LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Halil Džubran "Glas Pjesnika"

Ići dole 
AutorPoruka
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 4:56 am

HALIL DŽUBRAN
GLAS PJESNIKA

Prvi dio

Snaga milosrdja utkana je duboko u moje srce i ja, trgajući pšenicu, slažem je
u kitice i dijelim je gladnima.

Moja duša daje život vinogradima i ja tiještim njene bobe i dajem soka žednima.

Nebo napaja uljem moju svjetiljku i ja je stavljam na svoj prozor kako bih
osvijetlio put strancu u noći. Činim sve ove stvari jer ja živim u njima; i ako će
sudbina svezati moje ruke i spriječiti me u ovim činima, smrt će tada biti jedina
moja žudnja. Jer ja sam pjesnik i ako ne mogu dati, odbit ću i primiti.

Čovječanstvo bjesni kao oluja, ali ja samo pomatram u tišini jer znam da će
oluja proći dokle god Bog sve vidi.

Ljudi teže zemaljskim stvarima, a ja oduvijek čeznem za zagrljajem tvrdjave
ljubavi koja će me pročistiti svojom vatrom i odagnati nečovječnost iz mojega
srca.

Materijalne stvari usmrćuju čovjeka bez patnje; ljubav ga budi oživljavajućim
bolima.

Ljudi su podijeljeni na razne klanove i plemena, pripadaju zemljama i
gradovima. No ja se osjećam strancem u svim zajednicama i ne pripadam niti
jednom staništu. Svijet je moja zemlja, čovječanstvo je moje pleme.

Ljudi su slabi i žalosno je što se dijele izmedju sebe. Svijet je uzak i nije mudro
rasipati ga na kraljevine, carstva i provincije.

Ljudi se udružuju jedino kako bi uništili hramove duše i pružaju ruke jedni
drugima kako bi sagradili svetilišta zemaljskim tijelima. Ja stojim usamljen slu-
šajući glas nade iz svoje dubine kako mi kazuje: "Kao što ljubav oživljuje srce
čovječje s boli, tako ga neznanje uči putu prema znanju." Bol i neznanje vode k
velikoj radosti i znanju jer Najviše Biće nije stvorilo ništa zlo pod suncem.



Drugi dio

Ja čeznem za svojom prelijepom zemljom i ljubim njezin narod radi njegove
bijede. Ali desi li se da, potaknuti izrabljivanjem i onim što zovu "patriotskim
duhom", žitelji moje zemlje postanu ubojicama i nasrnu na zemlju moga
susjeda, tada ću ponad svake čovječje okrutnosti mrziti svoju zemlju i svoje
ljude.

Pojem molitvu svojega rodnog mjesta i žudim vidjeti dom svojega djetinjstva,
ali ako su ljudi u tom domu odbili pružiti hranu i utočište vapijućem namjerniku,
obratit ću svoju molitvu u bijes i svoju čežnju u zaborav. Moj unutrašnji glas kazat će:
"Kuća koja ne primi onoga kojem je to potrebno, nije dostojna ničega doli razaranja."

Ja ljubim svoje rodno selo dijelom svoje ljubavi za svoju zemlju; i ljubim svoju
domovinu dijelom svoje ljubavi za Zemlju, koja je čitava moja domovina; i
ljubim Zemlju svim svojim bićem jer ona je nebo čovječnosti, manifest Božjega
duha.

Čovječanstvo je duh Najvišega Bića na zemlji i to Najviše Biće posvećuje
ljubav i dobru volju. Ali ljudi se izruguju ovakvim učenjima. Isus Nazarećanin
je slušao i raspeće bijaše ono što dobi; Sokrat ču glas i slijeñadje ga i isto tako
pade tjelesnom žrtvom. Sljedbenici Nazarećanina i Sokrata sljedbenici su
Božanstva i kako ih ljudi ne mogu ubiti, ismijavaju ih, govoreći: "Poruga je
gorča od ubojstva".

Jeruzalem ne mogaše ubiti Nazarećanina, niti Atena Sokrata; oni žive i dalje i
živjet će vječno. Poruga ne može likovati nad sljedbenicima Božjim. Oni žive i
rastu zauvijek.



Treći dio

Ti jesi moj brat zato što si čovjek i obojica smo sinovi Duha Svetoga; isti smo i
sačinjeni od iste zemlje.

Ti si ovdje da mi budeš suputnik na životnom putu i pomoć u spoznavanju
skrivene Istine. Ti si čovjek i, stoga, ljubim te kao brata.

Možeš o meni govoriti što želiš, jer Sutra će te odnijeti i podastrijeti tvoje riječi
kao dokaz na svojem sudu i zavrijedit ćeš pravdu.

Možeš od mene odnijeti sve što posjedujem, jer moja gramzivost bijaše ta koja
poticaše zgrtanje dobra i, ako će te to učiniti sretnim, predajem ti svoja dobra.

Možeš mi učiniti što želiš, ali nećeš moći dotaći moju Istinu.

Možeš proliti moju krv i spaliti moje tijelo, ali ne možeš ubiti niti povrijediti
moj duh.

Možeš okovati moje ruke lancima i na moje noge staviti negve, zatvoriti me u
mračan zatvor, ali nećeš moći zarobiti moju misao, jer ona je slobodna poput
daha u prostranom nebu.

Ti si moj brat i ja te ljubim. Ljubim te klanjajući se u tvojoj crkvi, klečeći u
tvojem hramu i moleći u tvojoj džamiji. Ti i ja i svi, djeca smo jedne religije, jer
različiti su putovi religija tek prsti ljubeće ruke Najvišega Bića, pružene svima,
pružajući punoću duha svima, strepeći hoće li je prihvatiti svi.

Ljubim te zbog tvoje Istine, rodjene iz tvoga znanja; one Istine koju ja ne vidim
zbog svojeg neznanja. Ali ja je poštujem kao Božje djelo, jer ona je djelo duha.
Tvoja i moja Istina susrest će se u nadolazećem svijetu i zablistati kao miris
cvijeća, stapajući se u jednu, cijelu i vječnu Istinu, sačuvanu i živuću u vječnosti
Ljubavi i Ljepote.

Ljubim te jer si slab prije nego postaješ jaki ugnjetavač i zato što si siromašan
prije nego postaješ požudno bogat. Zato lijem suze i pružam ti konak; i negdje
u pozadini svojih suza vidim te u zagrljaju ruku Pravde, kako se smiješ i opraštaš
svojim mučiteljima. Ti si moj brat i ja te ljubim.



Četvrti dio

Ti si moj brat, ali zašto se prepireš sa mnom? Zašto nasrćeš na moju zemlju i
pokušavaš me podjarmiti kako bi zadovoljio one koji čeznu za slavom i vlašću?

Zašto napuštaš svoju ženu i djecu, slijedeći Smrt u udaljenu zemlju, da bi
udovoljio onima koji slavu kupuju tvojom krvlju a visoke počasti suzama tvoje
majke?

Je li čast čovjeku ubiti brata čovjeka? Ako smatraš da je to čast, neka to bude
jedan čin štovanja i izgradi hram Kainu koji je usmrtio svojega brata Abela.

Je li samoodržanje prvi zakon Prirode? Zašto te, onda, Gramzljivost požuruje na
samožrtvovanje samo zato da bi time postigla svoj cilj - povrijedila tvoju braću?
Čuvaj se, brate moj, vodje koji zbori: "Ljubav postojanja obvezuje nas da ljude
lišimo njihovih prava!" Ja ti, pak, zborim ovako: Štititi prava drugih
najplemenitiji je i najdivniji čin čovjekov; ako moje postojanje zahtijeva od
mene da ubijam, smrt mi je tada časnija, i ako ne mogu pronaći nekoga tko bi
mi, ubivši me, obranio čast, neću se libiti sam si oduzeti život za ljubav
Vječnosti, prije negoli Vječnost dodje sama.

Sebičnost je, brate moj, uzrok slijepoj nadmoći, a nadmoć stvara klanstvo, a
klanstvo stvara autoritete koji vode neslogama i podjarmljivanju. Duša vjeruje
u moć znanja i pravde nad mračnim neznanjem; ona niječe
autoritet koji se udružuje s mačem kako bi branio i osnažio neznanje i ugnjetavanje -
onaj autoritet koji je uništio Babilon, protresao temelje Jeruzalema i
ostavio Rim u ruševinama. Onaj koji je ljude naveo da velikane nazivaju zločincima;
pisce da pljuju njihova imena; povjesničare da povezuju priče o njihovoj
nečovječnosti kako bi dobili pohvalu.

Jedini autoritet koji priznajem jest znanje o čuvanju i mirnom priznanju
Prirodnog Zakona Pravde. Koju to pravdu vlast slijedi ubijajući ubojicu? Zatvarajući provalnika?

Nasrćući na susjednu zemlju i porobljavajući njezin narod?

Što pravda misli o vlasti pod kojom ubojica kažnjava onoga koji je ubio, a
lopov osudjuje onoga koji krade?

Ti si moj brat i ja te ljubim; Ljubav je pravda svim svojim dostojanstvom i
svom svojom snagom. Da pravda nije podržala moju ljubav prema tebi, ne
gledajući kojem plemenu ili zajednici pripadaš, bio bih varalica koja prikriva
ružnoću sebičnosti vanjskim pokrovom čiste Ijubavi.



Zaključak

Moja je duša moj drug koji me tješi u bijedi i nedaćama života. Onaj tko se ne
sprijatelji sa svojom dušom, neprijatelj je čovječanstva, i onaj koji ne pronadje
čovječno vodstvo u samome sebi, iščeznut će u očajanju. Život se pomalja iz
unutarnjosti, on ne dolazi iz okoline.

Došao sam da bih rekao riječ i sada ću je izreći. Ali ako smrt spriječi njezinu
objavu, bit će izrečena Sutra, jer Sutra nikada ne ostavlja tajnu u knjizi Vječ-
nosti.

Došao sam živjeti u slavi Ljubavi i svjetlosti Ljepote, koje su obje odrazi Božji.
Ja živim ovdje i ljudi me ne mogu izagnati iz domene života jer znaju da ću
živjeti u smrti. Ako mi iskopaju oči slušat ću mrmore Ljubavi i pjesme Ljepote.

Ako mi zatvore uši, uživat ću u dodiru daha isprepletenom s dimom goruće
Ljubavi i mirisom Ljepote.

Došao sam ovamo da budem svima i sa svima, i ono što danas činim usamljen,
jekom će Sutra obavijati ljude.

Ono što danas zbori moje usamljeno srce, pojat će sutra srca mnogih.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:11 am

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Panel2_4

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:22 am

STVARANJE

Odvoji Bog od sebe duh i oblikuje ga u ljepotu. Prosu po njemu sve blagoslove
milosrdja i dobrote. Dadne mu čašu sreće i reče: "Ne pij iz ove čaše ukoliko ne
zaboraviš prošlost i budućnost, jer sreća nije drugo doli trenutak." I dadne mu
još čašu tuge te reče: "Pij iz ove čaše i razumjet ćeš značenje prolaznih čestica
radosti života, jer tuge uvijek ima u izobilju."

I obdari ga Bog ljubavlju koja će ga zauvijek napustiti kada po prvi puta ugleda
zemaljska zadovoljstva, i slatkoćom koja će iščeznuti s prvom sviješću o
dodvoravanju.

I dadne mu nebesku mudrost da ga vodi ispravnim putem, i stavi u dubine
njegova srca oko koje vidi nevidljivo, i stvori u njemu ljubav i dobrotu spram
sviju stvari. Odjenu ga u odoru nada koju satkaše nebeski andjeli iz mišićja
duge.

I ogrnu ga sjenom zbunjenosti, koja je svitanje života i svjetlosti.

Potom Bog uze razornu vatru s plamenice bijesa, i suhi vjetar iz pustinje
neznanja, i oštri pijesak s obala sebičnosti, i grubu zemlju pod stopalima godina
te, sve ih uskladivši, oblikuje Čovjeka. Dadne Čovjeku rastuću slijepu snagu
koja ga dovodi do ludila i koja iščezava samo pred zadovoljavanjem požude, te
usadi u njega život koji je jedan vid smrti.

I Bog se smijaše i plakaše. Osjećaše neodoljivu ljubav i suosjećanje spram
čovjeka i pruži mu utočište u svojemu vodstvu.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:25 am

KUĆA SREĆE

Moje iznureno srce oprostilo se od mene i zaputilo se prema Kući Sreće.
Stigavši do tog svetoga grada, kojega duša bijaše blagoslivljala i štovala, stade
razmišljati, jer nije moglo pronaći ono što se ovdje oduvijek nalazilo u
njegovim snovima. U gradu ne bijaše nikakve moći, novaca ili autoriteta.

I moje se srce obrati kćeri Ljubavi: "O, Ljubavi, gdje li mogu pronaći
Zadovoljstvo? Čuh da je ono došlo ovamo da se stopi s tobom."

A kći ljubavi odvrati: "Zadovoljstvo je već otišlo propovijedati svoje evanñelje
u grad, gdje stoluju pohlepa i korupcija; nama ono ovdje nije potrebno."

Sreća ne zahtijeva Zadovoljstvo, jer ona je zemaljska nada i njezine želje
obgrljene su zajedništvom predmeta, dok Zadovoljstvo nije drugo doli
srdačnost.

Vječna duša nikada nije zadovoljna; ona uvijek čezne za uzvišenjem. Zatim
moje srce pogleda spram Života Ljepote i reče: "Ti si svo znanje; prosvijetli me
tajnom Žene." A on mi odgovori: "O, čovječje srce, žena je tvoj vlastiti odraz i
sve što si ti, i ona je; gdje god da ti živiš, živi i ona; ona je poput religije ako je
ne objašnjavaju neznalice, i poput mjeseca, ako nije zakrivena oblacima i poput
daha, ako nije zatrovana nečistoćom."

A moje se srce zaputi prema Znanju, kćeri Ljubavi i Ljepote, te reče: "Obaspi
me mudrošću koju ću moći podijeliti s ljudima." A ona odvrati: "Ne govori
mudrost, već prije sreća, jer prava sreća ne dolazi izvana, već počinje u Svetim
Svecima života. Podijeli sebe s ljudima."

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:36 am

SIRENA

U dubinama mora, koje oplakuje obližnje otoke gdje sunce izlazi, nalazi se
ponor. I tamo gdje biserja ima u izobilju, ležaše tijelo mladića okruženo
morskim djevama dugih zlatnih kosa; one zuriše u njega svojim dubokim
plavim očima, razgovarajući medjusobno pjevnim glasovima. I razgovor,
koji dubine slušahu i predahu valovima koji ga naplaviše na obalu, doprije do mene
poput milozvučna daška.

Jedna od njih reče: "Ovo je čovjek koji udje u naš svijet jučer, kada je more
bjesnjelo."

A druga reče: "Ne bijaše more to što je bjesnjelo. Čovjek, koji sebe smatra
potomkom Bogova, potaknu čelični rat, i njegova se krv prolijevaše dok boj
mora ne postade grimizna; ovaj čovjek žrtva je rata.

Treća izjavi: "Ja ne znam što je to rat, ali znam da čovjek, pokorivši zemlju,
postade napastan i riješi pokoriti i more. On izumi čudnu stvar koja ga nosaše
morima, sve dok se naš okrutni Neptun ne razbjesi zbog njegove pohlepe. Kako
bi se umilili Neptunu, ljudi počeše nudjati poklone i žrtve, i mirno tijelo pred
nama najskoriji je dar čovjeka našem velikom i strahotnom Neptunu."

Četvrta izjavi: "Kako velik je Neptun, a kako okrutno je njegovo srce! Kada bih
ja bila Vladarica mora odbila bih primiti ovakvu plaću ... Dodjite sada i
ispitajmo ovaj otkup. Možda ćemo tako rasvijetliti tajnu ljudskoga klana."

Sirene pridjoše mladiću, zagledaše mu u džepove i pronañu poruku koja mu
stajaše blizu srca; jedna od njih pročita je glasno ostalima:
’’Ljubljeni moj:
Opet stidje ponoć, a meni nema utjehe osim suza koje mi liju niz lice, i nikoga
tko bi mi podržao nade u tvoj povratak iz krvavih šapa rata. Ne mogu zaboraviti
tvoje riječi na odlasku: ‘Svaki čovjek ima polog suza koje će se jednoga dana
vratiti.’
Ne znam što bih rekla, Voljeni moj, ali neka ti moja duša natopi ovaj
pergament… moja duša koja pati zbog razdvojenosti, ali tješena ljubavlju
koja nudi patnju i radost, tugu i sreću. Kada je ljubav sjedinila naša srca i mi
očekivasmo dan kada će moćni dah Boga stopiti naša dva srca, Rat se oglasi
svojim užasnim zovom i ti ga slijedjaše, ponukan svojom dužnošću prema
vodjama.
Kakva je to dužnost koja razdvaja ljubavnike, i žene prevara u udovice, a djecu
u siročad? Kakvo je to rodoljublje koje radja ratove i razara kraljevstva kroz
lakrdije? I što uopće može više vrijediti u usporedbi sa životom? Kakva je to
dužnost koja poziva siromašne seljake, na koje moćnici i nasljedni plemići
gledaju kao na nevrijedne, u smrt za slavu onih koji ih ugnjetavaju? Ako
dužnost razara mir medju narodima, a rodoljublje uništava mir čovjekova života,
onda uzviknemo: 'Mir bio sa dužnošću i rodoljubljem.'
Ne, ne, Ljubljeni moj! Ne obaziri se na moje riječi! Budi hrabar i vjeran svojoj
domovini... Ne osluškuj govor djevojke, zaslijepljene ljubavlju i izgubljene u
rastanku i samoći... Ako mi te Ljubav ne vrati u ovom životu, onda će nas
sigurno spojiti u sljedećem.

Tvoja zauvijek''

Sirene vratiše poruku pod mladićevu odoru te se tiho i tužno udaljiše. Kada su
se ponovno skupile dalje od tijela mrtvoga vojnika, jedna od njih reče: "Srce
čovjekovo oštrije je od okrutnog srca Neptunova."


____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:51 am

PJESMA CVIJETA

Ja sam ljubazna riječ
Izgovorena i ponavljana
Glasom Prirode;
Ja sam zvijezda što pade s
Modrog svoda na zelenu prostirku.
Ja sam dijete Zemlje
S kojom je Zima zanijela;
Koju je Proljeće na svijet donijelo; ja
Uzgojena sam u krilu Ljeta i
Spavam u postelji Jeseni.

Zorom zajedno s lahorom
Navješćujem dolazak svjetlosti,
Uvečer pridružujem se pticama
Da oprostim se od nje.

Ravnice su ukrašene
Mojim prelijepim bojama, a zrak
Prožet je mojim miomirisom.

Kad utonem u san, budno oko
Noći stražari nada mnom, a kada se
Probudim, promatram sunce, koje
Jedino je oko dana.

Ispijam rosu kao vino, prisluškujem
Glasove ptica, i plešem
U ritmu lelujanja travki.

Ja sam dar ljubavnici; ja svadbeni sam vijenac;
Ja sam podsjetnik na trenutak sreće;
Ja posljednji sam dar mrtvima;
Ja sam djelić veselja i djelić žalosti.

Moj je pogled uvijek uperen visoko da bih gledao
Samo u svjetlost,
Nikada ne pogledam dolje da promotrim
Svoju sjenu.
I to mudrost je koju čovjek mora steći.

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Panel1_1

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 5:56 am

PJESMA ČOVJEKA

Bijah ovdje od samog
Početka, i još uvijek tu sam. I
Ostat ću ovdje do svršetka
Svijeta, jer nema
Kraja mom žalosnom postojanju.

Skitah se beskrajnim nebom,
Lebdjeh u svijetu savršenom, ja
Plovio sam nebeskim svodom. Ali
Evo me ovdje, zatočenik sam svjetovnih veličina.

Čuo sam poučavanja Konfucijeva;
Slušah Brahmine mudrosti;
Sjedio sam kraj Bude pod Stablom Spoznaje.
Pa ipak, ovdje sam, živim s neznanjem
I herezom.

Bio sam na Sinaju kada se Jehova obratio Mojsiju;
Vidio sam Nazarećaninova čuda na Jordanu;
Bio sam u Medini kada je Muhamed posjetiše.
Pa ipak, ovdje sam, zatočenik zbunjenosti.

Osvjedočio sam se o snazi Babilona;
Doznao sam o slavi Egipta;
Promatrao sam ratničku situ Rima.
Pa ipak, moja početna iskustva pokazaše
Slabost i žalobnost tih postignuća.

Družio sam se s vračevima Ain Doura;
Raspravljah sa svećenicima Asirije;
Sabirao sam oštroumlja proroka iz Palestine.
Pa ipak, još uvijek tragam za istinom.

Skupljah mudrost u tihoj Indiji;
Istraživao sam starine Arabije;
Čuo sam sve što čuti se može.
Pa ipak, moje srce je gluho i slijepo.

Trpio sam u šakama vladara tirana;
Trpio sam ropstvo pod suludim osvajačima;
Trpio sam glad nametnutu nasiljem;
Pa ipak, još uvijek posjedujem neku unutrašnju snagu
S kojom dočekujem svaki novi dan.

Moje misli su ispunjene, ali srce mi je prazno;
Moje tijelo je ostarjelo, ali srce moje još je dijete.
Možda u mladosti ono će narasti, ali ja
Molim se da ostarim i dočekam trenutak
Mog povratka Bogu. Tek tada će se
Moje srce ispuniti!

Bijah ovdje od samog
Početka, i još uvijek tu sam. I
Ostat ću ovdje do svršetka
Svijeta, jer nema
Kraja mom žalosnom postojanju.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 6:16 am

IZMEDJU NOĆI I JUTRA

Budi tiho, moje srce,
Jer svemir te ne može
Čuti; budi tiho, jer eter je već
Prepun krikova i jauka, i ne može
Prenijeti tvoje pjesme i hvalospjeve.

Budi tiho, jer noćne sablasti
Neće se obazirati na šaputanje o
Tajnama tvojim; niti će povorke iz
Mraka zaustaviti se pred tvojim snovima.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane,
Jer onaj tko strpljivo iščekuje jutro
Zasigurno će ga sresti, i onaj tko ljubi
Svjetlost biti će od svjetlosti voljen.

Budi tiho, moje srce, i poslušaj moju
Priču; U snu vidjeh slavuja
Kako pjeva na ždrijelu užarenog
Vulkana, vidio sam ljiljan kako podiže
Svoju glavu iz snijega, nagu huriju
Kako pleše izmedju grobova, i
Djetešce gdje se igra s lubanjama
Smijući se.

Sve ove slike vidjeh u snu, a
Kada sam otvorio oči i pogledao oko
Sebe, vidio sam vulkan kako još uvijek bijesni, no
Više nisam čuo pjesmu slavuja;
Ne vidjeh ga više da leti.

Vidio sam nebo kako raspršuje snijeg
Poljima i dolinama, i kako skriva
Pod bijeli pokrov mrtva tijela
Ljiljana. Vidio sam nizove grobova u
Njihovoj vječnoj tišini, ali nitko nije
Plesao niti se molio izmedju
Njih. Vidio sam lubanje na gomili, ali
Nije bilo nikoga tamo da se smije.

Budan, vidjeh samo jad i žalost;
Što se dogodilo s radošću i ugodom
Iz mojeg sna? Kuda je otišla ljepota
Mog sna, kako li su one slike mogle
Nestati?

Kako duša može strpljiva biti dok joj san
Ne vrati sretne utvare nade i
Žudnje?

Obrati pažnju, moje srce, i čuj moju priču;
Još jučer moja duša bila je poput starog
I čvrstog stabla, korijenja uraslog u
Dubine zemlje, i grana što su Dosizale do Boga. Moja duša cvala je
U proljeće, rodila plodovima u ljeto, a
Kada bi jesen došla sakupio bih plodove
Na srebrni pladanj i položio ga na
Put gdje pješaci hode; svi
Koji prolaziše s veseljem bi se ponudili i
Nastavili svojim putem.

Kada je jesen prošla, i utopila
Svoju razdraganost u moru jadikovki i žalosti,
Pogledao sam svoj pladanj; nadjoh još
Jedan preostali plod, uzeh ga i stavih
U usta; tada otkrih da je gorak kao žuč,
Kiseo poput nedozrelog grožda, i rekoh
Sebi: "Jao meni, jer stavio sam
Prokletstvo u usta ljudi, i bolest
U njihova tijela. Što si učinila,
Moja dušo, sa slatkim sokovima koje je
Tvoje korijenje crplo iz zemlje, s
Miomirisom kojeg si udisala s
Neba?" U gnjevu sam iščupao snažno
I staro stablo moje duše, zajedno sa
Žilavim korijenjem, iz dubina
Zemlje.

Iščupao sam ga iz prošlosti, oduzeo
Mu sjećanja na tisuću
Proljeća i tisuću jeseni, i
Posadio sam stablo moje duše na drugo
Mjesto. Sada je bilo u polju daleko od
Staze Vremena; njegovao sam ga danju
I noću, govoreći u sebi: "Budnost
Će nas dovesti bliže zvijezdama."
Napajao sam ga krvlju i suzama, govoreći:
"U krvi je začin, a sladilo je
U suzama." Kada se proljeće vratilo,
Moje drvo ponovno je procvalo, a u ljeto
Rodilo je plodovima. U jesen sam sakupio
Sve dozrele plodove na zlatni pladanj i
Ponudio ga na javnom puteljku; ljudi su
Prolazili ali nitko ne poželi moje plodove.

Tad uzeh jedan plod i prinesoh ga
Usnama; bio je sladak kao med,
Krepak kao vino babilonsko i
Mirisan poput jasmina. Uskliknuo sam,
Govoreći: "Ljudi ne žele primiti
Blagoslov u svoja usta, niti istinu u
Svoja srca, jer Blagoslov je sin
Suza, a Istina je kćerka krvi."

Otišao sam iz tog ogavnog grada da bih sjeo
U sjenu usamljenog stabla moje duše, u
Polje daleko od puteljka života.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane;
Budi tiho i prati moju priču;
Još jučer moje misli bijahu barka što
Plovi uzburkanim morem, koju vjetrovi
Bacahu od jedne zemlje do druge.
U mojoj barci nije bilo ničeg osim sedam
Vrčeva napunjenih duginim bojama; i dodje
Trenutak kada postadoh umoran od lutanja
Površinom morskom, i rekoh
Sebi: "Vratit ću se s praznom
Barkom mojih misli u luku na
Otoku gdje sam rodjen."

Pripremao sam se bojeći svoju barku žuto
Poput zalaska sunca, zelenom poput srca
Proljeća, modro poput neba, crveno
Poput anemone. A na jarbolu i
Na kormilu nacrtao sam čudnovate figure
Što plijenile su pažnju i zbunjivale
Oko. Kada sam zgotovio svoj posao, barka
Mojih misli doimala se kao proročanska vizija,
Ploveći kroz dva beskraja;
Morem i nebom.

Ušao sam u luku na otoku gdje sam
Rodjen, a ljudi su pohrlili meni u susret
Pjevajući i veseleći se. I pozvalo me
Mnoštvo da dodjem u grad;
Prebirali su po svojim instrumentima
I udarali u svoje tamburine.
Ovakvu dobrodošlicu doživio sam jer je moja
Barka bila prekrasno urešena, ali nitko
Nije ušao i vidio unutrašnjost
Barke mojih misli, niti je itko pitao
Što sam donio s dalekih mora. Niti su
Mogli vidjeti da sam doveo nazad svoju
Barku praznu, jer ih je njezin sjaj
Učinio slijepima. Na to
Rekoh u sebi: "Odveo sam
Ljude s pravoga puta, i sa sedam vrčeva s
Bojama prevario njihove oči."

Zatim sam se ukrcao na barku
Svojih misli i ponovo otplovio. Posjetio
Sam Istočne otoke i sakupljao
Mirisnu smolu i sandalovinu, pohranio ih
U svoju barku ... Lutao sam
Zapadnim otocima i donio bjelokost, rubine,
Smaragde i drugo rijetko kamenje ... Putovao
Sam Južnim otocima i donio sa
Sobom krasne štitove, sjajne
Mačeve i koplja i sve
Vrste oružja ... Napunio sam
Barku mojih misli najbiranijim i
Najdragocjenijim stvarima na svijetu;
Vratio sam se u luku na otoku gdje sam
Rodjen, govoreći: "Ljudi će me opet
Veličati, ali ovaj put s pravom, i
Ponovo će me pozvati da dodjem u njihov
Grad, ali sada zasluženo."

A kada sam pristao a luci, nitko mi
Ne dodje u susret ... Hodao sam ulicama
Svoje negdašnje slave, ali nitko ne digne
Pogled prema meni ... Stajao sam na tržnici
Vičući ljudima o blagu u mojoj
Barci, a oni su me izrugivali ne
Shvativši me ozbiljno.

Vratio sam se u luku malodušan,
Razočaranog i zbunjenog srca.

Kada sam se bolje zagledao u svoju barku, primijetio sam
Ono što nisam vidio tijekom mojeg
Putovanja, i uskliknuo: "Morski
Valovi izbrisali su boje i
Figure s moje barke i učinili da izgleda
Poput kostura." Vjetrovi i morska pjena
Zajedno s užarenim suncem izbrisali su
Blistave boje i moja je barka sada izgledala
Kao pohabano odijelo. Nisam mogao
Zamijetiti ove promjene sjedeći sred blaga,
Jer su mi unutrašnje oči oslijepile.
Bio sam sakupio najdragocjenije stvari na
Svijetu i pohranio ih u škrinji što pluta
Na vodenoj površini; vratio sam se
Mojem narodu, ali oni su me odbacili
Ne želeći me vidjeti, jer njihove oči bijahu očarane
Ispraznim, svjetlucavim predmetima.

U tom času napustio sam barku svojih misli i
Krenuo u Grad Mrtvih, sjeo
Izmedju urednih grobova, razmišljajući o
Njihovim tajnama.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane; budi
Tiho, jer oluja što bjesni ismijava
Tvoje šaputanje, a špilje u
Dolinama ne podaruju jeku treperenju
Tvojih struna.
Budi tiho, moje srce, dok jutro ne svane,
Jer onaj tko strpljivo iščekuje dolazak
Zore bit će čeznutljivim zagrljajem podaren
Od jutra.

Zora sviće. Govori ako možeš,
Moje srce. Evo, dolaze jutarnje
Procesije ... Zašto ne govoriš?
Nije li tišina noći ostavila
Pjesmu u tvojim dubinama, s kojom
Možeš dočekati zoru?

Evo jata golubova i
Slavuja uzlijeću u dalekim
Predjelima doline. Možeš li letjeti
S pticama, ili je užasna noć
Oslabila tvoja krila? Pastiri
Odvode ovce iz obora; da li je
Noćna sablast ostavila nešto snage
U tebi da ih možeš slijediti u
Zelene prerije? Mladi muškarci i
Žene hodaju ljupko prema
Vinogradima. Hoćeš li moći stajati
I hodati s njima? Ustani, moje srce, i
Hodaj sa zorom, jer noć je prošla,
A strah od tame minuo je zajedno s
Mračnim snovima, jezovitim mislima i
Suludim putovanjima.

Ustani, moje srce, i podigni svoj glas uz
Glazbu, jer onaj tko ne dijeli zoru sa
Svojim pjesmama jedan je od sinova vječite
Tame.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 6:57 am

Libanon, Bcharre - grad
u kojom se rodio Halil Džubran (1883 - 1931)

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Bcharre2

____________________________________________
Све тече


Poslednji izmenio Nepopravljivi Sanjar dana 9/4/2012, 7:30 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 7:06 am

ZOV LJUBAVNIKA

Gdje si, voljena moja? Da li si u svom malenom
Rajskom vrtu, polijevaš cvjetove koji promatraju te
Kao što djeca promatraju majčine grudi?

Ili si u svojim odajama gdje oltar
Kreposti postavljen je u tvoju čast, a ti
Na njemu žrtvuješ moje srce i dušu?

Ili si medju knjigama, sakupljaš ljudsko znanje,
A prepuna si nebeske mudrosti?

O, pratiljo moje duše, gdje li si? Da li
U hramu moliš? Ili zazivlješ Prirodu u
Polju, utočištu tvojih snova?

Jesi li u kolibama siromašnih, tješiš
Slomljena srca slatkoćom svoje duše i
Ispunjaš njihove ruke svojim darovima?

Ti Božji si duh svuda oko nas;
Ti jača si od vremena.

Sjećaš li se dana kada se sretosmo, kada aureola
Tvoje duše okružila nas je, i Andjeli Ljubavi
Lebdješe oko nas, pjevajući pohvalnicu srcima?

Spominješ li se kada sjedili smo u sjeni
Krošanja, skrivajući se od Čovječanstva, kao što žene
Štite nebesku tajnu svog srca?

Pamtiš li staze i šume kojima smo kročili, ruku
Isprepletenih, i glava naslonjenih jedne na drugu, kao da
Skrivali smo se unutar sebe samih?

Sjećaš li se trenutka kada poželjeh ti zbogom,
I moje usne poljubiše tvoje?
Taj poljubac otkrio mi je da spajanje usana u Ljubavi
Objavljuje božansku tajnu koju jezik izreći ne može!
Taj poljubac prethodio je dubokom uzdahu,
Poput onog kojim je Svemogući u zemlju udahnuo život čovječji.

Taj uzdah vodio me u svijet duha,
Navješćujući ljepotu moje duše; i tamo
Će trajati dok ponovo ne sretnemo se.

Sjećam se kada si me ljubila i ljubila,
Obraza zalivenih suzama, i rekla si:
"Zemaljska tijela često moraju se rastati zbog zemaljske svrhe,
I moraju živjeti odvojeno jer svjetovne nakane
Na to ih tjeraju.

Ali duša ostaje zaštićena u rukama
Ljubavi, sve dok smrt ne doñe i odvede sjedinjene duše k Bogu.

Idi, voljeni moj; Ljubav te odabrala za svog izaslanika;
Pokori joj se, jer ona je Ljepota koja nudja svom sljedbeniku
Vrč slatkog života
I premda te moje ruke neće grliti, tvoja ljubav će ostati moj
Utješni mladoženja; tvoje sjećanje, moj Vječni svadbeni pir."

Gdje si sada, ti koja dio si mene? Jesi li budna
U tišini noći? Daj da vjetar prenese
Ti svaki otkucaj i naklonost mog srca.

Miluješ li moje lice u mislima? Ta slika
Meni više ne pripada, jer Tuga nadvila je
Svoju sjenu nad moju sretnu prošlost.

Jecaji isušili su moje oči koje odražavahu tvoju ljepotu
I usahnuli usne koje si ti sladila poljupcima.

Gdje si, voljena moja? Čuješ li moj plač
Tamo preko oceana? Razumiješ li moju potrebu?
Uvidaš li veličinu moje strpljivosti?

Postoji li koja duša voljna da prenese
Ti dašak ove umiruće mladosti? Postoji li kakva
Tajna povezanost medju andjelima koji će ti prenijeti
Moju pritužbu?

Gdje si, moja predivna zvijezdo? Životna tmina
Privila me na svoje grudi; žalost me osvojila
Pošalji svoj smiješak u nebo; neka me dosegne i oživi!
Izdahni svoj miomiris u nebo; neka me održi na životu!

Gdje si, voljena moja?
O, kako golema je Ljubav!
I kako malen ja sam!

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 7:13 am

SMIJEH I SUZE

Kada je sunce udaljilo svoje zrake iz vrta i mjesec prosuo svoju mekanu
svjetlost po cvijeću, sjeo sam podno drveta razmišljajući o pojavama u
atmosferi, pogleda uperenog prema zvijezdama što su se nazirale kroz grane i
svjetlucale poput komadića srebra na plavoj prostirki; u daljini se čuo uzbudjeni
žubor rječice što je pjevušila prolazeći žustro kroz dolinu.

Ptice su se sakrile medju granama, cvijeće je sklopilo svoje latice i nastade
zastrašujuća tišina; tad začuh šuštanje stopala u travi. Obazreh se i ugledah
mladi par kako se približava mojem utočištu. Sjeli su ispod jednog drveta tako
da sam ih mogao vidjeti bez da i sam budem primjećen. Mladić je neko vrijeme
gledao naokolo, a tada začuh njegov glas: "Sjedni do mene, voljena moja, i
poslušaj moje srce; smiješi se, jer tvoja je sreća pokazatelj naše budućnosti;
budi vesela, jer pred nama su divni dani.

Moja duša upozorava me na dvojbu u tvom srcu, a dvojiti u ljubavi je grijeh.

Uskoro ćeš biti vlasnica ove goleme zemlje, obasjane prekrasnom mjesečinom;
uskoro ćeš bit gospodarica moje palače, a sve sluge i sluškinje pokoravat će se
tvojim naredbama.

Smiješi se, voljena moja, kao što se zlato smiješi iz kovčega moga oca.

Moje srce odbija prešutjeti ti svoju tajnu. Dvanaest mjeseci utjehe i putovanja je
pred nama; godinu dana trošit ćemo očevo zlato na plavim jezerima Švicarske,
razgledajući zdanja Italije i Egipta i odmarajući se pod Svetim cedrovima
Libanona; sretat ćeš princeze koje će ti zavidjeti na draguljima i odjeći.

Sve ovo učinit ću za tebe; hoćeš li biti zadovoljna?"

Zamalo ih ugledah kako hodaju i gaze cvijeće kao što bogati gaze srca
siromašnih. Kada su nestali iz mog vidokruga, počeo sam razmišljati o ljubavi i
novcu, otkrivao sam njihov položaj u mom srcu.

Novac! Izvor neiskrene ljubavi, vrelo lažnog sjaja i bogatstva, bunar zatrovane
vode, prokletstvo staro vjekovima.

Još uvijek sam tumarao beskrajnom pustinjom mojih misli kada drugi osamljeni
par, sablastima nalik, prodje kraj mene i sjedne na travu; mladi muškarac i mlada
žena koji su izašli iz svojih ratarskih koliba u obližnjim poljima da bi došli na
ovo hladno i samotno mjesto.

Nakon nekoliko trenutaka potpune tišine, začuh sljedeće riječi izgovorene
ranjavim usnama: "Ne prolijevaj suze, voljeni moj; ljubav što nam je otvorila
oči i zarobila srca može nam podariti blagodat strpljenja. Nemoj patiti zbog
naše razdvojenosti, jer mi smo si dali prisege i ušli smo u hram Ljubavi; naša će
ljubav u nesreći uvijek samo rasti; u ime Ljubavi podnosimo nedaće siromaštva,
okrutnost bijede i prazninu razdvojenosti. Borit ću se s ovim patnjama sve dok
ih ne pobijedim i položim u tvoje ruke snagu kojom ćeš dosegnuti sve što je
potrebno da se ispuni život.

Ljubav - koja je Bog - će primiti naše uzdahe i suze kao tamjan zapaljen na
Njegovom oltaru i On će nas nagraditi hrabrošću. Zbogom, voljeni moj; moram
te ostaviti ovdje prije nego ova ohrabrujuća mjesečina nestane."

Duboki glas, u kojem je podrhtavao razarajući plamen ljubavi, beznadna
gorčina žudnje i postojana slatkoća strpljivosti, reče: "Zbogom, voljena moja."

Rastali su se, a elegiju o njihovom zajedništvu prigušile su jadikovke mog
rastuženog srca. Pogledao sam uspavanu Prirodu i nakon dubokog promišljanja
spoznao postojanje beskrajne i neizmjerne stvari - nečega što se nikakvom
silom ne može zahtijevati, utjecajnošću zadobiti, niti novcem kupiti. Niti ona može
biti izbrisana suzama vremena ili umrtvljena žalošću; nešto što se ne može
otkriti kraj plavih jezera Švicarske ili u prekrasnim zdanjima Italije.

To je nešto što okuplja snagu i strpljivost, raste usprkos preprekama, grije zimi,
buja u proljeće, donosi povjetarac ljeti i daje plodove u jesen - pronašao sam
Ljubav.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 11:44 am

OLUJA

Prvi dio

Yusif El Fakhri bijaše u dobi od trideset godina kada odluči otudjiti se od
društva, te ode živjeti u izoliranu pustinjačku nastambu u blizini doline
Keedesha u sjevernom Libanonu. Ljudi iz obližnjih sela čuše raznorazne priče o
Yusifu; neke su kazivale da mu obitelj bijaše imućna i plemenita roda, a da on
ljubljaše ženu koja ga iznevjeri, što ga konačno i potaknu na samotan život, dok
druge govorahu da bijaše pjesnik koji odbježe iz glamuroznoga grada te se
povuče u pustinju ne bi li sabrao misli i našao svoju inspiraciju; mnogi su, pak,
bili uvjereni da bijaše mistik povezan sa spiritualnim svijetom, iako je većina
inzistirala na uvjerenju da bijaše ludjak.

Što se mene tiče, nisam mogao izvući nikakav zaključak u pogledu tog čovjeka,
znajući da u njegovom srcu mora postojati nekakva duboka tajna, čijem
otkrivenju se nisam želio uteći u svrhu neodredjenih spekulacija. Dugo sam živio
u nadi da će mi se pružiti prilika da upoznam tog čudnovatog čovjeka. Trudio
sam se na različite načine pridobiti Yusifovo prijateljstvo kako bih mogao
proučavati njegovu stvarnost i naučiti njegovu priču, istražujući Yusifovu
životnu ulogu, ali moji napori bili su uzaludni. Kada sam ga po prvi puta susreo,
šetao je libanonskom Šumom svetih cedrova i pozdravih ga najbiranijim
riječima, ali on mi odzdravi tek neznatnim kimanjem glave i ode dugim
koracima.

Drugom prilikom ugledah ga kako stoji u središtu samostanskog vinograda,
ponovno sam mu prišao i pozdravio ga, kazujući: "Seljani kažu da je ovaj
samostan izgradila grupa Sirijaca u četrnaestom stoljeću; poznajete li išta od
njegove povijesti?" On odvrati hladno: "Ne znam tko je izgradio ovaj samostan,
niti bih to želio znati." I okrenuvši mi ledja, nehajno doda: "Zašto ne upitate
svoga djeda ili baku, koji su stariji od mene, te bolje poznaju povijest ove doline
negoli ja?" Spoznavši odjednom potpuni svoj neuspjeh, napustih ga.

Prodju tako dvije godine, a neobični život ovog čudnovatog čovjeka sveudilj
golicaše moj um i ometaše mi san.


Drugi dio

U jesen jednoga dana, dok sam tumarao brdima i brežuljcima u blizini nastambe
Yusifa El Fakhrija, zahvati me iznenada snažan vjetar i bjesneća kiša, i oluja me
odbacivaše na sve strane poput broda slomljena kormila čije jarbolje je uragan
odbacio u pobješnjelo more. Jedva sam jedvice upravio svoje korake prema
Yusifovom kućerku, govoreći samome sebi: 'Ovo je prilika za kojom sam dugo
čeznuo i oluja će mi biti izlikom za ulazak, a mokra odjeća dobrim razlogom za
zadržavanje.'

Bio sam u bijednom stanju kada sam stigao do nastambe i kada sam zakucao na
vrata, otvori mi čovjek kojeg sam tako žudio vidjeti. U jednoj ruci držao je
umiruću pticu, čija glava bijaše povrijedjena, a krila slomljena. Pozdravih ga
govoreći: "Molim vas za oprost što ovako upadam. Bjesneća oluja zahvatila me
daleko od moga doma." Nabrao je obrve, govoreći: "Mnogo je špilja u ovoj
divljini kojima ste se mogli uteći." Ipak, nije mi zatvorio vrata i srce mi poče
udarati sve brže jer bijah tako blizu ostvarenja svoje goleme želje. Počeo je
dodirivati ptičju glavicu s najvećom pozornošću i zanimanjem, pokazujući time
kvalitetu koja bijaše važna mojem srcu. Biv sam iznenadjen dvjema suprotnim
karakteristikama koje sam pronašao u tom čovjeku - istodobno milosrdje i
okrutnost. Postadosmo svjesni razvučene šutnje. Njemu je smetala moja
prisutnost, ja sam žudio da ostanem.

Činilo se kao da je iščitao moju misao, jer je pogledao nagore i rekao: "Oluja je
čista i odbija jesti kiselo meso. Zašto toliko čezneš za bijegom od nje?"
Odgovorih mu s tračkom humora: "Oluja možda ne žudi za slanim ili kiselim
stvarima, ali raspoložena je zalediti i ponuditi razne stvari i zacijelo bi uživala
pojesti me kad bi me ponovno ščepala." Izraz lica bio mu je oštar kada mi je
odvratio: "Oluja bi ti iskazala veliku čast, koje ti nisi vrijedan, kada bi te progu-tala."
Složih se: "Da, gospodine, pobjegao sam od oluje kako ne bih bio
počašćen čašću koje nisam dostojan." Okrenuo je od mene svoje lice
pokušavajući prikriti osmijeh i potom se uputio k drvenoj klupi pored ognjišta i
pozvao me da se odmorim i osušim odjeću. Jedva sam prikrivao svoje
ushićenje.

Zahvalih mu i zasjedoh, dok se on smjestio meni nasuprot, na klupi isklesanoj iz
stijene. Gurnuo je vrhove prstiju u zemljanu posudu ispunjenu nekom vrstom
ulja, stavljajući ih nježno na ptičju glavu i krila. Ne podižući glavu reče:
"Snažan vjetar oborio je ovu pticu na stijene, izmedju Života i Smrti." Odvratio
sam usporedbom: "Isti je vjetar mene nanio na vaša vrata, na vrijeme da spriječi
da moja glava bude povrijedjena, a krila slomljena."

Pogledao me ozbiljno i rekao: "Moja je želja da čovjek pokazuje ptičji instinkt i
moja je želja da oluja slomi ljudska krila. Jer čovjek je sklon strahovanju i
malodušnosti i kada osjeti budjenje oluje, uspuže u pukotine i špilje zemlje i
krije se."

Moja namjera bila je izvući iz njega priču o njegovu dobrovoljnom progonstvu
te sam izazivao: "Da, ptice posjeduju časnost i hrabrost koje čovjek ne poznaje.
Čovjek živi u sjeni zakona i običaja koje je osmislio sam i prilagodio sebi, ali
ptice žive u skladu s onim istim slobodnim Vječnim Zakonom koji nagoni
Zemlju da slijedi svoj moćni put oko Sunca." Njegove oči i lice zasjahu, kao da
je u meni pronašao učenika punog razumijevanja, pa uskliknu: "Bravo! Ako
vjeruješ u vlastite riječi, trebao bi napustiti civilizaciju i njene okužene zakone i
tradicije, i živjeti poput ptice, u svijetu praznom od svega osim veličanstvenog
zakona neba i zemlje.

Vjerovanje je lijepa stvar, ali smještanje te vjere u izvršenje ispit je snage.
Mnogo ih je koji govore kao morska jeka, ali njihovi životi su uski i ustajali,
poput močvare koja trune. Mnogo ih je koji podižu glave nad planinske
vrhunce, ali njihovi dusi ostaju spavati u tmini špilja." Drhteći je ustao sa svoje
stolice i stavio pticu na smotanu tkaninu pored prozora.

Stavio je svežanj suhoga pruća u vatru, govoreći: "Skini sandale i ugrij noge, jer
vlažnost šteti čovjekovu zdravlju. Dobro se osuši i udobno smjesti."

Yusifova je gostoljubivost potpirivala moje nade. Prišao sam bliže vatri i para je
sukljala iz moje mokre odjeće. Dok je on stajao na vratima zureći u siva nebesa,
moj um je istraživao, pokušavajući što prije pronaći magičan prolaz u njegovu
prošlost. Nevino upitah: "Ima li dugo da ste došli ovamo?"

Odgovorio je tiho, ni ne pogledavši me: "Došao sam na ovo mjesto kada zemlja
još ne imadjaše oblika i bijaše ledina; tama se prostiraše nad licem dubine. I Duh
Gospodnji nadvijaše se nad licem voda."

Bijah prestravljen ovim riječima! Boreći se da sakupim svoje raštrkane i
zaprepaštene misli, rekao sam sebi: 'Kako nevjerojatan je ovaj čovjek! I kako je
težak put koji vodi prema njegovoj stvarnosti! Ali moram nasrtati oprezno i
polagano i strpljivo dok se njegova uzdržljivost ne obrati u razgovor i njegova
čudnovatost u razumijevanje.'


Treći dio

Noć je spuštala svoj crni pokrov nad ove doline, a oluja je vrtoglavo zviždala i
kiša postajala sve jačom. Počeo sam zamišljati da ponovno nailazi Biblijski
potop, kako bi istrijebio život i isprao čovječju nečist s lica Božje zemlje.

Činilo se da je pobuna elemenata začela u Yusifovu srcu spokoj kakav se
obično javlja kao reakcija na temperament i obraća samoću u društvenost.
Zapalio je dvije svijeće, a potom pred mene stavio vrč vina i veliki pladanj na
kojem su se nalazili kruh, sir, masline, med i nešto sušena voća. Onda je sjeo
blizu mene i nakon isprike zbog male količine - ali ne i zbog jednostavnosti -
hrane pozvao me da mu se pridružim.

Uživali smo objedujući u tišini punoj razumijevanja, osluškujući krike vjetra i
plač kiše, a ja sam istovremeno pažljivo promatrao njegovo lice, pokušavajući
dokučiti njegove tajne i proniknuti u motive koji bi mogli podcrtati njegovo
neobično postojanje. Kada bijaše dovršio, posegnu za bakrenim kotlićem nad
vatrom i nali čistu, aromatičnu kavu u dvije šalice; zatim otvori jednu kutijicu i
ponudi me cigaretom, oslovljavajući me sa "Brate". Uzeh jednu da mi se nadje
uz kavu, ne vjerujući onome što moje oči gledahu. Promatrao me smiješeći se i
nakon što je uvukao duboko jedan dim i nalio si malo kave, reče: "Zacijelo
razmišljaš o tome otkud ovdje vino, duhan i kava, možda se takodjer pitaš o
mojoj hrani i komforu. Tvoja je znatiželja u svakom slučaju opravdana, jer ti si
jedan od mnogih koji vjeruju da biti daleko od ljudi znači biti odsutan iz samoga
života i odricati se svih užitaka." Brzo sam se složio: "Da, mudraci kažu da onaj
tko odbjegne od svijeta kako bi u samoći štovao Boga ostaje onkraj svih užitaka
i obilja života, te se namiruje samim proizvodima Božjim i živi samo na
biljkama i vodi."

Potom se zamisli i nakon nekoliko trenutaka polako izgovori: "Ja sam mogao
štovati Boga dok sam živio medju Njegovim stvorenjima, jer štovanje ne
zahtijeva samovanje. Nisam napustio ljude kako bih vidio Boga, jer sam ga
uvijek vidjao u domu svojega oca i majke. Otklonih se od ljudi jer njihove
prirode bijahu drukčije od moje, a njihovi snovi ne življahu u slozi s mojima.
Napustih čovjeka jer bijah shvatio da se žito moje duše okreće u jednom smjeru
i ne mrvi u skladu sa žitom drugih duša koja se kreću u drugom smjeru.
Napustih civilizaciju jer bijah spoznao da je postala staro i izopačeno stablo,
snažno i strašno, čije korijenje je bespovratno ukopano u Zemljinoj tmini, a
granje seže onkraj oblaka; ali njegov je cvat od pohlepe i zla i zločinaštva, a
plodovi od jada i bijede i straha. Križari su pokušali u nj uklopiti dobro i
promijeniti mu ćud, ali ne požnjehu uspjeha. Umriješe razočarani, izmučeni i
istrzani."

Yusif se nagnu prema ognjištu kao da iščekuje učinak koji su njegove riječi
ostavile na moje srce. Smatrao sam da je najbolje da ostanem slušatelj, te on
nastavi: "Ne, nisam tražio samoću kako bih molio i vodio pustinjački život ... jer
molitva, koja je pjesma srca, dosiže do ušiju Božjih čak i kada je zaglušena
kricima i plačem tisuća glasova. Živjeti život pustinjaka znači mučiti dušu i
tijelo i usmrtiti sklonosti, način postojanja koji je meni proturječan, jer Bog je
stvorio tijela da budu hramovima duše, i naša je misija da zavrijedimo i održimo
povjerenje koje nam je Bog postavio.

Ne, moj brate, ne poiskah samoću iz religioznosti, već jednostavno da bih
izbjegavao ljude i njihove zakone, njihova učenja i tradicije, njihove ideje i
njihov lažni sjaj i njihove jadikovke.

Potražih samoću kako ne bih morao gledati lica ljudi koji prodaju sebe i kupuju
za istu cijenu stvari koje su manje vrijedne od njih samih, duhovno i materijalno.

Potražio sam samoću kako ne bih morao susretati one koji ponosno hodaju, s
tisuću smiješkova na usnama, dok je u dubinama tisuća njihovih srdaca samo
jedna namjera.

Potražio sam samoću kako bih se maknuo od onih samozadovoljnih pojedinaca
koji u svojim snovima vidjaju spektre znanja i vjeruju da su postigli svoj cilj.

Pobjegoh od društva onih koji vidjaju samo fantome istine u svojim budjenjima, i
izvikuju svijetu kako su potpuno savladali bit istine.

Napustih svijet i potražih samoću jer postadoh umoran od susretljivosti one
većine koja vjeruje da je poniznost neka vrst slabosti i milosrdje vrsta plaš-
ljivosti, a snobizam jedan oblik snage.

Potražih samoću jer se gnušah onih koji iskreno vjeruju da sunce i mjesec i
zvijezde ne izlaze doli iz njihovih kovčega i ne smještaju se nigdje doli u njihove vrtove.

Pobjegoh od onih koji se otimlju za položaje i rastrojavaju ljudima sudbine
bacajući im u oči zlatnu prašinu i puneći im uši zvucima beznačajnih riječi.

Odbjegoh od propovjednika koji ne žive u skladu sa svojim propovijedima i koji
od ljudi zahtijevaju ono čega se sami ne pridržavaju.

Potražih samoću jer nikada od ljudi ne doživjeh ljubaznost, ukoliko moje srce
ne plati punu cijenu.

Potražih samoću jer se gnušah velike i jezovite institucije koju ljudi nazivaju
civilizacijom - te simetrične nakaze koja se izdiže iz vječne bijede čovječanstva.

Poiskah samoću jer se u njoj nalazi pun život za dušu i za srce i za tijelo.
Pronadjoh beskrajne prerije u kojima se odmara sunčeva svjetlost i gdje cvijeće
izdiše svoje mirise u svemir, a potoci opijevaju svoj put prema moru. Otkrih
planine u kojima upoznah svježe budjenje Proljeća i blještavu čežnju Ljeta
i bogate pjesme Jeseni i prelijepu tajnovitost Zime. Dodjoh u ovaj udaljeni kutak
Božjeg djelovanja jer žudjeh naučiti tajne Univerzuma i prići tik do Božjeg
prijestolja."

Yusif disaše duboko kao da se bijaše oslobodio teškoga tereta. Oči mu sijahu
čudnim i magičnim zrakama i na njegovom zračećem licu pojave se znaci
ponosa, volje i zadovoljstva.

Prošlo je nekoliko minuta, a ja sam spokojno zurio u nj, utonuvši duboko u
misli, razotkrivajući ono što bijaše skriveno u meni; potom ga oslovih ovim
riječima: "Vi ste nedvojbeno u pravu što se tiče većine stvari koje ste izrekli, ali
dijagnozom bolesti društva dokazali ste i da ste odličan liječnik. Vjerujem da je
bolesnom društvu prijeko potreban takav liječnik, koji ga može izliječiti ili
ubiti. Ovaj rastreseni svijet vapi za vašom pažnjom. Je li pravedno ili milosrdno
što ste se odvukli od bolesnog pacijenta i uskratili mu svoju pomoć?"

Zurio je u me razmišljajući, a zatim reče s izrazom bezizglednosti: "Sve od
početka svijeta, liječnici su nastojali spasiti ljude od njihovih poremećaja; neki
su se služili noževima, drugi napitcima, ali pošast se beznadno širila. Moja je želja
da se pacijent zadovolji ostajanjem u svom blatnom krevetu i da meditira o
svojim dugo održavanim ranama; no umjesto toga on isteže svoje ruke ispod
svečane odore i hvata za vrat svakog tko ga dodje posjetiti, te ga steže na smrt.
Kakva ironija! Zli pacijent usmrćuje doktora i zatim zatvara oči govoreći u sebi:
'Bio je odličan liječnik.' Ne, Brate, nitko na zemlji ne može pomoći čovječanstvu.
Sijač, koliko god iskusan i mudar bio, ne može nagnati polje da rodi zimi."

Ja sam se složio: "Ljudska Zima će proći, potom dolazi krasno Proljeće i livade
moraju cvjetati, a potoci će ponovno teći dolinama."

Namrštio se i gorko rekao: "Žalibože! Je li Gospod podijelio čovjekov život -
koji je cjelovito stvorenje - na godišnja doba kao što je podijelio godinu? Hoće
li ijedno čovječje pleme, koje sada živi u Božjoj istini i duhu, žudjeti za
ponovnim povratkom na lice ove zemlje? Hoće li ikada doći vrijeme kada će se
čovjek nastaniti i zadržati u pravoj ruci Života, radujući se blještećoj svjetlosti
dana i mirnoj tišini noći? Može li taj san postati stvarnost? Može li se materijalizirati
nakon što je zemlja bila prekrivena čovječjim mesom i uronjena u
čovječju krv?"

I Yusif stajaše i podiže ruku prema nebu, kao da pokazuje prema nekom
drugom svijetu i nastavi: "Ovo nije ništa doli bezvrijedan san, ali ja ga u sebi
usavršavam, i ono što ovdje otkrivam, osvaja sve prostore mojega srca i dolina i
planina." Sada podignu svoj snažni glas: "Ono za što zaista znam da je istinito
jest plač mojeg unutarnjeg bića. Ja ovdje živim i u dubinama mojeg postojanja
nalaze se glad i žedj, i ja se radujem uživajući u kruhu i vinu Života iz svojih
posuda koje radim i oblikujem vlastitim rukama. Iz tog razloga zanemario sam
palube ljudi i došao ovamo i ostat ću ovdje do samog Svršetka!"

Nastavio je uzbudjeno hodati sobom naprijed-nazad, dok sam ja razmišljao o
njegovim riječima i o zjapećim ranama društva. Odvažio sam se ponovno na
taktičnu kritiku: "Uglavnom se slažem s većinom vaših razmišljanja i namjera i
zavidim vam na vašoj samoći i samovanju i poštujem ih, ali znam da je bijedni
narod pretrpio veliki gubitak vašim otudjenjem, jer mu je potreban liječnik pun
razumijevanja koji bi mu pomogao prebroditi poteškoće i probuditi duh."

Polako je stresao glavom i rekao: "Ovaj je narod kao i svi narodi. I ljudi su
gradjeni od istih elemenata i ne razlikuju se osim prema vanjskom izgledu, koji
ne predstavlja nikakvu posljedicu. Bijeda naših orijentalnih naroda bijeda je
svijeta i ono što vi zovete zapadnom civilizacijom nije ništa doli drugi spektar
mnogih fantoma tragične prijevare.

Hipokrizija će ostati zauvijek, čak i ako joj nokti budu lakirani i polirani; a
Prijevara se nikada neće izmijeniti čak ni ako njezin dodir postane blag i mek; a
Laž se nikada neće obratiti u Istinu čak ni ako joj navučeš svilenu odoru i
smjestiš je u palaču; i Lakomost neće postati Zadovoljstvo; kao što Zločin neće
postati Vrlina. I Vječno Ropstvo učenja, običaja i povijesti ostat će Ropstvo čak
i ako naliči obraz i izmijeni glas. Ropstvo će ostati Ropstvo u svom svojem jezovitom
obliku, čak i ako samoga sebe nazove Slobodom.

Ne, moj brate, Zapad nije viši od Istoka, niti je niži od njega i razlika koja ih
razdvaja nije veća od one izmedju tigra i lava. Postoji pravedan i savršen zakon
koji sam pronašao iza vanjštine društva, koji izjednačuje bijedu, napredak i
neznanje; ne promiče jedan narod na račun drugog, niti zakida jedno pleme
kako bi obogatio drugo."

Povikah: "Onda je civilizacija bezvrijedna i sve u njoj je bezvrijedno!" Brzo je
odgovorio: "Da, civilizacija je bezvrijedna i sve u njoj je bezvrijedno. Pro-nalasci
i otkrića samo su zabava i utjeha tijelu kada je umorno i slabo. Nagrade
za udaljavanje i osvajanje mora lažni su plodovi koji ne zadovoljavaju dušu, niti
hrane srce, niti uzdižu duh jer su prirodi daleki. A one strukture i teorije koje
čovjek zove znanjem i umjetnošću nisu ništa doli zlatni lanci i okovi koje
čovjek vuče i raduje se njihovim blještećim odsjajima i zvečećim zvucima. One
su jaki kavezi čije je prečage čovjek proizveo prije mnogo godina, ne bivajući
svjestan toga da ih gradi iznutra i da će uskoro postati vlastiti zatvorenik za
vjeke. Da, bezvrijedna su djela čovječja i bezvrijedne su njegove namjere i sve
na zemlji je bezvrijedno." Zastao je te polako dodao: "I medju svim
bezvrijednostima života jedna je stvar koju duh ljubi i zaklinje. Jedna blistava i
usamljena stvar."

"Koja je to?" pokušavao sam saznati ustreptaloga glasa. Gledao me jednu dugu
minutu i zatvorio oči. Sklopio je ruke na grudima dok mu je lice sijalo i mirnim
i ozbiljnim glasom rekao: "To je budjenje u duhu; to je budjenje u unutarnjim
dubinama srca; to je jedna neodoljiva i veličanstvena snaga koja se iznenada
izdiže iz čovjekove svijesti i otvara mu oči, te on vidi Život usred blještavog
pljuska prelijepe glazbe, okružen krugom silne svjetlosti sa čovjekom kao
stupom ljepote izmedju zemlje i nebeskog svoda. To je plamen koji iznenada
bljesne u duhu i dotakne i pročisti srce, uzlazeći nad zemlju i skrivajući se u
prostrano nebo. To je dobrota koja okruži čovjekovo srce tako da on zbunjuje i
kudi sve one koji su to nijekali, i pobunjuje se protiv onih koji
odbijaju razumjeti njezino veličanstveno značenje. To je tajna ruka
koja je skinula koprenu s mojih očiju dok sam bio član zajednice svoje obitelji,
svojih prijatelja i svojih zemljaka.

Mnogo puta sam se pitao i govorio sam sa sobom, kazujući: 'Što je Univerzum i
zašto sam ja drukčiji od onih ljudi koji me gledaju, i kako to da me oni poznaju,
i gdje sam ih upoznao, i zašto živim medju njima? Jesam li ja stranac medju njima
ili su oni ti koji su strani ovoj zemlji, stvoreni od Života koji je meni
povjerio svoje ključeve?"'

Najednom utihnu, kao da se prisjeća nečega što je vidio jednom davno,
odbijajući da to objelodani. Zatim je pružio ruke pred sebe i prošaptao: "To je
ono što mi se dogodilo prije četiri godine, kada sam napustio svijet i došao na
ovo nenastanjeno mjesto živjeti u budjenju života i uživati u lijepim mislima i
prekrasnoj tišini."

Odšetao je do vrata gledajući u dubine tmine, kao da se sprema osloviti oluju.
No, govorio je treperećim glasom, kazujući: "To je budjenje unutar duha; onaj
tko to zna, ne može to opisati riječima; a onaj tko to ne zna, nikad neće
razmišljati o izazovnoj i krasnoj misteriji života."


Četvrti dio

Prošao je sat i Yusif El Fakhri je i dalje hodao po sobi, zastajući nehajno i
zureći u strahotno sivo nebo. Ja sam nastavljao sa šutnjom, razmišljajući o
čudnom skladu radosti i tuge u njegovom samotničkom životu.

Kasnije u noći prišao mi je i dugo zurio u moje lice, kao da želi zadržati u
sjećanju sliku čovjeka kojem je razotkrio ganutljive tajne svojega života. Glava
mi bijaše teška od unutarnje buke, oči zamagljene. Tiho je kazao: "Sada idem u
noćnu šetnju s olujom, osjetiti blizinu izraza Prirode; to je vježba u kojoj doista
uživam kada je zima ili jesen. Ovdje se nalazi vino, a ovdje je duhan; molim te
da noćas prihvatiš moj dom kao svoj."

Umotao se u tamnu odoru i dodao, smiješeći se: "Molim te da čvrsto zatvoriš
vrata ujutro kada budeš odlazio, kako bih izbjegnuo neželjene posjete, jer ja
namjeravam provesti dan u Šumi svetih cedrova." Potom se uputio prema
vratima, noseći dugačak štap za šetnju i zaključio: "Ako te oluja ponovno
iznenadi u divljini, nemoj oklijevati da potražiš utočište u ovoj nastambi.
Nadam se da ćeš naučiti ljubiti, a ne bojati se oluje. Laku noć, brate moj."

Otvorio je vrata i izišao, visoko podignute glave, u tminu. Stajao sam na vratima
da bih vidio u kojem je smjeru otišao, ali nestao mi je iz vidokruga. Još
nekoliko minuta čuo sam odjeke njegovih koraka po izlomljenim stijenama
doline.


Peti dio

Stiže jutro, nakon noći dubokog razmišljanja i oluja bijaše prošla, nebo bijaše
vedro a planina i ravnica se oporavljahu pod toplim sunčevim zrakama. Na
svojem putu prema gradu osjećao sam spiritualno budjenje o kojem Yusif El
Fakhri bijaše govorio, i ono strujaše svakim djelićem mojega bića. Ćutio sam da
moje zračenje mora biti vidljivo. A kada sam se smirio, sve oko mene bijaše
sušta ljepota i savršenstvo.

Čim sam dosegao do bučnih ljudi i začuo njihove glasove i ugledao njihova
djela, zastao sam i rekao u sebi: "Da, spiritualno budjenje najbitnija je stvar u
čovjekovu životu i sama svrha postojanja. Nije li civilizacija, u svim svojim
tragičnim oblicima, najviši motiv za spiritualno budjenje? Kako onda možemo
nijekati postojeće stvari, kada je samo njihovo postojanje nepobitan dokaz o
njihovoj pripadnosti smišljenom skladu? Sadašnja civilizacija možda ima
bezvrijedne namjere, ali vječni je zakon u tu svrhu ponudio vodju čiji koraci je
mogu odvesti do oslobodjenja."

Nikada više ne vidjeh Yusifa El Fakhrija, jer me u mojim naporima da liječim
bolesti civilizacije Život odveo iz sjevernog Libanona kasno u jesen iste godine
i od mene se zahtijevalo da živim u izgnanstvu u udaljenoj zemlji čije oluje su
kao domaće. I živjeti samotnjački život u toj zemlji neka je vrsta veličanstvena
ludila, jer i njezino društvo boluje.

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime9/4/2012, 11:50 am

Libanon, Baalbek

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Baalbek1

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime10/4/2012, 4:33 pm

Džubranove slike

MISLILAC
Halil Džubran "Glas Pjesnika" Pic1

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime10/4/2012, 4:35 pm

SPOKOJSTVO
Halil Džubran "Glas Pjesnika" Pic12

____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 12:56 pm

PESAK I PENA



Ovom obalom koračam večno Između peska i pene.

Plima će izbrisati tragove mojih stopala.

Vetar će razneti penu.

More i obala postojaće večno.

Jednom zahvatih maglu rukama,

Zatim otvorih šaku,

I gle, magla postade crvom.

Stegnuh, pa ponovo otvorih šaku,

I nađoh pticu.

Stegoh, po treći put otvorih šaku,

Na dlanu beše mi čovek

Tužna lika

Zagledan ka zvezdama.

Stegnuh šaku četvrti put,

Kad je otvorih

Ugledah u njoj

Samo maglu;

Ali začuh

Najlepšu pesmu.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 12:58 pm

TVOJA MISAO I MOJA

Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti.

Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu.

Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese.

Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.

Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti.

Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom.

Ti imas svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima.

Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti.

Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost.

Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe.

Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti.

Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost.

Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost.

Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca.

Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“

Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima.

Moja me bodri na skromnu sluzbu.

Ti imas svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik.

Moja je prosto nacelo.

Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.

Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka.

Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice.

Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima.

Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne.

Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika.

Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima.

Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam.

U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica.

U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka.

Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota.

Ti imas svoju misao i ja imam moju.

Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.

Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi.

Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.

A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima.

Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti.

Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste.

Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek.

Ti imas svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.

Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.

Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas.

Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.

Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje.

Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva.

Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima.

Ti imas tvoju misao i ja imam moju.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 12:59 pm

A ja vam kažem da je život mrak, osim kad postoji žar,

a svaki je žar slep, osim kad postoji znanje,

a svako znanje je uzaludno, osim kad postoji rad,

a svaki je rad prazan, ako nema ljubavi,

a kad sa ljubavlju radite, tek onda se spajate

sa drugima, sa sobom i sa Bogom

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 12:59 pm

ZBOG ONOGA STO JESI

"Kada tvoj prijatelj kaze sto misli,

neces se bojati onoga"ne" u svom duhu,

niti ces suzdrzati "da".

A kada suti tvoje srce i dalje

slusa njegovo srce;

Jer u prijateljstvu bez rijeci radaju se

i dijele sve misli, sve zudnje i sva ocekivanja,

uz nepriznatu radost.

A kada se rastejete od prijatelja,ne tugujte;

Jer ono sto u njemu najvise volite

mozda ce biti jasnije kad bude daleko,

kao sto penjac jasnije vidi

planinu iz doline."

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:01 pm

Slomljena krila

Imao sam osamnaest godina kada mi je lju­bav otvorila oči svojim čarobnim zrakama i prvi put mi dušu dotakla plamenim prstima. Selma Kerame bijaše prva žena koja mi je svo­jim čarima duh razbudila, koja je u vrt uzviše­nih osjećaja ispred mene krenula, tamo gdje dani protječu kao snovi i gdje se kao svetkovi­ne okončavaju noći. Upravo Selma Kerame naučila me svojom ljepotom da obožavam lijepo, svojim osjećajima me naučila tajnama ljubavi, ona mi je na uho otpjevala prvi stih pjesme o istinskom životu. Koji mladić ne pamti prvu djevojku koja mu je svojom mekoćom zamijenila mladićki nemar javom veličanstvenom, koja ga ranjava mili­nom i satire slašću svojom? Tko se od nas ne topi od čežnje za tim čudesnim vremenom u kojemu se naglo prenuo i uočio kako se cijelo njegovo biće sasvim promijenilo; kako su se dubine u njemu razmaknule i još dublje postale; kako su se ispunile slatkim osjeća­jima što i gorčinu u sebi kriju; kako mladi u suzama i strasti, kako u nesanici uživaju? Svaki mladić ima svoju Selmu što se u vedrom proljeću njegova života pojavljuje, koja njegovom osamljivanju poetičan smisao daje, koja mu samotne dane ugodnim druže­njem zamjenjuje i gluhe noći mu himnama obremenjuje. Bio sam sav predan uzbuđenjima prirode, nadahnućima iz knjiga i svetih objava u vri­jeme kada sam čuo kako ljubav Selminim usnama šapuće na uho mojoj duši; život mi bijaše samotan i studen poput Adamova boravka u Raju do trena kada se Selma preda mnom uspravi poput stupa svjetlosti. Jer, Selma postade Eva tome srcu prepunom tajni i čudesa, ona ga uputi u bit svemira i ona se pred njega poput ogledala postavi. Eva izvede Adama iz Raja svojom voljom i njegovom predanošću, a Selma mene uvede u Raj ljubavi i čistoće svojom ljupkošću i mojom podat­nošću. Ali, prvome čovjeku se ne desi ono što se meni desilo, jer mač ognjeni što je njega iz Raja protjerao zapravo je mač koji mene blještavom oštricom prestraši i iz Raja ljubavi me protjera prije nego što sam se uspio odu­prijeti i prije nego što sam uspio plodove dobra i zla kušati. Danas, nakon niza mračnih godina što potiru i same obrise tih dana, od onog prelijepog sna ostadoše mi samo bolne uspomene što mi oko glave lepršaju kao nevidljiva krila, što mi mame bolne uzdahe u grudima, zbog kojih mi vjeđe ranjavaju suze bola i očaja. Lijepa i zanosna Selma izgubi se negdje iza plavoga obzorja i na ovome svijetu za njom ostadoše samo bolni jecaji moga srca, samo mramorna grobnica podignuta u hladovini čempresa. Taj grob i ovo srce moje predstavljaju sve što ostade da pripovijeda svijetu o Selmi Kerame. Ali, taj mir što kopa grobove ne odaje tajnu koju božanstva pohraniše u tminu kovčega, niti grane što sisaju sokove tijela odaju tajne mrkle dubine sezanjem u visine. Dotle su uzdasi ovoga srca i njegovi jadi veoma rječiti - oni se upravo toče s kapljama ove crne tinte kazujući o svjetlosti nesreće koju Ljubav, Lje­pota i Smrt predstavljaju. Prijatelji iz mladosti moje, vi što ste se po Bejrutu rasuli! Kada se nađete pored te grob­nice nadomak cedrove šume, posjetite je šutke i tiho se krećite da stopalima svojim ne biste uznemirili one što pod slojevima zemlje poči­vaju, a onda sa strahopoštovanjem zastanite kraj Selminog groba i u moje ime pozdravite crnu zemlju što joj tijelo prigrli, s uzdahom se mene prisjetite i tiho prozborite: »Ovdje su pokopane nade onoga mladića koga sama Sudbina odvede iza mora; ovdje su zapretana njegova nadanja, sačuvane nje­gove radosti i suze, i ovdje su iščezli njegovi osmijesi; među ovim nijemim grobovima sta­saju njegove tuge zajedno s čempresima i topolama; nad ovom grobnicom njegova duša svake noći uzmahuje krilima drugujući s uspomenama, vraća se sa samotnim silue­tama ophrvana tugom i sjetama, rida s gra­nama nad onim što još jučer bijaše himna na usnama Života, a danas je mukla tajna u zem­ljinim njedrima.« Prijatelji iz mladosti, zaklinjem vas ženama koje su vaša srca ljubila da položite vijence cvijeća na grob žene koju je moje srce voljelo - možda će cvijet koji ćete položiti na zaboravljenu grobnicu postati poput kapljice rose koju vjeđe jutra toče u listove uvele ruže.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:01 pm

Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediri. A kad vam progovori, verujte joj, premda vam glas njen može uništiti snove, k'o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao što vas kruniše, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao što se upinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki. A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svog srca i u spoznaji toj postali deo srca života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, u svet koji ne poznaje godišnja doba, gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božjem." I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite, a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani spostveno poimanje ljubavi; i da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, a potom da usnite sa molitvom za voljeno u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama...

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:02 pm

A jedna žena prozbori i reče: Govori nam o Boli.

A on kaza:

Vaša je bol lomljenjeljuske u kojoj je zatvoreno vaše poimanje.

Kao što se ljuska ploda mora slomiti da bi mu jezgra izišla na vidjelo,

tako i vi morate bol upoznati.

I ako vam se srce uzmogne diviti svakidašnjim čudesima života,

vaša vam se bol neće činiti ništa manje čudesnom od radosti;

I prihvatit ćete doba svojega srca, kao što uvijek prihvaćate godišnja doba što prolaze nad vašim poljima.

I gledat ćete spokojno kroza zime svojega bola.

Mnogo ste svojega bola sami odabrali.

To je gorki napitak kojim liječnik u vama vidi vaše bolesno jastvo.

Stoga, vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek tiho i spokojno;

Jer, njegovu ruku, ako i jest teška i tvrda, nježno vodi ruka Nevidljivoga.

I posuda koju donosi, ako vam i peče usne, načinjena je od gline

što ju je Lončar ovlažio svojim svetim suzama.

(Prorok)

Ne recite: 'Našao sam istinu', nego radije: 'Našao sam jednu istinu.'

Ne recite: 'Našao sam put duše'. Recite radije:'Sreo sam dušu gdje ide svojim putem.'

Jer, duša kroči svim putovima.

Duša ne ide po koncu niti raste poput trske.

Duša se otvara kao lopoč sa bezbroj latica.

(Prorok)

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:02 pm



Naš um je litica, naše srce potok. Nije li neobično da mnogi među nama radije sabiru vodu nego da je puste da teče?

(Pijesak i pjena)

Ako ne možeš vidjeti bez svjetlosti ni čuti bez glasa, nikad nećeš moći ni gledati ni slušati.

(Pijesak i pjena)

Naše najsvetije suze nikad ne poteku iz naših očiju.

(Pijesak i pjena)

POKAJANJE

Tijekom noći bez mjeseca u vrt svojega susjeda uđe neki čovjek i ukrade najveću dinju koju je uspio pronaći, pa je odnese kući.

Otvorivši je, otkrije da je još uvijek nedozrela.

Tada se desi čudo!

Čovjekova savjest se probudi i prostrijeli ga grizodušje;

pa se pokaja jer je ukrao dinju.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:03 pm

A žena koja stajaše s čedom na prsima reče:Govori nam o Djeci.

I on reče:

Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su sa vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona imaju svoje misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše,

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.

( Prorok )

Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ

mu dio svojega srca. Ako je u

njega velika duša, zahvaljuje ti;

a ako je malena, omaložava te.

/Pregršt pijeska sa žala/

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:04 pm

Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena,

niti se preobrazava s godisnjim dobima;

zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire;

zensko srce je nalik na stepu

koju covjek uzima kao prostor

za svoje ratovanje i klanje – po njoj cupa drvece i spaljuje travu,

stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama,

ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna,

proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen,

sve do kraja vremena.

Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo?

Reci sto da radimo?

Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti?

Mozemo li svoju ljubav

smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede,

a jutro odvede?

Mozemo li ove osjecaje smatrati snom

koji nam je blago snivanje donijelo,

a java skrila?

Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu

koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu?

Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi!

Otvori usne da ti glas cujem.

Progovori i kazi mi nesto.

Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju?

Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru?

Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata?

Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju,

priguseni jecajima?

Hoces li vidjeti moju himeru

kako te pohodi s nocnim himerama,

a iscezava s jutarnjim izmaglicama?

Reci mi, ljubavi.

Kazi sto cu za te predstavljati

posto si ti meni bio svjetlost za oci,

pjesma za usi i krila mojoj dusi.

Kakav ces biti?

iz knjige "Slomljena krila"

Sada rece Almitra:

Govori nam o ljubavi.

A on podize glavu i pogleda na ljude, i muk zavlada medju njima.

I snaznim glasom rece:

Kad te ljubav zove sledi je,

Premda su joj putevi tvrdi i strmi.

A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,

Premda vas mac skriven u njezinim perima moze raniti.

A kad vam govori, verujte joj,

Premda njezin glas moze razdrmati vase snove kao sto severac pustosi perivoj.

Jer, kao sto vas ljubav kruni, tako ce vas i razapeti.

Jer, koliko vam pomaze da rastete, toliko vas i podkresava.

Kao sto se uspinje na vasu visinu i draga vam najneznije grane

sto drscu na suncu.

Tako ce vam sici u korenje i protresti dok prianjaju uza zemlju.

Poput snopova zita ona vas u se skuplja.

Ona vas mlati da bi vas razgolitila.

Ona vas sije da bi vas lupine vase oslobodila.

Ona vas melje dok ne pobijelite.

Ona vas mesa dok gipki ne budete,

A onda vas mece na svoj sveti oganj,

da postanete sveti kruh za Bozji sveti pir.

Sve ce vam ovo ljubav uciniti kako bi ste doznali tajne svojega

srca i da bi ste po tom znanju postali komadic srca samoga zivota.

Ali, ako u svojem strahu budete trazili samo ljubavni mir i ljubavni uzitak.

Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,

U svet bez godisnjih doba, gde cete se smijati, ali ne punim smijehom,

i gde cete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav ne daje nista osim sebe i ne uzima nista osim sebe.

Ljubav nema nista niti se ona moze imati:

Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:04 pm

Iz dubine moga srca se podize jedna ptica i poletje put neba.

Sve vise i vise je lelujala i bivala pri tom vidljivo veca.

Prvo je bila tako velika kao jedna lasta, potom kao jedna seva, kasnije dostize i velicinu jednog orla, a onda i proljetnog oblaka koji vremenom ispuni i cijeli prostor namrstenog neba.

Iz dubine moga srca se podize jedna ptica put neba i sto je vise letjela bivala je veca, ali nije napustala moje srce.

O, vjero moja, moje nesputano znanje, kako bih se volio uzdici do tvoje tegobne lelujavosti kako bih sa tobom otkrio ljudima velicinu njihove biti koja je ispisana na nebu.

Kako bih volio more u sebi pretvoriti u pupak i na taj nacin se izdici u tvoje beskonacne prostore!

Kako moze neko zatvoren u svojemu hramu vidjeti njegove pozlacene tornjeve i kupole?

Kako moze jezgro nekog voca obuhvatiti cijelinu same vocke?

O, vjero moja, svezan sam iza gomila od srebra i ebanovine i ne mogu s tobom letjeti.


Ali je srce moje to iz cega dolazis i iz kojeg se nebu dizes - moje srce je ono sto te u meni drzi. I time se moram zadovoljiti!

U dubini moje duse je pjesma koja nece u rijec da se odjene.

To je pjesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva

i odbija da se mastilom toci na hartiju,

ona mi osjecanja obuhvata poput tananog omotaca

i nece da se jezikom skrnavi.

Kako da je izdahnem kada se plasim da je zrak ne zaprlja?

Kome da je ispjevam kada je navikla da zivi u mojoj dusi kao u svome domu

te se plasim da se slusanjem ne povrijedi?

Ako mi u oci pogledate, vidjet cete sjenku njene sjenke,

i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit cete njeno treperenje.

Svojim djelima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvijezde,

moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,

otkrivaju tajne ruzinog cvijeta.

U meni je pjesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;

koju snovi izgovaraju, a java progoni.

To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji ce je ispjevati,

niti Davida koji ce odsvirati.

To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta,

i nema sjeciva koje je moze raniti.

Bolje je cuvana od djevojackih tajni,

i nema strune koja je moze prisvojiti.

Ko moze sjediniti huku mora i pjesmu slavuja,

ko moze spojiti oluje sa djecjim uzdasima?

Koje ljudsko bice

moze bozansku pjesmu ispjevati?

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
meseceva rosa

meseceva rosa

Ženski
Broj poruka : 7818
Location : u jutrima koja sanjare...
Datum upisa : 25.08.2010

Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime16/9/2017, 1:09 pm

LJUŠTURE I SUŠTINE

Kad god sam popio gorku cašu, imala je talog meda.

Kad god sam savladao neku šumovitu prepreku, dospio sam

u zelenu ravnicu.

Kad god sam izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici,

našao sam ga u osvitu jutra.

Koliko puta sam svoj bol i jad pokrivao trpeljivošcu nadajuci se da za to slijedi nagrada! Ali, kad bih ih otkrio, vidio bih da se bol u radost preobrazio i da je jad bodrost postao.

Koliko puta sam sa prijateljem prolazio pojavnim svijetom misleci da je glup i nerazuman, ali sam uvijek u tajnome svijetu sebe smatrao tiranom i nasilnikom, a njega mudrim i pronicljivim.

Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duše, sebe i svoga sagovornika smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih došao k sebi vidio bih da smo obojica ljudi.

I ja i vi, ljudi, ocarani smo onim što se iz nas javno ispoljava, a prenebregavamo suštinu u nama skrivenu. Ako neko od nas posrne, kazemo da pada; ako polako ide, kazemo da je slabic koji propada; ako zamuca, kazemo da je nijem; ako uzdahne, kazemo da je u samrtnom ropcu i da umire.

I ja i vi strasni smo poklonici ljuštura koje zovemo '' ja '' i površnosti zvanih '' vi '' – zato ne vidimo tajne duha u svome '' ja '', niti tajne duha u '' vi ''.

Šta mozemo uciniti kada smo, zbog vlastite uobrazenosti, nemarni prema istini u nama?

Kazem vam, a mozda su moje rijeci veo koji prekriva lice istine u meni, kazem i vama i sebi: Ono što vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono što treba da vidimo dušama; ono što cujemo ušima samo je buka koja zaglušuje ono što treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca kako hapsi covjeka, ne treba da mi sudimo ko je od njih prijestupnik. Ako vidimo covjeka oblivena krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je da ne presucujemo ko je ubica, a ko zrtva. Ako cujemo covjeka kako pjeva, a drugoga kako place, valja da se strpimo dok ne utvrdimo koji od njih je veseo.

Ne, brate, ne sudi o istini u covjeku prema onome što on ispoljava, niti uzimaj njegove rijeci ili neko djelo kao simbol njegove nutrine. Jer, ima mnogo onih koje omalovazavaš zbog njihovog teškog jezika i oskudna govora, iako su prepuni umnosti i osjecanja. Takodje je mnogo onih koje nipodaštavaš zbog ruzna izgleda i nedolicna zivota, a oni su jedan od nebeskih darova, jer u ljudima ima bozanskog daha.

Katkada u jednome danu posjetiš i dvorac i stracaru. Iz prvoga izlaziš zadivljen, iz drugoga tuzan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti koje culima opazaš, tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, vec bi se u tugu pretvorilo, a na drugoj strani bi se tvoja tuga do divljenja vinula.

U toku dana mozeš sresti dva covjeka.Jedan ti se obraca glasom što lici na bijes oluje i pokretima kao u vojnika dostojna strahopoštovanja, a drugi ti govori bojazljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim recenicama. Ali, kada bi ih mogao vidjeti na iskušenjima, ili u cinu zrtvovanja u ime principa, znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost i da nemušta stidljivost nije isto što i bojazljivost.

Katkada pogledaš kroz prozor i medju prolaznicima ugledaš monahinju kako ide na jednu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah pomisliš: Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ruzna druga. Ali, kada bi zatvorio oci i za trenutak oslušnuo, cuo bi šaputanje u vazduhu: Jedna se za me moli, a druga mi bol zeli; u duši svake od njih je sjenka Duha.

Katkada ideš svijetom tragajući za onim što se zove civilizacija i razvijenost te uđeš u grad sa velelijepnim palatama, divnim hramovima i širokim ulicama. Narod u njemu hita na sve strane: neki kao da bi kroz zemlju prodrijeli, neki kao da bi poletjeli, neki kao da bi munju uhvatili, neki kao da bi sami vjetar dohvatili, a svi su u prelijepoj odjeći, sa sjajnom dugmadi – kao da im je praznik ili festival.

Poslije izvjesnog vremena, put te dovede u drugi grad sa bijednim kućama i tijesnim sokacima koji, kada kiša padne, pretvore se u glinena ostrva u moru blata. Kada ih sunce ogrije, pretvore se u oblake prašine. Mještani su prosti i jednostavni, kao tetiva na luku: idu lagano, rade polako, gledaju te kao da kroz tebe gledaju negdje daleko te napuštaš njihovu zemlju osjećajući odvratnost i ogavnost, govoreći: Razlika između onog što vidjeh u jednom i u drugom gradu je kao razlika između života i smrti. U prvom gradu je snaga na vrhuncu, a u drugom krajnja nemoć; u prvom je proljećna i ljetnja mladost, a u drugom jesenja i zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u drugom je staračka nemoć što iščezava u pepelu.

Ali, kada bi oba grada mogao pogledati božjim očima, vidio bi da su oni kao dva srodna stabla u jednoj bašti.Kada bi tako mogao duže pronicati u njihovu suštinu, vidio bi da ono što ti se činilo naprednim u jednome samo su kratkotrajni, sjajni mjehurići, a da ono što si smatrao apatijom u drugome je nevidljiva, postojana vrijednost.

Ne, život se ne sastoji od svojih pojavnosti, već od onoga što se ne vidi; sav vidljivi svijet nije sadržan u svojim ljušturama, već u suštinama; o ljudima ne treba suditi po licima, već po srcima.

Ni vjera nije sadržana u izgledu bogomolja, u onome što grade sveštenici i tradicija, već u onome što se krije u dušama i što postoji u namjerama.

Ni umjetnost nije u onome što čuješ ušima, bilo da je to tiho zvučanje pjesama, zvonjava riječi u kasidama, ili linije i boje koje na slici opažaš očima. Umjetnost je u onim nemuštim, treperavim distancama između tonova u pjesmama; u onome što do tebe dospijeva posredstvom kaside, a što je u duši pjesnika ostalo neizgovoreno, mirno, samotno; u onome čime te slika nadahnjuje te, gledajući je, vidiš nešto dalje i ljepše od nje.

Ne, brate, ni dani ni noći nisu sadržani u svojim pojavnostima; ni ja, koji sam samo putnik u vremenu, nisam sadržan u ovim riječima koje ti izgovaram, osim tek toliko koliko su riječi u stanju da ti prenesu moju mirnu nutrinu. Zato me ne smatraj neznalicom prije nego što dokučiš moje tajno biće, a ne smatraj me ni genijem prije nego što oslobodiš moje biće onoga što sam od drugih preuzeo. Ne reci: On je škrtica tijesne ruke, prije nego što moje srce sagledaš, ili da sam plemenit i blagodaran prije nego što saznaš šta me podstiče na plemenitost i blagodarnost. Ne smatraj me ni zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi u svoj svojoj svjetlosti i žaru, niti me smatraj praznim dok ne dotakneš moje krvave rane.

"Mirisni plodovi duse''

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Halil Džubran "Glas Pjesnika" Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Džubran "Glas Pjesnika"   Halil Džubran "Glas Pjesnika" Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Halil Džubran "Glas Pjesnika"
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Složeno na policama- piše se u temama ispod naslovne :: Biblioteka poezije-
Skoči na: