
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Knjizevnost za decu | |
| Autor | Poruka |
---|
Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Knjizevnost za decu 28/2/2011, 10:46 pm | |
| U decijoj knjizevnosti pedagoski momenat je linija sa koje se ne silazi ni zbog umetnicke forme ni zbog podilazenja malom citaocu pisati za decu uvek iziskuje veliku iskrenost jer mali citaoci uvek prepoznaju s velikom preciznoscu foliranje od pravog stosa. Pisati za najiskrenije citaoce mogu samo najbolji medju najboljima, jer treba umeti zarad dopadljivosti izbeci kreveljenje, njihova iskrenost je nemilosrdna zato i jesu najzahtevniji auditorijum. Iako su jos uvek u potrazi za svojim identitetom deca kreiraju svoj svet prema kordinatama koje dobijaju od odraslih. Svako slovo namenjeno ovoj citalackoj publici ima vekovnu tezinu, i iziskuje odgovornost od pisca jer se njima tka svest onih koji produzavaju zivot. Tamo gde se formiraju emocije vracamo se ceo zivot po odgovore. Svaki se covek rado vraca u detinjstvo to je nesto iskonsko, zato nam i price iz detinjstva izgledaju bajkovito jer vise nije vazno da li je verodostojno – u detinjstvu je sve istina. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 28/2/2011, 10:47 pm | |
| MašnicaIna i Tino su se voljeli igrati na livadi. Jednog dana vidjeli su u travi veliku zelenu gusjenicu. Bila je dlakava i izgledala je strašno. - Bljak, kako je ružna! Zgazit ću ju! - viknuo je Tino. - Nemoj, Tino, pa nije ti ništa skrivila. Igrat ćemo se malo dalje. - rekla je Ina. Uspjela ga je nagovoriti da pusti gusjenicu na miru. Navečer je Ina pričala tati o toj gusjenici i kako ju je Tino htio zgaziti. Tata je uzeo s police jednu knjigu i rekao Ini da mu sjedne u krilo. Knjiga je bila puna slika. Tata je okretao listove dok nije pronašao ono što je tražio. Pokazao je Ini slike. Na jednoj slici vidjela je strašnu zelenu gusjenicu koja je sjedila na listu. Na sljedećoj slici gusjenica se omatala nekakvim tankim koncem. Kao da joj je hladno ili kao da se željela sakriti. A na zadnjoj slici je iz tog smotuljka u kojeg se sakrila gusjenica izašao prekrasan šareni leptir. - Što je ovo, tata! Otkuda sad ovaj lijepi leptir? Pa gdje je ona užasna gusjenica? - zbunila se Ina. Tata joj je objasnio. - Vidiš, mišiću, gusjenica se pretvorila u leptira. To nije čarolija, to se tako stvarno događa. Ako netko zgazi ružnu gusjenicu, to je isto kao da je zgazio lijepog leptira u kojeg bi se ona pretvorila. Nakon nekoliko dana Ina i Tino su se opet igrali na livadi. Sjedili su u travi. Tino je štapom kopao rupu u zemlji a Ina je napravila vjenčić od tratinčica i maslačaka i stavila ga na glavu. - Gle, Tino! Sviđa li ti se moj vjenčić? Kad ju je Tino pogledao, začudio se. - Stvarno je lijep! Ali, otkuda ti sad ta žuta mašnica na glavi? Pa nisi ju imala malo prije. - rekao je. - Kakva mašnica? - začudila se sad i Ina. - Pa ova! - rekao je Tino i prstom htio dodirnuti mašnicu. Ali čim je došao prstom do nje, mašnica je - odletjela! Kad ju je Ina vidjela, pljesnula je rukama i veselo povikala: - To je ona tvoja ružna gusjenica koju si htio zgaziti! Ja sam ju spasila! To je moja Mašnica! Ispričala je zbunjenom Tinu što je vidjela u knjizi i što ju je tata naučio. A žuta Mašnica sa plavim i bijelim točkama na krilima je malo kružila iznad njih a zatim odletjela dalje, i još dalje, sve dok ju više nisu mogli vidjeti. (Ivica Smolec) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 1/3/2011, 6:33 pm | |
| Vetar dadilja – Desanka MaksimovićPođe neki siromah vetar da traži službu. Idući kroz selo, nudio se seljacima da im čuva decu, ali mu niko, kako vetar nije bio ljudski stvor, ne hte dete poveriti. Šta će, kud će, iako je najviše voleo da se s decom zabavlja, on pokuša da radi i druge poslove: pogodi se kod nekog gazde tvrdice da mu razvije lišće na voćnjaku. Kako je to tek treći put u životu radio, ne pođe mu za rukom da sve pupoljke razvije i kad po svršenom poslu ode da primi nadnicu, zli gazda podviknu: Moj dragi prijane, ti ne znaš zanata! Prstom nisi taknuo mnoge donje grane. Kupi se na vrata! Kod drugog se seljaka pogodi da mu plevi baštu. Čupajući korov morao je iščupati I poneku pitomu stabljiku. To se, istina, svakom dogodi, ali i ovaj je gazda bio zao, pa kad vetar zatraži nadnicu, on se razdra: Moj nevešti brale, ne razumeš ti se oko baštenskoga ni posla ni bilja, pa budi dadilja, što ti je i otac. a i deda bio, moj prijane mio! Prepao se siromah vetar pa i ne sačeka kraj seljakove pridike, već zaždi niz selo u šumu i uze se tamo nuditi bilju i zverinju za pomoćnika. Kad ugleda hrast na kome stoji još lanjsko suvo lišće, rekne: Da li staro lišće treba, čika hraste, malo da se strese? Zbog njega ti, čiko, novi list ne raste, ne ukazuje se. Gde ugleda na bukvi staro granje, rekne: Kako li bi bilo, teto, kad bi granje slomljeno i suvo malo ti oduvo? Gde ugleda samog zečića, stane da ga ljuška pevušeći: Malome bukvaku odneli su baku, odneli su deku – ne dam svoga zeku. Malome šljiviku odneli su čiku u goru daleku – ne dam svoga zeku. Drveće je odgovaralo bez volje, neko da čeka starog poznanika, Razvigorca, koji mu svake godine u proleće pomaže prilikom listanja, neko da voli samo da obavlja svoje poslove, a zečije majke su se izgovarale da su sirote i da ne mogu da uzimaju dadilje. U zlo doba, pri kraju dana, ponudi se on hrastu na obronku jaruge: Da li imaš dece, da ti decu niham, da im pevam tiho? Razmisli hrast nekoliko časaka pa mu reče: Imam tri sinčića, treba da se gaje: ostali su siroti, bez bake i naje. Treba da se ljuškaju, treba u zaranke da im pevaš blage šumske uspavanke. Hrastovi sinčići stadoše izvirivati na svog budućeg čuvara i mahati mu umiljato zelenim šapicama. Vetar se obradova što mu prijateljski mašu i ostade kod njih. Najzad je bio našao posao koji voli. Skide odmah kabanicu, obesi je o zalomljenu suvu granu pa sede uz pruće smišljajući čime da ga zabavi. Deca kao svaka deca, pa su i hrastići hteli da im vetar, koga nazvaše Dujom, štogod priča. Pokuša vetar da izvrda, jer je više voleo da peva, ali deca hrastova hoće pošto-poto priču. Duja onda poče nešto što je još od svoje bake bio čuo: Ukraj vode, kraj potoka, hoda roda beloboka, beloboka, rujna kljuna. Puče negde puška puna. Nema više ukraj vode beloboke naše rode. Duja to priča, a pruće uglas plače, žao mu rode. Onda on poče nešto smešno, kako se medved ženio pa nije mogao da nađe devojku prema sebi, i hrastići se odmah razveseliše. Čineći se da je tobož zanet nekim poslom, otac hrast je sve to slušao da vidi hoće li Duja dobro obavljati svoju dužnost. Čuvši kako se hrastići slatko smeju i osetiv da su Duju već zavoleli, reši da ga zadrži u službi dok god deca ne odrastu. Tako je Duja pričao pruću smešne priče, ujutro mu retkim češljem raščešljavao kosu da je ne bi čupao, uveče mu pevao uspavanku da zaspi. Uskoro ga upoznaše sva šumska deca I njihovi roditelji. Malo, malo pa će tek koja bukva doviknuti: Dujo, dobri brale, poljuškaj mi dete, nemam jadna kad, ovčicama moram izatkati hlad. Duja priskoči bukvinoj deci pa je uspava uz pesmu kojom je obično i hrastiće uspavljivao: Ljuška, ljuška, ljuška, daleko u gori strašni medved njuška: ne dam dece ja za prolećna dana obasjana dva. Tek što on uspava male bukve, a eto ti zove breza da uspava njenu decu dok ona ne završi vezeni zastirač za panj na kome su joj deca ručavala. On priskoči i tamo pevušeći: Ljulja, ljulja, ljulja, daleko u gori kurjak se šulja: ne dam dece ja za sunce, ni zvezde, ni meseca dva. Tada hrastići budu ljubomorni pa udare u plač, a on brzo ostavi breze pa potrča njima, još izdaleka ih umirujući: Nija, nija, nija, daleko kroz goru prikrada se lija: ne dam dece ja ni za letnja dva lepa večera. I da bi pokazao da su mu oni miliji od breza i bukava, odmah na ovu nadoveže druge uspavanke, sve do same noći. Tada ih umije svežim mirisima, pokrije krajičkom svoje dolame pa uljuška. A kad bude zora, poviče ispod hrastovog debla: Ko hoće da bude najviši u gaju prvi mora spaziti sunce na rođaju. Ko hoće sve leto da lista i buja mora na stan primiti drozda i slavuja. Hrastići se probude i stanu se peti na prste da prvi vide rađanje sunca, i tako svakog jutra pomalo porastu. A što su više rasli, sve više su pevačica na stan primali. Uskoro su postali snažno hrašće zelene, granate krune kome nije trebalo više pevati uspavanke, ali su Duju iz zahvalnosti što ih je odgojio ostavili i dalje kod sebe te se na njihovim rukama u starosti odmarao. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 3/3/2011, 7:51 pm | |
| O tebi govori basnaAnticki mudraci dobro su smislili na koji nacin ljudima moze istina da se govori pravo u oci, a da to ne bude uvrjedljivo. Prikazivali su im ogledalo u kome su prikazivane svakojake zivotinje i neobicni predmeti. Bila je to zanimljiva i poucna slika. Mudraci su ovo ogledalo nazvali basnom. I zavisno od toga da li su se zivotinje ponasale glupo ili mudro, ljudi su, gledajuci ih, morali da misle: "Ova basna govori o tebi." Na taj nacin niko nije mogao da se uvrjedi. Uzecemo jedan primer Hansa Kristijana Andersena. Bila dva visoka brda, a na vrhu svakog od njih stajao je po jedan zamak. Dolinom je trcao pas njuskajuci zemlju, kao da je trazio miseve ili prepelice; htio je da utoli glad. Odjednom se u jednom zamku oglasi truba koja je javljala da treba sjedati za sto. Pas potrca na brdo da bi se tom prilikom najeo, ali kad vec bjese na polovini puta, truba prestade da trubi na tom brdu, ali zato se razlijeze glas trube sa druge strane. Tada pas pomisli: "Prije no sto stignem, ovi ce vec zavrsiti rucak, a tamo rucak tek pocinje." On strca dolje i poce da se penje na drugo brdo. Tada ipak druga truba prestade da trubi, a oglasi se prva. Pas ponovo potrca dolje, pa opet gore, i tako je trcao tamo-amo, dok najzad ne ucutase obje trube i rucak se ne zavrsi u oba zamka. Sad pogodi sta su drevni mudraci imali na umu kada su sastavljali ovu basnu, i ko je onaj glupak koji do zamora trci, ne postigavsi nista ni na jednoj ni na drugoj strani? | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 5/3/2011, 9:13 pm | |
| Domaci zadatak - Dragan LukicVratila se Jasna iz skole, a mama je upitala:-kako je bilo u skoli , Jasna? -Lepo rece Jasna, ostavi torbu, dohvati sendvic i podje da se igra. -A sta imas za domaci zadatak? -Nista. Ni sutradan Jasna nije imala nista za zadatak, ni prekosutra, i jednoga dana mama je posla u skolu. Pozdravila se sa uciteljicom i upitala je: -Dali je tacno da vi svojim djacima nista ne zadajete za domaci zadatak? -Svaki dan zadajem domaci zadatak- rekla je uciteljica. Onda su pozvali Jasnu. Mama je upitala: -Jasna kako si mogla da mi kazes da ti uciteljica nije zadavala domace zadatke? -Pa... nije - rece Jasna. -Uciteljica je uvek govorila: Deco, napisite celu stranu slovo A. Ali meni nije nista rekla. Od tada Jasnina uciteljica ovako zadaje domaci zadatak: Deco, kod kuce napisite celu stranu slovo E. I ti Jasna, napisi to isto. Deco, kod kuce ispisite celu stranicu slovo O. I ti Jasna ispisi... | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 21/3/2011, 9:51 pm | |
| Izokrenuta prica - Branko CopicTek je brdo izaslo iza Sunca, a krevet skoci iz prostranog cice, navuce noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kucu na vratima. "Gle nocas je je zemlja dobro pokvasila kisu!", zacudjeno progundje brk sucuci cicu, pa brzim dvoristem pozuri niz korake, istjera stalu iz kravei rece: Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja cu noge pod put, pa cu poci u drva da donesem sume."Cica stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko. "Bako, skuvaj u jajetu cetiri lonca dok se posao vrati s cice. Danas ce rucak slatko pojesti starca." Put raspali niz cicu dizuci svojom sirokom prasinom oblake opanaka. Od toga se uplasise neka kola, pa u trku izvrnuse konje, a uzda ispusti kocijasa i bubnu ledinom o ledja. Dogadjaj se uplasi od ovoga neobicnog cice i opruzi polje preko nogu jureci brze nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se dize na kosi:iz obliznjeg vuka virila je krvolocna suma! "Au, sad je bostan obrao cicu!" Obuzet ludim starcem, nas ti strah preskoci preko caksira i podera trn, pa brze od polja pretrca preko zasijane zvijezde. Pred kucnom babom doceka ga vjerni prag. "Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u sumi!", viknu glasina hrapavim cicom. Kuca se prepade, uskoci u babu i zabravi kljuc vratima, a siroto drvo pope se na cicu i gore se uhvati granom za ruke ocekujuci dvoriste da dojuri u vuka. Draga djeco, ova je prica pretrpejela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokusajte da svaku rijec vratite na njeno mjesto. : ) | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 7/4/2011, 8:39 pm | |
| Bajka o labudu - Desanka MaksimovicZivela na vrhu planine mala Snezana, kraljica zime. Na nozicama je imala cipele od srebra, bila je ogrnuta belim plastom, poprskanim sneznim zvezdicama, na glavi je nosila ledenu krunu koja se prelivala u bezbroj boja kada suncev zrak na nju padne. Kralljici zime nije bilo hladno ni na vrhu planine. Spavala je u sneznom gnezdu, golisava se valjala po smetovima, vozila se po jezeru na nekoj crnoj ptici tuzno oborene glave. Kako je Snezana bila vrlo mala, mogla je sasvim udobno da joj sedne u krilo. Padale su na to jezero i druge ptice, divlje patke i guske, ali su one bile suvise male da bi mogle maloj kraljici zime sluziti umesto camcica. Cesto je Snezana mislila zasto li je crna ptica tuzna, zasto uvek obori glavu, i jednom je upita: - Moj crni camcicu, zasto si uvek toliko tuzan? Kako, mala kraljice znas da sam tuzan? Tiho pevusi ploveci jezerom: kad te na obali ugledam, uvek ti radosno mahnem krilom- odgovori ptica okoliseci. Tuzan si, tuzan camcicu, uvek sumorno obaras glavu i gledas u vodu. Reci mi sta te mori, mozda cu ti pomoci - rece Snezana. Ali ptica ne odgovori nista, samo jos vise obori glavu i zaplovi brze. Snezana toga dana nije htela vise da navaljuje pitanjima, ali cvrsto u sebi odluci da dozna tajnu crne ptice. Stalno je krisom posmatrala iz svog sneznog gnezda nebi li videla sta radi kad je sama. Tako posle nekoliko dana opazi da je ptica jos vise pogla glavu, kao da se zagledala u svoju sliku u vodi, i plovi lagano, lagano rekao bi covek ne mice se. Samo kad nekoliko trenutaka Snezana okrene pogled na drugu stranu i opet ga vrati na jezero, opazi da se ptica malo odmakla sa mesta gde je bila. Brzo se iz svog gnezda spusti do jezera, pa je ponovo upita: Camcicu moj crni, reci mi zasto si tuzan? Ja sam kraljica sve ove beline, kraljica sam zime i sneznih pahuljica. Zar ne verujes u moju moc? Hajde provozaj me jezerom, pa ces mi onda reci svoju tajnu. Ptica tiho doplovi glatkom povrsinom vode ne dizuci na njoj ni jednog talasica, pruzi svoje krilo i kada Snezana sede na njega, otisnu se polako prema sredini jezera. Okolo je sve bilo belo, belele su se grane stabla drveca, beleli se oblaci na nebu, belele se veverice sto su katkad skakale s grane na granu, blistala se od beline Snezana, kraljica zime. Mala kraljice, odvec sam uzbudjena i nemogu ti reci sta me tisti, - prozbori najzad ptica, ali dovece dodji opet na obalu pa ces cuti. Celog dana je Snezana bila nemirna i jedva cekala da padne noc. Kad se smrklo, otisla je na obalu jezera gde je crna ptica vec cekala. Skrivena u noci, ispovedala se tiho kraljici zime. Sve je oko mene belo, i drvece i nebo i zveri, i ti mala kraljice, samo sam ja od noci crnja. Zato me mori tuga. Cuvsi to Snezana radosno rece: kad ti je to jedina nevolja, camcicu ne brini! Ucinicu da i ti postanes beo, zaplovi nocas na sredinu jezera i cekaj. Posle ovoga kraljica je otisla do ledene kule, na stenje, gde je zivela Srebrna Zvezda , majka svih pahuljica. Mogla joj je i zapovediti, ali Srebrna Zvezda je bila veoma, veoma, stara pa je Snezana zbog toga umiljato zamoli: Dobra Srebrna Zvezdo, ti sto si mojoj majci odecu tkala, posalji nocas na pticu sto stoji sred jezera jato pahuljica i njima zauvek pokrij njeno perje. Ucini da se sutra probudi sva bela kao sneg mog prestola. Tako je molila Snezana, a crna je ptica uzdrhtalo cekala na sred jezera. Kada bi oko ponoci, san pticu savlada, ona polozi glavu na krilo i ostade tako nepomicna. A, istog casa pade jato pahuljica i svu je zaveja, te u trenu postade bela kao sneg na prestolu kraljice zime. Ujutru Snezana opazi da vodom plovi beli labud, prvi na svetu. Drugi su se posle toga radjali i umirali, ali taj pravi jos i sad zivi i po istom jezeru vozi Snezanu, kraljicu zime.  | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 16/4/2011, 9:24 pm | |
| Alisa u zemlji čuda
1.
Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge fantastične pripovetke za decu. Njegove pripovetke razvedravaju i zabavljaju dečiju maštu. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a rečenice nemaju logičnog smisla.
Mesto događaja: na obali, u zečijoj jazbini
Vrijeme događaja: leto
Likovi: -glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da suoseća s drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi.Sviđa mi se što ima dobro srce. -sporedni: sestra,beli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.
Kratki sadržaj: Bio je letni dan, Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U nezinim fantastičnim snovima pojavi se zec. Imao je pantalone, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu videla je stvari kako lete. Kad se spustila videla je kako zec ulazi kroz vrata. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu. Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr.orla koji puši lulu, dva blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu ružu koja ima oči usta i nos.Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te postala opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.Alica je stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme djelovati druga strana keksa i ona opet se smanji. Počme bježati, a vojska od karata je slijediti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio samo san. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 16/4/2011, 9:37 pm | |
| Johanna Spyri – Hajdi ~ Heidi
Bilješka o piscu: Johanna Spyri rođena je u Švicarskom selu nedaleko od Ciriškog jezera. Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme Francusko-Ruskog rata 1871.god.Najviše uspijeha doživjele su njezine knjige za djecu osobito Heidi.Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane jezike.Umrla je 1901.godine.
Mjesto događaja: u planinama, gradu, Sesmenova kuća.
Vrijeme događaja: Ljeto, jesen, zima, proljeće.
Likovi: -glavni: Heidi- djevojčica koja nema roditelja, radoznala,vesela,poslušna,razigrana.Meni se Heedi sviđa zato što je vesela i poslušna.
-Djed-vrijedan,spretan,prižan,pažljiv,strpljiv.Sviđa mi se djed zato što od drveta može napraviti lijepe stvari. -Petar-ljubomora,ali u duši dobar.Ne sviđa mi se jer je ljubomoran. -Klara-nepokretna,tiha i povučena.Sviđa mi se zato što je tiha. - sporedni: gospođa Rottn meier, Klarin tata, Klarina baka.
Kratak sadržaj: Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad su došli žena joj je rekla da jeto njezin djed i ona mu je potrčala u susret. Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno.Tamo je srela Heidi i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću.Ondje je srela djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica.Klara je bila bolesna i nije mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je ponoći ustajala te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom.Stari liječnik je rekao da se mora vratiti djedu. Sutra dan je Heid došla kod djeda. Donjela mu je pismo u kojem je bilo mnogo novca.Stari liječnik je javio da će doći u planine.Klara je htijela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara je stigla kod prijateljice.Klari je je u planinama ozdravila, prohodala. Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se brinuti za Heidi sve dok ne umre.
Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 22/4/2011, 8:46 pm | |
| Svitac traži prijatelja - Su Ju ĐinJedne letnje večeri izlete svitac iz trave, podiže svoj plavičasti fenjer i poče da trči tamo-amo. Šta li to traži? Prijatelja on traži! Jer svi imaju po nekog, imaju mnogo prijatelja, a on jednog jedinog. A kakva je sreća imati prijatelja i igrati se s njim! Tako je poželeo da i on ima bar jednog prijatelja i pođe da ga traži. Leteo je tako, leteo kad ču u travi neko šuštanje. Izdiže fenjer da pogleda šta je i spazi skakavca kako uzbuđeno žuri nekud. Skakavčiću, skakavčiću - pozva ga svitac. Šta hoćeš? Odazva se skakavac. Želiš li da mi postaneš prijatelj? Želim. E, pa onda hajde da se igramo. Obradova se svitac. Dobro, saglasi se skakavac, ali malo kasnije moram da potražim svog bratića. Vrlo je nestašan. Negde se izgubio, a već je mrak. Još se nije vratio kući pa je majka vrlo zabrinuta. Poslala me je da ga pronađem. A ti si došao u pravi čas. Hajde, osvetli mi put i pomozi mi da ga pronađem. E, ne mogu da ti svetlim, odgovori svitac. Moram da idem da tražim prijatelja. Dižući svoj plavičasti fenjerčić, svitac odlete dalje. Opet je leteo tako okolo kad ču u travi neki šum. Podiže fenjer da vidi šta je to, kad ugleda jednog mrava koji je grabio napred, noseći veliki tovar. Hej, ti, pozva ga svitac. Mrav se odazva. Hoćeš li da mi budeš prijatelj? Hoću, odgovori mrav. Onda pođi sa mnom da se igramo. Dobro, saglasi se mrav. Samo čekaj da donesem kući ovaj tovar. Baš si dobrodošao jer sam zalutao. Hajde pomozi mi da pronađem put. Ali svitac reče: "Ne mogu da ti pomognem, jer moram da tražim prijatelja." Sa tim rečima podiže svoj fenjerčić i ode dalje. Jedne letnje večeri svitac je opet trčao tamo-amo sa svojim uzdignutim plavim fenjerčićem. Šta li on to opet traži? Još traži prijatelja. Pa zar ga nije već našao? Nije. Draga deco, vi svi znate kako se može steći prijatelj. Naučite i svica, jer on stalno leti unaokolo tražeći ga. Kako je samo umoran! | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 23/5/2011, 10:26 pm | |
| Raznolije iz "Nevena"Draga deco, i pre vaseg polaska u skolu, vase mame, tate, bake i deke citali su vam pesme Cika Jove Zmaja. Da li ste znali da je on daleke 1880. godine u Becu pokrenuo casopis za decu "Neven"? Redovno je slao pesme, price, lekarske savete, pouke, otkrica o zivotinjama i naucna saznanja u Novi Sad gde ih je stampar, Arsa Pajevic, stampao. Tekstove je slao sve do smrti, cak i kada je bio bolestan. Pored Cika Jovinih pesama, najradije je citana rubrika "Raznolije". U njima je pisao o vasioni, razlicitim narodima i vladarima, biljkama, zivotinjama, naucnim otkricima i eksperimentima. Vlakna paucineIstrazivaci prirode uocili su da svaki pauk ima na sebi cetiri zlezdice pune malih otvora koje covek golim okom ne moze opaziti. Kad pauk mrezu prede, on onda iz svakog iz ovih otvora istiskuje po jedno tanano vlakance. Sva ta vlakanca (a otvora na svakoj zlezdi ima hiljadu), sastave se u jedno vlakno, u jedan konac, od koga pauk prede svoju mrezu. Ali, ima i tako malenih paukova koji nisu veci od jednog zrnca peska. I ti, kao i drugi paukovi pustaju iz svojih zlezda preko cetiri hiljade vlakanaca, koja kad se sastave postaju onaj koncic koje nase oko jedva moze da opazi. Cudite se i divite se majci prirodi; njoj nista nije preveliko, njoj nista nije premaleno. Izvor: Citanka za drugi razred osnovne skole, "Eduka" Beograd | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 31/5/2011, 11:09 pm | |
| Lesin veliki prijatelj
Naša velika kuja Lesi ima vrlo čudnog prijatelja. Taj prijatelj je velika žaba, koja ima običaj da vrlo zadovoljno sedi na velikom listu lokvanja, u bari i krekeće.
Sedi tako Lesi na zelenoj livadi, pored bare, sa svojim štenetomi sa puno ljubavi gleda žabu Kreku. A znateli zašto? Jednom prilikomLesino štene, igrajući se, upalo u baru. Majka Lesi je upravo otišla u kupovinu. Štene je bilo još sasvim maleno i nije znalo da pliva. Praćkalo se i plakalo od jada, a to je čula Kreka. Odmah je shvatila da je štene u opsnosti i počela je da krekeće što je glasnije mogla. Skakala je tamo-amo i pravila strašnu galamu. Majka Lesi iz daleka je čula kreketanje i pomisli da se nešto dešava. Potrčala je prema kanalu kao bez duše i stgla u poslednjem trenutku da spase svoje štene. Možete misliti koliko je bila zahvalna Kreki.
Eto, sad razumete kako je počelo to veliko prijateljstvo između Lesi i Kreke. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 16/6/2011, 9:24 pm | |
| Nije lako biti pustolov - Vladimir AndricOdlomak iz knjige "Pustolov" Mladi moji prijatelji, lepo je biti Pustolov, ali nije lako. Kao izdanak stare pustolovne porodice, ja to odlicno znam. Jos dedinog dede deda srecno je skitao od gudura Obrenovca do Juznih mora i nazad, i opet tamo (i opet ovamo, i onda opet tamo)...Ja ne bih ni umeo nista drugo nego pustolov da budem. A sta je najprijatnije u tom zanatu? Tesko mogu da se opredelim... Divno je sankati se na sneznoj lavini niz Himalaje. Ili propadati dugo, dugo (bez nade) u provaliju bez dna. Kako je tek nezaboravno kada vas proguta tamna, mukla i zla pecina. A onda, iz pecinske memle skoknuti na svez vazduh i usput podmazati Severni pol (da ne skripi). Boraviti u skripcu, radi zdravlja i provoda. Jahati besne slonove, kitove, dzinovske talase i vesticije metle. Poraniti da prodzaras vulkane i zalijes dzunglu. Napojiti amazonske pirane, okupati foke i pingvine, pa se onda spokojno brckati u zivom blatu. Ili maziti u krilu bodljikavo prase... | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 5/8/2011, 10:00 pm | |
| Princeza na zrnu graska- AndersenBio jednom jedan princ, koji je hteo da se ozeni pravom princezom. Isao je svud po svetu i sreo mnoge princeze, ali se uvek se naslo nesto sto je ukazivalo na to da ipak nisu prave princeze. Tuzan, vratio se kuci. Jedne noci, dok je napolju besnela oluja, neko je zalupao na dvorsku kapiju. Na ulazu je stajala mlada devojka, mokra kao mis, sva blatnjava i prljava.  Ali, ona rece da je prava princeza. Mozda je istina, a mozda i nije - pomislila je kraljica i naredila da se brzo spremi postelja za devojku. Preko dvadeset duseka stavila je dvadeset perina, a ispod svega toga, tri suva zrna graska. Da bi legla, devojka se morala lestvicama popeti na postelju i tako je provela noc. Sledeceg jutra upita je kraljica kako je spavala. Strasno, odgovori joj devojka. Nesto tvrdo se nalazilo u mojoj postelji i uzasno me zuljalo. Sasvim sam slomljena. Cele noci oka nisam sklopila. Sada je kraljica bila uverena da su nasli pravu princezu, jer niko drugi nebi osetio tri zrna graska, skrivena ispod svih tih duseka i perina. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 28/8/2011, 12:46 pm | |
| Radost zbog školjke - Milenko RatkovićU našem susedstvu stanovao je debeli apotekar. Njegova apoteka bila je jedina u našem kraju, pa je dobro zarađivao. U njegovoj kući bilo je svega što se novcem moglo kupiti. Imao je jedinog sina, razmaženog i plašljivog Borisa. Dečak je svakodevno zahtevao čas ovo, čas ono. Ponekad bi se danima kmezio, sve dok nebi dobio ono što je tražio. Tako je naterao oca da mu kupi bickl, a nešto kasnije i dečiji auto. Oko novog auta okupilo se mnogo radoznale dece. Auto se pokretao pedalama, ali Borisu nije bilo potrebno da se napreže jer smo ga mi gurali. Kad sam ga zamolio da i ja malo vozim auto, nadmeno mi je rekao : "Ne može ! Još si mali". Uvredio me je time što je kazao da sam mali. Jer, on je nepunu godinu bio stariji od mene. Nekim starijim dečacima je dozvoljavao da voze auto, sve dok jednog dana nije otpao zadnji točak. Opet je Boris svakog dana plačući ispraćao i dočekivao oca. Neznam šta je tražio, samo sam čuo apotekarove reči: Poručio sam iz Nemačke strpi se dok ne stigne. Drugi naš sused, zidarrski radnik, imao je istog tolikog sina. Ne sećam se dečakovog imena, ali zvali smo ga Vezica. Taj nadimak dobio je zato što je jednoga dana radosno dotrčao da nam se pohvali: " Tata mi je kupio nove vezice! " A cipele ? Upitali smo, videći da su mu sasvim dotrajale. Cipele će mi kupiti kada bude imao više para. Pogledajte vezice zar nisu lepe? Počeli smo da ga zadirkujemo, ali tim nismo pomutili njegovo zadovoljstvo. Otišao je Borisu da i njemu pokaže vezice. Boris nije mogao shvatiti da se neko može radovati novim vezicama, pa ga je ošamario i oterao. Jednom mi je moj drug Vezica, sav srećan pokazao školjku koju mu je dao neki dečak. Takvih školjki nalazili smo dosta na morskoj obali. Posmatrao sam ga sa žaljenjem. Kada sam otišao kući, kazao sam majci da mi je žao tog nesrećnog siromaška. Žašto misliš da je nesrećan? Upitala je majka. Zato što nema igračakla. Raduje se kad dobije običnu školjku, rekao sam i dodao, a Boris ima šta god zaželi. Vidiš sine. Na to će majka. Bogatstvo ne donosi uvek sreću i zadovoljstvo. I ako Boris ima skupocene igračke, uvek je nezadovoljan i plačljiv. A onaj siromah ume da se raduje svemu, pa i običnoj školjki. To je prava sreća! | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 6/11/2011, 5:46 pm | |
| Kad dedica ne zna da priča priče - Đani RodariŽivela jednom devojčica koja se zvala žutokapica. Ne, crvenkapica! Ah, da, crvenkapica. Mama je posla i rekla joj, slušaj, zelenkapice... Ne, crvenkapice! Ah, da crvenkapice. Pođi kod tetke i odnesi joj ovaj krompir. Ne, "idi kod bake i odnesi joj ručak!" Dobro. "Devojčica krene u šumu i sretne žirafu." Sve si pobrkao! Srela je vuka a ne žirafu. I onda je vuk upita: "Koliko je šest puta osam?" Nije istina! Vuk je pitao: "Kuda si pošla?" Imaš pravo. A crnokapica mu odgovori... Bila je crvenkapica, crvena, crvena! Da, i odgovorila je: "Idem na pijacu da kupim paradajz..." Ni govora! "Idem kod bake jer je bolesna, ali sam zalutala. "Tako je. A konj joj reče... Kakav konj? Bio je vuk! Tačno. I rekao je ovako: "Idi tramvajem broj 75, siđi na trećoj stanici, skreni desno, onde su ti stepenice i tu kupi gumu za žvakanje." Dedice, pa ti uopšte ne znaš da pričaš priče. Sve pogrešno pričaš, sve izokreneš. Ali žvakaću gumu moraćeš da mi kupiš. Dobro, evo ti novac. I deda nastavi da čita novine.  | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu 15/1/2012, 3:11 pm | |
| Bajka o Časti - Nikola BorovčaninU neka davna vremena živješe ljudi bistrog uma i plemenite duše. Lutali godinama po različitim krajevima tražeći mjesto za svoj dom. Kad dođoše do Velike Rijeke, riješiše da tu i ostanu. Podigoše svoje kuće, napraviše svoje selo, i izradiše veliko, brojno i zdravo potomstvo. Izabraše sebi i kralja po imenu Razum. Dobiše i vjeru, jezik i pismo. I tako nastade narod. Biješe nadaleko poznat po svojoj čestitosti i mudrosti. Vrijeme je prolazilo. Život im biješe bogat. Ali sve što je dobro, privuče i zavidne ljude. Iz vrlo udaljenih krajeva, gdje su vladale nesloga i mržnja, a kraljica im bila Zavist, krenuše da napadaju ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali djecu, palili knjige… No, narod biješe hrabar i neustrašiv. Zato Zavist riješi da ubije Razum. Tako i bi. Narod osta bez kralja te odluči da vlast pripadne njegovoj ženi. Ona se zvala Čast. Imala je kćerku Slobodu i sina Život. I umjesto da bez razuma narod propadne, oni su sa Časti postali još jači. Čast je vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je skromna, iskrena i pravedna. Kćerka joj je u svemu pomagala. Sloboda je bila najljepša djevojka na svijetu i voljena u narodu. Zavist, već bijesna, pokuša da ubije i Čast, ali bez uspjeha. Zatim pokuša da otme Slobodu, ali je i ona bila neuhvatljiva. Narod ih je dobro čuvao, baš kao što se čuva najveći zavjet predaka. No, Zavist nije mirovala. Tražila je put do zla. Tako nagovori Život da se odrekne majke i sestre dobijajući za uzvrat obećanje – vječnu slavu i vlast. Život je povjerovao. Na prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju zaborava. Postade kralj. Narod se uplaši novog kralja jer Život bez Časti i Slobode je Život sa strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i zlo prve komšije. Zavist je imala kćerku Laž koja se po nagovoru majke uda za kralja. Uz nju Život postade još suroviji, a narod nesrećniji. Život i Laž dobiše kćerku Prevaru i sina Zaborava. Dođoše još crnji dani. Narod je propadao svakim danom sve više. Od razumnog, časnog i slobodnog, ostade samo prevareni narod. I – zaboravljen. Ne prođe mnogo, a Zavist odluči da ode odatle jer više nije imala na čemu da im zavidi. Sa njom odoše i kćerka Laž i unuk Prevara jer im je, ovakav kakav je, Život dosadio. Kad je kralj ostao sam, sa sinom Zaboravom, osjeti neizmjernu tugu i pokajanje za ono što je učinio svom narodu, te pade u postelju. Sin se sažali nad svojim ocem te odluči da nađe kutiju zaborava. Nije je bilo teško naći. Bila je na putu, zaboravljena. Obradovao se, ali ju je uzalud pokušavao otvoriti. Sjedio je tužan danima pored očeve postelje nadajući se da će nekim čudom ozdraviti. Jednog dana vidje ga mali dječak zlatne kose i upita ga: “Poznaješ li ti Čast i Slobodu?” “Ne, ja sam se rodio poslije njih,” odgovori Zaborav, “ali ih poznaje moj otac Život.” “Slušaj me dobro,” reče zlatokosi, “ako želiš da Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadatka-želje. Tako će se kutija zaborava otvoriti.” Prva želja: Učini da Život zauvijek zaboravi na Zavist, Laž i Prevaru. Druga želja: Vrati narodu Čast i Slobodu! Treća želja: Ne dozvoli da jezik tvog naroda padne u zaborav! Zaborav sve tako učini, pa se Život iznova probudi. Uz njega su i Čast i Sloboda živjeli dugo i srećno. Žive i danas ali ih treba čuvati od kutije zaborava. Ovu bajku je napisao Nikola Borovčanin ucenik 6/1 razreda OS "Vasa Carapic" iz Belog Potoka kod Beograda. Za nju je dobio i "Veliku nagradu Drustva Sveti Sava 2011" iz Beograda. | |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Knjizevnost za decu  | |
| |
|  | | | Knjizevnost za decu | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 3 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 3 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » Fotografija dana Juče u 9:32 pm od Dusica Pajovic» medeno 2/3/2021, 8:43 am od Dusica Pajovic» Taj romanticni Balasevic 28/2/2021, 2:12 am od meseceva rosa» priznanje 25/2/2021, 10:17 pm od SaMar» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 17/2/2021, 3:18 pm od majacvet» ŠTAMPARIJA FLEŠ ZEMUN 16/2/2021, 4:07 pm od meseceva rosa» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 10/2/2021, 11:03 pm od CECILIJA» SEVERNA GRANICA 8/2/2021, 12:07 pm od panonski galeb» Ljubavne pesme 2/2/2021, 9:35 am od Isak Prov» ANAMNEZA 1/2/2021, 9:53 pm od ZEX» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa |
|
|