LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Onore de Balzac

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime20/3/2009, 10:30 pm

Onore de Balzac Thumbs_HBalzac
Оноре де Балзак (фр. Honoré de Balzac) (Тур, 20. мај 1799 - Париз, 17. август 1850) је француски романописац који се сматра зачетником реализма.

Балзакова породица прелази да живи у Париз 1814. године. Његово похађање Правног факултета у Паризу поклапа се са почетком француске рестаурације. Улазио је у различите пословне подухвате који су му уместо зараде доносили само губитке и дугове. Пропао је у послу са словоливницом и штампаријом. После тог финансијској слома дугови ће га пратити читав живот.

Свом презимену је додао племићко де 1830. године. Од тада се потписује са Оноре де Балзак.

Пољска племкиња, Евелина Ханска, са свог имања у Верховњи, у Украјини, започиње преписку са Балзаком 1832. године. Из преписке са загонетном "Странкињом" која се диви Балзаковим делима, развија се обострана љубав. Са госпођом Ханском састаје се најпре у Швајцарској, затим у Бечу и Петрограду. Након што је постала удовица 1842. године, госпођа Ханска одбија руку Балзака. Са њом ће путовати по Немачкој, Француској, Холандији и Белгији. Венчаће се са госпођом Ханском 1850. године у Бердичеву, у Украјини.

Био је председник Друштва књижевника. Два пута се кандидовао за Француску академију. Први пут (1839.) је повукао кандидатуру у корист Викотора Игоа, а другом приликом (1849.) добија само два гласа.

"Људска комедија" (La Comédie humaine) заједнички је назив за његове романе, међусобно повезане, у којима настоји да пружи слику о свом времену, друштвеним и историјским, филозофским кретањима, да прикаже живот свих друштвених класа и слојева, да осветли тајне човекове психе. Балзак је први употребио механизам враћања истих ликова кроз своје књиге како би изразио јединство друштва које слика. У предговору «Људске комедије» (објављен 1842. године) наглашава да ће то бити историја коју су заборавили толики историчари, историја нарави. Предвидео је да «Људска комедија» садржи 137 дела, али је стигао да напише 91 дело. Том броју се могу додати још три романа које није предвидео првобитним планом. У број од 94 дела не улазе «Голицаве приче» ни Балзакови младалачки романи написани пре 1829. године. У свом Каталогу дела која ће садржати «Људска комедија», Балзак предвиђа следећу поделу:
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime20/3/2009, 10:30 pm

Први део: Студије нарави, разврстане по темама у шест група:
Призори из приватног живота (Чича Горио),
Призори из провинцијског живота (Евгенија Гранде, Изгубљене илузије),
Призори из париског живота (Сјај и беда куртизана, Рођака Бета, Рођак Понс),
Призори из политичког живота (Посланик из Арсија),
Призори из војничког живота (Шуани),
Призори из сеоског живота (Љиљан у долу).
Други део: Филозофске студије – Шагринска кожа, Трагање за апсолутним.
Трећи део: Аналитичке студије садрже само једно дело које није роман већ оглед «Физиологија брака»
Из жеље за новцем и славом писао је оно шта је сматрао популарним, и чиме би могао да привуче шири круг читалаца. Често је писао и по 16 сати дневно уз помоћ свијеће и кафе не би ли што прије објавио своје дјело. Овакво писање резултовало је тиме да већина његових дјела даје утисак недовршености и неуредности, има грешке у тексту, а поједини дјелови су површни или недовршени.

Иако је одрастао далеко од Париза Балзак је доста везан за овај град. Своја најбоља дјела је написао у Паризу или о Паризу.

Оноре де Балзак и Гистав Флобер имали су велики утицај на касније реалистичаре и натуралисте: Ги де Мопасан, Карл Хајсманс, и у Енглеској Џорџ Елиот.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime20/3/2009, 10:31 pm

“ EVGENIJA GRANDE “
Roman o ocu tvrdici i nasuprot njemu, osjecajnih zene i cerke.Vjera u ljubav i postenje nasuprot ocevom nevjerovanom tvrdicluku.Opisi slikovito prikazuju atmosferu takvog nacina zivota.

“ GOLICAVE PRICE “
Simpaticne kratke price erotske sadrzine sa dosta smijesnih detalja iz zivota francuskih velikasa,koji se pod stare dane zene djevojkama.

“ LJILJAN U DOLU “
Romanticna prica o mladicu koji je volio udatu zenu, njena potajna ljubav I razocarenje kada on odlazi sa engleskinjom.Ona umire zbog tog razocarenja.Tanano ispricana prica o dvijema osjetljivim ljudskim dusama sa puno lijepih opisa.

“ SJAJ I BIJEDA KURTIZANA “
Opisuje srednji sloj francuskog drustva,prikazuje pomodarske prijeme,ljepotu,flert i ljubavi. Kurtizana se zaljubljuje u mladica,ljubavlju i strascu prve nevine ljubavi.Taj isti mladic se kao licnost pojavljuje I u drugim romanima.

“ KNEGINJA DE KADINJAN “
Dvije zene srednjeg staleza razmatraju svoj ljubavni zivot pun avantura, ali za njih beznacajnih.One su plahovite, povrsne osobe, koje su svjesne da nisu dozivjele pravu ljubav.Kneginja je u kasnim godinama osjetila taj zanos, ali to je bila nedozivljena ljubav, jer je on poginuo u revoluciji.Ona upoznaje njegovog prijatelja kome je revolucionar sve pricao I kroz njegovu pricu, ona dozivljava ljubav. Istovremeno se I njegov prijatelj zaljubljuje u nju I ona odlazi s njim, ali bez nekih emocija.

“ RODJAKA BETA “
Roman o propadanju jedne porodice, lijepo slikani razliciti likovi, razliciti tipovi zena I muskaraca, radnja se vrti oko propale porodice, prevare,novca, tragicnih sudbina, mrznji I osveti ljubomorne rodjake Bete.Kraj je strasno patetican, dogadjaji su maksimalno pretjerani.

Citala sam i " Cica Gorija " u srednjoj skoli.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:51 pm

ŽIVOT BALZACOV



20. 5.1799. rodio se Honore de Balzac. Otac - Bernard Francois Balzac
bio je bistra glava, širokog znanja, neukrotive volje što najbolje
dokazuje njegov prijelaz iz seljaka u višu gradansku klasu. Iskoristivši
dobro političke i ekonomske prilike u tadašnjoj Francuskoj, u svojoj
pedeset i prvoj godini oženio se Laurom Sallambier, veoma lijepom
djevojkom 32 godine mlađom od njega, aristoktatkinjom s manirima i vrlo
dobrim obrazovanjem.



Čim je Laure rodila Honorea dala ga je dojiti u Saint-Cyr-sur-Loire ženi
nekog žandara od straha da ne umre poput prvorođenog sina. Slijedeće
godine Honoreu se pridružila i njegova sestra Laure. Honore nije nikada
oprostio svojoj majci što se tako odjelila od njega: "Kakvim sam to
svojim fizičkim ili moralnim nedostatkom izazvao tu majčinu hladnoću?
Jesam li dakle bio natureno dijete ono čije rođenje je nepredviđeno?"
često se pitao. Honore nije nikada zaboravio vrijeme provedeno ondje
gdje ne vlada hrabrost, grandioznost, već naivna ljepota prirode. On se
uvijek sjećao trenutaka provedenih pod čistim nebom kada su njegovi prvi
pogledi ugledali kako bježe prvi oblaci. Njegova sestra, Laurie, samo 2
godine mlađa od njega nalazila se u istom položaju kao i Honore. Njih
svoje, zajedno odrasli nježno su se voljeli. Honore je bio veoma brižan
brat i u roditeljskoj kući gdje je i to ne jednom dopustio da ga kazne
umjesto Laurie, ne odavši njenu krivicu. Kad bi Laurie stigla na vrijeme
da optuži sebe, on bi joj govorio : "No, ubuduće nemoj ništa priznati,
volim da me grde zbog tebe!..."



Bile su mu 4 g. kad je doveden nazad u Tours u očinski dom. Ondje nikad
nije osjetio pravu majčinsku ljubav jer njegova majka nije znala za
tetošenje i poljupce već joj je karakter kvarila sklonost prema raskoši
te želja da se pokazuje i održava svoj društveni položaj. 1802. rođena
je i druga kći Laurence a prigodom njenog krštenja Balzacovi dopustiše
sebi da opišu ne baš postojanu plemićku partikulu de. I dok se je
Bemard-Francois upomo i dalje penjao po društvenoj ljestvici, a Laure
održavale razne ljubavne veze djeca su bila povjerena nekoj strašnoj
guvernanti koja je tvrdila da se Honore grozi kuće, da on nije glup ali
da je podmukao. Ona mu se izrugivala zbog zvijezda koje je radoznalo i
strastveno promatrao. Mada još dijete, improvizirao je sitne komedije da
zabavi sestre. "Po čitave sate," pisala je Laure, "strugao bi žicama
jedne male crvene violine, a njegovo ozareno crveno lice dokazivalo je
da on vjeruje da čuje neke melodije. A veoma bi ga začudilo kad bih ga
preklinjala da prestane s tim muziciranjem. "Ta zar ne čuješ kako je to
lijepo? " govorio bi mi." Honore je uživao povlasticu da živi u svijetu
mašte i da čuje nebeske zvukove koji su odjekivali samo za njega.
Najveći doživljaj u njegovu djetinjstvu bio je posjet djedu i baki
Sallambier koji su bili oduševljeni tim lijepim djetetom smeđih
blistavih i blagih očiju, visoka čela i bujne cme kose. Medutim nakon
nekoliko mjeseci djedica je umro a bakica se preselila k njima, no
gospoda de Balzac je svoje kćeri poslala u pansion Vauquer, a sina u
pansion Le Guay gdje je bio "vanjski đak na satovima čitanja". Kad je
Honore navršio 8 g. bio je nesretan što ostavlja svoju dobru sestru
"drugaricu svoje bijede i suza".



Koledž u Vandomeu kamo je mladi Balzac poslan bio je veoma strog pod
upravom vrlo liberarnih oratorijanaca. Ondje je bio veoma dobar red i
disciplina, a naučavalo se poštovanje prema caru bez čega ustanova ne bi
mogla opstati. Tu je bio smješten Balzac koji kao da baš nije bio
stvoren da se nametne tom đačkom svijetu. Oprezna majka gotovo ga je
potpuno lišila novca te nije mogao učestvovati u igrama i kupovanju.
Roditelji ostalih učenika dolazili su u Vandome prilikom podjele
nagrada. U toku 6 g. 1807. - 1813. prema vlastitim riječima majka ga je
svega dvaput posjetila, možda zato da se podvrgne duhu koledža. Jedan
nastavnik, otac Lefebvre imao je istaknuto mjesto u Balzacovu životu.
Pod izlikom da mu daje instrukcije iz matematike on mu je posudivao
mnoge knjige iz biblioteke i dopuštao mu da za vrijeme lekcija čita.
Čitao je za vrijeme odmora dok su se ostali drugovi igrali. Često je
dopuštao da ga bace u samicu kako bi ondje čitao. Jedino se po tome
razlikovao od ostalih u očima nastavnika kao i zbog svoje
samouvjerenosti koju kao da nije ništa opravdavalo. Zanemarivao je
učenje i počeo pisati stihove koji nisu ulijevali mnogo nade pa ga u
ruglu prozvaše Pjesnik no to ga nije obeshrabrilo. "Bit ću čuven" tvrdio
je taj ne baš sjajan đak. Drugovi su se smijali toj njegovoj
umišljenosti; a to je činio i on sam, jer je ipak bio zgodan dečko. No
previše se opijao raznim razmišljanjima, idejama i maštom pa kako je u
dobi puberteta živio samo za duh izgledalo je da je potpuno otupio. Zato
je 1813. vraćen u Tours gdje se pod utjecajem svježa zraka, slobode, te
dodirom s obitelji Honoreu vraća mladenačka živost. Čitava obitelj
kipjela je od priča, planova, žalovanja, ogovaranja. Svi su bili
vragolasti, nemirni i originalni; svi su se osjećali ponosni što
pripadaju obitelji Balzac.



Medu djecom je vladalo podrugljivo bratstvo i duboka ljubav. S
roditeljima su imali zajedničku sklonost prema knjigama i obiteljskom
rječniku. Čitav klan Balzacovih gajio je kritički duh; nisu štedjeli
jedni druge, ali su znali da svi pripadaju jednoj te istoj grupi.



Kada je 1814. potučen Napoleon morao abdicirati i otići u progonstvo na
Elbu, to je bio velik udarac za Balzaca djelom odgojenog u svjetlu
carske slave. Vrlo brzo su se okrenuli mnogi vjetrokazi a Honore,
petnaestogodišnji dječak, kojega je majka poslala da zastupa oca na
plesu vojnog okruga s užitkom se



umiješao u žensku gomilu, zaslijepljen svjetlima, crvenim bojama
dijamantima i naročito bijelim ramenima. Nije više nikad zaboravio te
slike i taj miris žene. U srpnju 1811. ušao je u koledž u Toursu. I tamo
su se nastavila zadirkivanja ali Honore je osjećao u sebi nadljudsku
snagu i zakleo se da će ih jednog



dana zasjeniti slavom. Sestre su se smijale kad je tvrdio da će "jednog
dana taj adutić Honore iznenaditi svijet." Očekujući trenutak da ga
iznenadi, on ga je proučavao. Prikupljao je materijale a da ni sam nije
znao za koju će mu to zgradu poslužiti. Bio je žedan svega, ljubavi i
slave.



Nakon završenog flozofskog fakulteta roditelji su mu dali dvije godine
da dokaže svoj talent. Okušao se s dramom Cromwell no ona je bila i
suviše loša, bila je dosadna kopija Corneillea, Racinea i Vergilija. Ali
ponovo se Honore nije obeshrabrio. Sada je očekivao slavu od romana. I
dok je zarađivao pišući serijske pomodne romane jer je pristupio jednoj
takvoj radionici, njegovi daljnji pokušaji i dalje su se redali. Imam
samo dvije strasti, ljubav i slavu, njegova je najdraa rečenica. Žedan i
nezasitan svijeta boji se da će biti iznevjeren. U me uvremenu su se
njegove sestre udale ali ne baš sretno; više da ugode želji roditelja.



Balzac je bio izvanredan novinar a njegovu genijalnost prva je naslutila
gospoda de Berny s kojom je već 4 g. održavao vezu i koja je strašno
patila vidjevši ga prinudenog da prihvaća sitne poslove koje mu je nudio
Rousson, književni mešetar koji je iskorištavao njegovu bujnu maštu.
Ali navršio je dvadeset pet godina a uspjeh mu je izmicao. Sve ga je
privlačilo onome što je veliko; sve ga je odbacivalo od onog što je
malo. Honore je sam sebe strogo sudio: ogorčen samim sobom, ponekad je
pomišljao na samoubojstvo.



1825. g. Balzac je, u Ulici Tournon, gotovo svakodnevno vidao gospodu de
Berny koja se prodavši svoju kuću u Vileparisisu, nastanila nedaleko od
njega. Ona mu je donosila sve: obožavanje iskusne žene, poželjne i
nježne; materinsku ljubav zrele Egerije prema mladiću čije su oči dva
crna dijamanta, oči vladara, vidovnjaka, krotitelja; poznavanje svijeta i
fine savjete o tome kako se u njemu treba držati; priče o
predrevolucijskom dobu, o revoluciji, o društvu iz vremena Carstva što
je nastalo od Direktorija. Pronicava, podrugljiva i strastvena, bez
iluzija o muškarcima a ipak bez zlobe, sposobna za bezgraničnu
privrženost, opisivalaje lukavstva, žudnje, spletke. Osvjetljavala je
život.



Budući da je počeo očajavati što ne postiže književnu slavu pa čak ni to
da živi od svojeg pera, jedan očev prijatelj savjetovao mu je da se
baci u poslove a uz to se može baviti književnošću. Međutim ni poslovi
mu ne idu i nakon propasti štamparije Balzac 1828. pred vjerovnicima
bježi u četvrt pored Opservatorija. U meduvremenu Honore je održavajući
vezu s vojvotkinjom d'Abrantes kročio sebi put u kraljevstvo žena. Ali
morao je birati i gospoda de Berny pobjeduje.



U novom stanu Balzac se sprema za rad i prekriva svoju budućnost remek
-djelima rečenicom: "Ono što Napoleon nije dovršio mačem, ja ću izvršiti
perom ".



Nalazeći primjer u djelu Waltera Scotta Balzac započinje rad na svom
prvom povijesnom romanu isprva nazvanom Momak. Imao je sadržaj -
ratovanje Šuana i Vandejaca - ali nedostajalo je neposredno poznavanje
predjela i krajolika, a ništa ne može nadomjestiti takve slike. Zbog
toga Balzac putuje generalu de Pommereulu prijatelju obitelji. Od njega
je doznao mnogo o gradanskim ratovima, upoznao se s nekolicinom
preživjelih i tako je stvorio svoj prvi roman. Svršeno je bilo s
karijerom diplomiranog studenta, gotovo s jalovim životom Victora
Morillona kako se dosad potpisivao. Šuana (Bretagnu 1800. godine) će
potpisati Honore de Balzac. I zato je htio da on bude savršen. Iako Šuan
nije doživio uspjeh kod publike, malobrojni čitaoci su se pokazali
kvalitetnima. Honore je znao da će odsad, za nekolicinu poznavalaca, on
biti "autor Šuana". lako je obećao Gospodi de Berny, Balzac se ne
uspjeva oduprijeti napasti i nakon dvije godine razdvojenosti vraća se
vojvotkinji d'Abrantes pišući njene memoare. Ali želja i strast nisu
ljubav. "Muškarac i žena mogu, a da se ne obeščaste, zamisliti nekoliko
strasti; tako je prirodna težnja k sreći! Ali u životu postoji samo
jedna ljubav. " On je tu jednu ljubav nazirao s gospodom de Berny.
Istovremeno putena, mudra i njea, ona je za njega bila "anđeo što je
sišao s neba". Ona ga je oblikovala, otkrila, vodila. Bez nje Balzacova
genijalnost nikada ne bi dožvjela svoj procvat. On je to znao.



U prosincu 1829. izišla je Fiziologija braka "od jednog mladog neženje".
Ta knjiga, sjajna i nimalo sramežljiva, dokazivala je začudujuće
poznavanje žena. Autor je to mogao zahvaliti vlastitom iskustvu; gospodi
de Berny i vojvotkinji d'Abrentes koje su, obje donijele svoja
povjeravanja i priče. Pišu mu nepoznate žene i u sebi prepoznaju njegove
junakinje; Prizori iz privatnog života, čedni bez sramežljivosti,
smirili su one koje je smela njegova Fiziologija braka. U čitaonicama
očekuju njegove knjige.



Što je Balzac više promahao, to je više u novcu vidio "jedinog modernog
boga", velikog pokretača suvremenog društva. Godine 1828. osnovao je Le
Voleur, a zatim 1829. La Silhouette, koju su ilustrirali veliki crtači -
Gavarni, Charlet, Grandville, Henri Monnier. Balzaca su osvojili ti
podrugljivi i grubi



umjetnici. Kao i on, tako su i oni stvarali tipove; Gavarni je kao i on,
prikazivao "izgled neke odjeće, misao neke haljine" .



Medu predbacivanjima, prijekorima, suprotnostima, gospođa de Berny je
ostala zaštićena luka mira. Ona možda više nije bila poželjna, ali tko
se pokazao pouzdaniji od nje? Ona ga je formirala; on ju je nadmašio.
Ona nije tražila ništa više "osim svog skromnog mjesta pored nogu
odraslog djeteta koje miluje svojim materinskim okom". U očima pisca to
je najveća zasluga jedne žene; pored nje je dobro radio.



Ali iako je doživio uspjeh, Balzac nije nikada imao život o kojem je
sanjao i koji bi bio u skladu s njegovim idejama. On je kao i Prometej
morao podnositi sudbinu jer je naučio shvaćati nesavladivu moć nužde.



Zapravo u Balzacu postoje dva bića. Jedno je neki debeli čovjek koji
izgleda kao da živi u ljudskom svijetu; koji se prepire s majkom i
sestrom; koji ima dugova i strahuje od ovrhovoditelja; koji u isto
vrijeme gaji epistolarnu ljubav s jednom poljskom groficom i služinsku
ljubav s jednom ljubavnicom -



služavkom. Drugo je tvorac čitavog jednog svijeta; voli mlade žene
bijelih ramena, blistavih očiju, glumice ili vojvotkinje; osjeća i
shvaća najistančanija čuvstva; i, ne baveći se bijednim novčanim
pitanjima, provodi raskošan život. Ljudski Balzac podnosi malograđane
svoje obitelji; onaj prometejski Balzac posjećuje ugledne obitelji koje
je sam izmislio. Zaokupljen stvorenjima iz svoje mašte, on nema više
vremena da se bavi drugima. Nije nazočan smrti Lure de Berny niti Laure
d'Abrantes, koje je ipak volio u časovima svog ovozemaljskog života;
ali, za vrijeme njihove agonije, on bdije nad Henriettom de Mortsauf,
Estherom Goseck i Coralijom, koje su kćeri njegova genija. Ponekad, u
stvarnom svijetlu, može izgledati nezahvalan ili nemaran; bit će nježan i
strastven u svom svijetu, u stvari jedinom u koji on vjeruje, jedinom u
kome su prisutni, aktivni i napregnuti, njegovo srce i duh.



U dvadeset godina Balzac je grozničavim radom stvorio čitavu biblioteku
knjiga. U stotinjak djela ocrtao je više od 2000 likova iz svih
društvenih slojeva. Nastup svih tih tipova na životnoj pozornici čini za
njega "Ljudsku komediju" koju on izlaže u nizu "scena" i "studija":

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:51 pm

I. SLIKE IZ PRIVATNOG ŽIVOTA:



1. Otac Goriot, Pukovnik Chabert, Gobseck, Bezbožnikova misa, Poruka,
Trgovina k mačku koji se lopta, Zabava u Sceauxu, bračni ugovor



2. Beatrisa, Jedna Evina kći, Lažna Ijubavnica, Napuštena žena, Ženski
likovi, Gospođa Firmiani, Zapisi dviju mladih žena



3 . Kad žena zri, Put u život, Modeste Mignon, Vandetta, Porodični mir,
La Grandiere, Albert Savarus



II. SLIKE IZ PARIŠKOG ŽIVOTA:



1. Sjaj i bijeda kurtizana, Zlatooka djevojka, Tajna kneginje Cadignan,
Vojvotkinja de Langeais



2. Rođaka Beta, Veličina i pad Cesara Birotteaua



3. Rođak Pns, Banka Nucingen, Glumili su i nehotice, Ferragus,
Sarrasine, Jedan poslovan čovjek, PierreGrassou, Facino Cane, Jedan
kralj bohema, Gaudisart II



III. SLIKE IZ PROVINCIJSKOG ŽIVOTA:



1. Ljiljan u dolu, Muzej starina, Eugenija Grandet Ursula Miruet



2. Usidjelica, Pjereta, Departmanska muza, Mutivoda



3. Propale iluzije, Tourski pop, Slavni Gaudissart



IV. SLIKE IZ SEOSKOG LIVOTA:



Seljaci, Seoski liječnik, Seoski župnik



V. SLIKE IZ VOJNIČKOG ŽIVOTA:



Šuani, Strast u pustinji



VI.SLIKE IZ POLITIČKOG ŽIVOTA:



Jedan dogaaj iz vremena Terora, Mračna afera, Poslanik grada Arcisa, Z.
Marcas



VII. SLIKE IZ FILOZOFSKOG ŽIVOTA:



VIII. FILOZOFSKE STUDIJE:



Isus Krist u Flandriji, Prognanici, Majstor Cornelius, Crvena krčma,
Mobilizirani vojnik, Drama na morskoj obali, Prokleto dijete, Massimila
Doni, Gambara, O Katarini Medici, Uvod, Kalvinski mučenik, Ruggierijeva
tajna, Dva sna



IX. ANALITIČKE STUDIJE:



Vragoljaste priče, Sitni jadi bračnog života



Ljudska komedija ostaje istovremeno najvjernija slika vječnog čovjeka i
najbolja povijest običaja u doba Restauracije. Sve se tu nalazi:
plemstvo i gradanstvo, administracija i vojska, trgovinski, transportni
mehanizam, kao i onaj štampe, pravosudnog, političkog, mondenog života.
Nimalo površno skicirani već rastavljeni, izloženi poput dijelova nekog
orijaškog organizma uočljive mašinerije.



Njegovo opažanje proširuje se i na kuće, gradove; on poznaje sve četvrti
Pariza. "Noćni Homer, on paklenskom luči osvjetljava kripte i galerije
jednog grozničavog grada gdje se odvija neka zlokobna epopeja." Zalazi u
studentske restorane, medu kazališne kulise, u budoare vojvotkinja, u
ložnice kurtizana. Tim svojim stvorovima on daje stvarne snabdjevače.
Krojač Staub oblači Luciena de Rubemprea, a Charlesa Grandeta krojač
Buisson (koji je ujedno i Balzacov). Trgovina nakitom Fossin, Ulica
Richellieu broj 76, lijepoj gospodi Rabourdin isporučuje grozdove crnog
biserja. U provinciji nije mu promaklo ništa od različitih društava u
Angoulemeu, Le Havreu, Limogesu, Alenconu. Nitko nije bolje shvatio
antagonizme, neumoljive i sitničave, što su nastajali u svim tim
gradovima iz groznica koje su ih potresale od 1789. do 1830. godine.
Francuska iz doba Restauracije ostala bi nerazumljiva kad čitalac ne bi
vidio kakvim je korijenjem ona vezana za prošlost. "Stvaran život je
život uzroka". Medutim postupak s licima koja se iznova pojavljuju
Balzacu dopušta da izmišljenim licima dade i četvrtu dimenziju -
vrijeme.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:51 pm

POLITIKA I RELIGIJA



Balzac drži do tradicije, obitelji, monarhije zato što sve to postoji i
zato što to čuva enrgiju nacija. Neprestano mijenjati vodu, na akciju
prenositi fluidnost misli, u njegovima očima to je isto što i slabiti
državu. Trajnost je Balzacu izgledala kao nešto samo po sebi dobro. To
može podjednako dovesti do pučke diktature kao i do legitizma, do
Napolenoa ili Marata kao i do Ljudevita XIV. Napoleonova jedina zabluda
je u tome što se nije umio smjestiti u trajanju. Pravi kralj može doći
odozdo ili odozgo. Ono što Balzac mrzi to je prije svega nestabilna
vlada mediokriteta. Ponekad sanjari o nekoj kolektivnoj diktaturi. "Kad
bi se u Francuskoj udružilo petnaest Ijudi i kad bi imali vodu koji bi
bio premac Voltaireu, onda bi uskoro prestala lakrdija što je nazivaju
ustavnom vladom i koja za temelj ima neprestano dovodenje medio
krivokletstva na prijestolje." Energičnost pridonosi u isto vrijeme i
moći i zakonitosti.



Godine 1924 piše: "Svaki čovjek ima svoju maniju; religijaje
najuzvišenija od svih njih." Godine 1837: "Nisam preobraćen niti me
treba preobraćati, jer nemam nikakve religije." Naposljetku je izabrao
bacanje u kršćanstvo. Koje kršćanstvo? Zar ono katoličke crkve? Balzac
je s njom povezan emocijama iz djetinjstva; braneći je, napisao je
lijepe priče; u Seoskom liječniku uzdizao je njenu civiliziranu moć; u
Ljiljanu, evandeosku nježnost. Sve to nije dovoljno da od njega stvori
pravovjernog katolika: "Katolička vjera", kaže on, "jest laž koju čovjek
stvara samome sebi."



LJUBAV



Balzac o ljubavi govori čas kao mistik čas kao filozof. Većina žena iz
Ljudske komedije traži bilo bogatstvo bilo sreću taštine, a muškarac se
ponekad ženi iz ambicije, gotovo uvijek iz koristoljublja. Medutim "brak
bez ljubavi je ozakonjena prostitucija" kaže Balzac. On odmata ženske
duše a da ih ne povrijedi; opaki promatrač koji nikada ne nasjeda
komedijama ljubavi i novca, kad želi, on slika najfinije nijanse
osjećaja. Žene će uvijek ostati njegove vjerne čitateljice, zato što ih
nijedan pisac ne shvaća kao on. Ne jedna od njih doživljava to da bude
demaskirana i, potajno u svom srcu, u tome uživa.



Budući da je dobro upoznao kurtizane, vjenzje da su one sposobne za
ljubav-strast. On voli njihovo tijelo, njihovu raskoš, njihovo
poznavanje muškaraca, njihovo prihvaćanje rizika, napokon i njihovu
poeziju koja se rađa u prolaznosti njihova života. One, u njegovu
životu, tvore čitav jedan svijet koji ima svoj jezik, svoje zakone,
svoje mlade ljubavnike, svoje bogate starce i svoje drame (Coralijina
smrt, Estherino žrtvovanje). U muškarca, "Ijubav nikada neće biti ništa
doli glad, žeđ uljepšana našom maštom", ili nada u podršku njegovu
izazovu društvu. Rastignacu je potrebno da u svojoj igri ima Delphinu de
Nucuingen. Blondet svoj spas duguje gospodi de Montcornet. "Ljubav",
kaže Blondet, "je jedina šansa što je glupani imaju da se uzdignu." Ali
zašto glupani? A zaštojedina šansa? Onima koje ne nadahnjuju ljubav
ostaje prijateljstvo, udruživanje. Jednako koliko i o nekoj ženi,
balzakovski junak sanjari o prijatelju ili kakvoj grupi, koji su
bezuvjetno odani. Plemstvo ga fascinira zato što je ono zatvoreni klan
koji gura svoje. Prilikom svog stupanja u život Balzac je bio samotan
čovjek kojeg je samoća plašila. Tražio je suborca. Drugovi iz
Fcoteauxova restoran, Trinaestorica, Crveni konj, Vautrin i njegova
momčad, sve to sadrži nešto od mistike grnpe, nadomjestka ljubavi.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:52 pm

NOVAC



Novac, načini da se do njega dode, mirazi, nasljedstva trgovina,
bankarstvo, lihvari, krivotvoritelji oporuka, prijevara u Ljudskoj
komediji zauzimaju isto toliko mjesta koliko i ljubav. Još više mjesta.
Postoje dva uzroka toj glavnoj ulozi Kralja Novca: autor i doba.



Ponajprije autor. Balzac je roden u obitelji koja je fetišizirala novac.
Njegova majka govorila je:"Bogatstvo, veliko bogatstvo je sve." Oko
njega svima je nedostajalo novaca: Survilleovima,Montzaigleovima,
njegovim roditeljima, njemu samome. Zar je to bila njegova greška? Da,
njegovi roditelji imali su od čega živjeti, Survilleovi su se mogli
pristojno zadovoljiti inžinjerskom plaćom; Honore, da nije bio rasipan,
iz nezadovoljenosti. A gdje je započeo? U pravničkoj kancelariji. Tamo
mu se u nosnice uvukao prljavi zadah nepošteno stečenog novca. Tamo uči
stvarne odnose zakonika i pravde.; vidi nasamarene poštene ljude,
prevarante koji likuju, uslužite suce.



Julska monarhija je doba kad se izgraduje krupni kapitalizam. Zemljišta u
Parizu dobivaju golemu vrijednost. Razvijaju se diončka društva. Novac
upravlja svijetom; Balzac opisuje taj svijet.



KAKO BALZAC RADI?



Središte Balzacova romana je strast; roman je crescendo te strasti koja
raste, čisti sve pred sobom i pretjeruje čak i do ubojstva.



U stvaranju balzakovskog lika mogu se razlikovati tri stadija. U prvom
on polazi od poznatih bića ili knjiških likova. Na primjer misli na
Dablina da bi od njega napravio Pilleraulta; ili na Marie d'Agoult da bi
od nje stvorio Beatrisu. Zatim sve mijenja i portret obogaćuje
elementima od drugih modela. U drugom stadiju rukovoden je "ne više
željom za književnim transponiranjem već suštinskim zahtjevima djela".
Jednako kao što slikar, odmičući se bolje vidi sliku i dodaje jedan
potez, jedan ton, tako i Balzac vodi računa o onome što je već naslikano
kako bi djelu dao više reljefnosti. Napokon u trećem stadiju, on
"likove izobličuje kao u kakvoj halucinaciji" da bi od njih stvorio
utjelovljenje neke ideje. Tada Gobseck postaje Moć Zlata; Cesar
Birotteau - Poštenje; Goriot - Očinska ljubav.



Ali, čak i u tom prelasku na apstraktno, on i dalje ostaje čvrsto
stajati na zemlji. Ništa nije zanimljivije od pronalaženja, u svim
njegovim knjigama, sićušnih tragova njegova svakodnevnog života.



Sva svoja djela stvarao je pod pritiskom vjerovnika i izdavača. Vječito
skriven u skupo namještenim stanovima pod izmišljenim imenima noći i
noći proveo je pijući crnu kavu i pišući trideset stranica dnevno.
Gotovo uobičajeno bilo je da liježe u šest sati na večer, naredi da ga
probude u ponoć, zatim piše dvanaest ili petnaest sati dnevno. Njegova
žed za slavom bila je tolika da je uspjeh pio dugim gutljajima; njegova
bijeda bila je tako bolna da se naslađivao svojim sjajem, iako
prezaduženim.



Balzac je u svibnju 1848. konačno požnjeo i svoj prvi uspjeh u kazalištu
s dramom Maćeha. Napokon je uspio u dramu ubrizgati snagu svojih
romana.



Tijekom cjelokupnog Balzacovog stvaralaštva jedino su ga podržavale
Zulma Carraud - vjerna prijateljica, te nakon smrti Lure de Berny
gospoda Hanska koja ju je trebala zamijeniti nakon smrti. Balzac je
gotovo uvijek održdvao više veza sa ženama, ali dok su mnoge bile tek
prolazne strasti, Eva Hanska bila



je žena koju je Balzac želio 16 godina, žena koju je oženio. Upoznali su
se putem pisama kojima je Eva komentirala i hvalila njegova djela
potpisujući se Tuđinka. Balzac je odmah uočio tu mističnu čitateljicu. I
s vremenom poznanstvo je preraslo u duboku ljubav. Ali morali su čekati
najprije trinaest godina smrt grofa Hanskog, a nakon tog bolnog
dogadaja za Evu, još tri godine da se riješi oporučno ostavljena
imovina. U meduvremneu ljubav se razbuktala i Eva je nosila njihovo
dijete ali ono je prerano rođeno i to ljubavnicima daje još jedan težak
udarac. Balzac živi samo za Evu i piše: "Dobri moj vučiću, da te ne
volim i ne obožavam, već odavno ne bih više postojao...Radim samo za
tebe i zbog tebe! Nemam više vlastite egzistencije..."



Kada su se konačno sjedinili 14. ožujka 1850. Eva, sada
pedesetogodišnjakinja patila je od napadaja kapi, a Balzac se gušio. Ali
on je konačno sretan pa piše Zulmi: "Dakle, prije tri dana oženio sam
se jedinom ženom koju sam volio, koju volim više nego ikad i koju ću
voljeti do smrti. Vjerujem da je ta veza nagrada koju mi je Bog
namijenio za tolike nedaće, godine rada, teškoće koje sam podnio i
prebrodio. Nisam imao ni sretne mladosti ni cvjetnog proljeća; imat ću
najsjajnije ljeto, najslađu jesen..."



Stigavši u Pariz Balzac se jako razbolio. Eva je posljednjih mjeseci
bila prije svega njegovateljica. Balzac je umro u toku noći, 19.
kolovoza u teškim bolovima bučno hropćući. život završavao je poput
kakvog romana Ljudske komedije.



Doprijeti do cilja i izdahnuvši, poput onog antičkog trkača! Vidjeti
sreću i smrt kako zajedno stižu na prag vrata! Dobiti onu koju čovjek
voli u trenutku kada ljubav gasne! Kad čovjek dobije pravo da bude
sretan, nije više sposoban da uživa!... Oh! kolikih je ljudi to sudbina!



Kao što je već odavno predosjećao, ta sudbina bila je i njegova, a
njegovoj lucidnoj inteligenciji, kojoj je toliko godilo da rasvjetljava
potajne uzroke zbivanja, tih posljednjih dana, opruge njegova života
zacijelo su se ukazale u svoj svojoj strogoj jednostavnosti. Umirao je
goreći od svojih želja, iznuren od izxnišljenih čina svojih tvorevina,
kao žrtva svoga djela. Njegovo nezadovoljeno djetinjstvo i mladost
nadahnuli su nadljudskim ambicijama. Htio je sve: Ijubav, bogatstvo,
genijalnost, slavu. Unatoč rastojanju, naoko nepremostivom, izmedu
linije polaska i cilja, on je postigao sve. U nedjeljno večer, 18.
kolovoza 1850., ležao je usred dekora koji je sam stvorio i koji je
nalikovao njegovim snovima iz Tisuću i jedne noći; pored ugledne
strankinje, koja je zbog njega napustila svoju palaču i svoje
nepregledno more žita; u središtu svijeta koji je naselio, zatim u njemu
živio, a koji ga je imao nadživjeti. Ali Smrt, koja ga je, već godinama
u stopu pratila, u isto je vrijeme kad i on prešla liniju cilja.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:52 pm

EUGENIE GRANDET



SADRŽAJ:

U Somiru, jednom od sela Francuske živjela je obitelj Grandet: Čiča
Grandet, njegova kći Eugenie, gospođa Grandet i služavka Nanona. U ovoj
mračnoj i sjetnoj kućici svaki dan je sličio prethodnom, svaki trenutak
bio je već preživljen. Grandet čije bogatstvo nitko nije znao točno
odrediti smišljao je lukavstva i smicalice kako bi nadmudrio svakoga i
skupio što više zlata u kojem bi, kao svaki tvrdica mogao uživati,
gledati ga i dodirivati kao nešto najdragocjenije. Žena i kćer pa i
služavka nisu se miješale u njegove poslove već su se pokoravale
njegovim naredbama krotko i bez pogovora. Dvije ugledne obitelji borile
su za Eugeninu ruku. Bili su to Grasenovi i Krišovljevi koji su se
dodvoravali Grandetu gdjegod i kad god su to stigle.



Jednog dana na Eugenin dvadeset treći rodendan svu ovu pomalo dosadnu
kolotečinu poremetio je mladi Charl Grande, njezin rodak kojeg je otac
iz Pariza poslao svom bratu, a zatim se zbog bankrota ubio. Eugenie
dirnuta rođakovom nesrećom polako se je zaljubljivala, a ni on nije
ostao ravnodušan. Njihova je ljubav rasla čista i nevina. No Charl je
otišao u Indiju prethodno se zaklevši Eugeni na vječnu ljubav koju je
ona svim svojim bićem prihvatila. Ubrzo je Eugenin otac saznao da je
dala svom rodaku zlatnike koje joj je on darivao na dan njezinog
rođendana. Nije joj mogao oprostiti. Zabranio joj je da izlazi, bude s
majkom koja se je u meduvremenu razboljela, a i pokušao je razbiti
Charlov poklon, malu zlatnu škrinjicu za koju bi ona dala svoj život.
Nakon nekog vremena Grandet se je izmirio s kćerkom da bi mogao lakše
dobiti ženinu imovinu. lako je opet sve bilo u redu gospođa Grandet je
umrla.



Godine su prolazile i tvrdica je polako upoznavao kćer sa njezinim
bogatstvom. Kad je i on umro Eugenie ostade sama s Nanonom i čežnjom za
Charlovim povratkom. On se je, naravno, promijenio. Njegov način života i
bogatstvo koje je stekao uzoholili su ga i pokvarili. Eugenie više nije
bila u njegovom srcu, nije više poštovao oca i težio je samo ka boljem
društvenom položaju. Vrativši se u Pariz poslao je hladno pismo u kojem
joj najavljuje svoje skoro vjenčanje s kćerkom markiza D'Obriona.
Dotučena i skrhana Eugenie ubrzo se je udala za gospodina Bonfona. Nakon
tri godine ostala je udovica. Onako sama žvjela je u hladnoj kućici sa
svojim zlatom, samo ga ona, za razliku od svog oca nikad nije ni
željela.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:52 pm

LIKOVI:



OTAC GRANDET:



Ovaj lik sadrži sve karakteristike tvrdice. Okrutan, samoživ i bez
osjećaja do kraja se predaje skupljanju bogatstva. Stari vinogradar
pritajeno smišlja, kuje i čeka, a zatim zgrće svoje zlato zadovoljan što
je svojoj zbirci dodao nekoliko novih zlatnika. Zatvorivši se u svoju
sobu on ih je gleda, gladi i uživa u njihovom sjaju. On je neosjetljiv i
hladan, nečovječan i pun prezira, ali istovremeno on razmišlja, oprezan
je, lukav i pažljiv. Glumeći i pretvarajući se, vara i uništava
svakoga. Njegova potreba za novcem pretvara se u opsesiju i strast.



Tjelesno Grandet je bio čovjek visok pet stopa, zdepast, plećat, sa
listovima koji su imali dvanaest palaca u obujmu, jako razvijenih čašica
i širokih pleća; lice mu je bilo okruglo, crnopurasto, rošavo; brada
prava, usne bez krivina, a zubi bijeli; oči su mu imale izraz hladan i
proždrljiv, izraz kakav narod zamišlja u aždaje; njegovo čelo, puno
poprečnih bora nije bilo bez značajnih ispupčenja; njegova kosa žućkasta
i prosjeda bila srebro i zlato. Njegov nos, zadebljao na vrhu, imao je
na sebi bradavicu punu žilica, za kojuje svijet govorio, ne bez razloga,
da je pun zlobe.



"Svoje misli kazivao je obično kratkim poučnim rečenicama, koje je
izgovarao blagim glasam. Četiri rečenice, točne kao algebarski obrasci,
obično su mu služile da obuhvati i riješi sve u životu i trgovini: Ne
znam, ne mogu, vidjet ćemo "



EUGENIE GRANDET:



Kći starog tvrdice uveliko se razlikuje od svog oca. Ona je poslušna i
nježna. Zaljubljuje se u Charla i ta ljubav postaje njezin život. Odana
je svom srcu i predaje se čežnji da će se jednog dana ponovno susresti s
njim. Zbog ove ljubavi ona će se suprotstaviti ocu, steći će čvrstu
volju i upornost. Nakon što saznaje da ju Charl više ne voli ona se
povlači, obara glavu, prašta mu i nastavlja živjeti sa razočarenjem i
velikom tugom, povučeno i skromno sa sitničarskim navikama svog oca.



Eugenie je doista bila jedna od onih razvijenih djevojaka kakve su
obično djevojke građanke, čija ljepota izgleda malo prosta; ali ako je
ličila na Veneru, njezino tijelo oplemenjivala je ona kršćanska pitomost
koja preporađa ženu i daje joj otmjenost nepoznatu starim skulptorima.
Glava joj je bila velika, čelo muško, ali lijepo kao u Fidijinog
Jupitera, a oči sive kojima je njen čedni život, ogledajući se sav u
njima, davao osobiti sjaj.



Crte njenog okruglog lica, nekad svježa i rumena ogrubjele su od
boginja, koje su bile ipak toliko milostive da nisu ostavile na njemu
nikakva traga, nego su samo uništile mekoću kože, koja je pri svemu tom
još bila toliko glatka i tako nježna da je na njoj čist poljubac njene
majke ostavljao prolazan crveni trag.



Nos joj je bio povelik, ali je bio u skladu sa njenim crvenim ustima,
čije su jako izbrazdane usne bile pune ljubavi i dobrote. Vrat joj je
bio savršene obline. Punačke grudi brižljivo pokrivene mamile su pogled i
zanosile i zanosile čovjeka; doduše, nedostajala im je oblina koju daje
lijepo skrojeno odijelo; ali za znalce ovaj pravi visoki stas morao je
imati osobite draži. Eugenie, visoka i krupna., nije dakle imala ničeg i
umiljatog što se dopada gomili; ali je bilo one ljepote koju je tako
lako uočiti, i kojom se oduševljavaju samo umjetnici. Slikar koji traži
na ovom svijetu lice s nebeskom Marijinom čistoćom, koji traži u svakoj
ženskoj prirodi one skromno ponosite oči koje je našao Rafael, one čedne
crte lica koje su često proizvod mašte, ali koje samo kršćanski i
smjeran život može očuvati ili dati, taj slikar, zaljubljen u tako
rijedak model, našao bi odmah u Eugenieinom licu urođenu otmjenost koja
samu sebe ne zna; on bi vidio pod vedrim čelom cijeli svijet ljubavi, a u
kroju očiju, u položaju trepavica, nečeg božanskog. Njene crte, konture
njene glave, koje izraz zadovoljstva nije nikad iskrivio ni zamorio,
ličile su na linije vidika, tako blago povučene u daljini mirnih jezera.
Ova fizionomija, tiha rumena, obujmljena svjetlošću kao lijep razvijen
cvijet, godila je duši, otkrivala je čar unutrašnjeg života koji se u
njoj ogledao, i privlačila pogled. Eugenie se je još nalazila na obali
života na kojoj cvjetaju djetinjske iluzije, na kojoj se beru bijele
rade s uživanjem za koje se kasnije ne zna."



"U svojoj tridesetoj godini Eugenie nije još znala ni za kakvu sreću u
život. Njeno blijedo i žalosno djetinjstvo proteklo je kraj majke, čije
je prezreno vrijeđano srce vječito patilo. Rastavljajući se radosno sa
životom ova je majka žalila svoju kćer što ima da živi, i ostavila joj
je u duši laku grižnju savjest i vječitu tugu. Prva i jedina ljubav
donijela je Eugenie tugu. Pošto je nekoliko dana imala pred očima svoga
rođaka, ona mu je poklonila svoje srce za vrijeme poljupca kojeg je
kradom primila i vratila; on je zatim otišao, ostavljajući između nje i
sebe čitav jedan svijet. Ova Ijubav, koju je njen otac prokleo gotovo je
otjerala njenu majku u grob i pričinila joj je samo tugu, pomiješanu sa
slabim nadama. I tako je, sve dotle, težila sreći gubeći svoju snagu, a
ne dobivajući u naknadu ništa. U duševnom životu kao i u tjelesnom,
postoji i udisanje i disanje: duši je potrebno da uvlači osjećanja druge
duše, da ih prisvoji, kako bi ih vratila bogatije. Bez ove lijepe
pojave, srcu nema života; njemu u tom slučaju nedostaje zrak i ono pati i
vene. Eugenie je počela patiti. Za nju bogatstvo nije bilo ni pomoć ni
utjeha; ona je mogla opstati samo pomoću ljubavi, pomoću religije,
pomoću svoje vjere u budućnost. Ljubav joj je objašnjavala vječnost.
Njeno srce i evanđelje ukazivali su joj dva svijeta. Ona je dan i noć
provodila sva predana ovim dvjema beskonačnim mislima koje su za nju
bile možda samo jedna jedina misao. Povlačila se u samu sebe,
zaljubljena i misleći da je voljena. Bilo je sedam godina kako je njena
strast sve ostalo bacila u zasjenak. Njeno blago nisu bili milijuni čiji
su se prihodi gomilali, već Charlov kovčežić, one dvije slike koje su
joj visjele iznad postelje, nakit koji je otkupila od svog oca i koji je
s ponosom podala na pamuk u jednoj ladici ormara, naprstak njene strine
kojim se je služila njena mati i koji je svakog dana s pobožnošću
uzimala da bi vezla vez koji nikada nije dovršila, koji je otpočela samo
zato da bi natakla na prst ovaj zlatni predmet pun uspomena."



" Eugenie ide na nebo, praćena čitavom povorkom dobročinstva. Veličina
njene duše baca u zasjenak njen nepotpuni odgoj i navike njenog ranijeg
života. Ovo plemenito srce koje je kucalo samo za najnježnija osjećanja
moralo je, dakle, biti podvrgnuto računima ljudske sebičnosti. Novac je
morao predati svoju hladnu boju ovom nebeskom životu i izazvati
nepovjerenje prema osjećajima žene koja je bila oličeno osjećanje "



" Eugenie bila je uzvišena, bila je žena."



CHARL GRANDET:



Neočekivanim i iznenadnim dolaskom Charla, sina tvrdičinog brata prekida
se jednolični život Grandeovih. Svojom ljepotom, aristokratskim
ponašanjem i ugladenošću, ali i nesrećom (otac mu se je ubio zbog
bankrota) osvaja Eugenino srce. lako joj se zaklinje na vječnu ljubav,
provevši nekoliko godina u Indiji gdje je prodavao i kupovao ljude, on
ju zaboravlja. Postaje ohol, okrutan i hladan stavljajući svoje interese
u prvi plan. Ovaj lik je glavni krivac za Eugenijinu tragediju.



"Da bi se pristojno pojavio kod svog strica bilo u Somiru ili bilo u
Froafonu, obukao se što je mogao ljepše, pažljivije dražesnije, da se
poslužimo riječju koja je u to vrijeme kazivala naročito savršenstvo
neke stvari ili nekog čovjeka.



" Charl je ponio, dakle, najljepše lovačko odijelo najljepšu pušku,
najljepši nož, najljepše pariške korice....Otac mu je rekao da putuje
sam i skromno, a on je došao u zasebnom odjeljenju poštanskih kola."



"Samo Parižanin, i to Parižanin iz najotmjenijih krugova, mogao seje
ovako urediti a da ne izgleda smiješan, i svima tim ludorijama dati
izvjesnu taštu harmoniju, koju je uostalom podržavalo lijepo držanje
mlada čovjeka koji ima lijepe pištolje, pouzdan hitac i Anetu"



"Charl je bio pariško dijete, koje su pariški život pa i sama Aneta
naučili da sve radi s računom, dijete koje je već bilo starac pod maskom
mladića. On je dobio onaj strašan odgoj društva u kome se, na jednoj
večernjoj zabavi, učini mislima i riječima više zločina nego no što se
učini zločina koje su kažjava. U kome dosjetke ubijaju najveće ideje, u
kome se čovjek u kome se čovjek smatra pametnim ukoliko ima točno
gledište; a tu imati točno gledište znači ne vjerovati ni u što, ni u
osjećanje ni u ljude, pa čak ni u dogadaje; tu se izmišljaju lažni
događaji. Charl je bio čovjek opće omiljen, s roditeljimaje bio suviše
sretan, svijet mu je suviše laskao, i zato nije mogao imati uzvišenih
osjećaja.



GOSPODA GRANDET:



Gospoda Grandet bila je suha i slaba žena, žuta kao dunja nespretna,
spora; jedna od onih žena koje kao da su stvorene da se prema njima
rđavo odnosi. Imala je krupne kosti, veliki nos, veliko čelo, krupne oči
i na prvi pogled nešto malo sličnosti sa osušenim voćem, u kojem nema
više ni slasti ni soka. Zubi su joj bili crni i rijetki, usta okružena
borama, a donja vilica šiljasta i povijena naprijed. To je bila krasna
žena. Mada je izgledala smiješna, ova se je žena, koja je u mirazu i u
nasljedu donijela gospodinu Grandetu preko tri stotine tisuća franaka,
vječito osjećala tako duboko ponižena, zavisnošću i ropstvom protiv koga
joj dobrota njene duše nije dopuštala da se buni, da nikad nije
zatražila ni jedne lipe niti ikad učinila kakvu primjedbu na akta koja
joj je bilježnik Krišo podnosio na potpis. Ova nerazumna i potajna
ponositost, ova plemenitost duše koju je Grandet stalno podcjenjivao i
vrijeđao, prevladavala je u ponašanju ove žene. Gospoda Grandet nosila
je stalno haljinu od zelenkaste svile koja joj je obično trajala po
godinu dana; imala je veliku bijelu pamučnu maramu, slamnati šešir i
gotovo nikad nije bila bez kecelje od crne svile. Kako je rijetko
izlazila iz kuće obuću je malo trošila. Napokon nikad ništa nije tražila
za sebe."



VELIKA NANONA:



Velika Nanona bila je jedina sluškinja u obitelji Grandet. Primitivna,
ali dobra do srži je odana svom gospodaru. Pomalo je škrta i zato joj je
Grandet naklonjen. Vrijedna je i poštena te jedina a u kući koja se
može i usuđuje suprotstaviti starcu. Ona je Balzacu poslužila da preko
nje otkrije neke nove Grandetove karakteristike jer se u razgovoru s
njom on otvara i pokazuje u pravom svjetlu. Velika Nanona bila je možda
jedino ljudsko stvorenje da podnese despotizam svog gospodara."



"Znajući da procijeni tjelesnu snagu, Grandet pogodi od koliko koristi
može biti žensko stvorenje herkulskog stasa, krepko kao šezdesetgodišnji
hrast na svom korijenu, razvijenih kukova, širokih pleća, kiridžijskih
ruku i pošteno kao što je bila njezina neporočna čednost. Ni bradavice
koje su krasile ovo ratoborno lice, ni crveni obrazi, ni razvijene
mišice nisu uplašili tvrdicu. I tako je Velika Nanona postala član
porodice: ona se je smjala, kad se smijao Grandet, bila nevesela, mrzila
se, grijala se, radila je zajedno s njim."

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:53 pm

O DELU:



Eugenie Grandet tragičan je roman u kojemu je oslikana jedna seoska
obitelj, naravi njezinih članova i njihov život. Glavni i najtragičniji
lik ovog romana je Eugenie, a možda njazanimljiviji i sam Grandet koji
se svojom strašću za novcem može usporediti s Molierovim Harpagonom.
Portreti likova sažeti su i jasni. Osim Grandetovih, Balzak preko
Grasenovih i Krišovljevih nesuglasica ocrtava ljude iz sela skučenih
pogleda i novcem kao jedinim smislom života. On je ujedno i pokretač
radnje u ovom romanu. Uzrokom je svih nevolja i patnji. Zbog njega
tvrdica zanemaruje svoju obitelj i oglušuje se na vapaje kćeri i svoje
bolesne žene. Neostvarena ljubav i tužan završetak Eugenie Grandet su
posljedica svega zlog čime novac može pokvariti ljudsku dušu.



"U izvjesnim selima ima kuća čiji izgled ulijeva tugu sličnu tuzi koju
izazivaju najmračniji samostani, najusamljenije pustare ili najsumomije
razvaline."



Upravo u takvom okruženju i domu smjestili su se likovi romana "Eugenie
Grandet". Inače, priča je to o obitelji jednog tvrdice koji je bio
zarobljenik svog bogatstva, vjeran obožavatelj svojih zlatnika i čije su
oči povremeno dobivale žuti sjaj dok je u mislima "plovio zlatnim
jezerom". 'Hrana tvrdice sastoji se od novaca i preziranja", a i Balzak
je rekao:" Život tvrdice vam je stalno pražnjenje ljudske moći,
sastavljene u službu ličnosti. On se oslanja na dva osjećanja:
samoživost i korist; ali kako je korist u neku ruku jaka i dobro
shvaćena samoživost, neprekidno svjedočanstvo stvame nadmoćnosti,
samoživost i korist jesu dva dijela jedne te iste cjeline, sebičnosti." A
to je bila i osnovna osobina ovog čovjeka. Njegov jedini cilj bio je
smrviti svakog, prevariti ga, i zakonito mu oduzeti novac tj. "dobro
odigrati partiju u koju ništa nije uložio." A kako i ne bi uspio kada je
bio toliko proračunat da je po potrebi i mucao, svoje misli izgovarao
poučnim rečenicama ( "Žalost je u srcu, a ne u odjelu", "Glad izgoni i
vuka iz šume.", 'Kad nema mačke kod kuće miševi igraju") i blagim
glasom, a njegovi odgovori obično su glasili: ne znam, ne mogu, neću,
vidjet ćemo ('Imao je nečeg sličnog s tigrom i sa zmijskim carem: mogao
se je pritajiti, dugo promatrati svoj plijeni i onda skočiti na njega ;
zatim je otvarao čeljusti svoje kese, uvlačio u nju hrpu talira, pa onda
mirno legao, kao zmija, neosjetljiv, hladan i metodičan." " svi putovi
varoši vodili su na njegova imanja").



Njegova zloba ostavila je traga i na njegovim bližnjima. Svoju kćer je
volio, ali novac više. On je u njemu potisnuo svu očinsku ljubav. Prema
svojoj ženi bio je hladan, nepokolebljiv i strog, a njegov despotizam ju
je na kraju i uništio. Na samrti tog nježnog i brižnog stvorenja činilo
se je kao da ju je "arđieo molitve pročistio, ublažio najružnije crte
njezina lica i ozario ga. Prizor ovog preobražaja, što je nastao uslijed
patnji koje su trošile ostatke ljudskog bića utjecao je mada sporo na
starog lihvara čiji je karakter ostao kao od bronce."



Eugenie Grandet bila je plaho, nježno biće, nije imala ničeg umiljatog
što se dopada gomili; ali ljepote koju je bilo tako lako uočiti, i kojom
se oduševljavaju samo umjetnici. Ovdje ju je Balzak opisao pomalo kao
romantičnu djevojku, a takvo je i bilo njezino srce ("Tisuće zbrkanih
misli radale su se u njenoj duši i bujale ukoliko su na polju plesali
sunčani zraci. Nju najzad obuze ono neodređeno, neobjašnjivo
zadovoljstvo, koje omotava duh, kao što bi oblak omotao tijelo. Njena
razmišljanja slagala su se s pojedinostima ovog neobičnog predjela, a
hatmonije njenog srca udruživale se sa harmonijama prirode. Kada sunce
obasja jedan dio zida sa kojega su visjele viline vlasi sa svojim
debelim lišćem, koje se prelijevalo kao guša u golubova nebeski zraci
nade ozariše budućnost Eugenie, koja je od tad voljela gledati taj zid,
njegovo blijedo cvijeće, njegovu plava zvona i njegove uvele trave, uz
koje se miješala nekakva prijatna uspomena kao što su uspomene iz
djetinjstva. Šum, koji je svaki list izazivao u ovom zvučnom dvorištu
padajući s grane odgovarao je na tajna pitanja ove djevojke koja bi tu
ostala cijelog dana, ne primjećujući da vrijeme prolazi. Zatim naidoše
burni duševni pokreti." ). Baš ovdje uspio se je pokazati i kao pjesnik.
Njezina ljubav prema Charlu koji joj je bio sve, prožeta je kroz čitav
roman. Ona zbog njega živi, žrtvuje se, pati, ali i po prvi put
suprotstavlja ocu. "Crpi snagu iz svoje ljubavi.". Za njega, za njega ,
govorila je u sebi, "podnijeti ću sve muke ovog svijeta." Charl je vrlo
rano upoznao sjaj Pariza pa mu je ova čista i nevina Ijubav bila nešto
novo i nepoznato. Njegov dolazak u romanu predstavlja početak jedne
priče o tragičnoj sudbini djevojke kojoj je "proljeće ljubavi" počelo
pojavljivanjem mladog pariškog dandyja, a završilo njegovim bezdušnim
pismom u kojem navješćuje svoje skoro vjenčanje s kćerkom markiza
D'Obriona. Na ovu vijest Eugenie se povlači, obara glavu i sjeća se
riječi svoje majke: "Patiti i umrijeti" ( "To je prava ljubav, ljubav
anđeoska, ljubav koja živi od svoje tuge i umire od nje"). Onako sama
ostala je živjeti u hladnoj kućici sa sitničarskim navikama i zlatom
kojeg ona, za razliku od svog oca, nikad nije ni željela. Novac na nju
nije uspio predati svoju hladnu boju iako je danomice bila s njime
okružena. Za njezinu tužnu sudbinu Balzak je kazao: "To je povijest
jedne žene koja uslijed svijeta ne pripada svijetu; koja stvorena da
bude divna mati nema ni muža, ni djece, ni rodbine."



Velika Nanona jedina je bila uz nju. Ova primitivna, ali dobrodušna
služavka bila je sjena velikog škrtice. Jedino je prema njoj pokazivao
mrvicu samilosti, jer je i ona, u duši, bila poput njega.



Kroz ovaj roman Balzak je stvarao karakteristične i realne likove,
gotovo "čudovišta" čija je sudbina usko povezana i isprepletena. Oni su
opisani jasno i istinito gotovo kao da ih je i sam Balzak poznavao i bio
dio njihova života. Njihova psihološka karakterizacija stvara se pred
našim očima (posebno lik Eugenie), a pokazana je kroz njihove strasti
koje su ujedno i krivci njihove nesreće. Kod Grandeta to je novac (
"Eugenie mu je rasula zlatnike po stolu a on bi nepomično gledao u njih
kao što dijete, kad progleda, zablenuto promatra jedan te isti predmet. "
Kad svećenik prinese njegovim usnama zlatno raspeće da cjeliva sliku
Kristovu, on napreže sve svoje sile da ga uzme." U ovu prostoriju je bez
sumnje dolazio stari tvrdica da gleda, da gladi, da zgrće, da miluje i
prevrće svoje zlato."), a kod njegove kćerke čežnja i ljubav prema
Charlu (Mislim na njega, draga majko, ali ne govorimo o njemu vi ste
bolesni, vi ste mi preči od svega. SVEGA bio je on"). Svi likovi su
snažni i njihova energija usredotočena je na njihove pohote jedino
gospoda Grandet je ovdje nevina žrtva koja je "spavala, jela, pila išla
po volji svoga muža". Okrutnost Grandeta utječe općenito na cjelokupnu
njegovu obitelj, koja mu se pokorava kao poplašeni miševi kad se zavuku u
svoje rupe". "Evgenija i njena mati nisu ništa znale o Grandetovom
imanju, sudile su o životu po svojim nepotpunim pojmovima, nisu ni
cijenile ni prezirale novac, jer su bile naviknute da budu bez njega.
Njihova osjećanja, potištena bez njihovog znanja, ali ipak živa, i
povučenost njihova života činila su ih zanimljivim izuzecima u ovom
skupu ličnosti, čiji je život bio isključivo materijalan "



Lik Grandeta je tip u kojem se slijevaju sve osobine svjetskih tvrdica
od Plauta preko Molijera i našeg Držića ("Za posljednje dvije godine
naročito se pojačali njegovo tvrdičenje, kao što jačaju sve stalne
ljudske strasti. Kao što je zapaženo kod tvrdica, kod vlastoljubca, kod
svih ljudi čiji je život bio posvećen jednoj glavnoj ideji, njegova
osjećanja naginjala su naročito jednom simbolu njegove strasti. Gledati
zlato, imati zlato postalo je njegova monomanija. Njegov despotizam
rastao je ukoliko je raslo njegovo tvrdičenje. On želi umrijeti
kraljevski, držeći do posljednjeg dana uzde svojih milijuna "). Na
samrti kada hvata zlatno raspeće karakterističan je dogadaj kojim se
najvjernije može pokazati strast za novcem koji je po Balzaku moderni
Bog njegovog vremena.



Ovaj roman ima čvrstu fabulu, sve je jasno i detaljno opisano. Baš ovdje
je pokazano da se "jake strasti, velike tragedije, velike radosti
odigravaju u dušama sitnog svijeta" i u ovom slučaju da dom tvrdice može
da postane poprište najuzbudljivijih drama i tragedija." Sve to
omogućuje prirodni tok zbivanja bez naglih obrata ili iznenadenja.
Opisom provincije, ali i samog sela njegovih kuća i stanovnika ne može
se očekivati radost već samo tuga ("U tim kućicama je tako malo života
da bi stranac pomislio da u njima nitko ne stanuje kad ne bi najedanput
uočio blijed i hladan pogled kakve nepomične ličnosti čije se upola
redovničko lice pojavilo na prozoru kad bi se začuli nepoznati koraci").



Nosilac jedne fabule sam je otac Grandet dok se druga odvija u
Eugeniejevom srcu.



Balzak je u ovom romanu za razliku od ostalih, koristio vrlo jednostavan
jezik, jasne rečenice bez nekih suvišnih dijelova i monotonog
pripovijedanja. Uspio je i opisati duh svojeg vremena i težnje ondašnjeg
čovječanstva, ali i neke svoje stavove ("Tvrdice ne vjeruju u zagrobni
život; za njih je sadašnjost sve. To baca strašnu svjetlost na sadašnje
vrijeme, u kome više nego u bilo koje drugo vrijeme, novac vlada
zakonima, politikom i narodima. Ustanove, knjige, ljudi i doktrine, sve
je u zavjeri da pokopa vjeru u budući život, na koju se društvena zgrada
oslanja već osamnaest stoljeća. Danas, danas je mrtvački sanduk
prijelaz kojeg se malo tko boji. Budućnost, koja nas je čekala poslije
opijela, prenesena je u sadašnjost. Dočepati se svim mogućim sredstvima,
zemaljskog raja, raskoši i taštih uživanja, pretvoriti u kamen svoje
srce i mučiti svoje srce radi prolaznih uživanja, kao, što su se nekada
podnosile muke radi vječitog blaženstva, to je danas opća misao, misao
ispisana, uostalom svuda, pa čak i u zakonima koji pitaju čovjeka: "Što
plaćaš?", umjesto da mu kažu: "Što misliš?". Kad ova doktrina bude
prešla iz varoši u narod, što će biti od ove zemlje." ( "Nevolja rađa
jednakost", "Iskren pisac promatra svoje djelo da bi samog sebe
kritizirao i da bi samom sebi kazivao uvrede."). Postigao je
objektivnost u pripovijedanju uz pomoć kojeg su likovi i njihove sudbine
postale legende Ljudske komedije ". Motivom novca uspio je stvoriti
monomane Ijude koji su cijelog života robovi svojih strasti.


____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime24/7/2010, 10:53 pm

OTAC GORIOT



"Njegovo lice, uslijed patnji čiji uzrok nitko nije znao, bivalo je
neprimjetno, iz dana u dan sve tužnije i izgledalo je očajnije od ma kog
drugog lica za stolom."



Uzrok su bile njegove kćeri. Njima je uspjeh bio ključ moći i one su
zaista htjele uspjeti. Bila su to koristoljubiva i pohlepna stvorenja,
jedna po imenu Delphina, a druga Anastazija. Otac Goriot, kao i Grandet,
bio je zarobljenik svojih strasti. Njegova strast bila je očinska
ljubav koja se kasnije pretvorila u opsesiju. On je imao ponos, ali taj
ponos gubio je pred kćerima koje su ga se, rastom njegova siromaštva,
odrekle. Od bogate tvorničara raskalašene pojave on se pretvara u
nemoćnog i bijednog starca koji svakim danom sve više vene dok se
njegove ljubimice sve više i više naslađuju bogatstvom koje on krvavo
plaća. Nesvjesno kupujući njihovu ljubav on je u stanju prodati i poklon
svoje žene za koji kaže:"radije bi kopao zemlju svojim noktima no što
bi se odvojio od ovoga", ali ipak to čini i pomalo se prepušta rukama
bijede. On je lik stvoren da bude "vječni otac" koji je dao sve, i svoju
nježnost i svoju ljubav, a one "kada su dobro iscijedile limun, koru su
bacile na ulicu". Goriot je zbog njih živio, njihova radost bila je i
njegova, nihove želje bile su njegove zapovjedi. Kako je i sam rekao bio
je "bijedna lešina čija je duša uvijek tamo gdje su njegove kćeri" koje
bi unovčile sve pa i život staroga oca.



"Čekam ih na mjestu kuda će proći, srce mi mahnito lupa, kada naiđu
njihove kočije, ja se divim njihovim haljinama, one mi na prolazu dobace
osmijeh, koji pozlati moj život kao da na njega padne zraka divnog
sunca. Volim konje koji ih vuku, i htio bih biti psić što ga drže na
koljenima. Živim od njihove radosti." Tolika je bila njegova ljubav! Ona
ga je odvela u neimaštinu, a na kraju i u smrt koju je dočekao u bunilu
shvativši ono što mu je dugo vremana već bilo poznato, njegove kćeru ga
nisu voljele. Dobro je znao da je njihova ljubav trajala koliko i
njegovo bogatstvo. On ih je previše volio, možda zato one njega nisu
("To što se dogodilo tome ocu može se dogoditi i najljepšoj ženi sa
čovjekom kojega jako voli: ako mu dosadi svojom ljubavlju, on ode i
izbjegava je, služeći se kojekakvim niskostima."). Na samrti ih je u
isto vrijeme čeznutljivo zvao i proklinjao nazivajući ih zlikovcima i
bestidnicama, a njihove muževe smatrao je odgovornima za uništenje
svojih kćeri. "Oni su ih ubili!", rekao je. U antologijskom prizoru kada
stavlja svoje ruke na glave dvojice studenata on postaje Krist
očinstva. Anastazija i Delphina hladno su se ponašale prema njemu
uspjevši otjerati ovog jadnog starca u grob. "To je bila sirotinjska
smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i rođaka." Otac Goriot
živio je da bi patio, da bi obožavao svoje kćeri i cijeli život je dao
njima "bio je žedan, ali nikada nije pio - eto tako je živio posljednjih
deset godina.".

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Onore de Balzac Empty
PočaljiNaslov: Re: Onore de Balzac   Onore de Balzac Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Onore de Balzac
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Složeno na policama- piše se u temama ispod naslovne :: Veliki pisci-
Skoči na: