" BOZANSTVENA KOMEDIJA " DANTE ALIGHIERI

DANTE ALIGHIERI:


BOŽANSTVENA KOMEDIJA


Bilješke o piscu:


Dante
Aliaghieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321. u
Ravenni. Već kao mlad pjesnik istakao se u novom “slatkom stilu” (dolce stil
nouvo), ali vrhunac svog stvaralaštva je zasigurno postigao “Božanstvenom
Komedijom”. Od drugih njegovih djela ističu se “Novi život” i “De vulgari
eloquentia”.


Tema:

Tema djela je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni život, tj. kroz
pakao, čistilište i raj.


Najosnovnije crte
fabule:


Dante
se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe do
nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe gepard, lav i vučica. On
krene natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da
ga je poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi
Dantea kroz pakao i čistilište u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova.
U svakom krugu nalaze se duše griješnika, a raspoređeni su po težini grijeha -
što su grijesi teži to su krugovi niži i uži.


Prvi krug


U prvom krugu - Limbu nalaze se duše nekrštenih. Njihove duše se ne muče i jedina
muka im je neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke
ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...


Drugi krug


U drugom krugu nalaze se duše ljubavnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva ga
Minos, a on ujedno i razvrstava teže griješnike. U ovom krugu Dante razgovara s
Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.


Treći krug


U trećem krugu muče se duše proždrljivaca. Njihove muke su da ih, polijegale po
blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada, rasčetvoruje.


Četvrti krug


U Četvrtom krugu su duše raspinika i škrtaca. Oni prsima guraju teške terete, a
čuva ih Pluton.



Peti krug


Peti krug je krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a ljeni se
dave pri dnu. Čuva ih Flegija.


Šesti krug


To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje Dante priča s
Farinatom i Cavalcantiem.


Sedmi krug


Sedmi krug je podijeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze nasilnici na
bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u Flagetont, rijeku od
vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom pojasu nalaze se samoubojice, koji su
pretvorene u otrovno granje, te rasipnike, koji gonjeni Harpijama trče kroz
šume samoubojica. U trećem krugu se na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv
Boga, leže nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trčati i protiv rada,
moraju sjediti. Ovdje Dante sreće Brunetta Latinija, protivnika prirode,
njegovog učitelja i uglednog književnika, te mu on proriče da će biti prognan
iz Firence.



Osmi krug


Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset rovova. U
prvom rovu su zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni
u ljudsku nečist. U trećem rovi su simonisti - ljudi koji su prodavali ili
kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu. Tamo Dante sreće
Papu Nikolu III. U četvrtom krugu se nalaze vračevi i lažni proroci, koji
hodaju unatrag, glave okrenute naopaku. U petom krugu su podmitljivci i
varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom krugu su
licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim kabanicama. U sedmom
rovu su lupeži koji trče progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni
savjetnici, a među njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje
putovanje. U devetom rovu su sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u
desetom rovu su krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.


Deveti krug


U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je podijeljen na
četiri zone; Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili
stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih
dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje, nalazi se
gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod
svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda,
Brut i Kasije.


Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog pola,
gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.



Simbolike:


Dante- simbol grešnog čovjeka

Vergilije- simbol mudrosti i razuma

Beatrice - simbol božanske milosti i objave

mračnašuma - simbol grešnog života


Struktura:


Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju sveto Trojstvo.
Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a “Pakao” ima jedno uvodno poglavlje tako
da je ukupno sto pjevanja. Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od
kojih se prvi rimuje s trećim, a drugi s prvim iz sljedeće strofe.

Analiza likova:


Francesca je griješnica iz poravednih razloga, a njena duša je bez ikakve sumnje čišća od mnogih koje stižu u raj. Njezina želja da moli s Paolom za Dantea samo dokazuje njenu dobrotu i nepripadnost paklu.


Farinata je u neku ruku proglašen krivovjercem iz zlobe. Njegovi protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata je plemenit, i iako je protiv
Dantea po političkom uvjerenju, on ga moli da razgovara s njim.


Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je još jedan od ljudi koji nisu zaslužili pakao.
Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja, već krivnja njegove
okoline. U suštini je on dobar čovjek, koji se našao na krivom mjestu u krivo
vrijeme.

Papa Nikola III je, za razliku od prošla tri griješnika, osoba koja je u potpunosti zaslužila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati ničim osim pohlepom.

Odisej je još jedan griješnik, čija djela ovise o kutu gledanja. Općenito je on
lukavštinom uništio Troju, ali ako se cijela stvar pogleda iz ugla Grka,
napravio je veliko i hrabro junačko djelo.

Alberigo del
Manfredi je okrutan čovjek, koji je bio u stanju ubiti rođaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je zaslužio da ode u pakao.

Dojam o djelu:

Djelo je tajanstveno i mistično. U njemu se vide tragovi prethodnika i ljudi ondašnjeg
vremena. Vrlo je naporno za čitanje, jer zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok
nivo opće kulture. Usprkos svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao
proglasiti interesantnim. Sama ideja prolaska kroz čovjeku nedostupna mjesta je
vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak učinio svoje i učinio ovo djelo
nedostupno većini čitatelja.

Dante Aligijeri

Bozanstvena Komedija



Biografija



Najveci italijanski i jedan od najvecih svjetskih pisaca rodio se u
Firenci negdje izmedju 15. maja i 15. juna 1265. godine u porodici
plemenitog gradskog i gvelfskog porijekla. Njegovo pravo ime je Durante,
a Dante je deminutiv tog imena.



Njegovo vaspitanje bilo je najbolje kakvo se moglo steci u to doba, a
ukljucivalo je mnogo skolskog religioznog obrazovanja, aristotelovske
logike i vise latinskih klasika. Dante je bio ozbiljan i inteligentan i
bistrog uma, pa je ucio bolje od drugih. Ubrzo je poceo da se bavi
poezijom i sprijateljio se sa pjesnicima onog doba, a posebno sa Gvidom
Kavalkantijem. Mladost je proveo uceci mnogo, boreci se u bitkama i
prozivljavajuci ljubav. Odlucujuci po njega bio je susret sa Beatricom
koja je dala svjetlost njegovoj sudbini i ulila mu duhovnost koju nije
mogla da unisti gorcina zivota. Sreo ju je prvi put 1274. godine, kada
je imao 9 godina, a drugi put poslije novih 9 godina 1283. godine i to
je bilo presudno za njegov zivot pjesnika. Beatrice se kasnije udala za
Simonea dei Bardi.



Borio se, kao konjanik, 1299. godine u bici protiv Aretinaca. Ozenio se,
posto ga je otac na to ugovorom obavezao, 1277. godine Djemom di
Maneto Donati i imao cetvoro djece. Neki tvrde da je imao cak sedmoro.



Izmedju 1295. i 1304. godine aktivan je u politickom zivotu. Aktivno je
ucestvovao u borbi protiv politike pape Bonifacija VIII i njegove zelje
da vlada i toskanskim gradovima koji su tada bili samostalni. Dante se
istakao kao borac protiv politike ekspanzije i aneksije koju je vodio
papa podsticuci unutrasnje razdore da bi ostvario svoj cilj. Nasuprot
papi, Dante se zalagao za mir medju zavdjenim strankama i za odbranu
slobode Firence. Crni su koristili pomoc pape Bonifacija VIII. Dante se
prikljucio Bijelima i 1301. godine, kao njihov izaslanik, isao kod pape
da ga umiri. Medjutim papa je poslao u Firencu Sarla di Valoa, koji je
savladao stranku Bijelih i naredio povratak Crnih. Novi gradski nacelnik
poceo je da se sveti svima koji su se suprotstavljali stranci Crnih, pa
i Danteu koji je 27. januara 1302. godine u odsustvu, osudjen na kaznu
od 5000 fjorina, na izgnanstvo iz Toskane i na izbacivanje iz javne
sluzbe. Posto Dante nije platio kaznu, on je vec 10. marta iste godine
osudjen na dozivotno izgnanstvo i smrt na lomaci ukoliko bude uhvacen.
Od tada je Dante, kako i prilici pjesniku, stranka za sebe ali i
izgnanik do kraja zivota. 1315. godine odbija ponudjenu amnestiju,
smatrajuci je ponizavajucom .Zato mu je potvrdjena kazna progonstva uz
konfiskaciju svih dobara i smrt na lomaci, a dodatno je ta kazna
prosirena i na njegove sinove.



Vracajuci se iz Venecije, razbolio se. Umro je u noci izmedju 13. i
14. septembra 1321. godine u Raveni, gdje je sahranjen uz velike pocasti
u odori pjesnika i velikog filozofa, u kapeli blizu crkve koja se tada
zvala San Pjer Madjore, a kasnije crkva Svetog Franje.

Bozanstvena komedija



Naslov, nastanak i osnovna struktura



Dante je svoje djelo nazvao samo Komedija drzeci se tadasnjih shvatanja
da su tragedije djela koja pocnu tragicno i tragicno se zavrse, a
komedije djela koja tragicno pocinju a zavrsavaju se srecno: " ...Na
pocetku ona je zastrasujuca i smrdljiva, jer govori o Paklu, ali ima
dobar kraj, pozeljan i prijatan, jer govori o Raju...". Epitet
Bozanstvena pojavljuje se prvi put kod Bokaca u njegovom djelu o
Danteovom zivotu ali se kao sastavni dio naslova izdanja uvodi 1555.
godine.



Poema se sastoji od 14233 stiha u jedanaestercu i rimovanim tercinama,
koje su lancano povezane. Podijeljena je na tri dijela: Pakao,
Cistiliste i Raj, sa po trideset tri pjesme, s time sto prvi dio odnosno
Pakao, ima i uvodnu pjesmu, dakle trideset cetiri pjesme odnosno ukupno
sto pjesama. Bazirana je na broju tri (simbol Svetog Trojstva) i
savrsenom broju deset. Simetricna je i unutrasnja podjela: Pakao ima
devet krugova i predvorje, sto cini deset dijelova. Cistiliste ima devet
dijelova (plaza, Predcistiliste i sedam pojaseva), plus Zemaljski Raj,
sto takodje daje zbir deset. Raj ima devet neba, plus Empirej, sto opet
cini deset. Svaki od tri dijela poeme zavrsava rijecju zvijezda. Svaka
sesta pjesma u tri dijela poeme govori o politici, ali u sve sirem
smislu (na nivou Firence, pa Italije, Carstva). Duse gresnika razvrstane
su u tri grupe, kao i duse pokajnika i duse blazenih. Tri zvijeri
ometaju pjesnika na pocetku puta. Tri vodica ga vode na njegovom putu.



To je prica u prvom licu o putovanju kroz tri onozemaljska kraljevstva,
zapocetom, kako neki smatraju, na Veliki petak 7. ili 8. aprila,
odnosno po drugima 25. marta 1300. godine, na dan prvog Jubileja.
Dante ima 35 godina i gubi se u sumi, a tri zvijeri ga sprecavaju da
iz nje izadje. Pomaze mu Vergilije kao simbol razuma i vodi ga dobrim
dijelom puta (kroz pakao i cistiliste), a zatim Beatrice i Sveti
Bernard (kroz raj).



Dante je poceo da pise Pakao oko 1306-1307. godine (mozda i 1304), a
zavrsava ga oko 1309-1310. Cistiliste pise poslije 1308, sve do 1315, a
Raj poslije 1316. pa skoro do 1321. godine.

Jezik i stil Bozanstvene komedije



Jezik Bozanstvene komedije ima za osnovu toskanski, odnosno firentinski
dijalekt, i to iskoriscen u svim elementima, pa su u upotrebi
svakodnevne a ne samo akademske rijeci, narodni izrazi i zargoni.
Ukljucuje galicizme i neologizme, odnosno rijeci koje je sam iskovao.
Koristi oko petsto latinizama, posebno kada je ton kazivanja svecan ili
ucen.



Stilski je vrlo razlicit, vec prema potrebi kazivanja. Moze se reci da
koristi veliku skalu stilova-od tragicnog do komicnog, od poniznog do
svecanog, od grotesknog do narodnog. Kroz svoj plurilingvizam i
pluristilizam Dante uspijeva da pokaze stvarne mogucnosti vulgarnog,
odnosno narodnog italijanskog jezika. Taj jezik je usao u upotrebu tek
koju deceniju ranije, a prije Dantea koriscen je samo za ljubavnu
liriku, sa ponekim izuzetkom u religioznoj i didaktickoj poeziji i u
nekim proznim djelima.



Dante se sa pravom smatra ocem italijanskog jezika, jer iako nije prvi
koristio narodni jezik za pisanje, on ga je osposobio da se na njemu
moze napisati bilo koje knjizevno djelo. Pojava Danteovog djela znacila
je pobjedu toskanskog dijalekta, koji postaje zajednicki jezik svih
Italijana. Instrument te pobjede bio je trijumfalni uspjeh Bozanstvene
komedije postignut kod siroke publike. To je nova publika koju je Dante
stvorio za sebe i za potonje pisce, a koja nije bila vise ogranicena
samo na uske akademske krugove.

Cistiliste



Na cistiliste, visoki brijeg koji se dize iz mora, Dante stize kroz dugi
podzemni hodnik koji polazi od Luciferovih nogu. Tu stizu na barci koju
vozi andjeo do brijega cistilista, mjesta gdje dospijevaju duse
dostojne odlaska na nebo poslije ispastanja i pokajanja. Dante se
uspinje, sa Vergilijem uz brijeg, gdje poslije pretcistilista idu u
cistiliste koje ima sedam pojaseva kao simbol sedam glavnih grijehova, a
redoslijed im je obrnut od rasporeda koji imaju u paklu. Blazi
grijehovi se ispastaju na vecoj visini, odnosno blize Bogu. U svakom
pojasu se nalaze gresnici koji ispastaju odredjeni grijeh, a na kraju
svakog pojasa je andjeo koji brise sa cela znak slovo "P", simbol
grijeha (sedam slova "P" simbolizuju sedam glavnih grijehova, a slovo
"P" je pocetno slovo latinske rijeci peccato-grijesi). Te znake
plamenim macem urezuje andjeo na ulazu u cistiliste. Ovdje, za razliku
od pakla, gresnik nije osudjen na vjecno ispastanje grijeha i nije vezan
za isto mjesto, vec se krece kroz cistiliste, zadrzavajuci se da
ispasta u onim pojasevima u kojima se ispasta neki od grijehova koje je
pocinio. I kada se izbrise svih sedam "P", stize se na vrh gdje se
nalazi zemaljski raj, odredjen za covjeka koji ga je izgubio zbog
Adamovog grijeha. Na vrhu se Dante oprasta od Vergilija, simbola
zemaljske nauke, jer se ocistio od grijeha, a i zato sto Vergilije,
posto nije vjerovao ni u Hrista koji je dosao niti u dolazeceg Hrista,
ne moze u raj. Njegovo vjecno mjesto je u Limbu. Zato se u zemaljskom
raju pojavljuje Beatrice, simbol ljubavi, Bozije i teoloske nauke i
otkrovenja. U zemaljskom raju Dante posmatra, zajedno sa Beatricom,
simbolicni prizor koji obuhvata najznacajnije trenutke ljudske istorije.
Zatim uranja u vodu rijeke zaborava grijehova, u vodu Lete, a potom i u
vode Evnoje da osvjezi sjecanje na dobra djela. Potom moze da krene ka
zvijezdama i sa Beatricom se penje u Raj.

Raj



U raju je boraviste blazenih dusa. Postoji hijerarhijski red u
savrsenstvu dusa i to savrsenstvo je utoliko vece ukoliko je vise nebo
na kome se nalaze. Samo na prvom nebu i na Empireju duse se pojavljuju
pred Danteom u ljudskom obliku, a na ostalim su one predstavljene
svjetlima razlicite jacine, odnosno one su tu predstavljene kao cista
sustina.



Na Zvjezdanom nebu Dante vidi trijumf blazenih dusa odnosno Hristov
trijumf, a na Prvom pokretnom nebu vidi Boga u sredistu andjeoskih
hijerarhija. Andjeli prve hijerarhije, serafimi, kerubini i andjeli
prestolja nalaze se na odgovarajucim nebesima (Empireju, Prvom pokretnom
nebu i Zvjezdanom nebu). Andjeli druge hijerarhije, odnosno andjeli
poglavarstva, moci i gospodarstva borave na Jupiterovom, Marsovom i
Suncevom nebu, a andjeli trece hijerarhije, odnosno andjeli knezevi,
arhandjeli i andjeli su na Venerinom, Merkurovom i Mjesecevom nebu.



Dakle sve duse se nalaze na desetom nebu, Empireju, rasporedjene u
obliku rajske ruze oko Bogorodice. Na osmom nebu Dantea ispituju sveti
Petar i sveti Jovan o tri teoloske vrline. Posto je pokazao da potpuno
shvata i prihvata vjeru, nadu i ljubav, prelazi preko Prvog pokretnog
neba u Empirej, i tu ga ne vodi vise Beatrice vec sveti Bernard. On tu
posmatra tajanstvenu Rajsku ruzu. Sveti Bernard moli Bogorodicu da
oslobodi Dantea bilo kakve smrtne sijenke i tako pjesnik moze da se
priblizi Bogu, da razumije najvece tajne vjere - duboko jedinstvo
stvorenog svijeta, jedinstvo tri bozanske licnosti u jednoj, spajanje
bozanskog i ljudskog u Hristu, sve dok se na vrhuncu ekstaze, izvan
sebe, ne izgubi u Bogu i potpuno uklopi u harmoniji univerzuma stopivsi
se sa ljubavlju koja pokrece Sunce i ostale zvijezde.

O Bozanstvenoj komediji



Bozanstvena komedija, vjerovatno, jedno od najvecih djela ikada
napisanih. Velicina ovog djela se prevashodno odnosi na njegovu
neprolaznost, svevremenost i univerzalnost. Dante je na jedan izuzetan
nacin uspio otjelotvoriti ideal vjere, morala, nauke i politike.



Dante polazi od teze da je postojbina duse nebo, odakle ona silazi u
nas. Dusa po dolasku na zemlju ima dvije osobine: razum i teznju. Dusa
tezi dobru, ali ne zna da ga razlikuje. Iz neznanja se radja zlo, a ono
se po Danteu nalazi u materiji odnosno culnom uzivanju. Dobro se nalazi u
duhu, najvise dobro je Bog, a njemu tezi svaka dusa.



Zahvaljujuci svom umjetnickom geniju, Dante je u jednu cjelinu uspio da
poveze plejadu likova, nosilaca razlicitih osjecanja, zudnji i dusevnih
stanja. Najupecatljiviji dio Bozanstvene komedije je Pakao u kome
Danteovo umjece sintetizovanja i maste dolazi do vrhunca.



Svaki covjek se u jednom trenutku zapita koliko duboko je u toj sumi
grijeha, u koju zaluta svako - svjesno ili nesvjesno. Ovaj prolazak kroz
paklene krugove i sagledavanje najmracnijih slika je toliko upecatljiv
i realistican da se ne moze izbjeci vlastito preispitivanje. Nasavsi se
u tami, covjek se zapita o svojoj proslosti i buducnosti, ali i o
postojecem svijetu uopste. Tesko je zatvoriti oci pred cinjenicom da ni
jedan od ovih grijeha nije iskorijenjen, ali da su ovom nizu pridodati
novi. Koliko li bi Danteu pojaseva i zlih jaruga bilo potrebno kada bi
Pakao pisao danas?



Postoji toliko scena mucenja, odnosno ispastanja grijeha i svaka od njih
je na sebi svojstven nacin strasna, ali je najubjedljivija ona iz
drugog pojasa devetog kruga gdje se nalaze izdajice. Tu grof Ugolino
glodje potiljak nadbiskupu Rudjeriju. Rudjeri je zatvorio Ugolina,
njegova tri sina i unuke u kulu (kasnije nazvanu Kulom gladi) gdje su
oni umrli od gladi. Najdirljivija scena je kada jedan od Ugolinovih
sinova kaze:



"Oce, nas ce mnogo manje da boli ako budes jeo nas,ti si nam dao ovo
bedno meso,pa nam i uzmi zivot goli."



Takodje znacajno je i to sto je Dante ovim djelom nastojao usmjeriti
citaoce ka pravom putu - ka Bogu. Na ulazu u pakao nalaze se oni koji
"...ni pokudu ni pohvalu ne zasluzuju...", ljudi koji su citavog zivota
bili neodlucni, nisu se okrenuli ni dobru ni zlu, kukavicki bjezeci od
svake odgovornosti.



Bozanstvena komedija ne pripada ni jednoj generaciji. To je ispovijest
covjeka koja je istovremeno i opsteljudska, cime se uzdize na plan
univerzalnosti. Bozanstvena komedija predstavlja stalnu ljudsku potrebu
za srecom, mirom i prosvjetljenjem.

Pakao (Inferno) je dio Božanstvene komedije. Priča
pakla jeste da se Dante u trideset i petoj godini našao u mračnoj i
divljoj šumi. Lutao je čitavu noć, dok u zoru nije izašao iz nje i
naišao na podnožje nekog brda. Ugledavši ga, počne se penjati, ali mu na
put stanu tri zvijeri i to: pantera, lav i vučica. Htjele bi da se vrati odakle je i izašao. Od tih zvijeri spasi ga Vergilije, slavni rimski pjesnik, autor Eneide,
pozivajući ga da krene sa njim kroz pakao i čistilište, a da bi došao
do raja trebat će mu pratnja Beatriče (njegove ljubavi i u pravom životu
koja je umrla mlada). Uostalom, ona je Vergilija i poslala da izbavi
Dantea od velikih opasnosti u kojima se bio našao.

Po pjevanjima

Pakao, kojim će proći Dante sa Vergilijem, ima devet krugova. Što su grijesi teži, to je krug niži i uži.





Botičelijev prikaz pakla (1490)

1. Limb- u njemu su nekršteni (od djece do čuvenih ljudi
   1490pretkrišćanskog doba). Tu je smješten i Vergilije (tu još sreće
   Horacija, Ovidija i druge). Duše u limbu nisu podvrgnute mučenju. Patnja
   im se sastoji u tome što ih muči čežnja bez nade. Pred drugim krugom je
   Minos koje određuje u koji će krug duše ići.
   
2. Užasan vihor vitla dušama koje su za života bile podvrgle razum strastima (tu razgovara sa Frančeskom koja mu priča o svojoj ljubavnoj aferi sa Paolom od Riminija-bratom njenog muža).
   
3. Kerber muči proždrljivce
   
4. Tvrdice i rasipnici moraju gurati veliko kamenje u suprotnim smerovima
   
5. Gnjevni (bjesni) grešnici se moraju tući u močvarnoj rijeci Stiks
   dok se ljenjivci guše ispod vode. Tu Dante prepoznaje Filipa Argentije
   svoga političkog neprijatelja i uživa gledajući kako su ga drugi
   grešnici raskomadali.
   
6. Tu su užareni grobovi, a u njima krivovjerci-heretici (tu sreće svoga političkog protivnika Farianta).
   
7. Tu su divljaci nasilnici. Ovaj krug je podijeljen u tri manja koncentrična pojasa:
   
   
   1. Nasilnici protiv ljudi i imovine - u rijeci Flegeton
      
   2. Nasilnici protiv sebe samih - samoubice i raspuštenjaci pretvoreni u trnovito drveće koje komadaju psi
      
   3. Nasilnici protiv boga - grešnici su u pustinji u kojoj vatra pada sa neba (U sedmom krugu Dante razgovara sa Pierom della Vigna)
      
   
   


8. (ili) Malebolge (zle jaruge) sastoji se od deset jaraka:
   
   
   1. Podvođači i zavoditelji zauvijek hodaju u suprotnim smjerovima
      
   2. Laskavci - leže u ljudskim fekalijama
      
   3. Trgovci crkvenim stvarima, funkcijama i službama sa glavama u rupama dok im tabani gore u vatri
      
   4. Čarobnjaci i lažni proroci, glave su im zavrnute tako da uvijek gledaju unazad
      
   5. Korumpirani političari zarobljeni u rijeci vrele smole
      
   6. Licemjeri, natjerani da nose na sebi zlatne plaštove teške kao olovo
      
   7. Lopovi koje ujedaju otrovne zmije
      
   8. Lažni savjetnici zarobljeni u plamenu. Među njima Dante susreće i
      Uliksa (Odiseja). S mnogo razumijevanja Dante sluša pričanje tog junaka
      iz trojanskog
      rata, koji se zbog žudnje za znanjem i otkrićima uputio sa svojim
      drugovima u mora iza Herkulskih (danas Gibraltarskih) vrata da u njima
      nađe smrt
      
   9. Griješnici koji su počeli neslogu- tjela im bivaju rasječena na pola, pa zacijeljena, pa rasječena...
      
   10. Krivotvoritelji (alhemičari, imitatori...). Svaki od njih je kažnjen drugačije
       
   
   


9. Tu su izdajice koji su zaleđeni u ledu. U zavisnosti od vrste oni mogu biti zaleđeni do pola pa i cijeli. Tu spadaju:
   
   
   1. Pape
      
   2. Izdajice rodbine
      
   3. Izdajice političkih kolega. Tu je Grof Ugolino.
      
   4. Izdajice gostiju
      
   5. Izdajice dobročinitelja. Među kojima je najveći Lucifer. Nakon
      pobune zlih anđela protiv Boga, Lucifer je padom na Zemlju u Jerusalemu
      otvorio pukutinu u obliku lijevka (pakao).Nalazi se na dnu pakla gdje
      mašući krilima izaziva zamrzavanje rijeke Kokit (rijeka
      jadikovanja).Pola Luciferovog tijela se nalazi u zaleđenom
      jezeru.Lucifer ima tri glave i u svakoj žvače po jednog od najvećih
      svijetskih grešnika: Judu koji je izdao Isusa, Kasija i Bruta koji su izdali Julija Cezara.
      
   
   

Lista likova (glavnih) [uredi]


DANTE- autor i protagonist u Božanstvenoj komediji. U početku pakla žali grešnike ali kasnije shvača da su to zaslužili i da su dobili božiju pravdu.

VERGILIJE- Danteov vodič kroz pakao. osuđen je na limb pošto
se rodio prije Isusovog rođenja. U djelu je prikazan kao mudar i
koristan Danteu.

BEATRIČE- jedna od blagoslovljenih u raju; šalje Vergilija da
pomogne Danteu. Kao Dante i Vergilije i Beatriče je historijska ličnost.
Beatriče ima manju ulogu u paklu za razliku od Čistilišta i raja.