LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Maca Milenković

Ići dole 
3 posters
AutorPoruka
Masada
Administrator
Masada


Muški
Broj poruka : 9706
Godina : 62
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime8/10/2010, 7:20 pm

KADA SE SVETLA POGASE -----MOJA BELEŠKA

KADA SE SVA SVETLA POGASE

Kada se sva svetla pogase
i kada moja gluma
s'mrakom prestane,
kada me ostave svi
koji su tu iz potrebe,
kada skinem masku
koju nosim danima,
da niko ne primeti
ništa i šta me boli,
ostaju mi četiri zida
i ti u mislima,
tada u mraku vidim te,
oči se navikavaju
na tvoj lik,
Izranjaš iz tame
sablasno mi oduzimaš
željeni mir i s'nove,
u koje očajno
želim da utonem,
odložene misli bude se,
sablasna tama pokriva me,
čeljust čemera i praznine
iz mraka vreba me,
s'njom i ti, tvoj lik,
okrećem se,
pred očima slike,
palim svetlo, tražim te,
tišina oko mene
obavija me, steže mi telo,
prazna soba i ja,
ostajemo same
graške znoja osećam
oblivaju mi čelo,
njena četiri zida
sablasno me posmatraju
s'kojima nemo razgovaram,
nemi su svedoci
moje ćutnje,
mojih s'nova i košmara,
ponekad plačem
ponekad se smejem,
snovi me more
kada bi mogli
ga govore,
ne bi imali šta da kažu
osim tišine
koja nas obavija,
o njima nikome ne govorim,
nemam kome da ih kažem,
kada se sva svetla pogase
moja gluma prestaje,
s'kidam masku s'lica
koju moram da nosim,
da ničiji pogledi ne vide
ne primete moje poglede
da sam samo ja,
u četiri nema zida
moje sobe,
s'kojima se družim
s'kojima delim sve
radost i samoću,
moja četiri zida
moji su prijatelji,
kada se sva svetla pogase
i tama me obavije
čeličnim zagrljajem,
sami smo, tišina i ja
tvoj lik se tada pojavi
na sva četiri zida
moje sobe, nem i tih
tu je vidim ga,
ne tražim ništa od tebe
samo mir bi htela
za moje s'nove,
s'kidam masku s'lica
tada sam, samo ja
ona prava,
moja maska pada
kada se sva svetla pogase,
tišina i ja...

Niš, 08.10.2010 god.
Autor, Maca Milenković
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Masada
Administrator
Masada


Muški
Broj poruka : 9706
Godina : 62
Location : Zemun
Humor : Jok
Datum upisa : 05.10.2007

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime16/10/2010, 4:32 pm

DODJI I BUDI MOJA NOĆ

Dodji, dodji ti Andjele
kojeg ne vidim, koji si moj
u ovu noć, s tvori se,
otelotvori se, koji si moj
u svaku noć.
Probudi ovu tišinu
koju ne čujem
probudi ovaj mir
koji me oduzeo,
otvori prozore moje duše
koji su zatvoreni
da udje zračak Sunca
da udje tračak nade,
dogradi ovu sobu
da ima mesta za dvoje,
sruši ovaj zid
da mi budeš bliže,
podigni ovo Nebo
da je još više,
otkloni ove misli
koje me bude,
zaustavi ovu kišu
da mi ne kvasi oči,
obrši kišne kapi
od moje kose,
zagrej mi moje ruke
opuštene,
ispričaj mi reči
koje želim čuti,
otvori moje usnule oči
i postani moja duša
postani moj san s nova.
Budi ti moja noć
tako si mi govorio,
tako si mi šaptao,
bila sam ti san
koji te budi, bila sam ti sve
u sve tvoje i moje
prethodne godine,
u obzorju tišine
budio si ti mene.
A sada? ostao je samo trag
tvojih stopala, koje još čujem
na tepihu moje sobe,
čujem odzvanjanje
nemih reči koje su nečujne,
koje ne izgovaraš
čujem moje reči
koje ne izgovaram,
hoću podignuti kapke usnulih oči
koje ne otvaram,
hoću skinuit hladnoću
od nje, hladno mi je,
otkloni trag crne noći
ove mračne mučne tišine,
otkloni od očiju
ovu tešku senku
noćne pomrčine,
nikako i nikada
moja čežnja da mine.
Andjele moj,
dodji i budi moja noć,
budi ti sada meni
budi mi sve željeno,
kao što ja bejah tebi.
Neka mi zora sreće
pokaže svoje nasmejano lice
neka mojim licem zarudi
osmeh mira i sreće
ti nemoj ići, ovde sada budi,
budi tu pored mene,
zauvek ostani,
budi zauvek moja noć
ima mesta za tebe uz mene,
gužva se moja postelja
od mojih nemirnih s nova
ruke moje traže te,
mrak i čežnja obavija me.
Dodji i budi moja noć
budi zauvek moje Sunce
koje se na rastanku
sa zvezdama ljubi,
budi zauvek moja zora
koja s poljpcima našim rudi,
zauvek pored mene ostani
zauvek pored mene budi,
daj se mome srcu,
da te zauvek uza se ljubi
dodji i budi zauvek moja noć,
budi zauvek sa mnom
život nam Sunce moje beži,
ostaćemo čežnjom ophrvani
ostaćemo jedno za drugo
zauvek ostavljeni čežnji
život nam neljubljeno moje,
život svakim danom beži...

Niš, 15. 10. 2010god.
Autor, Maca Milenković
Nazad na vrh Ići dole
https://poezija.darkbb.com
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime16/10/2010, 8:48 pm

Onom što ruke nema,
Rodi ih
Onom ko srca nema,
Usadi mu ga
Pa makar u stenu, ili čelik,
Tugu svoju tuguj stoički
Od tuge ne dremaj
Kroz vazduh ne plivaj,
Kroz vodu nemoj da letiš
Jer ne možeš.
Onaj koji srca nema
Što mu ti ruke rodi
Njegova je duša
Go krš, vrlet
Kroz nju duvaju
Sinajski vetrovi,
Misli mu lutaju
Pustarom sužnja
Hodnicima njegova Ada
S dušom bezumlja
Neporočne misli plutaju...

Maca Milenković,
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/11/2010, 8:46 am


VIDIM TE

Gde god krenem ja vidim tebe
ne prođe mi dan bez tvoga mi lika
misao na tebe budi uspomene
u mojoj je glavi samo jedna slika.

Neostvarena si želja, neostvaren san
da sa tobom provedem moj život celi
da ljubim te, jutrom, svaki dan,
gde li si sada ? Moj Galebe beli.

Kad navečer legnem i zatvorim oči
zgrčena u krevetu, ja mislim na tebe
samotne li noći samotna su jutra
dok se okrenuh, već mi kose sede.

Od jutra do večeri, od večeri do zore
hiljadu mi pitanja odgovora nemam
tvoj me lik godinama u snovima mori
tebe vidim, mira nigde nemam.

Osećam ti ruke, miris tvoga tela
a vreme, vreme postade neprijatelj moj
da te volim, to sam samo htela
gde si mi Galebe? Gde je sada tvoj dom.

Niš, 11. 11. 2010.
Autor, Maca Milenković


Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime12/11/2010, 6:26 am

REKOŠE MI

Ljudi mi rekoše
da te vide samog
kako ideš ulicom tužan
i izgubljen
zar te muči misao
što si me izgubio
naša ljubav beše
prava ne beše tren
rekli su mi da si sam
da ulicama ko avet hodiš.

Možda sam te ja
takvog stvorila
krivim sebe, duša ti pluta
ko morska pena
s ribama morem ploviš
s delfinima govoriš
na sprudovima
pod zvezdama spavaš
po stenama
svoju kob ošajavaš.

Rekoše mi da te vide
samog
rekoše mi da te vetar
u osamu nosi
rekoše mi da govoriš
da je tvoja ljubav
ostala lepa i besmrtna
rekoše mi da govoriš
da sam ja
još uvek tvoja medena.

Rekoše mi
da hodaš izmučena
ispijena i tužna lica
da govoriš
da sam te ja
nadvila nad grobom,
učinila robom
da govoriš
da sam ja tvoja leptirica
znaj da i ja plačem za tobom.

Rekoše mi
da ti duh i telo jenjava
da ti rana
za mnom ne zarasta
da pričaš
da te misao na mene
još više ranjava
da te moja ljubav kažnjava

Rekoše mi
da si jako bolestan
rekoše mi
da si zaspao tražeći me
sa imenom mojim
na tvojim usnama boluješ
čekaj me
tamo u drugom svetu
ljubavi moja
i ti si za mene besmrtna.

Niš, 12. 11. 2010.
Autor, Maca Milenkovic
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime25/12/2010, 4:32 am


DA TE SAKRIJEM I ZAGRLIM

Hoću
da te sakrijem
i zagrlim
ali mi ruke
vetar otvara
on me nosi
prema tebi
otvaram ruke
i vidim nema te
ne mogu
da te dohvatim
ne mogu
da te zagrlim
samo smo
vetar i ja
slušam
njegov fijuk
i šapat tišine
kaže mi tiho
da niko ne čuje
da on neće dati
da te sakrijem
da mi neće dati
da te zagrlim
odneće me
tamo
u krošnjama
gde spava
tvoja senka
da nju zagrlim
umesto tebe
iako je nema
tiha i daleka
pogledala sam
u nebo u beskraj
ti i tamo stojiš
nem i dalek od mene
tamo gde je
beskrajno prostranstvo
kojim bih morala
da plovim
da dođem do tebe
sakrijem te zagrlim
da te sakrijem
od samog sebe
i pitam te
gde to nestade
naša ljubav
moje su ruke
i dalje otvorene
vetar me još uvek nosi
medju zvezdama
ruke mi
više ne zatvara
gledam
na kojoj
ti možda spavaš
ugledah te
tužnog iznemoglog
plačeš za mnom
očajavaš
vetar te uze
i donese meni
ja te s krivam grlim
više te
nikom ne dam
ne dam te
nemilim vetrovima
ne dam te
golim krošnjama
ne dam te zvezdama
ostaćeš zauvek tu
tu pored mene
da zauvek lutamo
našim šumama
dugo tražene
ljubavi
dok god živimo
nas dvoje
i dok postoje
naše sene
ostaćeš tu
ostaću
zauvek i ja tu
bićeš zauvek
u mojim rukama
ljubavi moja
zauvek budi
pored mene
neka se stisnu
upletu
duše naše
neka čežnja
svoj dom promađe
u meni u tebi
u nama
moja
i tvoja čežnja
samo je
nama znana
hoću
znaš da hoću
da te čvrsto
zagrlim
da te zauvek
sakrijem
duboko u meni
da se sakrijem
duboko u tebi
i tu
zauvek ostanem
da spavam
večnim snom
hoću da spavam
da te sakrijem
da te zagrlim
hoću sve
s tobom.

25.12.2010 god.

Autor,
Maca Milenkovic

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime25/12/2010, 4:51 am



STOJIM I ČEKAM TE

Stojim i čekam te
vetar i kiša po meni pljušte
zatvaram oči da ponovim snove
dok s vetrom tiho kestenovi šušte
kao iz daljine tvoj glas me zove.

Stojim i čekam s vetrom šapućem
dok kapi kiše po meni liju
reči ljubavi hoću da mi kažeš
u nedra stavih tebe stavih ljubav
stavih tebe otrovnu opasnu zmiju

Stojim i čekam
da vreme i daljina učine svoje
stojim i čekam da te zaboravim
da te više ne ljube usne moje
mnogi čekaju i sa mnom u red stoje.

A koga to čekam upitah sebe
kome se nadam
koga to čekam pitam se i sada
ostaje samo jedna reč nada
koja se meni stalno prikrada.

Stojim i čekam te
nosi me prolaznost dana
nosi ve vetar samoće
moja ljubav si samo meni znana
upija me čemer čežnje.

Stojim i čekam te pusta sam padina
osećam te u više no što misliš
osećam ti još dah na grudima
suze mi trepavice prepliću
smrznuti prsti se stisli.

Stojim i čekam te
dok tiho kestenovi šušte
šapućem ti ime u grudima
drobim svoj jad zubima
dok po meni vetar i kiša pljušte.

25.12.2010 god.

Autor,
Maca Milenkovic

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime25/12/2010, 5:12 am

U MENI JE SKRIVENO

U meni je mnogo više
s kriveno
nego što si video i vidiš
u meni je
mnogo više nedorečenog
nego što ti rekoše
visoke prohorske hridi
u meni je
mogo više
od prolaznosti noći
u meni je mnogo više
nego što si ikada čuo
u meni si pronašao
mnogo više neokrivenog
nego što si ikada otkrio
nečiji sjaj u drugim očima.
U meni je
mnogo više od svega
što si
do sada dodirivao milovao
u meni je
mnogo više od svega
nego što si ikada poželeo
u meni si ti
otkrivena moja draž
nežna ćutnja i slutnja
iskričav sjaj mojih očiju
koje milovaše tvoje britko telo
u meni su sva tvoja jutra
nedorečena budućnost
ni danas ni sutra
u meni si ti svekoliki ceo
u meni ćeš ostati da živiš
dok diše moje usnulo telo
u meni je skriveno
mnogo više
od jedne suze i gorkog vina
kako da sama sebi odgovorim
gde su putevi naši
kako da priznam sama sebi
da se od tebe od tvog dodira
moja duša moje srce plaši
da te s nikim delila ne bih
u meni je skriveno
mnogo više od prolaznosti noći
mnogo više od prolaznosti dana
u meni si sakriven samo ti
buktinja koja nečujno tinja
sećam se beše to davno
sa mnom je tugu delila
krivudava duboka bistra
ko suza u oku netaknuta čista
prohorska plava Pčinja.

25.12.2010 god.

Autor, Maca Milenkovic

Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime10/1/2011, 4:31 am

PESCANI SAT

Kao pescanu oluju
Zivot me nosi
Ne daje mi mir
Izmicu mi dani
Oluja nemira
Raznosi otrovno seme
Koje u nama
Odavno klija
Zrnca pescanog sata
Polako nam krate vreme
Svi znamo
Da ponovnog vracanja nema
Nosimo na ledjima
Natovareno breme
Ne mozemo se vratiti
Ne mozemo vratiti vreme
Radimo
Ostavljamo tragove za nama
Misli
Razvlace se
Kao neman
S njima se odavno
Kroz oluju zivota nosim
Imam pitanja za sebe
Odgovora nemam
Izgubila sam ga usput
Negde
Ne znam ni ja gde
Izmice mi vreme
Za mene, za sve
Oluja zivota me nosi
Ne ostavlja me
Godine opasnog zivljenja
Unutar nas se ukotvile
Spavaju
Svojim vecitim snom
Ne mogu ih probuditi
Ne mogu ih izbaciti
Hocu da krenem
Al` ne znam kuda
I da negde dodjem
Al` ne znam gde
Hocu da stignem negde
I odmorim se
Al´ nemam pojma gde
Ono sto je na dnu
Moje duse
Tu zauvek i ostaje
Zivot
Krije tajne od nas
Krade nam zivot
Pescani sat
Zrnca zivota broji
Kakav ce
Moj dan biti sutra
Obojen ili siv
U kojoj boji
To zna on
Stvoritelj moj
I
Pescani sat
Koji zrnca peska
Neumorno nam broji
Misli
Razvlace se
Kao neman
Imam pitanja za sebe
Odgovora nemam
Bolje da cutim
Nista ne govorim
Jer
Na sva moja pitanja
Odgovor slutim
Zato cutim
U meni odgovor
Kao zavet ceka, stoji
I svejedno je
Pescani sat svakako
Dane zivota mi broji
Zato cutim
Odgovore slutim
Neka cekaju, neka stoje
Pescani sat neumorno
Vec uveliko radi svoje.

10.01.2011 god.
Autor,
Maca Milenkovic
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime28/6/2011, 1:05 am

IŠLA SAM ZA TOBOM

Išla sam za tobom
Za kim
Za nečijim stopama
Gazila po snegu
Promrzla gazila
Ni hladnoća ni kiša
Nije mi mogla ništa
Tražila sam te
Po zaleđenim bregovima
Tražila sam te svuda
Smrznutim rukama
Svuda sam kopala
Samo sam tražila
Tvoje, ili nečije ruke
Da me prihvate
Da hladnoću otklone
Samo da me ugreju
Ali nisam ih našla
Susnežica je s pahuljama
Zamela sve moje tragove
Moje tragove
Mojih promrzlih stopala
Kojima sam
Neumorno, pognuto
Za tvojim stopalima gazila
Tražeći tebe i tišinu.
Ruke su mi promrzle
Jer su uzalud tražile toplinu
Eho mog srca
Samo još Bog čuje
Misli jure jedna drugu
Neutešne misli
A samo jedna prejaka je
Jedna misao dušu truje.
Išla sam za tobom
Kroz vetar i kišu,
Samo da pronađem tebe
Malu sobicu i toplinu
Al uzalud te tražih
Ne pronađoh te
A vreme me odnese
Odnese mi žar, mladost,
Odnese mi i poslednju nadu
Da ću te negde pronaći
Da ću se opet smejati
Da ću opet imati svoj san
Da ću imati svoj mir, radost
Da ne bežim više nikada
Ovako tužna i usamljena
Skrivajući se od tebe,
U ovim tihim stranicama
Ovog mog predivnog kutka
Koji je samovao, čekao me
Da prebolim sve naše i tebe
Skrivajući se od sebe
Skrivam se ovde,
Ovde je deo moje duše
Koji me čekao, nadao mi se
Samovao, dozivao me
Neću ga više ostavljati
Ostaviću uspomenu na tebe
Ali njega više nikada, ne !

27.06.2011 god.
Autor,
Maca Milenković, Niš.
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime30/6/2011, 1:38 am


PRIČAJ MI PRIČU

Pričaj mi priču
Pričaj mi o njoj
A ja nema
Modra i izgubljena,
Ja ću te slušati,
Pričaj mi o meni
Pričaj mi o sebi
Ne želim da čujem krik
Mog izgladnelog srca
Krik moje usamljene duše
Uzavrelog ognja u grudima
Koji me peče
Ne želim da osetim
Krik mraka
Koji caruje mojom dušom
Pričaj mi
Ja te slušam
Ja nikad neću priznati
Da više nisi tu
Da te više nemam
Da sam te izgubila
Ne gledaj u moje
Modre i napukle usne
Ne gledaj u moje
Otekle i suzne oči
Ne gledaj u moje
Bledo i usahlo lice
Niti u moj izgubljen
Sivilom prošaran pogled
Već mi pričaj
O jednoj ženi
Koju si nekada poznavao
Ljubio, šaputao joj
Sve što je želela
Volela i htela da čuje
Pričaj mi o toj ženi
Jesam li je poznavala
Koja je nakad živela
Sanjala, ljubila,
Širila ruke ka tebi
Tvojim se očima smejala
Pričaj mi o njoj - o meni !

29.06.2011.

Autor, Marija - Maca Milenkovic
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime30/6/2011, 1:43 am

NEKOLIKO MOJIH PREDIVNIH GODINA

Nekoliko mojih predivnih godina si ulepšao
Zatočen u zenici mog oka tu si spavao
Pesme si moje pevušio koje sam volela
Drhtavo nežno detinjasto, ja sam ljubav plela.

Dok si mi pričao, ljubav je čudom postajala

Išarana tvojom mekoćom glasa oživela je u nama
Kojem nisam odolevala, njime se i sada trujem
Tog tvog tananog glasa, koji samo ja čujem.

Pokušavam te obrisima mojih očiju dodirnuti
Ja strpljivo čekam sakrivena u tvojoj duši
Reka je tako bistra kraj koje sedim i čekam
Osećam baršunast dodir tvojih usana izdaleka.

U predivnom plavetnilu posivelog neba
Gledam obrise tvog lika, tvog stasa
I ono je išarano mekoćom tvoga glasa
Moje ruke su uronule u toploti tvoje kože.

Moje usne mirisaše svaku poru tvog tela
Osećala sam te kako u meni svićeš
Prikradao si se kao povetarac u čarobnom luku
Zaustavljaš ruke na mom valovitom struku.

Moje su usne rasute livadama tvoje kože
Vodiš tvoje ruke preko mog zaobljenog struka
Treperiš svojom gipkom snagom, želiš me
U dolazećoj zori čujem kukavica kuka.

Iz mog srca više ništa ne može proklijati
Kao munja pogodio si i sagoreo sve
Da ne može se zavideti ni čvrstom kamenu
Sagoreo si mene, moju dušu, sve u tvom plamenu.

Snažnih ruku veštog klesara zgrabio si me
Isklesao si mene prema sebi tvojim veštim rukama
Ti si pročitana knjiga koja se ne čita dva puta
Ostala sam nema, bezosećajna, zaspala
Za sve ponudjene ruke ostala sam hladna i kruta.

29.06.2011.

Autor, Marija - Maca Milenkovic
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime10/7/2011, 11:05 pm


PROBUDI ME JEDINO IME MOJE

Molim te probudi me
Probudi me jedino ime moje
Probudi me iz dubokog sna
U koji sam davno zaspala
Probudi me milo moje
Da saznaš jednu tajnu
Moram da ti kažem
Gde sam je sakrila
U mojim je grudima
Stara požutela koverta
Otvori je i čitaj
U njoj ćeš pronaći sve napisano
Zašto tako dugo spavam
Koverta davo ostavljena
Požutela je i čeka tebe
Uzmi je i otvori je
Tu su moje misli napisane
Upućene tebi mom imenu
Tebi i mojoj usahloj duši
Mojoj neljubljenoj ljubavi
Koju nikada nisam mogla da imam
S njom sam zagrlila i tebe
S tobom sam i u snu u mislima
Čekajući tebe duša mi je zaspala
Htela bih ti reći dušo moja
Da želim da me jako zagrliš
Htela sam ti reći Anđele moj
Da ne želim da otvorim oči
A da tebe zorom ne gledam
Htela sam ti reći
Da ne želim da se probudim
Dok ne čujem tvoj glas
S tvojim likom u mislima
U mojim očima
Čvrsto sam zaspala
Molim te probudi me i zagrli me
Pomogni mi da otvorim oči
Jer dugo spavam ime moje
Stara koverta je tebi namenjena
Ona je tu u mojim grudima
Uzmi je i čitaj me
Dok nisam zaspala večitim snom
S tvojim likom u mojim očima
S tvojim imenom na mojim usnama
Probudi me ime moje
I nikada me više ne ostavljaj samu
Jer bez tebe neću da otvorim oči
Ili me pusti da zauvek spavam
Jer ne želim da se probudim
Ako tebe zorom ne gledam
Ako na tvoje grudi ne naslonim glavu
Uzmi kovertu ljubljeno moje
I otvori moje grudi
U njoj si ti i moja duša
Stavi je na dlan i ona spava
Pročitaj moju ispisanu tajnu
Moja tajna u koverti je moje srce
U njemu je tvoje ime
S kojim sam ljubeći ga zaspala
Tvoje oči su ostale u mojim očima
Želim da živim gledajući moje oči
Tebe, molim te samo me probudi
Pusti me da spavam na tvoje grudi
Pusti me da ih samo zorom ljubim
Probudi me jedino ime moje
Da moja usnula oronula duša
Za tobom više ne žudi
Samo me ime moje probudi !

10.07. 2011 god.
Autor, Maca Milenkovic .
хх Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime10/7/2011, 11:46 pm

MOJE PESME

Moje pesme,
Moji su venci od tuge,
Postale ste mi jedine druge,
Lutate sa mnom,
Lutate bez pitanja,
Od jutra do sumraka,
Od sumraka do svitanja.

Lutate mi mislima same bez pitanja
Lutate grebete, šetate telom
Grickate polako moju dušu,
Dok moja duša nesmirena luta,
Nepoznatim uskim drumom
Šeta s njima i jedan stranac
Šeta i kopa mojim umom.

Od sumraka do svitanja,
Od svitanja do sumraka,
Postadoh druga noći tamne,
Ne bojim se sebe,
Bojim se samoće
Bojim se tebe
Bojim se sama noćnih draka.

Moji su venci od đurđevaka,
Pruće je njihovo od iveraka,
Livadama sama šećem
I berem svoje cveće,
Dok namerno bodem noge bose.
Moje vence uvijam
Koncem od moje kose,


Al sve manje I manje me boli,
Sve manje I manje
Duša me lomi i mori,
Osim tuge i samoće,
Što dušu cepa na komade,
Pitam sebe gde to zgreših
Što mi bar tebe onakvog
Kakvog želim Bog ne dade?

10.07.2011 god.
Autor,
Maca Milenkovic, Nis
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 12:07 am


BOŽE SVRATI DO MENE

Bože svrati do mene
Ojačaj me, daj mi snage
Da ponekad kriknem,
I viknem, da me čuješ
Ali da nema odjeka
Kada vidim samu sebe
Pognutu zarobljenu
U sopstvenom duhu
Al učini mi Bože
Da ne vide drugi
Kako mi duša plače
Učini Bože
Da tamo gde plačem
Bude sve tiho
I da nema nikoga
Da niko ne čuje moj krik
Da me niko ne vidi osim tebe
Kada zaplačem
I kada lomim ruke
Kada spavam
I kada loše snove sanjam
Svoje nedosanjane snove
Kada imam košmare
Koji bude sve moje damare
Kada mi se čini
Da mu čujem korak i glas
I da me neko, ili on zove.
Budi uz mene Gospode
Budi moja desnica
Budi makar noći ove
I daj mi mir,
Pokušat ću, uspet ću
Znam da ja to mogu
Učini Gospodi
Da sve loše misli
Od mene se zauvek otrgnu
Da se zauvek izgube
Da netragom odu
Pogledom te tražim Bože
Pogledom ga tražim
Ali moj pogled postaje snen
A glas se izgubi
Moj krik je nem
Bože
Samo mi daj jedan momenat
Daj mi samo jedan tren
Bože svrati do mene
I otvori mi moje oči snene
Ne daj mi da prespavam život
Ne daj mi da ne vidim istinu
Ne daj mi da ne osetim
Sve moje suze kada grunu
Bože svrati do mene
I otvori moje oči snene
Da mi se snaga vrati
Da me život opet pokrene
Bože svrati do mene.

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković. Niš
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 12:53 am


P O N E K A D

Ponekad samo poželim
Malo više od ove tišine i kiše,
Što mi suze i snove
Toplim kapima sa betona briše,
I svaka moja tiha pesma
Samo za mene diše,
Samoća me pritiska
I ona sama ove rečenice piše.
Teško je slomiti moj kliše
Mog praznog lutanja i ćutanja
Teško je zameniti
Moje nebrojane hladne noći
Kada sam bila sama i bez moći
Čekala sam tebe misleći
Da će svo ovo nevreme proći.
Ali mi čemer ne daje mira
Za one meni drage osobe
Kojih više pored mene nema
Oni su našli mir
Zauvek su nestali, otišli
Majčini tužni prazni pogledi
S njima i njene tihe reči utehe
I znam da nikada više neće doći
Ostale su mi blede uspomene
Pred očima ne nestaju mi slike
Na njene usahle oči
Na njene tupe i tužne poglede
Svi njeni nemi pogledi i sada
Igraju pred mojim očima
Kao note tužne muzike
Usamljena i tužna shvatam,
Da naš život kratak je
Težak surov gorak je
Shvatam da gde god krenem
On kao avet prati moje korake.
Znam, moje vreme već prolazi
I slobodno kažem da postajem
Deo jedne izgubljene mladosti
Moje neproživljene ludosti
Deo sam surove prošlosti
Zato i nemam za sebe
A nemam ni za vas nikakve novosti
Ne želim više ništa da znam
Ne želim da znam ništa šta će biti
I gde će me život dalje odvesti.
Zatanem i zavirim u vrt moje duše
I gledam kako moja ruža vene
Počinje kao moj osmeh da bledi
Tada se suočim sa istinom
Shvatam sve je prošlost
Moj osmeh prestaje da vredi
I kada padne noć
Kada se sva svetla pogase
I kada se poslednja sveća ugasi
Izmedju neba i zemlje
Ostaju moje hladne ruke
Za tebe, za mene,
Igraju senke a moje ruke
Ispružene su i zarobljene
U lavirintu moje duše
Jedne usamljene osobe
Za tebe daleke
Za mene nesmirene
U lavirintu mene same
Između neba i zemlje
Ostala sam samo ja
I moje hladne ruke daleke
Moje oči, od pogleda nesmirene
Ponekad samo poželim
Da prestanu ove sumorne misli
Da nestanu svi oni
Da se zauvek od mene izgube
Oni koji su me sobom pritisli
Da moje misli i moje ruke
Ostanu slobodne a ne zarobljene
Pred očima igraju mi slike
Kao note tužne muzike
Koja mi u ušima odzvanja
Koja u meni bez dozvole uranja
Deo sam jedne neproživljene mladosti
Deo sam izgubljenih radosti
I postajem deo jedne prošlosti
I zato za vas nemam novosti
Ponekad samo poželim
Poželim jako i silno
Da sam samo sama i ništa više
Niko i nikada ne može
Niti će moći da promeni mene
Moje misli i moj žvotni kliše !

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković, Niš.
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 12:55 am


P O N E K A D

Ponekad samo poželim
Malo više od ove tišine i kiše,
Što mi suze i snove
Toplim kapima sa betona briše,
I svaka moja tiha pesma
Samo za mene diše,
Samoća me pritiska
I ona sama ove rečenice piše.
Teško je slomiti moj kliše
Mog praznog lutanja i ćutanja
Teško je zameniti
Moje nebrojane hladne noći
Kada sam bila sama i bez moći
Čekala sam tebe misleći
Da će svo ovo nevreme proći.
Ali mi čemer ne daje mira
Za one meni drage osobe
Kojih više pored mene nema
Oni su našli mir
Zauvek su nestali, otišli
Majčini tužni prazni pogledi
S njima i njene tihe reči utehe
I znam da nikada više neće doći
Ostale su mi blede uspomene
Pred očima ne nestaju mi slike
Na njene usahle oči
Na njene tupe i tužne poglede
Svi njeni nemi pogledi i sada
Igraju pred mojim očima
Kao note tužne muzike
Usamljena i tužna shvatam,
Da naš život kratak je
Težak surov gorak je
Shvatam da gde god krenem
On kao avet prati moje korake.
Znam, moje vreme već prolazi
I slobodno kažem da postajem
Deo jedne izgubljene mladosti
Moje neproživljene ludosti
Deo sam surove prošlosti
Zato i nemam za sebe
A nemam ni za vas nikakve novosti
Ne želim više ništa da znam
Ne želim da znam ništa šta će biti
I gde će me život dalje odvesti.
Zatanem i zavirim u vrt moje duše
I gledam kako moja ruža vene
Počinje kao moj osmeh da bledi
Tada se suočim sa istinom
Shvatam sve je prošlost
Moj osmeh prestaje da vredi
I kada padne noć
Kada se sva svetla pogase
I kada se poslednja sveća ugasi
Izmedju neba i zemlje
Ostaju moje hladne ruke
Za tebe, za mene,
Igraju senke a moje ruke
Ispružene su i zarobljene
U lavirintu moje duše
Jedne usamljene osobe
Za tebe daleke
Za mene nesmirene
U lavirintu mene same
Između neba i zemlje
Ostala sam samo ja
I moje hladne ruke daleke
Moje oči, od pogleda nesmirene
Ponekad samo poželim
Da prestanu ove sumorne misli
Da nestanu svi oni
Da se zauvek od mene izgube
Oni koji su me sobom pritisli
Da moje misli i moje ruke
Ostanu slobodne a ne zarobljene
Pred očima igraju mi slike
Kao note tužne muzike
Koja mi u ušima odzvanja
Koja u meni bez dozvole uranja
Deo sam jedne neproživljene mladosti
Deo sam izgubljenih radosti
I postajem deo jedne prošlosti
I zato za vas nemam novosti
Ponekad samo poželim
Poželim jako i silno
Da sam samo sama i ništa više
Niko i nikada ne može
Niti će moći da promeni mene
Moje misli i moj žvotni kliše !

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković, Niš.
Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 12:58 am

P O N E K A D

Ponekad samo poželim
Malo više od ove tišine i kiše,
Što mi suze i snove
Toplim kapima sa betona briše,
I svaka moja tiha pesma
Samo za mene diše,
Samoća me pritiska
I ona sama ove rečenice piše.
Teško je slomiti moj kliše
Mog praznog lutanja i ćutanja
Teško je zameniti
Moje nebrojane hladne noći
Kada sam bila sama i bez moći
Čekala sam tebe misleći
Da će svo ovo nevreme proći.
Ali mi čemer ne daje mira
Za one meni drage osobe
Kojih više pored mene nema
Oni su našli mir
Zauvek su nestali, otišli
Majčini tužni prazni pogledi
S njima i njene tihe reči utehe
I znam da nikada više neće doći
Ostale su mi blede uspomene
Pred očima ne nestaju mi slike
Na njene usahle oči
Na njene tupe i tužne poglede
Svi njeni nemi pogledi i sada
Igraju pred mojim očima
Kao note tužne muzike
Usamljena i tužna shvatam,
Da naš život kratak je
Težak surov gorak je
Shvatam da gde god krenem
On kao avet prati moje korake.
Znam, moje vreme već prolazi
I slobodno kažem da postajem
Deo jedne izgubljene mladosti
Moje neproživljene ludosti
Deo sam surove prošlosti
Zato i nemam za sebe
A nemam ni za vas nikakve novosti
Ne želim više ništa da znam
Ne želim da znam ništa šta će biti
I gde će me život dalje odvesti.
Zatanem i zavirim u vrt moje duše
I gledam kako moja ruža vene
Počinje kao moj osmeh da bledi
Tada se suočim sa istinom
Shvatam sve je prošlost
Moj osmeh prestaje da vredi
I kada padne noć
Kada se sva svetla pogase
I kada se poslednja sveća ugasi
Izmedju neba i zemlje
Ostaju moje hladne ruke
Za tebe, za mene,
Igraju senke a moje ruke
Ispružene su i zarobljene
U lavirintu moje duše
Jedne usamljene osobe
Za tebe daleke
Za mene nesmirene
U lavirintu mene same
Između neba i zemlje
Ostala sam samo ja
I moje hladne ruke daleke
Moje oči, od pogleda nesmirene
Ponekad samo poželim
Da prestanu ove sumorne misli
Da nestanu svi oni
Da se zauvek od mene izgube
Oni koji su me sobom pritisli
Da moje misli i moje ruke
Ostanu slobodne a ne zarobljene
Pred očima igraju mi slike
Kao note tužne muzike
Koja mi u ušima odzvanja
Koja u meni bez dozvole uranja
Deo sam jedne neproživljene mladosti
Deo sam izgubljenih radosti
I postajem deo jedne prošlosti
I zato za vas nemam novosti
Ponekad samo poželim
Poželim jako i silno
Da sam samo sama i ništa više
Niko i nikada ne može
Niti će moći da promeni mene
Moje misli i moj žvotni kliše !

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković, Niš.
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 1:02 am



P O N E K A D

Ponekad samo poželim
Malo više od ove tišine i kiše,
Što mi suze i snove
Toplim kapima sa betona briše,
I svaka moja tiha pesma
Samo za mene diše,
Samoća me pritiska
I ona sama ove rečenice piše.
Teško je slomiti moj kliše
Mog praznog lutanja i ćutanja
Teško je zameniti
Moje nebrojane hladne noći
Kada sam bila sama i bez moći
Čekala sam tebe misleći
Da će svo ovo nevreme proći.
Ali mi čemer ne daje mira
Za one meni drage osobe
Kojih više pored mene nema
Oni su našli mir
Zauvek su nestali, otišli
Majčini tužni prazni pogledi
S njima i njene tihe reči utehe
I znam da nikada više neće doći
Ostale su mi blede uspomene
Pred očima ne nestaju mi slike
Na njene usahle oči
Na njene tupe i tužne poglede
Svi njeni nemi pogledi i sada
Igraju pred mojim očima
Kao note tužne muzike
Usamljena i tužna shvatam,
Da naš život kratak je
Težak surov gorak je
Shvatam da gde god krenem
On kao avet prati moje korake.
Znam, moje vreme već prolazi
I slobodno kažem da postajem
Deo jedne izgubljene mladosti
Moje neproživljene ludosti
Deo sam surove prošlosti
Zato i nemam za sebe
A nemam ni za vas nikakve novosti
Ne želim više ništa da znam
Ne želim da znam ništa šta će biti
I gde će me život dalje odvesti.
Zatanem i zavirim u vrt moje duše
I gledam kako moja ruža vene
Počinje kao moj osmeh da bledi
Tada se suočim sa istinom
Shvatam sve je prošlost
Moj osmeh prestaje da vredi
I kada padne noć
Kada se sva svetla pogase
I kada se poslednja sveća ugasi
Izmedju neba i zemlje
Ostaju moje hladne ruke
Za tebe, za mene,
Igraju senke a moje ruke
Ispružene su i zarobljene
U lavirintu moje duše
Jedne usamljene osobe
Za tebe daleke
Za mene nesmirene
U lavirintu mene same
Između neba i zemlje
Ostala sam samo ja
I moje hladne ruke daleke
Moje oči, od pogleda nesmirene
Ponekad samo poželim
Da prestanu ove sumorne misli
Da nestanu svi oni
Da se zauvek od mene izgube
Oni koji su me sobom pritisli
Da moje misli i moje ruke
Ostanu slobodne a ne zarobljene
Pred očima igraju mi slike
Kao note tužne muzike
Koja mi u ušima odzvanja
Koja u meni bez dozvole uranja
Deo sam jedne neproživljene mladosti
Deo sam izgubljenih radosti
I postajem deo jedne prošlosti
I zato za vas nemam novosti
Ponekad samo poželim
Poželim jako i silno
Da sam samo sama i ništa više
Niko i nikada ne može
Niti će moći da promeni mene
Moje misli i moj žvotni kliše !

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković, Niš.

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Nella_broken_hart

Nella_broken_hart


Ženski
Broj poruka : 427
Godina : 31
Location : Beograd
Datum upisa : 05.07.2011

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 3:55 am

prelepo je ;(
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime11/7/2011, 11:07 am


Pozdrav za vas draga Nela,

Dobrodošla u moje prijatelje Nela.

Drago mi je da vam se dopada moja pesma '' PONEKAD SAMO POŽELIM''.

Nocas sam je napisala u jednom dahu, nju i jos par komada. Ovde nalazim mir, naš forum je divan, naš vlasnik foruma je takodje jako divan čovek, ali jedno dobar čovek.

Ovde se osećam dobro, i u tišini sama sa sobom razgovaram tkajući pesme.

Drago mi je da ste se javili, i želala bih da budem na vezi sa vama.
Imajte lep dana draga prijateljice. Maca.

hepi Maca  Milenković 590247 хх
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 3:33 am



BUDI MOJA NOĆ

Dođi i budi moja noć
Dođi ti Andđele kojeg ne vidim
Koji si moj u ovu noć.
Stvori se,
Otelotvori se
Koji si moj u svaku noć.
Probudi ovu tišinu koju ne čujem.
Probudi ovaj mir
Koji me oduzeo.
Otvori prozore koji su zatvoreni
Da uđe zračak Sunca i nade
Proširi ovu sobu
Da ima mesta za dvoje
Sruši ovaj zid
Da mi budeš bliže
Podigni ovo nebo da je još više
Pomiri ove sene koje me bude
Zaustavi ovu kišu
Da mi ne kvasi srce
Obriši moje suze.
Raširi ove ruke opuštene
Ispričaj mi reči
Koje želim čuti
Otvori moje usnule oči
I postani moja duša i moj san.
Bud moja… moja noć
Tako si mi govorio
Tako si me ljubio.
Bila sam ti san koji te budi
Bila sam ti jutra
Budila sam te
U obzorju rane tišine
Bila sam ti sve.
A sada?
Ostao je samo trag
Trag nečujnih tvojih stopla
Koje još čujem na tepihu
Čujem odzvanjanje
Nemih reči
Koje ne izgovaram
Hoću podignuti kapke
Usnulih očiju
Koje ne otvaram
Hoću skinuit hladnoću
Od ledenog srca koje je led
Otkloni trag ove tišine
Otkloni od očiju senk
Senku koja igra usred pomrčine
Nikako moja tuga da mine.

Autor
Marija Milenković, Niš

Maca  Milenković 590247


Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 3:52 am

LEDENA KRALJICA

Sanjarila sam
Na pragu novoga dana,
Boje nade mi zasjaše
Kao moje divne pahuljice
Zaiskriše
Bljeskom bljesnuše
Pred mojim očima
Zagrliše trag Sunca
Zagrlih ga i ja s njima
I krenuh kroz sećanja
Kroz sećanja tuge i sreće
Tiho počeh da šapućem
Jutarnjoj magli
Koja je očiju boje sna
Pažljivo mene slušala
A moje pahulje mi rekoše
Kraljice naša
Zavoli dan u kojem se budiš
Dozvoli srcu da voli
Ispuni mu obećano
Otopi tvoje smireno
Srce tiho zaspalo
Dosta je u tišini sanjarilo
Kreni s nama ovoga trena
Krenimo u toplije krajeve
Krenimo u dnevnik dana
Budimo spremne za sve
Budi ti spremna za sve
Kraljice naša hajde
Kreni s nama u hroniku sna
Hroniku onog što sledi
Tada se ja zamislih
Šta mi to moje pahulje kažu
Jer one su moje poslušnice
Moje večne pratilje
Tada šapnuh polako
Večno pitanje vetru
Da me samo on može čuti
Odgovori mi vetre
Molim te moj saputniče
Odgovori mi
Koliko se može trajati
Kad se neko stvarno voli?
A tišina
Nežno zagrli moje misli
A ja,
Ja zapitah sebe
Što je to ustvari život ?
Odrasti od deteta
Zavoli dan u kojem se budiš
Dozvoli srcu da diše
Daj mu da voli
Onda ćeš znati saosećati
Onda ćeš znati biti srećna
Onda češ znati
Da budeš i nesrećna
Onda ćeš znati
Da budeš radosna
Ili tužna očiju punih suza
A možda i odmorna
Ili možda i umorna
Ne od njega
Već s onim koga voliš"
Tada začuh glas istine
Osetih mir i trenutak sreće
Ali beše to na kratko
Bojim se novog dana
Bojim se, baš se bojim
Da će se sve nove nade
Rasprsnuti, rastopiti se
Baš kao moje pahulje
Koje se na Suncu istopile
Tu pred mojim očima
Bojim se, baš se bojim
Ostaću samo Anđeo
Večiti čuvar mojih pahulja
Ostaću Anđeo sprženih krila
Koji je poleteo u nadi
Da oseti Sunce i toplinu
Da će me trag Sunca ispržiti
Da će istopiti moja nadanja
Baš kao što topi moje pahulje
Mislim šta on to namerava
Da će me ponovo pretvoriti
Samo u najveću pahulju
Ili da me ponovo uspava
Ili da me opet pretvori
Opet u ledenu kraljicu
U ono što već jesam
I da se moje uspavano
A zaleđeno tiho srce
Nikada više neće otopiti
I da ću zauvek ostati
Ono što već jesam
Samo ledena kraljica
Mala patuljasta lepotica
Koja je ostala da spava
I nakon toliko godina
Bojim se, baš se bojim
Da će me ponovo pretvoriti
Samo u najveću pahulju
Da će me ponovo pretvoriti
Opet u ledenu kraljicu
Koja će zauvek spavati
Večitim ledenim snom..

Autor,
Marija - Maca Milenković

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 3:55 am



CRTAM FRESKE

Crtam freske
Naših likova
Crtam nas
Naše poglede
S patinom ljubavi
Priljubljena uz nih
Ljubim ti oči
Freske naših pogleda
Zauvek ostaće
Na zidovima
Jednog svetilišta
Gde je sakrivena
U našim pogledima
Večita ljubav
Ognjem prošarana
Sagorela u vremenu
U žudnju
Stavljam ruke na njih
Našoj ljubavi
Položena je oda
Koja će carovati
U carstvu tišine
U krvi safira
Od naših ranjenih srca
Topi se modrina
Mojih usana
Koje priljubljujem
Na moje
Nacrtane freske
Naših likova
Naših očiju
Koje iz njih vire
Ljubim ih
Ljubim tvoje oči
Cratm i dalje
Crtam
A suze niz obraze
Kao brazde
Ostavljaju tag
Na mom licu
Na kojem se
Zauvek crtaju
Brazde mojih suza
Suše se
Neka ih
Neka teku peku
Jer još sada te ljubim
Dok te oslikavam
Na odi naše ljubavi.

Autor,
Marija - Maca Milenković

Maca  Milenković 590247



Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 3:59 am



PROBUDI ME JEDINO IME MOJE

Molim te probudi me
Probudi me iz dubokog sna
U koji sam davno zaspala
Probudi me ali tiho
Jer moraš da saznaš jednu tajnu
Moram da ti kažem
Gde sam je sakrila
Ona se nalazi u mojim nedrima
U mojim je grudima
Stara požutela koverta
Otvori je i čitaj
U njoj ćeš pronaći sve napisano
Zašto tako dugo spavam
Žašto je koverta požutela
Čekajući tebe
Da je pronađeš i otvoriš
U njoj su sve moje misli napisane
Misli upućene tebi
Jedinoj mojoj ljubavi
Koju nikada nisam mogla da imam
S njom sam zagrlila i tebe
Jer u njoj se nalazI tvoje ime
Sve moje misli upućene tebi
Plakajući sam zaspala
Čekajući tebe
Htela sam ti reći dušo moja
Koliko mi nedostaješ
Htela sam ti reći dušo moja
Da želim da me jako zagrliš
Htela sam ti reći Anđele moj
Da ne želim da otvorim oči
A da tebe ne ugledam
Htela sam ti reći
Da ne želim da se probudim
Dok ne čujem tvoj glas
Htela sam ti reći dušo moja
Koliko sam te dugo čekala
Od čekanja sam se umorila
I onda s tvojim likom u mislima
I u mojim očima,
Tako sam zaspala
Probudi me,
Molim te samo probudi me
Zagrli me i utopli me
Pomogni mi da otvorim oči
Pomogni mi da se probudim
Jer dugo godina spavam
Molim te probudi me ime moje
Dok još nisam
Zauvek zaspala večitim snom
Molim te pronađi kovertu
Ona je tu u mojim grudima
Pročitaj je i probudi me
Dok nisam zaspala večitim snom
S tvojim likom u mojim očima
S tvoji imenom na mojim usnama
Molim te probudi me
Zagrli me i nikada me više
Ne ostavljaj samu
Jer bez tebe ne želim da otvorim oči
Ili me pusti da spavam večitim snom
Jer ne želim da otvorim oči
Ako tebe zorom ne gledam
Nikada me više ne ostavljaj samu
Molim te probudi me
Ili me pusti da spavam
Požutelu kovertu uzmi
Otvori je i pročitaj moju tajnu
Moja tajna je tvoje ime
S kojim sam zaspala
U mojim mislima na mojim usnama
Tvoje oču su u mojim očima
Moja tajna si ti, jedina ljubavi moja
Želim da živim samo me probudi
I pusti me da te zorom samo ljubim
Jedino moje ime
Hajde me srećo moja jedina
Hajde me zorom probudi.

Autor,
Marija - Maca Milenković

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 4:03 am

ODISEJA

Nikada nemoj reći
Da si me poznavao
Nikada nemoj reći
To je ona
Moja Odiseja
Moja tuga uzvšena
Nikada nemoj reći
Bili smo tik ka sreći
Bio sam joj sve
Bila mi je sve
Bio si tu za mene
Kada si mi trebao
Ja nisam bila tu
Kada sam ti trebala
Svega,
Čega smo se bojali
Nas stiglo je
Oboje nismo znali
Za puteve tuge
Nismo znali
Da smo se
Jedan drugom
U snove prikradali
Koje smo sanjali
O njima smo pričali
Radovali se
Dobro smo se poznavali
Ljubav je bljesnula
Kao grom iz vedra neba
Ali samo jednostrana
Samo tebi znana
Zar tvoja tuga,
Još ona mi sada treba
Da upoznam puteve njene
Da zaboravim sve
Nas
Nas umišljeno
I ludo zaljubljene
Nikada nemoj reći
Ja sam je poznavao
Bila je moja Odiseja
Moja ljubljena Izida
A je njen Oziris
Suncem sam je grejao
Ljubavlju ljubio
Tim si me imenom
Imenima Odiseje i Izide
Tim si me imenima ljubio
Tim si me imenima oslovljavo
Iz ljubavi ili iz milošte
Ljubav si sa mnom
Prvi put
U svom životu s poznao
Potajno u tvojim mislima
Od mene si poglede krao
Da nisi mi sudjen
To svakako nisi znao
Ja sam svoja Odiseja
Ja sam ničija Izida
Da bih te volela
Moje se srce pita.

06.10.2011.

Autor,
Marija - Maca Milenković

Maca  Milenković 590247







Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 4:13 am



ZAUVEK ZBOGOM

Da bih s tobom bila
Tražio si
Da ostavim sebe
Da ostavim svoju dušu
Tamo
Gde je imala mir
Da bih bila s tobom
Tražio si
Da ostavim
Svoje uspomene
Sve ono
Što me činilo
Sretnom
Da ostavim
Sve moje priče
Koje duboko
Spavaju u meni
Da bih bila s tobom
Tražio se
Da ne budem ja
Upamti,
Ja to nisam mogla
Nisam i ne mogu
Da ostavim sebe
Svoju dušu
Moje staze
Moje misli
Moje snove
Moje poglede
Da ostavim
Moju tišinu
Koja me odmara
Pesme mi stvara
Tražio si,
Da ostavim sve
Ali
Žao mi je
Nisam mogla
Svoj život da dam
Da dišem još
Hoću i trebam
Zato ti kažem
Zbogom
Idi od mene
Ne pokušavaj ništa
Nećeš me nikada
Zvati svojom
Nećeš me nikada
Učiniti tvojim robom
Zato ti
Poslednji put
Zauvek kažem
Zauvek zbogom.

06.10.2011.
Autor,
Marija - Maca Milenković

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 4:26 am

U MRAKU SAM

U mraku sam
Ko zna
Ne brojim više
Koji je dan po redu
Težina
Mojom dušom vlada
Mrak u meni
I okolo mene
Tamni zidovima
Igraju đavolje sene
Davno je zaspao
Ugnezdio se
Kao tek rođeni ptić
Tu mu je najlepše
Tu godinama drema
Tu je našao dom
U meni odavno spava
Stisnute ruke
Slova sama pišu
Oteta lična sreća
Od mene same
Ili od vremena
Ko zna
Misli se same njišu
Usnuli snovi
Uvek su isti
Mrak je okolo mene
Dolazi dan novi
Pišem tebi
A govorim sebi
Dok se slože teme
Pisaću i sutra
Dok me ne odnese
Ovo surovo vreme
Promenila sam se
Otupele misli
Gledaju oči
Tuđe osmehe
Gledaju druge ljude
I veštački
Ovalš u obraz poljupci
Kroz ovo surovo vreme
Naizgled topli
A dobiše zube
Godine moje
Uzalud se gube
Mrak je okolo mene
Iako boljem sutra
Godinama težim
Surovo
Godine mi broji
Osećam prazninu
Od koje se ježim
Godinama
Ja se od nje bojim
Eh!
Pobeže mladost
U duši mi rana
Zato sam tužna
Zasto sam sama
Mrak je okolo mene
U duši mi
Odavno spava
Svetiljke davno su
U meni ugašene
Saživio se sa mnom
Tu mu je najlepše
Da caruje i obitava
S njim u zagrljaju
Moja duša još spava.

06.10.2011 god.
Autor,
Marija - Maca Milenković. Niš

Maca  Milenković 590247

Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 4:33 am



TA PITAŠ ME DUŠO ZAŠTO LASTARIM

Ta pitaš me dušo zašto lastarim
Što srce mi žustro krilom nebo para
Lastari bez mira tvoja lastavica
Tvom povratku u gnezdu tebi se nada
Nebo svojim krilima I titrajima šara
Nebeske opne a prazno moje gnezdo
Dok mojom dušom i mojim umom
Ko modrom ko izbrazdanom gorom
Tuga mi iz srca planine para.
A što me pitaš milo moje
Znaš da je prazno bez tebe
Bez tebe hadna su mi krila
Zlohudi pevaju u gnezdo tvoje.
Dok modri snegovi šaraju
Ja čuvam gnezdo naše
Snegovi modri tope se
Niz modro oko moje
Što samo meni i tebi paše
Znaš da te čekam oko moje
Sa tobom čuće se
Zaoriće se modrom planinom
I sve neispojane pesme naše.
Snegovi tuge godinama kopne
Dok čekam te lastarim bez mira
Ta uvek sam tvoja i ničija druga
Gracija nad gracijama s’ponosom i bila
Srce će moje imati mira kada te budem opet
U moje gnezdo, na moje grudi svila
Ta da mi ugreješ ozebla mi krila
To sanak je što sam noćas snila
Uz tebe bih opet svoje gnezdo svila
S’tvojih bi usana do groba ljubav pila.
Ta ne mogu smiriti srce svoje bono
Ta ne mogu odmoriti znojna mi krila
Vodom od suza natopljena teška
Ne mogu pustiti dan ne lastarim
Pašću ti dušo pašće moja mokra
Za tobom suzama natopljena krila.
Ta ne mogu bez tebe pustiti svoj glas
Niti moje srce može da zapeva
Da opet te svijem u moje gnezdo
Zato ti lastarim ti mi srce sneva.
A kada te privijem na grudi mi čemerne
I u moje se gnezdo zauvek ti vratiš
Prestaću da lastarim prestaću da patim
Svici će planinom pojati za nas
Tada ću dušu smiriti a srce zapojati
I snegovi tuge prestaće da kopne
Modrom planinom zapojaće moj glas
Utoplićeš moja smrznuta krila
Kad uz tvoje se grudi budem opet svila
Niko u gnezdo nije nam ušo
Ne brini moja izgubljena dušo
Ja čuvam naše gnezdo, samo za nas
Ta pitaš me dušo zašto lastarim
Što srce mi žustro krilom nebo para
Lastari bez mira tvoja lastavica
Tvom povratku u gnezdu tebi se nada
Ta pitaš me dušo zašto lastarim
Što srce mi žustro krilom nebo para
Lastari bez mira tvoja lastavica
Tvom povratku u gnezdu tebi se nada

06.10.2011 god.
Autor,
Marija - Maca Milenković. Niš

Maca  Milenković 590247


Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 4:46 am




PRONAĐI ME I PROBUDI ME

Pronađi me I probudi me
Ja sam u izgubljenom svetu ljudi
Hoćeš li ?
Dođi i pitaj me kako mi je sada,
Probaj da dođeš ponovo do mene.
Bojiš se da nije kasno ?
Bojim se isto i ja.
Pronađi me, probudi me,
Al bojim se da je zaista kasno,
Isuviše sam ostarila,
Da bih mogla opet da volim,
Da bih mogla da,
Kao nekad ljubim te strasno.
Pronađi me, probudi me,
Videćeš u meni oronulu dušu
Izmučeno lice i tužne oči
Moje oči, ah, da, moje oči....
Koje su nekad sijale samo za tebe
Znaš gde su,
Tamo među prolaznicima,
U tužnom vašarištu izgubljenih.
Pronađi me,
Probudi mi uspvanau dušu,
U svetu izgubljenih duša,
Al bojim se
Da je stvarno za nas kasno
Isuviše sam izmučena
Istrošena i ostarila sam
Da bih mogla
Da te opet ljubim i volim.
Mislim da je kasno
Da te kao nekada
Ljubim i volim strasno.

06.10.2011 god.
Autor,
Marija - Maca Milenković. Niš

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 5:00 am


OTVARAM OČI

Otvaram oči i još je tama,
Gledam kroz prozor čujem kapi kiše
Budim se opet tužna i sama
I opet prvo stihove pišem.

Još jedno jutro puno želja,
I opet misli ka tebi mi lete
Želim u tebi ljubav I prijatelja
Želimo svi odrasti a ipak biti dete.

Tako mi trebaš teško je to shvatiti
Srce moje nemoraš ni s kim da deliš
Kad bi mogao taj osećaj uzvrati
Kad bi mogao isto da me želiš.

Tada bi upoznao ljubav i sreću
Nestala bi tuga kiša i sve sene
Znam od tada više neću plakati
Jer bi bio tu baš pored mene.

Nadam se jednom i to će biti,
Zatvaram opet oči mi snene
Odoh opet svoje snove sniti
U njima si uvek ti pored mene.

06.10.2011 god.
Autor,
Marija - Maca Milenković. Niš

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime6/10/2011, 5:05 am



BESMRTNI LJUBAVNICI

U ovom vremenu
Si ti sa mnom ljubavi moja
I ja sam zauvek s tobom
Ovo je naše vreme
I ostaćemo zauvek
Zarobljeni u ovom vremenu
Ostaćemo zauvek jedno u drugo
Ja u tebi i ti u meni
Ostaćemo nezaboravljeni
Naše ime je naša zakletva
Našom ljubavlju smo očarani
Ljubavlju smo se zakleli
I ostaćemo jedno za drugo željni
Zauvek ostaćemo jedno drugom
Besmrtni ljubavnici
Koji se dušom traže
Ludo se uzimaju i pamte
U vremenu patnje i stradanja
U vremenu kada svi idemo
Ivicom života i smrti
Mi smo nalazili snage
Da se divlje i razuzdano volimo
Samo još to smo mogli
Da se dajemo i uzimamo
Nesebično i ludački da se volimo
Divlje i bludno do iznemoglosti
Za nas vreme nije postojalo
I ne mogu se odreći želje
Da te ponovo imam uz sebe
Ne mogu se odreći nade
Koju još uvek imam za nas
Koja mi daje da dišem
Za tebe i za mene za nas
Nikada tebe se neću odreći
Da ćeš opet onako
Kako samo ti znas
Da me divlje uzimaš
Srećna sam što te još osećam
Moja potreba za tobom
Je jača od mene
Od svih ovozemaljskih sila
Od mog razuma
Jer naša je ljubav
Ostala zauvek u nama
U jednom vremenu
U ovom vremenu
Patnje i stradanja
Naša je tuga i naša muka
Što smo odvojeni i neljubljeni
Ali ovo vreme nije više isto
Čežnjivo smo se uzimali
Satima se bez srama voleli
S mesečinom se dodirivali
Sa zorom ruke naše smo pleli
Divlje ludo smrtno smo se voleli
Zato te čekam s bliskom nadom
Da ćemo zauvek još trajati
Zauvek mi smo jedini i ludi
Ostaćemo jedno u drugo
I našim srcima verni
Čedni bludni i ludi
U nama jedno srce plamti
Našim divljim bludom zaluđeni
Divlji smo bludnici
Jer mi smo bili i ostali
Večiti i besmrtni ljubavnici.

06.10.2011 god.
Autor,
Marija - Maca Milenković. Niš

Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime8/10/2011, 6:36 pm


LAKU NOĆ DUŠO MOJA


Laku noć dušo moja
Kasno je hoću da spavam
Hoću da te sanjam
Zaspaću odmah
Ja želim da spavam
Zaspaću u jednom trenu
Jer tako mogu da te vidim
Osetim, poljubim i dodirnem
Želim da spavam i da te sanjam
Jedino tako mogu da sačuvam
Divnu ljubav izgubljenu.
A ti,
Ne dopusti nikada vremenu
Da izbriše trag mojih stopala,
Odjek mojih koraka,
Toplinu mojih usana,
Vrelinu mog ustreptalog tela.
Ne dopusti da zaboraviš
Moj lik iz tvojih očiju
Jedno drugom smo obećali
Da se nećemo zaboraviti.
Ne dopusti vremenu
Da pogledi tvoji odlutaju
Nepoznatim horizontima
Gde ne boravim ja
Gde nije ostala moja senka.
Laku noć dušo moja
Pusti me da spavam
Pusti me da te sanjam
A ti,
Molim te ne dopusti vetru
Da odnese moje ime s'tvojih usana.
Ne daj mene i sve naše zaboravu
Ne daj da te povuče sa sobom
Oluja nepoznatih očiju
Ne daj da te povedu nepozante ruke
Tamo nekim drugim stazama.
Nikada nemoj mene zaboraviti,
Neka zauvek nam ostanu
Svi naši pogledi u sećanju
Naprotiv, zapamti jedno
Prave ljubavi nikada ne umiru.
Ali,
Molim te, samo mi makar dopusti
Da te u mislima sanjam kad spavam.
U tim mojim snovima ti si moja senka
U njima obitavaš, pratiš me,
A tebe, tebe prati moje srce,
Prati te moj pogled, moja duša.
A dok te sanjam, da, dok te sanjam
Ja se s'tobom smejem, pa i plačem
Ljubim te, zagrlim te, dodirnem te
Da dušo moja, u snovima se smejem,
Čudno, u snovima sam s'tobom
Moji osmesi u njima nisu zamrli,
Moji pogledi u njima nisu mutni.
A kada se zorom probudim,
Ja mislim na tebe, na nas
Na sve naše zajedničke trenutke,
Prstima dodirujem moje usne
I zamišljam da te ljubim.
Ne otvaram oči jer nesmem
Da ne prekinem čaroliju sna,
Čaroliju toplih mekanih poljubaca
Čaroliju tvojih pogleda, zagrljaja
Čaroliju našeg snoviđenja i lutanja
A kroz moje snove dušo moja
Ljubav te moja tvojim imenom zove.
Laku noć dušo moja
Hajde, idi dalje, šta čekaš,
Ne mami mi suze ne budi mi tugu
Znam da si u srcu sa mnom
Znam da skoro nećeš zavoleti drugu
U duši je ostao veliki trag
A tu su i sva naša sećanja
Na naše vreme, na sva naša proleća
Ne brini za mene, ostaću ja još
Da čuvam uspomenu na nas.
Laku noć dušo, idi i ne osvrći se
Ostaću na onom istom mestu
Tamo gde sam te upoznala
Tamo gde sam osetila leptiriće
Znaš one leptiriće u stomaku
Baš kada sam te ugledala
Razmileli se po celom mom telu
A tvoj prikovan pogled na meni
Nije mi dozvolio da se pomaknem,
Ostala sam i ja zajedno stobom
Sada moraš da kreneš i da ideš,
Nema više leptirića, nestali su neznano
Neki su odlepršali svojim stazama,
A neki su se pretvorili u gusenice
Koje me jako grizu iznutra.
Zato idi, moja iznutruca meni treba
Treba mi za još ne izlegle leptiriće
Koji su još u povoju u čaurama.
Zato idi, ja ostajem tu gde sam
Tu gde sam i prvi put stala.
Laku noć prošlosti moja
Idi,
Moje misli davaće ti uvek snagu
Osećaćeš ih kroz celi tvoj život
Zato me pusti sada da spavam
Pusti me da te sanjam i ljubim,
Brzo će zora moram da se budim.
Laku noć dušo i molim te idi
Moje srce ne moše više
Moja duša ne moše više da diše
Samo tražim da spavam
Samo da te moja duša sanja
Laku noć dušo, samo želim jedno,
Da spavam i da te sanjam
Da ljubiš me u snovima kao nekada
Da me stisneš, zargliš tvojim rukama
Da miluješ me i grliš detinjasto, čedno
Samo to, ja ne tražim ništa više
Moja duša bez tih snova ne može da diše
Dajmi samo da te sanjam dušo moja
Da samo mi dolaziš u moje snove
Da te privijem i zagrlim uz mene,
Ja ne tražim ništa više, ništa više...

08.10.2011.god.

Autor, Marija - Maca Milenković
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime8/10/2011, 6:37 pm


LAKU NOĆ DUŠO MOJA

Laku noć dušo moja
Kasno je hoću da spavam
Hoću da te sanjam
Zaspaću odmah
Ja želim da spavam
Zaspaću u jednom trenu
Jer tako mogu da te vidim
Osetim, poljubim i dodirnem
Želim da spavam i da te sanjam
Jedino tako mogu da sačuvam
Divnu ljubav izgubljenu.
A ti,
Ne dopusti nikada vremenu
Da izbriše trag mojih stopala,
Odjek mojih koraka,
Toplinu mojih usana,
Vrelinu mog ustreptalog tela.
Ne dopusti da zaboraviš
Moj lik iz tvojih očiju
Jedno drugom smo obećali
Da se nećemo zaboraviti.
Ne dopusti vremenu
Da pogledi tvoji odlutaju
Nepoznatim horizontima
Gde ne boravim ja
Gde nije ostala moja senka.
Laku noć dušo moja
Pusti me da spavam
Pusti me da te sanjam
A ti,
Molim te ne dopusti vetru
Da odnese moje ime s'tvojih usana.
Ne daj mene i sve naše zaboravu
Ne daj da te povuče sa sobom
Oluja nepoznatih očiju
Ne daj da te povedu nepozante ruke
Tamo nekim drugim stazama.
Nikada nemoj mene zaboraviti,
Neka zauvek nam ostanu
Svi naši pogledi u sećanju
Naprotiv, zapamti jedno
Prave ljubavi nikada ne umiru.
Ali,
Molim te, samo mi makar dopusti
Da te u mislima sanjam kad spavam.
U tim mojim snovima ti si moja senka
U njima obitavaš, pratiš me,
A tebe, tebe prati moje srce,
Prati te moj pogled, moja duša.
A dok te sanjam, da, dok te sanjam
Ja se s'tobom smejem, pa i plačem
Ljubim te, zagrlim te, dodirnem te
Da dušo moja, u snovima se smejem,
Čudno, u snovima sam s'tobom
Moji osmesi u njima nisu zamrli,
Moji pogledi u njima nisu mutni.
A kada se zorom probudim,
Ja mislim na tebe, na nas
Na sve naše zajedničke trenutke,
Prstima dodirujem moje usne
I zamišljam da te ljubim.
Ne otvaram oči jer nesmem
Da ne prekinem čaroliju sna,
Čaroliju toplih mekanih poljubaca
Čaroliju tvojih pogleda, zagrljaja
Čaroliju našeg snoviđenja i lutanja
A kroz moje snove dušo moja
Ljubav te moja tvojim imenom zove.
Laku noć dušo moja
Hajde, idi dalje, šta čekaš,
Ne mami mi suze ne budi mi tugu
Znam da si u srcu sa mnom
Znam da skoro nećeš zavoleti drugu
U duši je ostao veliki trag
A tu su i sva naša sećanja
Na naše vreme, na sva naša proleća
Ne brini za mene, ostaću ja još
Da čuvam uspomenu na nas.
Laku noć dušo, idi i ne osvrći se
Ostaću na onom istom mestu
Tamo gde sam te upoznala
Tamo gde sam osetila leptiriće
Znaš one leptiriće u stomaku
Baš kada sam te ugledala
Razmileli se po celom mom telu
A tvoj prikovan pogled na meni
Nije mi dozvolio da se pomaknem,
Ostala sam i ja zajedno stobom
Sada moraš da kreneš i da ideš,
Nema više leptirića, nestali su neznano
Neki su odlepršali svojim stazama,
A neki su se pretvorili u gusenice
Koje me jako grizu iznutra.
Zato idi, moja iznutruca meni treba
Treba mi za još ne izlegle leptiriće
Koji su još u povoju u čaurama.
Zato idi, ja ostajem tu gde sam
Tu gde sam i prvi put stala.
Laku noć prošlosti moja
Idi,
Moje misli davaće ti uvek snagu
Osećaćeš ih kroz celi tvoj život
Zato me pusti sada da spavam
Pusti me da te sanjam i ljubim,
Brzo će zora moram da se budim.
Laku noć dušo i molim te idi
Moje srce ne moše više
Moja duša ne moše više da diše
Samo tražim da spavam
Samo da te moja duša sanja
Laku noć dušo, samo želim jedno,
Da spavam i da te sanjam
Da ljubiš me u snovima kao nekada
Da me stisneš, zargliš tvojim rukama
Da miluješ me i grliš detinjasto, čedno
Samo to, ja ne tražim ništa više
Moja duša bez tih snova ne može da diše
Dajmi samo da te sanjam dušo moja
Da samo mi dolaziš u moje snove
Da te privijem i zagrlim uz mene,
Ja ne tražim ništa više, ništa više...

08.10.2011.god.

Autor, Marija - Maca Milenković
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime10/11/2013, 3:12 am

MOŽDA TE JOŠ KOJI PUT SRETNEM
Možda te još koji put sretnem ?
Možda?
Možda te još koji put sretnem?
A, ako te budem srela
pokušaću da te izbegnem.
A, ako se budemo sreli i pozdravili
nemoj mi zameriti
ako osetiš kako mi ruka drhti.
Ili ako vidiš u mojim očima
koju suzu, koja pokušava da ne sklizne
Ne zameri mi.
Možda te sretnem, a možda i ne?
To samo sudbina i Bog zna
A, ako te  možda sretnem?
Ne gledaj u moje ostarelo lice
ne gledaj u moj prazan pogled
koji je pun tuge i ćežnje
niti u moje modre podočnjake
osećaću se loše.
Ako te možda negde sretnem
i ako ti  pogledaš u moje oči
nemoj se čuditi, osećaću se loše,
jer je u njima ispisan ceo moj život.
Zato te molim,
ako me možda sretneš,
Ne  gledaj u dubinu mojih očiju
udavićeš se u njihovim suzama
odneće te njihova struja.
Možda? Ko zna? Možda te zaista sretnem?
A, ako te budem srela i ako budeš sam
želim da ti još jednom makar ruke dodirnem
da ih ponovo osetim.
Osećam potrebu da ih opet dodirnem,
potreba, satkana čežnjom od ćežnje
Možda? Ko zna?
Možda zbog uspomena na nas
zauvek i ostanem sama?
Možda?
Ko zna? Možda? To samo dragi Bog zna..

Autor, Marija - Maca Milenković
Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime10/11/2013, 3:16 am

I NOĆAS SAM BUDNA U SVOJOJ OSAMI
I noćas sam budna u svojoj osami
Sama sa sobom razgovaram
U mislima sam ti blizu kao senka svetlu
Nikako da ugasim svoje misli
Opet pesmu beznađa sama sebi stvaram.

Započinjala bih reč dok osmeh mi s'lica blista
Ti bi se smejao i svaku moju reč završavao
Ti bi nastavljao a ja bih zaćutala
U mojim sećanjima tako si mi blizu
Ko’ suza što je oku bliska.

Vazda sam u proceni svojoj grešila
Prosipam sebe i svoju tugu  po meni
Sve što sam osećala u sebi sam zakopala
Zaćutala sam u osami
Da ne podignem maglu koja me obavila.

Ja nikoga ne sanjam nit’ se nekom nadam
Koga li ti sanjaš ? Volela bih znati
Il’ si utonuo u predubok san
Znam kada sanjaš da se tiho smeješ
Kradom sam posmatrala tvoj osmeh nacrtan.

Dok noćas sebi ravnodušnost nudim
Dok zora sa mnom ovu pesmu peva
Uzalud se nadam nadu da probudim
O ljubavi što umrla je, srce još sneva
A duša se još nada, da nekoga ljubi..

Autor, Marija - Maca Milenković.
Maca  Milenković 590247 hepi 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 4:50 pm

KULA
Sklonila  sam  se  u  jedno samo  moje  sklonište
Žena  prošlog  jučerašnjeg  vremena
Žena  od  pre  nekoliko  desetina  godina
U  čijim je  očima  vatra  poput  munje   gorela
Snaga  Bogom data  kao  od  brega  odvaljena
Čijim  je  telom  nekada  vatra   gorela.
Vatra  se    davno  ugasila  a  snaga  je  nestala.

Posmatram  moj  lik  gledam  ga  u  ogledalo
Vidim  -  šta  vidim ?  Uplašeno  lice
Godinama   zabrinuto  umorno  promenjeno
Zidine  nekada  prelepe  Kule  oronule   su
Stubovi  kao  od  granita  popucali  su
Pod   teretom   povijeni   srušeni  su
Bodljikavi  zarasli  u  korov  nikoga  ne  puštaju.

Kad  sam  pre  mnogo godina  igrala  i  pevala
I  ptice  bi  od  sreće  sa  mnom  zapevale
Kada  sam  pre  mnogo  godina  trčala
Reke  bi  sa  mnom  jurile  brzacima
Znale  su  da  zalutaju  s’puta  da  s’krenu
U  njima  nepoznate  pritoke  brze  i  daleke
Prolazile  su  za  mnom  sve jaruge  preke.

Ali  su  me  polutani  i  izdanci   od  ljudi
Poput  poređanih  karata  srušili
Pred  svetom  lažni  artisti  i  licemeri
Sve  što  je  cvetalo  i pevalo  u  mojoj  Kuli
Uništile  su  sluge  bordelja  i  kaljugari
Ali  nemožete  mi  ništa  jer  moje  je  telo  Hram
Sveto  mesto  mojih  pesama  i  umetnosti

Sva  ta   blatnjava  sećanja  pothranjena  su
U  moju  Kulu  tajni  prepunu  prašine
Koju  ne  otvaram  zbog  tuđih  grehova
Ko  ih  je  počinio ?  Možda    moj  otac ?
Ili  možda   otac   moga  oca  ili   praotac  praoca ?
Dok  je  hajdukovao  i  nadmetao  se  s’turcima
Koji  su  našim  planinama  harali  petstotina  godina.

A  maler  kako  Bog propoveda  tuče  do  sedmog  kolena
Odgovor  nikada  nisam  saznala  iako  sam pitala
Ljubav  je  okolo  mene  kružila  ovijala  skitala
Meni  u  goste  nije  svraćala  niti  mi   abrove  slala
Meni  se  u  ruke  nikada   ljubav  nije  zauvek  uspavala
Ostali su  dani  koji   više  ne  pripadaju  meni
I  zidine   praznog  prašnjavog  skloništa.

Za  mene  nije  ostalo gotovo  ništa
Osim  moje  Kule  i  neba  koje  je  podareno  svima
Osim  muzike koju  slušam   a  koja  se  svira za  sve
A  Sin  neba  moj   otac  -  otac  je  svima
I dobrima  i  zlima, huliganima  i  otpadnicima
U  mojim  očima  nema  više  nade  za  mladost
Gledam   svoje  lice  u  ogledalo  plašim  se
U  njemu  me  posmatra  sasvim  drugi  lik.

Zavirujem  u  Kulu  gde  godinama  obitavam
Gledam  sada  već  prošlu  lepotu   jednog  vremena
Vremena  u  kojem   moje  godine  nedostižu
U  tom nekada  čudesnom    hramu  čvrstih  zidina
Natrpana   je  i  neobrisana   višegodišnja  prašina
Po  njoj  crtam  simbole  stečene  mudrosti
I  znam  ne  možemo  uteći  od  sudbine  preke.

Ostali  su  mi  dani  koji  pripadaju  drugima
Moj  hram  tajni   zatrpan   je  mislima
U  njemu  je  hladno  večita  je  zima
Virim  u  njegove  sačuvane  obrise
Nevoljno  otvaram   moju   knjigu  sećanja
Možda  tuče  maler  sve  do sedmog  kolena
Ko  zna  ne  zna  niko  a  kako  bih  znala   ja.

Provodim  dane  koji  pripadaju  drugima
Prohujalo  je  vreme  poput  olujnih  vetrova
Koji  svrate  da  je  posete  i  trulo  lišće  počiste
Ona  im  je  stanica  na  njihovom   dalekom  putu
Ostali  su  potoci  kiša  koji  se  posle  oluja  slivaju
Ostale  su  prazne   čaure  od  gusenica  izleglih  leptira
Vetrovi  ih  pokupe  da  svoje  stanište   počiste.

Ostali  su  jedri   uveli  busenovi  plavih  ljubičica
Koje  su  nekada  cvetale   zanosnim  mirisom
U  Kuli  su  sva   gnezda   davno  napuštena
Ne  čuje  se više  zorom  poj  i  cvrkut   ptica
Ostali  su  dani  koje  čekam  da  dolaze
Ostala  je  sama  i  prazna  samo  moja   Kula
Moja   Kula  -  JA... Maca  Milenković 590247  hepi 
Autor,  Maca  Milenković
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 4:52 pm

Bestid ! Maca  Milenković 590247  hepi 
U ponoru mog dubokog tamnog sna,
Bestid sam svoj spoznala
Vidim u vatri htenja nas raskomadane,
Vidim užas ponora i nas izgubljene.
Lutamo beskrajnom pustinjom peska
Spojeni lebdimo kroz oluju ljubavnog vetra.
Oblikujemo okvire naših htenja
Sve stanice smo prošli i bez stida produžili.
Pesak nam je iz ruku klizio kao voda
Topao vazduh duvao nas je
uronili smo jedno u drugo i sve se spojilo
Kao da su se Nebo i Zemlja zaljubili.
A nas dvoje sami u jedno smo se sklupčali
Ne vidim više oluju, niti pesak što oči peče
Čujem samo umilnu muziku bestida
Koja me u tebi besomučno vuče
Dok nam se usne kroz oluju traže.
Stare kao stare ladje smo koje se njihaju,
Ne vidimo ništa i nikoga, ne čujemo više oluju.
Još u sebi nosimo urlik podivljalog mora
Pomahnitala tela drhte nam pred odbeglom mladošću
Ponikli ni iz čega kao deca smo bili
našim rukama i peskom povijeni.
Predati zemaljskom bolu s'odbeglom radošću
Zaronili smo bez imalo stida u smirenu ekstazu
Tražili smo davno ugašeni bljesak svetlosti u našim očima.
Te noći u mom tamnom snu, našli smo se
Prošetali smo olujnom pustinjom peska i bestida
Bože, oprosti meni bludnici, gresi su moji veliki
Nisam išla putem neznanja, već putem bestida
Bestid me kao roba prigrlio, iz čaure sam izletela
Bila sam te žedna dušo moja,bio si mi potreban
Bila mi je potrebna oluja kao umirućem voda.
Autor,  Marija Maca Milenković
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 4:52 pm

JA NOĆAS PRIČAM

Ja noćas pričam jednu priču
koja je samo nama znana
jednu priču, ooo,
kada bi ljudi samo znali
divnu priču pričam o nama
da je čuju, da je imaju, dožive,
sigurno bi zastali
kada bi samo znali
da smo jedno drugog krali
od vremena, od zaborava
od večitog umiranja.
Nemi zidovi su sada, dok pričam,
moje sklonište, od mene same,
odsjaj lampe
moju senku s kriva,
čujem sebe, čujem tišinu,
čujem svoje srce,
čujem svoju dušu kako diše
čujem da peva našu himnu.
Čujem kada mi kažu
sećaš li se svega?
Sećaš li se nas?
Kada smo vas u polutami skrivali
od vas samih, od sveta
mi smo vas čuvali
dok ste zagrljeni
pripijeni jedno uz drugo
zorama priče pričali,
s nama ste, o životu snivali
a mi,
mi smo vas skrivali.
Ja noćas pričam priču
koja po mojoj duši prebire
čujem u sebi glasove
koji me zovu,
zovu me divljine strasti
zovu me tvoje reči,
nikako plamen da se ugasi
hoću li sebe od tebe s pasti.
Sećam se,
kada si mi rekao
mila moja,
hoćemo li ostati zajedno
zauvek, pitala sam te
hoćemo li sami sebe
od sveta spasti ?
Nisam ti rekla ništa
a šta da ti kažem, kada mislimo isto
hteo bi da te lažem, lagala sam te,
da bih te umirila
da bih ti snove, uz mene podarila.
Lagala sam te, a znaš zašto,
da ti ne kradem to malo sreće
koju si sa mnom imao
o kojoj si snivao,
mir si sebi darivao
iako si znao, da te lažem
rekao si mi da znaš, da te lažem
znao si sve, znao si, znam da si znao
da si naše vreme krao, da si sebe lagao,
lažnim nadama se hranio
a znao si, da, znao si
da je naše vreme prošlo
znao si, da je rastanak tako blizu
da se zauvek razidjemo, znao si da moramo
jer smo dva sveta
ja sam bila Nebo a ti si bio Zemlja
znao si, da ne kršim svoju reč
znao si da ono što sam rekla
jača sam nego bila koja stena
znao si, a ipak...
uporno si se vraćao
u moje snove, u moje misli
u moje ruke koje se nisu branile,
znao si da ćemo
jedno drugome biti samo uspomena.
Olovka sada piše, ruka drhti
sećanja naviru,
mene si krao, ja sam tebe krala
od surove stvarnosti
od vremena, od zaborava
moje vreme, moje misli
uvek su tebi letele
tvoje vreme, tvoje misli
uvek su meni letele
kao jato gladnih ptica,
priznam, priznaj sebi ne morać meni
u nama je negde duboko
znali smo i ja i ti
duboko u nama je, čučala Kukavica.
Iako sam ti rekla
da smo pročitana knjiga
nisi verovao,
ili
nisi hteo da veruješ
hteo si dalje da me kradeš
od mene same, od života.
rekla sam ti, da ja nemam vremena
a ti?
Da ga imaš za mene i na pretek
da ćeš me zauvek proganjati
svaki dan govoriti moje ime
svakog proleća, svake zime
dok ti sećanja dopiru
izgovaraćeš moje ime,
rekla sam ti, da smo mi dva sveta
zamolila sam te, molim te i sada
dok noćas, pričam s tvojom senkom
u mojim mislima koja šeta
zaboravi me,
vreme leči sve, pa i tugu
koju nosiš i s kojom živiš
ima toliko mnogo žena
koje te mogu voleti
kojima isto tako
možeš da se diviš, kao meni
klanjam se tebi čoveče
koji si me voleo
i voliš me još uvek
klanjam se tvojoj seni
zatvori knjigu koju smo pročitali
stigli smo do samog kraja, davno,
povratka nam nema, oboje to znamo
zatvori knjigu koja priča o nama
ispunjena je,
nema više praznih stranica za nas,
ja noćas pričam o nama,
šajem ti poruku ovom pesmom
a iz nemih zidova, čujem...
čujem i dalje tvoj glas...

Autor, Maca Milenković
 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 hepi 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:31 pm

JA ZNAM
Ja znam da nisam samo ptica
Koja je tu da samo leti
Ja ima svrhu postojanja
Svi smo ovde s razlogom
Da volimo da se dajemo
Da ljubav širimo oko nas
Ono što sami sejemo
To ćemo vremenom i žnjeti
Pružimo ruke jedni drugima
U davanju je spas
Ja znam
Da nisam samo pepo sivi
Ostao od ugašenog ugarka
Da nisam još dogorela vatra
Čijoj se toploti još neko divi
Čije srce još mogu da grejem
Pahuljama mojih pogleda
Još mogu ljubav da sejem
Ja znam
Da nemogu uvek da se lako dižem
Da poletim da budem Feniks
I kada mogu i kada ne mogu
Znam da moram uvek iznova
Da dajem deo sebe da bi dali meni
Znam
Da smo svi ovde s razlogom
Pustimo duše da dišu
Dajmo slobodu mislima
Otvorimo sebe
Da bismo mogli da se damo
Ja znam šta sam juče htela
Znam i koliko sam mogla
Sve je u nama
I istina i sreća i bol zakopana
Ja znam da nisam dogorela vatra
Da nisam samo pepeo postala
Ne znam šta još mogu dati
Kada bih znala ja bih dala
Još jedan svežanj ljubavi
Sakriven je duboko u meni
U meni negde duboko spava
Tebi koji čitaš ovu pesmu
Tebi bih ga sljubavlju dala
Ako ti treba uzmi ga
Neću oklevati daću ga
Da ću baš možda tebe usrećiti
To nisam znala
Ali ja sigurno jedno znam
Znam da bih ti ga dala
Kroz ovu reč koju pišem
Preostalu ljubav šaljem prijateljima
I deo sebe s njom i to znam...

24. 10.2011.
Autor, Maca Milenković hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:33 pm

Kako da zaustavim misli - Moja beleška.

Kako da zaustavim misli
Kako da zaustavim ruke
Da zorom ne traže tvoje
Koga da grlim umesto tebe
Ostale su samo misli prazne
A zidovi sobe su tako hladni
Makar me u mislima samo dotakni
U snu me uz sebe lagano primakni.

Kako da pored tvog imena
Spominjem drugo ime
Jer sve što smo imali nas dvoje
Ne možemo sakriti ni u jedan vir
Ni na jedno sakriveno mesto
Jer sve što je tvoje, beše i moje
Jedno drugom smo bili nadanje
Jedno drugom postadosmo stradanje.

Bili smo jedna nota, jedna pesma
Iz dveju duša jedna melodija
Kako da zaustavim misli da ka tebi ne lete
Bili smo iz dveju duša jedna misao
I koja to muka još drži nas zajedno?
I posle toliko godina, jedno na drugo mislimo
Još čujem našu zajedničku melodiju
Uzalud u prazan i mrkli mrak pružam ruku.
Autor, Maca Milenković
 Maca  Milenković 590247  Maca  Milenković 590247  Maca  Milenković 590247  hepi 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:34 pm

PO ZIDOVIMA MOJE DUŠE IGRAJU SENE
U mraku sam i ne znam da sam u njemu
Ne brojim više koja je zora po redu
Težina mojom dušom vlada
Mrak u meni i okolo mene
Brine se o meni o našem kućnom redu.

Na tamnim zidovima moje duše igraju senke
Igru pomno prati večiti mrak
Davno je zaspao dubokim snom spava
Ugnezdio se kao tek rođeni ptić
Tu mu je najlepše tu godinama obitava.

Tu je našao dom u meni odavno spava
A stisnute ruke slova sama pišu
Oteta mi je iz ruku lična sreća
Od mene same ili od vremena, Ko zna
tamne senke od mojih misli same se njišu.

Usnuli snovi nadolaze i uvek su isti
Mrak je okolo mene a ja ga ne vidim
Ne vidim da dolazi nam novi dan
Pišem tebi a govorim sebi, sveokolo njiše se
Dodje još jedan dan dok se slože moje teme.

Ali ja znam da pisaću i sutra
Dok me ne odnese ovo surovo vreme
Promenila sam se, nisam vise ista
Nista ne govorim samo ćutim, pogleda ne blista
A šta da kažem usta mi nema, sama se stisla.

Otupele mi misli gledaju oči u prazno
Gledaju tuđe osmehe, gledaju u druge ljude
Pljušte vestački naizgled rođački poljupci
Niko da prizna sebi da ovo je surovo vreme
Naizgled tople reči odjednom dobiše zube.

Mrak je okolo mene svuda je okolo tama
A ja sam tu negde izemdju svih njih njišem se
Tu sam naizgled snjima a opet i dalje sama
Boljem sutra beznadežno godinama težim
Surovo život sudbinu mi kroji i godine broji.

Osećam prazninu od koje se ježim i bežim
Godinama ja se nje bojim jer u duši mi rana
Zato sam tužna, jer rana ne zarasta, jer sam sama
Mrak okolo mene u duši mi godinama obitava
Odomaćio se, dobro mu je, samnom odavno spava.

Svetiljke davno su u meni ugašene
Nema ko da upali bar jednu da zasvetli
Da mi mračni put beskrajne samoće obasja
Mrak, čudni moj saputnik saživio se sa mnom
Tu mu je najlepše gde sada caruje i obitava.

S njim u zagrljaju već odavno moja duša sama spava
Tamnim zidovima igraju senke, igram i ja snjima
Pitam, ko je tu? Koga to u sobi samnom ima?
Dok to pitam stižu mi u mislima nove teme
Ustajem želim da pišem još, dok ne dodje nova zima.

U rečima utehu tražim, prazninu utapam
Iako je mrak, ja po zidovima pišem i brišem
Pisaću da uplašim mrak koji odavno plaši mene
Molim Boga da me čuva zlih misli ruke sklapam
Pišem i pisaću ja u njemu dok me ne odnese vreme.

Igrajte senke, ali dajte mi snove da mogu da sanjam
Da mogu da sanjam sve, koliko vas ima
Da vas sanjam i da pišem sve dok mogu, dok dišem
A kada me naljutite mogu i da vas brišem
Ne mislim na sutra, niti koja je po redu zima.

S'mrakom igrajte i pevajte na zidovima moje duše
Odavno su ostareli, oronuli su, sami se ruše
Igrajte i pevajte koliko želite i koliko vas ima
Još bezbroj sumornih praznih i samotnih noći
Mojom dušom vladaće mrak i večita zima
Vi ih rušite, a ja,
Ja ću da ustajem i da još pišem sve dok dišem....

27.04.2012.god.
Autor, Maca Milenković.
 hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:36 pm

Ne ostavljaj me samu!

Ne ostavljaj me samu
Ne ostavljaj me samu ni na jedan čas
Ne idi nikuda,
neka se naše ruke spoje
Jer putnik sam koji traži samo utehu
Gde bi mogao da sakrije srce svoje
Sećam se zaveta kojeg smo si dali
Beše to davno, još smo bili mali.
Bili smo još deca,
al' ljubav nam je bujala.
Čuvali smo jedno drugo za buduća vremena
Kao ptice o kavez lomili smo krila
Pazili smo sebe od sebe od sagrešenja
Nisu zamirale naše želje ni naša htenja
Al' pazili smo jedno drugo od sagrešenja.
Bili smo ko dva druga na različitim putevima
I uvek smo išli jedno bez drugo u mimohodu
Bili smo dve iskre koji plamte u sopstvenoj vatri
Duboko svesni da smo još biljke zelene
Tim dvema biljkama koje same još tavore
Ovim nemim rečima ja odajem Odu.
Govorila sam ti uvek, govorim i sada sve,
Ne ostavljaj me samu nikada, ni jedan čas
Ne idi nikuda, neka se naše ruke spoje
Al' uzalud, nisi hteo, ili nisi želeo da čuješ
Ljubavlju i brigom ispunjenog za sutra,
Moj tihi šapat i jecaj, moj skoro nečujan glas.
Dal' smo tu negde u igri još nas dvoje?
Dal' će naše ruke konačno da se spoje?
Jer naša je ljubav postala kao most od stakla
Čiji noseći stubovi nisu više od betona
Il' je najbolje da odem u obilazak sopstvene duše
I da se tamo zauvek sakrijem od tebe i od sebe.
Autor, Marija Maca Milenković.
15. април 2013.
 hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:38 pm

Pusti me da te ljubim uželela sam te se

Pusti me da te ljubim uželela sam te se
Željna sam tvojih usana
Pusti me da te milujem, dodirujem
Želim tvoje telo još da mirišem
Da te oslušnem, da naslonim glavu
Na tvoje grudi da se priljubim, silno te zagrlim
Koje samo ja znam da milujem i ljubim
Onako, nečujno kako samo ja umem
Samo ja tvoj uzdah mogu da razumem
Onako tiho želim prstima da te opipavam
Da uživam u svakom damaru tvog tela
Daj mi da te još volim, da ti usne ljubim
Samo to želim, samo sam to i htela
I dok me privijaš, stežeš, dok me silno ljubiš
Pripijen uz mene oznojen i vreo
Znam da si samo i ti to dušo hteo…

Autor, Marija – Maca Milenković
 hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:39 pm

Nebo mi kaže da moja priča još nije gotova

Nebo mi kaže da moja priča još nije gotova,
da treba samo još malo vremena,
da moj san postane java.
Ha?
I tako iznova i iznova svake godine,
od godine, pa dogodine,
pa sve tako redom do nove godine
i prođoše mi sve najlepše godine.

A za divno čudo meni nebo i dalje govori
da sam blizu cilja
a ja nikako da stignem.
Mi ne postojimo,
kako da nas napravim,
stvorim,
otelotvorim?
Srećna ti Nova Godina bezimeni...

Autor, Marija - Maca Milenković
 hepi хх хх хх 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:41 pm

U MOM SRCU ZAUVEK SPAVA MI TVOJ LIK

U mom srcu zauvek spava mi tvoj lik
Na usnama spava mi tvoje ime
Koje niko ne izgovara više osim mene
Ali uvek živi u meni
Na mojim usnama lebdi tvoje ime
Ime jedne divne mlade žene
U mom srcu zauvek spava mi tvoj lik
Čuvam ga zauvek od zaborava
Misli mi otupele a suze presahle
Prošle su mnoge duge godine
Ali ne prestajem da tugujem
Za likom jedne divne žene
Za srcem koje je rodilo mene
Za tobom mama, koja si ovog dana
21.10.1965. god. rano zorom
Baš tačno u minut u ovo vreme
Bez pozdrava bez zagrljaja
Zauvek si otišla i ostavila mene
Ostale su moje ruke prazne
Za tobom zauvek ispružene.
Pamtim tvoj zadnji pogled
Pogled okopnele mlade žene
Gledala sam kako mi mila moja
Pred očima kopniš i veneš
Moj krik za tobom čule su sve ptice
Dok sada suza mi suzu stiže
Ja tebi majko ove reči nižem
Isplakala sam ti ime majčice
Ime meni najdraže žene
Pevam tebi koja si me pod srcem nosila
Bez tebe sam rasla tužna i sama
Bila si mi sve, svo moje nadanje
Moje jutro, moj osmeh, moja radost
Bila si moj blistavi sunčev zrak
Koji me jutrom nežno budio
Lagano bi me pomilovao i poljubio
Bez tebe mi je bila surova mladost
Teško i mučno mi je bilo odrastanje
Ceo moj život je surovo stradanje
Ti si bila moje najdraže skrovište
Kada sam plakala ili bila uplašena
Ruku si pružala, po kosi me milovala
Kada sam sanjala, tiho si me budila
Tešila bi me da je to samo san
Da već sviće novi dan
A onda ovog hladnog oktobarskog dana
Prekinuo se svaki moj dečiji san
Uselio je u moje maleno dečije srce
Večiti tužan užasan nepresanjani san.
Na usnama spava mi tvoje ime mama
Bila si mi sve, moj uzor i najlepša dama
Dugo sam, jako dugo bez tebe sama
Suze su mi presahle a oči traže te
Sve moje poglede i nadanja za tobom
Odnele su sve prethodne zime i godine
Jecalo je i nebo sa mnom od moje tuge
Pitala sam tada Boga iako sam bila mala
Snjim sam pregovarala i obećao mi je
Da ćete pustiti da dođeš u moje snove
Ako možeš samo još jednom dođi
Dođi u moje snove čekam te
Na tvoje grudi privij me, i zagrli me
Šapni mi da si tu, da čuješ me
Kažu da umrli vide sve, paze na nas
Kažu da ponekad čuješ im glas
Kažu da ponekad čuju naš glas
Ako me čuješ mila moja sada
Pogledaj me i šapni mi kao nekada
Nauči me da ne tugujem toliko
Željna sam te zauvek ostala
Ceo moj život si mi nedostajala
Samo da razgovaramo nas dve
Od Boga ne tražim ništa više
Ali znam to je nemoguće
Tražim te i dalje u sve oktobarske kiše.
Gde da sakrijem sva propala nadanja
Kako da prebolim sudbinu tvoju
Mene od tebe Bog odvoji tako malenu
Na usnama spavaće mi uvek tvoje ime
U mom srcu zauvek čujem još tvoj glas
U grudima spava mi tvoj dragi lik mama.
Jednom si mi rekla, kćeri moja
Ne zaboravi me ako mi se šta desi
Svakog mi proleća Belu Radu donesi
Kad ih pomirišem ja uvek lakše dišem
I ako odem ti s’proleća pamti
Ljiljane i Belu Radu uvek mi donesi
Da ih pomirišem i tamo gde idem
Da mogu i tamo lakše da dišem…

21.10.2011god. 03h.50.min.
Autor, Marija - Maca Milenkovic
 hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:43 pm

PONEKAD SAMO POŽELIM

Ponekad samo poželim
Malo više od ove tišine i kiše,
Što mi suze i snove
Toplim kapima sa betona briše,
I svaka moja tiha pesma
Samo za mene diše,
Samoća me pritiska
I ona sama ove rečenice piše.
Teško je slomiti moj kliše
Mog praznog lutanja i ćutanja
Teško je zameniti
Moje nebrojane hladne noći
Kada sam bila sama i bez moći
Čekala sam tebe misleći
Da će svo ovo nevreme proći.
Ali mi čemer ne daje mira
Za one meni drage osobe
Kojih više pored mene nema
Oni su našli mir
Zauvek su nestali, otišli
Majčini tužni prazni pogledi
S njima i njene tihe reči utehe
I znam da nikada više neće doći
Ostale su mi blede uspomene
Pred očima ne nestaju mi slike
Na njene usahle oči
Na njene tupe i tužne poglede
Svi njeni nemi pogledi i sada
Igraju pred mojim očima
Kao note tužne muzike
Usamljena i tužna shvatam,
Da naš život kratak je
Težak surov gorak je
Shvatam da gde god krenem
On kao avet prati moje korake.
Znam, moje vreme već prolazi
I slobodno kažem da postajem
Deo jedne izgubljene mladosti
Moje neproživljene ludosti
Nedoživljene a sanjane ljubavi.
Polako postajem jedan deo
Neželjene surove prošlosti
Zato i nemam za sebe ništa
Da kažem što dušu teši
A nemam ni za vas nikakve novosti
Ne želim više ništa da znam
Ne želim da znam ništa šta će biti
I gde će me život dalje odvesti.
Zastanem i zavirim u vrt moje duše
I gledam kako ja - moja ruža vene
Počinje kao moj osmeh da bledi,
Tada se suočim sa istinom
Shvatam da mladost je prošlost
Da moj osmeh prestaje da vredi
A kada padne noć
Sve u meni samoj se zaledi
Kada se sva svetla pogase
I kada se poslednja sveća ugasi
Izmedju neba i zemlje
Ostaju moje hladne ruke
Za tebe, za mene,
Igraju senke ispred očiju
Ah tražim te al ne vidim te
A moje ruke ostaju prazne
Ispružene su i zarobljene
U lavirintu mene same
U korovu moje duše
Jedne usamljene osobe
Za tebe ovog časa daleke
Za mene nesmirene
U lavirintu mene same
Kao avet igraju senke
Između neba i zemlje
Ostala sam samo ja
I moje hladne ruke daleke
Moje oči, od pogleda tražeći te
Postaju suzne i nesmirene.
Ponekad samo poželim
Da prestanu ove sumorne misli
Da nestanu svi oni
Da se zauvek od mene izgube
Oni koji su me sobom pritisli
Da moje misli i moje ruke
Ostanu slobodne a ne zarobljene
da mi pred očima ne igraju slike
Kao note tužne muzike
Koja mi u ušima odzvanja
Koja u meni bez dozvole uranja.
Tada shvatam istinu, da
Deo sam jedne neproživljene mladosti
Deo sam izgubljenih radosti
I polako tiho i neprimetno
Iz dana u dan iz trena u tren
Postajem deo jedne generacije
Koja se primiče prošlosti
I zato za vas nemam novosti.
Ponekad samo poželim
Poželim jako i silno
Da sam samo sama i ništa više
Niko i nikada ne može
Niti će moći da promeni mene
Moje misli i moj žvotni kliše !

10.07.2011 god.
Autor, Maca Milenković, Niš.
 hepi Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime2/5/2014, 6:49 pm

PO ZIDOVIMA MOJE DUŠE IGRAJU SENE
U mraku sam i ne znam da sam u njemu
Ne brojim više koja je zora po redu
Težina mojom dušom vlada
Mrak u meni i okolo mene
Brine se o meni o našem kućnom redu.

Na tamnim zidovima moje duše igraju senke
Igru pomno prati večiti mrak
Davno je zaspao dubokim snom spava
Ugnezdio se kao tek rođeni ptić
Tu mu je najlepše tu godinama obitava.

Tu je našao dom u meni odavno spava
A stisnute ruke slova sama pišu
Oteta mi je iz ruku lična sreća
Od mene same ili od vremena, Ko zna
tamne senke od mojih misli same se njišu.

Usnuli snovi nadolaze i uvek su isti
Mrak je okolo mene a ja ga ne vidim
Ne vidim da dolazi nam novi dan
Pišem tebi a govorim sebi, sveokolo njiše se
Dodje još jedan dan dok se slože moje teme.

Ali ja znam da pisaću i sutra
Dok me ne odnese ovo surovo vreme
Promenila sam se, nisam vise ista
Nista ne govorim samo ćutim, pogleda ne blista
A šta da kažem usta mi nema, sama se stisla.

Otupele mi misli gledaju oči u prazno
Gledaju tuđe osmehe, gledaju u druge ljude
Pljušte vestački naizgled rođački poljupci
Niko da prizna sebi da ovo je surovo vreme
Naizgled tople reči odjednom dobiše zube.

Mrak je okolo mene svuda je okolo tama
A ja sam tu negde izemdju svih njih njišem se
Tu sam naizgled snjima a opet i dalje sama
Boljem sutra beznadežno godinama težim
Surovo život sudbinu mi kroji i godine broji.

Osećam prazninu od koje se ježim i bežim
Godinama ja se nje bojim jer u duši mi rana
Zato sam tužna, jer rana ne zarasta, jer sam sama
Mrak okolo mene u duši mi godinama obitava
Odomaćio se, dobro mu je, samnom odavno spava.

Svetiljke davno su u meni ugašene
Nema ko da upali bar jednu da zasvetli
Da mi mračni put beskrajne samoće obasja
Mrak, čudni moj saputnik saživio se sa mnom
Tu mu je najlepše gde sada caruje i obitava.

S njim u zagrljaju već odavno moja duša sama spava
Tamnim zidovima igraju senke, igram i ja snjima
Pitam, ko je tu? Koga to u sobi samnom ima?
Dok to pitam stižu mi u mislima nove teme
Ustajem želim da pišem još, dok ne dodje nova zima.

U rečima utehu tražim, prazninu utapam
Iako je mrak, ja po zidovima pišem i brišem
Pisaću da uplašim mrak koji odavno plaši mene
Molim Boga da me čuva zlih misli ruke sklapam
Pišem i pisaću ja u njemu dok me ne odnese vreme.

Igrajte senke, ali dajte mi snove da mogu da sanjam
Da mogu da sanjam sve, koliko vas ima
Da vas sanjam i da pišem sve dok mogu, dok dišem
A kada me naljutite mogu i da vas brišem
Ne mislim na sutra, niti koja je po redu zima.

S'mrakom igrajte i pevajte na zidovima moje duše
Odavno su ostareli, oronuli su, sami se ruše
Igrajte i pevajte koliko želite i koliko vas ima
Još bezbroj sumornih praznih i samotnih noći
Mojom dušom vladaće mrak i večita zima
Vi ih rušite, a ja,
Ja ću da ustajem i da još pišem sve dok dišem....

27.04.2012.god.
Autor, Maca Milenković.
 hepi Maca  Milenković 590247 
Nazad na vrh Ići dole
Maca Milenkovic

Maca Milenkovic


Ženski
Broj poruka : 344
Godina : 67
Location : Niš - Beograd - Novi Beograd
Humor : Živim svaki dan kao da je poslednji, nepopustljiva, bezobrazna, uporna..kada volim, baš volim ili ne volim nikoga
Datum upisa : 09.10.2010

Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime8/8/2014, 4:48 am

Душа се к’о у клупко свила
Погледом грлим звездано Небо
узалуду  тражим тебе
моја једина звездо,
где ли су сада руке твоје
лутам мислима
носи ме пучина
црног бескрајног пространства
точе се мисли моје, к’о звезде се роје.

Умирујем чежње
душа се к’о у клупко свила
пред мојим чежњама и ноћ је занемела
једино чујем бат мојих корака
који узалуду траже стопе твоје
молим небеска пространства
молим их
да ти пренесу мисли моје.

Трагаш ли за мном
као што ја трагам за тобом
загрљени празнином
тражимо једно друго
ал’ све је прекасно за мене, за нас
једино у овим мојим римама
од саме себе бежим
бежим од  суморних мисли и тражим спас.

Душа се к’о у клупко свила
било би ми лакше
само када бих те макар дотакла
само још једном бих те пољубила
душу бих умирила
само када бих још једанпут
с'твојих усана нектар попила
душу бих мучену и празну умирила...

Аутор, Марија - Маца Миленковић 
8. август 2014. у 04:25

 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247 Maca  Milenković 590247
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Maca  Milenković Empty
PočaljiNaslov: Re: Maca Milenković   Maca  Milenković Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Maca Milenković
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1
 Similar topics
-
» Maca Milenkovic

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Poezija-
Skoči na: