Mesa Selimovic-citati

Sve ima svoju vrednost i težinu, ni manju ni
veću nego što je ima, a nama izgledaju različite. Jedne nevolje vreme
čini lakšim, druge težim. Mi se menjamo, svet ostaje.

Meša Selimović

Čovjek sam i ponekad se bojim da mi duša ne bude slabija od želje...

Meša Selimović

Sve cemer,sirotinja,glad,nesrece...A zasto je to tako? Ne znam.Mozda
zato sto smo po prirodi zli,sto nas je bog obiljezio.Ili sto nas nesrece
neprestano prate,pa se bojimo glasnog smijeha,bojimo se da cemo
naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas.Zar je onda cuda sto se
uvijamo,krijemo,lazemo,mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe,svoju
srecu vidimo u tudjoj nesreci.Nemamo ponosa,nemamo hrabrosti.Biju nas,a
mi smo i na tome zahvalni.

Mesa Selimovic

Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome. Sve drugo
moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas
puste,to ne može,jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kazem: budi mi
prijatelj. Ali mogu da kažem:biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili
onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga,
znam po tome što mi je postao potreban,što nisam zamjerio ničemu ma šta
da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni
tražiti joj razloge. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom
pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga
jednom,kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
Prijateljstvo se ne bira,ono biva ko zna zbog čega, kao ljubav... A
nista ja nisam poklonio tebi već sebi...

Mesa Selimović

Govorio sam zato što je bila mjesečina, što u tim izgorjelim zidinama nije bilo mojih uspomena, što su se dvije tanke bijele ruke nježno savijale po truloj ogradi, što su zamišljeno a blago gledale crne djetinje oči zrele djevojke, što me slušala kako me nikad niko u životu nije slušao.

Nije se udala, udali su je. Nekoliko dana prije moga dolaska. Da sam manje spavao, da sam i noću putovao, da je bilo manje umora, da su bile manje ravnice i niža brda koja je trebalo pregaziti, došao bih na vrijeme, ona se ne bi udala za Emina, a ja možda ne bih otišao iz sela.

Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi. Ako proroci razočaraju, snovi tamne. Proroci treba da umru prije nego što išta ostvare. Dovoljno je to što su još jednom razgorjeli staru nadu. Zašto da je gase djelom koje razočarava. Možda treba da prođe neko drugo vrijeme, da se u dušama nakupi dosta te neokaljane ljepote, pa da ljudi, očišćeni, ostvare prastari san.

isam znao šta je ta zlatna ptica, ali dok sam slušao kako pada kiša po krovu od šindre, i otvoreni kapak lupa na vjetru, i bezbroj očiju viri iz ćoškova, zamišljao sam kako pronalazim svoju zlatnu pticu, kao junak iz neninih žubornih kazivanja, znajući da se tako, na neki čudan, neobjašnjiv način ostvaruje sreća.

Nisam znao šta je ta zlatna ptica, ali dok sam slušao kako pada kiša po krovu od šindre, i otvoreni kapak lupa na vjetru, i bezbroj očiju viri iz ćoškova, zamišljao sam kako pronalazim svoju zlatnu pticu, kao junak iz neninih žubornih kazivanja, znajući da se tako, na neki čudan, neobjašnjiv način ostvaruje sreća.

Čovjek može mnogo. Može da utiče na sebe. Može da svoje puteve ispravlja i pravo njima hodi. Osmišljavati se, oblikovati u dobru, pravdi i razumijevanju potrebno je da bude cilj svakome od nas. Kao takvima, sudbina neće biti greška (pored ostalog mi sebe možemo ubijediti u to). Na život ćemo vječno gledati sa mladalačkim poletom i optimizmom. Zdrav razum, dobrotu i pozitivan stav ne može nam niko oduzeti, pa ni teška životna oluja.

Mesa Selimovic

Da ostanemo ovo što smo. Sutra. I uvijek. Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučijim očima i da se uvijek prepoznamo kada se sretnemo.

Meša Selimović

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se bez razloga, smijaćemo se bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud' ćeš veći razlog.

Meša Selimović

Mi smo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Vjekovima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu. Otrgnuti smo, a neprihvaćeni. Ko rukavac što ga je bujica odvojila od majke pa nema više ni toka, ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav. Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed. Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi. Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!

Meša Selimović

Oprosti...
Bila je to najljepsa rijec koju je moglo pronaci njegovo kukavicko
postenje..Tako me srecno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u
proslost...

Mesa Selimovic

Prvi pijetlovi! Pakosni trubači, podstiču vrijeme,
mamuzaju ga da se ne uspava, požuruju nesreće, dižu
ih s njihovih legala, da nas sačekaju, nakostriješene.
Umuknite, pijetlovi, stani vrijeme!
Da li da vičem u noć, da sazivam ljude, da tražim
pomoć?
Uzalud. Pijetlovi su nemilosrdni, već dižu uzbunu.
Sjedim na koljenima, slušam. U tišini sobe, negdje iz
zida, iz stropa, iz nevidljivog prostora kuca kudret-sat,
nezaustavljiv hod sudbine...

Меša Selimović "Derviš i smrt"

Ova žena je ćudljiva, vječiti april, vesela je pa tmurna, pričljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne određuje dan već trenutak, slučajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da će biti. Obična je samo kad zaboravi...


Mesa S.
Magla i mjesečina

I sve pomalo liči na onu nekadašnju noć, izdvojenu od drugih, obilježenu tajnom. Sve je opet bilo, a opet liči na san, ni na čemu ne mogu da se zaustavim jer ništa ne znam, a držim se sjećanja,uporno. Nijednog putokaza nemam za traženje i zadovoljavam se onim što je bilo,od toga je u meni ostao pun osjećaj, neistrošen i nezadovoljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, mogućnost izvan onoga što se obično dešava...

Mesa Selimovic

''Niko nikom ne moze natovariti toliko
muke na vrat koliko moze covek sam sebi.''

Mesa Selimovic

Ako je ljubav zločin, učini od mene žrtvu!

Meša Selimovic

Ne volim tugu, čini me zlim, zato se zavaravam bijesom.

Meša Selimovic

Tesko je vjerovati, ali je istina...bio sam duboko ganut. Zato što me
se jedan čovjek sjetio. Ni zbog čega, ni zbog kakve koristi, iz čista
srca...
M.Selimović