LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Ivan Gundulić - Dubravka

Ići dole 
AutorPoruka
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 3260
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Ivan Gundulić - Dubravka Empty
PočaljiNaslov: Ivan Gundulić - Dubravka   Ivan Gundulić - Dubravka Icon_minitime3/4/2011, 6:17 pm

Ivan Gundulić - Dubravka

GUNDULIĆ, Ivan (Dživo), (Dubrovnik, 8.1.1589. - 8.12.1638.). Školovao se
u Dubrovniku, gdje je imao dva vrsna učenika: Camila Camillia i Petra
Palikuću. Gundulić je u toku svoga života po običaju vršio različite
državne službe. Stihove je počeo pisati u ranoj mladosti. Odgojen u
katoličkom protureformacijskom duhu početka XVII. st., ovaj veliki
barokni pjesnik smatra te svoje mladenačke stihove "porodom od tmine",
tako da se od mnoštva stihova i deset drama sačuvala samo Arijadna,
Prozerpina ugrabljena te pjesma Ljubovnik sramežljiv i ulomak Dijane i
Armide. Ta djela pisana su glatkim stihovima. Međutim, to je samo
priprema za kasnija glavna djela: Suze sina razmetnoga (Venecija,
1622.), Dubravka(1628.) i Osman. Suze sina razmetnoga su
lirsko-refleksivni ep u tri "plača" (sagrešenje, spoznanje, skrušenje).
Dubravka je napisana 1627., a prikazana godinu kasnije. To je pastirska
igra u tri čina, svojom rodoljubnom i moralističkom tendencijom izlazi
iz tradicionalnog okvira zabavne pastorale. Gundulić se bavio mišlju da
prevede Tassov ep Oslobođeni Jeruzalem, ali su ga turski poraz 1621. kod
Hocima u Poljskoj, pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana
potakli da napiše novo, izvorno djelo Osman. Po svom stvaralačkom zamahu
kao i po bogatstvu i blještavosti izraza Gundulić je naš najveći
pjesnik XVII. st.

Mjesto:
Dubrovnik

Vrijeme:
1628. godina na dan sv. Vlaha

Svake godine, u okolici Dubrovnika, na dan sv. Vlaha slavi se praznik,
koji je vezan uz neke narodne tradicije. Tog se dana pleše, svira i
vlada opće
veselje. Na dan sv. Vlaha vrši se i vjeridba izmedu najljepšeg pastira i
pastirice. Ove godine taj par su predstavljali Miljenko i Dubravka.
Međutim, ružni i bogati Grdan potplaćuje ljude te oni njemu daju
Dubravku. Ali kad se u crkvi vršio obred, cijela crkva se potresla, a na
vratima je stajao Miljenko. To je svećenik shvatio kao opomenu od boga,
te on, uz odobravanje naroda, vjenča Miljenka i Dubravku.

Analiza:
Kod Gundulićeve Dubravke najbolje se očituje snaga refleksije,
razmišljanja, koja u svakom slučaju dovodi i do određene tendencije,
unaprijed vec smišljene, tendencije kao smišljene poruke svom vremenu i
svojim suvremenicima. Dubravka (1628.) je djelo koje već na prvi pogled
ima vrlo mnogo dodirnih točaka s već tradicionalnom, veselom pastirskom
igrom. U tom djelu Gundulić stvara fabulu u kojoj se u središtu radnje
nalazi sudbina dvoje mladih ljudi. Smještajući događaj u Dubravu,
pjesnik uvodi u nju već standardna pastoralna lica, pastire i pastirice,
te mitološke likove satira, ali i likove koji prikazuju neke realne
osobine tog vremena: izbjeglog ribara iz Dalmacije i iskvarenog
predstavnika dubrovačkog građanskog društva - Grdana. Ta pastirska drama
ima sve elemente alegorijsko-pastirske igre sa sretnim završetkom.
Gundulić čitavu radnju zasniva na starom dubrovačkom običaju da se na
dan sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika, vjenčaju najljepši momak i
djevojka (Dubravka i Miljenko). No Grdan, bogat ali pokvaren građanin,
želi tu svadbu spriječiti i sam se oženiti Dubravkom. U tim njegovim
nastojanjima "sprečava" ga bog, koji
na samom vjenčanju čini čuda u svom hramu, i tako se Miljenko i Dubravka
nađu u zagrljaju te se sretno vjenčaju. Međutim Dubravka ima mnogo
dublje značenje od obične vesele igre s pjevanjem. Alegorijski shvaćeno
Dubravka je simbol aristokratske dubrovačke slobode, a Grdan
predstavnik bogatog dubrovačkog građanstva koji u težnji za ugodnim
životom i bogatstvom prijeti slomom toj slobodi. Dakle, Dubravka je u
stvari analiza tadašnjeg stanja u dubrovačkom društvu.

***************************
drugi način

Radnje ovog djela događa se u Dubravi na dan svetog Vlaha, 4. veljače.
Na taj dan se slavi sloboda jednim pradavnim običajem kojim se najljepša
pastirica - Dubravka udaje za najljepšeg pastira - Miljenka. Sve bi
bilo dobro kad se u dramu ne bi umiješali suci, koji su dodijelili
Dubravku jednom ružnom starcu. Taj starac je bio jako bogat pa je
potkupio suce.
Na sreću, tada se u dramu upleo i bog Lero koji je Dubravku vratio Miljenku.

Sloboda i piščevo rodoljublje:
Dubravka započinje i završava stihovima o slobodi. Nakon svakog lika
skup pjeva jednu od himni o Dubrovniku (slobodi, ljepoti,...). Gundulić
kroz lik ribara pokušava otpjevati Dubrovačku slobodu i sve što ide uz
nju: pravdu, blagoslov, mir... Ribar u kratkim osmercima, jednom himnom
započinje “Dubravku”. Također i čitavo djelo završava himnom slobodi
koje izgovara skup:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti!”


U ovim se stihovima očituje doživljaj slobode kao doživljaj ljepote.
Sloboda koja je uzrok dubrovačkoj slavi, ne može se platiti materijalnim dobrima, ona je u ljudima i u životima.

Analiza:
Dubravka je alegorijsko-pastirska drama, jer ima sve elemente pastorale
tj. arkadije (događa se u prirodi, likovi su vile, a motiv je ljubav).
U Dubravci ribar, osim što iskazuje slobodu, suprostavlja opis Dubrovnika sa Dalmacijom i primorjem:

“Dubravka” je odraz dubrovačke stvarnosti. Ono se sastoji od tri razine:

1. Pastirska razina - Gundulić ismijava starost koja pokušava narušiti
prirodni tok, ljubav mladih i lijepih, kojih u tome sprečava viša sila;
veličanje ljepote, mladosti, ljubavi i ismijavanja starosti.

2. Alegorijska razina - Sloboda je božanska, nemjenjiva s ničim.
Neslobodan čovjek nema ono što je preduvjet da bude čovjek. Sloboda je
ono što čovjek treba imati samim svojim postojanjem. Starac predstavlja
jačajuću građansku klasu. Kroz njegov lik Gundulić progovara o
unutarnjim proturječnostima u samom Dubrovniku. Dubravka je simbol
političke vlasti, a Miljenko označava dubrovačku vlastelu.

3. Razina sukoba - sukob između tradicionalnog i novog
********************
treći način

I čin
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli
zvijezdu Danicu da brzo dođe dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje.
On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav će biti
današnji, Dubrava još nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi
objasnio vjenčanje koje će se odviti između najljepše pastirice i
najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir
Miljenko. Ubrzo Radmio susreće jednog ribara, te ga upita zašto je došao
u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog
života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i
druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan
što je napokon našao mjesto u kojem će biti sretan zapjeva:

"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem očima draga ti si u srcu momu."

Zora pomalo sviće i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i uspoređuje
njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko
je žalostan jer smatra da se Dubravka neće udati za njega, no Ljubomir
ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako će
biti izabran za najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon
toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se
umiju da danas budu što ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona
najljepša:

"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."

Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša od sviju vila o čemu govore sljedeći stihovi:

"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se ljubav tobom slavi."

Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke između njih tko je
ljepši. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu
kad on zasvira. Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se
slavuji natječu s njima. Nakon prepiranja Divjak odlučuje da će ukrasti
robu vili na jezeru i da će se tako privući. Zatim dolazi scena gdje
Zagorko tjera stoku i traži neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za
nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten, vukovi mu
jedu ovce, a psi loču mlijeko. Ljudbrag govori kako što više svijet
stari, to je gori. Također govori da bi se svi željeli obogatiti, da
mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i
zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja Jeljenka
satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku. Ona tu
govori kako je on otišao za drugim vilama. Također kaže da te vile
nemaju prirodnu ljepotu i na kraju veliča samu sebe.

II čin
Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene
najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no
tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje
iskorištavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i čisti, a na kraju
Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj
lijepi i svečan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu. Zatim se javlja
Vuk satir koji govori kako će Zagorku pričuvati stoku dok se on bude
smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvećen svetkovini slobode
već da svatko radi što hoće (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam.
Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako će ga
vješati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obećana Dubravka, a
ona mu govori da su mu obećana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk
proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Tada se susreću
Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je
gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je
ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gorštak kaže
Vuku da će se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude
bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim riječima, a onda mu Pelinka
govori da mu to neće uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na
nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim
jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se čudi njezinim
savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je
ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i
govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da čuje vila njegov
plač. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tužan i da želi
pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da će ona prije njemu naći
očuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerići izražavaju želju da krenu
njegovim stopama međutim majka ih sprečava. Jeljenka čezne za Divjakom i
govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori
kako vile nemaju prirodnu ljepotu.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 3260
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Ivan Gundulić - Dubravka Empty
PočaljiNaslov: Re: Ivan Gundulić - Dubravka   Ivan Gundulić - Dubravka Icon_minitime3/4/2011, 6:17 pm

III čin
Tu su Divjaka htjeli pastiri istući jer je htio na prijevaru ući među vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak govori da Divjače bježi i smije mu se što je na taj način mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrđi pastir u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obučenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokaže mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poći za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjenčanju Lerov kip počeo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako će biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki način tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrđena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slično. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako će večeras pustiti ptice iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”.

Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svačega. Govori da se danas slavi ne samo vjenčanje već i sloboda.

Analiza likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan a to možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom.

Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku.

Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doći na vlast.

Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.

Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.

Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 3260
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Ivan Gundulić - Dubravka Empty
PočaljiNaslov: Re: Ivan Gundulić - Dubravka   Ivan Gundulić - Dubravka Icon_minitime3/4/2011, 6:18 pm

četvrti način

Vrsta djela:
Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobično raširenoj u doba renesanse i baroka, pripada Gundulićeva Dubravka, koja se, kako nam kažu arhivski podaci,
prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, pa možemo pretpostaviti da je nastala sredinom trećeg desetljeća 17. stoljeća.

Kratki sadržaj:
Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme sreće i blagostanja, u vrijeme koje po svojim obilježljima podsjeća na zlatni vijek čovječanstva. Od starine je običaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjenčaju djevojka i momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par. Dramski zaplet u ovom djelu
počinje u trenutku kada vjenčanje i očekivani sretan rasplet radnje sprečava bogati a ružni Grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepša ima vjenčati s tobože najljepšim Grdanom. I kada je već sve spremno za to neprilično vjenčanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprečava vjenčanje čudesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjenča s Miljenkom, koji je najbolji i najčestitiji momak, a Dubravka i on vole se već odavna. Narod slavi njihovo vjenčanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi božici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.

Alegorijsko značenje:
Mitološko-pastoralni sadržaj Gundulićeva drame ina alegorijsko značenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesničarima književnosti, označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog plemstva. Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomažu osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika, ili pak neke
smiješne fabule što imaju moralno-etičku funkciju u djelu.

Likovi:
U Gundulićevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, svećenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tuži na mnoge nove običaje, kao što su neradnost i nemar za opće dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju određene poroke i mane: sklonost prema raskoši, skupocijeno oblačenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulić prikazuje s komične i smiješne strane, preplećući dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poučavajući na opušten i veseo način.

Stih i kompozicija:
Dubravka je napisana u različitim stihovima i u različitim strofama. Najveći dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim započinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šestaračka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta
mletačko-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego često i semantički.

Socijalni problemi u tadašnjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija:
Priča o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjenčanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulićevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovačke Republike. Povjesničari književnosti slažu se u mišljenju da je pričom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulić aludirao na nejednake ženidbe, protiveći se i kritizirajući ženidbe među različitim društvenim klasama. U Dubrovačkoj Republici od starine je bio zakon da se plemići mogu vjenčavati samo međusobno. Pojava Grdana u drami očito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu među različitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulić nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno-etičku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se očitati i želja dubrovačkog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulić smatra suprotno božjim zakonima.
Prekidajući priču o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulić slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaćene u Italiji i neobično obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundullić je proširio fabulom čiji smisao i alegorijsko zmačenje jasno ističe misao o veličini i dostojanstvu Dubrovačke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogaćenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogućoj sreći u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gundulićeva Dubravka nudi i koncept za sreću u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreći u takvoj političkoj tvorevini u kojoj, kao i u antičkom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve već uređeno po zakonima božanske pravednosti. Gundulićeva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj političkoj hijerarhiji i etičkim vrijednostima podvrgnuta državno - politička tvorba. Gundulićeva Dubravka mjesto je na kojem vlada antički ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeđujući zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platoničkim koncepcijama idealne države i utopističkim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za
uobličavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a općeprihvatljiv u stoljeću koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika čitala isto onako rado kako se danas čitaju "ljubići". No postupkom alegorizacije mitološko-pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politički svijet Dubrovnika te širi
konvencijom određene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim političkim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uređenju, hvalospjev najboljoj od svih mogućih država u kojoj vjadaju božanska načela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblačeći pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vječne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulić je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-etičko i političko znanje.
Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na činove i skazanja - Dubravka ima tri čina, a svaki je čin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceničnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom različitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke očituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu češće prepričava nego što se prikazuje, pa se ključna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopće ne pokazuje na sceni, nego je prepričava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska priča iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sreće i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himničkim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na početku otkriva naglašeno lirska intonacija cijelog djela:

Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
Čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Pršat su počeli po listju zelenu
Zovući dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdraži od neba uresu,
Ukaži se, ukaži! Raskoše tve gdje su?
Žuđena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oči gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan svečani,
I žuđen i čekan u ovoj svoj strani.

Isto tako u Dubravci se prepleću različiti tonovi: češće oni uzvišeni, himnički, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komično miješa sa smješnim, lakrdijsko sa šaljivim, duhovito s parodičkim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:

Tko je taj ko sad rijet neće
Cjeć uresa draga i mila
Da ja satir nijesam veće
Neg najljepša do svijeh vila.

Dubje se ovo, ptice i zvjeri
Mom ljepotom snebdivaju,
I gorani i pastijeri
I slijede me i gledaju.

Od kladijeh bistrijeh predam
Cić naprava ke me rese,
Da, ako se gdi ogledam
Ma slika me ne zanese.

Pristavio sam tuđe kose
I opeo u cklo prame
I obuko ruho na me
Ko najljepše vile nose.
Put snježana neka je meni,
Vas se izmazah klakom bijelim,
A da se obraz moj rumeni,
Namazah se murvam zrelim.

Za ucrljenit usne moje
Kriješam sam ih oblijepio,
I haljinom svijetlom što je
Kože u meni sve sam skrio.

Samo branduse i prhala
Niz čelo injem vilam vise,
A uz glavu s čela ozdala
Roščići se moji vise.

Nu pod kose ako mnozi
Lasno roge skriti umiju,
Zašto i ovi moji rozi
Kosami se ne pokriju?


Osim prepletanja svih triju književnih rodova i različitih tonova, od onih komičnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antitetičnost je temeljno načelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena ružnoća, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski običaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.
Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-političkog i moralno-etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike. No za razliku od Držića, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnošću seljačkog svijeta, Gundulićev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoričnosti, s druge strane, harmoničan: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao književno djelo, i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac učitelj vrline
i društvene pravednosti. Tako je Gundulić u Dubravci počeo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - počeo je razmišljati o čovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Tea

Tea

Ženski
Broj poruka : 3260
Location : Sweden
Datum upisa : 20.07.2009

Ivan Gundulić - Dubravka Empty
PočaljiNaslov: Re: Ivan Gundulić - Dubravka   Ivan Gundulić - Dubravka Icon_minitime3/4/2011, 6:19 pm

šesti način

Stihovi u kojima se očituje pjesnikova ljubav prema domovini:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
I u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kome blazi vjetri prše." (str. 14)

Djelo je posebno jer na početku radnja drame počinje himnom danici zvijezdi, a završava himnom slobodi.
"Objavi, Danice, jasni zrak objavi;
čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
pršat su počeli po listju zelenu
zovući dan bijeli i zoru rumenu." (str. 9)

"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti !" (str. 66)





Stil
Metafore:
"Ali još, jaoh, i u svrsi
nemilosna mom životu
od kamena kažeš prsi,
kriješ rajsku tvu lipotu!" (str. 15)

"Slavicu u gori,
I ti otvori
žuber medeni
lijepe zeleni,
u glasu najviši
s nami bigliši,
hvaleći slave
zore gizdave." (str. 18)

"O lijepa, o draga, o slatka, slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam Bog je do,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj čistoj lijepoti." (str. 62)

Paradoks:
"Pogledaj sred čela me srce sprženo,
od suha pepela u prahu satreno;
viđ luge, dubrave i polja i gore
veće gdi eto sve u ognju mom gore.
Je li ovo, reci ti, što zna lis i kami,
Kladenče ki uzrasti mojima suzami,
kroz romon kažuć tvoj žuđenoj moj duši
kako te oganj moj čestokrat prisuši?"

Concetto:
"Čuj ino: skup broji čovjek se mnogo ti
u ljubav svu koji toliko istrati
riječi, uzdah, moljenja, zaludnijeh stupaja,
pogleda, cviljenja, jauka i vaja…"

Antiteza:
"Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj
od gorskijeh dubrava nije ime slično toj.
Gustinom od grana dubrava zakriva
da zraka sunčana travu i cvit ne opsiva;
iz svijetlijeh tvojijeh oči nadragom tvom licu
dva sunca s istoči goje rajsku ružicu.
Sred dubrav, ma lipa, imaju stan svudi
zmije puni nalipa, zvijeri i skot vas hudi;
sred tvoga pogleda i srca svijem blaga
ljubav stan svoj gleda i milos pridraga.
Dubravi ures vas prolitnje zeleni
Tru sjever, hara mraz, tlači led studeni"

Personifikacija:
"Livade su uzeli odjeću zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu."

Dubravka – alegorija:
Mjesto radnje, Dubrava, prema povijesničarima književnosti označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njom se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog plemstva. Grdan simboizira obogaćeni sloj dubrovačkih građđna koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. Ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku, ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:

"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem očima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od čestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše."

Likovi u djelu:
Miljenko, Dubravka, Skup pastira, Ribar, Ljubimir, Skup vila, Divjak satir,
Gorštak satir, Zagorko, Ljubdrag, Jeljenjka satirica, Brštanko, Tratorko,
Vuk satir, Pelinka, Stojana, Pastjerići mali, Glasnik, Skup satira, Redovnik

U ovom djelu većina motiva proizlazi iz čežnje za slobodom i sve Gundulićeve metafore su usporedba sa slobodom i mirom. Većina baroknih pjesnika koristi se neobičnim metaforama kao npr. Giambattista Marino kaže za sunce "krvnik što sjekirom svojih zraka sječe vrat sjenama"), dok kod Gundulića nema takvih metafora.

Općenito o baroku:
Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti. Kao
stilsko razdoblje trajao je od kraja 16. do sredine 18. stoljeća. Izrazito je
suprostavljen renesansi. Ponajprije se javio u Španjolskoj, kao pjesnički
smjer kulteranizam. Stilsko mu je obilježje krasnoriječivost, patetičnost, neusklđenost sadržaja i izraza. Stil je u baroku figuralan, a najčešće su figure metafora, poredba, antiteza itd.


Dojam o djelu:
Djelo mi se svidjelo jer govori o tome kako neki ljudi mogu biti podmukli te će sve napraviti samo da dođu do svoga cilja koji su si zamislili. Na žalost toga danas ima puno više nego tada. Isto tako danas kao što se u ovom djelu opisuje novac i dalje znači sve te si bez novca nitko i ništa. Začuđujuće je koliko pravilo koje je prije vrijedilo u Dubrovniku – pravilo da se ne smiju vjenčati ljudi iz građanstva podsjeća na kaste u Indiji. Premda je ovo nešto ublažena verzija kasti ipak vrijede slična pravila za različite staleže. I dan danas novac vlada svijetom, te što je čovjek bogatiji to je moćniji.

http://www.diskusije.net/obrazovanje/lektire-kratak-sadrzaj-i-analize-3069/strana18.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Ivan Gundulić - Dubravka Empty
PočaljiNaslov: Re: Ivan Gundulić - Dubravka   Ivan Gundulić - Dubravka Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Ivan Gundulić - Dubravka
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: