Osho-prosvetljeni mistik

"Ljubav nije vlasništvo koje treba štedjeti,
ono je blistavo i miris koji se mora dijeliti,
a što više dijeliš, toga više imaš; što manje
daješ, manje i dobijaš. Što više dijeliš to
više i dobijaš, više se rađa iz tvoje najdublje
unutrašnjosti, to je beskonačno, više još više
donosi. Pusti vodu sa izvora i još više će
nabujati. Ne pustiš li tu vodu, zatisneš li
izvor, brzo će postati jadan i neće još dugo
vrelo djelovati. Malo po malo će izvor
presahnuti, biti odsječen; a voda koja je
u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava.
Voda koja teče je svježa...
ljubav koja se daje je svježa."

Osho

Ego je ledeni brijeg.
Otopite ga u dubokoj ljubavi,
tada će on nestati, a vi ćete postati dio oceana.
Osho

Kazes: " Ja sam voleo i mnogo sam pretrpeo patnji"
Ti si srecan.
Stvarno nesrecni su te,
koji nikad nisu voleli
i nikad nisu patili.
Oni nisu ziveli uopste.

Osho Rajneesh

Zvezde izvan tebe su lepe, ali one nisu nesta u poredjenju sa ljubavlju. Ljubav je najsjajna zvezda, ona je sunce. Ljubav je dusa tvog sveta, njegov izvor. Nadji je i podeli sa drugima.

Osho Rajneesh

Osho


izvodi iz knjige "Život, ljubav, smijeh"






Onda kada si sa nekim u društvu manje si zainteresovan za sebe,
više ti je stalo šta on misli o tebi. No, kada si sam u svom kupatilu,
tada se ponašaš kao dijete - igraš se mijenjanja izraza pred ogledalom.
Ali ako iznenada postaneš svjestan da te neko gleda kroz ključaonicu,
makar to bilo i malo dijete, odmah se promijeniš, postaješ kao
uobičajeno, onaj stari: ozbiljan, umjeren, onakav kakvog te drugi
zamišljaju. A iznenađujuća stvar je što se, zapravo, ti plašiš tih ljudi
a i oni se plaše tebe, takođe. Svi se boje jedni od drugih. Niko ne
pokazuje svoja osjećanja, svoju stvarnost, autentičnost - i svi žele da
bude tako jer je gotovo samoubilački akt predstaviti svoje pravo lice.



Život je kosmička šala


Čitav život je velika kosmička šala. To nije neki ozbiljan
pojam - ako to prihvatiš ozbiljno izgubićeš smisao. To se može shvatiti
samo kroz smijeh.

Zar niste primijetili da je čovjek jedina životinja koja se
smije? Aristotel je rekao da je čovjek razumna životinja. To ne mora
biti istina, jer su mravi veoma razumni, a isto tako i pčele. Zapravo,
pri usporedbi sa mravima, čovjek izgleda veoma nerazumno. A i kompjuter
je veoma razuman, i pri usporedbi sa njime, čovjek izgleda veoma
neracionalno.

Moja definicija čovjeka je da je on životinja koja se smije.
Kompjuter se ne smije, mravi se ne smiju, ni pčele se ne smiju; samo se
čovjek može smijati. To je najviši vrh razvoja, a kroz smijeh se može
stići do Boga, jer samo kroz najviše u tebi moguće je dospjeti do
beskraja. Smijeh treba da bude most za to.

Čovjek je krajnje slobodan. U tome je ljepota čovjeka, slava.
Sloboda je neizmjerni dar Boga. Ti si ostao neprogramiran, ti ne
posjeduješ detaljan nacrt. Ti treba da izgradiš sebe, treba da budeš sam
svoj kreator. Stoga, sve zavisi od tebe: možeš postati Buda, Bahaudin, a
možeš postati i Adolf Hitler, Benito Musolini. Možeš postati ubica ili
meditant.

Ukoliko radiš u životu ono što misliš da treba da radiš nećeš osjećati dosadu.

Sufi mistik je bio veoma siromašan, odbačen, umoran od
putovanja. Stigao je u jedno selo noću i nisu ga prihvatili. Selo je
pripadalo ortodoksnom narodu, a kada su ortodoksni muhamedanci tu, tada
je veoma teško da ih nagovoriš. Oni čak nisu ni htjeli da mu pruže
utočište u gradu.

Noć je bila hladna, a on je bio gladan, umoran i nedovoljno
obučen. Sjedio je ispred grada pod drvetom. I njegovi učenici su sjedili
tu sa velikom tugom, depresivni čak i ljuti.

Tada se on počeo moliti i govoriti Bogu: "Ti si divan. Ti mi uvijek daješ ono što mi treba." To je bilo previše.

Jedan učenik reče: "Čekaj, ti ideš malo predaleko, pogotovo
noćas. Te riječi su lažne. Mi smo gladni, umorni, neobučeni, a hladna
noć se spuštala. Ima divljih zvijeri svuda okolo, a mi smo istjerani iz
grada i nemamo zaklona. Zašto daješ zahvalnost Bogu? Što ti misliš kada
kažeš: "Ti mi uvijek daješ ono što mi treba."

Mistik tada reče: "Da, ja ću to ponoviti. Bog mi daje sve što
trebam. Noćas ja trebam bijedu, noćas treba da budem odbačen, gladan i u
opasnosti. Inače, zašto bi mi on to dao? To mora da je potreba. To mora
da je potrebno i zato treba da sam zahvalan. On tako divno gleda na
moje potrebe. Divan je."

Ovo je stav koji je neovisan od situacije. Situacija nije bitna za njega.

Slavite, bilo šta da je uzrok. Ako si tužan, tada slavi jer si
tužan. Samo pruži tome priliku i bićeš iznenađen - to će se dogoditi. Ti
si tužan? Počni da plešeš jer je tuga tako divna, kao tiho cvjetanje
bića. Pleši, uživaj, i iznenada ćeš osjetiti da je tuga iščezla,
stvorila se razdaljina. Malo po malo, ti ćeš zaboraviti tugu i moći ćeš
da slaviš. Tako ćeš preobraziti tu energiju.

Ovo je primjer alhemije: Transformisati obični metal u zlato.
Tuga, ljutina, ljubomora- obični metal može biti preobražen u zlato jer
je sačinjen od istih elemenata kao zlato. Ne postoji razlika između
željeza i zlata jer oboje imaju iste sastojke, iste elektrone. Da li si
ikada razmišljao o tome da su komad uglja i najveći dijamant na svijetu
sasvim isti? Oni nemaju nikakve razlike. Zapravo, ugalj presovan zemljom
milionima godina postaje dijamant. Samo je razlika u tom procesu, ali
njih dvoje su isti karbon, oba su sastavljena od istih elemenata.

U Indiji stvarni braman, pravi znalac sebe naziva dwij, dvaput
rođen. Zašto dvaput rođen? Što se dogodilo prvom rođenju? Zašto je
potrebno drugo rođenje? I šta on treba da dobije u drugom rođenju? U
drugom rođenju on treba da dobije ono što je moguće sa prvim rođenjem, a
što su mu društvo, roditelji i narod oko njega skršili, uništili.

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se
mora vratiti natrag je bezazlenost. Odbaci svoje znanje, zaboravi na
svoje spise, zaboravi religiju, svoje teologije, svoje filozofe. Ponovo
se rodi, postani bezazlen - a to je u tvojim rukama. Očisti svoj um od
svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je
došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih -
roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga. Još jednom
budi jednostavan, još jednom budi dijete.

Da li si čuo vatrene žabice vani? Jesi li ikada razmišljao
zašto se u svim kulturama, svim društvima, svugdje u svijetu, za slavlje
stavlja svega nekoliko dana? Tih nekoliko dana slavlja je kompenzacija -
jer su sva društva oduzela svaki razlog za slavlje u tvom životu, a ako
ti se ne bi ništa dalo kao kompenzacija za to, tvoj život bi mogao biti
opasan za tu kulturu.

Svaka kultura će ti dati nešto u ime kompenzacije kako se ne bi
osjećao sasvim izgubljen, bijedan i tužan. No, ta kompenzacija je
lažna. Sva ta svjetla i vatrene žabice ne mogu te učiniti veselim. To je
samo za djecu, za mene, to je sasvim besmisleno. Ali, u tvom unutarnjem
svijetu moglo bi biti nastavljeno sa svjetlom, pjesmom i veseljem.

Uvijek se sjeti da društvo nastoji da ti pruži nešto u ime
kompenzacije kada se osjeti da potisnuti dio tvog bića može izazvati
eksploziju u najopasnijoj situaciji. Društvo tada pronađe nešto što ti
može prijati i dopusti da to ispoljiš ali to nije slavlje i ne može biti
istinito slavlje. Pravo slavlje će doći iz tvog života u tvoj život.
Istinsko slavlje neće ovisiti o kalendaru i određenom danu. Čudno,
čitave godine živiš u bijedi, a potom iznenada jednog određenog dana,
iziđeš iz jednog stanja i počneš da plešeš. Ili je lažno tvoje stanje
ili je laž taj određeni dan - oboje ne mogu biti istina. I kada taj
određeni dan prođe, ti se ponovo vraćaš u svoj mračni život, svi se
vraćaju svojoj bijedi, svojoj tjeskobi.

Čovjek koji živi potpuno, biva neambiciozan. On je srećan upravo sada i nema nikakve potrebe da traži više.

Gurdžijev je običavao da kaže: "Sve što štedim je izgubljeno, a
sve što dajem je moje. Sve što sam dao, još je sa mnom, a sve što sam
sakupljao je nestalo, otišlo." Istina, ti imaš samo ono što podijeliš.
Ljubav nije vlasništvo koje treba štedjeti, ono je blistavo i miris koji
se mora dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ,
manje i dobijaš. Što više dijeliš to više i dobijaš, više se rađa iz
tvoje najdublje unutrašnjosti, to je beskonačno, više još više donosi.
Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu,
zatisneš li izvor, brzo će postati jadan i neće još dugo vrelo
djelovati. Malo po malo će izvor presahnuti, biti odsječen; a voda koja
je u izvoru će nestati, biće ustajala, prljava. Voda koja teče je
svježa...ljubav koja se daje je svježa.

...čovjek pokušava da živi u knjizi za kuvanje, a zaboravio je
da kuva hranu. On samo uči iz knjige kako treba spremati hranu, a gladan
je čitavo vrijeme, umire u međuvremenu, a da i ne shvati da ne može
živjeti iz knjige. To je ono što se dogodilo: ljudi su potpuno
zaboravili da duhovnost treba živjeti. To je nešto što treba probaviti.
To je nešto što treba da procirkuliše tvojom krvi, postane tvoja kost,
tvoja prava srž. Nije dovoljno samo razmišljati o tome. Razmišljanje je
najpogrešniji dio tvog bića. Ti treba da to apsorbuješ.

Postoje četiri L: Life (Život), Love (Ljubav), Laughter (Smijeh), Light (Svjetlost).

I oni se događaju upravo tim redoslijedom.

Osho


izvodi iz knjige "Moj Put, Put Bijelih Oblaka"





Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.

Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji
način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato
što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.

Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi
psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim
zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su
zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo
ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu
ili za zatvor.

Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.

Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti
istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po
sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti,
priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.

Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda - svi oni kažu da je
znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve
pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.

Svako dostiže znanje kroz patnju.

Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život - uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.

Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po
crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do
druge.

Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.

Budite nelogični - inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život
bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam
dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život,
prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi.
Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i
to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na
kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika
reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti - jer
život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste
stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je
nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod
milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak -
jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz
toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje
novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da
biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! -
doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se
stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: "Izvrši
samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?"

Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja.
On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o
čemu pričati.

Isus je bio "ludak", savršeno nerazuman. I Buda je "ludak"!
I...ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima "ludake".

Religija je rođena sa "ludakom", on je temelj, a zidove grade
logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa
samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je
ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.

Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer
se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se
ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogucnost za
svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali...ne i
ljubav.

Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)

Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga
možemo naci?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne
znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete
znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete
tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek
unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša
vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli
kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.

Duhovnost jednostavno kaže: "Dopusti da ti se desi ono što jeste." Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.

Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti - samo Bog jeste,
druga sila ne postoji. To je ono što advaita - nedualistička filozofija
ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema
zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to
razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav
je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše.
Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko
jeste.

I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku
ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu
duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I
kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato
ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran
nepoznatim.

Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom
nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije
bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka
stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih
puteva.

Osho


izvodi iz knjige "Psihologija ezoteričnog"






Svugdje je božansko, zato ne budite ni protiv čega. Božansko se može sakrivati iza bilo čega, zato se ne borite ni protiv čega.

Vrsta ljubavi koju je čovječanstvo stvorilo je veoma opasna.
Čak ni bolesti nisu stvorile toliko besmisla kao takozvana ljubav.
Svekoliko čovječanstvo je bolesno zbog pogrešnog shvatanja ljubavi.

Um teži stalnosti. On se plaši besmislenosti. Boji se
ne-racionalnog, ne-spoznatog. Međutim, istina nije nusproizvod
intelektualizacije. Ona nije ni dedukcija ni indukcija. Ona nije
logična; ona nije zaključak.

Vitgenštajn je rekao da postoje istine koje su mogu izreći i da postoje istine koje se mogu pokazati, ali ne i kazati.

O božasnkom ne možemo da kažemo ništa. Božansko je potpunost,
pa ne postoji međa; nema granice poslije koje počinje nešto drugo. Ne
postoji "nešto drugo". Božansko je bezgranično, pa se ne može odrediti.

Uvijek je prisutna opasnost da vas prst obuzme. Prst je
beznačajan; on ukazuje na nešto drugo. On ne smije da vam bude pred
očima. Ako hoćete da vidite Mjeces, prst morate u potpunosti da
zaboravite. U tome leži najveća opasnost kada je u pitanju božansko.
Vidite nagovještaj i osjećate da je sam taj nagovještaj istina. Uništena
je namjera. Prst nije Mjesec; oni se u potpunosti razlikuju. Mjesec se
može pokazati prstom, ali se čovjek ne smije vezati za prst.

Što se mene tiče, bolje je da se čovjek ne zadrži u vjeri u
kojoj je rođen. Pristupi i uvjerenja koja su mu data rođenjem moraju se
povremeno poricati ili pustolovina nikad neće početi. Čovjek ne smije da
ostane tu gdje je rođen. Čovjek mora da zaviri u nepoznate uglove i
osjeti radost zbog toga.

Samo je okolnost što je neko hrišćanin po rođenju; samo je
okolnost što je neko hinduista po rođenju. Čovjek ne smije da bude
okovan uslovima svog rođenja. Čovjek se mora dva puta roditi kad je
vjera u pitanju. Čovjek mora da ode u nepoznate ćoškove. Onda se pojavi
uzbuđenje. Istraživanje započinje.

Vjere se, na neki način, nadopunjuju. One moraju da rade za druge, moraju da prihvate druge.

Sam Isus je pripadao Istoku. Međutim, hrišćanstvo ne pripada
Istoku; ono pripada Zapadu. Isus je u suštini pripadao Istoku; on je bio
suprotan crkvi, suprotan organizaciji.

Zapadani um razmišlja u okvirima logike, razuma, sistema,
argumenta. On ne može da prodre veoma duboko; on ostaje na površini. Ići
će u širinu, ali nikad u dubinu.

Mi čak i ne znamo šta je ljubav. To je nešto što nam je
najmanje poznato. Mnogo se o tome govori; ali nikad se ne živi. To je
obmana uma. Govorimo o onome što nismo u stanju da živimo. Literatura,
muzika, pjesništvo, ples sve se okreće oko ljubavi. Da ljubav zaista
postoji ne bi o njoj toliko mnogo govorili. Opširne rasprave o ljubavi
pokazuju da ljubav ne postoji. Čovoriti o nečemu čega nema je zamjena.
Razgovorima, jezikom, simbolima, umjetnošću stvaramo privid da je to
nešto prisutno. Neko ko nikad nije spoznao ljubav može da napiše ljepšu
pjesmu o njoj nego neko ko je spoznao ljubav, zato što je vakuum mnogo
dublji. On mora da se ispuni. Nešto mora da zamijeni ljubav.

Ono što vi nazivate ljubavlju nije ljubav. To je samo odloženi
seks. A šta je onda ljubav? Ljubav nije uopšte povezana sa seksom. Seks
može da se u to uključi ili ne, ali ona nije uopšte povezana sa seksom.
Ona je nešto potpuno drugo.

Kad bi se Isus danas pojavio hrišćanstvu ne bi bilo lagodno s
njim. Oni su sada dio ustanovljenog, oni su se sredili. Kad bi Isus
ponovo došao na tržnicu on bi uništio sve što posjeduju. Vatikan, Crkva
nije moguća sa Isusom. Moguća je samo bez Isusa.

Osho


izvodi iz knjige "Novi čovjek - Zorba Buda"




Moja poruka je jednostavna. Moja poruka je novi čovjek, homo novus.
Stari koncept čovjeka je bio ili/ili; materijalista ili
spiritualista, moral ili nemoral, griješnik ili svetac. To je bilo
bazirano na podjelama, raskolu. To je stvorilo šizofreno čovječanstvo.
Čitava prošlost čovječanstva je bila bolesna, nezdrava, suluda. Za tri
hiljade godina je bilo pet hiljada ratova. To je krajnje suludo; to je
nevjerovatno. To je glupo, neinteligentno, nehumano.
Kada jednom čovjeka podijelite na dvoje, vi stvorite patnju i
pakao u njemu. On nikada ne može biti zdrav i ne može biti cjelovit,
ona druga strana koja je odbačena će nastojati da se osveti. Ona će
nastojati da nađe načine i sredstva da nadvlada dio koji ste nametnuli
sebi. Vi ćete postati bojno polje, građanski rat. To je bio slučaj u
prošlosti. U prošlosti nijesmo bili sposobni da stvorimo istinsko
humano biće već humanoide. Humanoid je neko ko izgleda kao ljudsko biće
ali je krajnje obogaljen, paralizovan. Njemu nije bilo dopušteno da se
rascvjeta u svojoj potpunosti. On je polovičan, a pošto je polovičan,
on je uvijek u patnji i napetosti; on ne može slaviti. Samo cjelovit
čovjek može slaviti. Slavlje je miris cjelovitog bića.
Samo drvo koje je potpuno živjelo će procvjetati. Čovjek još
nije procvjetao. Prošlost je bila veoma mračna i sumorna. To je bila
mračna noć duše. A pošto je to bilo potiskivano, to je postalo
agresivno. Ako se nešto potiskuje čovjek postaje agresivan, on gubi sve
njegove nježne kvalitete. To je sve do sada uvijek bilo tako. Mi smo
došli do tačke kada se staro treba odbaciti a novo pozvati.
Novi čovjek neće biti ili/ili; on će biti oboje. Novi čovjek će
biti prizeman i duhovan, svjetovan i onostran. Novi čovjek će
prihvatiti svoju cjelovitost i živjeće bez unutrašnjih podjela, on neće
biti u raskolu. Njegov bog se neće suprotstavljati đavolu, njegova
moralnost neće biti u suprotnosti sa nemoralnošću; on neće poznavati
suprotnosti. On će prevazići dvojnost, on neće biti šizofren. Sa novim
čovjekom će doći i novi svijet jer će novi čovjek shvatati stvari na
sasvim drugačiji način i živjeće sasvim drugačiji život koji se još
nije živio. On će biti mistik, pjesnik, naučnik, sve to zajedno. On neće
birati: on će kao takav biti neizbirljiv.
To je ono čemu vas učim: homo novus, novi čovjek, a ne
humanoid. Humanoid nije prirodan fenomen. Humanoid je stvoren od strane
društva – od svještenika, političara, pedagoga. Humanoid je stvoren,
on je proizveden. Svako dijete dolazi kao ljudsko biće: potpuno,
cijelo, živo, bez ikakvog raskola. Društvo odmah počinje da ga guši,
davi, da ga sjecka na djelove, govori mu što da radi a što da ne radi,
što da bude a što da ne bude. Njegova cjelina se ubrzo gubi. On počinje
osjećati krivicu za svoje čitavo biće. On odbacuje više nego što je
prirodno, i u tom odbacivanju on postaje nekreativan. Tada će biti samo
djelimičan, a djelimičnost ne može da pleše, dio ne može da pjeva, i
dio je uvijek pogibeljan jer ne zna što je život. Humanoid ne može
imati svoju volju. Drugi odlučuju za njega – njegovi roditelji,
učitelji, vođe, svještenici; svi oni mu oduzimaju svu njegovu volju.
Oni odlučuju, oni naređuju, a on samo slijedi. Humanoid je rob.
Ja vas učim slobodi. Sada čovjek treba da uništi sve vrste
robovanja i da izađe iz svih zatvora – nema više ropstva. Čovjek treba
da postane individualan. On treba da postane buntovan. A uvijek kada je
čovjek postao buntovan... Ponekada bi neki ljudi pobjegli od tiranije
prošlosti, ali tek ponekada – ponegdje Isus, ponegdje Buda. Oni su
izuzeci. A čak ni ti ljudi, Buda i Isus, nijesu mogli živjeti potpuno.
Oni su pokušali ali je čitavo društvo bilo protiv njih.
Moj koncept novog čovjeka je taj da će on biti Grk Zorba i da
će biti Gautama Buda, takođe: novi čovjek će biti Zorba Buda. On će
biti osjećajan i duhovan; fizički, krajnje fizički u tijelu, u čulima,
uživajući u tijelu i svemu što tijelo može dati, a, isto tako, biće i
velika svijest, biće veliki svjedok. On će biti Hrist i Epikur zajedno.
Ideja starog čovjeka je bila odricanje; ideja novog čovjeka će biti
radovanje. A takav novi čovjek dolazi svakog dana, on stiže svakog
dana. Ljudi još nijesu postali svjesni njega. Zapravo, on je već
nastao. Stari umire, stari je na svojoj samrtnoj postelji. Ja ne
tugujem zbog toga, i kažem, molim vas, ne tugujte za tim. Dobro je da
on umire jer iz njegove smrti će se novo ukazati. Smrt starog će biti
početak novog. Novo može doći samo kada staro bude sasvim mrtvo.
Pomozite starom da umre, a pomozite i novom da se rodi! I
zapamtite, staro ima svo poštovanje, cijela prošlost će mu biti
podrška; a novo će biti jedan sasvim čudan fenomen. Novo će biti toliko
novo da neće biti poštovano. Svaki napor će biti učinjen da se uništi
novo. Novo ne može biti poštovano ali u novom je budućnost čitavog
čovječanstva. Novo treba uvesti.
Moj posao se sastoji od toga da stvorim polje Bude, jedno
energetsko polje u kojem će se moći roditi novo. Ja sam samo primalja
koja pomaže da novo dođe u svijet koji to još ne prihvata. Novo će
trebati mnogo podrške onih koji to razumiju, od onih koji žele da se
takva revolucija dogodi. A vrijeme je sazrelo, ono nikada prije nije
bilo tako zrelo. Pravo je vrijeme, nikada prije nije bilo tako pravo
vrijeme. Novo će se ukazati, prodor je sada moguć. Staro je toliko
propalo da čak i sa najvećom podrškom ne može opstati; ono je osuđeno
na propast! Mi to možemo odlagati, možemo uvažavati staro; to će biti
samo proces odlaganja. Novo treba da dođe: najviše što možemo je da mu
pomognemo da dođe ranije; ili to možemo ometati i odlagati njegov
dolazak. Dobro bi bilo da mu pomognemo. Ako dođe ranije, čovječanstvo
će još imati budućnost, i to veliku budućnost: budućnost slobode,
budućnost ljubavi, budućnost radosti.
Ja vas učim novoj religiji. Ova religija neće biti hrišćanstvo,
neće biti ni judaizam, neće biti ni hinduizam. Ova religija neće imati
nikakav pridjev. Ova religija će biti čisti religiozni kvalitet
cjelovitog bića. Moji sanijasini treba da budu prvi zraci sunca koje se
ukazuje na horizontu. To je ogroman zadatak, to je skoro nemoguć
zadatak ali pošto je nemoguć, to će privući one kod kojih je ostalo još
malo duše. To će stvoriti veliku žudnju kod svih onih ljudi koji imaju
još smjelosti skrivene u njihovim bićima, koji su hrabri, vrli, jer
zaista to treba da stvori vrli novi svijet.
Ja govorim o Budi, ja govorim o Hristu, ja govorim o Krišni, ja
govorim o Zaratustri tako da sve što je bilo najbolje i sve što je
bilo dobro u prošlosti može biti sačuvano. Ali to su samo nekoliko
izuzetaka. Čitavo čovječanstvo je živjelo u velikom ropstvu, u lancima, u
raskolu, u ludilu.
Ja kažem da je moja poruka jednostavna ali će biti veoma teška,
naporna da bi se ostvarila. Ali što je teža, više neostvariva, veći je
izazov. A vrijeme je pravo zato jer je Istok promašio, a i Zapad je
promašio. Neka veća sinteza je potrebna u kojoj se mogu Istok i Zapad
sresti, gdje se mogu sresti religija i nauka. Religija je propala je je
ona bila onostrana i zanemarivala je ovaj svijet. A vi ne možete
zanemariti ovaj svijet; zanemariti ovaj svijet znači zanemariti i svoje
korijene. Nauka je promašila jer je zapostavila drugi svijet,
unutrašnji, a vi ne možete zapostaviti cvijeće. Kada jednom zapostavite
cvijeće, vaše najdublje biće, život tada gubi svaki smisao. Drvo treba
korijene, tako i čovjek treba korijene, a korijeni mogu biti samo u
zemlji. Drvo treba otvoreno nebo da bi moglo da raste, da dođe do
velikog lišća i da ima hiljade cvjetova. Samo tada je drvo ispunjeno,
samo tada drvo može osjetiti značaj i smisao, a život postati bitan.
Čovjek je drvo. Religija je propala jer je govorila samo o
cvijeću. Ti cvjetovi su ostali filozofični, apastraktni; oni se nikada
nijesu materijalizovali. Oni se ne mogu ni materijalizovati jer nijesu
podržani od zemlje. A i nauka je promašila jer je brinula samo o
korijenima. Korijeni su ružni i oni ne mogu procvjetati. Zapad pati
usljed previše nauke; Istok pati zbog previše religije. Sada trebamo
novo čovječanstvo u kojem će religija i nauka postati dva aspekta
jednog čovjeka. A most treba da bude umjetnost. Zato kažem da će novi
čovjek biti mistik, pjesnik i naučnik. Samo umjetnost može biti most
između nauke i religije – poezija, muzika, skulptura. Kada jednom
uvedemo tog novog čovjeka u egzistenciju, zemlja tada po prvi put može
postati ono što treba da bude. Ona će postati raj: ovo naše tijelo -
Buda, ova naša zemlja - raj!

Živite sada snažno i potpuno jer naredni trenutak će biti
rođen iz ovog trenutka; a ako živite potpuno i radosno, vi ćete moći
biti sasvim sigurni da će naredni trenutak donijeti još više
blaženstva, više radosti.
Za one koji žele da žive, ne da razmišljaju o tome; da vole, ne da
razmišljaju o tome; da bitišu, ne da filozofiraju o tome – ne postoji
alternativa. Ispijte sok sadašnjeg trenutka, sasvim ga iscijedite jer
se on neće više vratiti. Kada jednom ode, on ode zauvijek.
Kada hiljade i hiljade ljudi u svijetu slave, pjevaju, plešu u ekstazi,
opijeni božanskim, tada više nema mogućnosti za bilo kakvo sveopšte
samoubistvo. Sa takvim slavljem, sa takvim smijehom, sa takvim
ushićenjem i zdravljem, sa takvom prirodnošću i spontanošću, kako može
biti rata? Život vam je dat da stvarate, i da se veselite i da slavite.
Kada plačete i tugujete, kada ste očajni, vi ste sami. Kada slavite,
čitava egzistencija učestvuje sa vama.

Samo u slavlju se susrećemo sa najvišim, vječnim. Samo u slavlju izlazimo iz kruga rađanja i umiranja.

Kniga o Ego -OSHO
Ego je najveća laž koju ste
prihvatili kao istinu. Ali svi vaši osobni interesi odobravaju mu jer
kad bi svatko postao svjestan stanja bez ega, sva ova olimpijada koja se
održava na cijelom svijetu, jednostavno bi se zaustavila. Nitko se ne
bi želio popeti na Everest, svi bi uživali i veselili se ondje gdje
jesu.
Ego vas prisiljava da čekate. Veselit ćete se sutra kad
uspijete. Danas, naravno, morate patiti, morate se žrtvovati. Želite li
uspjeti sutra, danas se morate žrtvovati. Morate zaslužiti uspjeh i zbog
toga radite sve vrste gimnastike. A u pitanju je samo malo vremena u
kojem treba trpjeti, a tada nastaje veselje
Ali to sutra nikako da dođe. Ono nikad nije ni došlo.
Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja vas održava u patnji.
Ego
se ne može veseliti u sadašnjosti. On ne može postojati u sadašnjosti,
već postoji samo u budućnosti i u prošlosti - u onom što više ne
postoji, ili što još ne postoji. Prošlosti više nema, budućnosti još
nema, ni jedna ni druga ne postoje. Ego može postojati samo s onim što
ne postoji jer on je sam nepostojeći.
U sadašnjosti, u jednom čistom trenutku, nećete pronaći ego u se*i, već samo tihu radost, tiho i čisto ništa.
A
vi imate mnoge maske, jednu na drugoj, slično slojevima luka. Ako
maknete jednu masku, evo druge, ako i tu maknete, postoji još jedna. I
možete nastaviti istraživati i istraživati, bit ćete iznenađeni kako
mnogo lica imate. Kako mnogo lica! Životima ste ih skupljali. I sva su
ona korisna jer morate se mijenjati mnogo puta.
Kad razgovarate sa
svojim slugom, ne možete imati isto lice, kao kad razgovarate sa svojim
pretpostavljenim. A možda su obojica prisutna u istoj sobi. Kad
pogledate slugu, morate koristiti jednu masku, a kad gledate svoga
pretpostavljenog, koristite drugu masku. Vi se neprestano mijenjate. To
je postalo gotovo automatski - ne morate se vi mijenjati, promjena se
događa sama od se*e. Vi gledate pretpostavljenog i smiješite se. A tada
pogledate slugu i smiješka nestaje, a vi postajete kruti, tako kruti kao
što je vaš pretpostavljeni prema vama. Kad on gleda svoga
pretpostavljenog, i on se smješka.
U jednom jedinom trenutku vi mnogo
puta mijenjate svoje lice. Čovjek mora biti vrlo budan da zna koliko
lica ima. Bezbroj! Ne mogu se ni izbrojiti.
To je vaše prvo ja, ono
je lažno. Nazovimo ga egom. Dalo vam ga je društvo, ono je dar društva,
dar političara i svećenika, dar od roditelja i pedagoga. Oni su vam dali
mnoga lica, samo zato da vam život protječe mirno. Oduzeli su vam
istinu, umjesto toga dali su vam zamjenu. I zbog tih zamjenskih lica vi
ne znate tko ste. Ne možete ni znati, jer se lica mijenjaju tako brzo i
ima ih tako mnogo da više ne vjerujete se*i. Ne znate točno koje je lice
vaše. Zapravo, nijedno nije vaše.

Svi su roditelji nasilni i
svi su odgojni sistemi nasilni jer se ne obaziru na vas. Oni imaju
apriori ideje, oni znaju što je ispravno. I oni svojataju pravo nad
vama. Vi se meškoljite, vi vrištite u se*i, ali bespomoćni ste. Dijete
je tako bespomoćno i nježno, možete ga formirati na sve moguće načine.
To je ono što društvo čini. Prije nego što dijete postane dovoljno jako,
već je onesposobljeno na tisuću i jedan način. Paralizirano je, o
trovano je.
Onog dana kad želite postati religiozni, morat ćete
napustiti sve religije. Onog dana kad zaželite uspostaviti odnos s
Bogom, morat ćete odbaciti sve ideologije o Bogu. Onog dana kad poželite
saznati tko ste, morat ćete odbaciti sve odgovore koje su vam dali. Sve
što je posuđeno, mora biti spaljeno.
Ajde dosta ova e dovoljno...
fenomenalna je

Ja sam beli oblak.Tu nema odnosa,niti ga moze biti.
Odnos postoji kad ste dva,podeljeni.Dakle,odnos zapravo i nije odnos
nego separacija,razdvojenost.Gde god da postoji odnos,tu obavezno
postoji i separacija.
Ja sam beli oblak.Vi ne mozete biti u odnosu sa belim oblakom.Vi mozete
biti jedno sa njim i mozete mu dopustiti da bude jedno sa vama,ali odnos
je nemoguc.U odnosu uvek ostajete razdvojeni,a u razdvojenosti je uvek
prisutna manipulacija.
To je jedna od najvecih beda ljudskog zivljenja - mi cak i od te ljubavi
stvaramo odnos.I samim tim - ljubav je osudjena na smrt.U ljubavi ne
sme biti odnosa.Vi morate postati jedno sa ljubljenim i dati mu priliku
da bude jedno sa vama.To mora biti stapanje - samo tako sukobljavanje
prestaje.Ako toga nema,ljubav ce postati bojno polje.
Ako u ljubavi VI jeste,stalno cete pokusavati da manipulisete,da
posedujete,da budete veliki gospodar,stalno cete eksploatisati.Tako ce
drugi biti koriscen ne kao ono krajnje,vec iskljucivo kao nesto sto ima
relativan znacaj.
Sa belim oblakom vi to ne mozete ciniti - ne mozete od oblaka naciniti
ni zenicu ni papucica.Ne mozete ga okovati niti ga mozete nagovoriti na
odnos.On vam to nece dozvoliti,on vas nece cak ni saslusati.Takvom
coveku je dosta svega toga;zbog toga je i postao beli oblak.
Vi mozete biti jedno sa belim oblacima,i ako to pozelite,njihova ce se srca otvoriti..."

Osho-Put belih oblaka.

TUGA

Ne poistovjećuj se sa tugom. Budi svjedok i doživi trenutak tuge jer tuga ima vlastitu ljepotu.

Ti nijesi nikada promatrao. Uvijek si se sasvim poistovjećivao, tako da nijesi ni mogao dospjeti do trenutka kada tuga pokaže vlastitu ljepotu. Ukoliko budeš promatrao, bićeš iznenađen kakav si doživljaj propuštao. Pogledaj - kako nikad nijesi tako duboko srećan kao kad si tužan. Tuga ima svoju dubinu, a sreća je površna. Samo posmatraj srećne ljude. Takozvani srećni ljudi, zabavljači i zabavljačice po klubovima, po hotelina gdje ih možeš naći, pa i u pozorištima - uvijek su nasmijani i žvaću s veseljem. Ti ćeš ih uvijek zateći prizemljene i površne. U njima nema nikakve dubine. Ta sreća je nalik talasima sa površine - površan život. Tuga ima dubinu u sebi. Kada si tužan tada nijesi nalik talasima sa površine; to je nalik pravoj dubini Pacifika - milje i milje su do toga.

Okreni se dubini i promatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi. Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao svjetlost, tuga je kao mrak. Svjetlost dođe i ode, a tuga ostaje - ona je vječna. Svjetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvijek tu.

Ako bi se suočio sa tugom, sve ove stvari bi doživio. Iznenada bi postao svjestan da je tuga tu kao cilj. Tada ti promatraš i svjedočiš - i onda iznenada postaješ srećan. Tako divna tuga, cvijet tame, cvijet beskrajne dubine. Kao neki ambis bez dna, tako tih, tako muzikalan - nema nikakve buke, ništa što remeti. Svako može padati i padati u taj beskraj, i izaći iz njega sasvim osvježen. To je počinak.

Sve zavisi od stava. Kada si tužan, ti misliš da ti se dogodilo nešto ružno. Postoji objašnjenje da se tada nešto loše dogodilo, i tada pokušavaš da pobjegneš od toga; ti nikada ne meditiraš na tome. Tada obično odlaziš na neki prijem, u klub, ili , pak, uključiš televizor ili radio, ili uzmeš da čitaš novine - bilo što, samo da zaboraviš na to. To je veoma loš stav koji si usvojio - da je tuga nešto loše. Ništa nije loše u tome. To je samo druga strana života.

Sreća je jedna strana, tuga je druga. Blaženstvo je jedna strana, a očaj je druga strana. Život se sastoji od oboje. Život sačinjen samo od blaženstva ima širinu, ali nema dubinu. Život od tuge ima samo dubinu, ali nema širinu. A život sa oboje je multi-dimenzionalan, on se kreće u svim pravcima. Pogledaj statuu Bude ili pogledaj ponekad u moje oči, i vidjećeš oboje: blaženstvo, mir, a i tugu, takođe. Ti ćeš naći u njima blaženstvo koje ima i tugu, jer im tuga daje dubinu. Pogledaj Budine statue: posjeduju i blaženstvo, ali je i tuga u njima. Pravo značenje riječi tuga daje ti pogrešno objašnjenje - da nešto nije u redu. To je samo tvoja interpretacija.

Po meni, život je u cjelini dobar. I kada shvatiš život u njegovoj potpunosti, tek tada možeš slaviti život; u protivnom, to nije moguće. Slavlje nije uslovljeno određenim stvarima: kada sam srećan, onda ću da slavim; ili, ako sam nesrećan, ja neću slaviti. Slavlje je bezuslovno - ja slavim život. Ako život donese tugu - u redu, ja ću to slaviti. Donese li život sreću - dobro, ja ću slaviti.

Slavlje je moj stav neuslovljen onim što život donese.

Život, Ljubav, Smijeh

© Copyright Osho International Foundation

ODGOVORNOST


Običan um uvijek prebacuje odgovornost na nekoga drugoga. Uvijek neko drugi čini da patite. Vaša supruga vam stvara patnju, vaš suprug vam stvara patnju, vaši roditelji vam stvaraju patnju, vaša djeca vam stvaraju patnju, ili to čini finansijski system društva, kapitalizam, komunizam, fašizam, preovlađujuća politička ideologija, društvena struktura, ili sudbina, karma, Bog… kako god da to zovete!

Ljudi imaju milione načina da izbjegnu odgovornost. Ali onog trenutka kada kažete da vam neko drugi – X,Y,Z – stvara patnju, vi više ništa ne možete uraditi da to promijenite. Što možete da uradite? Kada se društvo promijeni, kada komunizam dođe, i kada bude besklasan svijet, svi će tada biti sretni. Prije toga, to nije moguće. Kako možete biti sretni u društvu koje je siromašno? I kako možete biti sretni u društvu u kojem dominiraju kapitalisti? Kako možete biti sretni u društvu koje je birokratsko? Kako možete biti sretni u društvu koje vam ne dopušta slobode?

Izgovori, izgovori i samo izgovori – izgovori samo da bi izbjegli jedan jedini uvid, a to je: “Ja sam odgovoran za sebe. Niko drugi nije odgovoran za mene; to je u potpunosti moja odgovornost. Sve što jesam, to je samo moje djelo. Ja sam odgovoran za moj život – za sve moje patnje, moje boli, za sve što mi se dogodilo i što mi se događe – ja sam odabrao taj put; to je sjeme koje sam ja posijao i sada žanjem taj prinos; ja sam odgovoran – kada jednom taj uvid postane vaše prirodno poimanje, sve drugo će biti jednostavno. Tada će život početi da se drugačije kreće, počeće da se kreće u drugom pravcu. Taj pravac je preokret, revolucija, promjena – jer kada jednom spoznam da sam odgovoran, isto tako znam da to mogu odbaciti bilo kog trenutka. Niko me ne može spriječiti da to odbacim.

Da li vas neko može spriječiti da odbacite vašu patnju, da vašu patnju pretvorite u blaženstvo? Niko. Čak i da ste u zatvoru, u lancima, utamničeni, niko ne može zarobiti VAS; vaša duša će i dalje biti slobodna. Naravno, tada ste u veoma ograničenoj situaciji, ali i u takvoj ograničenoj situaciji možete otpjevati pjesmu. Možete ili isplakati suze bespomoćnosti ili otpjevati pjesmu. Čak i sa lancima na nogama možete plesati; tada će čak i zvuci lanaca imati melodiju.

Budite zahvalni svima. Jer svako može stvoriti prostor za vašu promjenu – čak i oni za koje mislite da vas ometaju, čak i oni za koje mislite da su vam neprijatelji. Vaši prijatelji, vaši neprijatelji, dobri ljudi i loši ljudi, pogodno okruženje, nepogodno okruženje – sve to stvara sadržaj u kojem možete biti preobraženi i postati Buda. Budite zahvalni svima – onima koji su vam pomogli, onima koji su vas spriječili, onima koji su bili indiferentni. Budite zahvalni svima jer su svi oni stvarali sadržaj u kojem je Buda rođen, u kojem i vi možete postati Buda.

Osho

Book of Wisdom, Chapter5

Ljubav je više nalik mirisu nego cvetu. Cvet ima oblik, a svaki oblik postavlja ograničenja, dok je
ljubav neograničena; zato ne može da ima oblik. Međutim, toga nismo svesni i pokušavamo da joj damo oblik, boju, izraz, a što više uspevamo u tome utoliko brže ljubav nestaje, ona umire.
Ljubav mora da bude kao ptica u letu, na nebu je i ne možete da je zatvorite u kavez. Tako biste je ubili, čak i da je kavez od zlata. Ptica u kavezu i ptica na otvorenom nebu nisu jednake; to su dve različite pojave. Izgledaju slično, ali ptica koja leti s vetrom, među oblacima, slobodna je i u toj slobodi blagoslovena. Ptica u kavezu je njoj slična samo po obliku, ali ona nema nebo, ni slobodu, niti blagoslov.
Ljubav je ptica i voli da bude slobodna. Da bi se razvila potrebno joj je celo nebo. Zato zapamtite da nikada ne smete da je zatvorite u kavez, nikada da je zarobite, niti da je ograničite ili da joj dajete oblik, izgled, neko ime ili adresu, neku oznaku – nikada. Jednostavno dozvolite da ostane samo miris, da bude nevidljiva i tada će vas na svojim krilima podići do savršenosti.

BUDITE SANJARI


U jednom od svojih djela Fridrih Niče je rekao: "Čovječanstvu će se dogoditi najveća nesreća onog dana kada sanjari iščeznu." Sva evolucija čovječanstva je nastala usljed toga što je čovjek sanjao o tome. To što je juče sanjao, danas se ostvarilo, a to što danas sanja može sjutra postati stvarnost.

Svi pjesnici su sanjari, svi muzičari su sanjari, svi mistici su sanjari. Zapravo, kreativnost je proizvod sanjanja. Ali ti snovi nijesu oni snovi koje je analizirao Sigmund Frojd. Zato vi treba da napravite razliku između sna pjesnika, sna vajara, sna arhitekte, sna mistika, sna plesača - i snova bolesnog uma. Nažalost, Sigmund Frojd nikada nije razmišljao o velikim sanjarima koji su utemeljili cijelu ljudsku evoluciju. On se susretao samo sa psihički oboljelim ljudima, a pošto je njegovo ukupno životno iskustvo bilo bazirano na posmatranju i analizi snova psihopata, sama riječ sanjanje je bila osuđena. Ludak sanja, ali njegov san biva destruktivan prema sebi. Kreativan čovjek takođe sanja, ali njegov san nastoji da obogati svijet.

Prisjetio sam se Mikelanđela. On je prolazio kroz pijacu gdje su se prodavale sve vrste mermera. Tada je ugledao predivnu stijenu i upitao je za nju. Vlasnik reče: "Ako želite tu stijenu možete je odmah besplatno nositi jer mi samo zauzima prostor. Dvanaest godina niko nije čak ni pitao za nju; ni ja ne vidim neku vrijednost u toj stijeni."

Mikelanđelo je uzeo tu stijenu, radio na njoj skoro cijelu godinu, i napravio možda najljepšu statuu ikada stvorenu. Upravo prije nekoliko godina jedan ludak je pokušao da je uništi. To je bilo u Vatikanu; to je bila statuo Isusa Hrista koji je ležao na koljenima njegove majke Marije nakon što je skinut sa krsta. Ja sam vidio samo fotografiju, ali to je bilo tako živo kao da je Isus mogao svakog trenutka da ustane. On je iskoristio mermer na tako umjetnički način da vi možete osjetiti dvije stvari - snagu i nemoć Isusa. Na licu Isusove majke Marije su bile suze.

Upravo prije nekoliko godina je jedan ludak čekićem oštetio statuu koju je Mikelanđelo napravio, a kada su ga upitali zašto je to uradio, on je odgovorio: "I ja želim da postanem poznat. Mikelanđelo je morao da radi godinu dana na tome; potom je postao poznat. Meni je trebalo samo pet minuta da uništim cijelu statuu. Moje ime je obišlo cio svijet na naslovnim stranicama svih novina." Oboje ljudi je radilo na istoj mermernoj stijeni. Jedan je bio stvaralac, a drugi je bio ludak.

Kada je Maikelanđelo nakon godinu dana završio svoje djelo, on je pozvao onog istog prodavca mermera da ga posjeti jer je želio da mu nešto pokaže. Prodavac nije mogao da vjeruje svojim očima. Rekao je: "Gdje si našao ovaj predivni mermer?"

Mikelanđelo reče: "Zar ga ne prepoznaješ? To je ona ista ružna stijena koja je stojala pred tvojom radnjom dvanaest godina." A ja sam zapamtio taj događaj po tome što ga je prodavac upitao: "Kako si znao da se onaj ružni kamen može pretvoriti u ovu predivnu statuu?"

Mikelanđelo reče: "Ja nijesam mislio o tome. Ja sam sanjao da napravim ovu statuu, i kada sam prolazio pored one stijene, ja sam iznenad vidio Isusa kako me zove: "Ja sam zarobljen u ovoj stijeni. Oslobodi me; pomozi mi da izađem iz ove stijene." Ja sam vidio sasvim takvu istu statuu u toj stijeni. Ja sam tako napravio samo jedan mali posao; ja sam samo uklonio nepotrebni dio sa stijene, i tako su se Isus i Marija oslobodili njihovog ropstva." "

Bio bi veliki doprinos ukoliko bi čovjek iste veličine nalik Sigmundu Frojdu, umjesto da analizira bolesne ljude i njihove snove, radio na snovima psihološki zdravih ljudi, i ne samo zdravih već i kreativnih ljudi. Analiza njihovih snova bi pokazala da svi snovi nijesu potiskivanje. Analizom njihovih snova bi se dokazalo da postoje snovi koji su nastali iz znatno kreativnije svijesti od obične ljudske svijesti. Njihovi snovi nijesu bolesni, njihovi snovi su istinski zdravi. Cijela evolucija i svijest čovječanstva ovisi o takvim sanjarima.

Cijela egzistencija je jedno organsko jedinstvo. Vi ne držite ruke samo jedno drugome, vi se držite i za drveće. Ne dišete samo vi, cijela egzistencija diše sa vama. Univerzum je u dubokoj harmoniji. Samo je čovjek zaboravio jezik harmonije, a moj posao ovdje je da vas podsjetim na to. Mi nijesmo stvorili harmoniju; harmonija je vaša stvarnost. Vi ste samo to zaboravili. Možda je to tako očigledno da osoba to nastoji da zaboravi. Možda ste i rođeni u tome; kako onda možete razmišljati o tome?

Jedna stara priča govori kako je jedna riba koja je bila filozofski nadarena pitala drugu ribu: "Ja sam čula mnogo toga o okeanu, ali gdje je on?" A ona je bila u okeanu! Ona je bila rođena u okeanu, ona je živjela u okeanu; nikada nije bilo nikakvog odvajanja. Ona nikada nije vidjela okean kao nešto odvojeno od nje. Jedna stara riba uhvati mladu ribu-filozofkinju i reče joj: "Ovo u čemu smo mi je okean."

Ali mlada filozofkinja reče: "Mora da se šalite. Ovo je voda, a vi to zovete okean. Ja ću to ispitati sa nekim mudrijim osobama."

Riba je upoznala okean tek onda kada je bila uhvaćena u ribarsku mrežu i kada je bila izvučene iz okeana, kada je bila bačena u pijsak. Tada je po prvi put shavtila da je oduvijek živjela u okeanu, da je okean njen život i da bez njega ne može opstati.

Ali čovjek tu ima teškoće. Vi ne možete biti izbačeni iz egzistencije. Egzistencija je beskonačna. Ne postoji obala na kojoj vi možete zastati i gledati egzistenciju. Bilo gdje da ste, vi ćete biti dio egzistencije. Svi mi dišemo zajedno. Mi smo dio jednog orkestra. Spoznati to je veliko iskustvo - nemojte to nazivati sanjanje jer je sanjanje usljed Sigmunda Frojda dobilo pogrešno tumačenje. Inače, to je jedna od najljepših riječi, veoma poetična.

Samo ako ste smireni, samo ako ste radosni, samo ako bitišete u ovoj tišini, vi ćete osjetiti da ste sjedinjeni sa drugima. Kada razmišljate, vi ste odijeljeni od drugih jer tada o nečemu razmišljate, a druga osoba ima sasvim druge misli. Ali ako ste oboje smireni, svi zidovi među vama tada nestaju. Dvije tišine ne mogu ostati dvije. One se sjedinjuju.

Sve velike vrijednosti života - ljubav, tišina, blaženstvo, ekstaza, božanstvenost - čine vas svjesnim ogromnog jedinstva. Ne postoji niko drugi osim vas; svi smo mi samo različiti izrazi jedne iste stvarnosti, različite pjesme jednog istog pjevača, različiti plesovi jednog plesača, različite slike - ali slikar je jedan. Ali ne zovite to san jer nazivajući to snom, vi ne shvatate da je to stvarnost. A stvarnost je mnogo ljepša od bilo kog sna. Stvarnost je mnogo zanimljivija, raznobojnija, radosnija, razigranija od bilo čega što možete zamisliti. Ali mi živimo tako nesvjesno...

Okreni se dubini i promatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi.
Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao
svjetlost, tuga je kao mrak. Svjetlost dođe i ode, a tuga ostaje – ona
je vječna. Svjetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvijek tu.

Osho

Okreni se dubini i promatraj. Sreća je bučna, tuga ima tišinu u sebi.
Sreća je, možda, nalik danu, tuga liči na noć. Sreća je, možda, kao
svjetlost, tuga je kao mrak. Svjetlost dođe i ode, a tuga ostaje – ona
je vječna. Svjetlost se ponekad dogodi, a mrak je uvijek tu.

Osho

Ljubav i greh
AKO JE TELO PREKRIVENO NEČISTOĆOM
VODA TO MOŽE OPRATI
AKO SE ODEĆA ISPRLJA I ZAGADI,
SAPUN I VODA TO MOGU OPRATI
ČAK I AKO JE UM ISPUNJEN ZLOM
LJUBAV PREMA NJEGOVOM IMENU MOŽE TE OBOJITI NJEGOVOM BOJOM

Bojom ljubavi. Nijedna reč nije značajnija sa više smisla od reči ljubav. Posle imena Boga, ljubav je sledeća najznačajnija reč, zato pokušajte da razumete.
Svi znamo tu reč. Vi biste mogli reći da svi znamo ljubav. Šta je to tako posebno što je čini ključem? Premda već znamo reč, puko poznavanje reči nije dovoljno. Naučili ste svoje reči iz rečnika jezika, ali ne iz rečnika postojanja. Rečnik daje razna značenja, ali ljubav nema nikakve veze sa bilo kojim d njih. Kad se ljubav pojavi u vašoj knjizi postojanja, iskustvo obliva reč životom – tako različito od beživotnih reči u knjizi. Sad, na primer, rečnik opisuje vatru kao nešto što peče, ali ta vatra vas ne peče više nego što voda, slično tome, može ugasiti vašu žeđ. Ako pokušate da razumete ljubav na sličan način, vaši grehovi nikada neće biti oprani.
Ljubav je vatra. Zlato se pročišćava tako što se propušta kroz vatru u kojoj izgori sve osim zlata – ostane samo ono što vredi sačuvati; isto tako, kad prođete kroz vatru ljubavi, sve što je bezvredno i beskorisno u vama izgori. Svi grehovi izgore, samo ostajete vi sa svrhom, vi sa smislom. Postanete pročišćena, savršena vrlina.
Zato razumite dobro ljubav. Pre svega, morate jasno razlučiti ljubav od greha, samo onda možete iskoreniti greh. Možda niste prepoznali odnos između ovih dvaju stanja duboko usađenih u vama: Možete zgrešiti samo kada je ljubav odsutna. Grehovi se rađaju u odsustvu ljubavi. Tamo gde je ljubav greh je nemoguć.
Zato Mahavir kaže ne-nasilje. Ne-nasilje znači ljubav. Buda kaže milosrđe. Milosrđe znači ljubav. A Isusove reči su direktne i jasne. On kaže: Ljubav je Bog
Neko je pitao svetog Avgustina: „Šta je suština religije? Molim te, reci mi najkraće što možeš. Kako ću se spasiti od greha? Grehova je tako mnogo, a život je tako kratak.“
To znači, pošto je život kratak, a grehova je mnogo, da li je onaj mogao da ih se otarasi jednog po jednog u rasponu jednog života? Zato je molio da mu se da ključ koji otvara sve brave.
Možete ukrasti samo ako nemate osećanje ljubavi prema osobi za čijom imovinom žudite. Možete ubiti samo ako nemate osećanje ljubavi prema osobi koju ubijate. Možete varati, možete obmanjivati, možete činiti sve druge grehove -- samo kad u vama nema ljubavi. Grehovi se rađaju samo u ne-prisustvu ljubavi. Baš kao što neosvetljena kuća privlači lopove, pljačkaše, zmije i škorpije – i paukovi pletu mreže u njoj, i šišmiševi od nje prave svoj dom – ali kad se svetlost uvede, svi oni se brzo povlače.
Ljubav je svetlost. Nijedna svetiljka ljubavi nije upaljena u vašem životu – zbog toga grehovi. Greh nema sopstvenu pozitivnu energiju. To je negativ, ne-prisustvo. Možete zgrešiti samo kada je odsutno ono što treba da bude prisutno u vama.
Razumite malo: ljutite se iako vas sve religiozne knjige podstiču da se ne ljutite. No, ako vaša životna energija ne teče prema ljubavi, šta drugo možete učiniti osim da budete ljuti? Moraćete da budete ljuti, jer je ljutnja – ako to dobro razumete – sama ta ljubav koja je izgubila svoj smer. To je ista energija koja nije mogla postati cvet nego je umesto toga postala trn. Ljubav je stvaranje. Ako nema kreativnosti u vašem životu, vaša životna energija postane destruktivna.
Razlika između sveca i grešnika je samo u tome što je životna energija jednog kreativna, a životna energija drugog je destruktivna. Tako, ko god stvara nikad ne može da se ponaša sotonski. A onaj ko ne stvara ništa, nikad ne može da bude svetac, ma koliko da obmanjuje sebe. Energija unutra mora se iskoristiti na ovaj ili onaj način, jer energija ne može da stagnira, ona mora da teče. Ako možete da volite, kopate nove kanale za svoju energiju da teče prema ljubavi. Ako nema ljubavi u vama, šta će raditi vaša životna energija? Ona može samo da poremeti i uništava.. Ako ne možete da stvorite, uništavaćete. Vrlina je pozitivno stanje životne energije; greh je negativno stanje iste energije.
Ljudi dolaze kod mene i kažu da u njima ima tako mnogo srdžbe, šta da rade? Ja kažem da prestanu da misle na srdžbu. Što više mislite na srdžbu to više energije dobavljate svojoj srdžbi. Energija počne da teče u smeru naših misli. Energija teče a misli su njeni kanali. Baš kao što kanali usmeravaju vodu iz rezervoara ka poljima, kanal za životnu energiju je pažnja. Gde god da vam je pažnja, tamo teče vaš život. Ako vaša pažnja pokazuje u pogrešnom smeru, vaša energija teče u pogrešnom smeru. Ako se upravi prema pravom smeru, vaš život teče u pravom smeru, a pravi smer je ljubav.
Nanak kaže, onog dana kad se vaša ljubav usmeri ka Njegovom imenu, bićete obojeni njegovom bojom; bićete pročišćeni. Ne samo da će vaši prošli grehovi biti oprani već i buduća mogućnost greha još pre nego što možete da se isprljate. Kupate se i čistite svakog trenutka.
Mora da ste imali ovo osećanje kad ste u prisustvu sveca – osećaj svežine jutarnje rose, kao da je upravo izišao iz kade. Razlog je prosto da prisustvo ljubavi ne dopušta da se na njemu nakupi prašina. Ljubav neprestano spira svu nečistoću – još pre nego što ga ona dotakne.
Dakle, prva stvar u pogledu ljubavi je da vaša životna energija ne postane destruktivna. Destrukcija je greh kada se dešava sama za sebe. Ima još jedna vrsta destrukcije: čovek ruši kuću da bi izgradio novu. Ovo nije uništavanje nego deo izgrađivanja. Ako lomite radi lomljenja, to postaje greh.
Ako imate malo dete koga jako volite, ponekad ga udarite – zbog svoje ljubavi istukli ste ga za njegovo doro, da ga popravite. Udarite ga jer brinete. Ako ne biste brinuli, ne bi vas mučilo šta ono radi ili ne radi.; bili biste indiferentni. Ali vi ga volite toliko da mu ne dopuštate da radi šta mu je volja. Nećete mu dati da prilazi vatri; još ćete ga udariti ako ne sluša.. Ovo udaranje nije grešno, već kreativno. Želite da napravite nešto od njega.
Kad udarite protivnika, to je ista ruka; udarac je isti, energija je ista. Kada je osećanje u vama osećanje neprijateljstva, kada udarate da bi uništili a ne da bi stvorili, to postane greh! Postupak po sebi nije greh. Ako je osećanje u vama pozitivno i kreativno, nijedan postupak nije greh; ako je osećanje destruktivno, isti postupak postane greh.

Osho

O samoći

Naime, svaki put kada se vežemo za nešto ili nekog, na neki način mi izbjegavamo gledati sebe. Potreba za vezivanjem za nešto ili nekog jeste trik kojim bježimo od samih sebe. Što više drugi postaje važan za nas, time ga više smatramo centrom našeg života, i istovremeno uranjamo u periferiju. Cijelog života ostajemo centrirani na drugog. Na taj način tvoje sopstvo nikada neće postati tvoj centar.

Uzrok nesreće leži u našem vezivanju za druge, u očekivanju koje gajimo prema drugima. Nadamo se da će drugi dati sreću. Niko te nikada nije usrećio, pa ipak, to se iskustvo nastavlja, nikada ne umire. Svaki put kada te nada napusti, osjećaš se frustriran. (...)

Kada susretneš samog sebe, na početku se osjećaš nesretnim. Zatim, malo po malo, kako se susret produbljuje, nadolazi sve intenzivnija sreća. Suprotno tome, susret sa drugim daje osjećaj sreće na početku, ali na kraju se pokaže kao izvor nesreće. Po meni, put u duhovnu dimenziju započinje onda kada bivaš gurnut prema samom sebi. Ne mari na koji način si gurnut. Život pruža bezbroj mogućnosti da budeš gurnut prema sebi.

Um i njegove želje su ti koji uvjetuju i odabiraju svako novo rođenje

Tišina je takođe jedan način pričanja, jedna dimenzija govora. Tišina nije dimenzija bez riječi. Ona je takođe i način pričanja.

Strast nije ljubav. Strast je napor uzimati druge zbog nasih bioloskih potreba. Ljubav ne uzima druge, ljubav daje drugima. Ljubav nije potreba uzeti nesto vec potreba dati. Ljubav je kada smo puni mira i radosti koju zelimo dati. Ljubav nije vrela i ljubav nije hladna, ljubav je kao svezi povetarac koji nas osvezava i cini nas mladima. Strast nas sagoreva a potpuna hladnoca nas umrtvljuje. Ljubav boravi na sredini klatna, izmedju vreline strasti i potpune hladnoce, tamo gde vreme staje, gde nema pokreta, gde sve staje, toliko je tiho da cak nema ni talasanja na jezeru svesti.

Osho

Svaki čovek dobija slobodu i moć da stvara svoj život prema onoj slici koju on stvori u svojoj glavi. Život je samo jedno platno, a ti držiš četkicu i nanosiš boje na njega. Slika života zavisi od tebe.

Osho

Onda kada shvatiš da si promašio život, prvi princip koji se mora vratiti natrag je bezazlenost.Očisti svoj um od svega što nisi sam spoznao, od svega što je pozajmljeno, od svega što je došlo od tradicije, konvencija, od svega što ti je bilo dato od drugih - roditelja, učitelja, univerziteta. Samo se oslobodi toga. Još jednom budi jednostavan, još jednom budi dete.

Osho

VOLITE SEBE

Ljubav ima tri etape. Prvo, vi treba da naučite da volite sebe, jer samo ukoliko volite sebe možete voleti i druge. Vi treba da volite sebe toliko mnogo da ta vaša ljubav počne da se preliva. Možda ste upravo tu; vi trebate druge. To je druga etapa ljubavi.
Voleti druge je težak posao. Voleti sebe je jednostavno. Pošto se potreba drugih ne uklapa sa vama, ta potreba ne ispunjava vaša očekivanja; drugi mogu preduzeti korak moći, korak ega, sve vrste ludosti. A vi ćete trebati dovoljno ljubavi ne da bi se nad vama dominiralo, ne da biste bili uništeni od drugih; inače, drugi uvek to unište.
Žan Pol Sartr nije sasvim neumesan kada kaže da su drugi pakao. Vi možete biti u tišini, mirni dok ste sami. Kada ste sa nekim onda sve biva teže, sve postaje konfliktno. Samo prisustvo nekoga zahteva više od vas. Morate da budete veoma milosrdni, veoma ljubazni, da ne ulazite u neke privatnosti; inače će drugi postati pakao za vas.
Vi treba da budete toliko ljubavni da vaša ljubav toliko promeni drugu osobu da možete reći da druga osoba nije pakao. Treba da budete veoma jasni, veoma razumljivi. To je jedan od najvećih eksperimenata u životu. Ne postoji veći eksperiment od toga. Vi treba da volite na taj način da, malo po malo, to menja drugu osobu, i da ta osoba počne da odbacuje nameru da vlada nad vama, nameru da manipuliše vama. Sve to zavisi od vaše ljubavi. U svakom slučaju, vi treba da se prisetite da ste preduzeli korak. To je vaš eksperiment, i treba da budete zahvalni drugoj osobi što učestvuje u vašem eksperimentu. Ako želite da vaš eksperiment bude uspešan, vi treba da volite uprkos toj osobi, i da ne brinete o malim stvarima.
Samo kada možete voleti drugu osobu toliko da to stvar preobražaj u njemu ili njoj, tek tada dolazi treća etapa. Tada tu nije pitanje da dve osobe vole jedna drugu; tada ljubav gura dve osobe da postanu, u nekom dubokom smislu, jedna celina. Mi u Indiji imamo statuu Aradhanishwar, pola muškarac, pola žena. To je treća etapa ljubavi: kada muškarac i žena više nisu dve osobe, oni postaju pola i pola u jednoj celini. Ta treća etapa ljubavi je, automatski, meditacija. Ona osoba koja dosegne do te etape ne treba da radi ništa drugo za meditaciju; to će biti njen misticizam. To je bio čitav pristup tantri, da dospe do treće etape ljubavi; potom nije poterebna druga religija, nije potreban neki drugi metod. Sama ljubav je za vas postala bog, vaše vrhovno iskustvo.
Ali druga etapa je zaista teška; inače, ljudi ne bi hiljadama godina bežali u manastire. Što je bio strah? Zašto su pokušavali da se sakriju u manastire? Druga etapa je zaista teška, a upravo zbog tih teškoća sve religije su odabrale da beže od života. Ali bežanje od života nije odgovor, to je običan kukavičluk.
Život treba da se menja kroz razumevanje. A ako volite, ljubav ima vlastitu alhemiju. Ako vaša ljubav ne može promeniti drugu osobu, to samo znači da vi ne znate što je ljubav; mora da ste nešto drugo zamijenili za ljubav, jer ljubav je sasvim sposobna da menja ljude. Zapravo, to je jedini način koji vas može promeniti.
Nema mesta gde se ljubav uči. Ne postoji mesto gde se ljubav neguje. To je jedna od funkcija moje škole tajni: da učinimo da vaša ljubav bude čista, očišćena od ega, moći i dominacije – upravo nalik čistom daru radosti, uživanju u biću druge osobe, samo davanje svega što imate, ništa ne zadržavajući.
Ljubav je najviša čarolija. Nemojte se plašiti drugih; dopustite da drugi uđu u vaš život. Ja vas ne učim bežanju. Ja vas učim da idete u svet, da menjate svet, jer samo kroz to menjanje, i vi ćete biti promenjeni. Bežanjem u planine i manastire ćete propustiti da menjate sebe. Vi ćete se tako zgrčiti, nećete se širiti. A ako ne možete voleti nijednu osobu, kako ćete voleti čitav univerzum? A to je molitva – voleti čitav univerzum. Ljudi osećaju da je lakše da vole čitav univerzum jer im izgleda da tu nema problema – univerzum, drveće, zvezde, mesec, sunce... oni ne stvaraju nikakav problem.
Drugi vam stvaraju probleme jer vaša ljubav nije dovoljna. Ako se vaša ljubav preliva, drugi će biti obasuti time, biće pročišćeni time. I umesto da vam stvaraju nevolje, drugi mogu biti od ogromne pomoći, dopunjavajući deo u organskom jednistvu vašeg bića - a to vas može voditi ka trećoj etapi. Sve zavisi od toga koliko možete da volite. A ja ne mislim da čovek treba da bude škrt u ljubavi. To ništa ne košta. To nije količina; da trebate da volite jedno kilo, tako da sada imate kilo manje. To nije količina. Što više volite, to više imate. Što više dajete, to vam univerzum sipa sa svake strane. Postoje skriveni izvori, uparavo kao u bunaru.
Ljubav ima skriveni podzemni put koji vas ispunjava, nevidljiv put. Jedini način da to spoznate je da dajete i da gledate – vi ste uvek puni.

Osho

Ako uđete u vezu iz stanja usamljenosti, počečete da iskorišćavate drugu osobu. Partner će postati sredstvo za zadovoljavanje vaših potreba. Vi ćete služiti za zadovoljavanje tuđih potreba, a drugi će služiti za zadovoljavanje vaših. Niko ne treba da bude sredstvo. Svako je zaslužio kraljevski tretman. Niko ne treba da ispunjava ničija očekivanja. Svako je na ovom svetu samo zato da bi bio to što jeste. Svaki put kada iz stanja usamljenosti prelazite u vezu, ta veza je već na klimavim nogama, od samog početka. Pre nego što je i počela, već se zaljuljala. To dete biće mrtvorođenče. Bićete sve nezadovoljniji takvom vezom. Ne zaboravite, ako počinjete vezu samo da ne biste bili usamljeni, druga osoba takođe počinje vezu iz istih razloga, jer usamljeni ljudi privlače isključivo usamljenike. Oni koji su zadovoljni i sami nikad neće poželeti nekoga ko je zavisan i usamljen jer bi to bilo daleko ispod njegovog nivoa. U najboljem slučaju, bilo bi to sažaljenje, a ne ljubav. Osoba na vrhuncu svoje samoće može da bude privučena samo svojoj vrsti. Kad god ste usamljeni, spojićete se samo sa usamljenom osobom, naći ćete sopstveni odraz u njoj. Srešće se dva prosjaka, dva očajnika. Kad se dva očajnika sretnu, neće dostići sreću, već će duplirati nezadovoljstrvo. I jedno i drugo postaće još usamljeni jer iz usamljenosti ne mogu da stvore ništa drugo.
Prvo budite sami. Uživajte u sebi. Zavolite sebe. Budite toliko srećni da vam neće biti važno da li je neko tu ili nije. Ispunjeni ste. Zadovoljni. Nema veze ako vam niko ne zakuca na vrata – ništa vam ne nedostaje. Ne čekate nikoga da vam pokuca. Kod kuće ste. Ako neko dođe, odlično. Ako ne dođe – i to je odlično. Tek tada uđite u vezu. Sada već koračate kao car, a ne kao prosjak. Uđite kroz vezu kao car, a ne kao prosjak.
Osoba koja je spoznala samoću uvek će prepoznati sebi sličnog. Sličan se sličnom raduje. Kad se sretnu dva gospodara, njihova se sreća duplira. Nastaje slavlje. Gospodari ne iskorišćavaju. Oni dele. Ne iskorišćavaju jedno drugo. Naprotiv, oni se sjedinjuju i uživaju u svemu što ih okružuje.
Osho

Dolazimo na svet praznih ruku i odlazimo sa ovog sveta praznih ruku. Zašto bismo prisvajali nešto u međuvremenu?Svi nam govore: uzmi, dominiraj, zgrabi više od ostalih, bez obzira na to da li je reč o materijalnim ili duhovnim vrednostima, jer nije važno čime trgujete – novčićima sa ovog ili onog sveta.
Morate biti pametni, inače će vas neko iskoristiti. Ne dozvolite da vas iko iskoristi – to je poruka koju ste majčinim mlekom posisali. Škola, fakultet, univerzitet temelje se na ideji o takmičenju.
Pravo obrazovanje neće vas pripremati za takmičenje, već za saradnju. Neće vas pripremati za borbu. Učiće vas da budete kreativni, puni ljubavi, blaženi... Učiće vas da ne poredite sebe sa drugima. Neće vas učiti da se zadovoljavate isključivo prvim mestom – to je čista glupost. Na putu do prvog mesta postaćete nesrećni. Prvo mesto pretplaćeno je na nezadovoljstvo.
Osho

Usamljenost je negativno stanje uma. Samoća je pozitivno. Nijedan pojam nema mnogo veze sa značenjima navedenim u rečniku. U rečniku su usamljenost i samoća sinonimi – u životu nisu. Usamljenost osećate kad vam neko nedostaje. Samoća je stanje uma u kome se radujete sami sa sobom. Usamljenost je nezadovoljstvo. Samoća je blaženstvo. Usamljenost je brižna, tužna, želi nekoga. Samoća je duboko ispunjenje, zadovoljstvo, sreća, slavlje. Kad ste usamljeni, niste centar, a kad ste sami – jeste. Samoća je divna, elegantna, graciozna. Ona predstavlja vrhunac zadovoljstva. Usamljenost je prosjačka, idete okolo i prosite nečije društvo. Nema ničeg gracioznog u usamljenosti. Ružna je. Usamljenost je zavisnost, a samoća je čista nezavisnost. Čovek se oseća kao kompletno biće, kao ceo svet, kao egzistencija.
Osho

Možete da slikate na dva načina. Prvi način je da se takmičite s drugim slikarima ako hoćete da postanete najbolji slikar na svetu, ako hoćete da postanete kao Pikaso ili Van Gog. Slike će vam biti osrednje jer vam um neće biti obuzet umetnošću i slikanjem, već prestižom. Ne uživate u slikanju, ono vam je samo odskočna daska. Sve što radite radite zbog ega, a da biste zaista bili slikar, morate potpuno zaboraviti sebe. Tek tada egzistencija može slobodno da proteče kroz vas. Tek tada se možete koristiti kistovima i prstima kao sredstvom. Tek tada možete stvoriti nešto uzvišeno.
Prava lepota ne može nastati iz vaših ruku, već samo kroz vaše ruke. Egzistencija teče, a vi ste samo prolaz. Omogućavate da se tok ostvari, ne sprečavate ga – to je sve.
Ako vas zanima samo rezultat, na primer hoćete da se proslavite, da postanete najbolji slikar na svetu, da porazite sve druge slikare – znači da vas slikanje ne zanima. Slikanje vam je na drugom mestu. Naravno, sa takvim stavom prema umetnosti ne možete stvoriti ništa originalno, rad će vam biti običan.
Ego ne može doneti na svet ništa izuzetno. Izuzetno dolazi samo kroz stanje u kome nema ega. Isti je slučaj s muzičarem, pesnikom i plesačem. Isti je slučaj sa svima.
Osho

Društveno uređenje je veoma staro,i čitava ga prošlost potpomaže,i kad se beba rodi,potpuno je nemoguće očekivati da se novorođeni čovjek neće zaraziti svim vrstama neuroza.Zdravlje je jednostavno neodrživo,jer okolina je luda,a ona će svakoga prisiljavati da se "ne izdvaja".Oni će uništiti ljudsku slobodu,stvarajući u čovjeku utisak da je pogrešan.Ako povjeruje,gotov je-jer onda dolazi do samoosuđivanja,griže savjesti-i vi vremenom počinjete da se sasvim iskreno mrzite.A zapamtite:ako sebe mrzite,onda niste u stanju da volite druge.kako voljeti drugog dok sebe mrziš?
Osho

Misao je znak neznanja.U znanju nema misli;tamo je direktna vizija.Staza misli nikada vas neće odvesti do znanja.Svjesnost,sloboda od misli,je vrata do znanja.Znanje nije dostignuće,ono je otkriće.Mi ga ne moramo postići,mi ga moramo otkriti.Ono je sveprisutno u nama.Mi ga moramo iskopati kao što kopamo bunar.Izvori svježe vode leže duboko zakopani ispod zemlje,ispod stijena i kamenja.Čim su oni odstranjeni izvor će prsnuti u vis.Ja vidim hrpe kamenja i stijene misli kako leže na izvorištu znanja.Čim su one odstranjene imati ćemo neprekinuti tok svjesnosti.Iskopajte bunar u sebi.
Osho(Savršeni put)

Živite u radosti, živite u ljubavi... Onaj koji živi u radosti, prirodno, živi u ljubavi. Ljubav je miris cveta koji se zove radost. Ona je unutra. Ne može sva radost biti u vama. Ne biste imali gde da je smestite. Ima previše radosti. Ako pokušate da zadržite svu radost za sebe, osetićete bol. Radost može biti toliko velika da je morate podeliti, inače će vas razboleti.
Radost se mora deliti. Rasterećujete se deleći je. Nalazite nove izvore u sebi, nove tokove. Deljenje radosti je ljubav. Morate zapamtiti najvažnije: ako niste dostigli radost, nećete moći da volite. Milioni ljudi pokušavaju da vole iako nisu dostigli radost. Hoće ljubav, a ne znaju šta je radost. Njihova ljubav je šuplja, prazna, besmislena; donosi im tugu, očaj, bes; pravi im pakao. Ne možete se zaljubiti ako nemate radosti. Nemate šta da date jer ste i sami prosjaci. Prvo morate postati kraljevi, a radost će vas krunisati.
Osho

Pitate me: „Zašto uvek maštam o budućnosti?” Maštate o budućnosti zato što još niste okusili sadašnjost. Okusite je. Odredite nekoliko očaravajućih trenutaka. Gledajte drveće. Pretvorite se u oko. Ako slušate ptice, pretvorite se u uho. Omogućite im da vam dirnu najdublje jezgro. Dok sedite na plaži i slušate huk talasa, sjedinite se sa... jer huk talasa nema prošlost, ni budućnost. Ako uspete da se usaglasite sa njima, postaćete divlji huk. Zagrlite drvo i opustite se. Osetite kako njegovi zeleni oblici teku vašim venama. Ispružite se na pesku, zaboravite svet, stopite se s peskom, sa njegovom vlagom, hladnoćom, osetite kako vas vlaga zasićuje. Idite na reku. Plivajte sa njom. Neka reka pliva s vama. Prskajte oko sebe. Postanite kapljica. Radite sve što poželite. U svemu uživajte svim svojim bićem. U tim trenucima raspršiće se i prošlost i budućnost. Osetićete da ste ovde i sada.
Osho

Kako da nađete radost? Oslobodite se ambicije – ona je prepreka. Ambicija je hrana za ego: „Hoću da budem to i to – hoću više novca, više moći, više prestiža!” Setite se: „Pobednik seje mržnju jer pobeđeni pati. Zaboravite na pobede i poraze i naćićete radost”. Ako hoćete da nađete radost, zaboravite na pobede i poraze. Život je igra. Igrajte divno, zaboravite na pobede i poraze.
Pravi sportski duh nema veze s pobedom i porazima. Pravi sportista ne brine o tome. Uživa u igri. To je pravi igrač – onaj koji uživa u igri. Ako igrate samo da biste pobedili, igraćete napeto, nervozno. Više će vas zanimati rezultat nego radost igre i uživanje. Tako se ne živi na ovom svetu.
Živite bez ikakve prestave o tome šta će se dogoditi. Nije bitno da li ćete biti pobednik ili gubitnik. Smrt uzima i jedne i druge. Nije važno da li ćete pobediti ili izgubiti. Važno je samo jedno – uvek je i bilo – kako ste igrali igru. Jeste li uživali u igri? Ako ste uživali, svaki vaš trenutak biće čista radost.
Osho

Prazni ste došli, ali ne potpuno prazni: došli ste ispunjeni željama. Prazni ćete i otići, ali ne do kraja: ispunjenost željama će da preživi. Ali, želje su snovi, i vi, i pored njih, ostajete prazni. Ničeg supstancijalnog nema u njima. Rodite se šuplji, a onda sakupljate bezvezne stvari ovoga sveta, priglupo verujući da će vas one usrećiti, da će vam doneti zadovoljstvo. No, bilo kako bilo, ostajete prazni. Smrt uništava sve bez razlike, i opet morate u grob, ponovo prazni – kao na početku.
Do kog zaključka sve to dovodi? Šta je to što postižete kroz sopstvene živote? Dostižete samo sažaljenje jednog Bude, dolazite do Isusovog saosećanja. Ljudi su slepi – zašto? U čemu je njihovo slepilo? To ne znači da nisu lukavi, pametni – čak, reklo bi se da su pametniji nego što je to nužno, i izgleda da je taj višak nešto pogubno po njih. Zaista su pametni, prepredeni, bistri. No, problem je u tome što misle da su mudri. Nije istina da oni ne mogu da vide – mogu, ali vide samo ono što pripada ovom svetu. Srca su im slepa – u njihovim grudima srce ima sklopljenje kapke.
Možeš li videti srcem? Da li si išta spazio kroz te unutrašnje oči? Možda si mnogo puta pomislio: „Jutro je divno”, pa ti je to stvorilo utisak da vidiš srcem. Ne! Možda samo ponavljaš tuđe ideje. Jesi li ikada shvatio da je jutro zaista divno – ovo jutro, pojava koja se dešava ovde? Ili samo brbljaš o onome što si čuo od ko zna koga?
Došli ste, recimo, do nekog cveta – jeste li? Da li vam je on ijedanput dotakao srce? Da li je taj cvet ikada uhvatio korena u najdubljem sloju vašeg bića? Ili ga samo pogledate i promrmljate: „Dobar je, baš lep, divan”? Sve su to samo mrtve reči, leševi sastavljeni od slova, i ništa od toga ne dolazi iz srca. Iz njega ne dopire nijedna reč. Iz srca dolaze osećanja, a reči iz uma. Ali, mi smo slepi u srcu. Zašto? Zato što je rizik povesti se za srcem.
Upravo stoga, nikom nije dopušteno da srcem sagledava svet oko sebe. Roditelji su se pobrinuli za to – da živite u glavi što dalje od tog opasnog vodiča u grudima, jer srce vam može doneti samo neuspeh u spoljašnjem svetu. No, ako ne omanete spolja, nikad se u vama neće probuditi želja za onim svetom.
Glava je za uspeh u ovom običnom svetu. Ona je lukava, „pametna”, što bi se reklo, i zato svaka škola teži da čoveka poduči kako da se zbije u glavi, kako da bude samo tu i nigde drugde. Svi „glavati” osvajaju zlatne medalje, kite se lovorikama, jer su uspešni, ali, ponavljam, samo u područjima ovog sveta.
Ali čovek koji sledi srce jednostavno će propasti, jer neće moći da iskorišćava druge. Ljubav ne može da eksploatiše, čovek srca nije u stanju da bude bedni manipulant – on će deliti, poklanjati, i uvek će pre davati nego uzimati, grabiti, otimati.
Propašće, jer je toliko istinit da vas ne može prevariti. Biće iskren i častan, istinit, ali sve te osobine učiniće ga strancem za ovaj svet, pošto u ovom svetu uspevaju samo oni koji su lukavi, licemerni, bedni. Zbog toga sve porodice brinu samo jednu brigu: pre nego što dete zakorači van doma, srce mora da mu se oslepi – bilo kako, bilo čime.
Osho