Sadi

Šejh Sadi Širazi ili Sa‘di (na perzijskom: سعدی‎, puno ime mu je: Abu Abdullah Mušrifuddin Ibn Muslih Aš-Širazi) (1184 - 1283/1291?) je jedan od glavnih pisaca srednjovjekovne Perzije. Poznat je zbog kvaliteta djela koje je napisao ali i zbog njihovog socijalnog karaktera.

Rođen je u Širazu, gdje je i umro. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu a kasnije je proputovao nekoliko zemalja u potrazi za znanjem, kao što je to i bio običaj pri sticanju znanja u tom periodu. Još kao jako mlad otišao je u Bagdad da proučava arapsku književnost. Danas je poznat kao sufijski mislilac, a njegova grobnica je 1952. ukrašena i postala je turistička atrakcija.

Njegova djela se smatraju najvećim klasicima sufijske književnosti. Napisao je "Bustan" (Voćnjak), 1257, "Đulistan" (Ružičnjak) 1258. i objavio zbirku pjesama "Divan". U ovim djelama pisao je pripovjetke i pjesme o svojim doživljajima. Njegova djela nose moralnu poruku.

Njegovi stihovi danas stoje na ulazu u zgradu UNa u New Yorku kao poziv da se prevaziđu sve međurasne i međureligijske prepreke. Ti stihovi su:


"Of one Essence is the human race,
thus has Creation put the Base;
One Limb impacted is sufficient,
For all Others to feel the Mace."

Ovi stihovi govore o tome da svi ljudi imaju istu osnovu i da nevolja jednog treba izazvati saosjećanje.

“ KAP KISE “

Kada kaplja kise iz oblaka kanu,
beskrajnost mora zbuni je i ganu:
“zar sam ja,rece,spram tog mora ista?
ono je svuda,ja sam u njem nista!”
kada,sitna,vide svoje nistavilo,
skoljka je primi radosno u krilo;
pod njegom neba u sedefu osta
dok sjajan biser za krunu ne posta.
tako kap stize gdje se presto dize,
da bude ista spusti se do nista.

"SVECNJAK"

Ako ti pred svecnjak nezgodan stvor stane,
Ustani, uzbij ga, usred zbora da si;
A ima li secer-osmeh, medne usne,
Za rukav ga uzmi, a svecnjak ugasi!