
LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Vinsent van Gogh | |
| Autor | Poruka |
---|
Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Vinsent van Gogh 20/5/2009, 9:18 pm | |
| Vinsent van Gog je rodjen 1853. godine u porodici koja je dala nekoliko zlatara, umetnika i trgovaca umetninama. Tako se Vinsent van Gog jos od najranijeg detinjstva susrece sa umetnoscu, sto je verovatno uticalo na njegovo dalje opredelenje. Mnogo je putovao kao trgovac umetnina, ali je u jednom trenutku shvatio da to nije posao kojim se zelio baviti. Jedna od najznacajnijih licnosti u njegovom zivotu je bio njegov mladji brat Teo, kome se Vinsent van Gog, kroz mnoga pisma, ispoveda, prica o sebi, svom zivotu, svojim slikama i umetnosti. U pocetku je slikao slike iz zivota holandskih seljaka i rudara tamnim mrkozelenim bojama. Posle kratke impresionisticke faze u Parizu, u kojoj rasvetljava paletu i napusta socijalne teme, Van Gog odlazi u Arl na jug Francuske.  Tu se najvise izrazavao u varijacijama plavih i zutih boja. Ove dve boje , cesto veoma intenzivno, imaju u njegovim slikama ulogu koju su u vizantijskoj umetnosti imale plavo i zlato. Ali, dok su u vizantijskim mozaicima i ikonama bile simbol nepromenljivih i apstraktnih vrednosti, u Van Gogovim slikama one su konkretni simboli zemlje, neba i Sunca, a jos vise izraz unutrasnjih ritmova i vibracija. U tom razdrazenom simbolizmu ucestvuju jos dve boje - crvena i zelena. U ovako shvacenoj boji Van Gog je zacetnik koloristickog ekspresionozma, koji kod njega nije bio posledica teorije, vec nuznost izazvana potrebom da izrazi svetle i tamne strane svig bica i svoja osecanja. Iz Arla Van Gog prelazi u Sen Remi. Ovde intenzitet ekspresije prelazi sa boje, koja postaje prigusenija, u linearni dinamizam, u graficki gest ruke, cetke ili noza. Kroz taj gest, vise nego kroz boju, izrazava zgrcene i iskrivljene oblike, nestvarne perspektive, meteze i oluje u kojima se projektuju njegove muke. Teme ovih slika su masline, cempresi, planine. Umro je u 37-oj godini zivota. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 20/5/2009, 9:19 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 20/5/2009, 9:19 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 24/5/2009, 8:51 pm | |
|
Poslednji izmenio Beskraj dana 24/5/2009, 8:54 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 24/5/2009, 8:52 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 24/5/2009, 8:53 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 27/5/2009, 6:25 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 26/8/2009, 1:09 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 19/10/2009, 6:42 am | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 16/8/2010, 3:08 pm | |
| Čista tuga i blaga vedrina
"Život je, uprkos svemu, kao bajka. Znaš, bezbožni su oni koji ne veruju u ovo sunce i ovakav predeo". VINSENT VAN GOG
Ovog leta hodali smo kao mesečari, dok se na zemlju omekšalu od vreline, sa neba lila čista svetlost. U julu je iz Holandije stigla moja prijateljica, pesnikinja. Pre četrdeset godina živela je u Beogradu i svakoga leta ponovo dolazi ovamo. Nalazimo se na uglu. Podne je. Vreme ne postoji. Ona se osmehuje osmehom koji nema odjeka na ovom svetu. "Da prošetamo", kaže. I Beograd je tog letnjeg podneva nalik na milo i uzavrelo telo, po kome ćuteći i obazrivo lutamo. Pratim je kroz njeno hodočašće po sećanjima, koja su, zapravo, snoviđenja. A snoviđenjima smeta dnevna svetlost i zato naša šetnja traje kratko. Zastajemo samo jednom, ispod prastare lipe. Ona se osvrće nekoliko puta, i onda u vazduh polako diže zalelujanu ruku, majušnu i floralnu. "Ovde su nekada rasle muškatle, mnogo muškatli", kaže odsutno i nekako za sebe. Mislim tada na slikara koji je cveće voleo istom ljubavlju od čiste lave kojom je voleo i žene i koji je stolice slikao sa jednako nežnom pomamom sa kojom je slikao i ljudska lica. Za trenutak ispod grudne kosti osećam te muškatle, njihov bezmirisan, introvertan, beskrajno zavodljiv cvet. Onda se ona stresa, kao da sa leđa odbacuje krhku pokoricu sna i kaže: "A sad, na ručak. "I odlazimo u nekakvu baštu, gde konobari nalik na venecijanske plesače nose nezemaljski sjajno voće na pladnjevima, što blistaju tupim sjajem sablji. Sedimo za majušnim stolom, koji ga natkriljuju oleandri i oni ljubavno šapuću i rascvetalim prstima nam dodiruju nage ruke i jelo. "Molim te da naručiš sve što želiš", kaže mi prijateljica. "Vrućina je, Veročka", kažem. "Naređujem ti da naručuješ". Ja ću sutra možda umreti. "I onda govorimo i ja je puštam da uroni u taj gorki šampanj maternjeg jezika i ona pliva u tim oporim, mlečnim gutljajima. U Holandiji, ona živi na dve ulice od muzeja koji čuva verovatno najveće blago na zemlji - većinu Van Gogovih slika. "Ne idem u taj muzej. Ili idem retko. Nekada sam išla svakoga jutra. Sada godinama više ne. Ja sam u srodstvu sa Van Gogovima. Mene je venčao direktni potomak Tea Van Goga, Vinsentovog brata. Genijalnost se više nikad nije ponovila u porodici. Na njihovu sreću. Vinsent je bio dovoljno nesrećan... Kod njih u kući, postoji nekoliko njegovih slika koje nikada neće biti izložene u muzejima i kojih nema u katalozima. Ali ne mogu da ti ih opišem. "Molim te da se makar setiš da li su iz perioda dok je živeo u Arlu, ili su iz Sen Remija ili Overa?" "Ne znam", kaže. "Van Gog nije moj omiljeni slikar. Ja volim Italijane. Ali pamtim jednu od tih slika, na njoj postoji nešto japansko. "Pariz", kažem. "To je radio na početku, dok je živeo u Parizu. Tada je u Parizu bio u modi Japan. ". Ona tiho i za sebe nastavlja: "Na toj slici je drvo, možda trešnja, u cvetu. I sve je tako jednostavno i tako providno i blago. I ta blagost sa slike duboko ranjava i navodi na nekakav beskrajni, suvi, unutarnji plač. Nedavno su pronašli još nekoliko Vinsentovih pisama Teu. Ali ne znam šta u njima piše. I bilo mi je neprijatno da pitam. Odakle tolika strast čovečanstva prema epistolama? Oni koji su ih pisali nikada nisu želeli da ih pišu za čitav svet. To je indiskretno... Ovaj svet će propasti jer je postao tako jezivo indiskretan... A ti, ti veoma voliš njegove slike?" I onda me pogledala strasnim, živim zenicama mladog pantera, koji odbija da se preda. Svet ove godine slavi stopedeset godina od njegovog rođenja, jer svet uobičava da slavi rođendane proroka. Ali tek posle njihove smrti. Pa ipak, Vinsent Van Gog nije prvi Vinsent na ovoj planeti. Godinu pre njegovog rođenja, u isti dan, njegova je mati, Ana Kornelija, rodila majušnog, mrtvog dečačića kome su dali ime Vinsent. Tačno godinu kasnije, tridesetog septembra, rođen je ponovo dečak, ovog puta - živ. Zato što je došao na svet istog dana, dali su mu, u strahu, isto ime. "Ja sam već jednom umro. Nikada se zato neću bojati smrti", kasnije je rekao Vinsent. Van Gog nije prvi slikar u svojoj porodici, kao što se to obično misli. Van Gogovi su trgovali umetničkim delima i među njima je postojala izvesna slikarska tradicija. (Nalik na porodice Bah i Mocart, i u Van Gogovim precima postojalo je zrno talenta, koje je procvetalo u genijalnost u sledećoj generaciji - kod Vinsenta). U jednom trenutku, Vinsent je, takođe, pokušavao da se bavi trgovinom slikama. Ali neuspešno. Napustio je studije teologije, ubrzo prestao da radi i kao učitelj i kao propovednik i prepoznao da je njegova misija drugo - da bude prorok. Njegove strasne propovedi biće izražene bojama. Tako će njegove reči postati krv i meso. On, dakle, nije propovedao o tome kako je od vode postajalo vino. Van Gog je slikao svu raspevanu alkoholaturu vina u čistoj vodi i svu plavu opijenost vode u vinu. "Ja ne slikam, ja otkrivam predmete", pisao je Teu. A u drugom pismu, kaže sledeće: "Treba tražiti temeljniju sličnost od one koju nam pružaju fotografije". Tako Van Gogovi modeli nikada nisu do kraja ličili na portrete. On je slikao ljudska lica onakvima kakvima ih vidi Bog. Zato su svi portreti prepunjeni čistom tugom i blagom vedrinom. Njegovi autoportreti bili su sopstvena iskrivljena slika u džepnom ogledalu demona. Tea, najvažniju osobu u svom životu, nikada nije portretisao. Nije želeo da vivisecira nežnu površinu njegovog lica i unutarnji lavirint njegovog srca. Takođe, nije želeo da ga uvlači u igru. Jer biti portretisan znači zauvek pokloniti jednu sopstvenu masku. Vinsent nije želeo da brata liši i te poslednje zaštite. | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 16/8/2010, 3:08 pm | |
| Na samom početku slikarske karijere, Vinsentu je moralo biti sasvim jasno da on u ovome svetu nikada neće uspeti, zato što nije od ovoga sveta. Planetom vladaju krdo i svetina, a na čelu čopora je uvek najlukaviji. Umetnici su sveta, preplašena manjina, koja zna da mora kalkulisati sa masom ako hoće da preživi. (Nekada je postojala inkvizicija, danas postoje mediji, dakle, uvek postoji način da se slabiji obezvredi i izbaci iz igre ili života). U pariski umetnički svet, zaveden privlačnim i često sračunato zavodljivim slikama, Van Gog je doneo svoje mračne holandske motive, a zatim blistavi vatromet svetlosti načinjene od najfinije krvi. Sopstvene. Ali to više niko nije uzimao u obzir. Pojavio se među njima višestruko opasan slikar: autentičan, bez straha da se do kraja razotkrije, bez bilo kakve želje da napravi kompromis, ogromne energije i sa silnom željom za učenjem i neprestanim usavršavanjem. Trebalo je samo smisliti način egzekucije: i odluka je pala - prepustiti ga da sagori u sopstvenoj vatri. Jer ako se sveta vatra u nama ne održava ljubavlju, prihvatanjem, međusobnmim prožimanjima, ona će sagoreti hram u kome gori - telo. (Uostalom, ovo je oproban egzekutivni recept - istom smrću umrli su i Mocart, Čehov, Cvetajeva, Milena Barili, Kiš...) Pa ipak, na početku je Van Gog sopstveni krst nosio gotovo vedro. Genijalni su naivni. Pošto istinska veličina mora ići uz dobrotu. U suprotnom, nije veličina. Slikao je predmete, smatrajući svet predmeta takođe svetom živih, koji često traje mnogo duže od nas i koji traži naše nerve, našu percepciju i našu strast da bi postojao. Van Gog je udovoljio svetoj želji predmeta da budu prikazani u novoj svetlosti - iznutra, kao i svetoj želji duše da bude jasno portretisana u blistavim zenicama modela. (A sve su zenice vrtlozi, samo ako smete da se u njih zagledate dovoljno duboko. Jer je u dnu čovekog bića vir. Odatle ona silna čovekova želja da skoči). U Parizu, pre nego što će mu se dogoditi ekstatična eksplozija boja vezana za Arl, Van Gog upoznaje Bernara, Rasela, Tuluz-Lotreka, (tri godine kasnije, Tuluz-Lotrek će izazvati na dvoboj slikara koji je kritikovao Vinsentove slike). Njegov četiri godine mlađi brat, koji će ga čitavog života novčano pomagati, upoznaje ga i sa Moneom, Renoarom, Pisaroom, Degaom, Sinjakom i Seraom. Reakcije na njegovu ličnost i njegove slike su različite. Kamij Pisaro kaže: "Ovaj čovek će ili da poludi ili da nas sve nadmaši", dok Sezan o njemu u jednom pariskom kafeu kaže: "To su radovi ludaka". (Čini se da je ova primedba ipak bila samo plod ljubomore, pošto je genije morao prepoznati onog koji ga premašuje. Pre svega po strasti.) . Van Gog kratko komentariše Moneov ciklus "Ruanske katedrale", rečima: "Pre ću da slikam ljudske oči nego katedrale". Možda najdublje i najstrastvenije oči on i jeste naslikao u Parizu. (Kasnije je lica portreta slikao pastuozno, kao da su predeli. Putovao je predelima između obrva i usana.) U Parizu je naslikao portret Agostine Segatori, bivšeg Degaoovog i Koroovog modela. Kratko vreme u Parizu, oni su bili ljubavnici i na njenom licu postoji sjaj one koja je grlila jednog od najgenijalnijih ljudi svih vremena. Ona to, možda i nije znala. Ali njeno telo jeste. Prepoznalo ga je po nežnosti. Kritičari kažu da je kruna Van Gogovog pariskog perioda portret čiča Tangija, velikog prijatelja pariskih slikara. Čiča Tangi im je davao boje i platna na veresiju, a imao je i malu galeriju koja je u javnosti bila malo poznata. U njoj su zajedno izlagane slike Van Goga, Sezana, Gogena... Uveče galerija nije zaključavana. Kažu da je jedan od retkih posetilaca rekao da u njoj miriše dah Gestimanskog vrta. Kada na nagovor Tuluz -Lotreka, Van Gog napušta Pariz, on odlazi u Arl. Iz Arla piše Teu: "Osećam koliko je važno da ostanem na jugu i da doživim boju sa kojom treba ići do kraja - Afrika je blizu". Ovde će Vinsent naslikati platna kojima su carevale i strepnje i strasti i strah, suncokrete sjajne kao vatra, dah pakla u noćnoj kafani, ali i slike radosti i nade, breskvu ljubavno procvetalu, ribarske čamce na obali, "boja i oblika lepih kao cveće". U Arlu će naslikati i jednu od svojih najčuvenijih radva, "Kafansku terasu u noći", i to je slika noći koja je strasno procvetala, pod nežnim, sumporno žutim zvezdama. U trenutku kad u Arl stiže Gogen, Van Gog oseća mešavinu radosti i ushićenja. On želi da tu osnuje umetničku slikarsku koloniju gde će slikari zajedno živeti, raditi i darovati jedni drugima nadahnuće. A zapravo je ostalo samo nešto više od godinu dana do njegove smrti. Njegova ogromna želja da Gogenu udovolji ovoga opterećuje. Kada najavi mogućnost svog odlaska iz Arla, Vinsent noćima izbezumljeno tumara po kući. Onda mu jedne noći ispod vrata ubacuje naslov izrezan iz novina: "Ubica je pobegao". Ubica je bio, dakle, Gogen i to ubica Van Gogove nade. Razlaz sa Gogenom do kojeg je moralo doći, za njega će biti fatalan: jedne noći će odseći deo uha, zaviti ga u novinsku hartiju, odneti u javnu kuću i polako ga i nežno staviti u ruke jednoj bludnici. Čitav Arl bio je na nogama. Gogen je iskoristio ovaj događaj kao priliku da pobegne. Nije došao u bolnicu ni da vidi prijatelja. Iznuren bedom, usamljenošću, siromaštvom, Van Gog je dobio još jednog neprijatelja - ludilo. Iako nikada nije tačno utvrđena dijagnoza njegove patnje (pošto ne postoje psihijatrijske dijagnoze, postoje samo nesrećni i ostavljeni ljudi), Vinsent kao da shvata da su njegovi dani odbrojani. I periode između dva nervna napada koristi za mahnito slikanje. "Posvetio sam se radu dušom i telom i gotovo poludeo". Sestra pesnika Ežena Boka, kupila je 1890. njegove "Crvene vinograde" za 400 franaka. Van Gogu je od radosti pozlilo. Dobio je napad koji je trajao duže od dva meseca. Kada se oporavlja, njegov život dobija strahovito ubrzanje. U svim trenucima kada se bolest povuče, on ima samo jednu želju - da ispuni svoju misiju i da slika. Boravi u duševnim bolnicama, trpi epileptične napade, napade besa, strahova, najrazličitijih manija. Sobe u kojima je boravio su sirotinjske, bez boja, bez nade, dakle, nalik na one u kojima je samovao Arto ili na onu u kojoj je umro Munk. Potpuno je usamljen i odbačen. Osim Tea, više nema nikoga. Između nervnih kriza i napada, u vrtovima duševnih bolnica, Van Gog slika platna najrafiniranije i najraskošnije lepote - duboko plave, grozdaste irise, studije ustreptalih čempresa, čudesno strasnih, koji lebde negde između svetova, korenjem duboko u ovom, a vrhovima dodirujući svih devet nebesa. U Sen-Remiju Vinsent slika veličanstvenu "Zvezdanu noć", sliku na kojoj majušni, usnuli grad lebdi u hipnotičkom snu, dok nad njim pulsira jedanaest blistavih, ogromnih zvezda, nalik na jedanaest sunaca što muzikalnim plesom zavode zaprepašćeni, nestvarno ustreptali mesec. Jedini svedok ove nezemaljske, čudne ljubavne noći su budni čempresi. U trenutku kada pred njim bude još sedamdeset dana života, Van Gog će naslikati ravno osamdeset slika, od kojih neke predstavljaju sam vrh njegovog opusa. Njegova poslednja slika ipak nije "Žitno polje sa gavranima", iako je uz portret "Doktora Gašea" svakako jedno od njegovih najboljih ostvarenja. (I doktor Gaše, kao i mnogi drugi koje je portretisao, vremenom su počinjali da liče na svoje portrete. Van Gog nije, dakle, slikao njihova lica onakvima kakva su bila u trenutku portretisanja, već onakvima kakva će biti zapamćena u večnosti). Van Gog je umro u Ravuovoj krčmi, na Teovim rukama, dva dana pošto je sebi u overskim poljima pucao u grudi. Godinu dana kasnije, umire i Teo Van Gog. Šta god da je bila lekarska dijagnoza, uzrok smrti je bila tuga. Trinaest godina posle Teove smrti, njegovo telo preneto je i sahranjeno pored Vinsentovog, u Overu. Danas gotovo da nema kraja sveta u kome se ne zna za Van Gogovo delo. Reprodukcije njegovih slika gledaju nas odasvud, jer su čiste, nepatvorene i neophodne kao molitva ili kao nada . Niko na ovoj grešnoj zemlji nije doživeo veću posmrtnu slavu od Van Goga i niko nije umro u strašnijim okolnostima i u većoj bedi. No, odavno je tačno napisano da će poslednji biti prvi. Ponekad, u providnim i sjajnim decembarskim večerima nalik na ovu, potpuno prazne ulice, u onaj najtamniji trenutak pred svitanje, načinju nejednaki koraci, koji bi se mogli nazavati i zaljuljanim tangom sa mesečinom i sa vetrom. Jedna prilika plamene kose, u tamnom kaputu čudno nabranom na leđima (jer tu krije krila), polako mine gradom. Saginjem duboko glavu i pravim se da ne primećujem, jer se oni plaše nas, baš kao što se i mi bojimo njih. A onda, on podiže glavu i zvezde se duboko sagnu da mu osvetle nežno čelo. Osmehuje i ja znam: u bilo kom od svetova gde se sada nalazi, on je i dalje sam, samo što je sada miran i srećan. I ovamo se više neće vraćati. Sanja Domazet | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 16/8/2010, 3:09 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 16/8/2010, 3:09 pm | |
| Van Gog je stvarno pravi umetnik... Koliko ja znam on je patio od bipolarnog poremecaja... Ali to nije poremecaj kako se danas naziva u medicini vec je to bio njegov dar. Njegov dar mu je omogucavao da stvari sagleda do najsitnijih detalja i da se prilagodi svetu koji nije ni malo savrsen. Ko zna kako je on svet i zivot gledao iz svojih ociju... Njegov dar je vrlo redak koga bi verovatno razvio mnogo bolje da je duze ziveo (slicno Mocartu...). Sva vredna dela je naslikao pred kraj svog zivota koliko znam. Ne znam, nije slucajnost to sto su svi veliki ljudi imali neku specificnu crtu. Sada te crte licnosti imaju svoje ime u medicini i lece se...Covecanstvo ide sve dublje i dublje u svoju propast, a kada ce to biti ... | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 26/10/2010, 9:45 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 1/11/2010, 9:28 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 8/11/2010, 12:36 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 10/3/2017, 1:07 pm | |
| | |
|  | | Beskraj

 Broj poruka : 21554 Godina : 44 Location : Na pola puta sreci Humor : Uvek nasmejana Datum upisa : 20.03.2009
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh 10/3/2017, 1:07 pm | |
| | |
|  | | Sponsored content
 | Naslov: Re: Vinsent van Gogh  | |
| |
|  | | | Vinsent van Gogh | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 1 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 1 Gost
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » Fotografija dana Juče u 1:26 am od meseceva rosa» medeno 2/3/2021, 8:43 am od Dusica Pajovic» Taj romanticni Balasevic 28/2/2021, 2:12 am od meseceva rosa» priznanje 25/2/2021, 10:17 pm od SaMar» Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet 17/2/2021, 3:18 pm od majacvet» ŠTAMPARIJA FLEŠ ZEMUN 16/2/2021, 4:07 pm od meseceva rosa» O ČEMU TI TO? - CECILIJA 10/2/2021, 11:03 pm od CECILIJA» SEVERNA GRANICA 8/2/2021, 12:07 pm od panonski galeb» Ljubavne pesme 2/2/2021, 9:35 am od Isak Prov» ANAMNEZA 1/2/2021, 9:53 pm od ZEX» PSALMI LJUBAVI 6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović» Plavi tonovi... 27/11/2020, 1:57 am od meseceva rosa» Duhovne price 5/11/2020, 1:59 am od meseceva rosa» Na obodu neba 29/10/2020, 9:33 pm od Marr Inna» Mudre misli 16/10/2020, 1:46 am od meseceva rosa» Neozbiljna pitalica, bez filozofije molim 27/9/2020, 9:18 am od ZEX» ПИСМА 27/9/2020, 9:02 am od ZEX» GRESNIK 22/9/2020, 4:34 pm od inadzija» Poruka vasoj ljubavi..., Ucinite to ovde 2/9/2020, 3:42 pm od ZEX» Srodne duse 12/8/2020, 3:55 pm od BiMoglaDaMogu» Sve o Skorpijama, Vazi i za znak i podznak... 6/8/2020, 12:21 am od ZEX» O BOLU 28/7/2020, 4:09 pm od ZEX» Srednjevjekovni gradovi Crne Gore  15/7/2020, 1:06 am od meseceva rosa» Priče i bajke 14/7/2020, 1:26 am od meseceva rosa» Iz Antologije srpske poezije 5/7/2020, 11:45 pm od ZEX» Zaključavanje foruma 10/6/2020, 3:49 pm od Masada» Mario Vargas Ljosa 9/6/2020, 3:59 pm od meseceva rosa» Ismail Kadare 9/6/2020, 3:48 pm od meseceva rosa» Marguerite Yourcenar 9/6/2020, 3:33 pm od meseceva rosa» Pearl Buck 9/6/2020, 3:19 pm od meseceva rosa» Vuk Drašković 9/6/2020, 3:03 pm od meseceva rosa» Filip Petrović - pesme 8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic» Zbignjev Herbert 5/6/2020, 6:34 pm od meseceva rosa» Ela Peroci 5/6/2020, 6:22 pm od meseceva rosa» Skadarlija 4/6/2020, 1:02 am od ZEX» Ruski Ženski Glas 1/6/2020, 6:08 pm od ZEX» Biserje mojih godina godina 31/5/2020, 11:12 am od Masada» Nase autorske fotografije  28/5/2020, 12:59 pm od Tea» Citati Bukovskog 19/5/2020, 2:12 am od meseceva rosa» Citati o zenama 12/5/2020, 10:36 pm od Nostromo» Brisanje Youtub - ova 6/5/2020, 1:10 am od meseceva rosa» Noćas me gubiš 4/5/2020, 7:21 am od Masada» Zena i cvece 1/5/2020, 1:34 am od meseceva rosa» Moja romanticna skitanja net-om :) 28/4/2020, 3:12 am od Tea» ROMANTIKA BEZ REČI " 28/4/2020, 2:05 am od meseceva rosa» Razbijemo monotoniju bojom 5/4/2020, 2:07 am od meseceva rosa» DEKOLTEI 22/3/2020, 1:52 am od meseceva rosa» Rimujemo reci 16/3/2020, 2:47 am od meseceva rosa» Asocijacije 15/3/2020, 2:49 am od meseceva rosa» Tajna 28/2/2020, 2:40 am od meseceva rosa |
|
|