Rumi

The minute I heard my first love story,
I started looking for you, not knowing
how blind that was.

Lovers don't finally meet somewhere,
they're in each other all along.

Love is from the infinite, and will remain until eternity.
The seeker of love escapes the chains of birth and death.
Tomorrow, when resurrection comes,
The heart that is not in love will fail the test.

When I am with you, we stay up all night,
When you're not here, I can't get to sleep.
Praise God for these two insomnias!
And the difference between them.

I have phrases and whole pages memorized,
but nothing can be told of love.
You must wait until you and I
are living together.
In the conversation we'll have
then...be patient...then.

When the sweet glance of my true love caught my eyes,
Like alchemy, it transformed my copper-like soul.
I searched for Him with a thousand hands,
He stretched out His arms and clutched my feet.

With the Beloved's water of life, no illness remains
In the Beloved's rose garden of union, no thorn remains.
They say there is a window from one heart to another
How can there be a window where no wall remains?

There is a smile and a gentleness
inside. When I learned the name

and address of that, I went to where
you sell perfume. I begged you not

to trouble me so with longing. Come
out and play! Flirt more naturally.

Teach me how to kiss. On the ground
a spread blanket, flame that's caught

and burning well, cumin seeds browning,
I am inside all of this with my soul.

Let the lover be disgraceful, crazy,
absentminded. Someone sober
will worry about things going badly.
Let the lover be.

When it's cold and raining,
you are more beautiful.

And the snow brings me
even closer to your lips.

The inner secret, that which was never born,
you are that freshness, and I am with you now.

I can't explain the goings,
or the comings. You enter suddenly,

and I am nowhere again.
Inside the majesty.

When you find yourself with the Beloved, embracing for
one breath,
In that moment you will find your true destiny.
Alas, don't spoil this precious moment
Moments like this are very, very rare.

Your love lifts my soul from the body to the sky
And you lift me up out of the two worlds.
I want your sun to reach my raindrops,
So your heat can raise my soul upward like a cloud.

Some Kiss We Want

There is some kiss we want with
our whole lives, the touch of

spirit on the body. Seawater
begs the pearl to break its shell.

And the lily, how passionately
it needs some wild darling! At

night, I open the window and ask
the moon to come and press its

face against mine. Breathe into
me. Close the language- door and

open the love window. The moon
won't use the door, only the window.

DŽELALUDIN RUMI


Jedino Sve

prepevao Aleksandar Đusić
sa Aleksandrom Ljubišom


Rumijev život, delo, poruke*

»Tiho sam zaječao, i svetom će se još stotinama vekova razlegati moj vapaj. Svet će se
okretati oko osovine moje jadikovke.« (Divan, 562:7)

» Razum je nemoćan u izražavanju Ljubavi. Jedino je Ljubav sposobna da obelodani
istinu o Ljubavi i o stanju Zaljubljenika. Put naših proroka je put Istine. Ako hoćeš da živiš,
umri u Ljubavi; umri u Ljubavi ako želiš da ostaneš u životu.«


* * *
Ime Mevlana Dželaludin Rumi znači Ljubav i ushićeni let u beskrajnost. Rumi je jedan
od velikih duhovnih učitelja i pesničkih genija čovečanstva, i bio je začetnik Mavlavi
sufijskog reda, vodećeg islamskog mističkog bratstva.
Rumi je rođen 30. septembra 1207. godine, u Balku, u Avganistanu, koji je tada bio deo
Persijskog carstva. Potiče iz porodice učenih teologa. Pobegavši pred mongolskom najezdom
i razaranjem, Rumi i njegova porodica proputovali su mnoge muslimanske zemlje, obavili
hodočašće u Meku i na kraju se, negde između 1215. i 1220. nastanili u Konji, u Anadoliji,
koja je tada bila deo Seldžučkog carstva. Naziv Rumi znači ''iz rimske Anadolije'' (u
dijalekatskom arapskom pridev rumi još i danas se odnosi na ono što je zapadnjačko ili nestarosedelačko).
Njegov otac Bahaudin Valad, sem što je bio teolog, bio je i pravnik i mistik
nepoznate loze. Njegov Marif, zbirka beleški, zapažanja u obliku dnevnika, propovedi i
neobičnih izveštaja o vizionarskim iskustvima, šokirao je većinu konvencionalno učenih ljudi
koji su pokušali da ga razumeju.

http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/RUMI.pdf

Zato što ne mogu spavati
Ja sklapam muziku po noći.
Ja sam uznemiren onime
čije lice ima boju proljetnog cvijeća.
Ja nemam niti sna niti strpljenja,
niti dobre reputacije niti sramote.


Hiljadu ogrtača mudrosti je nestalo.
Svi moji dobri maniri su odbjegli hiljadu milja.
Srce i um su ostavljeni ljuti jedno na drugo.
Zvijezde i mjesec su zavidni jedni drugima.
Zbog ove otuđenosti materijalni kosmos
se sve više skuplja i steže.
Mjesec kaže, "Koliko dugo ću ja biti bez sunca?"
Bez dragulja Ljubavi u meni,
neka se pazar moje egzistencije uništi kamen po kamen.

O Ljubavi, Ti koji si pozivan s hiljadu imena,
Ti koji znaš kako da uspeš vino
u čašicu tijela,
Ti koji daješ rod hiljadama uroda,
Ti koji si bez lica ali imaš hiljadu lica,

O Ljubavi, Ti koji oblikuješ lica
Turaka, Europljana, i Zanzibaraca,
daj mi čašicu iz Tvoje flaše,
ili šaku kanabisa s Tvoje Grane.
Ukloni koru još jednom.
Mi ćemo vidjeti hiljadu gazda ničice na poklonu,
i krug ekstatičnih svirača će svirati.
Onda će ovisnik biti oslobođen požude.
te biti proživljen,
i stajati u strahopoštovanju do Sudnjeg Dana.

Iz daleka je došao jedan drug Jusuf-pejgamberu,
i bio njegov gost.
Oni su se poznavali još od djetinstva,
njihovo se prijateljstvo zasnovalo još na jastuku (kad su bili mali).
...
Jusuf pita svog prijatelja:
„Kakav si mi dar donio, o prijatelju?“
Doći prijatelju u posjetu bez dara
isto kao otići u mlin bez žita.
Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima:
Kakav ste dar pripremili za ovaj susret?
Došli ste pojedinačno i bez ičega,
isto onako kao kad ste se rodili.
...
„Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?“, upita Jusuf.
Ovaj se zastidje i poče jadikovati.
„Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti,
šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe.
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik,
ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?!
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir,
ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo.
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru,
jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne.
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo,
da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica.
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica,
o ti, koji si kao nebeska svjetiljka.
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš,
kad vidiš na njemu svoje lijepo lice.“
...

GAZEL O SMRTI


Kad preselim, kad moj tabut,

svakom, da sam mrtav, zbori,

ne mislite da me tuga

za svijetom ovim mori!



Nek ne cvili za mnom niko,

nek ne kaže:"Šteta, šteta",

jer je šteta bit šejtanov,

pa ić' tamo, gdje se gori!



Na dženazi mojoj nek se

ne tuguje zbog rastanka

jer baš tada dušom mojom

sreća sastanka žubori.



Kad me spuste u grob, niko

nek ne kaže:"Sasvim nesta!"

jer društvima dženetlija

grob-samo paravan tvori!



Kada vidiš da me spuste,

smatraj da me tada dižu.

Zar na nebu sunce, mjesec,

kada zađe manje gori?



Ti sve misliš to je suton,

Ne, svitanje to je pravo,

jer spuštanjem tijela u grob,

radi se o duše zori.



Koje sjeme ne proklija,

kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proživljenje

da mi dušu sumnja mori?



Iz bunara izvadi se

potopljena kofa puna.

Stog ne plače duh Jusufov

dok se tijelo s jamom bori.



Kad zatvoriš jedan otvor,

tad se drugi sam otvara.

Pa nek se zbog moje smrti

ni riječ tuge ne prozbori!

Zaljubljenik ako si ljubavi, tražiš li ljubav pravu,
britke se sablje hvati, prereži grlo sramu.

Znaj da je ugled golema brana na Putu,
dobronamjerne ovo su riječi, pusti da srce ti ganu

Šta drugo bijahu hiljade ludosti što počini Medžnun,
nego hiljade ljubavnih zamki za njegovu draganu

Nekad bi trgao odjeću svoju, nekad bježao u planine
katkad i otrov ispijao, težeći tako nepostojanju

Lovinu mnogu pauk u svoje slabe mreže hvata,
u zamke Svevišnjeg Gospodara pomisli kakvi ulovi stanu

Kad ljubav bješe ono što licu Lejlinu vrijednost dade,
„U noći On prenese roba svoga“, šta reći o takvom stanju?!

Zar nisi nikad čitao stihove o Vaisi i Raminu?
Vamiku i Azri zar ne ču priču stoput ispričanu?

Odjeću zagrćeš, strah te da ju ne smoči voda,
a hiljadu puta zaronit u more htio bi da si u stanju

Put ljubavi same je poniznost i pijanstvo,
jer bujica se niz brdo spušta, zar potok teče uzastranu!

U prstenu zaljubljenih poput dragulja budi,
a svaki dragulj Tvoj je sluga, o moj Gospodaru

Ova je zemlja prašna, tako, sluškinja nebesima,
a tijelo ljudsko sluga je duhu sa kojim je u paru

A zar pamet nije u stvari dobročinitelj tijelu?!
zar vezi između Zemlje i neba možeš naći mahanu?!

Ne možeš doboš pod ćilim skriti, pa po njem sinko udarati
razvij svoj bajrak, ako si vitez, tamo u polju ravnu

Uhom duše osluhni jauke onih što čeznu,
bezbroj se vapaja diže zelenom svodu slavnu

Kad se odjeće svoje, opijen ljubavlju, riješiš,
vidjet ćeš: nebo slavi, Orion zbunjen stanu

Gledaj kako zbog ljubavi čitav svijet se uskomeša,
dok se nada onome počistoti znanu

Kada sunce grane nema mjesta za tminu,
dobrostivost kad se rastre nema mjesta žalovanju

Zaćutao sam, ti zbori, o dušo dušine duše,
žudeći za Tvojim licem i prah sklon je umovanju

Pocetak Mesnevije
Naj name

l

Slusaj ovaj naj, sta prica, kazuje,
Na rastanke on se zali, tuguje.

"Iz Najistana otkad me ustrgose,
Zbog mog placa, musko, zensko, uzdise.

Trazim srce, rastancima ranjeno,
Svoju ceznju da mu kazem opsirno.

Od svog korjena daleko ko padne,
Trazi casak da se vrati, sastane.

a u svakom drustvu jadim, tugujem,
I postadoh sudrug dobrom i losem.

Svak po sebi misli da on drug je moj,
Al' ne trazi da zna tajne i bol moj.

Moja tajna i plac nisu daleko,
Al' tog svjetla ne zna uho ni oko.

Dusa nije skrivena pred tijelom,
Al dusa, ne da se vidjet nikom !" :-D

Glas naja je vatra, vjetar to nije,
Te vatre ko nema, nek' ga nije !

Vatra ljubavi je u naj upala,
A u picu ta je vatra provrela.

Naj je drug svakom ko je bez druga,
Tonovima zastore nam on trga.

K'o naj otrov i lijek ko vidje ?
Razgovor i ceznju, ko naj, ko vidje ?

Naj o putu punom krvi govori,
O ljubavi Medzunovoj on zbori.

Ova pamet tudjinac za ljubav je !
Musterija jezika nam, uho je.

Zbog briga nam dani zalud prodjose,
Saputnik sa vatrom oni postase.

Sto prolaze dani, nije zaliti
Ti ostani Boze, Jedini, Cisti !

Osim ribe, svak' se zasiti vode,
Bez hrane svako dan sporo provede.

Ko je sirov, ne zna sta je peceni,
Pa Ves - Selam, govor ovaj prekini


ll

Presijeci veze, budi slobodan ! ( ehehheeej... )
Zlatu i srebru, dokle ces biti rob ?

Kad bi more sa testijom crpao,
Za jedan dan nafaku ces uzati !

Oko pohlepnika - neces napuniti !
Jedan biser, skoljki dosta, puna je !

Ko razdere kosulju iz ljubavi,
Od pohlepe i od mana taj je cist !

O ljubavi nasa lijepa, voljena,
Ti si lijek svim nasim bolestima !

I oholom, umisljenom ti si lijek,
Ti si nama Platon, ti si nas Galen !

Tijelo od zemlje do neba se uzdigne,
Od ljubavi i planina zaplese !

Sinaj - Gori, ljubav dusa postade,
Sinaj pijan, Musa pao, zanesen !

Ah, da usta imaju mi sudruga,
K'o naj bih o ljubavi pricao.

Ko odvojen bude od svog sudruga,
On je bez jezika, sto kajdi da zna !

Kada ruzi vrijeme bude i prodje,
Ne dolazi slavuj da pjesmu pjeva !

Sve je masuk, zastor samo asik je !
Ziv je masuk, asik nije, mrtav je !

Uzvracanja u ljubavi ko nema,
Kao ptica bez krila je, tesko mu !

Kako ja znam naprijed i nazad,
Ako svjetla nije mi od drage ?!

Ljubav trazi da se ovo iskaze !
Ogledalo bez refleksije, kakvo je !?!

Ako sliku ogledalo ne daje,
Pala mu je prasina po licu Znaj !

JA SAM BIO ONOG DANA



Ja sam bio onog dana kad imena nije bilo

Niti znaka od kog bića što je tako što nosilo.

Mi smo dali ta imena i s imenom sve ostalo,

Onog dana kad „ja" i „mi" nije još ni postojalo.

Znakom pravog Bića posta vrh uvojka u Dragoga:

Do tog doba nije bilo tog uvojka kićenoga.

Ja sam redom sve hrišćane i krst dobro odmjerio,

Ali zalud oči trudih: On na krstu nije bio.

Ja se vrnuh do pagode i do starog hrama maga,

Ali ni u jednom od njih nije bilo Njemu traga.

Ja okrenuh kandaharu i heratskim vrhuncima,

Al' Ga i tu zalud gledah gore-dole

po klancima....


ad vidiš na njemu svoje lijepo lice.“





" I prijatelj izvuce ispod pazuha ogledalo,
i zabavise se obojica ogledajuci se u njemu.
Kad se ugledase u ogledalu, ona slika je nepostojanje,
nisi budala da smatra za ono sto nije da jest'.

Glad se ogleda u ljepoti hljeba,
Znamo sta gori kad vidimo plamen.
Kad u necem pronadjemo manjakvosti,
Onda znamo kako je lijepa savrsenost i potpunost.

Ako su ti haljine lijepe, po mjeri skrojene i sasivene,
To onda govori o majustorluku krojaca.
Mi dovucemo panj da ga obradi rezbar,
I onda znamo cijeniti njegov majstorluk.

Da bi se pokazala sposobnost jednog hirurga,
Potrebno je da neko prije toga slomi nogu.
Znacaj medicine cemo uvidjeti,
Tek onda kad bolest masovno i tesko zahara narodom.
Kad ne bi postojao obicni bakar,
Kako bi se znao znacja Alhemije.

Nase manjkavosti nam ukazuju kolika je Svemoc i Dobrota Bozija. ( Elhamdulillah )

Suprotnost se pokazuje sa suprotnoscu. Slast medovine se zna poslije ljutog sirceta.

Dok covjek ne upozna svoje manjkavosti, ne moze odjahati na konju prema savrsenstvima.

Nek' ne sedla konja i nek' ne jase prema Gospodaru, onaj ko misli za sebe da je potpun i savrsen covjek.

Ako imas razbora onda znaj da nema teze bolesti
nego misliti o sebi da si savrsen covjek.
Iz tvog oka treba da poteku krvave suze,
Dok izbacis iz svog oka begenisanje sebe.

Iblisova je bila bolest, sto je mislio da je bolji od Adema.
Ove bolesti ima kod svakog zivog covjeka.

Ko je zadovoljan sobom znaj da je on slomljen.
To je onda po vrhu voda, a ispod vode necist ( nedzaset )
Da se uvjeris da je gore voda, a dolje nedzaset,
Zamuti to dvoje, osjetices smrad.
U dubini nekih ljudi je nedzaset, a nama se pokazuju kao cisti,
Kao voda na vrhu.

Ljudima je potreban sejh-pir, koji zna put pun razboritosti.
Njemu se obrati, on poznaje individualitet u ljudi.

Pira cemo prepoznati po tome sto se on koristi znanjem koje dobija od Allaha.
Da je u covjeku ne znam kako jaka i snazna desnica,
On njome ne moze popraviti ulubljenja na sablji.

Idi ranaru ( sabljaru ) da ti popravi rane na sablji,
Neka ti On ponovo okuje sablju.
Po ranama covjeka kupe se muhe ipokriju je,
Da covjek ne vidi kako mu je pogana rana.

Muhe po rani su tvoje misli i tvoj imetak.
Rana je tvoja i na tebi je.
To je tvoje mracno shvatanje.

Ako ti berber stavi mehlem na ranu,
Ti ces se smiriti i rana ce ti zacijeliti.

Sad si ti ubijedjen da ti je mehlem pomogao, i da su ti rane prosle samo od mehlema.

Ti koristi mehlem i upotrijebi ga, ali znaj da te sam mehlem nije izlijecio."

Dođi, dođi, tko god da jesi,

bilo nevjernik, bilo da se moliš vatri.

Naša karavana nije karavana očaja.

I ako si hiljadu puta prekršio svoja obećanja,

dođi, dođi, i jos jednom dođi.

If love were only spiritual,
the practices of fasting and prayer would not exist.
The gifts of lovers to one another are,
in respect to love, nothing but forms;
yet, they testify
to invisible love.

Sretna su vremena kad sjedimo na divanu, ti i ja;
Dva lika i oblika dva, ali jedna duša, ti i ja.

Ljepota bašće, poj ptica, darivaju vodu života,
Kad se u tom vrtu pojavimo, ti i ja.

Zvijezde s neba spuštaju oči svoje prema nama,
Mjesecu mi duše pokazujemo, ti i ja.

Ja i ti, bez mene i bez tebe, sjedinjeni odvajkada,
Od zlih jezika sigurni, u ekstazi ti i ja.

Papagaji nebeski srca čupaju od zavisti,
Na nebesima na kojim se smiješimo ti i ja.

Ah, čudno je da u jednom kutu sjedimo ti i ja,
A ipak smo u Horasanu i Iraku, ti i ja.

Po uzdasima srca ljubav se poznaje,
No, to bolest nije k'o bolesti ostale.

Bolest ljubavi drugač'ja je od ostalih,
Ljubav je instrument tajni Allahovih!

Bila to ljubav vječna il' ljubav prolazna,
Na kraju nas ona vodi do Allaha.

Ma šta ja vama rekao o ljubavi,
Riječi se postidim kad se ona pojavi.

Mada riječi daju objašnjenja mnoga,
Ljubav bez riječi je jasnija od toga.

Mada pero, spretno, užurbano piše,
Kad do aška dođe ono rascjepi se ...

(Mesnevija)

Izašlo je Sunce Voljenog, po noći;
blista, i ne poznaje zalaska.
Ako dnevno sunce zalazi noću,
sunce naših srca to ne mož

Zulum koji vidis kod drugih ljudi, ima ga i kod tebe,
u tvojoj naravi. U njima gledaj sebe.

Tvoje bivstvovanje, licemjerje, zulum i nemarnost
pokazuje ti se na drugome kao refleks.

Ti si taj nasilnik i sebi cinis nasilje
na tebe ce pasti prokletstvo.

U sebi ne vidis lose stvari, inace, bio bi neprijatelj svojoj dusi
kod drugog sve to vidis i kritiziras.

Ne budi naivan i ne napadaj na druge
nego vidi sebe kao lava koji se je bacio na svoju sjenu.

Kada padnes u jamu losih cudi, onda ces vidjeti svoje greske
i saznat da nisi valjao.

Jer kad je lav pao u jamu, tek je onda saznao
da je to bila njegova sjena i udavio se.

Ko god nagriza zubima slabica
znaj da zakljucuje pogresno, kao onaj lav.

O ti koji vidis crni mladez na tudjem licu, to je tvoje crnilo,
nemoj se zavaravati.

Vjernici su jedan drugom ogledalo
tu vijest prenose Pejgamberi.

Ti si stavio pred oci plavu flasu i gledas kroz nju
sav svijet cini ti se plav.

Ako nisi corav, onda znaj da je to plavilo od flase
sebi to kazi, a ne drugome.

Ako vjernik ne bude gledao Bozijim nurom(svjetlom)
pa zar ce mu se pokazati gajb(nevidljivi svijet).

Posto ti gledas vatrom a ne svjetlom,
ti ne mozes raspoznati dobro od zla.

Dobro od loseg nisi razdvojio, ostao si nezainteresiran
i ne poznajes ni lose ni dobro.

O covjece koji si upao u brige i gorcine,
malo po malo gasi vatru i vracaj se svjetlu.

O Boze, prospi na nas cistu vodu,
pa da vatra koja przi postane svjetlo.

Morske vode su Tebi pokorne,
i voda i vatra je pod Tvojom komandom.

Ti ako hoces, vatra ce postati lijepa voda,
Ti ako hoces, voda ce postati kao vatra.

Ovo nase obracanje Tebi, i trazenje, Ti si nam udahnuo
molenje da se spasimo zuluma, to je od Tvoje dobrote.

Bez naseg trazenja, Ti si nam dao(udahnuo) da trazimo hidajet(pravi put)
otvori nam riznice svojih blagodati dobrote, o nas Boze!

Prvo su od Tebe plima i oseka došli u mene;
Inače, o Slavni, mirno bi bilo ovo moje more.

Iz istog izvora, iz kojeg si mi Ti dao ovu nedoumicu,
Isto tako milostivo iz mene ukloni smetenost ovu.

Ti me rastužuješ. Ah, pomozi mi,
O Ti, čije rastuživanje od muškaraca žene napravi.

Dokle ova tuga? O Gospodaru, nemoj me žalostiti!
Jedan put mi dodijeli, nemoj da deset puteva slijedim!

Ja sam kamila iscrpljena, a ledja mi je ranila
Moja volja slobodna, koja sliči na samar.

U jednom trenu, ova košara me jako preteže ovamo,
A u drugom trenu, ona košara vuče onamo.

Neka spadne s mene teret neuravnoteženi,
Kako bih mogao gledati pašnjak pobožnih.

Kao Ashabul-Kehf ću da pasem u voćnjaku Blagodati -
Ne kao oni budni, ne, u snu su oni.

Naginjaću se nadesno ili nalijevo,
Neću se kotrljati osim kao loptica, nesvojevoljno,

Pošto ćeš Ti, o Gospodaru Dana Sudnjeg,
Ili nadesno ili nalijevo da me okrećeš.

Stotinama hiljada godina ja lepršam nesvjesno,
Poput atoma u zraku, tamo-amo.

Mada sam zaboravio ono vrijeme i stanje,
Seoba u snu priziva ih u moje sjećanje.

Bježim s ovog četverokrakog križa
I iz ovog odmarališta iskačem u pašnjak ruha.

O Gospodaru, od dojilje, Sna,
Ja mlijeko sisam iz onih mojih prošlih dana.

Cijeli svijet od volje slobodne i samopostojanja bježi
Prema svojoj opijenoj strani.

Da bi se od razboritosti oslobodili bar na trenutak,
Oni na sebe stavljaju sramotu vina i pjesništva.

Svi znaju da je zamka ovo postojanje,
Da su voljna misao i sjećanje džehennem.

Oni iz sebe samih bježe u nepostojanje sebe
Kroz opijenost ili veliku zauzetost, o upućeni čovječe.

Iz tog stanja nebitka Ti dušu nazad vučeš
Jer je ona u nesvjesnost ušla bez naredbe Tvoje.

Ni džinnima ni ljudima nije dato
Da prodru kroz zatvor predjela svijeta privremenog.

Nema prodora kroz šupljine najviših nebesa,
Osim uz moć Uputstva.

Nema uputstva, osim uz moć koja ruh pobožni čuva
Od čuvara spaljujućih meteora.

Nikome nema prijema, sve dok se ne poništi,
U prijemnu odaju Veličanstvenosti.

Koje je sredstvo za uspeće na Nebesa?
Ovo nepostojanje. Nepostojanje je vjera i vjerovanje ašika.

Iz ponižavanja sebe, na putu Aška,
Ogrtač krzneni i opanak postali su mihrab za Ajaza.

Čak i tada ga je volio car
I bio je divan i lijep i izvana i iznutra -

Jer je svake bahatosti, razmetanja ili zlobe bio lišen,
A lice njegovo bilo je ogledalo ljepote careve -

Jer je bio vrlo daleko od svog postojanja,
Pa je kraj poslova njegovih bio hvale vrijedan.

Strpljivost Ajazova bila je sve postojanija
Pošto je on, bojeći se bahatosti, preduzimao mjere opreza.

On je bio pročišćen, pa je onda došao
I bahatost i sebičnost je po vratu udario.

On je ovako radio s ciljem da bi druge uputio
Ili zbog nekog pravila mudrosti, koje je od straha daleko;

Ili mu je pružalo zadovoljstvo gledanje tih opanaka,
Jer je postojanje kapak protiv povjetarca nepostojanja,

Da bi se grobnica, na nepostojanju izgradena, mogla otvoriti,
I da bi on povjetarac krijeposti i života mogao osjetiti.

Blagostanje, bogatstvo i svilena odjeća stajališta putnika
Lanci su za lahkonogoga ruha.

Ruh ugleda lanac zlatni i bude prevaren:
On ostane u rupi tamnice, daleko od ravnice otvorene.

Dunjalučka pojava je Džennet, a u stvarnosti je Džehennem;
On je zmija puna otrova, mada ima lik ljepotice rumene.

Mada vatra Džehennemska mu'minu ne šteti,
Ipak je bolje to mjesto napustiti.

Mada Džehennem svoja mučenja drži daleko od njeg,
Ipak, u svakom slučaju, za njega je bolji Džennet.

O vi, manjkavi, čuvajte se one s rumenim licem,
Koja u vrijeme polnog odnosa postane kao džehennem.

Ovaj svijet je zatvor za vaše duše. O ljudi! Idite tamo, na drugu stranu, tamo je veliko izletište, polje slobode. Ovaj svijet ima granice, a onaj tamo, nema. Slike i likovi - to je zastor onih velikih značenja. Sto hiljada Faraonovih pušaka polomilo se pred Musaovim drvenim štapom.
Sto hiljada Galenovih lijekova, pred Isaom kad jednom udahne, nisu vrijedili ništa.
Sto hiljada raznih zbirki pjesama, palo je pred riječima jednoga Ummije (Nepismenog).
---

Svaku noć, duše se oslobode iz kafeza i postaju slobodne. Nema ni sudije ni osudenog. Osudenici u zatvorima, u snu u noći, ne osjećaju zatvor. Vlastodršci, takoder, u snu ne osjećaju vlast.
U snu nema brige o dobitku i gubitku, i nema fantazija, o ovoj ženi ili o onome muškarcu. Stanje dobrih poznavalaca (arif-gnostik) ovako je i kad su budni. Bog je rekao za njih: "Oni su u snu, nemoj da te plaše"! Oni su odsutni od ovosvjetskih zbivanja kao mi u snu. Oni su kao olovke u Božijoj ruci.
Ko god u pisanju ne vidi ruku, on misli da je pismo djelo pera, a ne djelo ruke.
---

Zdravlje vanjskih osjetila je ovisno o zdravlju tijela, a unutrašnjih o narušavanju tijela.
Put duše, općenito, narušava tijelo, ali ga kasnije čini trajnim. Da pronademo zakopano blago porušimo staru kuću, ali kad nademo blago, sagradimo novu kuću.
Sretna i blažena je ona duša koja za zamišljenu ljubav žrtvuje kuću, imovinu i imetke. Prvo iscrpamo vodu iz bunara, pa onda očistimo bunar. Poslije toga pojavi se pitka bistra voda.
Raspori se koža i razastre, a onda se ostružu dlake. Tako se onda dobije nova koža za obrt.
---

Ti imaš želju, ali treba da imaš i mjeru. Snopom slame ne može se podići planina. Sunce daje svjetlo cijelome svijetu, ali, kada bi se malo više približilo, sve bi spržilo.
---

Pamet je u tumačenju ljubavi kao magarac u blatu. O ljubavi i zaljubljenim može govoriti samo ljubav.
Da postoji Sunce, dokaz je Sunce. Ako ćeš za to tražiti dokaz, ne okreći se od Sunca. Sjena je znak da postoji Sunce. Sunce duže svakog časa daje svjetlo duše. Sjena nam donosi san, kao noćne priče (semer). Ali, kad se pojavi Sunce, prepolovi se Mjesec. (Svjetlo mu se ne vidi)
Ne postoji na svijetu Tudinac (garib) kao što je Sunce. Sunce duše je vječno, za njega nema jučer.

Mi smo poput mlina, a srce zrno kukuruza,
Zar mlin poznaje svrhu okretanja toga?

Tijelo naše kamen je, a voda mis'o njegova,
Kamen kaže - šta tok nosi samo voda zna.

Voda veli - o tajni ovoj pitaj mlinara,
On me spušta sa visina, on bit moju zna.

Mlinar kaže - o ti što za hljebom žudiš,
Ak' se točak ne okreće neće biti ni brašna.

Mnoga mudrost leži u procesu ovom,
Ušuti, o tajni ovoj pitaj ti Allaha.

Dvojnost sam napustio, oba svijeta sjedinio,
Jednog tražim, Jednog znam, Jednog vidim, Jednog sanjam.

Hu je evel, Hu je ahir, Hu je zahir, Hu je batin!
Ne znam ništa osim Hu, nema nikog osim Hu!

Na dan smrti ,kad moj tabut da sam mrtav kaže svima,
ne pomisli u srcu mome za prašnim svijetom tuge da ima.

Ne plači zamnom i ne rkaži:"Oh,žalosti!Vaj, žalosti!"
žaliti za onim treba ko plijen bude šejtanima.

Ne kaži da rastanak je kad ponesu tijelo moje,
jer tek tada stiže vrijeme žuđenijem sastancima.

Kad mi tijelo u grob spuste nemoj tada:"Zbogom!"reći,
grob je ovom svijetu zastor pred rajskijem vrtovima.

Crnom zemljom kad me zaspu ne pomisli da me nema,
Sunce,Mjesec zar nestaju sa njihovim zalascima.

Misliš smrt je utrnuće,a svitanje to je pravo,
kada tijela grob zarobi,duše smatraj slobodnima.

Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci?
zar u sjeme čovjekovo sumnji,onda,mjesta ima?!

Zar vedro vodom ne napuniš kada ga u bunar baciš?
U Jusufov bunar upada duša;gdje je tu razlog jadanjima?

Zato bolje je zatvori usta,a na lice osmjeh stavi,
jer zbog čega ovdje plačeš tamo je povod radostima.

"pred zidine duše ti stavit' ćeš stražu od sumnje i straja
da se nikad više ovakva ljubav ne ponavlja...
nikad više..."

Postoje dvije vrste pameti: jedna je naučena,
kao što dijete u školi pamti činjenice i pojmove
iz knjiga i iz onoga što učitelj kaže,
skupljajući podatke iz klasičnih nauka
kao i iz novih.
Sa takvom pameću napreduješ u svijetu.
Svrstavaš se ispred ili iza drugih
s obzirom na svoju sposobnost zadržavanja
podataka. Sa tom pameću švrljaš
po oblastima znanja i izvan njih, dodajući sve više
recki u svoju bilježnicu.

Postoji i druga vrsta zapisa, ona
koja je uveliko završena i sačuvana u tebi.
Opruga koja upravo iskače iz kutije. Čilost
u središtu grudi. Ta druga pamet
ne žuti i ne zaustavlja se. Pokretljiva je,
ali se ne kreće spolja ka unutra
kroz vodovodne cijevi obrazovanja.
Ovo drugo znanje je izvor
unutar tebe, koji izbija napolje.

Nema potpunije ljubavi od one bez objekta,
nema rada koji više ispunjava od onog bez svrhe.
Kad bi se mogao manuti podvala i dovitljivosti,
bila bi to najdovitljivija podvala!

Tako sam sitan da me se jedva može vidjeti.
Kako ova ogromna ljubav može da stane u mene?
Pogledaj svoje oči. Male su,
ali vide izvanredno velike stvari.

Živio sam na ivici ludila
želeći da saznam razloge,
stalno kucao na vrata. A kad se otvoriše,
ispostavi se da sam kucao iznutra!

"Dok oblak ne proplače, kako vrt da procvjeta?
Dok čedo ne zaplače, kako mlijeko da poteče?
Novorođenče zna da će plačem dozvati dojilju.
Ali Dojilja svih dojilja podojit će te samo kad se uzdahom dove oglasiš."

"... Jedina mogućnost da procijeniš ljubavnika je na osnovu veličanstvenosti njegove voljene osobe.
Ocijeni leptiricu po ljepoti njene svijeće ..."

I stoka strast i bijes ima
Samilost i ljubav su samo u ljudima

Ljubav je, dakle, svojstvo Adema
U stoci ničega takvog nema.