LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 Halil Dzubran

Ići dole 
AutorPoruka
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime9/5/2009, 4:39 pm

Drzi li rumenilo jutra

Drzi li rumenilo jutra
srce noci
cvrsto na svojim grudima?
Brine li se more
o mrtvima u svojim dubinama?
Poput zore
uzdise se moja dusa,
neoklopljena i nevezana.
Poput neumornog mora
ponire moje srce
u moje dubine,
u potonule olupine
brodovlja i zemlje.
Ne lijepim se na ono
sto se lijepi za moje pete.
Hranim se letom
u nedokucive visine.


Poslednji izmenio Beskraj dana 6/6/2009, 11:16 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime10/5/2009, 12:05 pm

PROROKOV VRT

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mac, skriven medju perima njenim, moze povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen moze unistiti snove, k'o sto severac opustosi vrt. Jer, bas kao sto vas krunise, ljubav ce vas i razapeti. Isto kao sto vas podstice da rastete, isto tako ce vas i okresati. Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam grancice najtananije sto trepere na suncu, Tako ce se spustiti i do vaseg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja psenicnog, sakupice vas u narucje svoje. Omlatice vas, da bi vas ogolila. Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samlece vas, do beline. Umesice vas, dok ne postanete gipki. A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Boziju svetkovinu. Sve ce vam to ljubav uciniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali deo srca Zivota. Budete li, pak, u strahu svome trazili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, U svet koji ne poznaje godisnja doba gde cete se smejati, al' ne punocom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje. Ljubav ne daje nista osim sebe i nista ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopusta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi. Kad volite, ne treba da kazete: "Bog mi je u srcu", vec: "Ja sam u srcu Bozijem." I nemojte misliti da mozete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se ucinite vrednima, usmerice vase puteve. Ljubav nema drugih zelja nego da se ispuni. Ali, ako volite a morate jos i da zelite, neka vam ovo budu zelje: Da se istopite i budete kao potok razigrani sto peva svoj milozvuk noci. Da spoznate bol prevelike neznosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalniicu za jos jedan dan ljubavi; Da otpocnete u poslepodnevnom casu i razmisljate o ljubavnom zanosu; Da se s veceri vratite kuci sa zahvalnoscu, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljenickom na usnama…

Halil Dzubran
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime13/5/2009, 7:21 pm

Pjesma

U dubini moje duse je pjesma koja nece u rijec da se odjene.
To je pjesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osjecanja obuhvata poput tananog omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispjevam kada je navikla da zivi u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povrijedi?
Ako mi u oci pogledate, vidjet cete sjenku njene sjenke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit cete njeno treperenje.
Svojim djelima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvijezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cvijeta.
U meni je pjesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji ce je ispjevati,
niti Davida koji ce odsvirati.
To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta,
i nema sjeciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od djevojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pjesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa djecjim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pjesmu ispjevati?


Poslednji izmenio Beskraj dana 6/6/2009, 11:15 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime15/5/2009, 7:22 pm

Na to ce Almitra: Pricaj nam o ljubavi.
I on podize glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tisina.
I on progovori glasom silnim:
Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mac, skriven medju perima njenim,
moze povrediti.
A kad vam progovori, verujte joj,
Premda vam glas njen moze unistiti snove,
k'o sto severac opustosi vrt.
...............................
Jer, bas kao sto vas krunise,
ljubav ce vas i razapeti.
Isto kao sto vas podstice da rastete,
tako ce vas i okresati.
Kao sto se uspinje do visina vasih i miluje vam
grancice najtananije sto trepere na suncu,
Tako ce se spustiti i do vaseg korenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja psenicnog,
sakupice vas u narucje svoje.
Omlatice vas, da bi vas ogolila.
Prosejace vas, da bi vas otrebila od kukolja.
Samlece vas, do beline.
Umesice vas, dok ne postanete gipki;
A onda ce vas izloziti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hleb
za svetu Bozju svetkovinu.
Sve ce vam to ljubav uciniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali deo srca Zivota.

Budete li, pak, u strahu svome trazili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svet koji ne poznaje godisnja doba
gde cete se smejati, al' ne punocom smeha svog
i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.

Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime17/5/2009, 9:10 pm

Tad Almitra progovori ponovo, te kaza:
A sta je sa Brakom, ucitelju?
A on odgovori ovim recima:
Rodjeni ste zajedno i zajedno cete biti za sva vremena.
Bicete zajedno kada vam bela krila smrti rasprse dane.
Da, bicete zajedno cak i u nemom pamcenju Bozijem.
Ali, neka u vasem zajednistvu bude prostora.
I neka vetrovi nebeski igraju medju vama.

Volite se, ali ne namicite okov ljubavi:
Nek' ona radije bude more sto se talasa medj' obalama vasih dusa.
Punite case jedno drugome, ali nemojte piti iz jedne case.
Podajte jedno drugome hleba, ali ne jedite od istog somuna.
Pevajte i igrajte zajedno i radujte se, ali neka svako od vas bude za sebe,
Kao sto su strune leutove za sebe, iako trepte muzikom istom.

Dajte svoja srca, ali ne jedno drugom u vlasnistvo.
Jer, samo ruka Zivota moze da drzi vasa srca.
I budite zajedno, ali ne odvec blizu:
Jer, i stubovi u hramu razdvojeni stoje,
A hrast i cempres ne rastu jedan drugom u senci.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime19/5/2009, 7:23 pm

A jedna zena koja je privijala svoje cedo na prsa rece:
Pricaj nam o Deci.
A on rece:
Vasa deca nisu vasa.
Ona su sinovi i kceri zudnje Zivota za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Mozete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli sopstvene.
Mozete im skuciti tela, ali ne i duse,
Jer duse njihove obitavaju u kuci sutrasnjice,
koju vi ne mozete pohoditi, cak ni u snovima svojim.
Mozete teziti da budete kao oni,
ali ne pokusavajte da ih terate da oni budu kao vi.
Jer, zivot ne ide unazad, niti se zadrzava u proslosti.
Vi ste lukovi iz kojih se deca vasa poput zivih strela odapinju napred.
Strelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strele Njegove letele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreca sto vas
Strelac savija u ruci svojoj;
Jer, bas kao sto voli strelu sto leti,
On voli i postojani luk.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime21/5/2009, 9:39 pm

.da si sapat vetra,da me drazis tvojim dahom,
kad pozelis da me nosis
u daljine,jednim mahom
...Da si Sunca zrak,da si tu - da je svetlo,
kad te nema da je mrak,
Da te vidim,da si pored,
i priznam da postojis.
Da te osetim bar jednom
i pustim da me osvojis..
Da si ziva,topla,meka daha koji stvara
vulkan osecaja,
smesten u tvom srcu,...u tvojoj dusi..
Voleo bih da te milujem..
pogledom..
recima..
dahom..
voleo bih..
da tvoj pogled otapa led i cemer koji steze moju dusu..
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime24/5/2009, 5:32 pm

Covekova himna


Bio sam
i bicu
i takav cu biti
do kraja vremena
jer sam bez kraja.

Mjerio sam daleke prostore
beskraja
i uspeo se u svijet snova
do samoga izvora svjetla
letjeh uvis.
No pogledaj me
Rob sam materije

Osluskivao sam ucenje Konfucija.
i ispitivah brahmansku mudrost
sjedio sam pored Bude ispod drveta spoznaje.
No pogledaj me.
Sapleten sam u nevjeri i neznanju

Zatekoh se na Sinaju
kada se Bog ukaza Mojsiju.
Na Jordanu dozivjeh cuda Nazaricanina
i u Medini slusah ucenje arapskog proroka.
No pogledaj me.
Ja sam zrtva sumnje.

Sopstvenim ocima gledah
moc Babilona.
Slavu Egipta i velicinu stare Grcke.
No moje oci su odgovorne
pred bijedom njihovih dijela.

Bijah kod carobnjaka endorskog
svestenika asirskih i proroka palestinskih
i ne prekidah pjevati o stvarnosti.

Ucih o mudrosti indijskoj.
Stekoh majstorstvo u pjesnistvu
sto izvire iz srca arapskoga
slusah muziku zapadnih naroda
i uprkos tome jos sam slijep i nista ne vidim
moje usi su gluhe i ne propustaju glas.

Pretrpjeh tiraniju nezasitih osvajaca.
Tlacenja despotska
suzanjstvo raznih mocnika.
I uprkos tome jos sam jak
i borim sa s danima svoga postojanja.


Sve to cuh, vidjeh i trpjeh
iako sam jos u uzrastu djetinjem.
Ali kroz skora djela mladalacka
ostaricu i ostvariti savrsenstvo
i potom se vratiti Bogu.

Bio sam
i jesam
i takav cu biti
do kraja vremena
jer sam bez kraja.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime26/5/2009, 7:05 pm

More
U noćnome miru kada za zastorima čovjek usni

Šuma kliče:
Ja sam Sila koju sunce iz zemlje izmami,

A more ostaje mirno
Misleći: Sila pripada meni.

Stijena veli:
Vrijeme me sazdalo kao kamenje za Dan sudnji,

A more je i dalje nemušto
Misleći: Znamenje pripada meni.

Vjetar veli:
Divna je moja samotinja među nebom i maglama,

A more ostaje mirno
Misleći: Vjetar pripada meni.

Rijeka veli:
Pitka li sam tečnost što gasi žeđ poljima,

A more je i dalje nemušto:
Misleći: Rijeka pripada meni.

Gora veli:
Ja sam stasita kao nijedna zvijezda u svemiru,

A more je i dalje mirno
Misleći: Gora pripada meni.

Misao veli:
Ja sam jedini kralj na ovome svijetu,

A more ostaje usnulo
U snu govoreći: Sve pripada meni.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime1/6/2009, 8:09 pm

TVOJ LIBAN I MOJ


Ti imas tvoj Liban i ja imam moj.
Tvoj Liban je politicki i ima svoje probleme.
Moj je prirodan Liban u svoj svojoj ljepoti.
Ti imas svoj Liban sa programima i sukobima.
Ja imam moj sa njegovim snovima i nadama.
Budi zadovoljan sa tvojim Libanom, kao sto sam ja zadovoljan sa svojom vizijom o slobodnom Libanu.
Tvoj Liban je zapleteni politicki cvor koji vrijeme nastoji da razveze.
Moj Liban je lanac od brezuljaka i planina koje se s postovanjem i velicanstveno uzdizu prema nebu.
Tvoj Liban je medjunarodni problem koji tek treba razrijesiti.
Moj Liban je miran, zacarane sumorece doline sa crkvenim zvonima i sapucucim potocima.
Tvoj Liban je takmicenje izmedju protivnika sa zapada i onoga sa juga.
Moj Liban je krilata molitva koja lebdi u zoru kad pastiri vode svoja stada na pasu i, opet, uvece kad se seljaci vracaju sa livada i iz vinograda.
Tvoj Liban je popis beznacajnih glava.
Moj je vedra planina koja stoji izmedju mora i ravnica, kao pjesnik izmedju jedne i druge vjecnosti.
Tvoj Liban je prevara lisice kad se sretne sa hijenom i lukavost hijene kad ova sretne vuka.
Moj Liban je vijenac sjecanja djevojaka koje klicu od radosti i djevicakoje pjevaju izmedju gumna i presa za vino.
Tvoj Liban je partija saha izmedju biskupa i generala.
Moj Liban je hram u kojem moja dusa nalazi nebo kad se zamori civilizacijom koja juri na skriputavim tockovima.
Tvoj Liban su dva covjeka: jedan koji placa namete i drugi koji ih skuplja.
Moj Liban je onaj koji naslanja svoju glavu na svoju ruku u sjenci Svetog Kedra, zaboravljajuci na sve osim Gospoda i svjetlost Sunca.
Tvoj Liban su pristanista, poste i trgovine.
Moj Liban je daleka misao, plamena ljubav i bozanska rijec koju zemlja sapuce na uho prostranstva.
Tvoj Liban su postavljeni sluzbenici, cinovnici i direktori.
Moj Liban je rast mladosti, odlucnost zrelosti i mudrost starosti.
Tvoj Liban su predstavnistva i odbori.
Moj Liban se zdruzivanje i okupljanje oko ognjista u nocima bure kad je tama ublazena bjelinom snijega.
Tvoj Liban su partije i sekte.
Moj Liban je omladina koja se vere po stjenovitim visinama, gazi po potocima i luta po poljima.
Tvoj Liban su govori, predavanja i rasprave.
Moj je pjevanje slavuja, sustanje grana u sumama, odjeci pastirove frule u dolinama.
Tvoj Liban su prerusavanja, pozajmljene ideje i prevara.
Moj Liban je jednostavna i gola istina.
Tvoj Liban su zakoni, propisi, dokumenti i diplomatska akta.
Moj je u dodiru sa tajnama zivota koje on zna bez svjesnog znanja; moj Liban je ceznja koja sa svojim osjetljivim vrhom dostize daleki kraj nevidjenog i vjeruje da je to san.
Tvoj Liban je mrgodan starac koji gladi svoju bradu i misli samo na sebe.
Moj Liban je mladic uspravan kao kula, koja se osmjehuje kao zora i misli na druge kao sto misli na sebe.
Tvoj Liban trazi da bude odvojen i zajedno sa Sirijom u isto vrijeme. *
Moj Liban se niti sjedinjava niti razdvaja, niti prosiruje niti smanjuje.
Ti imas tvoj Liban, a ja imam moj.
Ti imas tvoj Liban i njegove sinove, a ja imam moj i njegove sinove.
Ali, ko su sinovi tvog Libana?
Dozvoli da ti pokazem njihovu stvarnost:
Oni su ti, cije su duse rodjene u bolnicama Zapada, ciji su umovi probudjeni u krilu gramzivaca koji igraju ulogu darezljivaca.
Oni su kao savitljive grane koje se savijaju desno i lijevo. One drhte ujutro i uvece, ali nisu svjesne svog drhtanja.
Oni su kao brod bez jarbola i krme koga udaraju talasi. Sumnjicavost je njegov kapetan, a njegova luka je spilja vukodlaka. Nije li svaka prijestonica Evrope vukodlacka spilja?
Ovi sinovi su jaki i rjeciti medju sobom, ali slabi i nijemi medju Evropljanima.
Oni su slobodni i usrdni reformatori, ali samo u novinama i na govornicama.
Oni krekecu kao zabe i kazu: „Mi se oslobadjamo od naseg starog neprijatelja“, dok se njihov stari neprijatelj skriva u njima samima.
Oni koracaju na pogrebnoj procesiji pjevajuci i trubeci, ali pozdravljaju svadbenu povorku na konjima naricuci i kidajuci odjecu.
Oni ne znaju za glad dok je ne osjete u svojim dzepovima. Kad sretnu nekog ko je duhovno gladan, onoga se klone i podsmjevaju mu se govoreci: „On je samo duh koji hoda po svijetu fantoma."
Oni su kao robovi koji, zato sto su zahrdjale okove zamijenili sjajnim, smatraju sebe slobodnim.
To su sinovi tvog Libana. Ima li nekog medju njima tako cvrstog kao stijene Libana, tako slatkog i bistrog kao vode Libana, tako cistog i svjezeg kao okrepljujuci povjetarac Libana?
Ima li nekog medju njima koji moze da tvrdi da je njegov zivot da je njegov zivot bio kap krvi u venama Libana ili suza u njegovim ocima ili osmjeh na njegovim usnama?
To su sinovi tvog Libana. Kako su oni veliki u tvojim ocima, a kako mali u mojim!
A sad dozvoli da pokazem sinove moga Libana:
Oni su seljaci koji kamenito tle preobracaju u vocnjake i vrtove;
Oni su pastiri koji vode svoja stada od jedne do druge doline da bi mogla da se uvecaju i umnoze, da ti pruze svoje meso za hranu i svoju vunu za odjecu;
Sinovi mog Libana su vinogradari koji muljaju grozdje i prave dobro vino;
Ocevi koji podizu dudovo drvece i oni koji predu svilu;
Muzevi koji zanju zito i zene koje sakupljaju snopove;
Oni su zidari i grncari, tkaci i livci crkvenih zvona;
Oni su pjesnici i pjevaci koji svoju dusu izlivaju u nove stihove;
Oni su ti koji su otisli iz Libana bez prebijene pare u neku drugu zemlju sa plamenom odlukom u srcu da se vrate punih ruku i sa lovorovim vijencem ostvarenja koji krase njihova cela;
Oni se prilagodjavaju novoj okolini i cijenjeni su kudgod idu.
To su sinovi mog Libana, neugasive buktinje i so koja se ne moze pokvariti;
Oni hodaju krepkim nogama prema istini, ljepoti i savrsenstvu.
Sta ces ti ostaviti Libanu i njegovim sinovima sto godina od danas?
Reci mi, sta ces ti ostaviti za buducnost osim izgovora, lazi i gluposti?
Vjerujes li da ce etar primiti u sebe duhove smrti i dah grobova?
Da li zamisljas da njegovo tijelo u dronjcima gusi zivot?
Istinu da ti kazem, da ce maslina koju je zasadio seljak u podnozju planina Libana, nadzivjeti tvoja djela i ostvarenja. I drveni plug koji vuku dva vola preko terase Libana ce nadmasiti tvoje nade i ambicije.
Kazem ti, i savjest kosmosa mi je svjedok, da pjesma beraca povrca na padinama Libana je vrijednija od brbljanja tvojih uvazenih licnosti.
Sjeti se da si nula. Ali kad shvatis moju malenkost, moja netrpeljivost prema tebi preobratice se u saosjecanje i ljubav. Steta sto ti to ne razumijes.
Ti imas tvoj Liban, a ja imam moj.
Ti imas tvoj Liban i njegove sinove. Budi zadovoljan njim i njima ako si srecan sa praznim mjehurima. Sto se mene tice, ja sam srecan i lijepo mi je sa mojim Libanom i ima slatkoce, zadovoljstva i mirnoce u mom postovanju prema njemu.

Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime3/6/2009, 6:28 pm

MIRISNI PLODOVI DUSE



Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio
tajnu koju groblje skriva


Kad se ne bih duso kupao suzama
i bolom ukrasavao oci
Zivio bih slijep, sa noktima u ocima
i gledao samo u lik tami


Sto je zivot duso nego noc u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne


Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju
da se ne vraca ono sto nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjecnosti krije
Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo
melodiju koju samo Vrijeme pjeva
Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio
tajnu koju groblje skriva


Kad se ne bih duso kupao suzama
i bolom ukrasavao oci
Zivio bih slijep, sa noktima u ocima
i gledao samo u lik tami


Sto je zivot duso nego noc u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne


Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju
da se ne vraca ono sto nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vjecnosti krije...


Poslednji izmenio Beskraj dana 6/6/2009, 11:15 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime5/6/2009, 9:03 pm

......on rece:
“Vi rastete u snu i zivite punijim zivotom dok snevate.
Jer, svi vasi dani prolaze u blagorodnosti
za ono sto primiste u spokoju noci.

Cesto mislite i govorite o noci kao vremenu za pocinak,
ali je noc zapravo doba za traganje i pronalazenje.
Dan vam pruza moc saznanja i uci vase prste da
budu vicni umecu primanja;
ali vas noc odvodi u riznicu Zivota.

Sunce uci sve stvari da istrajno zude za svetloscu.
Ali ih noc podize do zvezda.

Upravo nocni spokoj tka svadbeni veo
nad drvecem u sumi i cvecem u basti,
a zatim priprema gozbu raskosnu i svadbenu loznicu;
i u toj svetoj tisini sutrasnjica se zacinje u utrobi Vremena.

Tako je sa vama i tako, trazeci,
pronalazite slast i ispunjenje.
I premda vam u praskozorje budjenje brise pamcenje,
trpeza snova postavljena je za sva vremena,
a svadbena loznica ceka.”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime6/6/2009, 11:15 pm

IZMEĐU NOĆI I JUTRA


Budi tiho, moje srce,
Jer svemir te ne može
Čuti; budi tiho, jer eter je već
Prepun krikova i jauka, i ne može
Prenijeti tvoje pjesme i hvalospjeve.

Budi tiho, jer noćne sablasti
Neće se obazirati na šaputanje o
Tajnama tvojim; niti će povorke iz
Mraka zaustaviti se pred tvojim snovima.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane,
Jer onaj ko strpljivo iščekuje jutro
Zasigurno će ga sresti, i onaj ko ljubi
Svjetlost, biti će od svjetlosti voljen.

Budi tiho, moje srce, i poslušaj moju
Priču; U snu vidjeh slavuja
Kako pjeva na ždrijelu užarenog
Vulkana, vidio sam ljiljan kako podiže
Svoju glavu iz snijega, nagu huriju
Kako pleše između grobova, i
Djetešce gdje se igra s lubanjama
Smijući se.

Sve ove slike vidjeh u snu, a
Kada sam otvorio oči i pogledao oko
Sebe, vidio sam vulkan kako još uvijek bijesni,
Više nisam čuo pjesmu slavuja;
Ne vidjeh ga više da leti.

Vidio sam nebo kako raspršuje snijeg
Poljima i dolinama, i kako skriva
Pod bijeli pokrov mrtva tijela
Ljiljana. Vidio sam nizove grobova u
Njihovoj vječnoj tišini, ali niko nije
Plesao niti se molio između
Njih. Vidio sam lubanje na gomili, ali
Nije bilo nikoga tamo da se smije.

Budan, vidjeh samo jad i žalost;
Šta se dogodilo s radošću i ugodom
Iz mojeg sna? Kuda je otišla ljepota
Mog sna, kako li su one slike mogle
Nestati?

Kako duša može strpljiva biti dok joj san
Ne vrati sretne utvare nade i
Žudnje?

Obrati pažnju, moje srce, i čuj moju priču;
Još juče moja duša bila je poput starog
I čvrstog stabla, korijenja uraslog u
Dubine zemlje, i grana što su dosezale do Boga.
Moja duša cvala je
U proljeće, rodila plodovima u ljeto, a
Kada bi jesen došla sakupio bih plodove
Na srebrni pladanj i položio ga na
Put gdje pješaci hode; svi
Koji prolaziše s veseljem bi se ponudili i
Nastavili svojim putem.

Kada je jesen prošla, i utopila
Svoju razdraganost u moru jadikovki i žalosti,
Pogledao sam svoj pladanj; nađoh još
Jedan preostali plod, uzeh ga i stavih
U usta; tada otkrih da je gorak kao žuč,
Kiseo poput nedozrelog grožda, i rekoh
Sebi: "Jao meni, jer stavio sam
Prokletstvo u usta ljudi, i bolest
U njihova tijela. Šta si učinila,
Moja dušo, sa slatkim sokovima koje
Tvoje korijenje crplo iz zemlje, s
Miomirisom kojeg si udisala s
Neba?" U gnjevu sam iščupao snažno
I staro stablo moje duše, zajedno sa
Žilavim korijenjem, iz dubina
Zemlje.

Iščupao sam ga iz prošlosti, oduzeo
Mu sjećanja na tisuću
Proljeća i tisuću jeseni, i
Posadio sam stablo moje duše na drugo
Mjesto. Sada je bilo u polju daleko od
Staze Vremena; njegovao sam ga danju
I noću, govoreći u sebi: "Budnost
će nas dovesti bliže zvijezdama."
Napajao sam ga krvlju i suzama, govoreći:
"U krvi je začin, a sladilo je u suzama."
Kada se proljeće vratilo,
Moje drvo ponovno je procvalo, a u ljeto
Rodilo je plodovima. U jesen sam sakupio
Sve dozrele plodove na zlatni pladanj i
Ponudio ga na javnom puteljku; ljudi su
Prolazili ali niko ne poželi moje plodove.

Tad uzeh jedan plod i prinesoh ga
Usnama; bio je sladak kao med,
Krepak kao vino babilonsko i
Mirisan poput jasmina. Uskliknuo sam,
Govoreći: "Ljudi ne žele primiti
Blagoslov u svoja usta, niti istinu u
Svoja srca, jer Blagoslov je sin
Suza, a Istina je kćerka krvi."

Otišao sam iz tog ogavnog grada da bih sjeo
U sjenu usamljenog stabla moje duše, u
Polje daleko od puteljka života.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane;
Budi tiho i prati moju priču;
Još jučer moje misli bijahu barka što
Plovi uzburkanim morem, koju vjetrovi
Bacahu od jedne zemlje do druge.
U mojoj barci nije bilo ničeg osim sedam
Vrčeva napunjenih duginim bojama; i dođe
Trenutak kada postadoh umoran od lutanja
Površinom morskom, i rekoh
Sebi: "Vratit ću se s praznom
barkom mojih misli u luku na
otoku gdje sam rođen."

Pripremao sam se bojeći svoju barku žuto
Poput zalaska sunca, zelenom poput srca
Proljeća, modro poput neba, crveno
Poput anemone. A na jarbolu i
Na kormilu nacrtao sam čudne figure
Što plijenile su pažnju i zbunjivale
Oko. Kada sam završio svoj posao, barka
Mojih misli doimala se kao proročanska vizija,
Ploveći kroz dva beskraja;
Morem i nebom.

Ušao sam u luku na otoku gdje sam
Rođen, a ljudi su pohrlili meni u susret
Pjevajući i veseleći se. I pozvalo me
Mnoštvo da dođem u grad;
Prebirali su po svojim instrumentima
I udarali u svoje tamburine.
Ovakvu dobrodošlicu doživio sam jer je moja
Barka bila prekrasno ukrašena, ali niko
Nije ušao i vidio unutrašnjost
Barke mojih misli, niti je iko pitao
Što sam donio s dalekih mora. Niti su
Mogli vidjeti da sam doveo nazad svoju
Barku praznu, jer ih je njezin sjaj
Učinio slijepima. Na to
Rekoh u sebi: "Odveo sam
ljude s pravoga puta, i sa sedam vrčeva s
bojama prevario njihove oči."

Zatim sam se ukrcao na barku
Svojih misli i ponovo otplovio. Posjetio
Sam Istočne otoke i sakupljao
Mirisnu smolu i sandalovinu, pohranio ih
U svoju barku ... Lutao sam
Zapadnim otocima i donio bjelokost, rubine,
Smaragde i drugo rijetko kamenje ... Putovao
Sam Južnim otocima i donio sa
Sobom krasne štitove, sjajne
Mačeve i koplja i sve
Vrste oružja ... Napunio sam
Barku mojih misli najbiranijim i
Najdragocjenijim stvarima na svijetu;
Vratio sam se u luku na otoku gdje sam
Rođen, govoreći: "Ljudi će me opet
veličati, ali ovaj put s pravom, i
ponovo će me pozvati da dođem u njihov
grad, ali sada zasluženo."

A kada sam pristao u luci, niko mi
Ne dođe u susret ... Hodao sam ulicama
Svoje negdašnje slave, ali niko ne podiže
Pogled prema meni ... Stajao sam na tržnici
Vičući ljudima o blagu u mojoj
Barci, a oni su me izrugivali ne
Shvativši me ozbiljno.

Vratio sam se u luku malodušan,
Razočaranog i zbunjenog srca.

Kada sam se bolje zagledao u svoju barku,
primijetio sam ono što nisam vidio tokom mojeg
Putovanja, i uskliknuo: "Morski
valovi izbrisali su boje i
figure s moje barke i učinili da izgleda
poput kostura." Vjetrovi i morska pjena
Zajedno s užarenim suncem izbrisali su
Blistave boje i moja je barka sada izgledala
Kao pohabano odijelo. Nisam mogao
Zamijetiti ove promjene sjedeći sred blaga,
Jer su mi unutrašnje oči oslijepile.
Bio sam sakupio najdragocjenije stvari na
Svijetu i pohranio ih u škrinji što pluta
Na vodenoj površini; vratio sam se
Mojem narodu, ali oni su me odbacili
Ne želeći me vidjeti, jer njihove oči bijahu očarane
Ispraznim, svjetlucavim predmetima.

Ne želeći me vidjeti, jer njihove oči bijahu očarane
Ispraznim, svjetlucavim predmetima.
U tom času napustio sam barku svojih misli i
Krenuo u Grad Mrtvih, sjeo
Između urednih grobova, razmišljajući o
Njihovim tajnama.

Budi tiho, moje srce, dok zora ne svane; budi
Tiho, jer oluja što bjesni ismijava
Tvoje šaputanje, a špilje u
Dolinama ne podaruju jeku treperenju
Tvojih struna.
Budi tiho, moje srce, dok jutro ne svane,
Jer onaj ko strpljivo iščekuje dolazak
Zore bit će čeznutljivim zagrljajem podaren
Od jutra.

Zora sviće. Govori ako možeš,
Moje srce. Evo, dolaze jutarnje
Procesije ... Zašto ne govoriš?
Nije li tišina noći ostavila
Pjesmu u tvojim dubinama, s kojom
Možeš dočekati zoru?

Evo jata golubova i
Slavuja uzlijeću u dalekim
Predjelima doline. Možeš li letjeti
S pticama, ili je užasna noć
Oslabila tvoja krila? Pastiri
Odvode ovce iz obora; da li je
Noćna sablast ostavila nešto snage
U tebi da ih možeš slijediti u
Zelene prerije? Mladi muškarci i
Žene hodaju ljupko prema
Vinogradima. Hoćeš li moći stajati
I hodati s njima? Ustani, moje srce, i
Hodaj sa zorom, jer noć je prošla,
A strah od tame minuo je zajedno s
Mračnim snovima, jezovitim mislima i
Suludim putovanjima.

Ustani, moje srce, i podigni svoj glas uz
Muziku, jer onaj ko ne dijeli zoru sa
Svojim pjesmama jedan je od sinova vječite
Tame.


____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime9/6/2009, 9:29 pm

Misli iz "Slomljenih krila":

A pjesnici su nesretni ljudi, jer ih okru-zuje zavjesa suza, bez obzira na to, koliko visoko stremi njihov duh.
Blazenstvo srece nece razdvojiti srca koja je zdruzila zalost. Ljubav, koju su ocistile suze, vjecno ce ostati cistom i lijepom.
nasa tijela tek zatvor
Ljubav je plod duhovne privlacnosti.
Lisica kaze da je grozde, koje ne moze dohvatiti, kiselo.
Nebeska je ljubav oslobodjena ljubomore, bogata je i nikada ne ranjava duh.
Casa nece privuci nase usne, ne vidimo li boju vina kroz njen prozirni kristal.
Dat cu mu sve, sto slaba zena moze dati jakom muskarcu.
Voljela bih da me ljubis, kao sto pjesnik ljubi svoje otuzne misli.
Hoce li ljubavnik biti zadovoljan, dok bude grlio duha, hoce li zena utaziti svoju zedj u izvoru snova?"
kakav je onaj covjek, koji nikada nije srknuo iz case ljubavi, i kakav duh ima onaj, ko nikada pun postovanja nije stao, pred osvijetljenim oltarom u svetistu, ciji su podovi srca muskarca i zene, a strop skrivena zavjesa snova? Kakav je cvijet, na cije latice zora nikada nije spustila kapljice rose; kakav je potok, koji izgubi svoj tok i ne izlije se u more?
U usta si joj udahnuo zivot i u srce si joj posijao sjeme smrti
Svojom voljom pobudjujes njenu ljubav i iz njene ljubavi proizlazi sramota. Pokazao si joj ljepotu stvaranja, a njena ljubav prema ljepoti pretvara se u neutjesnu ceznju.
s ljubavlju si mi otvorio oci i s ljubavlju si me oslijepio
Istinska bol je nijema
Moderna je civilizacija zenu napravila malo pame-tnijom, premda je zbog muske pohlepe povecala njezinu patnju.
Jedan sam medju onima, koji vjeruju, da je duhovni napredak zakon ljudskog zivota
u svakom gradu nadjemo zenu, koja simbolizira buducnost.
dragi moji citatelji, zar vam se ne cini da je takva zena poput naroda, kojeg ugnjetavaju svecenici i vladari?
Zena je za narod ono sto je svjetlo za svjetiljku
Prkosenje nevoljama i preprekama plemenitije je od bijega u spokoj. Leptir, koji leti oko svjetla dok ne umre, vrijedniji je divljenja od moljca, koji zivi u tamnoj rupi.
jer cu nakon smrti zivjeti u tebi
Sva priroda otkriva majku.
Kako ranjeno srce moze naci utjehu u razocaranoj dusi?
Pjesnici i pisci trude se spoznati pravu prirodu zene, a sve do danas nisu otkrili tajne njezina srca, jer gledaju je iza zavjese spolnosti i vide samo, sadasnjost; gledaju je kroz povecalo prezira i omalovazavanja te nalaze samo slabost i podredenost
Muskarac pozanje slavu i ugled, a zena placa cijenu za to."
ljubav je dragocjeno blago, to je Boziji dar osjetljivim i velikim duhovima
ljubav me naucila, kako te braniti, cak pred sobom samom
Ogra-nicena ljubav zahtijeva ljubljenu osobu, neogranicena zahtijeva samo sebe samu.
dusu, koja je jednom, makar samo jednom, ugledala Bozju sjenu, nikada vise nece biti strah ni samog vraga.
Ta istina je iskrenost, koja sva nasa djela ucini lijepima i casnima
Slavuj u krletci ne savija gnijezda, da njegova djeca ne bi zivjela u ropstvu...
Cvjetovi na livadama djeca su ljubavi sunca i prirode; djeca su ljudi cvjetovi ljubavi i saosjecanja...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime13/6/2009, 10:17 pm

Nasa deca

Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kceri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kuci sutrašnjice do
koje vi ne možete cak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih se vaša deca,
kao žive strele, bacaju u buducnost.
Strelac vidi znak na stazi vecnosti,
i on vas savija svojom moci,
da bi njegova strela otišla daleko i brzo.
Neka vaše savijanje u strelcevoj
ruci bude radost;
jer mada on voli strelu koja leti,
On voli i luk koji je postojan.


____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime19/6/2009, 6:59 am

..Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima; zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje – po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? reci sto da radimo? Kako cemo se rastati i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Mozemo li ovaj tjedan smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem. Progovori i kazi mi nesto. Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru? Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima? Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni bio svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi. Kakav ces biti?...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime23/6/2009, 6:22 pm

Izreke potoka

Isao sam dolinom dok je zora, rudeci, odavala tajnu vjecnosti,
A ondje je potok, tekuci, pjevao, zvao i govorio:
Zivot nije samo veselje;
Zivot je ceznja i odlucnost.
Mudrost nije u rijecima;
Mudrost je smisao u rijecima.
Velicina nije u visokom polozaju;
Velicina je u onih koji odbijaju polozaj.

Covjek nije plemenit po podrijetlu;
Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica!

Niti je pokvaren svaki onaj koji je okovan;
Katkad je lanac dragocjeniji od ogrlice!

Raj nije u skrusenosti;
Raj je u cistu srcu.

Pakao nije u muci;
Pakao je u praznu srcu.

Bogatstva nisu samo u novcu;
Kolike li su skitnice bile bogatije od svih ljudi!

Niti su svi siromasi vrijedni prezira;
Bogatstvi je svijeta u glavi kruha i u ogrtacu.

Ljepota nije u licu;
Ljepota je svjetlost u srcu.

Savrsenstvo nije u onih koji su cista srca;
Vrline moze biti i u grijehu.

To rece potok drvetu na svojoj obali;
Mozda je u onome sto je pjevao potok
Bilo nesto od tajna mora.
(Halil Dzubran)





Zivotna sansa

Vidim piramidu,
stepenice…

Penjem se,
polako…

Srecem Bica,
stupam u interakciju:
dajem, skupljam,
ucim, zahvaljujem.

Padam, dizem se,
ucim, zahvaljujem,
i idem dalje po stepenicama.

Ne zavidim onima koji su iznad,
niti prezirem one ispod mene.
To je moja zivotna sansa,
i ja ju, svim srcem,
zelim iskoristiti.

I tako skupljam, ucim, zahvaljujem.
I opet srecem Bica,
stupam u interakciju:
dajem, skupljam, ucim…






Moja me dusa poucavala /
Moja me dusa poucavala te me naucila da nisam bolji od skitnica, niti visi od titana. Prije nego sto me dusa tome naucila, ljude sam dijelio na dvije grupe: na slabe dostojne saosjecanja ili prezira, i na mocnike dostojne da ih slijedim ili da se protiv njih pobunim. Sada znam da sam kao jedinka sazdan od onoga od cega su svi ljudi sazdani: moja spoljasnjost je kao i njihova, moja nutrina je kao i njihova, moji ciljevi su i njihovi ciljevi, moj put je njihov put. Ako oni grijese, i ja grijesim; ako dobro cine, ponosim se njihovim djelom; kada ustaju, s njima ustajem; kada sjednu, s njima sjedim.
(Halil Dzubran)




____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime12/7/2009, 8:00 pm

TVOJA MISAO & MOJA

Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tlo tradicije čije grane rastu snagom neprekidnosti.
Moja misao je oblak koji se kreće u prostoru. Ona se preobraća u kapljice koje, kada padnu, oblikuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se diže kao para prema nebu.
Tvoja misao je tvrđava koju ni munja ni oluja ne može potresti.
Moja misao je nježan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
Tvoja misao je stara dogma koja te ne može tebe izmijeniti niti ti nju možeš izmijeniti.
Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i večerom.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao ti dopušta vjerovati u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju jednostavnim ljudima.
Moja misao rađa u meni želju za kopanjem zemlje s mojom motikom, za žetvom s mojim srpom, za gradnju svog doma od kamena i žbuke, za tkanjem moje odjeće vunenim i lanenim nitima.
Tvoja misao te nagoni da se vezuješ za bogatstvo i uglednost.
Moja nalaže da se pouzdam samo u sebe.
Tvoja misao podržava slavu i pokazivanje. Moja me savjetuje i moli da odbacim uvaženost i da je smatram zrncem pijeska bačenim na obalu Vječnosti.
Tvoja misao u tvoje srce usađuje drskost i nadmoćnost.
Moja u meni usađuje ljubav za mirom i čežnju za nezavisnošću.
Tvoja misao stvara snove o palačama s namještajem od sandalovine prošarane draguljima i posteljama načinjenim od svilenih niti.
Moja misao govori nježno na moje uši: „Budi čist u tijelu i duhu čak i ako nemaš gdje spustiti svoju glavu.“
Tvoja misao te potiče da težiš za titulama i položajima.
Moja me bodri na skromnu službu.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao je društvena znanost, vjerski i politički rječnik.
Moja je jednostavno načelo.
Tvoja misao govori o ženi lijepoj, ružnoj, čednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
Moja u svakoj ženi vidi majku, sestru i kćer svakog čovjeka.
Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubojice.
Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubojice srodne ubijenima.
Tvoja misao opisuje zakone, sudišta, presude i kazne.
Moja objašnjava, da kad čovjek pravi zakon, on ga ili krši ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj tko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, tko uzdiže svoj prezir prema grješnima, uzdiže svoj prezir prema cijelom čovječanstvu. Tvoja misao je upućena na stručnjaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svećenika.
Moja govori o onima koji vole, koji su nježni, iskreni, časni, pravični, ljubazni i o mučenicima.
Tvoja misao podržava judaizam, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, i islam.
U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija čiji su različiti putovi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bića.
U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromašnog ili prosjaka.
Moja misao drži da nema bogatih već samo čovjekov život; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog života.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Prema tvojoj misli, veličina naroda leži u njihovoj politici, njihovim strankama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
Ali moja proglašava da značaj naroda leži u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u štavljaonici, rad na kamenolomu, rad na sječi drveta, rad u uredu i u tisku.
Tvoja misao drži da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
A moja tvrdi da su pravi heroji Konfucije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Jalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster.
Tvoja misao vidi moć u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim plinovima.
Ali moja tvrdi da moć leži u razumu, odvažnosti i istini. Ma koliko jedan tiranin ustraje, on će na kraju izgubiti.
Tvoja pravi razliku između pragmatičara i idealiste, između dijela i cjeline, između mističara i materijaliste.
Moja shvaća da je život jedan i da se njegove težine, mjere i tabele ne podudaraju s tvojim težinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljaš da je idealist može biti praktičan čovjek.

Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao se zanima za ruševine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
Tvoja misao je ustoličena na lubanjama. Kako se ti njome ponosiš, ti je, također, i veličaš.
Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
Tvoja misao trubi s tobom dok plešeš.
Moja misao više voli bol smrti nego tvoju glazbu i ples.
Tvoja misao je misao ogovaranja i lažnog zadovoljstva.
Moja je misao o onome koji je izgubljen u svojoj vlastitoj zemlji, koji je tuđinac u svom vlastitom narodu i usamljen među rođacima i prijateljima.

Ti imaš tvoju misao i ja imam moju.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime19/7/2009, 10:33 pm

Neka lijepa pisma:

Mej Zijada Halilu Džubranu
Džubrane!
Sve ove stranice sam napisala ne bih li izbegla reč ljubav. Ljubav u onima koji ne trguju ljubavnim ispoljavanjem, niti onim što ona traži u plesnim dvoranama, i na skupovima razvija strahovitu dinamiku, budući da žele da budu srećni kao i oni koji rasterećuju svoje emocije u povšnom bolu, jer ne mogu da podnesu pritisak neispražnjenih osećanja. Ali, oni im zavide na spokoju, a da isti ne žele za sebe. Više vole svoju samoću, tišinu, obmanu srca, od sigurnih ishoda i poigravanja onim što nema vezu sa osećanjem. Više vole izdvojenost, bilo kakvu muku (može li i jedno od ovo dvoje postojati negde gde srce nije usamljeno?) nego zadovoljenje oskudnim kapima.
Koji je smisao ovoga što pišem? Ne znam ni sama šta hoću da kažem, ali znam da TE VOLIM i da se ljubavi bojim. Kažem ovo, jer sam svesna toga da malo ljubavi ne rađa ništa. Bolje da ljubavi nema, ako je neznatna. Kako se usuđujem da Ti to kažem? Kako to da ovako preterujem? Ne znam, Hvala Bogu, da to pišem na papiru i da to ne izgovaram, jer, da si u ovom trenutku prisutan, pobegao bi od stida od ovih reči i nestao za dugo vremena. Pustila bih da me vidiš, tek kada zaboraviš.
... Čak i zbog pisanja se ponekad prekoravam, jer sam u pisanju posve slobodna... Sećaš li se onoga što su rekli stari na Istoku: Za devojku je bolje da ne čita i ne piše! Ovde je prisutan Sv. Toma. Ono što ovde pokazujem nije samo posledica nasleđa, već nešto više od toga. Šta je to? Reci mi Ti šta je to? Ti mi reci jesam li u pravu ili ne, Jer ti verujem? Intuitivno verujem u sve što kažeš! Grešila ili ne, moje srce ide k Tebi i najbolje da bude u Tvojoj blizini, da Te čuva i bude Ti naklonjeno.
...Sunce je zašlo za horizont, i kroz oblake čudnih oblika i boja ukazala se jedna sjajna zvezda - Venera, boginja ljubavi. Živeli na njoj, kao na Zemlji, ljudi koji vole i čeznu. Možda i na njoj neko kao ja i ima nekog Džubrana, prijatnog i dalekog, veoma bliskog, kome sada piše dok sumrak ispunjava nebo i zna da tama dolazi iz sumraka, da svetlo dolazi iz tame. Da će noć naslediti dan, toliko puta će dan smeniti noć, pre nego vidi onoga koga voli i u nju se uvlači sva tuga sumraka, noći. Baca pero u stranu, da bi se od tuge sakrila u jednom imenu: Džubran!
Mej Zijada
15. januar 1924. godine

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime26/7/2009, 7:49 pm

SJENA

Jednog lipanjskog dana reče travka sjenci brijesta:
''Neprestano se krećeš lijevo-desno i time me uznemiruješ.''
A sjena odgovori i reče: ''Ne ja, ne ja. Pogledaj put neba. Tamo je, između sunca i zemlje, drvo koje se na vjetru kreće istočno i zapadno.''
Travka pogleda gore, i po prvi put spazi drvo. Zatim u sebi kaza: ''Gle, ona je travka veća od mene.''
I više ne pisnu.

(Lutalica)

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime25/8/2009, 5:14 pm

ZOV LJUBAVNIKA

Gdje si voljena moja?
Da li si u svom malenom Rajskom vrtu,
polijevas cvjetove koji promatraju te
kao sto djeca promatraju majcine grudi?
Ili si u svojim odajama gdje oltar
kreposti postavljen je u tvoju cast, a ti
na njemu zrtvujes moje srce i dusu
Ili si medu knjigama,
sakupljas ljudsko znanje
a prepuna si nebeske mudrosti?

O, pratiljo moje duse, gdje li si?
Da li u hramu molis?
Ili zazivas Prirodu u polju, utocistu tvojih snova?
Jesi li u kolibama siromasnih,
tjesis slomljena srca slatkocom svoje duse i
ispunjas njihove ruke svojim darovima?

Ti Bozji si duh svuda oko nas,
ti jaca si od vremena
Sjecas li se dana kada se sretosmo, kada aureola
Tvoje duse okruzila nas je, i Andeli ljubavi
lebdjese oko nas, pjevajuci pohvalnicu srcima?
Spominjes li se kada sjeli smo u sjeni krosanja,
skrivajuci se od covjecanstva, kao sto zene
stite nebesku tajnu svog srca?
Pamtis li staze i sume kojima smo krocili,
ruku isprepletenih i glava naslonjenih jedne na drugu
kao da skrivali smo se unutar sebe samih?
Sjecas li se trenutaka kada pozeljeh ti zbogom
i moje usne poljubise tvoje?
Taj poljubac otkrio mi je da spajanje usana u Ljubavi
objavljuje bozansku tajnu koju jezik izrevi ne moze!
Taj poljubac prethodio je dubokom uzdahu
poput onog kojim je Svemoguvi u zemlju
Udahnuo zivot vovjevji

Taj uzdah vodio me u svijet duha
navjesvujuvi ljepotu moje duse, i tamo
ce trajati dok ponovo ne sretnemo se.
Sjecam se kada si me ljubila i ljubila,
obraza zalivenih suzama, i rekla si:
"Zemaljska tijela cesto
moraju se rastati zbog zemaljske svrhe,
I moraju zivjeti odvojeno
jer svjetovne nakane na to ih tjeraju.
Ali dusa ostaje zasticena u rukama Ljubavi,
sve dok smrt ne dode
i odvede sjedinjene duse k Bogu

Idi, voljeni moj,
Ljubav te odabrala za svog izaslanika,
pokori joj se, jer ona je Ljepota koja nuda
svom sljedbeniku vrc slatkog zivota
I premda te moje ruke nece grliti,
tvoja ljubav ce ostati moj utjesni mladozenja,
tvoje sjecanje, moj Vjecni svadbeni pir.
Gdje si sada, ti koja si dio mene?
Jesi li budna u tisini noci?
Daj da vjetar prenese ti
svaki otkucaj i naklonost mog srca.
Milujes li moje lice u mislima?
Ta slika meni vise ne pripada,
jer tuga nadvila je svoju sjenu nad moju sretnu proslost.
Jecaji isusili su moje oci
koje odrazavahu tvoju ljepotu
I usahnuli usne koje si ti sladila poljupcima
Gdje si voljena moja?
Cujes li moj plac tamo preko oceana?
Razumijes li moju potrebu?
Uvidas li velicinu moje strpljivosti?
Postoji li koja dusa voljna da prenese
ti dasak ove umiruce mladosti?

Postoji li kakva tajna povezanost
medu andelima koji ce ti prenijeti moju prituzbu?
Gdje si, moja predivna zvijezdo?
zivotna tmina privila me na svoje grudi,
zalost me osvojila.
Posalji svoj smijesak u nebo,
neka me dosegne i ozivi!
Izdahni svoj miomiris u nebo,
neka me odrzi na zivotu!
Gdje si, voljena moja?
O, kako golema je Ljubav
I kako malen ja sam.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime4/9/2009, 10:58 pm

O Vremenu

Htjeli biste mjeriti vrijeme, neizmjerno i neizmjerljivo.
Htjeli biste prilagoditi svoje držanje pa čak i upraviti tijek svoga duha po danima i godišnjim dobima.
Od vremena biste učinili rijeku pa sjeli uz obalu i gledali joj tok.

A bezvremeno u vama svjesno je bezvremnosti života i zna da je jučerašnjica samo današnje sjećanje, a sutra je san današnjega dana.
I da je to što u vama pjeva i razmišlja, još i sad u povoju prvoga trenutka kad su bile pobacane zvijezde po svemiru.

Tko među vama ne osjeća da je moć njegove ljubavi bezgranična?
I tko ne osjeća da je ta ljubav, iako bezgranična, u srži njegova bića i da se ne prelijeva iz jedne ljubavne misli u drugu, ni iz jedne ljubavne kretnje u drugu ljubavnu kretnu?
Nije li vrijeme, kao i ljubav, nedjeljivo i nepromjenjivo?

A ako u mislima morate vrijeme mjeriti godišnjim dobima, neka svako godišnje doba obuhvati sva druga godišnja doba i neka današnjica zagrli prošlost sjećanjem, a budućnost čežnjom.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime1/10/2009, 10:32 pm

predvecherje,na obali Nila,sreli se hijena i krokodil,pa zastali da se pozdrave.

Hijena progovori, te reche:”Kako vam ide danas, gospodine?”
A krokodil joj uzvrati:”Loshe mi je.Ponekad od bola i tuge zaplachem,a drugi onda vele:’ To su samo suze krokodilske.’ Ne mogu vam iskazati koliko me to vredja.”

Tad ce hijena:”Govorite o svom bolu i tuzi,al’ pomislite na tren kako je tek meni.Ja gledam lepote ovog sveta,njegova chuda i krasote i od radosti chiste smejem se k’o shto se smeje dan.A onda ljudi iz prashume kazzu:’To je samo smeh hijene.’ ”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime23/10/2009, 9:52 pm

LJEPOTA SMRTI


posvećeno M. E. H.

Prvi dio

Zazivanje


Dajte mi da utonem u san, jer moja duša zatrovana je ljubavlju, i
Dajte mi da počivam, jer moj duh proživio je mnogo dana i noći;
Zapalite svijeće i tamjan oko mog kreveta, i
Prospite latice jasmina i ruža po mom tijelu;
Utrljajte balzam u moju kosu i poprskajte moja stopala mirisom;
Pročitajte što je ruka Smrti upisala u moje čelo.
Dajte mi da počivam u zagrljaju Sna, jer moje otvorene Oči umorne su;
Pustite da lira srebrnih struna protrese i umiri moj duh;
Zvucima harfe i lutnje ispletite koprenu oko mog uvelog srca.
Pjevajte o prošlosti kada ugledate tračak nade u mojim očima, jer
Njezin čarobni smisao mekana je postelja u kojoj moje srce počiva.
Obrišite suze, moji prijatelji, i podignite glave poput cvijeća,
Podignite čela i pozdravite zoru.
Pogledajte nevjestu Smrti gdje stoji poput stupa svjetlosti
Između moje postelje i beskraja;
Zadržite dah i poslušajte primamljivo šuštanje
Njezinih bijelih krila.
Priđite bliže i poželite mi zbogom; dotaknite moje oči nasmiješenim usnama.
Pustite djecu neka uhvate moje ruke svojim mekim i ružičastim prstima;
Pustite starce da polože svoje žilave ruke na moje čelo i blagoslove me;
Pustite djevice neka dođu bliže i pogledaju sjenu Boga u mojim očima,
I neka čuju jeku Njegove volje kako se natječe s mojim dahom.


Drugi dio

Uzlazak

Prošao sam vrh planine i moja duša lebdi
Nebeskim svodom, nesputana, potpuno slobodna;
Ja sam daleko, daleko od vas, prijatelji, a oblaci
Skrivaju brežuljke od mojih očiju.
Doline odjednom su preplavljene morem tišine, a
Usta zaborava proždrla su ceste i kuće;
Prerije i polja nestaju iza bijele prikaze
Što nalik je proljetnom oblaku, žuta poput plamena svijeće
I usijana poput sumraka.
Pjesme valova i hvalospjevi rijeka
Raspršeni su, a glasovi mnoštva pretvoreni u tišinu;
Ne mogu čuti ništa osim glazbe Vječnosti
Što u savršenoj harmoniji je sa željama duha.
Prekriven sam potpunom bjelinom;
Utješen sam; našao sam mir.


Treći dio

Mrtvo tijelo

Izvucite me iz ovog bijelog mrtvačkog pokrova i obucite
U latice jasmina i ljiljana;
Izvadite moje tijelo iz ovog sanduka od bjelokosti i dajte mu
Nek' počiva na jastucima od narančinih cvjetova.
Ne oplakujte me, već pjevajte pjesme o mladosti i veselju;
Ne prolijevajte suze, već pjevajte o žetvi i spravljanju vina;
Ne patite i ne uzdišite, već mi na licu naslikajte svojim
Prstima znamenje Ljubavi i Radosti.
Ne ometajte mir u zraku svojim tužbalicama i opijelom,
Već pustite vaša srca da sa mnom poju o Vječnom Životu;
Ne tugujte za mnom crnom odjećom,
Već odjenite boje i radujte se sa mnom;
Ne govorite o mom odlasku s uzdasima u vašim srcima; približite
Svoje oči i vidjet ćete da s vama sam zauvijek.
Položite me na gomilu lišća i
Ponesite me na vašim ljubaznim ramenima i
Hodajte polako u napuštenu šumu.
Nemojte me odnijeti na prepunjeno groblje da ne bi moj san
Remetio zveket kostiju i lubanja.
Ponesite me u čempresovu šumu i iskopajte mi grob gdje ljubice
I makovi rastu, ni u koju drugu sjenu;
Neka moj grob bude dubok da poplava ne
Odnese moje kosti u otvorenu dolinu;
Neka moj grob bude prostran, tako da sjene sumraka
Mogu doći i sjesti kraj mene.
Svucite s mene svu zemaljsku odjeću i položite me duboko u moju
Majku Zemlju; položite me pažljivo na majčine grudi.
Pokrijte me mekom zemljom, i neka u svakoj grudi budu
Sjemenke jasmina, ljiljana i mirte; a kada narastu
I počnu bujati hranjeni mojim tijelom, oni će
Izdisati miris mog srca u svemir;
I otkrit će suncu tajnu mog mira;
I pratit će s povjetarcem svakog putnika.
Ostavite me stog' prijatelji - ostavite i otiđite na onemoćalim stopalima,
Kao što tišina hoda pustom dolinom;
Ostavite me Bogu i polako se raziđite, kao što cvjetovi
Badema i jabuke raspršuju svoje latice na povjetarcu nisana.
Vratite se radosti vaših nastambi; tamo ćete naći
Ono što Smrt ne može oduzeti vama ni meni.
Napustite ovo mjesto, jer ono što vidite ovdje daleko je od smisla
Zemaljskog svijeta. Ostavite me.


____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime11/1/2010, 9:22 pm

PJESMA CVIJETA


Ja sam ljubazna riječ
Izgovorena i ponavljana
Glasom Prirode;
Ja sam zvijezda što pade s'
Modrog svoda na zelenu prostirku.
Ja sam dijete Zemlje
S kojom je Zima zanijela;
Koju je Proljeće na svijet donijelo; Ja
Uzgojena sam u krilu Ljeta i
Spavam u postelji Jeseni.

Zorom zajedno s lahorom
Navješćujem dolazak svjetlosti,
Uvečer pridružujem se pticama
Da oprostim se od nje.

Ravnice su ukrašene
Mojim prelijepim bojama, a zrak
Prožet je mojim miomirisom.

Kad utonem u san, budno oko
Noći stražari nada mnom, a kada se
Probudim, promatram sunce, koje
Jedino je oko dana.

Ispijam rosu kao vino, prisluškujem
Glasove ptica, i plešem
U ritmu lelujanja travki.


Ja sam dar ljubavnici; ja svadbeni sam vijenac;
Ja sam podsjetnik na trenutak sreće;
Ja posljednji sam dar mrtvima;
Ja sam djelić veselja i djelić žalosti.

Moj je pogled uvijek uperen visoko da bih gledao
Samo u svjetlost,
Nikada ne pogledam dolje da promotrim
Svoju sjenu.
I to mudrost je koju čovjek mora steći.



____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime26/5/2010, 8:31 pm

Pridji, druzice zivota moga, pridji mi i ne daj da nam tela razdvoji dah snegova. Sedi uz mene ispred ove peci, jer vatra je prijatni dar zime. Pricaj mi o delima starih pokolenja, jer sam vec umoran slusajuci uzdahe vetrova i ridanje prirodnih elemenata. Zatvori vrata i prozore, jer mi dusu rastuzuje da gledam gnevno lice vremena, i srce mi ranjava pogled na grad sto pod snegom sedi kao zena koja dete izgubi... Sipaj ulja u svetiljku, druzice zivota moga, jer hoce da se ugasi, i stavi je pored sebe ne bih li razaznao sto ti noci na licu beze... Dodji s krcagom vina da pijemo i da uspomene budimo.

Pridji, pridji mi, miljenice duse moje, jer vatra je zgasla i skoro da je pepeo prekriva... Prigrli me - svetiljka se ugasila i tama ju je savladala... Evo nam opojno vino vremena oci sklapa... Pogledaj me okom koje san ukrasava... Zagrli me pre nego sto me san prigrli. Poljubi me, jer sneg je jaci od svega osim od tvoga poljupca.


Halil Dzubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime26/5/2010, 8:32 pm

To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi. To je granica između sumnje što srce obrvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje. To je početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čoveku. To je čvrsta spona koja veže neobičnost prošlosti s bljeskom budućnosti. On dovodi pritajenja osećanja do pevanja. To je reč koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospeva na presto, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna. To je nežan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje. To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog sveta u svet nadahnuća i snova. To je primicanje cveta sase šipkovom cvetu i mešanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.
Ako prvi pogled liči na seme koje boginja ljubavi u polje ljudskog srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvetu na vrhu prve grane na stablu života.


Halil Džubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime4/7/2010, 4:48 pm

K. Gibran - Mirisni plodovi duse


Ljusture i sustine


Kad god sam popio gorku casu, imala je talog meda. Kad god sam
savladao neku sumovitu prepreku, dospeo sam u zelenu ravnicu. Kad god
sam izgubio prijatelja u nebeskoj izmaglici, nasao sam ga u osvitu
jutra.
Koliko puta sam svoj bol i jad pokrivao trpeljivoscu nadajuci se da
za to sledi nagrada! Ali, kad bih ih otkrio, video bih da se bol u
radost preobrazio i da je jad bodrost postao. Koliko puta sam sa
prijateljem prolazio pojavnim svetom misleci da je glup i nerazuman, ali
sam uvek u tajnome svetu sebe smatrao tiranom i nasilnikom, a njega
mudrim i pronicljivim.
Koliko puta sam, opijen nektarom vlastite duse, sebe i svoga
sagovornika smatrao jagnjetom i vukom, a kada bih dosao k sebi vidio bih
da smo obojica ljudi. I ja i vi, ljudi, ocarani smo onim sto se iz nas
javno ispoljava, a prenebregavamo sustinu u nama skrivenu. Ako neko od
nas posrne, kazemo da pada; ako polako ide, kazemo da je slabic koji
propada; ako zamuca, kazemo da je nem; ako uzdahne, kazemo da je u
samrtnom ropcu i da umire.
I ja i vi strasni smo poklonici ljustura koje zovemo '' ja '' i
povrsnosti zvanih ''vi '' – zato ne vidimo tajne duha u svome '' ja '',
niti tajne duha u '' vi ''.
Sta mozemo uciniti kada smo, zbog vlastite uobrazenosti, nemarni prema
istini u nama?
Kazem vam, a mozda su moje reci veo koji prekriva lice istine u meni,
kazem i vama i sebi:
Ono sto vidimo ocima samo je oblak koji nam zaklanja ono
sto treba da vidimo dusama; ono sto cujemo usima samo je buka
koja zaglusuje ono sto treba da usvojimo srcima. Ako vidimo policajca
kako hapsi coveka, ne treba da mi sudimo ko je od njih prestupnik. Ako
vidimo coveka oblivena krvlju, a drugoga okrvavljenih ruku, razumno je
da ne presudjujemo ko je ubica, a ko zrtva. Ako cujemo coveka kako peva,
a drugoga kako place, valja da se strpimo dok ne utvrdimo koji od njih
je veseo.
Ne, brate, ne sudi o istini u coveku prema onome sto on ispoljava,
niti uzimaj njegove reci ili neko delo kao simbol njegove nutrine. Jer,
ima mnogo onih koje omalovazavas zbog njihovog teskog jezika i oskudna
govora, iako su prepuni umnosti i osecanja. Takodje je mnogo onih koje
nipodastavas zbog ruzna izgleda i nedolicna zivota, a oni su jedan od
nebeskih darova, jer u ljudima ima bozanskog daha.
Katkada u jednome danu posetis i dvorac i stracaru. Iz prvoga izlazis
zadivljen, iz drugoga tuzan, ali kada bi mogao zanemariti pojavnosti
koje culima opazas, tvoje divljenje ne bi bilo tako veliko, vec bi se u
tugu pretvorilo, a na drugoj strani bi se tvoja tuga do divljenja
vinula.
U toku dana mozes sresti dva coveka. Jedan ti se obraca glasom sto
lici na bes oluje i pokretima kao u vojnika dostojna strahopostovanja, a
drugi ti govori bojazljivo i stidljivo, drhtavim glasom i isprekidanim
recenicama. Ali, kada bi ih mogao videti na iskusenjima, ili u cinu
zrtvovanja u ime principa, znao bi da napadna plahovitost nije hrabrost i
da nemušsa stidljivost nije isto sto i bojazljivost.
Katkada pogledas kroz prozor i medju prolaznicima ugledas monahinju
kako ide na jednu stranu i prostitutku koja ide na drugu stranu te odmah
pomislis: Koliko li je dostojanstvena jedna, a koliko li je ruzna
druga. Ali, kada bi zatvorio oci i za trenutak oslusnuo, cuo bi
saputanje u vazduhu: Jedna se za me moli, a druga mi bol zeli; u dusi
svake od njih je senka Duha.
Katkada ides svetom tragajuci za onim sto se zove civilizacija i
razvijenost te udjes u grad sa velelijepnim palatama, divnim hramovima i
sirokim ulicama. Narod u njemu hita na sve strane: neki kao da bi kroz
zemlju prodreli, neki kao da bi poleteli, neki kao da bi munju uhvatili,
neki kao da bi sami vetar dohvatili, a svi su u prelepoj odeci, sa
sjajnom dugmadi – kao da im je praznik ili festival.
Posle izvesnog vremena, put te dovede u drugi grad sa bednim kucama i
tesnim sokacima koji, kada kisa padne, pretvore se u glinena ostrva u
moru blata. Kada ih sunce ogreje, pretvore se u oblake prasine. Mestani
su prosti i jednostavni, kao tetiva na luku: idu lagano, rade polako,
gledaju te kao da kroz tebe gledaju negde daleko te napustas njihovu
zemlju osecajuci odvratnost i ogavnost, govoreci:
Razlika izmedju onog sto videh u jednom i u drugom gradu je kao razlika
izmedju zivota i smrti. U prvom gradu je snaga na vrhuncu, a u drugom
krajnja nemoc; u prvom je prolecna i letnja mladost, a u drugom jesenja i
zimska apatija; u prvom je upornost mladosti razigrane u vrtovima, a u
drugom je staracka nemoc sto iscezava u pepelu.
Ali, kada bi oba grada mogao pogledati bozjim ocima, video bi da su
oni kao dva srodna stabla u jednoj basti. Kada bi tako mogao duze
pronicati u njihovu sustinu, video bi da ono sto ti se cinilo naprednim u
jednome samo su kratkotrajni, sjajni mehurici, a da ono sto si smatrao
apatijom u drugome je nevidljiva, postojana vrednost.
Ne, zivot se ne sastoji od svojih pojavnosti, vec od onoga sto se ne
vidi; sav vidljivi svet nije sadrzan u svojim ljusturama, vec u
sustinama; o ljudima ne treba suditi po licima, vec po
srcima.
Ni vera nije sadrzana u izgledu bogomolja, u onome sto grade
svestenici i tradicija, vec u onome sto se krije u dusama i sto postoji u
namerama.
Ni umetnost nije u onome sto cujes usima, bilo da je to tiho zvucanje
pesama, zvonjava reci u kasidama, ili linije i boje koje na slici
opazas ocima. Umetnost je u onim nemustim, treperavim distancama izmedju
tonova u pesmama; u onome sto do tebe dospeva posredstvom kaside, a sto
je u dusi pesnika ostalo neizgovoreno, mirno, samotno; u onome cime te
slika nadahnjuje, gledajuci je, vidis nesto dalje i lepse od nje.
Ne, brate, ni dani ni noci nisu sadrzani u svojim pojavnostima; ni
ja, koji sam samo putnik u vremenu, nisam sadrzan u ovim recima koje ti
izgovaram, osim tek toliko koliko su reci u stanju da ti prenesu moju
mirnu nutrinu.
Zato me ne smatraj neznalicom prije nego sto dokucis moje tajno bice,
a ne smatraj me ni genijem pre nego sto oslobodis moje bice onoga sto
sam od drugih preuzeo. Ne reci:
On je skrtica tesne ruke, pre nego sto moje srce
sagledas, ili da sam plemenit i blagodaran pre nego sto saznas
sta me podstice na plemenitost i blagodarnost. Ne smatraj me ni
zaljubljenikom dok ti se moja ljubav ne objavi u svoj svojoj svetlosti i
zaru, niti me smatraj praznim dok ne dotaknes moje krvave rane.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime4/7/2010, 5:03 pm

Khalil Gibran - Moja me dusa poucavala


I
Moja me dusa poucavala te me naucila da ljubim ono sto drugi mrze,
naucila me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav
nije odlika onoga ko voli, vec voljenoga. Prije nego sto me dusa tome
naucila, ljubav za mene bjese tanana nit razapeta izmedju dva bliza
kolcica, a sada je ona za mene oreol bez pocetka i kraja, koji obuhvaca
sve sto postoji i koji se lagano siri da bi obuhvatio sve sto ce biti.
III
Moja me dusa poucavala te me naucila da osluskujem glasove koji ne
dolaze sa jezika, niti u vidu krika iz grla. Prije nego sto me dusa tome
naucila, cula mi bjehu zakrzljala i cuo sam samo buku i galamu. Sada se
tisinom nasladjujem, cujem kako njena dubina pjeva himne vremenu,
hvalospjeve sveMIRu i kako objavljuje tajne onostranog.
IV
Moja me dusa poucavala te me naucila da pijem ono sto se ne cijedi, niti
u case toci, sto se rukama ne podize, niti usnama dotice. Prije nego
sto me dusa tome naucila, moja zedj bjese poput slabe iskre na vrhu
brijega od pepela; gasio sam je vodom iz rjecice, ili gutljajima soka.
Sada mi je ceznja postala casa, silna zelja pice, osamljenost pijanstvo.
Jos nisam i nikada necu svoju zedj ugasiti. U toj neugasivoj zedji ipak
ima vjecite radosti.
V
Moja me dusa poucavala te me naucila da doticem ono sto nije ni tjelesno
ni kristalno, i objasnila mi da je ono sto se culima opaza samo
polovina pojamnoga, da je ono sto imamo samo dio onoga sto zelimo. Prije
nego sto me dusa tome naucila, trazio sam toplinu kada mi je bilo
hladno, hladnocu kada mi je bilo toplo, i oboje kada sam bio klonuo.
Sada su se moji skriveni pipci pretvorili u tananu maglu koja obuhvaca
sve vidljivo na svijetu da bi se izmijesala sa onim sto se ne vidi.
VI
Moja me dusa poucavala te me naucila da udisem ono cime ne mirise
aromaticno bilje, niti se siri iz kadionica. Prije nego sto me dusa tome
naucila, tragah za mirisima po vrtovima i kadionicama. Sada udisem ono
sto se ne moze zapaliti, niti ga voda moze potopiti. Punim grudi
mirisnim dahom sto dolazi iz vrtova ovoga svijeta, ali ga ne nosi ni
jedan lahor ovoga zraka.
VII
Moja me dusa poucavala te me naucila da uzvikujem: “Evo me ponizan pred
tobom” kada me doziva Nepoznato i Neizvjesno. Prije nego sto me dusa
tome naucila reagirao sam samo kada me poznati glas doziva i isao sam
samo poznatim, utabanim stazama. Sada mi poznato sluzi samo kao jahaca
zivotinja koja me nosi ka Nepoznatome; ono sto je lako koristim kao
ljestve da bih dosegao Neizvjesno.
VIII
Moja me dusa poucavala te me naucila da vrijeme ne mjerim rijecima: Ovo
bjese jucer, ono ce biti sutra. Prije nego sto me dusa tome naucila,
proslost zamisljah kao nepovratno vrijeme, a buducnost kao doba do kojeg
necu stici. Sada znam da je u trenu sadasnjosti svo vrijeme, sa svime
sto nosi i sto ce donijeti.
IX
Moja me dusa poucavala te me naucila da ne ogranicavam prostor rijecima:
Ovdje, tu i tamo. Prije nego sto me dusa tome naucila, kada bih se
nasao na jednom mjestu na Zemlji, mislio sam da sam daleko od svakog
drugog mjesta. Sada znam da mjesto koje zauzimam obuhvaca sva druga
mjesta, da prostor u kome sam sadrzi sve druge prostore.
XI
Moja me dusa poucavala te me naucila da me ne uzbudjuju hvalospijevi i
da ne budem netrpeljiv prema pokudama. Prije nego sto me dusa tome
naucila, stajao sam, podozriv, na brijegu svoga djelanja sve dok vrijeme
ne posalje nekog ko ce ga pohvaliti ili pokuditi. Sada znam da drvece
cvjeta u proljece, plodove daje u ljeto, a da pri tom ne mari za
pohvalu; znam da drvece rasipa lisce ujesen i da je golo zimi, a da se
pri tom ne plasi prijekora.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime4/7/2010, 5:13 pm

Zivot je otok u moru samoce i
izdvojenosti - Khalil Gibran



Zivot je otok cije su litice zelje, drvece snovi, cvijece samotinja,
vrela zed, a ono je usred mora samoce i izdvojenosti.
Tvoj zivot je, prijatelju, otok odsjecen od svih otoka i kontinenata.
Koliko god ladja i camaca poslao ka drugim obalama i koliko god ladja
stiglo na tvoje obale, ti si ipak samo otok izdvojen u svome bolu,
osamljen u radosti, dalek u ceznji, nepoznat sa svojim tajnama i
zagonetkama.
Vidio sam te, prijatelju, kako sjedis na gomili zlata, radostan zbog
svoga bogatstva i ponosan na svoje blago, uvjeren da je svaka pregrst
zlata tajna veza sto povezuje misli drugih ljudi sa tvojom mislju i sto
spaja njihove teznje sa tvojima. Vidio sam te kako, poput velikog
osvajaca, vodis vojske i trijumfalne legije na jake tvrdjave te ih
razaras, zatim ides na druge utvrde te i njih osvajas.
Kada sam te ponovno pogledao, vidio sam za zidinama tvojih riznica
srce sto drhti u samoci i izdvojenosti, kao sto drhti zedan covjek u
kavezu nacinjenom od zlata i dragulja, ali bez vode.
Vidjeh te, prijatelju, kako sjedis na prijestolju slave, a oko tebe
ljudi sto opijevaju tvoje ime, nabrajaju tvoja milosrdja i darove, u
tebe zagledani kao u prosvijetljenog proroka koji im uznosi duse
odlucnoscu svoje duse i vodi ih izmedju zvijezda i planeta. Dotle ti
njih gledas lica prepuna zanosa, snage i trijumfa, kao da si za njih ono
sto je dusa za tijelo.
Ali, kada te po drugi put pogledah, vidjeh osamljeno bice kako stoji
uz tvoje prijestolje krunisuci se otudjenoscu i grcajuci u samoci. Zatim
vidjeh kako tvoje bice na sve strane ispruza ruku, kao da trazi
samilost od nevidljivih fantoma. Vidjeh to bice kako gleda negdje daleko
preko ljudskih glava, u neko mjesto na kome nicega nema osim njegove
samoce i izdvojenosti.
Vidjeh te, prijatelju, zaljubljena u lijepu zenu, kako med svoga srca
tocis na njen razdjeljak, ruke joj obasipas poljupcima, dok te ona
gleda sa sjajem suosjecanja u ocima i majcinskim osmjehom na usnama.
Tada rekoh sebi: Ljubav je odagnala samocu ovoga covjeka, izbrisala je
njegovu izdvojenost te se on sada vraca i spaja sa Sveopcim Univerzalnim
Duhom koji putem ljubavi privlaci k sebi ono sto se od njega izdvojilo u
prazninu i zaborav.
Ali, kada te po drugi put pogledah, vidjeh, umjesto tvoga
zaljubljenog srca, osamljeno srce koje bi htjelo da svoje tajne povjeri
nekoj zeni, ali ne moze; vidjeh iza tvoje duse sto se topi u ljubavi
jednu drugu, usamljenu dusu, nalik na izmaglicu koja bi htjela da se u
rukama drage pretvori u suze, ali ne moze.
Tvoj zivot je, prijatelju, izdvojeno boraviste, daleko od svih drugih
boravista i zivih stvorova.
Tvoj unutarnji zivot je boraviste daleko od svega sto ljudi nazivaju
tvojim imenom. Ako je to boraviste mracno, ne mozes ga osvijetliti
susjedovom svjetiljkom; ako je pusto, ne mozes ga ispuniti susjedovim
dobrima; ako se nalazi u pustinji, ne mozes ga prenijeti u vrt koji
drugi zasadi; ako se nalazi na vrhu planine, ne mozes ga spustiti u
dolinu kojom tudje noge stupaju.
Tvoj dusevni zivot je, prijatelju, okruzen samocom i izdvojenoscu. Da
nije te samoce i izdvojenosti, ti ne bi bio ti, niti bih ja bio ja. Da
nije te samoce i izdvojenosti, tada bih, cuvsi tvoj glas, pomislio da ja
govorim; kada bih pogledao tvoje lice, pomislio bih da sebe vidim u
ogledalu.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime4/7/2010, 5:14 pm

Govori nam o Davanju - Khalil Gibran


Tada reče bogataš: Govori nam o Davanju.
A on odvrati:
Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da
vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u
neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ, koje se strašite
dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi
prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad
nije prazna.
Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti
daju opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad ko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga ko će primiti nego samo
davanje.
A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim
baštinicima.
Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, ko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega
što vi imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni
čašu i iz vašega potočića.
I koja zasluga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju,
dapače u milosrđu, primanja?
I ko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj
ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov
ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima,
samo svjedoci.
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci - ne prihvaćajte nikakva tereta
zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na
krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga
koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.
/odlomak iz djela Prorok; prevod Marko Grčić/

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime9/9/2010, 6:54 pm


…Oslušni, srce moje, i poslušaj šta govorim:
Duša mi bješe moćno stablo čije korijenje seže u dubine
zemlje, a grane mu se izvijaju prema beskraju.
Duša mi procvjeta u proljeće, plodove dade u ljeto, a
kada jesen dodje sakupih plodove u srebrne posude i stavih
ih na raskrsnicu. Prolaznici su ih uzimali, jeli i svojim putem
nastavljali.
Kada jesen minu, kada se njeni kliktaji u plač i jadikovku
pretvoriše, u posudama vidjeh samo jedan plod koji ljudi
meni ostaviše. Ja ga uzeh i vidjeh da je nesnošljivo gorak,
kiseo kao zeleno groždje, te rekoh svojoj duši:
Teško meni. Ljudima sam u usta stavio prokletstvo i u
utrobe neprijateljstvo. Šta si, dušo, učinila sa slašću koju si
korijenjem sisala iz dubine zemlje, šta si učinila sa mirisom
koji su tvoje grane upijale iz sunčeve svjetlosti?
Potom isčupah moćno stablo svoje duše.
Isčupah ga zajedno sa korijenom iz zemlje iz koje je raslo
i iz koje se hranilo. Isčupah ga iz prošlosti i oduzeh mu
sjećanje na hiljadu proljeća i hiljadu jeseni. Zatim posadih
stablo svoje duše na drugo mjesto.
Zasadih ga u polje daleko od staza vremena. I bdio sam
nad njim govoreći: Bdijenje nas približava zvijezdama.
Zalijevao sam ga krvlju i suzama govoreći: U krvi ima mirisa i
u suzama slasti.
A kada dodje proljeće, moja duša ponovo procvjeta i u
ljeto plodove dade. U jesen sakupih zrele plodove u zlatne
posude i stavih ih na raskrsnicu. Ljudi su prolazili, sami ili u
grupama, ali niko ne pruži ruku da uzme iz mojih posuda.
Uzeh i pojedoh jedan plod te osjetih da je sladak poput
meda, ukusan kao rajsko vrelo, prijatan kao vavilonsko
vino, mirisan kao dah jasmina. Tada uskliknuh:
Ljudi ne žele da kušaju blagoslov, niti istinu, jer blagoslov
je plod suza , a istina je plod krvi!
Zatim sjedoh u sjenku stabla svoje osamljene duše, u
polju daleko od staza vremena.
Ćuti, srce moje, do jutra.
Ćuti, jer se zrak zasitio odvratnim mirisima
i tvoj dah neće da kuša....

Kahlil Gibran




Halil Dzubran Art,outside,inspirations-fa5853f17becc2a4c34d5fb06027373d_h

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded


Poslednji izmenio Beskraj dana 1/8/2013, 11:15 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime30/10/2010, 5:28 pm

Suza i osmeh

Ne bih menjao tuge srca moga za radosti koje osecaju mnogi.
Niti bih suze,koje pecal u svakom delu moga bica izaziva,pretvorio u smeh.
Zelim da moj zivot ostane jedna suza i jedan osmeh.
Suza da procisti moje srce i pruzi mi razumevanje zivotnih tajni i skritih stvari.
Osmeh da me ucini blizim mojoj braci i da simbolise moje velicanje bogova.
Suza da me sjedini sa ljudima slomljenih srca,
osmeh da bude znak moje radosti sto postojim.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime30/10/2010, 5:29 pm

Halil Dzubran....Kahlil Gibran

1883 - 1931




Rodio se u mestu Bshari, stotinjak kilometara od Bejruta u porodici maronitskih hrishcana. Kada je imao 12 godina, zajedno s majkom, dve sestre i polubratom emigrira u Boston. Njegov otac ostaje u Libanonu.

Halil u Bostonu 1896 upoznaje fotografa Freda Hollanda Daya, koji mu postaje priljatelj i vrshi jak uticaj na njega. 1897 vraca se u Bejrut i pochinje pohadjati al-Hikmah gimnaziju te usavrshava svoj arapski. 1902 ponovno je u Bostonu i upoznaje mladu pesnikinju Josephine Peabody, u koju se uskoro zaljubljuje. Iste godine, njegova majka, sestra i polubrat umiru od tuberkuloze. Dzubran nalazi duhovnu potporu u drugoj sestri i Josephine.

1905 objavljuje eseje u arapskim novinama, a nakon toga pochinje objavljivati pesme. Svoju prvu knjigu, Nimfe Iz Dolina, objavio je 1906 u New Yorku, a drugu, Pobunjeni Dusi 1908. Vraca se u Boston 1910 i pridruzzuje Drushtvu Zlatnih Veza, udruzzenju arapsko-americhkih pisaca i intektualaca. Svoj jedini roman, Slomljena Krila, objavljuje 1912. Arapska antologija njegovih pesama iz novina objavljena je 1914 u New Yorku pod nazivom Suza I Smeshak.

Njegova prva knjiga na engleskom jeziku, Ludak, objavljena je 1918. Prorok, njegovo najpoznatije delo izlazi 1923 i odmah postizze veliki uspeh. Svoju kolekciju aforizama, Kraljevstvo Mashte, objavljuje u Kairu 1927 a knjigu Isus, Sin Chovechji 1928.....1931 izlaze Bogovi Zemlje.
Iste godine Halil Dzubran umire u New Yorku. Pokopan je u rodnom mestu Bshari.


Halil Dzubran Kahlil-gibran1

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime30/10/2010, 7:38 pm

KAKO POSTADOH LUDAK

Pitaš me kako postadoh ludak. Ovako se to zbilo:

Jednog dana, davno, prije nego što mnogi bogovi bijaše rođeni, probudio sam se iz dubokog sna i otrkio da su sve moje maske ukradene – sedam maski koje sam načinio i nosio u sedam života. Tako, bez maski, trčah kroz uličnu vrevu vičući:

“Lopovi, lopovi, prokleti lopovi!”

Muškarce i žene mi se smejahu, a neki se iz straha zatvarahu u kuće.
Kad stigoh do pijace, mladić koji stajaše na krovu povika:

On je ludak!”
Pogledah navise u želji da ga vidim, a sunce po prvi put obasu poljupcima moje nago lice. Po prvi put sunce ljubljaše moje pravo lice i moja se duša razgori ljubavnim plamom za suncem, te ja više ne željeh svoje maske.
I kao opijan vikah:

Blagosloveni, blagosloveni neka su lopovi koji ukradoše moje maske!
Tako postadoh ludak.
I u ludilu svom pronađoh i slobodu i sigurnost – slobodu usamljenosti i sigurnosti od toga da budem shvaćen, jer oni koji nas razumiju porobljavaju nešto u nama.
Ali, da ne budem suviše ponosan na sopstvenu sigurnost.

Čak je i Lopov u zatvoru bezbjedan od drugog lopova.

Halil Džubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime1/11/2010, 1:59 pm

Srce se moje umorilo, reklo mi zbogom i otišlo do Staništa srece. I kada je stiglo do toga svetilišta koje je duh osveštao, zastalo je u cudu jer nije videlo ono što je zamišljalo da ce videti.
Nije videlo moc bogatstva, niti vlasti. Nije videlo ništa sem ceda Lepote, njegove saputnice, kci Ljubavi, i deteta njihovog. Mudrost.
Zatim je moje srce reklo kceri Ljubavi:,,Gde je zadovoljstvo o, Ljubavi? Cuh da sa tobom obitava.” A ona je odgovorila: ,,Zadovoljstvo nije ovde, u gradu drži propoved, tamo gde su pokvarenost i pohlepa, a na ovom mestu nama zadovoljstvo ne treba. Sreca ne želi zadovoljstvo, jer sreca nije ništa drugo do žudnja za sjedinjenjem, a zadovoljstvo je razonoda koju pobedjuje zaborav. Besmrtna duša nije zadovoljena jer ona uvek žudi za savršenstvom, a savršenstvo je Vecnost.”
Srce moje je razgovaralo i sa cedom Lepote, reklo je: ,,Pokaži mi tajnu žene, o, Lepoto, i prosvetli me, jer ti sve znaš.” A ono je odgovorilo: ,,Ona je ti i ono što si ti bio, bila je i ona. Ona je ja, i gde god ima mene tu je i ona. Ona je poput religije, kada je ne oskrnave neznalci, poput puna meseca kada ga ne zaklone oblaci, cista poput povetarca.”
Zatim je moje srce prišlo Mudrosti, kceri Ljubavi i Lepote, i reklo: ,, Daj mi mudrosti, da bih je odneo ljudima.”
Ona je odgovorila: ,,Reci im da sreca pociva u najsvetlijim predelima duha i da ga nikad ne napušta.”

Halil Džubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime1/11/2010, 2:48 pm

Prvi poljubac"


To je prvi gutljaj iz pehara koji bogovi napuniše iz svetog vrela ljubavi. To je granica između sumjne što srce obrvava i rastužuje i pouzdanja koje ga ispunjava i usrećuje. To je početak poeme duhovnog života i prvo poglavlje romana o pravome čovjeku. To je čvrsta spona koja veže neobičnost prošlosti s bljeskom budućnosti. On dovodi pritajenja osjećanja do pjevanja. To je riječ koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospijeva na prijestolje, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna. To je nježan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje. To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog svijeta u svijet nadahnuća i snova. To je primicanje cvijeta sase šipkovom cvijetu i miješanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.
Ako prvi pogleda liči na sjeme koje boginja ljubavi u polje ljudskog srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvijetu na vrhu prve grane na stablu života.

Halil Džubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime1/11/2010, 3:18 pm

Cilj mi je bio da izvucem ovu pricu iz njenog samoprogonstva,pa ga izazvah:”Da ptice poseduju ponos i hrabrost koje covek ne poseduje…Covek zivi u senci zakona i obicaja koje je napravio i oblikovao za sebe,ali ptice zive u skladu sa istim onim slobodnim Vecnim zakonom po kojem i Zemlja ide svojom mocnom putanjom oko Sunca.”Njegove oci i lice se razvedrise kao da je u meni nasao sledbenika kojig a razume,i on uzviknu:”Dobro receno!Ako veru smestis u sopstvene reci,treba da napustis civilizaciju i njene pokvarene zakone i tradicije,i da zivis kao ptica,na mestu na kojem nema nicega osim velicanstvenog zakona neba i Zemlje.Verovanje je lepa stvar,ali ostvarivanje tih verovanja predstavlja ispit snage.Mnogo je onih ciji je govor kao urlik mora,ali su im zivoti plitki i ustajali kao mocvara puna trulezi.Mnogo je onih koji dizu glave iznad planina,ali njihov duh ostaje uspavan u mraku pecina.

Halil Dzubran-Oluja

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime8/12/2010, 10:12 pm

Mirisni plodovi duse

"Najčudnija i najbezočnija vrsta robovanja na koju naidjoh jest ona što sadašnjicu ljudsku neraskidivo veže za prošlost predaka; što im duše tjera na klanjanje tradicijama djedova; što im u mladićka tijela uvodi drevne duše, kao u svježe grobove kosti stare.

Vidjeh nemušto robovanje - trajno vezivanje muškarca za ženu koju potcjenjuje; tjelesnu vezanost žene za postelju supruga koga mrzi te im ni jednome nije stalo do života.
Vidjeh nijemo robovanje - kada su pojedinci prinudjeni slijediti svoju sredinu, krasiti se njenim bojama, njenim se ruhom odijevati, te se oglašavaju poput odjeka i tijela su im nalik sjenama.
Vidjeh nakazno robovanje - šije moćnika upregnute u jaram obmanjivača, odlučnost jakih ljudi u službi pohotnika što žude za slavom i znamenitošću te se ponašaju poput marioneta što se prstima pokreću, zaustavljaju i razbijaju.
Vidjeh prastaro robovanje - kako duše dječje padaju sa prostranih nebesa u nesretne domove gdje nužda i maloumnost druguju, gdje poniženje i očaj idu ruku pod ruku te djeca stasavaju nesretna, žive kao prijestupnici i umiru poročni.
Vidjeh odvratno robovanje - prodavanje predmeta u bescijenje i naopako imenovanje stvari: obmanjivanje se naziva oštroumnošću, brbljanje umnošću, slabost blagošću, bojažljivost gordošću.
Vidjeh surovo robovanje - kada se nejaki strahom tjeraju da govore, pa kazuju ono što ne osjećaju, predstavljaju se suprotno svome biću te se nesreća s njima poigrava kao s krpama.
Vidjeh ogavno robovanje - kada jedan narod živi po zakonima drugoga naroda.
Vidjeh nakazno robovanje - kada kraljevski sinovi krunišu kraljeve.
Vidjeh crno robovanje - kada prijestupnici svaljuju sram na nedužne.
Vidjeh robovanje samom robovanju, a to je inercija.

Kada sam se umorio prateći generacije i kada mi je dojadilo da gledam prohod naroda, sjedoh osamljen u dolini silueta, tamo gdje se skrivaju sjene minulih vremena i gdje počivaju duhovi budućih stoljeća. Tamo vidjeh slabunjavu siluetu kako osamljena ide zureći u sunce te je zapitah:

- Ko si i kako ti je ime?
- Sloboda je moje ime.
- Gdje su ti potomci?
- Jedan je umro razapet, drugi je umro u ludilu, a treći se još ni rodio nije.

Potom mi se izgubi iz vida, u magli."


Halil Dzubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime8/2/2011, 1:41 pm

A jedna zena koja je privijala svoje cedo na prsa rece:
Pricaj nam o Deci.
A on rece:
Vasa deca nisu vasa.
Ona su sinovi i kceri zudnje Zivota za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Mozete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli sopstvene.
Mozete im skuciti tela, ali ne i duse,
Jer duse njihove obitavaju u kuci sutrasnjice,
koju vi ne mozete pohoditi, cak ni u snovima svojim.
Mozete teziti da budete kao oni,
ali ne pokusavajte da ih terate da oni budu kao vi.
Jer, zivot ne ide unazad, niti se zadrzava u proslosti.
Vi ste lukovi iz kojih se deca vasa poput zivih strela odapinju napred.
Strelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strele Njegove letele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreca sto vas
Strelac savija u ruci svojoj;
Jer, bas kao sto voli strelu sto leti,
On voli i postojani luk.

Halil Džubran (Kahlil Gibran)

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime18/3/2011, 10:07 am

Najsladje što ljudske usne izgovaraju je riječ »majka«, a najljepši kliktaj je »Majko!« To je mala i velika riječ u isti mah, bremenita nadom, ljubavlju i osjećajima uopšte, neizmjernom nježnošću i zanosom koje sadrži ljudsko srce. Majka je sve na ovome svijetu: ona je utjeha u tuzi, nada u očaju, izvor snage u slabosti; ona je izvor nježnosti i samilosti, saosjećanja i praštanja. Ko majku izgubi, izgubio je grudi na koje glavu naslanja, ruku koja ga blagosilja, oko koje nad njim bdije.

Sve u prirodi govori o majčinstvu i simbolizuje ga: Sunce je majka Zemlje koju zadaja toplinom, grli je svjetlošću i uveče je napušta tek kada je uspava pjesmom morskih valova, pjevom ptica i žuborom potoka; Zemlja je majka drveća i cvijeća koje radja i zadaja, a zatim ga od grudi odbija. Drveće i cvijeće postaje brižna majka ukusnim plodovima i živome sjemenju. Majka svemu u Svemiru je Duh Univerzalni i Vječni, prepun Ljepote i Ljubavi.“

Halil Džubran – Slomljena krila

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime2/4/2011, 6:16 pm

Tezim prema vjecnosti, ondje cu naci svoje nenapisane pjesme i nenaslikane slike.
Umjetnost je korak sto ga priroda cini prema Beskraju.

Moja me dusa poucavala te me naucila da ljubim ono sto drugi mrze,
naucila me iskrenosti koju drugi nemaju te mi je objasnila da ljubav nije
odlika onoga ko voli, vec voljenoga.
Prije nego sto me dusa tome naucila,
ljubav za mene bjese tanana nit razapeta izmedju dva bliza kolcica,
a sada je ona za mene oreol bez pocetka i kraja,
koji obuhvaca sve sto postoji i koji
se lagano siri da bi obuhvatio sve sto ce biti.

Halil Dzubran

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime7/4/2011, 8:14 pm

O Braku..

Rodjeni ste zajedno i zajedno cete biti za sva vremena.
Bicete zajedno kada vam bela krila smrti rasprse dane.
Da, bicete zajedno cak i u nemom pamcenju Bozijem.
Ali, neka u vasem zajednistvu bude prostora.
I neka vetrovi nebeski igraju medju vama.

Volite se, ali ne namicite okov ljubavi:
Nek' ona radije bude more sto se talasa medj' obalama vasih dusa.
Punite case jedno drugome, ali nemojte piti iz jedne case.
Podajte jedno drugome hleba, ali ne jedite od istog somuna.
Pevajte i igrajte zajedno i radujte se, ali neka svako od vas bude za sebe,
Kao sto su strune leutove za sebe, iako trepte muzikom istom.

Dajte svoja srca, ali ne jedno drugom u vlasnistvo.
Jer, samo ruka Zivota moze da drzi vasa srca.
I budite zajedno, ali ne odvec blizu:
Jer, i stubovi u hramu razdvojeni stoje,
A hrast i cempres ne rastu jedan drugom u senci.
Halil Džubran.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime7/7/2011, 7:10 am

To je riječ koju usne izgovaraju objavljujući da srce dospijeva na prijestolje, da je ljubav kraljica i da je odanost kruna.

To je nježan dodir, kao kada lahor vrhovima prstiju prelazi preko usana
ruže odnoseći sobom dugo slatko uzdisanje i tiho umilno šaputanje.

To je početak čudesnog treperenja koje ljubavnike uznosi iz materijalnog svijeta u svijet nadahnuća i snova.

To je primicanje cvijeta sase šipkovom cvijetu i miješanje njihovog daha da bi se treća duša rodila.

Ako prvi pogleda liči na sjeme koje boginja ljubavi u polje ljudskog
srca baca, onda je prvi poljubac nalik prvome cvijetu na vrhu prve grane
na stablu života.

Halil Džubran

Halil Dzubran 167368_153815174672312_119640298089800_289382_2044182_n

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Nepopravljivi Sanjar

Nepopravljivi Sanjar

Muški
Broj poruka : 2429
Godina : 43
Location : Rusija
Datum upisa : 22.10.2011

Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime22/5/2019, 8:31 pm

أنا غريب في هذا العالم

أنا غريب، وفي الغربة وحدة قاسية، ووحشية موجعة، غير أنها تجعلني أن أفكر أبدًا بوطن سحري لا أعرفه، وتملأ أحلامي بأشباح أرض قصية ما رأتها عيني

أنا غريب عن أهلي وخلاني، فإذا ما لقيت واحدًا منهم أقول في ذاتي: «من هذا، وكيف عرفته، وأي ناموسٍ يجمعني به، ولماذا أقترب منه وأجالسه؟»

أنا غريب عن نفسي، فإذا ما سمعت لساني متكلمًا تستغرب أذني صوتي، وقد أرى ذاتي الخفية ضاحكةً باكية، مستبسلةً، خائفةً، فيعجب كياني بكياني، وتستفسر روحي، ولكنني أبقى مجهولًا، مستترًا، مكتنفًا بالضباب، محجوبًا بالسكوت

أنا غريب عن جسدي، وكلما وقفت أمام المرآة أرى في وجهي ما لا تشعر به نفسي، وأجد في عيني ما لا تكنه أعماقي

أسير في شوارع المدينة، فيتبعني الفتيان صارخين: «هو ذا الأعمى فلنعطه عكازًا يتوكأ عليها» فأهرب منهم مسرعًا، ثم ألتقي بسربٍ من الصبايا، فيتشبثن بأذيالي قائلات: «هو أطرش كالصخر، فلنملأ أذنيه بأنغام الصبابة والغزل» فأتركهن راكضًا، ثم ألتقي بجماعة من الكهول فيقفون حولي قائلين: «هو أخرس كالقبر فتعالوا نُقَوِّمُ اعوجاج لسانه» فأغادرهم خائفًا، ثم ألتقي بِرَهْطٍ من الشيوخ، فَيُوْمِئُونَ نحوي بأصابع مرتعشة قائلين: «هو مجنون أضاع صوابه في مسارح الجن والغيلان»

•••

أنا غريب في هذا العالم

أنا غريب وقد جُبْتُ مشارق الأرض ومغاربها

فلم أجد مسقط رأسي، ولا لقيت من يعرفني، ولا من يسمع بي

أَستيقظ في الصباح؛ فأجدني مسجونًا في كهفٍ مظلم تتدلى الأفاعي من سقفه، وتدب الحشرات في جنباته، ثم أخرج إلى النور، فيتبعني خيال جسدي، أما خيالات نفسي، فتسير أمامي إلى حيث لا أدري، باحثةً عن أمور لا أفهمها، قابضةً على أشياء لا حاجة لي بها، وعندما يجيء المساء أعود، وأضطجع على فراشي المصنوع من ريش النعام، وشوك القَتَادِ، فتراودني أفكار غريبة، وتتناوبني أميال مزعجة، مفرحة، موجعة لذيذة، ولما ينتصف الليل تدخل علي من شقوق الكهف أشباح الأزمنة الغابرة، وأرواح الأمم المنسية، فأحدق بها وتحدق بي، وأخاطبها مستفهمًا فتجيبني مبتسمةً، ثم أحاول القبض عليها؛ فتتوارى مضمحلةً كالدخان

•••

أنا غريب في هذا العالم

أنا غريب وليس في الوجود من يعرف كلمة من لغة نفسي

أسير في البرية الخالية، فأرى السواقي تتصاعد متراكمةً من أعماق الوادي إلى قمة الجبل، وأرى الأشجار العارية تكتسي، وتزهر، وتثمر، وتنثر أوراقها في دقيقة واحدة، ثم تهبط أغصانها إلى الحضيض، وتتحول إلى حياتٍ رقطاء مرتعشة، وأرى الأطيار تنتقل متصاعدةً، هابطةً، مغردةً مولولةً، ثم تقف وتفتح أجنحتها، وتنقلب نساءً عاريات، محلولات الشعر، ممدودات الأعناق ينظرنَّ إليَّ من وراء أجفان مكحولة بالعشق، ويبتسمن لي بشفاه وردية مغموسة بالعسل، ويمددن نحوي أيادي بيضاء ناعمة، معطرة بالمن، واللُّبان، ثم ينتفضن، ويختفين عن ناظري، ويضمحللن كالضباب تاركات في الفضاء صدى ضحكهن مني واستهزاءهنَّ بي

أنا غريب في هذا العالم

أنا شاعر أنظم ما تنثره الحياة، وأنثر ما تنظمه، ولهذا أنا غريب، وسأبقى غريبًا حتى تخطفني المنايا، وتحملني إلى وطني



(ʾanā ḡarībun fī hāḏā-l-ʿālam)


Pesnik

Ja sam stranac u ovome svetu.


Ja sam stranac; tuđina je surova samotinja i bolna čama koja me tera da stalno mislim o neznanoj čarobnoj domovini, ona mi snove ispunjava slikama daleke zemlje koju moje oči nisu videle.

Ja sam stranac svome narodu i znancima - kada nekog od njih sretnem, pomislim: ko je ovo, kako sam ga upoznao, koja me sila sa njim sjedini, zašto sam pored njega i sa njim se družim?

Ja sam stranac samome sebi, i kada sebe čujem da govorim, vlastitom se glasu čudim. Ponekad vidim svoje biće nasmejano i rasplakano, hrabro i preplašeno, pa se čudim samome sebi, od samoga sebe tražim objašnjenja, a ipak ostajem nepoznat, tajanstven, maglom i mukom obavijen.

Strano mi je vlastito telo - kad god stanem pred ogledalo, na licu vidim ono što u duši ne osećam, u očima vidim ono što se ne krije u mojim dubinama. Dok idem gradskim ulicama, mladići me prate dovikujući: Evo slepca - dajmo mu štap da se na njega oslanja, pa ja od njih brzo odmičem. Onda nailazim na grupu devojaka koje mi se podsmevaju govoreći: On je gluv kao stena - ispunimo mu uši pesmama mladosti i ljubavi. Ja ih ostavljam bežeći. Susrećem grupu zrelih ljudi koji oko mene stanu govoreći: On je nem poput groba - hajdemo mu jezik odvezati. Ja ih u strahu napuštam. Susrećem grupu staraca koji na mene drhtavim prstima pokazuju govoreći: On je ludak koji je razum izgubio u svetu demona.

Ja sam stranac u ovome svetu.

Ja sam stranac koji je Zemlju obišao od istoka do zapada, ali zavičaj nisam našao, nisam sreo nekoga ko me zna i ko bi me slušao. Ujutro se budim i vidim da sam zatvoren u mračnu pećinu sa čijeg plafona se zmije spuštaju, a po uglovima gmižu insekti. Onda na svetlo izlazim, ali me tamo vlastita senka prati, dok senke moje duše ispred mene idu neznano kuda, tragajući za neshvatljivim stvarima, uzimajući i ono što mi nije potrebno. Kada veče padne, vraćam se i ležem na postelju od nojeva perja i traganta pa me opsedaju neobične misli, saleću me želje nemirne i radosne, bolne i slatke. Usred noći, kroz pukotine pećine, pohode me spodobe minulih vremena i duhovi zaboravljenih naroda pa se netremice gledamo; ja im se obraćam pitanjima, a oni mi odgovaraju osmesima; zatim ih pokušavam uhvatiti, ali oni iščezavaju poput dima.

Ja sam stranac u ovome svetu.

Ja sam stranac i nema nikoga na svetu ko može razumeti makar reč moga jezika.

Putujem pustim stepama i gledam potoke što se hitro uspinju iz dubokih dolina na vrhove planina; gledam golo drveće kako se odeva, cveta, plodove daje i lišće rasipa - sve to u jednom trenu - zatim mu granje pada u provaliju i pretvara se u pegave, drhtave zmije. Gledam ptice kako uvis lete i spuštaju se, pevaju i plaču, zatim se zaustavljaju i krila otvaraju pa se pretvaraju u nage žene, raspuštene kose i dugih vratova. U mene gledaju očima ukrašenim ljubavlju i osmehuju mi se ružičastim usnama natopljenim medom, prema meni ispružaju ruke bele, namirisane kantarionom i tamjanom, zatim se dižu, iz vidnog polja mi izmiču i iščezavaju poput magle ostavljajući u vazduhu odjek svoga podsmeha i omalovažavanja.

Ja sam stranac u ovome svetu.

Ja sam pesnik koji u stihove pretače ono što život u prozi kazuje, koji u prozi kazuje ono što život u stihovima niže. Zato sam stranac i stranac ću ostati sve dok me smrt ne uzme i dok me u moju postojbinu ne odnese.

Izvor: https://opusteno.rs/knjizevni-kutak-f21/pesnik-halil-dzubran-t36686.html


____________________________________________
Све тече
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




Halil Dzubran Empty
PočaljiNaslov: Re: Halil Dzubran   Halil Dzubran Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Halil Dzubran
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Složeno na policama- piše se u temama ispod naslovne :: Biblioteka poezije-
Skoči na: