LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Nestale civilizacije

Ići dole 
AutorPoruka
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime26/6/2011, 5:47 pm


Tajne iscezlih civilizacija





Tako je zivio narod Asteka...









Vjerovali su da je smak svijeta
neizbjezan i to vjerovanje im je određivalo zivot. Da bi umilostivili
bogove, prinosili su ljudske zrtve; ponekad cak desetine hiljada
zarobljenika ubijano je u jednoj noci!















Nestale civilizacije 209172



Nakon svecanog jela, dotjeruju mladu djevojku: ruke
i noge ukrasene crvenim perjem, zuto ofarbano lice... Zatim je u jednoj
maloj svecanoj povorci sprovodi poslanstvo porodice mladozenje. Odvode
je u njen novi dom. Svadba se okoncava tako da se krajicak mladozenjinog
mantila zasiva za kosulju mlade. Kad im se napokon dodaju svjezi
kukuruzi, zapocinje svadbeno veselje. Svi su razdragani i opusteni. Ples
ce trajati duboko u noc, a mladenci ce se povuci tek kad ode i
posljednja zvanica.
Ali, u zivotu ovog naroda postoje i drugacije
svecanosti. Zamislite ovakvu scenu: cuvari vuku ratnog zarobljenika na
kameni zrtveni oltar. Tamo ga ceka vrhovni svecenik, koji mu jednim
potezom otvara grudi. Dok krv lipti, svecenik stavlja ruke u otvoreno
tijelo i vadi zivo srce. Zatim, ne krijuci ritualni zanos, objema rukama
podize drhtece srce prema nebu kako bi umilostivio strasnog boga
Huitzilopochtla. Hoce li ga umilostiviti?
Zla kob Tenochtitlana
Samo
o malom broju kultura predkolumbijanske Amerike znamo toliko puno kao o
kulturi Asteka. Oruzje, alati, kucne masine i dokumenti u njihovim
slikovnim rukopisima sacuvani su u velikoj mjeri. Od brojnih izvjestaja
spanjolskih osvajaca, misionar Bernandino de Sahagun (oko 1500-1590),
uspio je o ovom kontraverznom narodu da napravi zanimljivu enciklopediju
od dvanaest tomova.
Centar kulture Asteka bio je u glavnom gradu
Tenochtitlanu, na cijim ostacima danas lezi Mexico City. Usred jezera
Taxcoco lezao je grad kojem se moglo prici samo pomocu nasipa. Bio je
jedinstvena arhitektonska cjelina nesvakidasnje ljepote. Izmedu
mnogobrojnih kanala uzdizali su se velicanstveni piramidoliki hramovi
prepuni dragocijenosti i zlatnih ukrasa. To je bila – pokazat ce se –
zla kob Tenochtitlana!
Ime Asteka potice od njihove domovine Astlan,
sto znaci - Bijela zemlja. O njoj ne znamo mnogo, izuzev da se
prostirala negdje u pustinjskim predjelima sjevernog Meksika. Jos uvijek
je nejasno sta je predhodilo asteckom pohodu na jug u 12. stoljecu, na
teritorij na kome su zivjeli pripadnici Tolteka, naroda koji je
naslijedio kulturu Olmeka. Predhodnici Olmeka su na ovim podrucjima
zivjeli u periodu od 300. godine p.n.e. do 600. godine nove ere,
ostavivsi iza sebe mnogobrojna svjedocanstva o visoko razvijenim
civilizacijskim dometima: ogromne kamene glave od bazalta i impozantne
figure od minerala.
Rat za teritorije
Tolteki,
zajednicko ime za razna Nahua-indijanska plemena, provalili su u ovo
podrucje u 10. stoljecu i sto godina kasnije gospodarili podrucjem koje
se protezalo sve do granica visoke civilizacije Maja. Tolteki su bili
cudan narod. Oni se nisu isticali samo svojim gradevinarskim dometima i
umjetnickim kreacijama, nego i posebnim okrutnostima: pri kraju svoje
vladavine poceli su svakodnevno prinositi ljudske zrtve svojim bogovima.
Taj krvavi ritual od njih su, po svoj prilici, preuzeli Asteci.
Rat
za teritorije trajao je po svoj prilici dugo, ali su ga Asteci na kraju
dobili. Od 1325. zaposjeli su i utvrdeni otok u jezeru Texcoco,
potcinivsi sva plemena koja su zivjela u tom podrucju. Cak im je 40
provincija placalo porez.
Asteci su vjerovali u mnostvo bogova, a
njihovog glavnog Boga -Quetzalcoalta - slavili su i Tolteci. Prema
predaji, dobri bog Quetzalcoatl je bio bjele puti i imao je bradom
obraslo lice. Bio je prognan iz svoje domovine i na splavu je stigao s
Atlantika. Asteci su vjerovali da ce im se Quetzalcoatl vratiti jednoga
dana. Prema asteckom kalendaru, koji se zasnivao na vremenskim ciklusima
od 52 godine, povratak Quetzalcoatla se ocekivao u prvoj godini Epohe
trska. I bas u toj godini, kakve li nesrece, umjesto dobrog boga
Quetzalcoatla, pojavio se spanjolski osvajac Hernando Cortez (1519) sa
svojim okrutnim konkvistadorima.

Stalni ratovi i
osvajanja, te duboko vjerovanje da svakih 52 godine dolazi do propasti
svijeta, oblikovali su pogled na zivot pripadnicima naroda Asteka. Prema
njihovom racunanju vremena zivjeli su u petoj svijetskoj epohi. Cetiri
prethodne unistene su od strasnih iskusenja i katastrofa: od jaguara,
vjetrova, vatre i potopa. Da ce doci kraj petom dobu znali su, i tako su
se osjecali - neugodno receno – osjecali su se kao „mrtvac na odmoru“.
Naravno,
nisu samo njihova vjerovanja kljuc razumjevanja njihove rezignacije
prema kasnijim osvajacima, nego takode i njihova tajanstvena i okrutna
opsesija: prinosenje ljudskih zrtava. Slijedimo li narodne predaje,
vidjet cemo da su se zrtveni obredi odvijali po stravicnom scenariju, a s
vremenom su poprimili nevjerovatne razmjere. Na glavnoj religioznoj
svecanosti znalo se zrtvovati cak i do 70 000 ljudi, najcesce ratnih
zarobljenika!
Nesretnici su se u dugim redovima morali penjati
stepenicama do visoke platforme, gdje su ih svecenici ubijali na kamenom
oltaru. Dzelati su svoj krvavi posao obavljali brzo i po propisanom
ritualu, jer svjeza krv i drhtece srce imali su kod Asteka mitsko
znacenje. Oboje su znacili nesto uzviseno, nesto najbolje sto covjek za
zivota moze da pruzi - „plemenita draguljska vodica“ i „plemeniti
kamen“. zrtve su trebalo da umilostive Huitzilopochtlia, Boga rata i
Boga nedjelje, koji je brinuo da Sunce svako jutro svane i da vremenski
ciklusi zivota ne okoncaju kataklizmom. U to ime, tokom vremena, ubijeno
je na stotine hiljada nevinih ljudi.
„Ratovi ruza“
Cvrsto
vjerujuci u konacnu propast, Asteci su pustanjem krvi pokusavali da
odgode zlu sudbinu. Posto je apokalipsa po njihovom uvjerenju bila
neizbjezna, trudili su se da bozija zed za krvlju bude primjerno
utoljena.
„Zar ne dajemo sve nase najbolje?...“, uzvikivali su svecenici podizuci ka nebu iscupana ljudska srca.
Posebno
darezljivi su bili u zrtvovanju ratnih zarobljenika. Posto su uspjesno
prebrodili dva vremenska ciklusa od po 52 godine, bili su iskreno
uvjereni da je prolijevanje krvi i prinosenje ljudskih zrtava potpuno
opravdano. Ocigledno, bogovi su se bili zadovoljni, a krv i iscupana
ljudska srca ucinili su svoje. S vremenom, kako je sve teze bilo doci do
zrtava, Asteci su se morali na razne nacine dovijati da bi obezbjedili
„zrtveni materijal“. Uveli su „ratove ruza“, ritualizirane vojne pohode u
obliku ratnih igara, pri kojim su susjedna plemena prisiljavana, kao
svojevrsni danak u krvi, svake godine da obezbjeduju na hiljade zrtava.
Asteci
su zivjeli u drustvu strogo podjeljenom u klase, s kraljem i plemstvom
na vrhu, s obicnim narodom u sredini i robovima na dnu. Obicnim
gradanima bilo je zabranjeno da nose pamucnu odjecu i duge mantile, osim
da bi sakrili povrede na nogama. Poseban status, pored plemstva, imali
su trgovci i ratnici: trgovci, zato sto su nabavljali krzno, dragulje i
zivotne namirnice, a vojnici, zato sto su osiguravali vlast i za obrede
zrtvovanja nabavljali ratne zarobljenike!
Svakodnevni zivot
Djecaci
su od malena odgajani kao ratnici. Kad bi doveli svog prvog
zarobljenika, dozvoljavano im je da nose dugu kosu - znak dostojanstva i
uvazavanja. No, ako duzi period nisu uspjevali da ulove novu zrtvu,
njihov bi ugled opadao i prijetlilo im je iskljucenje iz staleza
ratnika, a postojala je i mogucnost da i sami postanu zrtve na obrednom
zrtveniku!
Pored ratnika, svestenika i ucenjaka, stanovit ugled su
uzivali i umjetnici. Specijalizirani trgovci prodavali su raznobojni
pernati nakit. Posebno je na cijeni bilo zivopisno perje Quetzal-ptice i
papagaja. Jednako sarene bile su i ulice i kanali Tenochtitlana.
Trgovci su nudili svoju robu, lijecnici su lijecili svoje pacijente, a
seljaci su prodavali voce i povrce... Samo su ratnici, daleko od
gradova, u okolnim dzunglama, vrebali svoje zlohude zrtve!
Bracni
zivot je bio strogo definisan. Ako jedan od partnera ne bi izvrsavao
svoje obaveze, razvod je bio dozvoljen, a svojevoljno brakolomstvo je
kaznjavano smrcu. Muskarcima je bilo dozvoljeno da se samo jedanput
zene, ali su u svojim domovima mogli imati vise zena s kojima bi
dijelili bracnu postelju. Djeca iz takvih zajednica nisu bila manje
vrijedna.
„Pijanice“ su isto kao i preljubnici bili omalovazavani. Ko
bi pijan na ulici potsticao pobunu, strogo je kaznjavan. Obicno ga je
slijedila smrtna kazna na zrtveniku. Jedino su najstariji uzivali u
odredenim privilegijama: smjeli su da piju koliko su zeljeli. Osim toga
bilo im je dozvoljeno da uzivaju i u opojnom soku spravljenom od agave, a
on ih je cinio vedrim i raspoloznim. Bio je to dobar nacin da se
zaborave svakidasnje muke i prijetnja strasnog boga Quetzalcoatla, koji
ce po legendi jednog dana donijeti definitivnu propast.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime26/6/2011, 5:48 pm


Civilizacija doline Inda





Zagonetni Dravidi









Za pojavu prvih historijskih
civilizacija, cini se, vazili su isti preduvjeti: blaga i povoljna
klima, bogata vegetacija i blizina rijeke. Takve su uvjete u doline
rijeke Inda, zatekli Dravidi, tajanstveni narod o kojem ni danas ne
znamo mnogo.
Napisao: Mehmed Bosnic















Nestale civilizacije 375966



Predodzbu o prvobitnim civilizacijama na indijskom
potkontinentu pruzilo je otkrice velike gradske kulture, koja je
postojala u isto vrijeme kada i prve civilizacije u Mezopotamiji i
dolini rijeke Nila, dakle, 3000 do 4000 godina prije nove ere. Za
preciziranje tog perioda najcesce se koristi izraz "indosumerski", ali
je zasigurno ispravnije prvobitnu indijsku civilizaciju smatrati
odvojenom kulturom, mozda, poteklom iz zajednickog praizvora kakav je
bio legendarna vedska kultura.
Tu autonomnost i posebnost potvrduju
mnoga arheoloska i druga otkrica, kao sto je pismo, koje nalazimo na
mnogim pecatnjacima od steatita i fino rezanim talismanima, kojima ni
dan-danas ne znamo magicne domete i puno znacenje.
Zagonetna proslost
Rijec
Indija u tim prastarim vremenima podrazumjevala je prostor oko rijeke
Ind. Tek kasnije je taj teritorij nazivan Prednjom Indijom, a danas to
podrucje pripada Pakistanu. Gledano iskljucivo geografski, to je prostor
u kome je poluotok Dekan i nizija Hindustan, omedeni Himalajima na
sjeveru, iranskim gorjem na zapadu, te pustinjom Thar i visokim idijskim
gorjem na istoku. U tom starom, plodnom prostoru sve rijeke, osim Inda i
Narbade, teku na istok, pa je tako i kultura Inda bila odvojena od
prvih zapadnih drzavnih zajednica.
Poznato je da indijski monsuni
donose jake kise i zemlju cine izuzetno plodnom. Zbog tog blagotvornog
klimatskog ritma i odvojenosti od ostalog svijeta, smatraju
znanstvenici, postojali su svi preduslovi da se razvije zasebna
civilizacija, sto se na kraju i dogodilo.
Starosjedioci Indije,
crnoputi Dravidi, u historijskom pogledu, veoma su se rano "probudili". I
pored stalnih nastojanja, njihovo porijeklo nije potpuno istrazeno i
objasnjeno. No, opcenito se smatra da su prvi starosjedioci indijskog
potkontinenta bili negritskog (crnackog) porijekla, te da su - dosavsi,
najvjerovatnije, sa zapada - zauzeli najplodonosnije podrucje, dakle,
doline plodonosnih rijeka.
Tokom vremena i ovdje se odigralo ono sto
se u proslosti cesto desavalo: dosljaci su se izmjesali sa autohtonim
plemenima, pa su mozda tako nastali i tajanstveni Dravidi. Izgleda da o
tom procesu svjedoce mnoge slikarije sa keramike otkrivene na
arheoloskim lokalitetima u Amriju (vjerovatno najstarija faza), Lotalu
(Lhotal) kod Ahmadabada, te u prastarim blistavim gradovima
Mohenjo-darou, Harappi, Jhugaru i Canhu-darou, sto su svoje zvjezdane
trenutke dozivjeli davno, prije 4000-5000 godina!
Nepoznato pismo
Posebno
su blistavi bili gradovi Mohenjo-daro i Harappa. Zbog arhitektonskih
rjesenja, kojima su se rukovodili drevni graditelji, danas ih mnogi
znanstvenici uporeduju sa njujorskim Menhetnom.To su bila potpuno urbana
naselja sa ulicama koje su se sjekle pod pravim uglom, sa
kanalizacijskom i vodovodnom mrezom, sa bogatim, luksuzno gradenim i
komfornim gradevinama, koje su u svojim dvoristima nerjetko imale cak i
bazene.
Po svemu se cini da su Dravidi zivjeli udobnije i bolje od
svojih savremenika iz Egipta i Mezopotamije: gradilista kuca, skladista,
trgovine, javna kupatila, vodovod i kanalizacija bili su sistematski
organizovana i tehnicki superiornija od bilo kojih u starom svijetu.
Prava
je steta sto o tom kulturnom narodu ne znamo mnogo. Jos uvijek, na
zalost, ne uspjevamo dokuciti ni smisao poruka sto su se zadrzale do
danasnjih dana, jer njihovo pismo, kojeg arheolozi nalaze na velikom
broju natpisa, jos uvijek niko nije uspio da desifruje.
Svoje
gradevine podizali su iskljucivo od cigle, koja nije bila susena na
suncu kao sumerska i babilonska, vec je pecena na vatri!
Ne zna se da
li su Dravidi bili vjernici i u sta su vjerovali. No, izgleda da u
svojim gradovima nisu podizali hramove, ni vjerske gradevine, a prastare
rusevine na najvisem brezuljku Mohenjo-dara, pripadale su budistickoj
stupi, jednoj vrsti prizemne pagode, koja je podignuta u vrijeme kada se
tajanstvenim Dravidima vec odavno zameo svaki trag.
Zasto su nestali
Fragmenti
nadenih skulptura, po nekim detaljima (kao sto je nacin rezanja brade,
odjece, frizure, ukrasnih traka na glavi...), podsjecaju na sumerske, a
vajarsko-likovni izraz, kazu likovni historicari, ima prepoznatljive
karakteristike staroindijskog stila. Visok stepen poznavanja zanatstva
otkrivamo na svakom mjestu, a posebno je vidljiv na oruzju i nakitu od
plemenitih metala i dragog kamenja.
I loncarstvo se uveliko razlikuje
od dostignutog nivoa civilizacija tog vremena. Posude je peceno i
oslikano crvenim okerom, koji je tako vjesto poliran da se doima kao da
je lakiran. Prerada pamuka, proizvodnja boja, mirisljavih ulja,
sandalovine, slonove kosti i bisera, dosezala je gotovo do savrsenstva.
Svoje
oruzje pravili su od kamena, bakra i bronze, ali ih ono - izgleda -
nije moglo zastiti. Ipak uzroci nestanka civilizacije Inda ostaje
zagonetan podjednako kao i njen nastanak!Po svoj prilici, blistavu
dravidsku civilizaciju unistila su arijevska plemena, koja su iznenada
iz svoje postojbine oko Kaspijskog jezera, provalila preko Himalaja i
osvojila sjevernu Indiju.
Ima dokaza da je Mohenjo-daro pustosen,
ali i da je, mozda, postepeno propadao zbog klimatskih ili nekih drugih
prirodnih razloga. Mozda je bio zrtvom migracija pokrenutih u potrazi za
novim, bogatijim podrucjima ili su njegov kraj prouzrokovale epidemije
zaraze koje su u starom svijetu cesto odredivale sudbinu pojedinih
naroda. No, bilo kako bilo, blistavu kulturu Inda naslijedila je
nesposobnija i jos zagonetnija kultura poznata pod imenom Jhugar, koja
se odrzavala sve do definitivne invazije ratobornih Arijaca.
Kljuc koji otvara ta davno zakljucana vrata vec odavno je izgubljen.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime26/6/2011, 5:48 pm


Iscezli svjetovo





Tu su zivjeli Makaejci!









Sjeverozapadno od Jeruzalema pronadena
pogrebna spilja u kojoj su kosti Makabejaca, pripadnicka judejskog
ratnickog plemena za koje se do sada znalo samo iz drevnih zapisa















Nestale civilizacije 488820



Na lokaciji tridesetak kilometara sjeverozapadno od
Jeruzalema, na mjestu gdje se prosiruje cesta 443, policajci su stajali
pred skupinom u crno odjevenih ultraortodoksnih demonstranata sto su
svoju ljutnju iskaljivali na radnicima.
»Kradete kosti!«, vikali su
im, prosvjedujuci zbog skrnavljenja zidovskih grobova. Jedan od
prosvjednika legao je na tlo izgovarajuci molitve. Na koncu su svi bili
uhiceni.
Blago iz spilje
No,
na udaru njihova gnjeva nisu bili radnici na gradilistu ceste, nego
arheoloska ekipa koja je s uzbudenjem iskopavala svoje novo znacajno
nalaziste: pogrebnu spilju koju su koristili Makabejci, pleme judejskih
ratnika koje se u drugome stoljecu prije Krista uspjesno pobunilo protiv
svojih saleucidskih vladara i zato je slavljeno na svetkovini Hanuka i
opisano u Apokrifnoj knjizi Makabejaca. Predmeti nadeni u spilji zapravo
su prvi fizicki dokazi postojanja Makabejaca koji su sve do sada bili
poznati samo po drevnim zapisima.
»Za ovim mjestom znanstvenici
tragaju vec godinama«, kaze Yeshayahu Gafni, profesor povijesti na
Hebrejskome sveucilistu u Jeruzalemu. »Njegovo je postojanje poznato
stotinama godina nakon makabejskoga razdoblja, opisano je na mozaickoj
mapi iz sestoga stoljeca nadenoj u Madebi u Jordanu, ali se nakon toga
jednostavno izgubilo.«
Buldozer koji je poravnavao teren na trasi
autoceste morao je stati nakon sto je otkriven ulaz u spilju. Postujuci
zakon o zastiti starina u Izraelu, gradevinari su odmah prekinuli radi
izvijestili Upravu za starine koja je na mjesto odaslala svoga glavnoga
arheologa Shimona Riklina i ekipu radnika. Oni su se probili do ulaza u
predvorje odakle je put vodio u dvije pogrebne spilje s 23 osarija -
kamene posude za pohranu kostiju - smjestena u nisama izgradenim u
blokovima krede.
Prica o Judi Makabejcu
Na jednome od osarija bila je djelomicno izblijedjela hebrejska rijec Hasmonean, sto je drugo ime za pleme Makabejaca.
»To je prvi put da je ta rijec nadena na arheoloskome nalazistu«, kaze Shimon Riklin.
Na
nekim od drugih osarija bila su ispisana imena na grckome jeziku: Sara,
Mariama, Eliezar i Elazar, te Simon na hebrejskome. U spilji su takoder
nadeni kovani novci i uljanice pravljeni za vrijeme Makabejaca.
Strucnjaci
iz Uprave za starine na temelju nacina pokapanja, zidovskih imena i
predmeta karakteristicnih za to razdoblje nisu dvojili da su to nalazi
koji su pripadali Makabejcima. stovise, mnoga od ispisanih imena izvorno
su makabejska. Predstavnica Uprave Efrat Orbach kaze:
»Iz povijesnih smo zapisa znali da su Makabejci zivjeli i bili pokapani upravo u ovome kraju.
Shimon
Riklin, ipak, spekulira mogucnoscu da su u spilji pokopane tri
generacije Makabejaca, mozda cak i najpoznatiji clanovi njihova plemena
kao sto su Juda Makabejac i njegova braca!
Upravo je Juda Makabejac
predvodio u drugome stoljecu prije Krista ustanak protiv seleucidskoga
kralja Antioha IV, koji je progonio zidove i oskvrnjivao njihove
hramove. Judine su snage bile uspjesne, osvojile su Jeruzalem i obnovile
tamosnji hram 365 godine prije Krista, sto se i slavi tokom zidovskog
vjerskog praznika Hanuke. Makabejsko je razdoblje zavrseno 63 godine
prije Krista kada je rimski car Pompej osvojio Judeju.
Novo hodocasce
Kako
kaze profesor Yeshayahu Gafni, to je otkrice posebno uzbudilo Izraelce,
jer je makabejsko doba posljednje razdoblje zidovske neovisnosti na
izraelskom tlu prije pojave danasnje drzave Izraela. Izrael je tako,
zakljucuje on, otkrio ostatke ranije zidovske drzave. Arheolog Riklin, i
sam religiozni zidov, ne vidi nista lose u istrazivanju grobnica i
odbacuje ljutnju demonstranata.
•Iskapanja ionako nismo provodili
radi istrazivanja. Tu se gradila autocesta. Prema zidovskim zakonima
zivi su ljudi vazniji od mrtvih. Ako zivima treba nova cesta, onda je u
redu da se mrtve premjesti na drugo, dostojno mjesto. Ipak, Uprava za
starine ima pravo zabraniti radove na mjestima od povijesnog znacenja.
Po rijecima njezine predstavnice Efrat Orbach to ce se uciniti i u
slucaju makabejske spilje: ona ce biti sacuvana, a cesta 443
preusmjerena.
Otkrice bi moglo promijeniti i neke vec duboko
ukorijenjene zidovske obicaje. Naime, tisuce zidova vec vise od 60
godina odlazi na hodocasce u obliznji nacionalni park na mjesto za koje
vjeruju da je groblje Makabejaca. I za svake proslave vjerskog praznika
Hanuke stotinu trkaca sudjeluju u utrci koja zapocinje upravo od tih
grobova, bez obzira na cinjenicu da su izraelski arheolozi sa sigurnoscu
ustvrdili kako one uopce nisu makabejske vec kasnorimske grobnice iz
cetvrtoga stoljeca.
(Preneseno iz “Timea)

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime28/6/2011, 9:00 pm


Tajne iscezlih civilizacija





Ovaj grob vrijedi Perua!









Arheolozi svijeta smatraju da je otkrice
grobnice u peruanskom gradicu Sipanu bacilo potpuno novo svjetlo na
zivot i sjaj jedne od najzagonetnijih kultura ovog podneblja –
civilizacije Moche!















Nestale civilizacije 604405



Sve je pocelo kao u nekom avanturistickom filmu.
sef policije u Sipanu, u Peruu, usred noci dolazi kod arheologa Valtera
Alvae (Walter) da bi mu pokazao neke predmete nadene u kuci jednog
lokalnog grobara, medu kojima je bila i jedna zlatna maska sa ocima od
srebra i zjenicama od lapislazula. Arheolog, 42-godisnji profesor koji
vodi muzej u Lambajekui (Lambayeque), obliznjem gradu, nije krio svoje
uzbudenje: “Komesare ovo je vazno otkrice, mozda najvaznije u ovom
stoljecu!”
Neocekivano otkrice
Uz
pomoc komesara, arheolog sljedeceg dana pocinje da kopa na mjesto koje
su mu pokazali lokalni grobari. Nakon nekoliko sedmica na terenu pocinju
da se pojavljuju drugi predmeti, ali ovoga puta znatno manje vrijedni:
komadici vaza, dijelovi kamenja, koji izgledaju kao isklesani, neobicna
lopatica od bakra... Izgleda kao da vise nema nista i arheolog namjerava
da napusti istrazivanja ubijeden da su grobari i pljackasi grobova
opustosili cijelu zonu.
Neocekivano, medutim, Alvina sonda udara u
jedan komad drveta i odmah se, na oko 12 metara dubine, pojavljuje
poklopac mrtvackog sanduka. U sanduku, umotan u raskosnu odjecu okruzenu
zlatom i prekrasnim dragim kamenjem, lezi skelet covjeka koji je, kako
ce se kasnije ustanoviti, umro u cetrdesetoj godini zivota iz nepoznatih
razloga.
Arheolog je ushicen prizorom. Izjavljuje novinarima:
“Ova grob vrijedi Perua!...”
I
doista, otkrice je senzacionalno: jedna predivna zlatna kruna jos
uvijek prilijeze na lobanju, na usima su nausnice sa izuzetnom
intarzijom, narukvice ukrasene tirkizom jos uvijek vise oko njegovih
zglobova. Skiptar je takode tu. Pogrebna odjeca je napravljena od
trideset slojeva zlata tkanog kao da je platno!
zrtvovani dvorjani
“Gospodar
iz Sipana”, kako ga zove Alva, sigurno je jedan od onih
kraljeva-svecenika o kojima pricaju price iz andske ili predkolumbijske
civilizacije. Kopajuci dalje, oko kraljevskog groba arheolog otkriva i
druge licnosti. U visini glave i pod nogama pojavljuju se skeleti dviju
mladih zena, supruge ili konkubine ili mozda samo dvorkinje, vjerovatno
zrtvovane nakon smrti kralja da bi mu pravile drustvo na njegovom
posljednjem putovanju. Zatim se vide ostaci dvije ljame, koje su takode
zrtvovane, zatim ostaci psa, zasigurno omiljene zivotinje “gospodara iz
Sipana”!
Nije daleko ni licni kraljev cuvar, mladic sa kacigom od
bronce i stitom. Cuvaru su odsjecena stopala kako ne bi pobjegao s onog
svijeta i ostavio kralja-svecenika.

Profesor Alva bio je odusevljen:
“Nikad
prije na americkom kontinentu nije ucinjeno slicno otkrice i ovaj
sjajni grob mozemo porediti sa grobnicom faraona Tutankamona, koja je
otkrivena 1922. godine. S jednom vaznom razlikom - o Egipcanima i
njihovoj civilizaciji u to vrijeme znalo se gotovo sve. O drustvu ovog
kralja-svecenika zna se veoma malo. I stoga ce se mnogo toga saznati iz
ove raskosne grobnice.”
Pretpostavlja se da otkrice pripada
civilizaciji Moka (Moche), koja je na ovim prostorima cvjetala izmedu
250. i 750. godine, dakle, znatno prije sjajne kulture Inka i ostala je
na pola puta izmedu povijesti i legende.
Ko su Moke?
Po
indirektnim svjedocanstvima, Moke su bili dosta razvijen narod iako,
kako izgleda, za razliku od Maja, Asteka i Inka, nisu imali ni pismo ni
kalendar. Izradivali su metale, na prvom mjestu zlato, veoma prefinjenom
tehnikom, u to vrijeme nepoznatoj cak i narodima Europe. Gravire i
rezbarije predmeta otkrivenih u grobnici su sicusne i gotovo neprimjetne
za oko. Potreban je mikroskop da bi se dobila prava slika.
Kao i svi
drugi narodi iz tog perioda, i Moke su se bavili poljoprivredom i na
tom polju su bili iznad Egipcana. Njihov sistem irigacije otkriven
posljednjih godina bio je remek-djelo hidraulike. Tako su i proizvodi
uvijek bili bujni i pored suse, koja je napadala i jos uvijek napada tu
zonu.
Cak su i organizacija i distribucija poljoprivrednih proizvoda
bile dobro regulirane. Sve je odlazilo drzavi, koja je bila jedini
gospodar zemlje. “Paleosocijalisticka” drzava, kako je definiraju
arheolozi, utemeljena na zajednistvu dobara ali i strogom postovanju
hijerarhije sacinjene od svecenika i ratnika. O ovom “socijalistickom”
sistemu uspostavljenom u daleko vrijeme, koji odgovara nizoj imperiji
Rima, peruanski znanstvenici se mnogo ne cude. Cak su i Inke bili dio
ovih “paleosocijalistickih” drustava. Drzava Inka gospodarila je, prije
svega, staljinistickim metodama. Gradani su imali malo prava i bili su -
bez slobode!
Izmedu ostalog, bili su primorani da uvijek drze
otvorena kucna vrata kako vladini inspektori ne bi imali nikakvih
teskoca da udu u kuce u bilo koje vrijeme.
Kralj bozanstvo
Na vrhu drustvene piramide, medu andskim narodima, ukljucujuci i Moke, stajao je kralj-svecenik sa bozanskim atributima.
Na
skiptru “gospodara iz Sipana”, koji je vjerovatno umro prije nesto vise
od 1300 godina, urezana je scena religioznog rituala koji se zavrsava
masakrom. zrtvovanje ratnih zarobljenika ocito je spadalo medu
prerogative tog apsolutnog monarha, kao sto se desavalo i kod drugih
andskih naroda.

Price i legende o Mokama
zabiljezene jos u vremenu spanskih misionara, sada su potvrdene na
najspektakularniji nacin. Direktno svjedocanstvo o obicajima i odjeci
jedne civilizacije, koja je neocekivano iscezla u osmom stoljecu ne
ostavivsi nikakvog traga. Arheolozi jos uvijek ne znaju kako je i zasto
tako naglo izbrisana kultura Moka.
“Nakon otkrica gospodara iz
Sipana”, kaze profesor Valter Alva, “mozemo se nadati da ce biti
razjasnjena i ova misterija nase istorije. Mozda ce druga otkrica pomoci
da sastavimo i ostale dijelove mozaika!...”
Vaze, nakit i ukrasi,
koji su do sada pronadjeni ukraseni su tirkizima, lapislazulom i drugim
dragim ili poludragim kamenjem. Ono sto je najzanimljivije, znanstvenici
tvrde da je Mokama lapislazul stizao s teritorije danasnjeg Cilea,
tirkiz iz Argentine, a drago kamenje iz Ekvadora.
Kako? Na koji nacin?
To
su samo neka pitanja na koja znanost ceka odgovore. Mozda ce ih otkriti
uskoro na Andama gdje, ocito, jos uvijek ima netaknutih arheoloskih
lokaliteta koji cekaju svoga slimana (Scliman)...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime1/7/2011, 10:23 pm


Tajne išèezlih civilizacija: Anasaze (3)





Prokletstvo vatre









Stoljecima su gradovi Anasaza tiho
umirali. Djelovali su nestvarno, poput ukletih varoši. Tako je bilo sve
dok se medju njihove zidine nisu uselili Navaho Indijanci koji su
vjerovali da su naselja podigli neki prastari stranci. Iza ovog
vjerovanja krije se još jedna misterija...















Nestale civilizacije 649464



Ko su, zapravo, bili 'neki prastari stranci'?
Da
li zanimljiva legende i predanja Navaho Indijanaca pamte i neki drugi,
još zagonetniji narod, koji je obitavao na ovim prostorima i koji je
pospiješio razvoj kulture Anasaza?
- Samo mali broj arheoloških
nalazišta govori nam danas o prvim naseljima Anasaza - kaže dr W. James
Judge (Džejms Džadž), direktor Centra Chaco pri Sveučilištu New Mexico. -
Oni su domove pravili raščišćavajući plitke uvale i natkrivajući ih
nepromočivom nadstrešnicom koju su pravili od grmlja i blata. Njihova
grnčarija izuzetne ljepote i praktične vrijednosti bila je od blata i
pruća, pletenog gusto i čvrsto tako da su posude mogle održavati čak i
vodu.
U stalnom pokretu
Prema
najnovijim istraživanjima negdje početkom šestog stoljeća Anasaze su
napravile tri sudbonosna koraka. Zahvaljujući uticaju naroda mongolske
kulture(?!), umjetnost pravljenja grnčarije dosegla je vrhunac. Iz još
uvijek nejasnih izvora dobili su luk i strijelu i napravili prvu sjekiru
sa drvenom drškom. Istodobno, poljoprivreda je postala važna a
zasnivala se na uzgoju kukuruza, tikve i graha, što je donosilo potrebne
proteine njihovoj oskudnoj ishrani.
- Izgleda da je jedan od
njihovih najvećih neprijatelja bila vatra - smatra Al Lancaster
(Lankaster), koji je više od 50 godina istraživao Anasaze. - Ognjište se
u svakom domu nalazilo samo oko 1,90 metara ispod plafona koji je bio
od granja i grmlja. Zbog toga je veliki broj kuća koje sam otkrio bio je
spaljen...
Nisu li stanovnici zlohudog Point of Pinesa u kobnom danu ili noći o kojima ne znamo ništa završili u katastrofalnom požaru?
Ne. Nikako!
Ostaci
ruševina Borovog vrha to dokazuju. Ipak, česti požari odnosili su
žrtve. U jednom zgarištu u naselju Kula Kiva pronađeni su ostaci
pedesetero izgorjele djece, a jara koja je tom prilikom očito orgijala,
naprosto je - istopila pijesak!
Ali, Anasazi nikada nisu dugo
ostajali na jednom mjestu. Poput Maja, bili su u stalnom pokretu.
Napuštali su stara ognjišta i podignute gradove i odlazili za ugodnijom
klimom (?!) i plodnijom zemljom (?!).
- Gotovo sva naša dosadašnja
iskopavanja - kaže Kenneth L. Peterson (Kenet) iz Arheološkog muzeja
Dolores u Koloradu - pokazala su da je u osmom stoljeću u dolini rijeke
Dolores živjelo dvije do tri hiljade ljudi, a već u sljedećem stoljeću
gotovo svi su nekamo otišli!
Kamo i zašto?!...
- Napustili dolinu
i, izgleda, nastanili se na nekom drugom mjestu – odgovara Peterson. -
Mislim da se to dogodilo zbog klimatskih promjena, iznenadnog pada
ljetnih temperatura. Česte promjene boravišta dalo je Anasazima karakter
- 'urbaniziranih nomada'!
Fenomen Chako
Godine
919. narod Anasaza podižu jedan od svojih najljepših urbaniziranih
naselja – veličanstveni grad Pueblo Bonito. Smjestili su ga na posebno
izabranom mjestu, u nepristupačnom kanjonu Chaco na mjestu gdje su
stoljetne vodene bujice i protoci napravili prirodne tokove i žljebove,
kroz koje je tokom cijele godine oticalala voda. Naselje je podignuto u
negostoljubivom ambijentu, na tri prirodne terase, a mnogobrojne kamene
građevine različitih namjena govore u prilog već oformljenog
arhitektonskog izraza. Ipak, gradnja je iz nepoznatog razloga ubrzo
utihnula i gotovo zamrla.
Šta se dogodilo, to danas niko ne zna.
Možda
je taj graditeljski predah, kako pretpostavlja Thomas Y. Canby, značio
prikupljanje snage i umijeća, period u kome su Anasazi zatezali kulturni
luk koji će njihovu civilizaciju izbaciti do neslućenih dimenzija. Jer,
kada su ušli u jedanaesto stoljeće, ljudi iz kanjona Chaco uveliko su
odbacili spone prošlosti i započeli novo poglavlje - epohu transcedentne
veličine poznate kao - fenomen Chaco!
- Postojala je zapanjujuća
šličnost između monumentalnih zdanja koja su podizana u sljedećih 130
godina - tvrdi istraživač dr Džadž. -Uprkos dugom periodu gradnje,
graditelji su postizali izuzetnu uniformisanost dizajna, tako da su
mnoge građevine bile nalik jedna dragoj gotovo kao jaje jajetu!
Kada
je bio završen, Pueblo Bonito je imao oko 650 prostorija i bio je
najveća i najkompleksnija građevina u svijetu zagonetnih Anasaza.
Mnogi
nalazi koje su tokom minulih godina otkrili američki arheolozi ukazuju
na svakodnevnu aktivnost pripadnika ovog naroda. Hiljade bobica od
tirkiza govore o vještini anasaskih zanatlija koji su brusili ovaj kamen
kako bi, naj-vjerovatnije, trgovali sa pripadnicima meksičkih
civilizacija. Neupućeni u metalurgiju, Anasazi su »uvozili« nevelika
bakrena zvona, ali su nabavljali i živopisne ara-papagaje, koji su bili
izuzetno cijenjeni zbog šarenog perja!
U vrijeme dok su podizali velika naselja, Anasazi su instalirali i brojne naprave za dovod i kontrolu vode.
-
Ono što smo do sada otkrili govori u prilog da je sjeverni dio kanjona
najvjerovatnije bio prekriven irigacionim poljima - objašnjava
znanstvenik dr Gwinn Vivian (Gvin Vivien) iz Muzeja države Arizona u
Tucsonu (Tuson). - Izvori vlažnosti bili su nesumnjivo vodeni kanali sa
rubova, koji su se beskorisno cijedili niz zidove kanjona. Ono što nas
iskreno oduševljava jeste što su pripadnici Anasaza sa veličanstvenim
sistemom kapala i brana uspjeli da kontroliraju i distribuiraju svaku
kap vode – genijalan način navodnjavanja bez rijeke!
Ceste bez točka
U
zanimljivom izvještaju iz 1970. godine dr Gwinn nije krio svoje
čuđenje: Anasazi su na svom području podigli stotine i stotine
kilometara kamenih cesta nerjetko širokih blizu deset metara! Zašto je
narod koji nije znao za točak i koji, naravno, nije imao nikakvih
vozila, zašto je, dakle, taj i takav narod izgradio cijelu mrežu
grandioznih puteva?! Zašto su mu ceste uopće bili potrebne?!
Opet nailazimo na zid neprobojnih pitanja i enigmi.
-
Putevi su po pravilu građeni pravolinijskt, bez obzira na konfiguraciju
terena i moguće prepreke - objašnjava arheolog John Stein (Džon Štajn).
- Bili su široki nešto više od devet metara, ali kako je vrijeme
učinilo svoje, većina tih cestovnih pravaca danas nije uočljiv sa
zemlje. Da bismo ih otkrili morali smo cijelo područje detaljno snimiti
iz zraka ili pratiti ostatke drevne grnčarije koja je ostajala duž
putnih pravaca.
Pažljivo analizirajući mnogobrojne snimke iz vazduha,
Grethen Senter Obenauf je identifikovala blizu hiljadu kilometara
mogućih puteva, ali se smatra da su mnoge ceste još uvijek neotkrivene.
Pet većih drumova vode prema Pueblu Alto, monumentalnoj kamenoj ruševini
od stotinu prostorija što je podignut na rubu kanjona za koji neki
znanstvenici smatraju da je služio kao trgovački centar. Začuđuje još
nešto: ponekad dvije ceste idu paralelno i nije jasno čemu su služile.
Na jednom mjestu takozvani Veliki sjeverni put se račva u četiri
odvojene saobraćajnice znatno šire od velikog broja današnjih
autostrada!...
Pitanja, pitanja...
Iako
nije sasvim potvrđeno, mnogi američki arheolozi vjeruju da su
pripadnici kulture Anasaza dugo vremena održavali prisne trgovačke
odnose sa kulturama Meksika - Majama, Astecima i Toltecima.
-
Meksičke kulture su sa Anasazima imale i mnogo zajedničkih ekonomskih
ciljeva - tvrdi dr Charles C. Di Peso (Čarls), direktor Fondacije
Amerind, a jedan drugi znanstvenik, istraživač kolosalnih ruina Casas
Grandes (Kasaš), u blizini sjevernog Meksika, dr Di Peso vjeruje da je
trgovina tirkizom i drugim egzotičnim predmetima bila dio svakodnevnosti
u vrijeme kada su Anasazi doživljavali procvat svoje kulture.
»Meksičku vezu« podržava još jedan istraživač, arheolog Alden Hayes (Elden Hejs):
-
Previše toga se zbilo u kratkom vremenskom intervalu da bi se moglo
objasniti postepenim razvojem jedne kulture - objašnjava svoju teoriju
Alden Hejs. - Skok od jednospratnih do petospratnih građevina, izgradnja
prostranih kamenih drumova i savršenih sistema za navodnjavanje,
fascinantnih kamenih opservatorija, kompleks savršenije društvene
organizacije... - ne može se prihvatiti bez stanovitog vanjskog uticaja.
Ali, time se, ipak, ne može objasniti baš sve.
Anasazi
su iza sebe ostavili toliko zagonetki da će ih znanost rješavati i
sljedećih godina, pa i decenija. Zašto, recimo, u najvećim gradskim
centrima Anasaza ima veoma malo grobova? Zbog čega su pravili puteve sa
više paralelnih traka? Čemu su služile mamutske građevine od preko
hiljadu soba? Ko su bili neimari koji su, reklo bi se, poznavali gotovo
sve tajne građevinarstva?...
Beskrajna ogrlica enigmio ne završava se
u ukletim ruševinama Point of Pinesa, jednog od značajnih naselja
kulture Anasaza, čiji su stanovnici - djeca, žene, ljudi i starci,
dvadeset hiljada zlosrećnika - nestali bez traga i glasa u jednom
jedinom danu ili noći. Naprotiv, zagonetna sudbina žitelja Point of
Pinesa samo je jedna u nizu zagonetki vezanih za ovaj srednjoamerički
narod. Ali o tome u nastavku...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime5/7/2011, 11:03 pm


Tajne iscezlih civilizacije





Najveca tajna Bahreina









Posljednjih godina arheolozi ubrzano,
gotovo u transu, kopaju pod zarkim suncem kako bi saznali sto vise o
narodu koji je u pravom smislu rijeci citavih pet milenijuma vladao
trgovackim putevima Bliskog i Srednjeg istoka.















Nestale civilizacije 663853



Ozelenjeno i palmama prekriveno ostrvo Bahrein,
seikat u Arapsko-persijskom zalivu, vec godinama je jedno od najvecih
arheoloskih nalazista u svijetu, a vise od 100.000 nadgrobnih humki i
grobnica pocinju da otkrivaju tajnu po tajnu, nagovjestavauci
senzacionalnu spoznaju da je ovo ostrvo, smjesteno izmedu Saudijske
Arabije i Katara, u davnoj proslosti bilo srediste mocne i bogate
imperije Dilmun. I, po svoj prilici, u ovim prostorima igralo je
znacajnu ulogu, mozda onakvu kakvu je u Mediteranu imala Fenikija,
kontrolisuci trgovacke puteve od dolina Indije i Pakistana do
Mezopotamiji i danasnje Turske.
Arheolozi su vec rasprsili veliku
zabludu da je Bahrein, u davna vremena, bio zapravo - ritualno groblje
Mezopotamije. Uvid u tajne nekoliko stotina grobova izgradenih Izmedu
2.200 i 1.700. godine prije nove ere pokazao je da je ostrvo naseljavala
posve autohtona civilizacija koja je sa okolnim narodima odrzavala
bogate odnose, prije svega trgovacke, i na neki nacin bila njihova
»izvozno-uvozna kompanija«.
Ipak, grobnice su date
samo dio odgovora na tajne Dilmunaca - otkriven je dio sakralnih obicaja
i nacina sahrane. Ali naucnicima tek predstoji da saznaju - kako su
zivjeli. Izgleda da ova saznanja nagovjestava otkrice 4.000 godina
starog grada Sa-Lti.i u oazi na sjevernom dijelu ostrva.
»Po onome
sto smo dp sada otkrili, Dilmunci su bili izvanredni moreplovci i vjesti
trgovci koji su svoju drzavu -ostrvo pretvorili u najznacajnije
trgovacko srediste podrucja oko 2.000-te godine prije nove ere« - kaze
Herijet Krafdrd, sef ekipe britanskih arheologa koja radi na otkopavanju
ovog za sada jos bezimenog drvenog grada. Ova naucnica, koja je dugo
radila na arheoloskim lokacijama u Iraku, sada povezuje svoja iskustva i
saznanja i tvrdi da je mocna Mesopotamija u jednom vremenskom periodu
gotovo potpuno zavisila od uvoza roba sa Bahreina, iz Dilmuna. Glinene
plocice pronadene u Mezopotamiji pokazuju dn su trgovci s Dilmuna
snabdijevali carstvo drvetom, slonovacom i dragim kamenjem iz Indije i
sa Ceilona, bakrom iz Omana i -zlatom iz Irana i sa Argbijskog
poluostrva. Zauzvrat. Dilmun je iz Mesopotamije uvozio zitarice i
najveci dio hrane, vunu, pamuk i bitumen. Ipak, najvece otkrice cine
price sa mesopotamijskih glinenih ploca o bogatim bahreinskim izvorima
pitke vode, pravim sumama urminih palmi i vrsnim lovcima na »riblje oci«
kako su ovih drevni narodi nazivali bisere.
U grobnicama na Bahreinu
ostali su i dokazi da je Dilmun, u vrijeme najveceg procvata izmedu
2.200 i 1800-te godine odrzavao trgovinske veze sa Haganom, drzavom koja
se nalazila na prostoru danasnjeg Omana, i sa »zemljom Falaika«
zajednicom na teritoriji danasnjeg Kuvajta. A brojni ostaci okruglih
pecata od steatita, kojima su dilmunski trgovci ga-rantovali kvalitet
svoje robe, nadeni su prilikom arheoloskih iskopavanja u Saudijskoj
Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, sto nagovjestava mogucnost da
su drevni Dilmunci osnivali i svoje trgovacke kolonije bas kao i
Fenicani u prostorima Mediterana.
Misterija nestanka
Nekom
igrom slucaja, nalazista iz dilmunskih perioda na sjeveru Bahreina
nisu, kao u ostalim dijelovima ostrva, prekrivena naseljima iz vremena
Asiraca, Grka i Rimljana pa otkriveni ostaci grada pokazuju da je
naselje gradeno po strogim urbanistickim pravilima. Okruzen oazom,
grobljem i nizom hramova posvecenih zasad nepoznatim bogovima, dilmunski
grad Saar sastojao se od blizu 200 kamenih kuca, svaka je imala kamin u
velikoj dnevnoj sobi, veliki vrt prostrane podrume i skladista za
cuvanje hrane, vode i pica. O tome svjedoce dobro ocuvani cupovi i neka
vrsta amfora za skladistenje vode, maslinovog ulja i vrste piva koje su
Dilmunci pravili od zita i urmi. Sudeci po nekim glinenim medaljonima,
ovo pivo se posebnim dugim slamkama pilo direktno iz cupova. A sto se
trpeze tice, ostaci u skladistima kazuju da su se Dilmunci jos prije
4.000 godina hranili mesom jelena, gazela i neke vrste divlje svinje,
ali i ribom i skoljkama. Od kostiju riba i zivotinja, kao i od bakra,
srebra, zlata, korala i bisera pravljen jr veoma mastovit nakit.
Dilmunski
grad Saar tek pocinje da otkriva svoje tajne, ali arheolozi nisu
sigurni da ce naci odgovor na kljucno pitanje: zastoje civilizacija,
koja je dozivjela pravu »eksploziju prosperiteta« jednostavno iscezla
ostavljajuci za sobom veoma malo tragova...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime8/7/2011, 10:31 pm


Tajna nad tajnama





Visoka vedska kultura









Da li su u najranijim periodima
povijesti covjecanstva na nasoj planeti postojali samo primitivni oblici
zivota? Je su li se prva ljudska bica uistinu pojavila tek prije milion
godina? Da li je Stvaranje teklo evolutivno i je li danasnji covjek
dostigao zenit u svom razvoju?















Nestale civilizacije 736470



Ako se oslonimo na zvanicne naucne teorije, pitanja
koja smo postavili, doimaju se gotovo suvisnim. Ali nije tako. Postoje
mnoge indicije da se moderno razumijevanje nase povijesti, u najmanju
ruku, moze uciniti sumnjivim. stavise, ako oslusnemo prastara
svjedocanstva o postojanju legendarnih (hipoteticnih) civilizacija, kao
sto su bile Atlantida i Lemurija; ako obratimo paznju na zagonetne
gradevine, kao sto su megalitska struktura u Stonehengeu, Kapija sunca u
Tiahunaku, Sfinga i piramide u Egiptu, te ako analiziramo ostatke
prastarih gradova u dolini Inda (Harape, Mohenjo-daro), ili posjetimo
indijska mjesta hodocasca Kuruksetru i Tirumal, mozda cemo spontano
promijeniti sliku o proslosti ljudskog roda. Naravno, mogla bi se
navesti i mnoga druga zbunjujuca arheoloska otkrica koja se ostro
suprotstavljaju Darvinovoj teoriji evolucije.
Dakle, covjek bi
teoretski trebao vjerovati da je on, homo sapiens, potekao od majmuna i
da je s vremenom evoluirao do modernog covjeka. Ipak, danas vidimo da su
mnogi ljudi gotovo intuitivno uvjereni da su u prastarim vremenima, na
planeti Zemlji, postojale starije kulture koje su - prema navodima nekih
istrazivaca - bile kudikamo naprednije od dometa savremene
civilizacije. Jedna od njih mozda bi mogla biti vedska kultura (“veda”
na sanskritu znaci "znanje"), koju obavijaju mnoge tajne.
Predrasude prema vedama
Najzanimljivije
je sto europski naucnci i istrazivaci povijesti ljudskog roda, svoje
price uvijek zapocinju kazivanjima o visokim kulturama sto su se u
proslosti razvijale na obalama rijeka Eufrata, Tigrisa (Mezopotamija) i
Nila, te o egejskim kulturama (minojska, dorska itd.), zaboravljajuci
pri tome da su tim civilizacijama predhodile neke druge. Ako i govore o
kulturama sto su se razvijale na Istoku, najcesce ih pominju kao
primitivne prakulture, iz kojih se mijesanjem naroda s vremenom razvila
"mnogobozacka" religija - hinduizam. Neki historicari su cak zastupali
misljenja da indijska pisana povijest pocinje tek pojavom Bude
(560.prije Krista).

Upravo sve to pokazuje
koliko su nasa savremena historijska istrazivanja nedovoljno i prepuna
problematicnih teorija. U svakom popularnom udzbeniku historije, danas
se mogu pronaci precizne mape na kojima su
ucrtana mjesta
"najstarijih tragova covjecanstva". Radi se, zapravo, o kostima
covjekovih praprapredaka u Africi, Europi, Australiji, Kini..., iz cega
se izvlaci pogresan zakljucak da kolijevku covjecanstva treba traziti na
tim mjestima. Ipak, sire gledano, ta istrazivanja stvaraju pogresnu
sliku proslosti ljudskog roda. Postoje, naime, kulture koje iza sebe
nisu ostavljale groblja i materijalne dokaze o svom postojanju u
luksuznim grobnicama. One su svoje mrtve spaljivali! Mozda se upravo
zbog toga indijski potkontinent dozivljava kao “bijela mrlja”, zemlja
"bez kostiju". Ali, to je potpuno pogresno glediste. Upravo u ovom
egzoticnom podneblju razvijala se jedna od najblistaviji, ali i
najzagonetnijih civilizacija - visoka vedska kultura!
"Fosili" koje
je ostavila iza sebe najmanje se mogu procjenjivati prema ostacima
ljudskih kostiju i ostacima prastarih kamenih struktura. Vedska
civilizacija je iza sebe ostavila mnogo vise – ostavila je brojne spise!
Ova pisana i jos uvijek u velikoj mjeri nedesifrirana pisana
svjedocanstva poticu, prema vlastitim tvrdnjama, iz maglovitih i
nezapamcenih vremena.
Najstariji manuskripti, koji sadrze
pojedinacne tekstove, prema procjenama, stari su su izmedu 2000 i 2500
godina. No, njihovi sadrzaji i opisi mnogo su stariji i govore o
dogadajima koji su mozda prethodili podizanju najstarijih poznatih
civilizacija na svijetu. Osim toga, vjeruje se da postoje i mnogo
stariji
manuskripti koji znanstvenoj javnosti jos uvijek nisu
dostupni i da se danas manipulira iskljucivo sa “prijepisima prijepisa”
koji se nerjetko poturaju kao originalni.
Uz to, postoje nagovjestaji
da su pripadnici ingeniozne vedske kulture raspolagali nepoznatim
sredstvima memoriranja, pa im i nisu bila potrebna
sredstva pisanog
pamcenja. Ustvari, u vezi s ovim, u sanskritu postoji cvrst pojam, koje
nedostaje nasem jeziku – “sruta-dhara” – kojim se podrazumjeva
sposobnost da se jednom slusano registrira u pamcenju, da se razumije i
da se u svakom zeljenom trenutku, moze ponovo vijerno ispricati
(repruducirati). Pripadnici veda posjedovali su, dakle, tu mogucnost, pa
stoga svoja znanja nisu morali vezivati za strpljivo zapisivanje onoga
sto je za njih bila najdragocijenija ostavstina. Drugim rijecima, ma
koliko se to cinilo apsurdnim i nevjerovatnim, pojavljivanje pisanih
dokumenata nije znak napretka kulture, kako se to danas misli, vec znak
njene degeneracije!
Obrat prije 5000 godina
Ako
na trenutak zavirimo u historiju covjecanstva, vidjet cemo da su se
prije pet-sest hiljada godina na mnogim mjestima na nasoj planeti
pojavile razvijene civilizacije.
Zasto? Otkud? Kako?
sta se to bitno desilo tri-cetiri milenija prije Krista?
Ocito nam danasnje istrazivanje historije ostaje duzno konkretan odgovor na ova pitanja. sta o tome kazu vede?
Ako
je vjerovati tim drevnim spisima, u to vrijeme se u svjetskog povijesti
desio obrat - pocelo je doba "Kali-yuge". Sanskritski pojam Kali-yuga
prevodi se kao "doba ratova i licemjerja"!
Pocetak Kali-yuge
posredstvom astronomskih izracunavanja moze se precizno odrediti - 3102.
godine prije Krista! Prije Kali-yuge, saznajemo iz veda, osobito iz
znamenitih epova Mahabharate i Srimad-Bhagavatama, svijetom je vladala -
Sveta kraljica. Ona je prijestolovala u gradu po imenu Hastinapuru (u
podrucju danasnje Indije), a njeno kraljevstvo obuhvatalo je granice
tadasnjeg civiliziranog svijeta. Nijedan narod nije se usudivao ratovati
niti napasti neki drugi narod, bez obzira kakve je povode mogao da ima.
Obuzdavala ih je mocna vladarka, koja je bila zaduzena za mir u
svijetu.

No, prije nesto vise od 5000 godina ta era je definitivno zavrsena.
Srimad-Bhagavatam,
centralno i sveobuhvatno vedsko djelo, objasnjava da je Kali-yuga –
Doba ratova i licemjerja - zapocelo smrcu posljednjeg velikog vladara
svijeta maharadze Pariksita. Njegovom smrcu je prekinuta dugogodisnja
loza svetih kraljeva, cime je srce nekadasnjeg svjetskog carstva –
Bharata (Indija)- bilo uvuceno u zajednicku patnju.
Zemlju koja je
nekada bila temelj svjetskog mira i blagostanja, pogodila je
korumpiranost medu svecenicima (brahmanima) i kraljevima (ksatriyama),
pa je iz toga proistekao sistem kasta , kao i obicaj klanja zivotinja i
jedenja mesa.
Posto sklada vise nije bilo, narodi su poceli ratovati.
Na taj nacin napravili su destruktivni korak u povijest, koja nije
nista drugo nego povijest Kali-yuge. Istovremeno, u Mesopotamiji,
Egiptu, Europi i Kini, pojavile su se velike seobe naroda i - visoke
kulture. Sve one, kako znamo, bile su zapanjujucih kulturnih dometa.
Prava pitanja glase: odakle su dosle? Otkud su crpile fantasticna znanja? Ko su im bili ucitelji i uzori?
Odgovori, koje nude vedski spisi, mogli bi biti tacni - njihove tradicije vode direkno iz vedske visoke civilizacije!
Lista naroda
“...Kirata-hunandhra-pulinda-pulkasa
abhira-sumbha-yavanah khasadayah
ye 'nye ca papa yad-apasrayasrayah
sudhyanti tasmai prabha-visnave namah...”
"Kiratas,
Hunas, Andhras, Pulindas, Pulkasas, Abhiras, Sumbhas, Yavanas kao i
Khasas, stavise, i drugi narodi koji su ogrezli u zlu inemoralu mogu
okajati svoje grijehe ako potraze utociste kod Boga, jer Bog je najveci.
Svemocnom Bogu (prabha-yisnu) ukazujem svoje najvece postovanje...”
Oni
koji su detaljnije istrazivali prastare vedske spise tvrde da se u
njima moze naci historijsko predanje, koje kaze da su neki narodi - u
nekom ranijim yugama - napustili tradicionalna ucenja i potrezili srecu
sirom nase planete. Cak se, kako smo gore citirali iz Srimad-Bhagavatama
(2.4.18), navodi konkretna lista i imena tih naroda: Kirata, Huna,
Andhra, Pulinda, Pilkasa, Abhira, Sumbha, Yavana i Khasa.

U slijedecem stihu navode se narodi koji su interesantni i u nasem dobu.
Hunas,
naprimjer, bio je onaj ratnicki narod koji je Indiju napustio preko
sjevera i nastanio se na udaljenim obroncima Himalaja. Odatle se,
ratujuci, postepeno prosirio do sjeverne Europe i Skandinavije. Jedan
kasniji ogranak ovog ratnickog naroda cak je pod istim imenom postao
poznat: Huni (misteriozni ratnici sa Istoka)!
Drugi vazan narod bilo
je Pulinda. Rijec je o pretcima starih Grka. Ovom se narodu - zamislite
- u Mahabharati prorice da ce se jednom vratiti u svoju prapostojbinu –
Indiju! To se uistinu desilo pod vodstvom Aleksandra Velikog u cetvrtom
stoljecu prije nove ere, kada je veliki vojskovoda sa svojim ratnicima
stigao do danasnjeg Pendzaba (Punjab), na Indu!
Za zapadnu kulturu
veoma je znacajan i narod Abhiras. Njegovi su se pripadnici povukli na
juznu stranu Himalaja, odatle su kasnije krenuli ka zapadu. Tokom
sljedecih milenija ovaj se narod podijeli na razlicite skupine, koje su
osnovale svoja carstva - kulture starog Orijenta (Sumeri, Babilonci,
Egipcani itd.).
Hebrejska rijec habiru ili chabiru, kako su se zvala
starodrevna nomadska plemena, i danas se moze prepoznati u sanskritskoj
rijeci abhira.
Isto tako znacajan je i narod Khasas. Ovo ime
oznacava ljude glatkog lica, bez brade i brkova, sto se - prepoznajete -
odnosi na azijatske rase koje su
vedsku kulturu napustile krenuvsi u
istocnom smjeru. Cini se razumljivim da Mongoli, Kinezi i pranomadi
Sjeverne, Srednje i Juzne Amerike (Eskimi, Indijanci, Maje, Azteci,
Inke...) vode porijeklo upravo od tajanstvenih Khasasa.
Odvajanje od vedskih kultura
Svi
ovi narodi pripadali su ratnickim plemenima (ksatriye).
Srimad-Bhagavatai navodi da su se oni u prepotopskom dobu (nazvanom
treta-yuga) preselili iz
podrucja gdje je cvjetala vedska kultura,
zbog toga sto vise nisu zeljeli da postuju cistu vedsku tradiciju. Oni
su - uprkos zabranama - poceli da kolju zivotinje i jedu meso, a u neko
doba poceli su cak da nasrcu i na brahmane, svete licnosti visoke vedske
kulture, kojima mogu zahvaliti za svoju moc.
Ovi nezamislivi
prijestupi, ravni svetogrdu, utjecali su da se vedsko drustvo pocne
raslojavati. Buntovne i hrabre ksatriye bile primorane ili da se potcine
ili da budu istrijebljene. No, one su izabrale trece rjesenje -
napustile su vedsku kulturu i krenuli u sopstvenu povijest!
Kasnije
generacije ovog naroda, zbog cestih ratovanja i unistavanja, zaboravile
su na svoje plemenito porijeklo koje je, u meduvremenu - za njih postalo
daleka proslost. Zajedno s tim, zauvijek su sahranili i mnoga vrijedna
znanja iz svih oblasti zivota. No, na neki cudni i nejasni nacin, neka
su znanja ipak prezivjela do danasnjih dana...
Pulindasi (Grci) su
sacuvali filozofiju. Khasasi i Abhirasi su u izvjesnoj mjeri sacuvali
tajna znanja i vjestine, prije svega mocnu magijsku ostavstinu i
astrologiju, graditeljske i arhitektonske domete (piramide), sjecanja na
interplanetarne kontakte, itd.
Vedsko prorocanstvo
Stare razvijene kulture koje poznajemo nisu nista drugo do razna
kali-yuga drustva, koja su na vedskim telmeljima jedanput savladala
tendenciju dekadencije. Cjelovitijim posmatranjem vidimo da su upravo
napredovanjem
kali-yuge, u povijesti ljudskog roda porasle one tendencije koje, prema
Srimad-Bhagavatanu, rasplamsavaju raznorazne dekadencije: nepostivanje
ljudi i zivotinja, promiskuitet, opijanje, spekulacije s bogatstvom, kao
i bogacenje bez direktne prirodne vrijednosti, te klanjanje
najrazlicitijim bozanstvima zbog sitnih interesa i koristoljublja.
Srimad-Bhagavatam
pocinje opisom jednog skupa, gdje sveti ljudi proricu pocetak
Kali-yuge, buduce propasti dobrih ljudskih svojstava, i stoga pitaju:
"Sta je opceprihvatljivo Dobro?!... U ‘zeljeznom dobu’ ljudi kratko
zive, tako da nemaju vremena da studiraju vedske spise. Stoga, o
mudrace, molim Te odaberi esenciju svih ovih spisa i - na dobrobit svih
zivih bica - objasni im da njihovo srce moze pronaci srecu ipotpuni
mir...".
Odgovor na ovo pitanje predstavlja sadrzaj
Srimad-Bhagavatama i krunu cjelokupnog vedskog znanja, a time pocinje
"revolucija u bezboznom tu-bitku
(covjeku) jedne civilizacije bez morala i zakona (Srimad-Bhagavatam, 1.5.11)
Ponovno
ozivljavanje moralnih tradicija i znanja visoke vedske kulture trebalo
bi poluciti pozitivne rezultate. Ljudi bi se poslije 5000 godina trebali
ponovo vratiti duhovnim (spiritualnim) vrijednostima zivota. To je
krug, koji se - tako glasi prorocanstvo iz Srimad-Bhagavatame - mora
ponovo zatvoriti, u nasem varmenu.
Poslije vise od 5000 godina
Covjek bi napokon morao imati dovoljno snage i iskustva da odbaci
tendencije koje mu namece materijalisticko drustvo. Da bi bio sretan i
da bi zivio u blagostanju on se ponovo mora vratiti sebi i vrijednostima
duhovnog zivota. Jer, kako kaze Srimad-Bhagavatam "u mudrosti se
susrecu proslost i buducnost".

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime20/7/2011, 10:11 pm


Tajne išèezlih civilizacija: Anasazi





Tajanstveni nestanak









Komuniciranje na velike daljine,
savršene opservatorije, naprave za navodnjavanje, misteriozni putevi,
gradjevine sa nekoliko hiljada soba, urbani gradovi, visoko razvijena
poljoprivreda... Ko je bio taj zagonetni narod što je u mraku
praistorije dosezao blistave vrhove civilizacije ? Zvali su se
Anasazi...















Nestale civilizacije 741887



Ruševine se zovu Point of Pines, u prijevodu
Borov vrh, i predstavljaju bijedne ostatke nekada veličanstvenog grada
Anasaza, tajanstvenog naroda o kome znanost još uvijek ne zna mnogo.
Zapravo, sve što se do sada saznalo predstvlja gomilu enigmatičnih
otkrića, koja posljednjih decenija pokušavaju da odgonetnu
najeminentniji arheolozi Sjedinjenih Država i Meksika.
Piont of Pines, dakle, nije jedina ali je možda najveća misterija što su je iza sebe ostavili pripadnici naroda Anasaza.
Zauvijek iščezli
Smješten
između beskrajnih žeženih pješčanih dina i ispucalih crvenih
Stjenovitih planina, u istočnom dijelu Savezne države Arizone, Borov vrh
je prije više od pet stoljeća predstavljao izuzetno značajno gradsko
središte u prostranom carstvu pripadnika zagonetne kulture Anasaza.
Pretpostavlja se da je u njemu živjelo više od dvadeset hiljada
stanovnika, narod zlohude sudbine koji je u jednom jedinom danu ili noći
doživio svoju - zonu sumraka.
I jednostavno – netragom nestao.
Zauvijek iščezao.
Kao da ga je noć usisala i pretočila u - ništa!
Tako je nastala misterija koju savremena znanost, možda, nikada neće uspjeti da objasni.
-
Desilo se nešto neshvatljivo - kaže profesor Emil Hory sa Sveučilišta
Arizona, ne krijući svoju zbunjenost. - Stanovnici Point of Pinesa
obavljali su svoje svakodnevne poslove, kada se to dogodilo. Nisu imali
vremena za bilo kakvu racionalnu akciju. Nisu imali vremena za odlazak.
Za bijeg. Za spas. Jednostavno su nestali. U jednom hipu!...
Nestali!?…
Da, nestali!
To
dokazuju mnoge činjenice koje su zbunile američke i meksičke arheologe:
nepojedene večere postavljene na stolovima, jela u posudama iznad
ognjišta, upaljene vatre, netaknuti nakit i druge porodične
dragocijenosti, zaboravljeno oružje, najljepše dječije igračke, obuća,
posude za vodu, spremišta sa zalihama hrane...
Ukleta varoš
Iznenađeni
stanovnici su iza sebe ostavili sve što je imalo neke vrijednosti u
njihovim jednostavnim životima. Baš sve. Upravo ta činjenica govori u
prilog da nisu imali vremena čak ni za razmišljanje. Jednostavno,
dogodilo se nešto nama potpuno neshvatljivo što je Borov vrh u jednom
jedinom trenu pretvorilo u - ukletu varoš!
Šta se dogodilo?!... Zašto?!... Kako?!...
Iza
zlosrečnih stanovnika Point of Pinesa, koji su svoje neobične domove
podizali na gotovo najnepristupačnijim predjelima Arizone (?!), ostala
su bezbrojna pitanja. Zagonetka koja nema premca na sjevernoameričkom
tlu.
Za više od četiri decenije koliko se bavim novinarstvom i
istraživanjem misterioznih događaja i arheoloških lokaliteta, imao sam
prilike da se susretnem sa nebrojnim tajnama i da upoznam možda i
najveće misterije savremenog svijeta. Dabome, skromno, koliko u ovakvim
slučajevima može pojedinac, bez obzira na njegov entuzijazam i upornost
koju pokazuje, pokušavao sam da proniknem u neke prastare enigme, da ih
sagledam, objasnim i odgonetnem. Dešavalo se tako da sam tragajući za
odgonetkama, nerjetko nailazio na nove još nerješivije zagonetke, sve
dok i ne htijući, oko sebe ne bi stvorio začarani krug satkan od
nebrojnih tajni u kome se više nije znalo gdje počinje jedna misterija a
gdje se završava druga.
Point of Pines je bio jedan od tih
tajanstvenih začaranih krugova u mom istraživačkom životu! Tajna koju ni
ja a ni drugi, nisu uspjeli racionalno da objasne!
Ali, krenimo redom. Možda u priči o narodu Anasaza leži i rješenje enigme zvane Borov vrh.
Ko su bili Anasazi i kako su otkriveni?

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime26/7/2011, 9:15 pm



Zagonetni Sumerci









Sumerci su bili izvanredni astronomi.
Poznavali su period revoucije i konjunkcije svih planeta, cak Urana i
Nepuna, a solarni dan podijelili su na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od
60 minuta sa po 60 sekundi... Otkud?... Zašto?...















Nestale civilizacije 890751



Kultura Sumeraca trenutno se smatra najstarijom
razvijenom kulturom covječanstva. Njeni su kraljevi osnovali legendarni
grad Ur, u Kaldeji, a prema drevnim rukopisima i legendama, doživjeli su
astronomsku starost. Samo prvih deset sumerskih kraljeva, tvrdi se u
zapisima na glinenim pločicama, vladali su (i živjeli, dabome!) ni manje
ni više - već 456.000 godina!
Kako je to moguće?
Da rukopisi ne varaju?!
Tajna broja 195.955.200.000.000
Prije
nego što potražimo odgovore na ova pitanja i razmotrimo ih u svjetlu
današnjih naučnih dostignuća, pokušajmo saznati ko su, zapravo, bili
Sumerci? Odakle su stigli? Otkud im nevjerovatno astronomsko,
matematičko i tehničko znanje? Kako to da se njihov proračun Mjesečeve
putanje razlikuje od naših najnovijih rezultata samo za 0,4 sekunde?
Kako su uspjeli da izračunaju da godina traje 365 dana, šest časova i 11
minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo za - tri minuta?!
Kako se može objasniti činjenica da su se služili s 15-znamenkastim
brojevima, kada je, recimo, i za stare Grke već od 10.000 započinjala
beskonačnost? Na jednoj glinenoj krhotini na brežuljku Kujundžik
pronađen je rezultat nekog drevnog proračuna s brojčanom vrijednošću od -
195.955.200.000.000!
Godinama kasnije mnogi naučnici, od arheologa
do matematičara i fizičara, pokušavali su da odgonetnu šta je tako
fantastično velika cifra mogla da znači drevnim Sumercima. Rješenje je
našao američki naučnik francuskog porijekla Moris Šatelen. U svojoj
knjizi 'Jesu li nam preci stigli iz Svemira?' Šatelen objašnjava:
'Sumerci
su bili izvanredni astronomi. Poznavali su period revoucije i
konjunkcije svih planeta, čak Urana i Nepuna, i podijelili su solarni
dan na 86.400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi.
Shvatio sam da misteriozni broj sa Kujundžika mora da bude neki vrlo dug
vremenski period izražen u sekundama. Izračunao sam da broj predstavlja
tačno 2.268 miliona dana od po 86.400 sekundi svaki. To je već bio
dobar početak, ali mi je bilo jasno šta treba da znači tako dug
vremenski piriod, više od šest miliona godina, dakle duži od vjekovog
postojanja na Zemlji. Srećom, sjetio sam da su Sumerci, između ostalog,
znali za astronomski fenomen sada poznat pod nazivom unapredno
pomjeranje ravnodnevinica, koji pokreće osovinu rotacije naše planete
oko ekliptičnog pola za 9,450.000 dana ili oko 26.000 godina.
Tada
sam doživio najveći šok u svom životu. Otkrio sam da 2.268 miliona dana
sasvim tačno predstavlja 240 ciklusa unaprednog pomjeranja ravnodnevnica
sa po 9,450.000 dana svaki! Drukčije rečeno, sveti broj sa Kujundžiika
je predstavljao 240 ciklusa rotacije godišnjih doba oko zodijačkog
kruga, ali izražen u sekundama, umjesto u danima ili godinama, kako to
čine današnji astronomi.
Poznavanje astronomije
Tako
sam shvatio da je ta više nego fantastična cifra od 195.955.200.000.000
sekunda upravo čuvena 'velika konstanta' našeg planetarnog sistema koju
su astrolozi i astronomi pokušavali da otkriju tokom gotovo dvije
hiljade godina, a koju su, nevjerovatno, njihovi drevni preci izračunali
još prije - 64.800 godina!'
Ali, nije to jedino što zbunjuje naučni
svijet kada su u pitanju drevni stanovnici plodne Mezopotamije! Kultura
Sumeraca prepuna je zapanjujućih zagonetki, koje će još dugo golicati
maštu hladnokrvnih istraživača i arheologa.
Pretpostavlja se da su
Sumerci napisali prve knjige na svijetu, da su znali za statički
elektricitet i električnu struju, služili se galvanskim baterijama i
galvanoplastikom. Poznavali su i mnoga znanja iz oblasti optike, a
pretpostavlja se da su čak znali i za mikroskop. Lako je moguće da su
poznavali i tajnu levitiranja i da su se služili antigravitacionim
instrumentima!
I njihova znanja iz astronomije, bila su više nego
fantastična. Znali su da se naš prirodni satelit okreće oko naše planete
a Zemlja oko Sunca. Znali su za Uran i Neptun, mada je ova prva planeta
samo u vrlo rijetkim prilikama vidljiva golim okom, dok se Neptun
nikada ne može vidjeti. Njihova učenja podsjećaju nas da Mars ima dva
satelita, Jupiter četiri, Saturn sedam, a Uran dva i da komete dolaze i
prolaze u pravilnim vremenskim razmacima.
Nebeska karta
Sumerci
su znali, a kasnije ćemo vidjeti da su to znali i Egipćani i Maje, da
se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj tački svakih
2.268 miliona dana, to jest svakih 6,300.000 godina od 360 dana nalaze u
istoj ravni na nebu!
Na jednoj od mnogobrojnih glinenih pločica što
su otkrivene u ovom stoljeću, neki sumerski zvjezdoznanac je nacrtao
pored Mjeseca dvije zvijezde - Alfu i Betu iz sazviježđa Blizanaca!
Sudeći prema njihovoj poziciji, slika na pločici je prikazivala nebeski
svod od prije — šest hiljada godina!
Ovo nije bilo teško utvrditi.
Naime, Sunce se danas, za vrijeme jesenje ravnodnevnice nalazi u
sazviježđu Ribe, a u vrijeme procvata sumerske civilizacije, ono se
uistinu nalazi u sazviježđu Blizanaca. I dalje, lagano kretanje nebeskog
svoda ostvaruje puni krug za 25.920 godina, a ta ista cifra pojavljuje
se i u mnogim starim sumerskim tekstovima.
Ali, ni to nije sve. Znali
su da je nebeski svod fiksan, a da se planete pomijeraju u odnosu na
njega. I dalje: njihova znanja iz astronomije prevazilazila su čak i naš
planetarni sistem i zadirala su mnogo dalje - do zagonetne zvijezde
Sirijus B, koja je tako sitna da je zvanično (ponovno?!) otkrivena tek
sredinom 19 stoljeća, tačnije 1862. godine, i to teleskopom s promjerom
od 40 centimetara!
Da misterija bude veća Sirijus B je, zapravo,
'bijeli patuljak' na kome je materija od koje je sačinjen silno zgusnuta
i fantastično teška. Prema podacima koje nudi savremena astronomija
masa Sirijusa B dostiže 0,98 mase Sunca, a prečnik te zvijezde je svega
dva i po puta veći od prečnika naše planete. Upravo to
prouzrokuje fantastičnu gustinu, a samim tim i težinu: jedan kubni
centimetar Sirijusa B težak je gotovo — pedeset tona!

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime5/8/2011, 9:01 pm


Arheoloske otkrica





Izranja Aleksandrijski svjetionik









U vodama blizu Aleksandrije (Egipat),
francuski arheolog Jean-Yves Empereur otkrio ostatke zagonetnog
Aleksandrijskog svjetionika, poznatog kao sedmo cudo antike!
















Nestale civilizacije 1050679



Skupina francuskih arheologa, pod vodstvom
Jean-Yvesa Empereura, objavila je vijest da su pronasli ostatak
Aleksandrijskog svjetionika, na velikoj morskoj dubini, u blizini rta
gdje je i stajao u vrijeme kada su ga smatrali sedmim svjetskim cudom.
U
drevnim vremenima na tajanstvenom otoku Pharosu, nasuprot egipatskoga
grada Aleksandrije, kralj Ptolornej Soter, 280. godine prije Krista,
podigao je visoki svjetionik koji je pomorcima osvjetljavati put. Kula
svjetilja dobila je ime Pharos prema spomenutom otoku i otad se tako
zovu u mnogim jezicima svijeta svjetionici i drugi izvori svjetlosti.
Izuzetna graðevina
Prvu
naznaku o postojanju ostataka "sto ih je more progutalo, dala je Asma
el Bakiri, egipatska redateljica, koja je sa zabrinutoscu naglasila da
su upravo u toj oblasti zapoceli veliki radovi na gradnji lukobrana.
Tako
upozoreni francuski arheolozi uvjerili su naftnu kompaniju
Elf-Aquitaine da im bude sponzor kako bi mogli sto brze pregledati
morsko dno uz odobrenje Egipatske uprave za starine.
Prizor koji se
ukazao roniocima oduzimao je dah: na prostoru od preko dvije hiljade
cetvornih metara bile su razbacane stotine arheoloskih ostataka. Komadi
mramora, granita, bazalta, kapiteli i stupovi u tipicno egipatskom stilu
s lotosovim vijencima, ali i u tradicionalnim helenskim stilovima kakav
je korintski.
Pronadeno je dvadeset sfingi od kojih je svaka tezila
nekoliko kvintala, a djelomice i vise komada kipova za cije se
originalne visine pretpostavlja da su iznosile trideset ili cetrdeset
metara, koliko je visoka kuca na cetiri kata.

Nije
jos bilo moguce s preciznoscu ustanoviti sto su predstavljale te
statue: cinilo se da su neke iz doba faraona dok su druge upucivale na
helensku umjetnost koja se prosirila Mediteranom od kraja IV. stoljeca
prije Krista, nakon sto je mladi makedonski kralj Aleksandar Veliki
osvojio Istok i sam Egipat.
Na samome vrhu istocne strane otoka
Pharosa francuski su arheolozi pronasli cetverokutne kamene blokove
teske 50 i 70 tona, a nasuprot njih, divovske monolite za koje se misli
da su ostaci jednog od sedam cuda antickoga svijeta, odnosno glasovitog
Pharosa, grada Aleksandrije.
Grad sa 600 kazalista
Izgraden,
kako je receno, 280. godine prije Krista, svjetionik je bio visok 120
metara i sastavljen iz tri dijela koji su postavljeni jedan do drugoga.
Donji, cetvrtasta oblika, visok oko 55 metara, imao je terasu,
vjerovatno ukrasenu kipovima. Drugi dio, osmokutne osnovice, dizao se
uvis sljedecih 35 metara, dok je posljednji, kruzne osnovice, imao oko
30 metara ukljucivsi tu i golemi Zeusov kip od bronce sto je stajao na
vrhu.
Ovaj je dio sadrzavao svjetionik izraden od metalnog lijevka u
kojemu su gorjela drva, ali i uljevite tvari biljnog porijekla sto su
proizvodili jaku i zestoku vatru cija je svjetlost obasjavala povrsinu
mora pomocu parabole od metala ulastene kao da je zrcalo i koja se mogla
okretati pomocu zupcanika.
Nasuprot svjetioniku, na rtu Lochiasu,
nalazila se kraljevska palaca koju je dao sagraditi kralj Ptolomej i
jedan od generala Aleksandra Velikog, koji se, nakon njegove smrti,
samoproglasio kraljem Egipta. Ptolomej je bio osnovac dinastije koja ce
se, nakon 2,5 stoljeca, ugasiti smrcu glasovite kraljice Kleopatre.
U
spomenutoj palaci bila je smjestena Velika aleksandrijska biblioteka za
koju se govorilo da sadrzi sve postojece knjige svijeta toga doba.
Aleksandrija
je bila prekrasan grad ukrasen desecima hramova i svetista, sa
stotinjak ljekovitih toplica i vise od 600 kazalista. Na jednom tajnom
mjestu cuvala je Aleksandrovu mumiju odjevenu u paradnu nosnju i s
njegovim borbenim macem. Ali svjetionik je ipak bio najveci spomenik
njezine moci.
Ostecen u vise potresa svjetionik nije bio obnovljen
nakon pada Rimskoga carstva, a potpuno je unisten 1477. kada je na
njegovim temeljima sultan Quait Bey podigao mamelusku utvrdu koja i
danas nadvisuje grad.
cudo Starog svijeta
Kako
je u drevno doba cetvrtasti materijal bio vrlo cijenjen, a spomenici
redovito pretvarani u nove gradevine, sasvim je vjerojatno da su
divovski dijelovi koje su francuski arheolozi nasli na dnu mora dio
monumenta sto je pao u more zbog potresa.

Radovi
na istrazivanju, katalogiziranje, vadenje i restauriranje svih
dragocjenih materijala izvjesno ce potrajati godinama. Ali na kraju ce
se imati preciznija predodzba o najslavnijoj kuli antickoga svijeta.
Takoder
se ne smije zaboraviti da su podvodna arheoloska istrazivanja
zaustavila izgradnju lukobrana koja je prijetila zauvijek pokopati
svjedocanstva neprocjenjive vrijednosti velikih metropola antiknog
Mediterana.
Slava Aleksandrijskog svjetionika mora da je bila velika
vec u staro doba jer su, nakon njegove izgradnje, svugdje na svijetu
nicale slicne gradevine. Vjerojatno je i Kolos, broncani kip visok 38
metra na ulazu u grcku luku na Rodosu, imao slicnu funkciju svjetionika.
Zna se naime da je u jednoj ruci drzao divovsku buktinju koja se mogla
nocu vidjeti vrlo daleko s mora.
Drugi svjetionik slicnih razmjera
podignut je ispred mola u Ostiji za vrijeme imperatora Klaudija, a jos
je jedan bio u Crisopolisu, na azijskoj obali Bospora. Tabula
Peutingerina, jedina zemIjovidna karta antiknoga svijeta jasno donosi
ucrtane kako svjetionik kod Aleksandrije, tako i onaj u Crisopolisu, a
predstavlja ih kao dvije kule s vatrenim kuglama na vrhovima.
Unistena prtoslost
Od
preostalih sest svjetskih cuda antiknog svijeta samo je ostala velika
piramida u Gizi. Golemi Zeusov kip u Olimpiji, od slonovace i zlata,
djelo velikog Fidije, prenesen je u Konstantinopol, danasnji Istambul,
gdje je srusen tokom brojnih pljacki i palezi grada.
Mauzolej u
Halikarnasu danas se jedino moze prepoznati po tlocrtu temelja. Kakvi su
bili Semiramidini viseci vrtovi u Babilonu, moze se naslutiti po
ostacima sustava za drenazu. Kolosa s Rodosa srusio je potres sedamdeset
godina nakon sto je podignut. Potom je, u VII stoljecu, jedan arapski
trgovac kupio broncu kako bi je rastalio i njome natovario 600 deva!
Hram bozice Dijane u Hefezu sveden je na nesto korodiranog i napola
zakopanog kamenja u Turskoj.
Ostaje da se zapitamo sto ce za dvije
tisuce godina ostati od spomenika nase tehnoloske civilizacije. Mozda ce
se spasiti upravo ona djela koja oponasaju antikne uzore poput
monumentalnog Kipa slobode u New Yorku koji je nastao po ugledu na
drevne kolose od bronce i legendarni Aleksandrijski svjetionik!

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime28/8/2011, 12:38 pm



Carstvo crnih faraona









U pustinji, hiljadama kilometara od
egipatske Doline kraljeva, njemacki arheolozi otkrivaju tajne
zaboravljene visokorazvijene nubijske civilizacije - carstvo crnih
faraona!















Nestale civilizacije 1079090



Mada je sumrak, piramide sa svojim strogim
geometrijskim linijama jos dominiraju nad vjetrom umeksanim konturama
pustinje. Nisu velike, najveca medu njima visoka je tacno 30 metara.
Njihove vrhove nekada su vjerovatno krasili metalni prstenovi. U njima
se ogledalo svjetlo Sunca u usponu, pokazujuci umrlim vladarima put ka
Anubisu, mocnom Bogu mrtvih sa sakalskom glavom.
U Meroji (Meroe) je
mnogo toga bilo isto kao u egipatskoj Dolini kraljeva, hiljadama
kilometara niz Nil. Reljefi u tamnom kamenu prikazuju faraone zajedno sa
njihovim bogovima. Ali, pokazuju jos nesto sto se ne moze vidjeti
izmedu Tebe i Gize: vladare koji ne nastupaju bez svojih majki i
vladarica sirokih ramena i debelih ruku, spicastih noktiju i ogromnih
bedara. One su, nesumnjivo, plasile cak i hrabre Rimljane.
Cudesna kultura
"
Mi smo ovdje u Africi " - objasnjava Fridrih Hinkel, pokazujuci na
grobni spomenik Amanisaketo. Na jednom reljefu ova ogromna kraljica drzi
zarobljenike zavezane konopcem na nacin kao da su psi i prijeti da ce
ih posjeci macem. Hinkel je arhitekta iz Berlina, ali ovdje, 210
kilometara sjeverno od Kartuma, on vec desetinama godina restaurira
zaboravljene i tesko ostecene piramide. Na zalost, prohujalo je 2000
godina i brojni pljackasi grobnica mnoge od njih su oskrnavili i
rasturili.
Za stare Egipcane Sudan je bio duboka provincija. Zivali
su ga Nubijom po najvaznijoj sirovini koja je odatle dolazila. "Nub" je
staroegipatska rijec za zlato. I naucnici su Meroju dugo smatrali samo
straznjim dvoristem faraona, a njenu umjetnost, samo provincijalnom
kopijom egipatske.
Bila je to duboka zabluda. "Iz africke tame ovdje
je na svjetlo dana izronila cudesno raskosna i samosvojna kultura" -
tvrdi Ditrih Vildung, kustos Egipatskog muzeja iz Berlina. Nubijci su
posjedovali pismo od 23 slova, sasvim razlicito od egipatskog. Iza sebe
su ostavili nebrojene brezuljke sljake, sto je jednog britanskog putnika
1912. godine navelo da kaze kako je ovo "africki Birmingem" (zeljezara u
V. Britaniji). A od 7. do 6. vijeka prije nase ere ovdasnji vladari
bili su crni faraoni Egipta.
Njihova vlast pada u burno vrijeme.
Carstvo na Mediteranu bilo je oslabljeno i podijeljeno. Kad im je godine
721. pr. n. e. zaprijetio upad Asiraca, svecenici iz Tebe bili su
prinudeni da se obrate za pomoc crnim gospodarima s juga. Kralj Pije
prodro je duboko u deltu Nila, otjerao Asirce i povukao se. Njegov sin
sabako ucvrstio se u Memfisu i zasnovao kratkotrajnu etiopsku dinastiju.
Egipat
im je bio veliki uzor. Nubijci su od Egipcana naucili kako organizirati
drzave, a prihvatili su i neke egipatske obicaje i vjerovanja. Mocna
arhitektura, bogati reljefi i citava primijenjena umjetnost, razvijale
su se prema egipatskim uzorima.
Zagonetno pismo
Kad
su se Nubijci preselili u novi glavni grad Meroju i kad su poceli
primjenjivati samo svoj alfabet, njihovi historijski tragovi su se
izgubili. Arheolozi doduse mogu citati njihove tekstove, ali ih u
velikoj mjeri ne mogu razumjeti.
"Mozda ih nikada necemo odgonetnuti"
- smatra prof. Pavel Volf. "Svi mi ocekujemo da cemo naici neki
dvojezicni zapis slican onome iz Rozete, koji je pomogao da se odgonetnu
hijeroglifi..."
Istrazivac Pavel Volf i njegov kolega Stefan Venig
pronasli su vrtove koji su pripadali hramovima i sada ispituju
zanimljive grafite, mozda najstariju narodnu umjetnost u povijesti
covjecanstva.
"Ovo mjesto je vjerovatno bilo nesto kao samostan: oaza
okruzena visokim zidom, koja nudi hladovinu i obilje vode sto je tekla
podignutim kanalima" - objasnjava Volf dok se provlaci kroz ruine koje
se sastoje od bezbroj rampi, hodnika, dvorista i tri hrama. On je
ubijeden da je ovaj objekat bio religijski centar Meroita posvecen bogu
Apedemaku kojega su predstavljali u liku lava. Bilo je to mjesto koje se
posjecivalo iskljucivo za vrijeme religioznih svecanosti.
"Ovdje
nista nije bilo pripremljeno za vjecnost" - kaze Volf, pokazujuci na
zidove popunjene sutom. Takve se konstrukcije raspadaju i ruse cim u
njih prodre voda. Sondiranje temelja ukazuje i na druge neobicnosti:
objekat je ocigledno vise puta rusen i ponovo graden. Tu su pronadeni i
ostaci keramicke radionice, kanali za navodnjavanje i neobicne rupe za
biljke, koje su se sadile za svetkovine.
Zelena dolina
Volf
je u ovom objektu nabrojao ravno 2500 crteza. To su crtezi ljudi,
naslikane glave lavova, bezbrojni geometrijski simboli, ratnici,
ljubavnici u spolnom odnosu i sareni zivotinjski svijet slonova, zirafa,
krokodila, riba, antilopa.
"Sve su ove zivotinje zivjele ovdje, na
ovim nekada zelenim poljima" - kaze Volf, pokazujuci na siroku
pustinjsku oblast. Meroiti su unistili sumu. To potvrduju i proracuni
naucnika sa Univerzitetskog koledza u Londonu, koji tvrde da je
pretjerana sjeca sume i koristenje drveca za lozenje peci u kojima se
topilo gvozde, naglo prouzrokovalo promjenu klime i sirenje pustinje.
Za
anticke prilike Meroiti su zaista proizvodili nevjerovatno kolicine
zeljeza. Otuda su brda sljake koju mozete naci usred ruina Meroje, u
hramovima i oko njih. Ovdje se proizvodilo godisnje oko 100 tona
zeljeza. A istrazivanja sljake kazu da je gvozde bilo izuzetnog
kvaliteta, s visokim procentom celika, vecim nego kod Rimljana.
Meroiti
nisu bili samo kulturna spona izmedu sjevera i juga Afrike, bili su to i
u privrednom smislu: izvozili su zeljezo u Egipat, ali i luksuznu robu
iz unutrasnjosti Afrike: slonovacu, krzna, nojevo perje, ebanovinu,
mnoge zacine i zlato. A sta su nudili crnoj Africi? To jos nije sasvim
poznato. Mozda nakit, staklo i broncu. Nisu bili samo trgovci, povremeno
su bili i nemilosrdni pljackasi. U jednoj kuci u Meroji nadena je tako i
Augustova broncana glava - on je u tom periodu vladao Egiptom.
Moc zena
Glava
potice iz pljackaskog pohoda izvedenog godine 24. pr. n. e. koji je
vodila kraljica Kandake - bar nas tako izvjestava historicar Strabon. On
je bio u zabludi jer Kandake je oznaka za kraljicu-majku. Ali moderni
arheolozi su zahvalni Strabonu, jer je dao rijetko dragocijen opis
meroitskih zenskih figura: Kandaku je vidio kao "muskobanju slijepu na
jedno oko". Nije sigurno da li je to bila Amanisaketo ili njena
prethodnica.
Strucnjaci se slazu da su zene u meroitskom drustvu
imale sredisnju ulogu. Kraljevsko dostojanstvo nasljedivalo se po
majcinoj liniji i kralj je mogao u potpunosti vladati tek nakon sto bi
mu to dozvolila majka. Zene su u svemu bile ravnopravne sa muskarcima -
ratovati su, upravljale drzavom i vojskom, gradile hramove...
Amanisaketo
je ove zadatke obavljala ocito vise nego dobro. Njene tragove nalazimo
po cijelome carstvu: u Vad Ban Naga stoji njena velika palaca, u ruinama
Kava najveci broj natpisa upucuje na nju, a arheolog Vildung je na
njene tragove naisao i u Nagi. U Meroji je njena piramida bila jedna od
najvecih i najraskosnijih, sve dok je italijanski pljackas Ðuzepe
Ferlini nije razrusio u 19. stoljecu u potrazi za njenim nakitom.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime17/9/2011, 10:42 pm



Otok kamenih strazara









Tajna nestalih drevnih stanovnika, koja
obavija Uskrsnji otok, mozda bi mogla uskoro biti rijesena zahvaljujuci
najnovijim istrazivanjima njegove burne proslosti. Da Ii su
prastanovnici stigli iz danasnjeg Perua ili iz Polinezije?















Nestale civilizacije 892292



Provaljujuci u kamenolom vulkana Rano Raraku,
ratnici su iznenadili radnike koji su tamo radili. Radnici su u
kamenolomu strpljivo, pomocu bazaltnih pijuka i obsidijanskih dlijeta,
odlamali komade vulkanske stijene, oblikujuci zagonetne 50 tona teske
statue, po kojima je Uskrsnji otok postao cuven.
Zahvaceni panikom,
radnici su se razbjezali ili bili pobijeni. l danasnji posjetioci
Uskrsnjeg ostrva mogu da vide nered na tom drevnom radilistu koje je u
panici napusteno. Razbacane unaokolo desetine dzinovskih, delimicno
cijelih i do kraja isklesanih kamenih statua, od kojih je jedna duga cak
25 metara!
Prva istrazivanja
lako
su se – ako prihvatimo ovu teoriju - najzesce bitke vodile u blizini
planine Poike, krvavi je gradanski rat raspinjao tajnoviti otok od
pocetka 18. do pocetka 19. stoljeca. Na kraju, kada su se utihnule ratne
trube, mogao se sagledati sav uzas koji je protutnjao otokom: prezivelo
je samo nekoliko hiljada ljudi.
Otkuda tako strasni ubilacki izliv
medu ljudima koji su stoljecima dijelili truncicu usamljene zemlje u
Juznom Pacifiku, velicine samo 120 kvadratnih kilometara?
Ovo pitanje
je dugo mucilo mastu istrazivaca i povijesnicara. Moguce je da je jedan
americki antropolog, Dz. Gil (G. Gill), sa Sveucilista u Vajomingu,
najzad nasao odgovor i rijesio staru zagonetku.
Gilovi prvi nalazi
poticu iz 1981. godine, kada je na ostrvu rukovodio medunarodnim timom
arheologa i istrazivaca. Krecuci se dzipovima i na konjima, Gilova grupa
je iskopala nekoliko hiljada kostiju iz starih grobnica - ahua -
kamenih grobova nalik na bunkere, od kojih su neke duge i do 90 metara.
Izgradene su daleko prije dolaska prvih europskih posjetilaca -
holandskih moreplovaca - iskrcanih pocetkom 18. stoljeca.
Prasnjave
kosti - ostaci vise od 200 pojedinacnih ljudskih skeleta - bile su
izmjerene, ispitane X-zracima i klaslficirane u terenskoj arheoloskoj
laboratoriji koju je Gil postavio na otoku. Slijedecih su godina
slozenija znanstvena istrazivanja nastavljena u jednoj muzejskoj
laboratoriji u Cileu, zemlji kojoj danas pripada otok tajanstvenih
kamenih strazara.
Nalazi ukazuju na izrazite razlike u oblikovanju
casice koljena kao i karlicnih kostiju kod razlicitih uzoraka
stanovnistva. To je Gila dovelo na Ideju da su Uskrsnji otok morale
naseljavati bar dvije razlicite grupe stanovnika.
Dvije grupe statua
Prema
tradicionalnim vjerovanjima, antropolozi smatraju da su prvi stanovnici
ostrva dosli sa Polinezijskog otocja. Da li su putnici iz Juzne Amerike
takode mogli da budu dio prvobitnog stanovnistva? (Gil primecuje da je
kamenje koristeno za izgradnju “ahua” po konstrukciji i ostalom bilo
iste elegancije kao i zidovi drevnih kamenih gradevina u peruanskim
Andima).
Krajnje kontroverzan, Gilov rad jos ne predstavlja
zaokruzenu cjelinu. Ispitivanja se nastavljaju u Sjedinjenim Drzavama,
uz koriscenje statistickih metoda usmjerenih na to da se „kartiraju"
grupe kojima kosti pripadaju. Rezultati treba da potvrde ili jednom
zauvijek obore teoriju koju je prvi predlozio norveski istrazivac Tor
Hejerdal (Thor Heverdahl) nakon svije dramaticne plovidbe na splavu “Kon
Tiki”.
Prema Hejerdalu, izmedu 500. godine (kada su, po njemu,
Polinezani stigli na nenastanjeno ostrvo) i ranih 1700-ih godina,
stanovnici juznoamericke obale u velikom broju broju pristizali iz
Perua, udaljenog vise od 4.000 kilometara.
Grandiozne ostrvski kamene
statue slicnije su statuama nadenim u Peruu nego bilo cemu u
Polineziji. Postoje dve grupe tih statua. U jednoj grupi svaka statua
ima jasno ocrtane oci (prvobitno sa umetnutim skoljkama i koraljima), i
svaka je pokrivena cilindricnim sesirom od crvenog bazalta. One su bile
postavljene na “ahue” i sve su bile okrenute ka kopnu. Drugi “moai” bili
su bez ociju i sesira i pocivali su na strminama tri otocka vulkana.
Pretpostavljajuci,
dakle, da su Peruanci jednom zakoracili na Uskrsnji otok, oni su mogli
doci u ostar sukob sa vec, ustanovljenom polinezijskom kulturom. Gil
smatra da su veoma izrazene kulturne razlike, prenapucenost i
ugnjetavanje na kraju doveli do gradanskog rata.
O cemu govore rongo-ronfo tablice?
Konacni
udarac ostrvu dat je 1862. kada su se pljackasi, sa sedam peruanskih
brodova iskrcali i odvukli hiljadu ljudi, ukljucujuci celokupnu
inteligenciju - ljude koji su jedini znali da citaju lokalno pismo.
Zarobljenici su postali robovska radna snaga u paklu peruanskih guano
nalazista.
Danas Uskrsnjim otokom upravlja Cile, koji ga je prisvojio 1868. godine. Broj stanovnika krece se oko hiljadu.
Da
se nekim slucajem nije dogodilo da se bijeli misionari iskrcaju na otok
ciji su stanovnici bili beskrajno dobrohotni i gostoprimljivi, danas
bi, vjerovatno, kulturni svijet imao jasniju sliku o proslosti danas
mozda najtajanstevijeg otoka na svijetu. Pored jezika, svojih vjerovanja
i zagonetnih rituala, stanovnici Rapa Nuia, kako su nazivali svoje
ostrvao, imali su i svoje pismo. Svoje hronike pisali su na drvenim
tablicama. Upravo te “rongo-rongo” tablice ispisane tajanstvenim
slikovnim pismom, bezdusno su unistili prvi katolicki misionari, a ono
malo sto ih je igrom slucaja, “prezivjelo” kulturni genocid dosljaka,
stoljecima je drazilo znanstvenike i istrazivace, koji su pokusavali da
ih desifriraju. Nisu uspjeli, i zbog toga sto na otoku, zbog cestih
pljacki i odvodenja otocana u roblje, na kraju, nije ostao niko pismen!
Poznato
je da stanovnici niti jedno drugog polinezijskog otoka nikada nisu
imali pisani jezik. Odakle je to pismo stiglo na Rapa Nui? Kada bismo to
znali, nesumnjivo bismo u rukama imali kljuc rjesenja drevne zagonetke
vezane za tajanstvenu proslost Uskrsnjeg ostrva?
Kako odgonetnuti drevnu proslost?
Prema
prastaroj legendi, koja se i danas moze cuti u ovom dijelu svijeta,
prvi kralj, Hotu Matua, stigao je na ostrvo nepoznatog dana i iz
nepoznatog odredista. Zajedno sa njim doplovila su dva broda puna
doseljenika. On je, navodno, sa sobom donio pismo i 67 rongo-rongo
tablica. Mnogo vise ih je, dakako, izradeno kasnije, ali poslije 1862.
godine, kada su zajedno sa ostalim u roblje odvedeni i najuceniji
otocani, na Uskrsnjem otoku nije bilo domorodaca koji su znali da tumace
i citaju rongo-rongo tablice.
Danas je ostalo jos samo dvadesetak
tablica. Urezani znaci pokrivaju obe strane tablica, koje su napravljene
od specijalnog drveta (toromiro drvo ostrvskog porijekla). Tekstovi su
ispisani u neuobicajnom stilu, takozvanom “boustrophedonu” (grcki
„volovska staza"): ako prvi red ide s lijeva na desno, drugi ide s desna
na lijevo i odozgo nadolje. Tako se tablice moraju stalno okretati da
bi se mogle citati.
Prvi pokusaj da se tablice skupe i desifriraju,
ucinio je tahicanski biskup Jausen (Jaussen) 1870-ih godina, ali nije
imao mnogo uspeha. Otocani koji su toboze mogli da citaju tablice,
protivrijecili su jedni drugima. Njemacki znanstvenik T. Bartel
(Barthel) poceo je 1950-ih godina da koristi moderne kriptografske
tehnike kako bi desifrirao rongo-rongo tablice. Neki misle da je dobrim
dijelom uspeo. On je identificirao 120 razlicitih piktograma, koji se
mogu kombinovati u hiljadu slozenih rijeci. Izgleda, medutim, da
sacuvane tablice nisu od velike koristi za odgonetanje misteriozne
proslosti otoka. Ukoliko su tacni, Bartelovi prijevodi, naime, ukazuju
na to da tablice sadrze samo ritualne i religiozne pjesme.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime15/1/2012, 3:22 pm


Tajne išèezlih civilizacija: Anasaze (4)





Putevi bez povratka









Anasazi su dosegli visoke civilizacijske
domete, ali nisu dugo uživali u svemu tome. Naglo su poceli da
stagniraju, raslojavaju se i nestaju. Iza sebe su ostavili prazninu i
brojne tajne. Kako se to moglo dogoditi?
















Nestale civilizacije 925816



Godovi drveta, ugljenisani ostaci i drugo čime
znanstvenici danas odgonetaju hod vremena, pokazuju da je oko 1150.
godine došlo do katastrofalne suše. Kako se suša pojačavala, a
vegetacija nestajala, podlokana zemlja je sve više zatrpavala polja,
smanjujući nivo tekuće vode. Godina za godinom donosile su glad, bolest i
beznađe. U takvim okolnostima Anasaze su počele da razmišljaju o dugom
tegobnom i neumitnom raseljavanju. I ono je počelo...
- Kada
pogledamo ovu sprženu oblast, ovu ubogu pustoš, carstvo zmija i
škorpiona, oblast u kojoj ništa nije moglo da opstane, pravo je čudo da
je Čako, glavni centar kulture Anasaza, uopće i postojao - objašnjava
arheolog Eldin Hejs.
To je tačno. I to je možda i temeljna misterija što obavija kulturu Anasaza.
Himna Anasaza
I
dok su se stanovnici kanjona Čako uvijali u samrtnom hropcu, njihovi
sunarodnjaci, koji su živjeli na Mesa Verde, takođe su doživljavali
svoje dramatične trenutke. Krećući se s vrha kanjonske visoravni,
također iz za sada nepoznatih razloga, zaustavili su se na
najnepristupačnijim prostorima (zašto?!), u kamenim stranama sivog i
beživotnog kanjona, i tu, ispod samih surih izbočina i litica, podizali
nova naselja i citadele u kamenu.
Jedan nadahnuti američki arheolog poetično je opisao tu nevjerovatnu činjenicu:
'Tamo
gdje Čako stoji kao monument impresivnom graditeljskom dizajnu, Mesa
Verde se pojavljuje kao čudesna himna Anasaza, čije se kamene strukture
privijaju uz kamene litice kao note duge i beskrajno tihe pjesme. Male
strukture su dosezale visoke note, dok je bas potmulo odjekivao iz
ogromne palate sa - 225 soba!...'
- Iako izgledaju impresivno velike,
ove ruševine pokazuju samo mali dio graditeljskog umijeća Anasaza Mase
Verde - kaže dr Ron i dodaje: - Vjerovatno je njih samo 25 odsto živjelo
izvan urbanih naselja, neki u džinovskim porodičnim zajednicama koje su
nerjetko brojale i više stotina ljudi.
Istraživači su ustanovili da je u jugozapadnom Koloradu u vrijeme Anasaza više bilo stanovnika, nego što ih ima danas.
Arheološki
ostaci, koje su pripadnici ove kulture ostavili iza sebe, već
decenijama naprosto zbunjuju arheologe. Toliko ruina, hiljade zgrada,
bezbroj odaja, čudesnih tvorevina nepoznatih namjena, širokih i
paralelnih cesta, zagonetnih spomenika, opservatorija, prekjrasan nakit i
grnčarija... Kako obezbijediti toliko novca da bi se rekonstruiralo,
iskopalo i obezbjedilo od propadanja sve to blago?!...
Impresivni putevi
Kako
proniknuti u stvaralačku misao i kreativnost jednog zagonetnog naroda,
koji je bljesnuo poput zvijezde i ugasio se poput ljetnog požara? Gdje
je i od koga crpio svo stvaralačko znanje i zašto je nestao u trenucima
kada je već gotovo ovladao čudima prirode? I na kraju - gdje?! Gdje je
nestao?! Šta se desilo sa zlohudim stanovnicima Point of Pinesa? Kako
objasniti njihov tajanstveni nestanak?!...
Iako nisu misterija istog 'kalibra' kao pomenuta pitanja, drumovi Anasaza, besumnje, jesu svojevrsna enigma:
-
Gradnja puteva zahtijevala je, po svoj prilici, više energije nego
podizanje cjelokupnih gradskih naselja i puebia zajedno - tvrdi
istraživač dr Čarls di Peso. - Istovremeno, putevi Anasaza nisu bili u
takvoj funkciji da nisu mogli živjeti bez njih. Zatim, često su gradili
ceste u dvije paralelne linije po zakonitostima današnjih autoputeva -
svaki je put, izgleda, vodio samo u jednom pravcu! Zašto?!...
Jesu li
Anasazi izgradnjom impresivnih drumova kroz teško i nepristupačno
područje, stotine i stotine kilometara kamenih puteva, željeli pomoći
primitivnijim narodima, a možda i Toltecima, Majama i Astecima, čije
kulture su također doživljavale izuzetne neimarske uzlete; jesu li,
dakle, svima njima - isključivo preko cesta - Anasazi željeli da dokažu
svoju graditeljsku i civilizacijsku superiornost? Ili su putevi ipak za
njih imali takav značaj da bez njih i nisu mogli opstati?!...
Katastrofalne
suše koje su uništile Čako, ostavivši o tome današnjoj znanosti
ubjedljive tragove, nastavile su se i narednih desetljeća. Zatim su suše
zamjenjene novim dramatičnim hirom prirode - katastrofalnim hladnoćama.
Tih strašnih tragičnih godina potkraj dvanaestog i početkom trinaestog
stoljeća, proljeća su stizala isuviše kasno, ljeta su bila isuviše
kratka i nedovoljno topla, a rani jesenji mrazevi odnosili su žetvu za
žetvom. Glad i studen reducirali su zbunjeno stanovništvo, koje se
pokušavalo da spasi neizvjesnim seobama.
Mnogi tragovi
-
Od Mesa Verde na zapad sve do Blendinga, u Utahu, kultura Anasaza je
zauzimali prostranu Dolinu kadulje, četiri hiljade kvadratnih milja, sve
do krajnjeg juga - kaže dr Peterson iz američkog Programa »Dolores«. -
Tih gladnih i tragičnih desetljeća činili su herojske napore kako bi
umilostivili bogove da im vrate rodne godine...
U to ime, iznad najjačeg izvora, na nepristupačnom dijelu naselja počeli su gradnju veličanstvenog hrama posvećenog bogu Sunca.
-
Uvjeren sam da je Hram Sunca posljednji pokušaj, stvaran iz očaja, kako
bi se razumjelo i umilostivilo nebo, kako bi se, konačno, shvatila sva
katastrofa koju im je iz godine u godinu donosilo varljivo vrijeme -
ističe antropolog Alfonso Ortiz sa Sveučilišta Novi Meksiko, inače,
jedan od rijetkih učenih potomak drevnih i tragičnih Anasaza. - Ali,
prije nego što je hram i dovršen, siroti i očajni stanovnici tiho su se
povukli iz svojih domova, odlazeći na tegobni put bez povratka!
Zemlja
je opustjela u nekada bogatoj regiji Četiri Ugla. Tuga se uvukla pod
krovove Homolovia, golemog kompleksa od hiljadu soba, u blizini
Vinsloua, u Arizoni. Neke su porodične zajednice otišle na jug, do
zelenih planina. Neke na istok, našavši utočište u dolini Rio Grande.
Ali, sve su iza sebe ostavili sjajne tragove građevinarskog umijeća.
-
Brzina građenja bila je zapanjujuća - tvrdi dr Daglas V. Svare,
predsjednik Škole za američko istraživanje u Santa Feu. - Oko
hiljadutristote godine tri porodične zajednice doselile su se u oblast
iznad izvora i osnovale naselje Aroja Hondo. U toku trideset godina
populacija se popela na brojeve od 1300 ljudi. Gotovo isto se događalo i
na drugim mjestima doline Rio Grande. O njihovom životu danas,
nažalost, govore samo nijeme ruine...
Uvijek spremni na umjetničku
kreaciju i izražaj, najčešće da slikaju u stijenama, Anasazi su
usavršili još jednu umjetničku formu: u dolini Rio Granda slikali su
čudesne murale fantastičnih dimenzija. Na muralima su najčešće
prikazivali ritualne teme iz nadnaravnog svijeta, koristeći se
naj-različitijim maštovitim formama i simbolima. Njihova umjetnost
bilježi i fascinantne detalje malo poznatog kulta »Kachina«, čiji su
dobri duhovi (da li baš oni?!) prikazani kao maskirane figure! Mnogi su
autori u tim uistinu neobičnim slikarijama prepoznali nepoznata bića,
goste i misionare iz dalekih sazvježđa!...
Ali vratimo se materijalnim ostacima koje su iza sebe ostavili Anasazi...
Ples duhova
Niko
danas ne zna pravu namjenu Kuaua. To je ogromni kameni kompleks od
hiljadu soba. Nalazi se sjeverno od Albukerka. Mnogi zidovi Kuaua imaju i
po 85 premaza gipsa i isto toliko slikarija najrazličitijih motiva.
Najčešći prizori su ples duhova (?!) koji, navodno, prizivaju kišu i
druge životne blagodeti. Te slikarije u značajnoj mjeri dokazuju da su u
ovom naselju pripadnici Anasaza živjele sretnim životom. Ali samo do
tragične 1540. godine.
Tog ljeta je s juga došla čudna psvita: ljudi
blijede kože, mnogi sa bradama, odjeveni u blistavi metal što se
presijavao na suncu, nemilosrdni i krvoločni, beskrajno pohlepni za
zlatom. Jahali su na nepoznatim četveronožnim životinjama i djelovali
poput bogova!
Za Franciska Koronada i šačicu bijesnih španjolskih
konkvistadora Kuaua je bilo zgodno mjesto i poslužilo im je da prezime u
toku besmislenog traganja za zlatnom prijestolnicom - Eldoradom.
Istodobno, za sirote Anasaze to je značilo brodolom petnaestostoljećnog
kulturnog razvoja. Španjolci su nasilnički prigrabili zemlju, nametnuli
poreze i ugrozili najfinije tradicije naroda kojeg su nazvali -
Pueblosi. Bijeli bogovi, o kojima su Anasazima govorila najstarija
predanja kao o moćnim dobročiniteljima, donijeli su im nove bolesti,
neshvatljivu pohlepu, brojne poroke... i, na kraju, tiho i neumitno
umiranje vrijednih neimara zagonetne civilizacije Anasaza.
A Point of
Pines i dalje ostaje misterija. Kuda su u jednom jedinom danu ili noći
nestali njegovi stanovnici? Zašto iza sebe nisu ostavili nikakvu poruku,
nikakav trag?...
To je pitanje o kome će se još dugo nagađati...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Nestale civilizacije Empty
PočaljiNaslov: Re: Nestale civilizacije   Nestale civilizacije Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Nestale civilizacije
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Između svetlosti i tame- piše se u temama ispod naslovne :: Kapije tame-
Skoči na: