LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Nesretna bajka

Ići dole 
AutorPoruka
Gost
Gost



Nesretna bajka Empty
PočaljiNaslov: Nesretna bajka   Nesretna bajka Icon_minitime23/8/2011, 7:14 pm

U stihove ove sto ih suzama pisem ja stavljam sebe,
jer sudba cuda prestaje da riše,
i sve nestaje tamo gdje sivi put prestaje,
drugi te skriše, skriše te od mene...

Kao kakva bajka, al' bez sretnog kraja priželjkivanog previše,
Sjene prošlosti jos se nada mnom nadviše
i ne daju kraju napokon da dodje...
Sve brzo prodje, al ima toga previše...

Al' put vodi, ide, malo gore u visine, pa još malo niže,
tajanstvena staza tajanstvene nestašice
još te više sakrila u trnje i lišće...
Čeznem za tobom, al' nema te više...

Srce olovke puče, cikne, riječi blage za srce ne dovršiše,
a gadan i oporan osjećaj se skriše
u me i uspavano srce mi zanjiše...
Glasno je ono počelo da bije

I udara, udara pjesmu o njedra što tajnu u sebi duboko skriše.
Ta staza popločena mojim grijehom šutnje,
dok gadni glasovi u glavi se mute:
"Nje nema više, nje nema više..."

Ima, postoji, još uvijek je u meni njen lik, glas, njeno biće!
Možda varam sebe, a suze se duboko sliše.
Plače duša, zna, loše joj se piše...
molitve nikad joj se ne usliše...

Crni zlotvori u karantenu od srca je zatvoriše,
a taj zatvor, kao sami djavo, snagu joj popije
dok do jednog trena i nju ne uništiše...
Ni nje nema više...

I šta mi od tebe osta neg jedini pramen kose ridje,
Jedan pramen tol'ko važan za me,
Uspomena na te kad dani prevagniše bitku u meni...
Izgubih, bilo ih je previše...

Ali borio sam se, samo Bog je svedok, olovkom sto riše
tvoj lik na hartiji bijelog papira
gdje njihove crne misli se ne nastaniše...
Al' opet, izgubih bitku, bilo ih je previše...

Godfina i 3 mjeseca prodju kao vijekovi u vjekovima priče,
Svaki mjesec napravi rez na duši,
Svaki dan ludilo u glavi pomuti,
svaki sat otkucaje tuge u srce mi salje,
svake minute ti si meni sve bliže,
do one sekunde kad se paralele pomute
i opet zajedno nam se ruke ne sklopiše...
Uzalud...
Nas nema više...
Nazad na vrh Ići dole
 
Nesretna bajka
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Ljubav, strast i greh-
Skoči na: