Pablo Neruda

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 4:40 pm

Vece 75.

Ovo je kuca i more i zastava.
Lutasmo iza drugih dugih zidova.
Ne nadosmo vrata, ni zvuka
poslije odsutnosti kao poslije mrtvih.

I na kraju kuca otvori svoju tišinu,
ulazismo da gazimo ostavljeno,
mrtve štakore, prazno zbogom,
vodu što je plakala u cijevima.

Plakala je, plakala kuca nocu i danju,
jecala s paucima, pritvorena,
rasuše se njene crne oci,

i sada je, odjednom, vracamo životu,
nastanjujemo je, ali nas ne prepoznaje:
treba da cvjeta, ali se ne sjeca.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 4:49 pm

Vece 76.

Diego Rivera strpljenjem medvjeda
tražio je smaragd šume u slikarstvu
ili rumenicu, žestoki cvijet krvi,
skupio je svjetlo svijeta na tvojoj slici.

Slikao je odlucan oblik tvoga nosa,
iskru tvojih divljih zjenica,
nokte što raspaljuju zavist mjeseca,

Stavi ti dvije glave vulkana jarko crvena
od vatre, ljubavi i plamena araukanskog,
i iznad obraza koje pozlati glina

pokri te kacigom neobuzdana požara
i ostadoše tamo tajno ulovljene
oci mi na svojoj potpunoj kuli: tvojoj kosi.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:02 pm

Vece 77.

Danas je danas s težinom prohujala vremena,
s krilima svega što ce tek biti sutra,
danas je Jug mora, staro doba vode
i zadaca nekog novog dana.

Tvojim ustima podignutim k svijetlu ili mjesecu
pridružiše se latice istrošena dana,
i jucer stiže žureci svojom tamnom ulicom
da bismo se sjetili njegova mrtvoga lica.

Danas, jucer i sutra jedu se hodajuci,
pojedimo dan kao gorucu kravu,
naše stado ceka sa svojim izbrojenim danima,

no svoje brašno baci vrijeme u tvoje srce,
moja ljubav sagradi pec od gline Temuca:
jer si ti kruh svagdanji za moju dušu.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:03 pm

Vece 78.

Nemam: nikada više, i nemam: uvijek. Na pijesku
pobjeda ostavi noge izgubljene.
Ubogi sam covjek odreden da ljubi bližnje.
Ljubim te. Ne znam tko si. Ne dajem, ne prodajem trnje.

Netko ce možda znati da nisam pleo vijence
krvave, da sam se borio s porugom,
da sam doista ispunio plimu svoje duše.
I da sam podlost placao golubicama.

Ne poznajem: nikada, jer drugaciji
bijah, jesam i bit cu, u ime
svoje nestalne ljubavi proglašavam nevinost.

Smrt je samo kamen, kamen zaborava.
Volim te i ljubim radost na tvojim usnama.
Donesimo drva. Zapalit cemo vatru u planini.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:13 pm

Noc 79.

Nocu, ljubljena, veži svoje srce za moje
i neka zajedno u snu razbiju tmine
kao dvostruki bubanj, boreci se u šumi
protiv gustoga zida okupanog lišca.

Prolazu nocni, crna žeravo sna
što hvataš niti zemaljskoga grožda
tocnošcu nekog neredovita vlaka
što sjene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.

Zato me, ljubavi, veži za cipkasti pokret,
za postojanost što kuca u tvojim grudima
krilima nekog labuda ispod vode,

da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
naš san odgovorio jednim jedinim kljucem
i samo jednim vratima koja zatvori tama.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:14 pm

Noc 80.

S putovanja i bola vratih se, ljubavi moja,
tvom glasu, tvojoj ruci što dira žice gitare,
vatri koja prekida jesen poljupcima
i kruženju noci na nebu sumracnom.

Za sve ljude svijeta tražim kruh i carstvo,
tražim zemlju za sve ratare bez srece,
i da se ne nada nitko miru moje krvi i pjeva.
Ali bez tvoje ljubavi ne mogu a da ne umrem.

Za sve to svira valcer jasnog mjeseca,
i pjesma gondolijera u bodi gitare
sve dok mi umorna glava ne klone sanjajuci:

jer sve su nesanice mog života zamrsile
ovu sjenicu gdje ti ruka živi i leti
cuvajuci tu noc putnika usnuloga.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:15 pm

Noc 81.

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista mira ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ceš, ici cemo zajedno vodama ovog vremena.
Nijedna nece putovati sjenom zajedno samnom,
samo ti, uvijek živa, uvijek sunce i mjesec.

Sada su ruke tvoje otvorile nježne šake,
ispustile nježne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopiše kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosiš, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo još tvoj vlastiti san.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:16 pm

Noc 82.

Ljubavi moja, zatvorivši ova nocna vrata
molim te, ljubavi, da podeš u tamni prostor:
zatvori snove i udi s nebom u moje oci,
prostri se u mojoj krvi kao široka rijeka.

Zbogom, zbogom okrutna jasnoco koja ode
padajuci u vrecu svakoga prošlog dana,
zbogom svakoj zraci narace ili sata,
zdravo, zdravo sjeno, nestalna pratilice!

Na ovom brodu ili vodi, smrti ili novom životu,
još jednom sjedinjeni, usnili i uskrsnuli,
mi smo samo vjencanje noci u krvi.

Na znam tko živi ili umire tko se budi
ili odmara, ali tvoje srce poklanja
u mojim grudima darove svitanja.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:16 pm

Noc 83.

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
ko mreže zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka što se udvostrucuje u sjeni.

Uspravna, bit ceš druga što ce živjeti sutra,
al od onih granica izgubljenih u noci,
oi ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nešto ostaje i vodi nas svijetlu života
kao da je pecat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:17 pm

Noc 84.

Još jednom, ljubavi, mreža dana gasi
djela, kotace, vatre i hropac rastanka,
i noci predajemo pšenicu povijenu
kojuje podne primilo od svijetla i od zemlje.

Samo mjesec posred svoje šiste stranice
podržava stupove širokog ušca neba,
postojbina usvaja tromost zlata
i ruke tvoje polako pripremaju noc.

O ljubavi, o noci, o kupolo zatvorena rijekom
neprobojnih voda i u sjeni neba
što odvaja i potapa svoje olujno grožde,

sve dok ne budemo jedini taman prostor,
kalež u koji pada nebeski pepeo,
kaplja u bilu spore i duge rijeke.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:18 pm

Noc 85.

S mora prema ulicama juri skitnicka magla
kao para goveda pokopanog u studen,
dugi jezici vode skupljaju skrivajuci
mjesec što nam životima obeca postati nebeskim.

Rana jeseni, piskutavo sace lišca
kad iznad sela drhte tvoje zastave
pjevaju lude žene opraštajuci se s rijekama
i konji ržu i ržu sve do Patagonije.

Na tvome licu vecernja povijuša
koja tiho raste nošena ljubavlju
do glasnih potkova neba.

Saginjem se nad vatrom tvog nocnog tijela
i ne volim ti samo njedra nego i jesen
što prosiplje u magli prekomorsku krv.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:18 pm

Noc 86.

O, južni križu, djetelino mirisnog fosfora,
s cetiri poljupca danas probi tvoja ljepota,
preprijecila je sjenu i moj šešir:
okrugao mjesec šetao je po studeni.

Tada, sljubavlju mojom, s ljubljenom, o dijamanti
modroga inja, vedrino nebeska, zrcalo,
ti si se pojavila i noc se ispuni
s tvoja cetiri podruma uzdrhtala od vina.

O ustreptalo srebro ribe sjajne i ciste,
zeleni križu, peršinu blistave sjene,
krijesnico na jedinstvo neba osudena,

pocivaj u meni, sklopimo naše oci.
Na jedan trenutak spavaj s ljudskom noci.
Upali u meni svoja cetiri zvjezdana broja.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:19 pm

Noc 87.

Tri morske ptice, tri munje, troje škare
presjekoše hladno nebo prema Antofagasti
i zato ostade samo uzdrhtali zrak,
sve je treperilo kao ranjena zastava.

Samoco, daj mi znak svog neprekidnog projektila,
jedva da si put okrutnih ptica
i kucanje što nesumnjivo predhodi
medu i glazbi, moru i rodenju.

(Samoca koju podržava postojano lice
kao težak cvijet raširen bez prestanka,
sve dok ne obuhvati cistu množinu neba.)

Ljetela su hladna krila mora, Arhipelaga
u susret pijesku sjeveroistocnog Chillea.
I noc je zatvorila svoj nebeski zasun.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:20 pm

Noc 88.

Vraca se mjesec Ožujak sa svojim skrivenim svjetlom
i nebom se skližu beskrajne ribe,
nestalan zemaljski dim napreduje oprezno
i stvari jedna po jedna padaju u tišinu.

Srecom, u toj krizi skitnicke atmosfere
združila si živote mora i plamena,
žalobno gibanje broda zime,
oblik koji je ljubav utisnula gitari.

O ljubavi, ružo što je okupaše sirene i pjena,
vatro što plešeš i ulaziš nevidljivim stubama
i budiš krv u tunelu besanice,

da bi se zatrli valovi na nebu,
da bi more zaboravilo svoja dobra i lavove
i da bi svijet pao u tamne mreže.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:20 pm

Noc 89.

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim ocima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još, jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hocu da živiš dok te, uspavan, cekam,
hocu da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hocu da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,

da bi dostigla sve što ti ljubav moja nareduje,
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:21 pm

Noc 90.

Pomislih da cu umrijeti, osjetih blizinu studeni
i od svooga života ostavih samo tebe:
usta ti bijahu dani i noci moje zemaljske,
a tvoja koža republika koju mi poljupci stvoriše.

U ovome trenutku gotovo je s knjigama,
prijateljstvom i blagom zgrtanim bez predaha,
s prozracnom kucom koju smo skupa sagradili:
sve prestade da postoji osim tvojih ociju.

Jer ljubav je, dok nas život progoni,
naprosto visoki val iznad valova,
ali jao kad smrt stigne i kucne na vrata.

Ostaje samo tvoj pogled za toliku prazninu,
samo tvoja svjetlost da se ne bude više,
samo ljubav tvoja da zatvori sjenu.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:22 pm

Noc 91.

Pokrivaju nas godine kao sitna kiša,
vrijeme je beskrajno i jalovo,
pero soli dira tvoje lice
i kapi su izgrizle moju odecu:

ne razlikuju vrijeme u mojim rukama
ili let narance u tvojima:
snijegom i motikom probija život:
tvoj život koji je život moj.

Moj život koji ti dadoh puni se
godinama, kao volumen nekog grozda.
Vratit ce se grožde zemlji.

A tamo dolje vrijeme ce i dalje postojati
i nadati se i padat ce kiša na prah
željno da izbriše i samu odsutnost.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:22 pm

Noc 92.

Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umreš,
ljubavi moja, umreš li, a ja ne umrem,
ne ostavimo bolu odviše prostora:
nema života do ovoga koji živimo.

Prah u žitu, pijesak u pijesku,
vrijeme, voda što luta, nejasan vjetar
odnio nas je kao plovece sjeme.
Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Onu livadu na kojoj se nadosmo,
o maleni beskraju, vracamo,
ali ta ljubav, ljubavi, nije svršena.

I kao što nije imala rodenja,
ni smrti nema i kao duga rijeka
mijenja jedino zemlje i usne.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:23 pm

Noc 93.

Ako se jednog dana tvoja njedra zaustave,
i nešto prestane teci govoreci u tvojim žilama,
ako ti glas sa usana side i ne bude rujec,
ako ti ruke zaborave ljeteti i usnu,

Matildo, ljubavi, neka ti usne budu malo otvorene
jer ovaj posljednji poljubac mora trajati sa mnom,
mora ostati zauvijek nepomican na tvojim ustima
da bih ga tako sacuvao u svojoj smrti.

Umrijet cu ljubeci ti luda i hladna usta,
grleci izgubljeni grozd tvoga tijela,
tražeci svjetlo tvojih sklopljenih ociju.

I tako, kad zemlja primi naš zagrljaj
otici cemospleteni u jednoj smtri
da bismo zauvijek živjeli vjecnost jednog poljupca.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:31 pm

Noc 94.

Umrem li nadživi me s toliko ciste snage
da probudiš bijes bljedila i studeni,
podigni s juga na jug nerazorive oci,
od sunca do sunca da zvone ti usta gitare.

Necu da okljijevaju ni smijeh, ni tvoji koraci,
Ne želim da umre moje nasljede moje radosti,
Ne kucaj o moje grudi, ja sam odsutan.
Živi u mojoj odsutnosti kao u nekoj kuci.

Odsutnost je kuca toliko velika
da ceš u nju uci preko zidova
i obijesiti slike o zrak.

Odsutnost je kuca toliko prozirna
da cu te bez života vidjeti kako živiš
i, budeš li trpjela, ljubavi, umrijet cu ponovo.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:31 pm

Noc 95.

Kao mi, ko se ljubio? Tražimo
drevni pepeo spaljenoga srca
i tamo neka padaju redom naši poljupci
sve dok ne uskrsnu nenastanjeni cvijet.

Ljubimo ljubav što pojede svoj plod
i side na zemlju s licem i vlašcu:
ti i ja smo svjetlost koja se nastavlja,
njen neslomljivi i osjetljivi klas.

Ljubavi koju zakopa toliko hladna vremena,
i snijeg i proljece i zaborav i jesen,
približimo svjetlo jedne nove jabuke,

svježine otvorene jednom novom ranom,
kao da drevna ljubav stupa u tišini
po vjecnosti sahranjenih usta.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:32 pm

Noc 96.

Razmišljam, ovo doba u kome si me voljela
nestat ce zamijenjeno nekom drugom modrinom
i druga koža bit ce na istim kostima
i druge oci vidjet ce proljece.

Nitko od onih što su svezali ovaj cas,
od onih koji su razgovarali s dimom,
ni vlade, ni trgovci, ni prolaznici,
nece i dalje plesati na svojim koncima.

Nestat ce okrutni bogovi s naocarima,
dlakavi mesožderi s knjigom,
lisne uši i pipipaseyros.

I kad svijet bude tek ispran
rodit ce se u vodi druge oci
i niknut ce pšenica bez suza.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:32 pm

Noc 97.

Treba letjeti u ovom vremenu, ali kamo?
Bez krila i aviona letjeti bez sumnje:
Vec su prošli koraci bez pomoci
i nisu podigli noge putnika.

Treba letjeti u svakom casu
poput orlova, muha i dana,
treba pobjediti oci Saturna
i podici tamo nova zvona.

Sad nisu dovoljne cipele i ulice,
sada ne služi zemlja lutalicama,
sada je korijenje prešlo noc

i ti ceš se pojaviti na drugoj zvijezdi,
sasvim sigurno privremena,
na kraju pretvorena u divlji mak.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:33 pm

Noc 98.

Ova rijec, ovaj papir ispisan
tisucama ruku jedne jedine ruke,
ne ostaje u tebi, ne služi snovima,
u zemlju pada i tamo se nastavlja.

Nije važno hoce li se svjetlo ili hvala
uliti ili izliti iz pehara
ako su bili snažan drhtaj vina,
ako ti je usta obojila krasnica.

Ne želi više kasni slog
ono što privlaci i povlaci hrid
mojih uspomena, uzbudena pjena

želi pisati jedino tvoje ime.
I makar o njemu šuti moja mracna ljubav
kasnije ce ga izgovoriti proljece.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:34 pm

Noc 99.

Doci ce drugi dani, razumjet ce se
tišina bilja i planeta
i koliko ce se cistih stvari desiti!
Violine ce imati miris mjeseca!

Kruh ce tada biti kao ti što jesi:
imat ce tvoj glas, tvoje žitno porijeklo
i druge ce stvari tvojim glasom govoriti:
izgubljeni konji Jeseni.

I ako ne bude kako je sudeno
ljubav ce ispuniti velike bacve
kao da je drevni med pastira,

a ti u prahu mog srca
(gdje ce biti beskrajna skladišta)
ici ceš i vracati se medu lubenice.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 12/12/2009, 5:34 pm

Noc 100.

U središtu zemlje odvojit cu
smaragde, da bih te ugledao
i ti ceš stajati poput klasja
s perom vode glasnicke.

Kakav svijet! Kakav duboki peršin!
Kakav brod što plovi u milini!
I ti, možda, i ja, možda topaz!
Nece biti više diobe u zvonima.

Bit ce samo zrak potpuno slobodan,
jabuka nošene vjetrom,
socna knjiga u sjenici,

i tamo gdje mirišu karafili
stvorit cemo odoru što ce se oprijeti
vjecnosti nekog pobjednickog poljupca.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 13/1/2010, 8:52 pm

VECERAS MOGU

( Pablo Neruda)

Veceras mogu pesme najtužnije da pišem.

Da napišem, recimo, «Zvezdana je ova noc,
Zvezde, tako plavetne,u daljini trepere».

Nocni vetar se okrece dok peva na nebu.

Veceras mogu pesme najtužnije da pišem.
Voleo sam je, katkad me i ona voljaše.

U nocima poput ove u narucju je držah.
Koliko li je ljubljah i pod nebom bezmernim.

Volela me je ona, ponekad sam i ja nju.
Kako i ne voleti prodorne oci njene.

Veceras mogu pesme najtužnije da pišem.
A osecam nema je. Znam, izgubio sam je.

Cujem tu ogromnu noc,bez nje još i vecu.
Dok stih pada na dušu, kao rosa na travu.

Šta mari što je ipak ljubavlju ne zadržah.
Zvezdana je ova noc, a ona sa mnom nije.

To je sve. Neko peva, u daljini. U daljini.
Izgubio sam je, duša nece to shvati.

Pogled je traži kao da bih je time približio.
Srce je moje traži, a ona sa mnom nije.

Ista noc, što belinom boji i krošnje iste.
Mi, nekadašnji, nismo više nikako isti.

Više je i ne volim, koliko je tek ljubljah.
Za vetrom mi glas samo da joj uvo dotaknem.

Drugom.Pripašce drugom. Kao i pre ljubljenja.
I glas njen, i telo joj, svetlo. Oci beskrajne.

Više je ne volim, ne, a možda je i volim.
Tako je kratka ljubav, tako dug zaborav...

Ljubavi moja, umrem li, a ti ne umres,

ljubavi moja, umres li, a ja ne umrem,

ne ostavimo bolu odvise prostora:

nema zivota do ovoga koji zivimo.

Prah u zitu, pijesak u pijesku,

vrijeme, voda sto luta, nejasan vjetar

odnio nas je kao plovece sjeme.

Moglo se desiti da se ne sretnemo u vremenu.

Onu livadu na kojoj se nadjosmo,

o maleni beskraju, vracamo,

ali ta ljubav, ljubavi, nije svrsena.

I kao sto nije imala rodjenja,

ni smrti nema i kao duga rijeka

mijenja jedino zemlje i usne.

ZNAT CEŠ

Znat ceš da te ne volim i da te volim,
jer živeti je moguce na dva nacina,
rec je samo krilo tišine,
a vatra cuva polovinu studeni.

Volim te da bih te poceo voleti,
da bih ponovo poceo beskraj,
da te ne bih prestao voleti nikada:
zato te još uvek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama kljuceve srece
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te volela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Pablo Neruda 29/3/2010, 8:24 pm

MOME SU SRCU DOVOLJNE

Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši

U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano

Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje

Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Pablo Neruda 17/7/2010, 11:32 pm

Ništa mi dala nisi i zbog tebe ruže
Mog života gube listove beznađa,
Jer vidiš iste stvari koje gledam,
Zemlju, i nebo što se nad nama rađa,

Jer mreža tvojih nerava i vena
Sto održava tebe i lepotu tvoju
Sigurno zadrhti od poljupca čistog,
Sunčevog što pada i na usnu moju.

Ženo, ništa mi dala nisi, pa ipak
Kroz tvoje biće osećam zemaljske stvari;
Radostan sam što mogu da gledam zemlju
Gde srce tvoje odmara i tuku mu damari.

Zalud mi moja osećanja brane
- cvetovi nežni što se vetru smeše-
Jer naslućujem pticu u letu
što čežnju tvoju plavetnilom posu.

Pa ipak, ništa mi nisi dala,
Tvoja mladost ne cveta za mene,
S osmeha tvog bakarnog vodopada
Neće se napojiti moja žedna stada.

Nafora koju ne okusiše tvoje usne,
Poklonik ljubljenog koji će te zvati
Izaći ću na put s ljubavlju mojom u ruci
Kao sa čašom meda za onog koga ćeš zavoleti.

Već vidiš, noć zvezdana, pesma i pehar
Iz kojeg ispijaš vodu koju pijem,
Živim u tvom životu i ti u mome živiš,
Ništa mi nisi dala a, ipak, sve ti dugujem.

P. Neruda - Ništa mi nisi dala

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 19/7/2010, 8:33 am

Sada si moja.

Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.

Pablo Neruda

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 20/7/2010, 1:33 am

AKO ME ZABORAVIŠ

Hoću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve što postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

____________________________________________
I ruke rađam onom što ruke nema,
i srce sadim u stenu i čelik,
ja ne mogu da s tugom ne dremam,
kroz vazduh ne plivam, kroz vodu ne letim...

Naslov: Re: Pablo Neruda 20/7/2010, 1:51 am

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.

I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.

Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takode ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije...

____________________________________________
I ruke rađam onom što ruke nema,
i srce sadim u stenu i čelik,
ja ne mogu da s tugom ne dremam,
kroz vazduh ne plivam, kroz vodu ne letim...

Naslov: Re: Pablo Neruda 21/7/2010, 7:33 pm

Igras se svakog dana

- Pablo Neruda

Igraš se svakoga dana svjetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvijetu i vodi.
Više si no ova bijela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim među žute vijence.
Tko ti zapisuje ime dimnim slovima među južnim
zvijezdama?
Ah, daj da se sjetim kakva si nekoć bila, kad još nisi
postojala.
Iznenada, vjetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vjetrovi neba stižu, svi.
Kiša halju odbacuje.
Prolijeću ptice.
Vjetar. Vjetar.
Ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla
i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovdje. Ali ti ne bježiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sjena očima prohujala.
Sada, također sada, malena, cvijetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vjetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi
izbjegavaju.
Toliko puta vidjesmo kako zornjača plamti dok smo se
ljubili u oči
i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u
razigrane lepeze.

Moje su te riječi zasipale, milovale.
Odavna sam volio tvoje tijelo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cvijeće ću radosno, naš copihue, s planine donijeti,
lješnjake zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želio bih učiniti s tobom
ono što proljeće s trešnjama čini.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 23/7/2010, 11:55 am

Ne budi daleko od mene

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici

kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,

jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 25/7/2010, 10:43 pm

Gladan sa tvojih usana, glasa i tvoje kose
I ulicama hodam ne hraneći se, tih
Kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
Tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnio sam za tvojim osmjehom što klizi
Za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
Gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
Želim ti jesti kožu od netaknuta badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
Nos koji vlada na tvom oholom licu,
Želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

I gladan idem i vraćam se njušeći sumrak
Tražeći te, tražeći tvoje toplo srce
Kao neka puma u samoći Quitratue.

Pablo Neruda

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 29/7/2010, 10:20 pm

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.

Pablo Neruda

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Pablo Neruda 14/11/2012, 1:02 am

Na mome sutonskom nebu

Na mome sutonskom nebu ti si poput oblaka
i tvoja boja i oblik su onakvi kakve želim.
Moja, moja si, ženo usana slasnih,
moji beskrajni snovi u tebi žive.

Svjetiljka duše moje rumenilom ti boji noge.
Moje vino trpko najslađe je na usnama tvojim,
oh, žetelice moje sutonske pjesme,
kako te moji samotni snovi osjećaju mojom.

Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar pronosi moj udovički glas.
U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni
pogled se zaustavlja poput vode tvog otimanja.

Zatočenica si u mreži moje muzike, ljubavi moja,
a mreže muzike moje kao nebo su široke.
Na obali tvojih tužnih očiju duša mi se rada.
U tvojim tužnim očima početak je zemlje snova...

Pablo Neruda

____________________________________________
http://izpepela75.blogspot.com/
Pablo Neruda - Page 3 185499fkwlunybl0

https://www.youtube.com/playlist?list=PL9829182DD3887760&feature=plcp

Opijam se dragi ali pijanica nisam....

Naslov: Re: Pablo Neruda 8/7/2014, 9:20 am

IGRAŠ SE SVAKOG DANA…

Igraš se svakog dana svjetlošću svemira.
Posjetiteljice nježna, stižeš u cvijetu i vodi.
Više si nego ta bijela glava koju stežem
rukama, poput grozda, svakog dana.

Nikome nisi slična otkako te volim.
Dopusti da te prostrem između žutih vijenaca.
Tko piše tvoje ime slovima od dima između južnih zvijezda?
Ah, pusti me da se sjetim kakva si bila tada
kada još nisi postojala.

Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoren prozor.
Nebo je mreža skamenjena od sjenovitih riba.
Ovdje zamiru svi vjetrovi, svi.
I svlači se kiša.
Ptice bježeći prolaze.
Vjetar. Vjetar.
Mogu se boriti samo protiv ljudske snage.
Nevrijeme skuplja tamno lišće
i odvezuje sve barke vezane noćas o nebo.

Ti si ovdje. Ah, ti ne bježiš.
Odgovarat ćeš mi sve do posljednjeg krika.
Privini se uza me, kao da se plašiš.
Ipak ti ponekad čudna sjena dira oči.

Sada i sada, malena, donosiš mi kozju krv
i grudi su ti mirisne kao i ona.

Dok tužan vjetar juri ubijajući leptire
ljubim te i moja radost grize ti usta od šljive.
Mora da te boljelo da se na me privikneš,
na dušu mi divlju i samotnu, na ime od koga svi bježe.
Toliko smo puta vidjeli zvijezdu kako gori
ljubeći nam oči
i sumrak što se nad nama gubi u lepezi što se vrti.

Milujući te kišile su na te moje riječi.
Odavno voljeh tvoje tijelo od osunčana sedefa.
Čak vjerujem da si vladarica svemira.
Donijet ću ti copihue, radosno cvijeće s planina,
tamne lješnjake i šumske košare cjelova.
Htio bih s tobom učiniti
ono što proljeće čini s trešnjama.

Pablo Neruda

____________________________________________
http://izpepela75.blogspot.com/
Pablo Neruda - Page 3 185499fkwlunybl0

https://www.youtube.com/playlist?list=PL9829182DD3887760&feature=plcp

Opijam se dragi ali pijanica nisam....