William Wordsworth

William Wordsworth - Biografija


William Wordsworth (Cockermouth, 7. travnja 1770. - Cumberland, 23. travnja 1850.), engleski romantičarski pjesnik.

Glavni je predstavnik "jezerske škole", engleskih romantičara koji su živjeli povučeno i konzervativno u jezerskom području sjeverne Engleske. Izraz mu je jednostavan, a jezik prirodan i razumljiv. U svojim pjesmama većinom opisuje prirodu i patrijahalan način života. Najznačanija Wordsworthova zbirka je Lirske balade (Lyrical Ballads) koju je objavio 1798. godine zajedno sa svojim suradnikom Samuelom Taylorom Coleridgeom. To se smatra službenim početkom engleskog romantizma.

William Wordsworth
(1770-1850)


Godine 1798., kada je William Wordsworth zajedno sa S. T. Coleridgeom objavio zajedničku zbirku pod nepretencioznim naslovom Lirske balade (Lyrical Ballads - balada tu znači pučka pjesma, gotovo popijevka), suzdržana je Encyclopedia Britannica tu knjigu nazvala "najvažnijim događajem u povijesti engleske poezije poslije Miltona". Predgovor za drugo izdanje te zbirke (1800.) značajan je za cjelokupni engleski, a i europski romantizam, pogotovo za skupinu tzv. Jezerskih pjesnika kojoj su pripadali Wordsworth i Coleridge.


Wordsworth se rodio u Cockermouthu 7. travnja 1770. godine. Djetinjstvo je proveo pod tutorstvom svojih rođaka u Lake Districtu (Jezerskom području), kraju kojem je do kraja života ostao vjeran. Ne završivši školovanje na sveučilištu u Cambridgeu pošao je na putovanje po Švicarskoj i Italiji te se 1791. našao i u Francuskoj, nad koju se već bila nadnijela oluja revolucije. Nakon Napoleonova uspona i rata između Engleske i Francuske, Wordsworth je, za razliku od Byrona, izgubio naklonost za revolucionarni pokret, prihvativši posve konzervativna gledanja kojih se držao do kraja života. U Orleansu Wordsworth se zaljubio u Marie-Amie Vallon, četiri godine stariju, i s njom imao kćer Carolyn. Politički događaji, najvjerojatnije, spriječili su vjenčanje. Tu vezu Wordsworth je vješto skrivao od drugih, tako da se za nju doznalo tek 1822. godine, na veliko razočaranje njegovih ćudorednih obožavatelja. Nakon povratka iz Francuske Wordsworth je sa svojom sestrom Dorothy danima putovao diljem Engleske. U to doba napisao je u Walesu svoju najpoznatiju pjesmu "Stihovi napisani nekoliko milja iznad opatije Tintern". Upoznao se s pjesnikom Coleridgeom te su Dorothy, on i Coleridge (kojeg je još brže napustilo revolucionarno oduševljenje i zahvatio filozofski idealizam) postali nerazdvojni trio, "tri osobe s jednom dušom". Suradnja dvaju pjesnika urodila je spomenutom zbirkom Lirske balade 1798. Iste godine dvojica pjesnika posjetili su Njemačku. Nakon toga Wordsworth se trajno nastanio u Lake Districtu i tu ostao do kraja života.


Prije spomenute zbirke objavio je sljedeća djela: Večernja šetnja (An Evening Walk, 1793.), Opisne skice (Descriptive Sketches, 1793.), tada je nastala i drama Graničari (The Borderers), objavljena 1842. Za vrijeme boravka u Njemačkoj nastale su Pjesme o Lucy (Lucy Poems, 1798.-1799.). Drugo izdanje Lirskih balada pojavilo se 1800. U zbirku je uvrštena i Wordsworthova poema Mihael (Michael). Pjesme u dva sveska (Poems in Two Volumes) izišle su 1807. U njima je objavljena i glasovita Wordsworthova "Oda besmrtnosti". Nakon toga izišla su sljedeća djela: poema Izlet (The Excursion, 1814.), Bijela košuta rylstoneska (The White Doe of Rylstone, 1815.), Razne pjesme (Miscellaneous Poems, 1815.), Peter Bell (1819.), Vozar (The Vagoner, 1819.); poema Preludij (The Prelude) nastala je 1814., ali objavljena je tek posmrtno 1850.

U Predgovoru drugom izdanju Lirskih balada engleski romantizam dobio je svojevrsni "neslužbeni" manifest, program stvaranja, koji je ipak najprimjereniji Wordsworthovu i djelomično Coleridgeovu stvaralačkom postupku. Tu se u biti raspravlja o dvije osnovne teme, o jeziku pjesničkog djela i ulozi imaginacije u tijeku stvaranja kojemu je cilj - spoznaja Istine.

Za Wordswortha poezija je "spontano prelijevanje snažnih osjećaja". "Podrijetlo joj je u emociji koje se pjesnik prisjeća u spokojstvu" koje opet postupno iščezava čineći emociju sve prisutnijom. Cijeli taj slijed prati užitak s dubljim filozofskim značenjem, a stanje mu je slično vizionarskom snu. Pjesnik se ne okreće prirodi samo zbog slika što ih iz nje crpe, nego zbog "hrane za daljnja ljeta", ljeta starosti, kako se to vidi iz pjesme o opatiji Tintern i posebice u "Odi besmrtnosti". U njoj je Dijete (otac čovjeka!) dovedeno do transcendentalnog simbola; djetinjstvo postaje izvor snage za klonuća kasnijih ljeta. Zbog slabljenja vitalnih mladenačkih snaga svaki romantičar osjeća strah da će nestati ideal mladosti, a s tim i temelj vlastitog mu života. Cilj i namjera Wordsworthova pjevanja jest "dati čar novine svakodnevnim stvarima i izazvati osjećanje analogno nadnaravnom, budeći pozornost svijesti iz uobičajene letargije i usmjeravajući je prema ljupkosti i čudima svijeta pred nama" i, rekli bismo, u nama.

Wordsworth se 1802. oženio prijateljicom iz djetinjstva, Mary Hatchinson. Materijalno osiguran u spokojstvu je nastavio svoja putovanja Engleskom, što je, kao i prije, ostavilo trag u njegovu djelu. Godine 1843. postao je poeta laureatus. Umro je 1850. u Rydal Mountu, zašavši tako u Viktorijansko doba.

( Cockermouth, 07.04.1770 - Rydal Mount,23.04.1850 )

Studirao u Cambridgeu; boravio u Francuskoj, gdje se zanosio revolucionarnim idejama; razočaran, postao je politički konzervativan i pristaša torijevaca. Najslavljeniji i najutjecajniji engleski romantičar i predstavnik prvog romantičarskog naraštaja (W. Blake, W. Coleridge), pripadnik skupine �jezerskih pjesnika� (�Lakers�).

Godine 1797. sprijateljio se sa S. T. Coleridgeom, s kojim je ubrzo izdao nepotpisanu zbirku �Lirske balade i nekoliko drugih pjesama� (1798 ), kamen temeljac engleskom romantizma i možda najvažniju pjesničku zbirku nakon renesanse, označivši početak modernog pjesništva zaokupljenoga subjektivnom samospoznajom.

U njemu obračunava s retorikom klasicizma, zauzima se za nesputanost umjetnosti stvaranja, jer poezija je "spontani izljev snažnih osjećaja", a najvažnija pjesnička osobina je mašta. Pjesnik je "čovjek koji govori ljudima"; slavi naravan govor seljaka neiskvarena civilizacijom, bližeg prirodi i stoga umnijega. Kult prirode karakterizira njegovo pjesništvo; priroda služi kao poticaj, jer pejsaž stvara emociju, a podrijetlo je poezije u "emociji koje se pjesnik prisjeća u spokojstvu". Za pjesništvo je značajna trijada priroda-dijete-čovjek u kojoj su dijete i priroda spontanost, od koje je čovjek udaljen.

Dijete je zato otac čovjeku (�Duga, 1798 , a priroda tješiteljica (�Sunovrati, 1807) i moralna učiteljica, poticaj "najboljem dijelu života dobra čovjeka, njegovim malim, bezimenim, nezapamćenim činima ljubaznosti i ljubavi" (�Tintern Abbey�, 1798 ), ali i medij za postizanje nekog višeg oblika svijesti, kada pjesnik vidi "u srce stvari".

Pjesnikom laureatom proglašen je 1843.


(sa portala za knjigu i kulturu)