Na obodu neba

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

POČAST

On gleda u tebe, u tebe on gleda,
i stavlja ti otrov u dah .

Kaže, u čaju se primjeti, ima ružan okus.
Samo (ne)s(p)retni nađu ludilo,
u prstenu na dnu čaše.

Ne gledaj ga tako, tako ga ne gledaj,
i slijepac vjeruje u čuda.

Sumrak se toči polako.
Popij sve što trebaš reći.
Nepromiješano.

I onda dugo i značajno šuti.
Čitaj zlatna slova na crnoj traci.

Budi iskrena umrloj riječi.

I opet dugo i značajno šuti.
Pssst ... možda baš tad, sve počinje naopačke teći.

Prelijepo je živjeti zbunjeno, zar ne?

Marina Kasalo
24. travanj u 21:15 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NIJE TO ...

Nije to vjetar što oblake tjera,
nit' lahor blag što čežnju jača.

Nije to harfa što notama sjete
sjene na čelo uporno vraća.

Nije to ptica što visinama leti,
nit' zora što drumom p'jana šara.

To život je što trenucima sreće
zaklete sanjare uvijek vara.

Marina Kasalo
25. travanj u 19:31

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

TOČNO U PODNE

Kroz mene su gledali, al' me nisu vidjeli.
Tri puta barutom ruke mi ispunili.

Ne sjećam se točno kada, netko je viknuo:
Još diše, možda ima spasa.

Negdje na nebu bila je rupa.
U toj rupi, bila sam ja.

Naiđoše odnekud, samo trgovci zlatom.
Prodasmo nadu i ostadosmo same.

Nigdje nikoga.
Nigdje ničega.
Ja i rupa.
Rupa i ja.

Ne sjećam se točno kada, negdje su me odnijeli.
Za nečiji krevet vezali...

Mene su raznijeli točno u podne.

Marina Kasalo
27. travanj u 20:45 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

BILI SMO OVDJE

Ne traži ono prije u vremenu koje nas čeka,
nit ono poslije u vremenu što je prošlo.

I ti i ja, živi smo, sada.

Ne pitaj me gdje smo se to našli, ne pitaj ni kada.

Sreli smo se skrivajući tragove lomljenog zraka
pod rebrima ptice.

Presjeklo smo jedno
buđenje,
vjerovanje,
radovanje,
umiranje,
vrisak,
muk i
plač.

I sad daždimo nošeni rođenjem dvojnika vatre
iz sazviježđa onih koji gore daleko od očiju.

Naša kola odavna su nestala s neba.
Pusti, neka nas traže u pećinama, gdje se fosili obično kriju.

Tamo ću ti ruke podmetnuti pod glavu,
i napisat ugarcima , bili smo ovdje.

Deveti plamen nas nije opekao, samo smo naučili kako se ugrijati.
Deveti jezik nas nije dotakao, samo smo naučili kako se razumjeti.
Deveti put nismo pali, samo smo naučili kako letjeti.

Razumiješ onda kad ti kažem, cipele za bijeg ne stoje na prozoru.

Marina Kasalo
30. travanj u 22:15 ·

Naslov: Re: Na obodu neba 4/5/2015, 8:17 pm

Divim se tvojoj poeziji Marina...

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Hvala Mesečeva roso ...

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

MOJA KUĆA

U mojoj kući,
glineni golubovi se gnijezde,
svi prozori imaju žalac,
svaki sat uramljen je prašinom,
iz svakog ugla izviruje tajac.

Tu, daleko od pustoši,
gdje vid ne poznaje oči,
nisu vrata nit' pakla, nit' raja,
tu, zaboravljena krila snivaju
na ležaju od beskraja.

Vjeruj, zato, kad ti kažem…
ja ne osluškujem korake onih koji dolaze,
niti bacam cvijeće onih koji odlaze,
ja samo dišem tiho, tiše, najtiše
da ne čuju me oni koji prolaze.

Marina Kasalo
2. svibnja 2015 u 22:3

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

OBIČNI DANI (obična pjesma)

Nisam ja to što vidiš.

Moje su zjenice
sva preklinjanja,
svi blagoslovi,
sva nadanja.

Moji su dani obični
i mogu satima
o nepreglednim prostranstvima pričati.

Hoćeš li me razumjeti kad ti kažem
zašto u meni još ima tmine,
zašto se bojim topline,
zašto nemam ni sestru, ni brata,
osim jednog kalendara,
i zašto, samo za skitanje imam dara.

Moji su dani obični
i mogu satima
o mjesečini sa cvrčcima pjevati.

Hoćeš li me razumjeti kad ti kažem
zašto tisuće konačnih odluka
koje pamte svečana obećanja,
roditelja, djedova i unuka,
ne znaju za kraj
i zašto nitko od njih
nije otkrio raj.

Moji su dani obični
i mogu satima
u mreškavoj vodi plivati.

Hoćeš li me razumjeti kad ti kažem
zašto me nema pri svijetlu svijeće,
zašto u njedrima imam ono što nitko neće,
zašto na cestama ostavljam raširene oči djeteta
i zašto se uvijek opraštam od svijeta.

Moji su dani obični
i mogu satima
u nebo gledati,
gledati,
gledati.

Hoćeš li moći pod svoj krov primiti
sva moja bespuća,
sve moje razgovore kamenog cvijeća
sve moje jeseni, zime, proljeća.

Hoćeš li moći naučiti nekoga 'ko samo dane broji,
kako je to kad se živi,
kad se sanja,
kad se voli.

Marina Kasalo
3. svibnja 2015 u 19:22 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

TRAŽIM LJUDE

Tražim ljude…
koji će mi ljubav nesebično davati,
koji će mi pod mjesečinom vjerovati,
kako ih nikad neću u prahu ispisati,
koji će sa mnom medovinu ispijati,
sve radosti, duginih boja, podijeliti.

Tražim ljude…
u djeci, djecu u ljudima,
sebe u onom propuštenom,
sjećanjima davnim
na izvoru svoga traga,
putove ka nebu.

Tražim...
jer tonem zalaskom,
drhti moj nespokoj,
dok nebo ljubi oči sklopljene,
dok tvorca zovem ruku prekriženih.

Marina Kasalo
Iz zbirke pjesama ''33''
2015/2016

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

JA SAM

Zastani još malo,
pričekaj dok raspletem brade
prokletih vilenjaka
i svežem za nogu ovo malo zraka.

Reći ću ti sve.

Mene su zaklele nevine planine
i razdjevičene rijeke snovima robova.

Ja jašem noću napuštene sumnje,
jutri vidam ranjene ruke,
dok neznani glas mi kazuje
gdje vidljivo graniči s nevidljivim,
gdje bol prelazi u muke.

Da li ti je sad jasno zašto dođoh po tebe,
k'o u onoj pjesmi za gluhe,
k'o u onoj legendi gdje sloboda potjera vrance
i ode bosa tražit lance.

U meni su četiri horde
što pred sobom veće od sebe ruše,
ja sam ono zbog čeg ćeš na koljena pasti,
i poći za mnom,
Ja sam sve ono što nisi, Golijate duše.

Marina Kasalo
4. svibnja 2015 u 20:52

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

OBIČNE MISLI (obične mene)

Kaže, neće da zna za mene.
Kaže, zato mi okreće leđa!

Ah, mila,
da li je to zbog toga
što zaboravih te pitati
gdje si to bila,
što si to radila,
kako si dan provela,
kako je skitnica kojoj si pomogla...

Ah, mila, zbilja, zar misliš da si još djevojčica mala?

Ti kao da ne znaš, život teče i kad okreneš leđa.
Takve k'o što si ti uvijek nešto vrijeđa.

Kaže, ne zanima je!
Kaže, Ti si samo Eho što tumba dubinama.

Ah mila, plašljiva si ti ptica, ptica kukavica.

Neću ti ništa, kako bih mogla protiv sebe!
Samo želim reći ...i kad te svi ostave
Ja neću protiv tebe.

My name is Gunđalo, Marina Gunđalo.

(Okreni se... i tamo je k'o i ovdje!)

Marina Kasalo
7. svibnja 2015 u 21:06

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NAS (NI)SU NAUČILI

Mi nemamo snage sate vratiti,
kad se nizbrdo krenu kotrljati,
nit' imamo kremena
da zapalimo vatru
kad ju studen krene gasnuti.

A kako ćemo i imati,
kad su nam rekli da ćemo u njoj gorjeti,
i da poslije nikad nećemo saznati
zašto ne možemo vječno živjeti,
jer ona zna svirepo boljeti,
jer ona će nas u pepeo pretvoriti
na vratima spoznaje.

Nas su naučili samo reprize gledati,
naivno se ispred malih ekrana smješkati,
reklame za tablete gutati,
telefonske brojeve okretati,
nepotrebne stvari kupovati,
i negdje, u crno-bijelim crtama, nestati,
jer, ne daj Bože, sutra je već kasno,
jer, to nikako, ne smijemo dopustiti
zbog svih koji nam vjeruju.

Što se onda tražimo,
kad nemamo prema sebi milosti,
kad smo se međ' zidove uvukli,
na prozore zastore navukli
i onda se pred ogledalom svukli
tražeći srce.

Mi nismo ništa izmislili,
nit' doživjeli.
Nas su naučili kako trbuhozborca ušutjeti.
Nas su naučili, kako živ uredno umrijeti.

Marina Kasalo
12. svibnja 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

MI NE PRIPADAMO NIKOME

U jednoj od mojih trideset i pet soba,
tvoj dah je skriven duboko u zidovima
i jedino u toj sobi bez prozora
mi ne pripadamo nikome,
osim sebi.

Ne, nije ova pjesma za one koji žele nekoga imati,
niti za one koji žele nekome pripadati,
ovo je pjesma
za one koji su krenuli s kraja,
za one čiji korijen raste u nebo,
za one čije se krošnje šire u zemlju.

Ovo je pjesma za sve one
koji se ne žele sjećati zašto su plakali,
kad su prvi puta otvorili oči
skriveni tamom.

Marina Kasalo
18. svibnja u 23:06

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NEBO BEZ PTICA

Kad' se to
Zrak
Svijetlo
Tama
rasplakaše nad nama?

Kad' se to
na koljena spustiše
umjesto nas,
oprosti
izustiše

...u mimohodu neba bez ptica.

Marina Kasalo
23. svibnja u 21:58 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NEGDJE

Negdje se križaju tri puta četvrtim.
Negdje ptice spavaju u letu.

Negdje je odsutna i nama slična
riječ teška i riječ laka,
k'o pradavni san rođen iz mraka,
k'o svijetlo nebo sunčevih zraka.

Negdje nema onoga što ima ovdje,
negdje ništa nije gluho ni pusto,
i negdje se iz istog tanjura jedu
noći i dani beskrajem pomiješani.

I baš na tom četvrtom putu
zasuta su rebra
prosijanom zemljom naših ruku.

Tu u istoj postelji i mi ćemo jednom spavati,
toj jedinoj istini što se zove
život, ljubav, snovi i smrt.

Marina Kasalo
24. svibnja u 19:44 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

GREŠKA

Dugo već nosim krletke bijele,
jer ne mogu promijeniti sve i da hoću
to što čujem pjev zaboravljenih ideala.

Idem naprijed, ne mogu natrag,
jer nikad nisam ni sanjala
da mogu biti dirigent orkestra
čija glazba nigdje ne dopire,
čije žice davno vjetar pokida.

I svojom ih oporukom zovem
jer greška, greška, greška
kôd je golih ptića.

Ja sam samo milijun godina daleko od tebe.

Marina Kasalo
26. svibnja u 10:40 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NE GLEDAJ ME TAKO

Ne gledaj me tako,
ja nisam više ona što tješiti zna,
ja sam svoje padove od drugih krila
jer ja sam ona koja je bezbroj puta tješila
a tješena nikad nije bila.

Ne gledaj me tako
ne traži u mom beznađu raj,
nikad nisam znala
kada i koliko treba srcem dati,
nit' da na svakom početku
sitnim slovima piše kraj.

Ne gledaj me tako,
ovo varljivo vrijeme
utrobu mi zaboravom kida.

Sjećanja mi razgrabiše
koraci što tonu od stida,
koraci što za nagradu dobiše bat.

Ne gledaj me tako
ako želiš misliti da je život san,
ja sam nula nasred praznine
što zuri u nebo k'o odbačeni sat
i uvijek isto pita ''koji je danas dan?''

Marina Kasalo
1. lipanj u 19:53 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

VIŠAK

Znate, nije da se pravdam,
pod ovim nebeskim svodom
uvijek se rađa nekolicina onih koji
drhte isto u noći punog mjeseca,
plaču isto u četiri zida,
smiju se isto u trenucima sreće.

Samo...
mene često krize hvataju,
jutri, danju, noću,

Klupko polako odmotavam.
Ovisnik sam.

U mojim pregibima zatvorene oči caruju.

Gledaju u krv i govore … još, još, još.

Recite mi, doktore,
ima li lijeka ovoj bolesti,
zvanoj, višak čovječnosti?!

Marina Kasalo
3. lipanj u 22:06 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

NAUČI ME

Jedno znam,
nikad neću shvatiti paun-ljude
oni samo sebe vide,
oni drugima sude.

Zemljo nauči me
kad sebičnost postane
važnija od humanosti,
kako da sjajim jače od sunca
dok predajem rukopise vjetrova
dok osluškujem glase
ostavštine.

Zemljo nauči me,
kad prošlost postane
važnija od sadašnjosti,
kako da se zibam
između vatre dvije
jedne što divlja,
druge što tinja,
dok rana boli,
dok žita zriju.

Nauči me,
kako preko sebe da gledam
daleko ispred vremena,
raskriljenog nad brzom rijekom
jer jedno znam,
nikad neću shvatiti paun-ljude,
oni samo sebe vide,
oni drugima sude.

Marina Kasalo
5. lipnja u 11:34 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

LIBERTAS

Zaslijepiše me nepregledne daljine,
zavikah libertas, libertas
proklinjući nebo,
bez stida.

I naoblači se odjednom.
I sivilo pođe tišinu da kida.

Korijenje moje utjehe gromovi spališe.

Prignuh se presječenoj zemlji
da pronađem srce
kad
gle,

u toj tmini,
odnekud poznatoj

Libertas raste daleko od ljudi.

Marina Kasalo
9. lipanj u 20:21 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

I NITKO VIŠE...

Budi putnik kroz vrijeme,
žamor ljudi u prolasku,
jer mene su pronašli međ' njima
a ne dišem, ne, ne dišem više.

Budi riječ nečujno izgovorena,
izgubljena ulica nepoznate avenije,
jer meni su usne balzamom zatvorili
i ne čujem se, ne, ne čujem se više.

Budi zrno pijeska što bježi kroz prste
odraz svega što vidiš na nebu,
jer meni su visine bile lanci
a ne letim, ne, ne letim više.

Budi sve što ja nikada biti neću,
začuđeno lice pred kipom anđela,
jer još me samo ti vidiš
i nitko, baš ... nitko više.

Marina Kasalo
17. lipanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

*****

Tu školjku
što me šumom
u susret suncu šalje,
ne mogu da ušutkam
čašom pjenastih vala

sve dok tamni pokrov dubine prekriva,
mogu samo da ćutim psalme žala.

Marina Kasalo
23.lipanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

U POLJU CRNIH TULIPANA

Sinoć su zvijezde padale s neba.

Neznani putnik
stajao je ispred mene.
Tigar mu je rane lizao.

Gledala sam ga u oči.

Iz njih je izletjela vrana
i sletjela na moje rame.

Gledala sam ga u oči.

U njima je jedna djevojčica
za ruku vodila zimu.

A onda je vrana graknula
i kljucnula ogledalo.

Otvorila sam kavez.
Zatvorila strvinara.

Tu u polju crnih tulipana,
jedna ruka prevrtala je krunicu,
jedna vrana postala je golub.

Marina Kasalo
25. lipanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

PIŠI, PIŠI , PIŠI ...

Otuđi se od razuma i logike,
od zapleta, objašnjenja i raspleta,
budi gol međ' obučenima
i ne sklanjaj se od onih
što se u čoporu smiju.

Oni hodaju na nogama,
oni gledaju očima,
i ne znaju da takvi kao ti
postoje samo srcima.

Budi ono što jesi.

Odmahni rukom,
ne živi se od razumijevanja.

Imaj svoju viziju
u svemu što teče,
u svemu što se kreće,
u svemu što spava.

Budi uvijek korak ispred njih,
budi pjesnik, to je tvoja sudbina.

I piši, piši, piši ...

(tvoja je mašta melem mnogima ).

Marina Kasalo
3.srpanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

ZNAK

Dadoh znak tišinama
da nadjačaju riječi,
jer žurim
od tragova disanja,
na mjesto gdje nema
vrata kroz koja se dolazi, odlazi...
jer žurim
na mjesto gdje
sve u jednom mogu naći.

U tom nijemom jezeru
moje ruke nađoše samo pijesak,
pijesak u kojem rasuti sati
posljednju melodiju
sviraju ...

(bez znaka)

Marina Kasalo
8.srpanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

EVO NAS OPET

na razdvojenim obalama...

sjećamo se bijega od dubokih sumnji,
kad smo krenuli iz sebe u svijet
da još jednom vratimo izgubljenu nevinost
kao da nikada nećemo, razdvojeni, mrijet.

Novim imenom nazvasmo padanja,
perući ruke hirovitom vodom,
novim imenom nazvasmo vodenice stare
što su u klancima spoznaje, žudile za slobodom.

I evo nas opet,
na razdvojenim obalama
kao da smo oduvijek na njima bili
vjerujući u sutra, jekom se dozivamo
... zbog svega što smo zajedno od iskona snili.

Marina Kasalo
14.srpanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

(haiku niz )

Djelić mene
u suncu
miluje klasje

Djelić mene
u vjetru
pjeva rijeci

Djelić mene
u tišini
osmjehuje se

Tebi

Marina Kasalo
12.srpanj 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

JA SAMO ...

Nemoj misliti, da se razumijem u zvijezde
ako nekad vidiš, da promatram nebo.
Ja samo pratim tragove preobraženja.

Nemoj misliti da razgovaram sa pticama
ako nekad vidiš, neku, na mom ramenu.
Ja samo osluškujem šumove mimoilaženja.

I nemoj misliti da se razumijem u samoću
ako nekad vidiš, da promatram valove.
Ja samo dočekujem ista traženja.

I hodam, hodam
po ivici razuma,
i zavlačim se
u kolijevke spoznaja…
jer uvijek sam imala potrebu
da stvaram
razloge za snove,
da izmišljam
razloge nesnalaženja.

Jer, ja možda manje vidim,
manje sanjam, manje osjećam...
zato, nemoj misliti da o ovome životu
baš išta znam.

Ja samo očima obuhvaćam početak
(i ništa ne znam).

Marina Kasalo
18. srpnja 2015 u 21:15

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

SAN

Kad budeš znao
koga će prva zraka obasjati,
koji će list prvi zašuštati,
kad si bio najveće dijete ,
kad si bezbolno izvukao trn,
čije riječi svjetlucaju u mraku,
čiji oproštaj smrt traži,
vidjet ćeš
maglu,
ruku kako te davi,
bezbojne oči
i sivu put.

Jednim treptajem
spoznat ćeš
kako se kamen s vrata istine
pomjera pred suzama.

Zato,
mirno snivaj,
ne plaši se utvara,
tvoje je plavo nebo...

6. kolovoz 2015
Marina Kasalo

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

***

Odvukoše me
u modre oceane,
ruke široke, snažne…

Odapeh strijelu u dugu.
Zatvorih umorno oko.

Pustih pjesmu pod oblake...

I potonuh... duboko, duboko.

11.kolovoz 2015
Marina Kasalo

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

IZGUBLJENI KOMPAS

Mnoštvo nerazumljivih riječi odjeknu
uspavanim ulicama.

Prolomi se bezbrižnost u očima djeteta,
jer vidje pokisle ljude u sunčane dane,
kako traže smisao prekinute crte
iznad gnijezda kukavica

ljude … koji su odavno
izgubili kompas prema srcu.

13.kolovoz 2015
Marina Kasalo

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

TAKO NEKAKO

Tako nekako..
naučimo
u svom
svijetu živjeti,
jer
ovdje nas
ima-nema,
nema-ima...
djelić tebi,
djelić njima,
djelić svima ...

tako nekako ...
više nas u drugima,
nego u sebi samima.

12.rujan 2015
Marina Kasalo

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Mogla bih se zakleti da znam
kad je madež progutao zemlju
i mliječnim putem krenuo.

Mogla bih…da ga nije s lijeve strane...

Marina K.
25.rujan 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Žuto lišće na stablu,
žuto lišće na zemlji,
žuto lišće na vodi.

Umiri se.

Pričat ću ti ...
o praznoj klupi,
o svjetiljkama što nikad ne svijetle,
o vrtovima gdje se krije strpljenje,
pričat ću ti... o svemu.

Ne boj se, to je samo jesen među nama.

Marina Kasalo
29. rujan 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

MELANKOLIJA

Onog dana
kad zapalim lišće u sebi
maglom što se vijuga
na putu do dna,
shvatit ćeš
da je melankolija
drugo ime golih rubova
i da se prenosi kapima kiše.

Slijeva se niz lice
što pleše s valovima,
koji jednom s proljeća
donesu nevinost,
koji jednom s jeseni
odnesu zanesenost,
koji jednom s vatrom
postanu kaput od dima
i kojeg nosiš sve dok te ima.

Marina Kasalo
6. listopad u 13:59 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

GOST

Na vrata kucat će,
dozivat će,
plakat će,
molit će,
koricu kruha,
iz tvojih ruku.

Zaključaj vrata
ne otvaraj.

Ne znaš ti,
on tako diše,
on za tvojim Suncem izdiše,
dok oko kuće ostavlja trag,
razapinje paučinu svoju.

To moj je mrak.

Krvav od nespavanja.
Rođeni beskućnik,
stopala žuljevitih
od hodanja.

To moja je košava
što sa zorom jenjava.

Zaključaj vrata,
ne otvaraj.

Marina Kasalo
9. listopad u 20:37

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Pada Noć.
Šutim i hodam.

U svoj mir,
u svoj vir,
u svoje Bilo Kuda.

Ne marim što lutam,
kad sve je ovdje privid snen.

Možda me baš
na sljedećem raskršću
iznenadi Vječni tren.

Marina Kasalo
11. listopad u 21:00 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

OČI SVEMIRA

Moj je pepeo svih daljina,
moje su kosti najviših planina,
moje su dubine nepreplivanih mora,
moje su oči nedočekanih zora.

Ja sam baš tamo gdje me najmanje ima,
u posljednjoj kapi što se daje svima,
u onom gutljaju što klizi niz grlo,
u svemu onom kad malo znači vrlo.

Ja sam baš tamo gdje sve me truje,
u svakom uhu što strah čuje,
i mirim se s olovom iza oblaka bîti,
i mirim se s ognjem koji će me spržiti.

Marina Kasalo
13. listopad u 13:53

Broj poruka : 5067 Datum upisa : 12.10.2010

Marr Inna ::: JA SAMO ...

Nemoj misliti, da se razumijem u zvijezde
ako nekad vidiš, da gledam nebo.
Nemoj misliti da razgovaram sa pticama
ako nekad vidiš, neku, na mom ramenu.
I nemoj misliti da se razumijem u samoću
ako nekad vidiš, da promatram valove.

Ja samo hodam po ivici razuma,
zavlačim se u prašume spoznaja,
jer uvijek sam imala potrebu
da izmišljam i tražim, razloge za snove.

Jer, ja možda manje vidim,
manje znam, manje osjećam...
zato, nemoj misliti da o ovome životu
baš išta znam.

Ja samo očima obuhvaćam početak
(i ništa ne znam).

Marina Kasalo
18. srpanj 2015 u 21:15

____________________________________________

Bog nam je podario Veru , Ljubav i Nadu...
Na nama je da pronađemo smisao tog dara.

Najda M.

Naslov: Re: Na obodu neba 20/10/2015, 1:48 pm

Na obodu neba - Page 5 Bb34cac323db21cc6abe6b7cc69ac719

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Hvala Najda, Beskraju ...

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

KAKO SMO SE RASTALI

Bilo je to na cesti od kuće do bolnice …

Stavio je ruku na moje rame,
pomilovao po kosi,
pogledao u oči,
zakašljao nekoliko puta,
pogužvanom maramicom
obrisao modre usne,
teško udahnuo
i rekao: ''Ne mogu više.''

Taj dan kiša je padala.

Poslije sam ga vidjela.
Rekli su mi, rodio se.

Ja sam znala da lažu.

Otac je otišao bratu.

Marina Kasalo
17. listopad u 16:58

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

POVRATAK

Kroz trideset pet boja sunčevog zalaska
i trideset šesto jutro poslije,
kroz sol prosutu po karti svijeta
i brod dan svima,
kroz sjene što pjevaju uspavanke pri svijetlu
i sve dlanove okrenute ka nebu,
ugledah te na mjestu
gdje jednom dijete rumenih obraza
zakopa želje.

Na mjestu gdje zaspah
i usnuh naš san.

Marina Kasalo
27. listopad u 21:03

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Moglo bi biti da sam lovac na vrijeme,
moglo bi, al' nisam.

I moglo bi biti da imam srce u džepu,
moglo bi, al' nemam.

Jedino s vremena na vrijeme imam dosadu.

Mogla bih s njom na sljedeći vašar,
mogla bih, al' neću.

Što bi ste vi čitali ?

Marina Kasalo
30. listopad u 22:18

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Evo ih.

Čim me opaze, dolete.
Pojedu mrvice i odlete.

Za sutra su najavili kišu.

Dobro sam.
Čini mi se.

Marina K.

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Tebi,
koji prve hrapave riječi daješ zori,
koji zrakom sklanjaš pramen s čela,
koji nesvjesnim satima hodaš sigurno…

Tebi,
koji znaš čemu ruke služe,
koji osjećaš zrno nepčastim srcem,
koji promatraš klisure i talog na dnu…

Tebi,
koji se umivaš zgrušanim nadanjima,
koji brišeš noć oblim tišinama,
koji misliš da veliko dijete postoji…

na bijelom papiru ostavljam stih,
trag mog daha.

Marina Kasalo
6. studeni u 10:37

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Preodjeni u hrabrost svaki strah
i idi u šumu.

Tamo
vij glasno i bijesno,
oštra je bol izdaje,
da hoćeš sebe natrag,
golog i bosog
bez dokumenata
i imena.

Zaprijeti zvijerima
da zalud ne tamne nebo.

Ta rođen si
dok je čovjek bio čovjek,
dok je zemlja bila pjesma.

Marina Kasalo
Jučer u 20:29

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

Ja sam

Krug vezan čvorem,
kopno u mirisu dima,
vrata otvorenog mora,
pjena u sjećanjima.

Ja sam

Tišina što se u uzdah svila,
pala u vatru, nebo zagrlila.

Marina Kasalo

Marina Kasalo
28. studenog 2015

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

*****
Stare u meni nemiri,
razgoračuju oči
na svakoj stanici.

Iz daleka se rugaju.

Bjegunci
smjelo uživaju,
pijući utjehu bića.

A ja,
zbog nečega
što se još ne može naslutiti
pozdravljam perače prozora,
mašući s praga.

Marina Kasalo
8. prosinca 2015 u 21:42 ·

Broj poruka : 413 Godina : 41 Datum upisa : 06.11.2013

RED

P'janac na klupi,
šibica u džepu,
zvuci točkova,
noć na repu.

Mačka u kontejneru,
čistač na ulici,
korak ubrzan,
kruh u vrećici.

Novine u vatri,
ventilator se vrti,
zaključana vrata,
ringišpil do smrti.

Marina Kasalo
10. prosinca 2015 u 11:04 ·