LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA

Ići dole 
AutorPoruka
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 3260
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA Empty
PočaljiNaslov: Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA   Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA Icon_minitime3/4/2011, 4:56 pm

Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA


O piscu:

Mihajl Jurjevič Ljermontov, ruski pjesnik i
pripovijedač , bio je uz Puškina najveći predstavnik ruskog romantizma.
Kao oficir bio je prognan na Kavkaz gdje je u dvoboju poginuo.
Osamljen, nezadovoljan svojom sudbinom i društvenim prilikama Ljermontov
se razvija pod utjecajem Byrona te u djelima pjeva o snažnim
ličnostima, pobuni, slobodi i osamljenosti. Najznačajnije djelo mu je Junak našeg doba
kojim stvara prvi ruski psiholoski roman i jedno od prvih djela djela
ruske proze. Roman se sastoji od predgovora i pet pripovjedaka koje su
povezane u cijelinu likom Pečorina i ostalih koji predstavljaju “
suvišne ljude ” karakteristične za rusku književnost. Pisao je i drame
od kojih mu je najpoznatija Maskerata , a od stalih su tu još Pjesma o trgovcu Kalašnikovu, Demon i Meyri.


O likovima:

Pečorin - suvišan čovjek, zasićen životom i
užicima koji ne može se smiriti i voljeti, bježi od svega pa čak i od
samoga sebe, ne prezire ni pred čim, ima i trenutaka iskrenosti, no to
ne utječe na njega jer je on vrlo tvrda osoba.

Bela - kavkaska djevojka, lijepa i
strastvena, voli Pečorina i na ništa se ne obazire, boli je Pečorinov
odnos prema njoj.

Maksim Maksimovič - stari kapetan, jako voli Pečorina, ali je razočaran kad ga Pečorin nije ni pozdravio kako je ovaj želio.
Vera - jedina Pečorinova ljubav, i jedina
osoba koja ga iskreno razumije, shvaća da se protiv srca ne može i da
mora živjeti sa nesretnom ljubavi.

Kneginjica Meri - mlada naivna djevojka iz
visokog društva, pomalo umišljena, ali ju ljubav prema Pečorinu mjenja,
te ona propada.


Kratak sadržaj:

Djelo započinje predgovorom, kojim se izriče namjera opisivanja jedne generacije. (str. 15) :
“ Junak našeg doba zaista je, poštovana
gospodo, portret, ali nije portret jednog čovjeka, nego predstavlja
portrete cijelog našeg naraštaja, poroke razvijene u punoj mjeri. ” Tu
dalje piše o realnosti djela i želi reći da je cijeli roman živa istina,
samo malo napisan u prenesenom značenju.


Prvi dio je Bela. Pisac putuje te na
putovanju susreće Maksima Maksimiča. U danjem tekstu on počinje
opisivati Pečorina vrlo detljno što se vidi u ovom odlomlku (str. 21):

“Zvao se … Grigorij Aleksandrovič
Pečorin. Bio je dečko i pol, mogu vam reći, samo malko čudan. Tako
naprimjer, po kiši, studeni, povazdan u lovu, svi prozebli, umorni, a
njemu ništa. A drugi pak opet sjedi u svojoj sobi, i pirne li vjetrić,
veli da se prehladio. ”

Pečorin otima Belu, kći nekog Kavkaskog
poglavice te se ona zaljubljuje u njega, a Pečorin joj otkriva sebe,
svoju dosadu, svoj besmisao tj. Svoj karakter i razmišljanje. Bela
nesretno umire, a Pečorin biva premješten iz Gruzije. Drugi dio se zove
Maksim Maksimič. Maksim Maksimiča i Pečorin se susreću, a Pečorin se
ponaša jako hladno, što pogađa Maksimovića jer su njih dvoje gotovo
“odrasli” zajedno. Vodi se dugi dijalog između Pečorina i Maksimiča. Na
tom djelu započinje Pečorinov dnevnik, u čijem predgovoru Ljermontov
iznosi zašto je uopće napisan tj. koja mu je svrha. (str. 55)

“Čitajući više puta ove zapise,
osvjedoćio sam se u iskrenost onoga koji jetako neštedimice iznosio na
vidjelo vlastite slabosti i poroke. Povjest čovjekove duše, pa bila to i
najsitnija duša, gotovo da je korisnija i zanimljivija ood povjesti
cijelog naroda, pogotovo kad je povjest duše plod do kojeg je došao
zreo čovjek promatrajući sama sebe, i kad ju je pisao bez isprazne
želje da izazove samilost ili divljenje … ”.
Treći dio knjige, odnosno prvi dio dnevnika zove se Tamanj, a četvrti odnosno drugi dio dnevnika Kneginjica Meri.
Ovaj dio radnje se odvija u lječilištu Tamanj
gdje se pojavljuje se Pečorinova stara ljubav - Vera. Pečorin zavodi
kneginjicu Meri i u jednom trenutku otvara joj svoju dušu (str. 97) :

“Eto, takva je moja sudbina od malih nogu!
Snažno sam osjećao i dobro i zlo; nitko me nije
mazio svi su me vrijeđali, pa sam postao zlopamtilo; bio sam mrk, a
druga su djeca bila vesela i brbljava; osjećao sam se vedriji od njih, a
smatrali su me manje vrijednim. Postao sam zavidan…

Postao sam moralni bogalj - jedne polovice moje
duše nije više bilo, usahnula je, isparila se, umrla je, odrezao sam je i
bacio, a druga je polovica bila živa i spremna da svakome stoji na
usluzi, ali to nitko nije zapazio jer nitko nije znao da je postojala
ona druga polovica. ” Vera je jedina osoba koja Pečorina voli i razumije
te mu pruži “oslonac” kao nitko drugi, ali Pečorin shvaća to prekasno,
tek u trenutku kad je gubi. Posljednji dio je Fatalist, i u ovom
odlomku Pečorin razmišlja o smislu i besmislu svog života - života
koji je tako brzo završio .

Kritika i zapažanja :
Ovaj roman vrlo mi se sviđa , s jedne
strane jer govori o situaciji ljudi u to doba u Rusiji , a s druge jer
nas vodi kroz ruski romantizam. Ima puno opisa, ali najviše se vodi
dijalog između likova. Radnja se odvija u 18 st. u malom ribarskom
naselju (na početku) , a kasnije u lječilištu Tamanj. Ideja autora bi
bila njegovo nezadovoljstvo koje ga je navelo da napiše roman i tako tu
strast i mržnju pretopi u psihološki roman. Tema je isto usko povezana s
idejom tj. prikaz svog života u osobi drugog lika . Najviše mi se
dopalo što kad jednom počneš čitati nemožeš prestati dok ne dođeš do
kraja knjige jer stalno jedna radnja vuče drugu da nikad nije dosadno i
po mom mišljenju to daje djelu taj poseban i jedinstven ugođaj.

http://www.diskusije.net/obrazovanje/lektire-kratak-sadrzaj-i-analize-3069/strana12.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
 
Mihail Ljermontov - JUNAK NAŠEGA DOBA
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: