da ne podignem maglu koja me obavila. Ja nikoga ne sanjam nit’ se nekom nadam Koga li ti sanjaš ? Volela bih znati Il’ si utonuo u predubok san Znam kada sanjaš da se tiho smeješ Kradom sam posmatrala tvoj osmeh nacrtan. Dok noćas sebi ravnodušnost nudim Dok zora sa mnom ovu pesmu peva Uzalud se nadam nadu da probudim O ljubavi što umrla je, srce još sneva A duša se još nada, da nekoga ljubi.. Autor, Marija - Maca Milenković. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 4:50 pm | |
| KULA Sklonila sam se u jedno samo moje sklonište Žena prošlog jučerašnjeg vremena Žena od pre nekoliko desetina godina U čijim je očima vatra poput munje gorela Snaga Bogom data kao od brega odvaljena Čijim je telom nekada vatra gorela. Vatra se davno ugasila a snaga je nestala. Posmatram moj lik gledam ga u ogledalo Vidim - šta vidim ? Uplašeno lice Godinama zabrinuto umorno promenjeno Zidine nekada prelepe Kule oronule su Stubovi kao od granita popucali su Pod teretom povijeni srušeni su Bodljikavi zarasli u korov nikoga ne puštaju. Kad sam pre mnogo godina igrala i pevala I ptice bi od sreće sa mnom zapevale Kada sam pre mnogo godina trčala Reke bi sa mnom jurile brzacima Znale su da zalutaju s’puta da s’krenu U njima nepoznate pritoke brze i daleke Prolazile su za mnom sve jaruge preke. Ali su me polutani i izdanci od ljudi Poput poređanih karata srušili Pred svetom lažni artisti i licemeri Sve što je cvetalo i pevalo u mojoj Kuli Uništile su sluge bordelja i kaljugari Ali nemožete mi ništa jer moje je telo Hram Sveto mesto mojih pesama i umetnosti Sva ta blatnjava sećanja pothranjena su U moju Kulu tajni prepunu prašine Koju ne otvaram zbog tuđih grehova Ko ih je počinio ? Možda moj otac ? Ili možda otac moga oca ili praotac praoca ? Dok je hajdukovao i nadmetao se s’turcima Koji su našim planinama harali petstotina godina. A maler kako Bog propoveda tuče do sedmog kolena Odgovor nikada nisam saznala iako sam pitala Ljubav je okolo mene kružila ovijala skitala Meni u goste nije svraćala niti mi abrove slala Meni se u ruke nikada ljubav nije zauvek uspavala Ostali su dani koji više ne pripadaju meni I zidine praznog prašnjavog skloništa. Za mene nije ostalo gotovo ništa Osim moje Kule i neba koje je podareno svima Osim muzike koju slušam a koja se svira za sve A Sin neba moj otac - otac je svima I dobrima i zlima, huliganima i otpadnicima U mojim očima nema više nade za mladost Gledam svoje lice u ogledalo plašim se U njemu me posmatra sasvim drugi lik. Zavirujem u Kulu gde godinama obitavam Gledam sada već prošlu lepotu jednog vremena Vremena u kojem moje godine nedostižu U tom nekada čudesnom hramu čvrstih zidina Natrpana je i neobrisana višegodišnja prašina Po njoj crtam simbole stečene mudrosti I znam ne možemo uteći od sudbine preke. Ostali su mi dani koji pripadaju drugima Moj hram tajni zatrpan je mislima U njemu je hladno večita je zima Virim u njegove sačuvane obrise Nevoljno otvaram moju knjigu sećanja Možda tuče maler sve do sedmog kolena Ko zna ne zna niko a kako bih znala ja. Provodim dane koji pripadaju drugima Prohujalo je vreme poput olujnih vetrova Koji svrate da je posete i trulo lišće počiste Ona im je stanica na njihovom dalekom putu Ostali su potoci kiša koji se posle oluja slivaju Ostale su prazne čaure od gusenica izleglih leptira Vetrovi ih pokupe da svoje stanište počiste. Ostali su jedri uveli busenovi plavih ljubičica Koje su nekada cvetale zanosnim mirisom U Kuli su sva gnezda davno napuštena Ne čuje se više zorom poj i cvrkut ptica Ostali su dani koje čekam da dolaze Ostala je sama i prazna samo moja Kula Moja Kula - JA... Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 4:52 pm | |
| Bestid ! U ponoru mog dubokog tamnog sna, Bestid sam svoj spoznala Vidim u vatri htenja nas raskomadane, Vidim užas ponora i nas izgubljene. Lutamo beskrajnom pustinjom peska Spojeni lebdimo kroz oluju ljubavnog vetra. Oblikujemo okvire naših htenja Sve stanice smo prošli i bez stida produžili. Pesak nam je iz ruku klizio kao voda Topao vazduh duvao nas je uronili smo jedno u drugo i sve se spojilo Kao da su se Nebo i Zemlja zaljubili. A nas dvoje sami u jedno smo se sklupčali Ne vidim više oluju, niti pesak što oči peče Čujem samo umilnu muziku bestida Koja me u tebi besomučno vuče Dok nam se usne kroz oluju traže. Stare kao stare ladje smo koje se njihaju, Ne vidimo ništa i nikoga, ne čujemo više oluju. Još u sebi nosimo urlik podivljalog mora Pomahnitala tela drhte nam pred odbeglom mladošću Ponikli ni iz čega kao deca smo bili našim rukama i peskom povijeni. Predati zemaljskom bolu s'odbeglom radošću Zaronili smo bez imalo stida u smirenu ekstazu Tražili smo davno ugašeni bljesak svetlosti u našim očima. Te noći u mom tamnom snu, našli smo se Prošetali smo olujnom pustinjom peska i bestida Bože, oprosti meni bludnici, gresi su moji veliki Nisam išla putem neznanja, već putem bestida Bestid me kao roba prigrlio, iz čaure sam izletela Bila sam te žedna dušo moja,bio si mi potreban Bila mi je potrebna oluja kao umirućem voda. Autor, Marija Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 4:52 pm | |
| JA NOĆAS PRIČAM Ja noćas pričam jednu priču koja je samo nama znana jednu priču, ooo, kada bi ljudi samo znali divnu priču pričam o nama da je čuju, da je imaju, dožive, sigurno bi zastali kada bi samo znali da smo jedno drugog krali od vremena, od zaborava od večitog umiranja. Nemi zidovi su sada, dok pričam, moje sklonište, od mene same, odsjaj lampe moju senku s kriva, čujem sebe, čujem tišinu, čujem svoje srce, čujem svoju dušu kako diše čujem da peva našu himnu. Čujem kada mi kažu sećaš li se svega? Sećaš li se nas? Kada smo vas u polutami skrivali od vas samih, od sveta mi smo vas čuvali dok ste zagrljeni pripijeni jedno uz drugo zorama priče pričali, s nama ste, o životu snivali a mi, mi smo vas skrivali. Ja noćas pričam priču koja po mojoj duši prebire čujem u sebi glasove koji me zovu, zovu me divljine strasti zovu me tvoje reči, nikako plamen da se ugasi hoću li sebe od tebe s pasti. Sećam se, kada si mi rekao mila moja, hoćemo li ostati zajedno zauvek, pitala sam te hoćemo li sami sebe od sveta spasti ? Nisam ti rekla ništa a šta da ti kažem, kada mislimo isto hteo bi da te lažem, lagala sam te, da bih te umirila da bih ti snove, uz mene podarila. Lagala sam te, a znaš zašto, da ti ne kradem to malo sreće koju si sa mnom imao o kojoj si snivao, mir si sebi darivao iako si znao, da te lažem rekao si mi da znaš, da te lažem znao si sve, znao si, znam da si znao da si naše vreme krao, da si sebe lagao, lažnim nadama se hranio a znao si, da, znao si da je naše vreme prošlo znao si, da je rastanak tako blizu da se zauvek razidjemo, znao si da moramo jer smo dva sveta ja sam bila Nebo a ti si bio Zemlja znao si, da ne kršim svoju reč znao si da ono što sam rekla jača sam nego bila koja stena znao si, a ipak... uporno si se vraćao u moje snove, u moje misli u moje ruke koje se nisu branile, znao si da ćemo jedno drugome biti samo uspomena. Olovka sada piše, ruka drhti sećanja naviru, mene si krao, ja sam tebe krala od surove stvarnosti od vremena, od zaborava moje vreme, moje misli uvek su tebi letele tvoje vreme, tvoje misli uvek su meni letele kao jato gladnih ptica, priznam, priznaj sebi ne morać meni u nama je negde duboko znali smo i ja i ti duboko u nama je, čučala Kukavica. Iako sam ti rekla da smo pročitana knjiga nisi verovao, ili nisi hteo da veruješ hteo si dalje da me kradeš od mene same, od života. rekla sam ti, da ja nemam vremena a ti? Da ga imaš za mene i na pretek da ćeš me zauvek proganjati svaki dan govoriti moje ime svakog proleća, svake zime dok ti sećanja dopiru izgovaraćeš moje ime, rekla sam ti, da smo mi dva sveta zamolila sam te, molim te i sada dok noćas, pričam s tvojom senkom u mojim mislima koja šeta zaboravi me, vreme leči sve, pa i tugu koju nosiš i s kojom živiš ima toliko mnogo žena koje te mogu voleti kojima isto tako možeš da se diviš, kao meni klanjam se tebi čoveče koji si me voleo i voliš me još uvek klanjam se tvojoj seni zatvori knjigu koju smo pročitali stigli smo do samog kraja, davno, povratka nam nema, oboje to znamo zatvori knjigu koja priča o nama ispunjena je, nema više praznih stranica za nas, ja noćas pričam o nama, šajem ti poruku ovom pesmom a iz nemih zidova, čujem... čujem i dalje tvoj glas... Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:31 pm | |
| JA ZNAM Ja znam da nisam samo ptica Koja je tu da samo leti Ja ima svrhu postojanja Svi smo ovde s razlogom Da volimo da se dajemo Da ljubav širimo oko nas Ono što sami sejemo To ćemo vremenom i žnjeti Pružimo ruke jedni drugima U davanju je spas Ja znam Da nisam samo pepo sivi Ostao od ugašenog ugarka Da nisam još dogorela vatra Čijoj se toploti još neko divi Čije srce još mogu da grejem Pahuljama mojih pogleda Još mogu ljubav da sejem Ja znam Da nemogu uvek da se lako dižem Da poletim da budem Feniks I kada mogu i kada ne mogu Znam da moram uvek iznova Da dajem deo sebe da bi dali meni Znam Da smo svi ovde s razlogom Pustimo duše da dišu Dajmo slobodu mislima Otvorimo sebe Da bismo mogli da se damo Ja znam šta sam juče htela Znam i koliko sam mogla Sve je u nama I istina i sreća i bol zakopana Ja znam da nisam dogorela vatra Da nisam samo pepeo postala Ne znam šta još mogu dati Kada bih znala ja bih dala Još jedan svežanj ljubavi Sakriven je duboko u meni U meni negde duboko spava Tebi koji čitaš ovu pesmu Tebi bih ga sljubavlju dala Ako ti treba uzmi ga Neću oklevati daću ga Da ću baš možda tebe usrećiti To nisam znala Ali ja sigurno jedno znam Znam da bih ti ga dala Kroz ovu reč koju pišem Preostalu ljubav šaljem prijateljima I deo sebe s njom i to znam... 24. 10.2011. Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:33 pm | |
| Kako da zaustavim misli - Moja beleška. Kako da zaustavim misli Kako da zaustavim ruke Da zorom ne traže tvoje Koga da grlim umesto tebe Ostale su samo misli prazne A zidovi sobe su tako hladni Makar me u mislima samo dotakni U snu me uz sebe lagano primakni. Kako da pored tvog imena Spominjem drugo ime Jer sve što smo imali nas dvoje Ne možemo sakriti ni u jedan vir Ni na jedno sakriveno mesto Jer sve što je tvoje, beše i moje Jedno drugom smo bili nadanje Jedno drugom postadosmo stradanje. Bili smo jedna nota, jedna pesma Iz dveju duša jedna melodija Kako da zaustavim misli da ka tebi ne lete Bili smo iz dveju duša jedna misao I koja to muka još drži nas zajedno? I posle toliko godina, jedno na drugo mislimo Još čujem našu zajedničku melodiju Uzalud u prazan i mrkli mrak pružam ruku. Autor, Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:34 pm | |
| PO ZIDOVIMA MOJE DUŠE IGRAJU SENE U mraku sam i ne znam da sam u njemu Ne brojim više koja je zora po redu Težina mojom dušom vlada Mrak u meni i okolo mene Brine se o meni o našem kućnom redu. Na tamnim zidovima moje duše igraju senke Igru pomno prati večiti mrak Davno je zaspao dubokim snom spava Ugnezdio se kao tek rođeni ptić Tu mu je najlepše tu godinama obitava. Tu je našao dom u meni odavno spava A stisnute ruke slova sama pišu Oteta mi je iz ruku lična sreća Od mene same ili od vremena, Ko zna tamne senke od mojih misli same se njišu. Usnuli snovi nadolaze i uvek su isti Mrak je okolo mene a ja ga ne vidim Ne vidim da dolazi nam novi dan Pišem tebi a govorim sebi, sveokolo njiše se Dodje još jedan dan dok se slože moje teme. Ali ja znam da pisaću i sutra Dok me ne odnese ovo surovo vreme Promenila sam se, nisam vise ista Nista ne govorim samo ćutim, pogleda ne blista A šta da kažem usta mi nema, sama se stisla. Otupele mi misli gledaju oči u prazno Gledaju tuđe osmehe, gledaju u druge ljude Pljušte vestački naizgled rođački poljupci Niko da prizna sebi da ovo je surovo vreme Naizgled tople reči odjednom dobiše zube. Mrak je okolo mene svuda je okolo tama A ja sam tu negde izemdju svih njih njišem se Tu sam naizgled snjima a opet i dalje sama Boljem sutra beznadežno godinama težim Surovo život sudbinu mi kroji i godine broji. Osećam prazninu od koje se ježim i bežim Godinama ja se nje bojim jer u duši mi rana Zato sam tužna, jer rana ne zarasta, jer sam sama Mrak okolo mene u duši mi godinama obitava Odomaćio se, dobro mu je, samnom odavno spava. Svetiljke davno su u meni ugašene Nema ko da upali bar jednu da zasvetli Da mi mračni put beskrajne samoće obasja Mrak, čudni moj saputnik saživio se sa mnom Tu mu je najlepše gde sada caruje i obitava. S njim u zagrljaju već odavno moja duša sama spava Tamnim zidovima igraju senke, igram i ja snjima Pitam, ko je tu? Koga to u sobi samnom ima? Dok to pitam stižu mi u mislima nove teme Ustajem želim da pišem još, dok ne dodje nova zima. U rečima utehu tražim, prazninu utapam Iako je mrak, ja po zidovima pišem i brišem Pisaću da uplašim mrak koji odavno plaši mene Molim Boga da me čuva zlih misli ruke sklapam Pišem i pisaću ja u njemu dok me ne odnese vreme. Igrajte senke, ali dajte mi snove da mogu da sanjam Da mogu da sanjam sve, koliko vas ima Da vas sanjam i da pišem sve dok mogu, dok dišem A kada me naljutite mogu i da vas brišem Ne mislim na sutra, niti koja je po redu zima. S'mrakom igrajte i pevajte na zidovima moje duše Odavno su ostareli, oronuli su, sami se ruše Igrajte i pevajte koliko želite i koliko vas ima Još bezbroj sumornih praznih i samotnih noći Mojom dušom vladaće mrak i večita zima Vi ih rušite, a ja, Ja ću da ustajem i da još pišem sve dok dišem.... 27.04.2012.god. Autor, Maca Milenković. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:36 pm | |
| Ne ostavljaj me samu! Ne ostavljaj me samu Ne ostavljaj me samu ni na jedan čas Ne idi nikuda, neka se naše ruke spoje Jer putnik sam koji traži samo utehu Gde bi mogao da sakrije srce svoje Sećam se zaveta kojeg smo si dali Beše to davno, još smo bili mali. Bili smo još deca, al' ljubav nam je bujala. Čuvali smo jedno drugo za buduća vremena Kao ptice o kavez lomili smo krila Pazili smo sebe od sebe od sagrešenja Nisu zamirale naše želje ni naša htenja Al' pazili smo jedno drugo od sagrešenja. Bili smo ko dva druga na različitim putevima I uvek smo išli jedno bez drugo u mimohodu Bili smo dve iskre koji plamte u sopstvenoj vatri Duboko svesni da smo još biljke zelene Tim dvema biljkama koje same još tavore Ovim nemim rečima ja odajem Odu. Govorila sam ti uvek, govorim i sada sve, Ne ostavljaj me samu nikada, ni jedan čas Ne idi nikuda, neka se naše ruke spoje Al' uzalud, nisi hteo, ili nisi želeo da čuješ Ljubavlju i brigom ispunjenog za sutra, Moj tihi šapat i jecaj, moj skoro nečujan glas. Dal' smo tu negde u igri još nas dvoje? Dal' će naše ruke konačno da se spoje? Jer naša je ljubav postala kao most od stakla Čiji noseći stubovi nisu više od betona Il' je najbolje da odem u obilazak sopstvene duše I da se tamo zauvek sakrijem od tebe i od sebe. Autor, Marija Maca Milenković. 15. април 2013. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:38 pm | |
| Pusti me da te ljubim uželela sam te se Pusti me da te ljubim uželela sam te se Željna sam tvojih usana Pusti me da te milujem, dodirujem Želim tvoje telo još da mirišem Da te oslušnem, da naslonim glavu Na tvoje grudi da se priljubim, silno te zagrlim Koje samo ja znam da milujem i ljubim Onako, nečujno kako samo ja umem Samo ja tvoj uzdah mogu da razumem Onako tiho želim prstima da te opipavam Da uživam u svakom damaru tvog tela Daj mi da te još volim, da ti usne ljubim Samo to želim, samo sam to i htela I dok me privijaš, stežeš, dok me silno ljubiš Pripijen uz mene oznojen i vreo Znam da si samo i ti to dušo hteo… Autor, Marija – Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:39 pm | |
| Nebo mi kaže da moja priča još nije gotova Nebo mi kaže da moja priča još nije gotova, da treba samo još malo vremena, da moj san postane java. Ha? I tako iznova i iznova svake godine, od godine, pa dogodine, pa sve tako redom do nove godine i prođoše mi sve najlepše godine. A za divno čudo meni nebo i dalje govori da sam blizu cilja a ja nikako da stignem. Mi ne postojimo, kako da nas napravim, stvorim, otelotvorim? Srećna ti Nova Godina bezimeni... Autor, Marija - Maca Milenković | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:41 pm | |
| U MOM SRCU ZAUVEK SPAVA MI TVOJ LIK U mom srcu zauvek spava mi tvoj lik Na usnama spava mi tvoje ime Koje niko ne izgovara više osim mene Ali uvek živi u meni Na mojim usnama lebdi tvoje ime Ime jedne divne mlade žene U mom srcu zauvek spava mi tvoj lik Čuvam ga zauvek od zaborava Misli mi otupele a suze presahle Prošle su mnoge duge godine Ali ne prestajem da tugujem Za likom jedne divne žene Za srcem koje je rodilo mene Za tobom mama, koja si ovog dana 21.10.1965. god. rano zorom Baš tačno u minut u ovo vreme Bez pozdrava bez zagrljaja Zauvek si otišla i ostavila mene Ostale su moje ruke prazne Za tobom zauvek ispružene. Pamtim tvoj zadnji pogled Pogled okopnele mlade žene Gledala sam kako mi mila moja Pred očima kopniš i veneš Moj krik za tobom čule su sve ptice Dok sada suza mi suzu stiže Ja tebi majko ove reči nižem Isplakala sam ti ime majčice Ime meni najdraže žene Pevam tebi koja si me pod srcem nosila Bez tebe sam rasla tužna i sama Bila si mi sve, svo moje nadanje Moje jutro, moj osmeh, moja radost Bila si moj blistavi sunčev zrak Koji me jutrom nežno budio Lagano bi me pomilovao i poljubio Bez tebe mi je bila surova mladost Teško i mučno mi je bilo odrastanje Ceo moj život je surovo stradanje Ti si bila moje najdraže skrovište Kada sam plakala ili bila uplašena Ruku si pružala, po kosi me milovala Kada sam sanjala, tiho si me budila Tešila bi me da je to samo san Da već sviće novi dan A onda ovog hladnog oktobarskog dana Prekinuo se svaki moj dečiji san Uselio je u moje maleno dečije srce Večiti tužan užasan nepresanjani san. Na usnama spava mi tvoje ime mama Bila si mi sve, moj uzor i najlepša dama Dugo sam, jako dugo bez tebe sama Suze su mi presahle a oči traže te Sve moje poglede i nadanja za tobom Odnele su sve prethodne zime i godine Jecalo je i nebo sa mnom od moje tuge Pitala sam tada Boga iako sam bila mala Snjim sam pregovarala i obećao mi je Da ćete pustiti da dođeš u moje snove Ako možeš samo još jednom dođi Dođi u moje snove čekam te Na tvoje grudi privij me, i zagrli me Šapni mi da si tu, da čuješ me Kažu da umrli vide sve, paze na nas Kažu da ponekad čuješ im glas Kažu da ponekad čuju naš glas Ako me čuješ mila moja sada Pogledaj me i šapni mi kao nekada Nauči me da ne tugujem toliko Željna sam te zauvek ostala Ceo moj život si mi nedostajala Samo da razgovaramo nas dve Od Boga ne tražim ništa više Ali znam to je nemoguće Tražim te i dalje u sve oktobarske kiše. Gde da sakrijem sva propala nadanja Kako da prebolim sudbinu tvoju Mene od tebe Bog odvoji tako malenu Na usnama spavaće mi uvek tvoje ime U mom srcu zauvek čujem još tvoj glas U grudima spava mi tvoj dragi lik mama. Jednom si mi rekla, kćeri moja Ne zaboravi me ako mi se šta desi Svakog mi proleća Belu Radu donesi Kad ih pomirišem ja uvek lakše dišem I ako odem ti s’proleća pamti Ljiljane i Belu Radu uvek mi donesi Da ih pomirišem i tamo gde idem Da mogu i tamo lakše da dišem… 21.10.2011god. 03h.50.min. Autor, Marija - Maca Milenkovic | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:43 pm | |
| PONEKAD SAMO POŽELIM Ponekad samo poželim Malo više od ove tišine i kiše, Što mi suze i snove Toplim kapima sa betona briše, I svaka moja tiha pesma Samo za mene diše, Samoća me pritiska I ona sama ove rečenice piše. Teško je slomiti moj kliše Mog praznog lutanja i ćutanja Teško je zameniti Moje nebrojane hladne noći Kada sam bila sama i bez moći Čekala sam tebe misleći Da će svo ovo nevreme proći. Ali mi čemer ne daje mira Za one meni drage osobe Kojih više pored mene nema Oni su našli mir Zauvek su nestali, otišli Majčini tužni prazni pogledi S njima i njene tihe reči utehe I znam da nikada više neće doći Ostale su mi blede uspomene Pred očima ne nestaju mi slike Na njene usahle oči Na njene tupe i tužne poglede Svi njeni nemi pogledi i sada Igraju pred mojim očima Kao note tužne muzike Usamljena i tužna shvatam, Da naš život kratak je Težak surov gorak je Shvatam da gde god krenem On kao avet prati moje korake. Znam, moje vreme već prolazi I slobodno kažem da postajem Deo jedne izgubljene mladosti Moje neproživljene ludosti Nedoživljene a sanjane ljubavi. Polako postajem jedan deo Neželjene surove prošlosti Zato i nemam za sebe ništa Da kažem što dušu teši A nemam ni za vas nikakve novosti Ne želim više ništa da znam Ne želim da znam ništa šta će biti I gde će me život dalje odvesti. Zastanem i zavirim u vrt moje duše I gledam kako ja - moja ruža vene Počinje kao moj osmeh da bledi, Tada se suočim sa istinom Shvatam da mladost je prošlost Da moj osmeh prestaje da vredi A kada padne noć Sve u meni samoj se zaledi Kada se sva svetla pogase I kada se poslednja sveća ugasi Izmedju neba i zemlje Ostaju moje hladne ruke Za tebe, za mene, Igraju senke ispred očiju Ah tražim te al ne vidim te A moje ruke ostaju prazne Ispružene su i zarobljene U lavirintu mene same U korovu moje duše Jedne usamljene osobe Za tebe ovog časa daleke Za mene nesmirene U lavirintu mene same Kao avet igraju senke Između neba i zemlje Ostala sam samo ja I moje hladne ruke daleke Moje oči, od pogleda tražeći te Postaju suzne i nesmirene. Ponekad samo poželim Da prestanu ove sumorne misli Da nestanu svi oni Da se zauvek od mene izgube Oni koji su me sobom pritisli Da moje misli i moje ruke Ostanu slobodne a ne zarobljene da mi pred očima ne igraju slike Kao note tužne muzike Koja mi u ušima odzvanja Koja u meni bez dozvole uranja. Tada shvatam istinu, da Deo sam jedne neproživljene mladosti Deo sam izgubljenih radosti I polako tiho i neprimetno Iz dana u dan iz trena u tren Postajem deo jedne generacije Koja se primiče prošlosti I zato za vas nemam novosti. Ponekad samo poželim Poželim jako i silno Da sam samo sama i ništa više Niko i nikada ne može Niti će moći da promeni mene Moje misli i moj žvotni kliše ! 10.07.2011 god. Autor, Maca Milenković, Niš. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 2/5/2014, 6:49 pm | |
| PO ZIDOVIMA MOJE DUŠE IGRAJU SENE U mraku sam i ne znam da sam u njemu Ne brojim više koja je zora po redu Težina mojom dušom vlada Mrak u meni i okolo mene Brine se o meni o našem kućnom redu. Na tamnim zidovima moje duše igraju senke Igru pomno prati večiti mrak Davno je zaspao dubokim snom spava Ugnezdio se kao tek rođeni ptić Tu mu je najlepše tu godinama obitava. Tu je našao dom u meni odavno spava A stisnute ruke slova sama pišu Oteta mi je iz ruku lična sreća Od mene same ili od vremena, Ko zna tamne senke od mojih misli same se njišu. Usnuli snovi nadolaze i uvek su isti Mrak je okolo mene a ja ga ne vidim Ne vidim da dolazi nam novi dan Pišem tebi a govorim sebi, sveokolo njiše se Dodje još jedan dan dok se slože moje teme. Ali ja znam da pisaću i sutra Dok me ne odnese ovo surovo vreme Promenila sam se, nisam vise ista Nista ne govorim samo ćutim, pogleda ne blista A šta da kažem usta mi nema, sama se stisla. Otupele mi misli gledaju oči u prazno Gledaju tuđe osmehe, gledaju u druge ljude Pljušte vestački naizgled rođački poljupci Niko da prizna sebi da ovo je surovo vreme Naizgled tople reči odjednom dobiše zube. Mrak je okolo mene svuda je okolo tama A ja sam tu negde izemdju svih njih njišem se Tu sam naizgled snjima a opet i dalje sama Boljem sutra beznadežno godinama težim Surovo život sudbinu mi kroji i godine broji. Osećam prazninu od koje se ježim i bežim Godinama ja se nje bojim jer u duši mi rana Zato sam tužna, jer rana ne zarasta, jer sam sama Mrak okolo mene u duši mi godinama obitava Odomaćio se, dobro mu je, samnom odavno spava. Svetiljke davno su u meni ugašene Nema ko da upali bar jednu da zasvetli Da mi mračni put beskrajne samoće obasja Mrak, čudni moj saputnik saživio se sa mnom Tu mu je najlepše gde sada caruje i obitava. S njim u zagrljaju već odavno moja duša sama spava Tamnim zidovima igraju senke, igram i ja snjima Pitam, ko je tu? Koga to u sobi samnom ima? Dok to pitam stižu mi u mislima nove teme Ustajem želim da pišem još, dok ne dodje nova zima. U rečima utehu tražim, prazninu utapam Iako je mrak, ja po zidovima pišem i brišem Pisaću da uplašim mrak koji odavno plaši mene Molim Boga da me čuva zlih misli ruke sklapam Pišem i pisaću ja u njemu dok me ne odnese vreme. Igrajte senke, ali dajte mi snove da mogu da sanjam Da mogu da sanjam sve, koliko vas ima Da vas sanjam i da pišem sve dok mogu, dok dišem A kada me naljutite mogu i da vas brišem Ne mislim na sutra, niti koja je po redu zima. S'mrakom igrajte i pevajte na zidovima moje duše Odavno su ostareli, oronuli su, sami se ruše Igrajte i pevajte koliko želite i koliko vas ima Još bezbroj sumornih praznih i samotnih noći Mojom dušom vladaće mrak i večita zima Vi ih rušite, a ja, Ja ću da ustajem i da još pišem sve dok dišem.... 27.04.2012.god. Autor, Maca Milenković. | |
| | | Maca Milenkovic
Broj poruka : 344 Godina : 67 Location : Niš - Beograd - Novi Beograd Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga Datum upisa : 09.10.2010
| Naslov: Re: Maca Milenković 8/8/2014, 4:48 am | |
| Душа се к’о у клупко свила Погледом грлим звездано Небо узалуду тражим тебе моја једина звездо, где ли су сада руке твоје лутам мислима носи ме пучина црног бескрајног пространства точе се мисли моје, к’о звезде се роје. Умирујем чежње душа се к’о у клупко свила пред мојим чежњама и ноћ је занемела једино чујем бат мојих корака који узалуду траже стопе твоје молим небеска пространства молим их да ти пренесу мисли моје. Трагаш ли за мном као што ја трагам за тобом загрљени празнином тражимо једно друго ал’ све је прекасно за мене, за нас једино у овим мојим римама од саме себе бежим бежим од суморних мисли и тражим спас. Душа се к’о у клупко свила било би ми лакше само када бих те макар дотакла само још једном бих те пољубила душу бих умирила само када бих још једанпут с'твојих усана нектар попила душу бих мучену и празну умирила... Аутор, Марија - Маца Миленковић 8. август 2014. у 04:25 | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Maca Milenković | |
| |
| | | | Maca Milenković | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 2 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 2 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » SEVERNA GRANICA6/3/2024, 6:05 am od Nostromo » medeno24/9/2023, 4:22 pm od Dusica Pajovic » Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet11/5/2023, 5:25 pm od majacvet » priznanje2/4/2023, 9:10 pm od SaMar » КАД ВОЛИШ20/10/2022, 12:43 am od ZEX » O ČEMU TI TO? - CECILIJA20/6/2022, 3:45 pm od meseceva rosa » Ulične svetiljke....osvetljavaju srca,kad nadodju nemirne oluje morske...30/4/2022, 2:55 am od Tool » Nemir-Mirjana Vujicic10/2/2022, 2:41 am od meseceva rosa » Na obodu neba15/11/2021, 7:56 pm od Marr Inna » Plavi tonovi...12/10/2021, 1:52 am od meseceva rosa » Kada noć bježi pred jutrom22/9/2021, 7:40 pm od Laufer » ANAMNEZA1/2/2021, 9:53 pm od ZEX » PSALMI LJUBAVI6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović » ПИСМА27/9/2020, 9:02 am od ZEX » GRESNIK22/9/2020, 4:34 pm od inadzija » Filip Petrović - pesme8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic » Biserje mojih godina godina31/5/2020, 11:12 am od Masada » Iluzija bljeska-Mirjana Vujicic9/1/2020, 12:24 pm od Beskraj » U tragu najlepseg sna9/1/2020, 2:17 am od meseceva rosa » Niti tišine9/1/2020, 2:03 am od meseceva rosa » Moje misli kroz poeziju....9/1/2020, 1:43 am od meseceva rosa » midjika9/1/2020, 1:13 am od meseceva rosa » Haiku ili ako ne ide, minijatura koja liči na Haiku6/12/2019, 4:24 pm od CECILIJA » Pred onaj tren sna ja ...26/3/2019, 11:12 pm od CECILIJA » NEŠTO, E, BAŠ SAD TI PIŠEM!14/3/2019, 8:45 pm od CECILIJA » Naslov: Šta je to pisac hteo da kaže? od Cecilija21/1/2019, 6:02 pm od CECILIJA » Odgovori na pitanja-Mirjana Vujicic5/1/2019, 8:46 am od ZEX » Kad je poezija? Sta je poezija?28/11/2018, 8:23 am od ZEX » Molim za mišljenje u vezi mog pisanja18/11/2018, 5:17 pm od majacvet » Dnevnik izgubljenog prolaznika-Mirjana Vujicic16/11/2018, 12:34 pm od Beskraj » ČISTILIŠTE - Plavooka9/10/2018, 8:21 pm od Plavooka » VESNA RADOVIĆ5/10/2018, 2:21 pm od Bezmerje » Nemam vise vremena...-Mirjana Vujicic28/8/2018, 8:55 pm od Beskraj » Prve pesme o tebi...22/6/2018, 7:39 pm od meseceva rosa » Nemir-Mirjana Vujicic12/2/2018, 10:04 am od Beskraj » Mokily vs Masada12/10/2017, 12:12 am od meseceva rosa » SVITANJA30/9/2017, 9:25 pm od meseceva rosa » Sve moje ljubavi29/9/2017, 6:30 pm od meseceva rosa » hajde da nabacamo po koju gomilicu stihova na temu PUTOPISI4/8/2017, 11:52 pm od Gost » sklepano u radionici25/7/2017, 11:53 am od SaMar » Gluvi sat22/5/2017, 8:55 am od Masada » Moja Poezija - Ljuba Obradović3/5/2017, 2:16 pm od ljuba-trebotin » Lude Ludule je usamljen13/3/2017, 7:27 pm od Lude Ludule » Ostavi mi snove...16/1/2017, 10:22 pm od usamljeni.maslacak » Nema te13/12/2016, 9:48 pm od ladykatarina » Nekada i sada12/12/2016, 2:29 pm od Malicrni » Nešto novo12/12/2016, 9:29 am od Malicrni » KORAKOM SNOHVATICA...- Najda M. vs Pajac Hus29/11/2016, 6:54 pm od Najda M. » Negde između dva sveta19/10/2016, 10:48 pm od meseceva rosa » Iskrice...13/10/2016, 12:42 am od ... |
|
|