LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:32 pm

THOMAS MANN:


ČAROBNI
BRIJEG



Bilješke o piscu:


Thomas
Mann je rođen 6. jula 1875. godine u Libeku. Otac mu je bio bogat i uticajan
vlasnik jedne velike trgovine žitom i senator hanzeatskog grada Libeka. Manova
majka, Bruhn da Silva poticala je iz njemačko -brazilske porodice i za razliku
od oca, snažnog “čovjeka od akcije”, bila je umjetnički nastrojena zbog svog
miješanog porijekla i toplog južnjačkog duha. Mannov otac je umro 1891. godine
i njegova trgovačka firma je propala. Porodica se preselila u Minhen.


Pohađao
je gimnaziju u Libeku i neko vrijeme je proveo na Univeriztetu u Minhenu.
Kratko je radio (1894. - 1895.) u banci a zatim u njemačkom osiguravajućem
društvu protiv požara. Putovao je po Evropi i za vrijeme jednog putovanja
posjetio starijeg brata, Heinricha u Italiji, gdje je pisao kratke priče i
svoju prvu novelu.


Njegova
spisateljska karijera počinje u magazinu “Simplicissimus”, a prva knjiga, “Mali
gospodin Friedmann” bila je objavljena 1898. godine. Kad je pročitao jednu
priču, izdavač je htio da vidi sve što je Mann napisao. Njegov prvi roman
“Budenbrokovi” postao je senzacija i izvan granica Njemačke i veoma ga obogatio
već u 25. godini. U ovo vrijeme Mann se interesovao za pisanje filozofa Artura
Sopenhauera i Fridriha Nichea, kao i za muziku Riharda Wagnera, od kojeg je
usvojio tehniku lajtmotiva.


Oženio
se 1905. godine Katjom Pringshajm, uprkos svojoj homoseksualnoj sklonosti.
Imali su šestero djece. Živio je burzujski život priznatog pisca -predavao je,
primao nagrade i objavljivao kratke priče. Uvijek je bio umjetnik teške
savjesti zbog ljubavi prema burzujskom životu. Početak Prvog svjetskog rata
natjerao je Manna da ponovo procijeni svoja uvjerenja o Evropi. On je podržavao
Kajzerovu politiku i napadao liberalizam. Ovaj 10-godišnji period
preispitivanja kulminirao je romanom “Čarobni brijeg”, romanom o idejama i
izgubljenom humanizmu, o borbi liberalnih i konzervativnih vrijednosti,
prosvijetljenog, civilizovanog svijeta i neracionalnih uvjerenja.


U
periodu između dva svjetska rata osvojio je Nobelovu nagradu i započeo kampanju
protiv fašizma, sve dok ga nacisti nisu protjerali iz Njemačke. Kratko je
putovao po Evropi prije nego što je došao u Sjedinjene Američke Države 1940.,
prvo kao profesor na Univerzitetu Prinston, sve dok se nije smjestio u
Kaliforniju sa još nekoliko njemačkih protjeranih umjetnika. U ovom periodu
radio je na dva romana, od kojih jedan prepričava biblijsku priču o Josefu, a
drugi je legenda o Faustu. U Americi, Mann je bio razočaran progonom
komunističkih simpatizera i mnogo godina kasnije vratio se u Evropu i smjestio
u Cirihu. Kad je primio vijest o samoubistvu svog najstarijeg sina poslao je
telegram saučešća, jer nije htio da uništi svoju reputaciju, prisustvujući
sahrani. Mann je očigledno napravio svoj izbor u borbi između duha i života.


Poslije
objavljivanja “Budenbrokovih” koncentrisao se na kratke romane i novele. Godine
1902. objavio je novelu Tonio Kröger, spiritualnu autobiografiju koja istražuje
umjetnost i disciplinu. Poslije “Čarobnog brijega”, njegovo veliko djelo bila
je trilogija “Josef i njegova braća” (1933. - 42.), smještena u biblijskom
svijetu. To je priča o sukobu lične slobode i političke tiranije. Prvi dio
priča ranu Jakobovu istoriju i uvodi Josefa, koji je glavni lik. On je prodan
Egiptu, gdje odbija Potifarina udvaranja. Josef se razvija u mudrog čovjeka i
postaje spasilac svog naroda.


Mann
se divio ruskoj književnosti i napisao nekoliko eseja o Tolstoju i njegovom
“besmrtnom realizmu”. Naročito je volio “Anu Karenjinu”. Kasnije je međutim
promijenio mišljenje o Tolstoju, smatrajući ga manje otmjenim od Getea. U eseju
“Dostojevski - sa mjerom” (1945.) raspravlja o piščevoj navodnoj ispovijesti
Turgenjevu da je povrijedio maloljetnu djevojčicu. Rene Wellek je Mannova
nagađanja ocijenio potpuno neosnovanim.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:34 pm

Mannovo
posljednje veliko djelo je “Doktor Faustus” (1947.), priča o kompozitoru
Adrianu Lewerkühnu i progresivnom uništenju njemačke kulture u dva svjetska
rata. Thomas Mann je umro 12. avgusta 1955. Njegov roman “Ispovijest Felixa
Krulla” ostao je nedovršen.


Na
djelo Thomasa Manna uticali su Gete, Niche, Vagner, Šopenhauer, Frojd i Jung, a
sam Mann je uticao na Kafku. Teme njegovih romana su intelektualna i politička
zbivanja predratne i poslijeratne Njemačke i suprotnosti duha - umjetničkog,
dekadentnog i života - običnog osjećaja sreće. Stil Thomasa Manna karakteriše
česta upotreba ironije, što stvara hladnu distancu između priče i čitalaca.
Također često koristi lajtmotiv; to je povratan motiv ili fraza koja nosi
simbolično značenje.


O djelu:


Knjiga
je inspirisana Mannovim trotjednim putovanjem u Švajcarsku u posjet svojoj
bolesnoj ženi u sanatorijum, 1912. godine. Prvi dio knjige tačno bilježi
Mannove utiske samog mjesta i njegove kulture. Kao i Hansu Kastorpu, glavnom
liku, i Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlažno mjesto u plućima, pred
kraj njegove posjete, ali, srećom, on nije ostao. Mann je odlučio da opiše
opasnost pred mješavinom slobode i bolesti koja mlade ljude izoluje i odvraća
od stvarnog i aktivnog života. Originalno, “Čarobni brijeg” bio je zamišljen
kao novela veličine “Smrt u Veneciji”. Međutim, Mann je uskoro shvatio da priča
sama uzima svoj tok. Početak Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi
rad na romanu i ponovo procijeni svoje gledište o evropskoj kulturi. Poslije
rata pregledao je sav materijal, osmišljajući ga ovaj put kao kritiku na
nezdrave i destruktivne sile koje kovitlaju Evropom i koje su u nekoliko godina
dovele do rata - na sile koje je smatrao isključivo odgovornim za krvavu katastrofu.
Bilo mu je potrebno 12 godina da završi ono što je vidio kao “ozbiljnu šalu”.
Knjiga je odmah primila priznanje kod izdavača u Njemačkoj i brzo postala
popularna u Evropi i Americi. Mann je smatrao da “Čarobni brijeg” treba da se
čita dva puta da bi se potpuno uživalo. Dobio je Nobelovu nagradu, 5 godina
kasnije, 1929.



Kratki sadržaj:


Hans
Kastorp, 23-godišnji inženjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po preporuci
svog ljekara i ujedno u trotjednu posjetu svom rođaku Joahimu Cimsenu, u
sanatorijum u Davosu, u Švajcarskoj. Pred kraj svog boravka ljekari mu
dijagnosticiraju vlažno mjesto u plućima i on ostaje u sanatorijumu na
neodređeno vrijeme. Tu upoznaje način života i običaje, stiče prva poznanstva,
od kojih je najvažnije ono sa italijanskim književnikom humanistom, Lodovikom
Setembrinijem. Kastorp se zaljubljuje u ruskinju, Kalvdiju Sosa, i jedne
pokladne noći izjavljuje joj ljubav. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje i
odlazi u Dagestan. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom, Leom Naftom, koji pokušava
da utiče na Kastorpa svojim pesimističkim i konzervativnim stavovima. Joahim
odlazi u ravnicu, ali se ubrzo vraća, još bolesniji i ubrzo umire. Sukob Nafte
i Setebrinija za Kastorpovu dušu se završava dvobojem u kojem Setembrini
ispaljuje hitac u vis, a Nafta puca sebi u glavu. Madam Sosa se u sanatorijum
vraća u pratnji Menera Peperkorna, vitalnog holanđanina sa Jave. Mener je
izuzetna i dominantna ličnost, ali pod pritiskom bolesti izvršava samoubistvo.
U Evropi se rasplamsava prvi svjetski rat i Kastorp poslije 7 godina provedenih
u Davosu odlazi u ravnicu da se bori. Mann poručuje čitaocu da su Kastorpovu
izgledi da preživi prilično rđavi, ali da to pitanje ipak treba da ostane
otvoreno.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:36 pm

Analiza glavnog
lika:


Hans Kastorp je
23-godišnji inženjer parobrodarstva iz Hamburga.


Po
preporuci svog ljekara, poslije završnih ispita, dolazi na trotjedni odmor


u
sanatorijum Berghof, u Davosu, Švajcarska. U ovom santorijumu


smješten
je i njegov rođak Joahim Cimsen i Kastorpov dolazak je ujedno i


posjeta
bolesnom rođaku.

“Hans
Kastorp je sačuvao samo blede uspomene na svoj pravi roditeljski dom; oca i
majku jedva da je i znao. Oni su umrli u kratkom razmaku između njegove pete i
sedme godine, prvo majka, sasvim iznenada i u očekivanju porođaja”. Hans Herman
Kastorp, otac malog Hansa “je vrlo nežno voleo svoju ženu, a ni sam nije bio od
najjačih i nije mogao s tim da se pomiri.” Dobio je zapaljenje pluća i poslije
samo pet dana umro. O Hansu se brinuo djed, Hans Lorenc Kastorp i “taj razmak
vremena, samo godinu i po dana, provelo je siroče, Hans Kastorp, u kući svoga
dede, u jednoj kući na Esplanadi”. Međutim, i djed je ubrzo umro od zapaljenja
pluća i brigu o Hansu preuzeo je njegov ujak, konzul Tinapel. Baš zbog ranog
gubitka roditelja Hans je u svom nemirnom srcu osjećao potrebu za očinskim
autoritetom.


Mann
za svog protagonistu kaže: “Hans Kastorp nije bio ni genije ni glupak… I tako
je ipak nekako bio osrednji, iako u jednom neobično časnom smislu.”


Što
se tiče njegove karijere u školi, morao je čak da ponovi poneki razred. Ali,
njegovo porijeklo, uglađenost i dar za matematiku, iako lišen svake strasti
pomogli su mu da napreduje. Za studije se odlučio iz prostog razloga, što je
htio sebi da da više vremena da razmisli šta bi volio da bude. Nije volio rad,
iako ga je sa dubokom religioznošću poštovao i otvoreno je priznavao da više
voli slobodno vrijeme, ničim opterećeno; rad mu jednostavmo nije prijao.
Izabrao je poziv “koji bi mu dopuštao da nešto znači i pred sobom i pred
ljudima.” Svoj poziv Kastorp “je visoko cenio i nalazio da je doduše vraški
komplikovan i naporan, ali zato izvanredan, važan i veličanstven poziv”


Hans
Kastorp je imao plave oči, riđe brkove i riđoplave obrve; bio je “koljenović” i
njegovi sugrađani su ga posmatrali ispitivački, pitajući se kakvu li će javnu
ulogu igrati. Kad je tek došao u sanatorijum neprestano je naglašavao razliku:
VI ovđe, MI dole; kao da se podsvjesno boji ostajanja. Iz istog razloga nije
kupio krznenu vreću nego cebad, jer vreća bi već značila ostajanje.

Kastorp
u prvim danima nije napravio nikakva poznanstva. Po svojoj prirodi bio je
povučen, a povrh toga osjećao se kao gost i “nezainteresovani posmatrač”.
Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom, a od svih ljudi,
na njega je najveći utisak ostavio italijanski književnik, Lodoviko
Settembrini. Radovao se što ga ovaj čovjek poučava, opominje, i pokušava da
utiče na njega.

Kastrop
je human čovjek, sa Joahimom posjećuje teške bolesnike i moribunde. Njegova
želja da pomogne poticala je iz više motiva; interes za medicinu i protest
protiv egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. Najvažnija je bila
njegova potreba da život i smrt shvati ozbiljno. On je osuđivao ljude koji su
pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili u sanatorijum samo da uživaju,
zaboravljajući da je i on došao iz istog razloga i da je i on jedan od
“takvih”. Dok pomaže drugima Kastorp “je osećao kako mu se srce širi od sreće,
kako ga obuzima radost koja je počivala na osećanju da je ovo što čini
korisno”.

Ubrzo
njegovu pažnju privlači ljupka žena bademastih očiju (koje ga podsjećaju na oči
njegovog poznanika iz škole, Psibislava Hipea, koji mu je jednom ljubazno
posudio olovku i koji je malog Hansa privlačio na neobičan nacin), i mačijeg
hoda, koja u trpezariju ulazi uz žestoki tresak vrata, što Kastorpa strašno
ljuti. To je Ruskinja, Klavdija Sosa, navodno udata žena.

“Izvjestan
nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega potrebu da čuje kako s treće
strane potvrđuju da je madam Sosa divna žena, a sem toga, ovaj mladić je želeo
da ga neko spolja ohrabri, da bi se predao osećanjima kojima su se neprijatno
opirali njegov razum i njegova svest. ” Iako je Hans očaran Klavdijom, ne
preduzima ništa da je upozna. Međutim, dovoljno je bilo samo da pomisli na nju,
pa da već ima osjećanje koje se slaže sa lupanjem srca.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:38 pm

“U
svakom času svog razdrobljenog dana mislio je na nju, na njena usta, njene
jagodice, njene oči, čiji su mu se boja, oblik i položaj urezali u dušu, na
njena opuštena leđa, na držanje njene glave, na vratni pršljen na prorezu njene
bluze za potiljkom, na njene ruke preobražene pod najtananijim tilom… s tim
slikama bio je povezan strah, silno uzbuđenje, nada koja se gubila u nečem
neodređenom, bezgraničnom i potpuno pustolovnom, radost i strah bez imena, ali
od koga se srce mladićevo ponekad tako naglo stezalo”. Dakle, suštinu njegove
ljubavi nije sačinjavala nježno sentimentalna sjeta.


“To
je pre bila dosta smela i neodređena varijanta te zaluđenosti, mešavina jeze i
vatre, kao stanje čoveka u groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim
visinskim predelima; a što mu je u stvari nedostajalo, bilo je baš neko
osećajno sredstvo koje bi povezalo te ekstremne delove. ” Svi su već znali za
Kastorpovu zaljubljenost i posmatrali su ga ironično, dok je on zanijet i
smiješeći se strasno, sa onom vrelinom u obrazima gledao ukočeno u izvjesnom
pravcu… i njegova ljubav prema ovoj neobičnoj ženi ostala je nijema sve do
jedne pokladne noći kad je konačno skupio hrabrosti da joj priđe preko cijele
sobe, i baš kao nekad Psibislavu, zatraži olovku. To veče izjavljuje joj ljubav
na francuskom, ali biva pristojno odbijen. Madam Sosa vec idući dan odlazi u
Dagestan.

Dok
se Joahimu žuri u ravnicu i u vojsku, jer “ozbiljnost postoji samo dole, u
životu”, Hans i ne razmišlja o odlasku, pjevajući “Bregovi su staništa
slobode!” on uživa u svojoj bolesti bez posljedica pomiješanoj sa osjećajem
bezgranične slobode. Kad je Joahim odlučio da ode, Hans se prvi puta uplašio.
“Je li moguće da će me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri
ludo i strašno da osećam kako mi se lice ledi i srce nepravilno kuca, jer ako
ja ovde gore ostanem sam, onda je sa mnom zauvek svršeno, jer ja sam nikad,
nikad više, neću naći put u ravnicu…” Hans se zavarava i samo odgađa trenutak
odlaska. Berens ga je pregledao (kad je otpuštao Joahima) i saopštio mu da je
potpuno zdrav (većina ljudi bi se ovoj dijagnozi obradovala i jedva je
dočekala, ali Kastorp nije želio da u nju vjeruje, odlučio je da ostane sve dok
ga Berens ne otpusti izliječenog, “a ne ovako kao danas”).


Poslije
dvogogodišnjeg boravka u planini, Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne
sredine sa posebnim shvatanjima i “Oni u ravnici mogli su samo da slegnu
ramenima i da konačno dignu ruke od njega, a za njega je to značilo potpunu
slobodu od koje je njegovo srce malo -pomalo prestalo da strepi. ”

Iz
potpune otupjelosti koja je već prelazila u razdražljivost, Hansa je izvukla
želja da nauči da skija. Kad je Settembriniju saopštio svoju ideju, on je bio
oduševljen, jer to je bio prvi pomak njegove duše u ustajaloj atmorsferi
Berghofa: ”Kakva divna ideja! Dve godine provesti ovde i biti sposoban za takvu
ideju. Ah, ne, vaše srce je zdravo, nema razloga da čovek očajava radi vas.
Bravo, bravo!” Kastorp je naučio da skija zbog toga što se u duši stidio što
visoku planinu i sniježnu mećavu posmatra iz svog ugodnog zaklona, sa svog
balkona. “Skijanje mu je pružalo željenu usamljenost, najdublju usamljenost
koja ga je stavljala u situacije čoveku potpuno strane i opasne. ” U ogromnoj planini,
okružen mrtvom tišinom gdje stalno pada snijeg, Kastorp “dete civilizacije”,
osjećao se potpuno nesigurno, ali njegova čula i duh davno su se bila navikla
na takva osjećanja, gore u Berghofu. On je sa nekom vrstom zadovoljenja osjećao
svoju krilatu nezavisnost, svoju slobodu skitanja. Za ono što se dešavalo u
duši Hansa Kastorpa postojala je samo jedna riječ: izazivanje. Jednom prilikom
našao se usred sniježne oluje i u groznici proživljava viziju raja, savršenog
ostrva, gdje su svi lijepi, zdravi, pametni i srećni; i krvavog rituala
žrtvovanja. Ovde Mann simbolično naglasava da su u životu neophodni i sreća i
patnja, da su neraskidivo povezani i da ne postoje odvojeno jedno od drugog.

Još
prve večeri, Setembrini predlaže Kastorpu da spakuje kofere i napusti Berghof,
jer on nije bolestan i tu ne pripada. On ga nije poslušao. Kasnije će mu reći:
”Preklinjem vas, držite do sebe! Budite ponosni i nemojte da se utopite u ono
što vam je tuđe! Klonite se ove baruštine, ovog Kirkinog ostrva, vi niste
dovoljno Odisej da biste na njemu mogli nekažnjeno da boravite. Ići ćete najzad
na sve četiri, vi se već naginjete na prednje udove, uskoro cete početi da
grokćete - čuvajte se!”

Još
jednom ga je Settembrini učio: “Bogovi i smrtnici sišli su ponekad u carstvo
senki i uspeli da se vrate. Ali podzemni bogovi znaju da onaj ko okusi plodove
njihova carstva ostaje zauvek njihov. ”

Poslije
sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna emocionalna otupjelost i otuđenost od
porodice, njegova sentimentalna osjećanja bila su svedena na nulu.

“Hans
Kastorp je gledao oko sebe… video je samo jezive i podmukle stvari, i znao je
šta vidi: život van vremena, bezbrižan i beznadezan, život aktivne
raskalašenosti u stagnaciji, mrtav život. ”
I
taj je život ostao takav sve do početka prvog svjetskog rata, kad se Kastorp
naglo budi, i kao u magnovenju shvata da ne smije više ni minuta ostati u
sanatorijumu, pakuje svoje stvari i odlazi da se bori. Prošao je različita iskustva
i od mlade i neformirane ličnosti pronašao svoj put. Tragično je što je njegov
“poziv” dimom ispunjeno ratište i krvava borba. Na kraju, sam pisac kaze da je
ova priča, ova istorija ispričana zbog nje same, ne zbog Hansa Kastorpa,
bezazlenog siročeta života, jer on je bio jednostavan, samo je morao proći kroz
duboko iskustvo bolesti i smrti, da bi dostigao zdravlje i pamet.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:39 pm

Teme:


1) Smrt
i bolest
– Mann je u “Čarobnom brijegu” pokazao da je evropska kultura
samo naizgled zdrava. Sanatorijum je primjer predratne Evrope koji uživa u
bolesti bez posljedica, pomiješanoj sa neograničenim osjećajem slobode. Hansova
fascinacija smrću i bolešću dolazi i prije nego što je postavljena njegova
dijagnoza, koju smatra više oslobađajućom nego mučnom. U viziji sniježne oluje,
Mann ističe dvije pouke. Prvo ističe neophodnu vezu između zdravog i srećnog
zivota, prikazanog vizijom raja, i smrti i bolesti koje ga često potajno čine
mogućim, prikazano ritualom žrtvovanja u hramu. Druga pouka dolazi kroz sniježnu
oluju u kojoj Hans shvata da čovjek ne smije dopustiti da smrt prevlada
njegovim mislima. Mann je smatrao da je ova preokupacija smrću, na jednoj, i
zaslijepljenost koja dolazi usred nje, na drugoj strani, korijeni bolesti
predratne Evrope. Mann koristi bolest kao način da povisi Hansovo iskustvo koje
nije bilo moguće ni na jedan drugi način - bolest je sredstvo uvođenja.






2) Settembrini
i Naphta
– Mann koristi ove likove da suprostavi ideologije optimističnog
humanizma i pesimističnog apsolutizma na neočekivan nacin. Kroz svoje uvijene
argumente na kraju dođu do zaključaka potpuno drugačijih od onih koji bi se očekivali.
Ali, Mann ih jasno karakteriše kao suštinski povezane, kao dvije strane istog
novčića. Nijedan ne može da postoji bez onog drugog, zato Settembrini prati
Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan, a njihovi argumenti su tako
povezani, da često, dok suprostavljaju mišljenja, pobijaju sami sebe. Sudbina
svakog lika je takođe pažljivo napisana, i predstavlja komentar na pogled na život
ovih likova. Naphtino samoubistvo za vrijeme duela naglašava destruktivnu
prirodu apsolutističkog pogleda. Settembrinijevo optimistično shvatanje
jednostavno dovodi do razočaranja.






3) Vrijeme
– Vrlo rano Hans je otkrio poremećaj vremena u Davosu, gdje godišnja doba prolaze
kao sedmice i njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. I Naphta i
Settembrini često raspravljaju o vremenu. Usporavanje i rasipanje vremena
povezano je sa truljenjem i bolesnom prirodom Davosa, ali do gubitka osjećaja
za vrijeme dolazi i zbog prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uživaju.
Pacijenti gube osjećaj za vrijeme djelimično zbog strogo regulisane dnevne
rutine, zbog koje se jedan dan ne može razlikovati od drugog. Mann koristi
tehniku lajtmotiva da poveže događaje iz prošlosti sa budućnošću, i obrnuto,
tako da su romaneskne ideje prisutne u svakom trenutku.






4) Sloboda
– Sloboda je bila najviši romatičarski ideal Evrope 19. vijeka, ali Mann
pokazuje da takva apsolutna sloboda vodi samo do bolesti, haosa i smrti. Efekti
slobode su sagledani sa mnogo gledišta. Hans svoju dijagnozu vidi kao
oslobođenje. Vrijeme se raspada pred oslobođenjem od svakodnevnih briga. Znak
apsolutne slobode koji Naphta propagira vodi do samouništenja, a
Settembrinijeva humanistička sloboda samo do razočarenja. Mann opisuje kako
dekadentna kultura u romantičarskom idealu apsolutne slobode vodi samo do
bolesti i krajnje destrukcije u prvom svjetskom ratu.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:40 pm

Stil:


1) Realizam
– Mann pažljivo opisuje svaki detalj sobe, ličnosti ili razgovora da bi
predstavio uvjerljivu realističnu atmosferu. Velika detaljnost s kojom opisuje
ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog portreta
jednog trenutka. Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi bili efektni, Mann
je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena. Međutim, njegovi opisi
nisu izvještaji već čine komentare efektivnijim. Mann je hroničar kulture, ne
istorije. Zapravo, atmosfera i ton romana nalik su snovima i nadrealizmu
(bizarne debate Settembrinija i Naphte, čudan tok vremena, seanse prizivanja
duhova) i često uključuju prizvuk mitologije. Sam Mann je za “Čarobni brijeg”
rekao: “On nadilazi realizam i značenja simbolizma i čini realizam sredstvom
intelektualnih i ideoloskih elemenata.”






2) Modernizam
– Mann je poznat kao jedan od najvećih modernista i ovaj roman je prvi primjer
ovog žanra. Nejednaki tok vremena je uobičajena tehnika. Počinje priču opisujući
sate, a zatim se narativni periodi povećavaju na dane, sedmice, mjesece i na
kraju, godine. Detalji često nose simbolično značenje, bilo da su u pitanju
mitološki, religiozni, književni ili psihoanalitički. Frojdovske ideje prožimaju
veliki dio priče, naročito u dijelovima koji se tiču doktora Krokovskog ili
romantike, ali ideje su predstavljene kao fenomen tog perioda, a ne kao istinito
stanje, kao što su to činili mnogi modernisti.






3) Dualizam
– Mann često koristi dualističku tehniku prikazivanja. Settembriniejev
optimistični humanizam protiv Naphtine pesimistične apsolutističke ideologije.
Hansov uzdržani i uvaženi burzujski sjeverno-njemački stav protiv Klavdijinog
slavenskog nedostatka uzdržanosti u njenim osjećanjima i postupcima, njene
volje da se izgubi, preda i da živi život radi života samog. Zatim veza
prijatne i srećne vizije tropskog ostrva i krvavog rituala žrtvovanja. Mann
kritikuje pretjerivanje i u jednom i u drugom smislu dok pokazuje neophodnost i
jednog i drugog u svijetu, dakle i sreće, ali i patnje. Nije saglasan sa
nezdravim zanimanjem za smrt, ali naglašava njenu neophodnu vezu sa srećnim i
zdravim životom. Međutim, ovo ne treba shvatiti kao piščevu preporuku da čovjek
izbjegava ekstreme i da se drži sredine. Umjesto toga čovjek bi trebao da
pronađe način života koji prihvata oba ekstrema, naglašavajući njihovu vezu,
ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno. Naftina i Settembrinijeva mišljenja
protivriječe jedna drugom, ali su sklopljena na takav način da postaju suštinski
povezana. Mann je jednom rekao:” Samo je iscrpljujuće istinski interesantno. ”






4) Karakterizacija
– Svaki od Mannovih likova je stvarna osoba kao i simbol istaknutog viđenja
života za vrijeme predratnog perioda. Mann je mnoge svoje likove zasnovao na
stvarnim ljudima, ali njihove portete je stvarao kao simbole kojima je
istrazivao kulturalne probleme koje rjesava u romanu. Mann je nazvao svoje
likove “nicim drugim do predstavnicima svijeta, principa, i domena duha”. Dio
genijalnosti Mannove umjetnosti je njegova sposobnost da svoje likove
intelektualizuje a da im pri tom ne oduzme covjecnost, koju imaju kao
individue. Na neki nacin oni su karikature, ali pored toga uvjerljive i
prijatne, to su trodimenzionalne karikature. Mann se nadao da njegov likovi
nisu “ puke sjene licnosti i hodajuce parabole”. Joahim predstavlja ukocenog,
duznosti posvecenog, Nijemca, a Klavdija
je slobodoumna, ali plaha Ruskinja. Settembrini je senzualni i liberalni
humanista, Naphta ima stroge religiozne stavove, dok Peperkorn predstavlja
vitalni zivot bez komplikacija. Ono sto svaki od ovih likova cini uvjerljivim
jeste povezanost koja je ostvarena u njihovim međusobnim odnosima. Ove odnose
Mann je napisao sa istom paznjom, kao i vece intelektualne i simbolicke teme.
Veza Naphte i Settembrinija je vrlo pazljivo postavljena. Mann je opisao svaku
nijansu razgovora Hansa i Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi.
Oboje ih je opisao kao ljudska bica, ali i kao utjelovljenje ideja.






5) Razvojni roman – Roman je napisan kao
kulturna hronika u formi razvojnog romana sa modernističkim zapletom. U
razvojnom romanu, mladi neformirani lik je podložan različitim uticajima, stiče
iskustvo, pritom odbacuje neprihvatljive mogućnosti i na kraju pronalazi svoj
poziv i odgovarajući odnos prema životu. Hans je očito iskusio sve ovo, ali
budući da on predstavlja dušu predratne Evrope, sav roman predstavlja razvoj
evropske duše u ovom periodu. Mannova kulturna kritika dolazi na kraju ovog
razvojnog procesa, nakon sto je Hans iskusio različite kulturne i
inetelektualne uticaje, i kao posljedicu ovog “obrazovanja”, pronašao svoj
“pravi poziv” - svoju neizbježnu sudbinu - na ratištu u prvom svjetskom ratu.
Mann je “Čarobni brijeg” odredio kao roman “uvođenja” zajedno sa tradicionalnim
“mitovima traženja”. Mann opisuje Hansa kao tipičnog radoznalog čovjeka, i to
radoznalog u pravom smislu te riječi, koji dobrovoljno, ali i previše dobrovoljno
prihvata bolest i smrt, jer je prvi susret s njima obećavao neobično
prosvjetljenje i avanturističko napredovanje, povezano, naravno, sa većim
rizicima.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime1/7/2009, 9:41 pm

Vrijeme Čarobnog
brijega:



Vrijeme
– Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremećaj vremena u Davosu, gdje godišnja
doba prolaze kao sedmice i njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto.
U početku mu je bilo strašno teško da prihvati takvo “rasipanje vremena”.
Joahimu, njegovom rođaku, ljekari su bili odredili pola godine boravka u
sanatorijumu. Čuvsi to, Kastorp je žestoko odreagovao:


“Pola
godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si već pola godine ovdje! Ta nema se toliko
vremena…”


“Da,
vremena”, reče Joahim i klimnu glavom više puta pravo, preda se, ne obraćajući
pažnju na dobronamjerno negodovanje svog rođaka. “Ovdje se naprosto igraju
ljudskim vremenom, prosto da ne vjeruješ. Tri tjedna su za njih kao jedan dan.
Vidjet ćeš već. Sve ćeš to vec naučiti”, reče i dodade: ”Čovjeku se ovdje
izmijene pojmovi. ”


I
zaista, vrijeme je čudna zagonetka i teško je razjasniti ga.



“Ali
vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”, primijetio je Hans Kastorp.
“Brzo i lagano, kako se uzme”, odgovori Joahim. “Ono uopšte ne prolazi, da ti
pravo kažem, nije to nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav život. ”



Još
prvi dan Katorpu se činilo da već duže vrijeme boravi u Davosu, činilo mu se da
je tu postao stariji i pametniji. Razmišljanja o vremenu potpuno zaokupljaju
Kastorpa:” Dakle, šta je vrijeme? Mi prostor opažamo svojim organima, svojim čulom
vida i čulom pipanja. Lijepo. Ali kojim čulom opažamo vrijeme? (…) Mi kažemo: Vrijeme
prolazi. Lijepo, pa neka prolazi. Ali, da bismo ga ga mjerili… Da bi moglo da
se mjeri, moralo bi da prolazi ravnomjerno, a gdje piše da je tako? Za našu
svijest nije tako, mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako, i naše mjere
samo su konvencija…”


U
Berghofu vrijeme se potpuno usporava, potpuno staje; kako kaže pisac “talasi
vremena valjaju se uvijek u jednoličnom ritmu”. I dok godina dana znači toliko
mnogo u životima ljudi u ravnici, jer donosi tako mnogo promjena, u Berghofu to
je samo nešto duža jedinica vremena, jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo,
poput vode u nekoj ustajaloj bari. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi
(ili ne prolazi uopšte), dijelom što nikom nije ni stalo, što niko ne haje da
li su prošle sedmice ili mjeseci. Jedino za vrijeme mjerenja temperature, četiri
puta na dan, može se zaista uočiti šta je jedan minut, ili šta je čitavih sedam
minuta, koliko traje mjerenje. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo i
imalo žilavu vrijednost; tih sedam minuta se pretvaralo u pravu malu vječnost.


U
sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje i zveket časa nije ostajao neiskorišten,
tu su se često pridruživale i lične i neredovne svetkovine, tako da su svi
rođendani, generalni pregledi, divlji i pravi odlasci bili proslavljani čašćenjem
u restoranu. Međutim, godišnjica dolaska nije obilježavana ničim drugim sem ćutanjem.
Preko nje se prelazilo, zaboravljalo se da joj se ukaže pažnja, i svako je
mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju. Na raspored vremena svakako se
mnogo polagalo; pazilo se na kalendar, na redoslijed dana i njihovo prividno
vraćanje. Ali mjerenje i brojanje onog vremena, koje je za svakog pojedinačno
bilo vezano za ovaj prostor gore, mjerenje dakle, ličnog i individualnog
vremena - to je bila stvar onih kratkoročnih pacijenata i početnika. Stari
bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme što se ne mjeri, sto nezapaženo
protiče, voljeli su dan koji ostaje uvijek isti, i svaki je od njih finim
instinktom pretpostavljao da i drugi želi ono što i on sam. Smatralo se da je
savršeno neumjesno i brutalno reći nekome da se dotičnog dana navršavaju tri
godine otkako je došao – to se nije dešavalo.


Poslije
6 godina provedenih u sanatorijumu, Hans više nije mogao da odgovori ni na
jedno pitanje koje se ticalo vremena. Koliko je Joahim živio ovdje gore s njim
do svog divljeg odlaska? Koliko je vremena u svemu živio s njim? Kad se, prema
kalendaru desio taj prvi prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan?
Kad se vratio? Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije
vratio, a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je
gospođa Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena proživio Hans Kastorp
ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga, slična pitanja, Hans
nije mogao da da odgovor. Međutim, da je zaista htio, mogao je Kastorp uz malo
truda sve da izračuna i tako ukloni neprijatnu neizvjesnost. Ali, što se njega
samog tiče, njemu to možda i nije bilo naročito ugodno, ali on nije ni pokušavao
da učini neki napor da se oslobodi te nejasnoće i rasplinutosti i da bude načisto
s tim koliko je već vremena ovdje proveo; a ono što ga je u tom sprečavalo bio
je nemir njegove savjesti, premda je očevidno najgora nesavjesnost - ne
obazirati se na vrijeme. I Naphta i Settembrini često raspravljaju o vremenu.
Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem i bolesnom prirodom
Davosa, ali do gubitka osjećaja za vrijeme dolazi i zbog prijatne atmosfere u
kojoj pacijenti uživaju. Pacijenti gube osjećaj za vrijeme djelimično zbog
strogo regulisane dnevne rutine, zbog koje se jedan dan ne može razlikovati od
drugog - pet obroka dnevno, dva sata obaveznog odmaranja, stalno mjerenje
temperature… svaki dan isti je kao i prethodni.


Poruka koju nosi Čarobni
brijeg je: Kad ne bi bilo vremena, ne bi bilo ni napretka čovječanstva i svijet
bi bio samo smrdljiva i ustajala bara.



“Vrijeme
je božji dar dat čovjeku da ga koristi u svrhe čovječanstva i napretka.”
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime2/4/2011, 9:16 pm

Biografija Thomasa Manna - Carobni brijeg

Thomas Mann je
rodjen 6. jula 1875. godine u Libeku. Otac mu je bio bogat I uticajan
vlasnik jedne velike trgovine zitom I senator hanzeatskog grada Libeka.
Manova majka, Bruhn da Silva poticala je iz njemacko-brazilske porodice i
za razliku od oca, snaznog “covjeka od akcije”, bila je umjetnicki
nastrojena zbog svog mijesanog porijekla I toplog juznjackog duha.
Mannov otac je umro 1891. godine I njegova trgovacka firma je propala.
Porodica se preselila u Minhen.Pohadjao je gimnaziju u Libeku I neko
vrijeme je proveo na Univeriztetu u Minhenu. Kratko je radio (1894-1895)
u banci a zatim u Njemackom osiguravajucem drustvu protiv pozara.
Putovao je po Evropi I za vrijeme jednog putovanja posjetio starijeg
brata, Heinricha u Italiji gdje je pisao kratke price I svoju prvu
novelu. Njegova spisateljska karijera pocinje u magazinu
“Simplicissimus”, a prva knjiga, “Mali gospodin Friedmann” bila je
objavljena 1898. godine. Kad je procitao jednu pricu, izdavac je htio da
vidi sve sto je Mann napisao. Njegov prvi roman “Budenbrokovi” postao
je senzacija I izvan granica Njemacke I veoma ga obogatio vec u 25.
godini. U ovo vrijeme Mann se interesovao za pisanje filozofa Artura
Sopenhauera I Fridriha Nichea, kao I za muziku Riharda Wagnera, od kojeg
je usvojio tehniku lajtmotiva. Ozenio se 1905. godine Katjom
Pringshajm, uprkos svojoj homoseksualnoj sklonosti. Imali su sestero
djece. Zivio je burzujski zivot priznatog pisca-predavao je, primao
nagrade I objavljivao kratke price. Uvijek je bio umjetnik teske
savjesti zbog ljubavi prema burzujskom zivotu. Pocetak Prvog svjetskog
rata natjerao je Manna da ponovo procijeni svoja uvjerenja o Evropi. On
je podrzavao Kajzerovu politiku I napadao liberalizam. Ovaj 10-godisnji
period preispitivanja kulminirao je romanom “Carobni brijeg”, romanom o
idejama I izgubljenom humanizmu, o borbi liberalnih I konzervativnih
vrijednosti, prosvijetljenog, civilizovanog svijeta I neracionalnih
uvjerenja. U periodu izmedju dva svjetska rata osvojio je Nobelovu
nagradu I zapoceo kampanju protiv fasizma, sve dok ga Nacisti nisu
protjerali iz Njemacke. Kratko je putovao po Evropi prije nego sto je
dosao u Sjedinjene Americke Drzave 1940. prvo kao professor na
Univerzitet Prinston, sve dok se nije smjestio u Kaliforniju sa jos
nekoliko njemackih protjeranih umjetnika. U ovom periodu radio je na dva
romana, od kojih jedan prepricava biblijsku pricu o Josefu, a drugi je
legenda o Faustu. U Americi, Mann je bio razocaran progonom
komunistickih simpatizera I mnogo godina kasnije vratio se u Evropu I
smjestio u Cirihu. Kad je primio vijest o samoubistvu svog najstarijeg
sina poslao je telegram saucesca, jer nije htio da unisti svoju
reputaciju, prisustvujuci sahrani. Mann je ocigledno napravio svoj izbor
u borbi izmedju duha I zivota. Poslije objavljivanja “Budenbrokovih”
koncentrisao se na kratke romane I novele. Godine 1902. objavio je
novelu Tonio Kröger, spiritualnu autobiografiju koja istrazuje umjetnost
I disciplinu. Poslije “Carobnog brijega”, njegovo veliko djelo bila je
trilogija “Josef I njegova braca” (1933-42), smjestena u biblijskom
svijetu. To je prica o sukobu licne slobode I politicke tiranije. Prvi
dio prica ranu Jakobovu istoriju I uvodi Josefa, koji je glavni lik. On
je prodan Egiptu, gdje odbija Potifarina udvaranja. Josef se razvija u
mudrog covjeka I postaje spasilac svog naroda.
Mann se divio ruskoj
knjizevnosti I napisao nekoliko eseja o Tolstoju I njegovom “besmrtnom
realizmu”. Narocito je volio “Anu Karenjinu”. Kasnije je medjutim
promijenio misljenje o Tolstoju, smatrajuci ga manje otmjenim od Getea. U
eseju “Dostojevski-sa mjerom” (1945) raspravlja o piscevoj navodnoj
ispovijesti Turgenjevu da je povrijedio maloljetnu djevojcicu. Rene
Wellek je Mannova nagadjanja ocijenio potpuno neosnovanim. Mannovo
posljednje veliko djelo je “Doktor Faustus” (1947), prica o kompozitoru
Adrianu Lewerkühnu I progresivnom unistenju njemacke kulture u dva
svjetska rata.
Thomas Mann je umro 12. avgusta 1955. Njegov roman “Ispovijest Felixa Krulla” ostao je nedovrsen.
Na
djelo Thomasa Manna uticali su Gete, Nice, Vagner, Sopenhauer, Frojd I
Jung, a sam Mann je uticao na Kafku. Teme njegovih romana su
intelektualna I politicka zbivanja predratne I poslijeratne Njemacke I
suprotnosti duha-umjetnickog, dekadentnog I zivota-obicnog osjecaja
srece.
Stil Thomasa Manna karakterise chesta upotreba ironije, sto
stvara hladnu distancu izmedju price I citalaca. Takodje cesto koristi
lajtmotiv; to je povratan motiv ili fraza koja nosi simbolicno znacenje.


Carobni Brijeg, o djelu

Knjiga je inspirisana
Mannovim tronedeljnim putovanjem u Svajcarsku u posjet svojoj bolesnoj
zeni u sanatorijum, 1912. godine. Prvi dio knjige tacno biljezi Mannove
utiske samog mjesta I njegove kulture. Kao I Hansu Kastorpu, glavnom
liku, I Thomasu Mannu je bilo dijagnosticirano vlazno mjesto u plucima,
pred kraj njegove posjete, ali, srecom, on nije ostao. Mann je odlucio
da opise opasnost pred mjesavinom slobode I bolesti koja mlade ljude
izoluje I odvraca od stvarnog I aktivnog zivota. Originalno, “Carobni
brijeg” bio je zamisljen kao novela velicine “Smrt u Veneciji”.
Medjutim, Mann je uskoro shvatio da prica sama uzima svoj tok. Pocetak
Prvog svjetskog rata primorao je Manna da obustavi rad na romanu I
ponovo procijeni svoje glediste o evropskoj kulturi. Poslije rata
pregledao je sav materijal, osmisljajuci ga ovaj put kao kritiku na
nezdrave I destruktivne sile koje kovitlaju Evropom I koje su u nekoliko
godina dovele do rata- na sile koje je smatrao iskljucivo odgovornim za
krvavu katastrofu. Bilo mu je potrebno 12 godina da zavrsi ono sto je
vidio kao “ozbiljnu salu”. Knjiga je odmah primila priznanje kod
izdavaca u Njemackoj I brzo postala popularna u Evropi I Americi. Mann
je smatrao da “Carobni brijeg” treba da se cita dva puta da bi se
potpuno uzivalo. Dobio je Nobelovu nagradu, 5 godina kasnije, 1929.

Fabula

Hans
Kastorp, 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga dolazi po
preporuci svog ljekara I ujedno u tronedjeljnu posjetu svom rodjaku
Joahimu Cimsenu, u sanatorijum u Davosu, u Svajcarkoj. Pred kraj svog
boravka ljekari mu dijagnosticiraju vlazno mjesto u plucima I on ostaje u
sanatorijumu na neodredjeno vrijeme. Tu upoznaje nacin zivota I
obicaje, stice prva poznanstva, od kojih je najvaznije ono sa
italijanskim knjizevnikom humanistom, Lodovikom Setembrinijem. Kastorp
se zaljubljuje u Ruskinju, Kalvdiju Sosa, I jedne pokladne noci
izjavljuje joj ljubav. Madam Sosa odbija njegovo udvaranje I odlazi u
Dagestan. Setembrini ga upoznaje sa jezuitom, Leom Naftom, koji pokusava
da utice na Kastorpa svojim pesimistickim I konzervativnim stavovima.
Joahim odlazi u ravnicu, ali se ubrzo vraca, jos bolesniji I ubrzo
umire. Sukob Nafte I Setebrinija za Kastorpovu dusu se zavrsava dvobojem
u kojem Setembrini ispaljuje hitac u vis, a Nafta puca sebi u glavu.
Madam Sosa se u sanatorijum vraca u pratnji Menera Peperkorna, vitalnog
Holandjanina sa Jave. Mener je izuzetna I dominantna licnost, ali pod
pritiskom bolesti izvrsava samoubistvo. U Evropi se rasplamsava Prvi
svjestski rat I Kastorp poslije 7 godina provedenih u Davosu odlazi u
ravnicu da se bori. Mann porucuje citaocu da su Kastorpovu izgledi da
prezivi prilicno rdjavi, ali da to pitanje ipak treba da ostane
otvoreno.

Likovi

1) Hans Kastorp
Hans Kastorp
je 23-godisnji inzenjer parobrodarstva iz Hamburga. Po preporuci svog
ljekara, poslije zavrsnih ispita, dolazi na tronedjeljni odmor u
sanatorijum Berghof, u Davosu, Svajcarska. U ovom santorijumu smjesten
je I njegov rodjak Joahim Cimsen I Kastorpov dolazak je ujedno I posjeta
bolesnom rodjaku.
“Hans Kastorp je sacuvao samo blede uspomene na
svoj pravi roditeljski dom; oca I majku jedva da je I znao. Oni su umrli
u kratkom razmaku izmedju njegove pete I sedme godine, prvo majka,
sasvim iznenada I u ocekivanju porodjaja”. Hans Herman Kastorp, otac
malog Hansa “je vrlo nezno voleo svoju zenu, a ni sam nije bio od
najjacih i nije mogao s tim da se pomiri. ” Dobio je zapaljenje pluca I
poslije samo pet dana umro. O Hansu se brinuo djed, Hans Lorenc Kastorp I
“taj razmak vremena, samo godinu I po dana, provelo je siroce, Hans
Kastorp u kuci svoga dede, u jednoj kuci na Esplanadi”. Medjutim, I djed
je ubrzo umro od zapaljenja pluca I brigu o Hansu preuzeo je njegov
ujak, konzul Tinapel. Bas zbog ranog gubitka rodjitelja Hans je u svom
nemirnom srcu osjecao potrebu za ocinskim autoritetom.
Mann za svog
protagonistu kaze: “Hans Kastorp nije bio ni genije ni glupak…I tako je
ipak nekako bio osrednji, iako u jednom neobicno casnom smislu. ”
Sto
se tice njegove karijere u skoli, morao je cak da ponovi poneki razred.
Ali, njegovo porijeklo, ugladjenost I dar za matematiku, iako lisen
svake strasti pomogli su mu da napreduje. Za studije se odlucio iz
prostog razloga, sto je htio sebi da da vise vremena da razmisli sta bi
volio da bude. Nije volio rad, iako ga je sa dubokom religioznoscu
postovao I otvoreno je priznavao da vise voli slobodno vrijeme, nicim
optereceno; rad mu jednostavmo nije prijao. Izabrao je poziv “koji bi mu
dopustao da nesto znaci I pred sobom I pred ljudima. ” Svoj poziv
Kastorp “je visoko cenio I nalazio da je doduse vraski komplikovan I
naporan, ali zato izvanredan, vazan i velicanstven poziv”
Hans
Kastorp je imao plave oci, ridje brkove I ridjoplave obrve; bio je
“koljenovic” i njegovi sugradjani su ga posmatrali ispitivacki, pitajuci
se kakvu li ce javnu ulogu igrati. Kad je tek dosao u sanatorijum
neprestano je naglasavao razliku: VI ovdje, MI dole; kao da se
podsvjesno boji ostajanja. Iz istog razloga nije kupio krznenu vrecu
nego cebad, jer vreca bi vec znacila ostajanje.
Kastorp u prvim
danima nije napravio nikakva poznanstva. Po svojoj prirodi bio je
povucen, a povrh toga osjecao se kao gost I “nezainteresovani
posmatrac”. Kasnije je upoznao ljude koji su sjedili za njegovim stolom,
a od svih ljudi, na njega je najveci utisak ostavio italijanski
knjizevnik, Lodoviko Settembrini. Radovao se sto ga ovaj covjek poucava,
opominje, I pokusava da utice na njega.
Kastrop je human covjek, sa
Joahimom posjecuje teske bolesnike I moribunde. Njegova zelja da
pomogne poticala je iz vise motiva; interes za medicinu I protest protiv
egoizma koji je tu vladao bili su samo neki od njih. Najvaznija je bila
njegova potreba da zivot I smrt shvati ozbiljno I da im oda postu. On
je osudjivao ljude koji su pod izgovorom kakvog lakog oboljenja dolazili
u sanatorijum samo da uzivaju, zaboravljajuci da je I on dosao iz istog
razloga I da je I on jedan od “takvih”. Dok pomaze drugima Kastorp “je
osecao kako mu se srce siri od srece, kako ga obuzima radost koja je
pocivala na osecanju da je ovo sto cini korisno”.
Ubrzo njegovu
paznju privlaci ljupka zena bademastih ociju (koje ga podsjecaju na oci
njegovog poznanika iz skole, Psibislava Hipea, koji mu jednom ljubazno
posudio olovku I koji je malog Hansa privlacio na neobican nacin), I
macijeg hoda, koja u trpezariju ulazi uz zestoki tresak vrata, sto
Kastorpa strasno ljuti. To je Ruskinja, Klavdija Sosa, navodno udata
zena.
“Izvestan nedostatak samostalnosti stvorio je kod njega
potrebu da cuje kako s trece strane potvrdjuju da je madam Sosa divna
zena, a sem toga, ovaj mladic je zeleo da ga neko spolja ohrabri, da bi
se predao osecanjima kojima se se neprijatno opirali njegov razum I
njegova svest. ” Iako je Hans ocaran Klavdijom, ne preduzima nista da je
upozna. Medjutim, dovoljno je bilo samo da pomisli na nju, pa da vec
ima osjecanje koje se slaze sa lupanjem srca.
“U svakom casu svog
razdrobljenog dana mislio je na nju, na njena usta, njene jagodice,
njene oci, ciji su mu se boja, oblik I polozaj urezali u dusu, na njena
opustena ledja, na drzanje njene glave, na vratni prsljen na prorezu
njene bluze za potiljkom, na njene ruke preobrazene pod najtananijim
tilom…s tim slikama bio je povezan strah, silno uzbudjenje, nada koja se
gubila u necem neodredjenom, bezgranicnom I potpuno pustolovnom, radost
I strah bez imena, ali od koga se srce mladicevo ponekad tako naglo
stezalo”. Dakle, sustinu njegove ljubavi nije sacinjavala njezno
sentimentalna sjeta.
“To je pre bila dosta smela I neodredjena
varijanta te zaludjenosti, mesavina jeze I vatre, kao stanje coveka u
groznici ili kao kakav oktobarski dan u ovim visinskim predelima; a sto
mu je u stvari nedostajalo, bilo je bas neko osecajno sredstvo koje bi
povezalo te ekstremne delove. ” Svi su vec znali za Kastorpovu
zaljubljenost I posmatrali su ga ironicno, dok je on zanijet I smijeseci
se strasno, sa onom vrelinom u obrazima gledao ukoceno u izvjesnom
pravcu… I njegova ljubav prema ovoj neobicnoj zeni ostala je nijema sve
do jedne pokladne noci kad je konacno skupio hrabrosti da joj pridje
preko cijele sobe, I bas kao nekad Psibislavu, zatrazi olovku. To vece
izjavljuje joj ljubav na francuskom, ali biva pristojno odbijen. Madam
Sosa vec iduci dan odlazi u Dagestan.
Dok se Joahimu zuri u ravnicu I
u vojsku, jer “ozbiljnost postoji samo dole, u zivotu”, Hans I ne
razmislja o odlasku, pjevajuci “Bregovi su stanista slobode !” on uziva u
svojoj bolesti bez posljedica pomijesanoj sa osjecajem bezgranicne
slobode. Kad je Joahim odlucio da ode, Hans se prvi puta uplasio. “Je li
moguce da ce me on ovde gore ostaviti samog? To bi bilo u tolikoj meri
ludo I strashno da osecam kako mi se lice ledi I srce nepravilno kuca,
jer ako ja ovde gore ostanem sam, onda je sa mnom zauvek svrseno, jer ja
sam nikad, nikad vise, necu naci put u ravnicu…” Hans se zavarava I
samo odgadja trenutak odlaska. Berens ga je pregledao (kad je otpustao
Joahima) I saopstio mu da je potpuno zdrav (vecina ljudi bi se ovoj
dijagnozi obradovala I jedva je docekala, ali Kastorp nije zelio da u
nju vjeruje, odlucio je da ostane sve dok ga Berens ne otpusti
izlijecenog, “a ne ovako kao danas”).
Poslije dvogogodisnjeg boravka
u planini, Hans je stekao zatvorenu samouvjerenost jedne sredine sa
posebnim shvatanjima I “Oni u ravnici mogli su samo da slegnu ramenima I
da konacno dignu ruke od njega, a za njega je to znacilo potpunu
slobodu od koje je njegovo srce malo-pomalo prestalo da strepi. ”
Iz
potpune otupjelosti koja je vec prelazila u razdrazljivost, Hansa je
izvukla zelja da nauci da skija. Kad je Settembriniju saopstio svoju
ideju, on je bio odusevljen, jer to je bio prvi pomak njegove duse u
ustajaloj atmorsferi Berghofa: ”Kakv divna ideja ! Dve godine provesti
ovde I biti sposoban za takvu ideju. Ah, ne, vase srce je zdravo, nema
razloga da covek ocajava radi vas. Bravo, bravo !” Kastorp je naucio da
skija zbog toga sto se u dusi stidio sto visoku planinu I snijeznu
mecavu posmatra iz svog ugodnog zaklona, sa svog balkona. “Skijanje mu
je pruzalo zeljenu usamljenost, najdublju usamljenost koja ga je
stavljala u situacije coveku potpuno strane I opasne. ” U ogromnoj
planini, okruzen mrtvom tisinom gdje stalno pada snijeg, Kastorp “dete
civilizacije”, osjecao se potpuno nesigurno, ali njegova cula I duh
davno su se bila navikla na takva osjecanja, gore u Berghofu. On je sa
nekom vrstom zadovoljenja osjecao svoju krilatu nezavisnost, svoju
slobodu skitanja. Za ono sto se desavalo u dusi Hansa Kastorpa postojala
je samo jedna rijec: izazivanje. Jednom prilikom nasao se usred
snijezne oluje I u groznici prozivljava viziju raja, savrsenog ostrva,
gdje su svi lijepi, zdravi, pametni I srecni; I krvavog rituala
zrtvovanja. Ovde Mann simbolicno naglasava da su u zivotu neophodni I
sreca I patnja, da su neraskidivo povezani I da ne postoje odvojeno
jedno od drugog.
Jos prve veceri, Setembrini predlaze Kastorpu da
spakuje kofere I napusti Berghof, jer on nije bolestan i tu ne pripada
On ga nije poslusao. Kasnije ce mu reci: ”Preklinjem vas, drzite do
sebe! Budite ponosni I nemojte da se utopite u ono sto vam je tudje!
Klonite se ove barustine, ovog Kirkinog ostrva, vi niste dovoljno Odisej
da biste na njemu mogli nekaznjeno da boravite. Ici cete najzad na sve
cetiri, vi se vec naginjete na prednje udove, uskoro cete poceti da
grokcete-cuvajte se!”
Jos jednom ga je Settembrini ucio: “Bogovi I
smrtnici sisli su ponekad u carstvo senki I uspeli da se vrate. Ali
podzemni bogovi znaju da onaj ko okusi plodove njihova carstva ostaje
zauvek njihov. ”
Poslije sedam godina kod Kastorpa nastupa potpuna
emocionalna otupjelost I otudjenost od porodice, njegova sentimentalna
osjecanja bila su svedena na nulu.
“Hans Kastorp je gledao oko sebe…
video je samo jezive I podmukle stvari, I znao je sta vidi: zivot van
vremena, bezbrizan I beznadezan, zivot aktivne raskalasenosti u
stagnaciji, mrtav zivot. ”
I taj je zivot ostao takav sve do pocetka
Prvog svjetskog rata, kad se Kastorp naglo budi, I kao u magnovenju
shvata da ne smije vise ni minuta ostati u sanatorijumu, pakuje svoje
stvari I odlazi da se bori. Prosao je razlicita iskustva I od mlade I
neformirane licnosti pronasao svoj put. Tragicno je sto je njegov
“poziv” dimom ispunjeno ratiste I krvava borba. Na kraju, sam pisac kaze
da je ova prica, ova istorija ispricana zbog nje same, ne zbog Hansa
Kastorpa, bezazlenog siroceta zivota, jer on je bio jednostavan, samo je
morao proci kroz duboko iskustvo bolesti I smrti, da bi dostigao
zdravlje I pamet.

Carobni brijeg, teme

Smrt I
bolest – Mann je u “Carobnom brijegu” pokazao da je evropska kultura
samo naizgled zdrava. Sanatorijum je primjer predratne Evrope koji uziva
u bolesti bez posljedica, pomijesanoj sa neogranicenim osjecajem
slobode. Hansova fascinacija smrcu I bolescu dolazi I prije nego sto je
postavljena njegova dijagnoza, koju smatra vise oslobadjajucom nego
mucnom. U viziji snijezne oluje, Mann istice dvije pouke. Prvo istice
neophodnu vezu izmedju zdravog I srecnog zivota, prikazanog vizijom
raja, I smrti I bolesti koje ga cesto potajno cine mogucim, prikazano
ritualom zrtvovanja u hramu. Druga pouka dolazi kroz snijeznu oluju u
kojoj Hans shvata da covjek ne smije dopustiti da smrt prevlada njegovim
mislima. Mann je smatrao da je ova preokupacija smrcu, na jednoj, I
zaslijepljenost koja dolazi usred nje, na drugoj strani, korijeni
bolesti predratne Evrope. Mann koristi bolest kao nacin da povisi
Hansovo iskustvo koje nije bilo moguce ni na jedan drugi nacin-bolest je
sredstvo uvodjenja.
Settembrini I Naphta – Mann koristi ove likove
da suprostavi ideologije optimisticnog humanizma I pesimisticnog
apsolutizma na neocekivan nacin. Kroz svoje uvijene argumente na kraju
dodju do zakljucaka potpuno drugacijih od onih koji bi se ocekivali.
Ali, Mann ih jasno karakterise kao sustinski povezane, kao dvije strane
istog novcica. Nijedan ne moze da postoji bez onog drugog, zato
Settembrini prati Naphtu kad se ovaj preseli u privatan stan, a njihovi
argumenti su tako povezani, da cesto, dok suprostavljaju misljenja,
pobijaju sami sebe. Sudbina svakog lika je takodje pazljivo napisana, I
predstavlja komentar na pogled na zivot ovih likova. Naphtino
samoubistvo za vrijeme duela naglasava destruktivnu prirodu
apsolutistickog pogleda. Settembrinijevo optimisticno shvatanje
jednostavno dovodi do razocaranja.
Vrijeme – Vrlo rano Hans je
otkrio poremecaj vremena u Davosu, gdje godisnja doba prolaze kao
sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. I Naphta I
Settembrini cesto raspravljaju o vremenu. Usporavanje i rasipanje
vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom prirodom Davosa, ali do
gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog prijatne atmosfere u kojoj
pacijenti uzivaju. Pacijenti gube osjecaj za vrijeme djelimicno zbog
strogo regulisane dnevne rutine, zbog koje se jedan dan ne moze
razlikovati od drugog. Mann koristi tehniku lajtmotiva da poveze
dogadjaje iz proslosti sa buducnoscu, I obrnuto, tako da su romaneskne
ideje prisutne u svakom trenutku.
Sloboda – Sloboda je bila najvisi
romaticarski ideal Evrope 19. vijeka, ali Mann pokazuje da takva
apsolutna sloboda vodi samo do bolesti, haosa I smrti. Efekti slobode su
sagledani sa mnogo gledista. Hans svoju dijagnozu vidi kao
oslobodjenje. Vrijeme se raspada pred oslobodjenjem od svakodnevnih
briga. Znak apsolutne slobode koji Naphta propagira vodi do
samounistenja, a Settembrinijeva humanisticka sloboda samo do
razocarenja. Mann opisuje kako dekadentna kultura u romanticarskom
idealu apsolutne slobode vodi samo do bolesti I krajnje destrukcije u
Prvom svjetskom ratu.
Carobni brijeg, stil
Realizam – Mann
pazljivo opisuje svaki detalj sobe, licnosti ili razgovora da bi
predstavio uvjerljivu realisticnu atmosferu. Velika detaljnost s kojom
opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od jednostavnog stvaranja preciznog
portreta jednog trenutka. Da bi njegovi komentari o predratnoj Evropi
bili efektni, Mann je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret
vremena. Medjutim, njegovi opisi nisu izvjestaji vec cine komentare
efektivnijim. Mann je hronicar kulture, ne istorije. Zapravo, atmosfera I
ton romana nalik su snovima I nadrealizmu (bizarne debate Settembrinija
I Naphte, cudan tok vremena, seanse prizivanja duhova) I cesto
ukljucuju prizvuk mitologije. Sam Mann je za “Carobni brijeg” rekao: “On
nadilazi realizam I znacenja simbolizma I cini realizam sredstvom
intelektualnih I ideoloskih elemenata. ”
Modernizam – Mann je poznat
kao jedan od najvecih modernista I ovaj roman je prvi primjer ovog
zanra. Nejednaki tok vremena je uobicajena tehnika. Pocinje pricu
opisujuci sate, a zatim se narativni periodi povecavaju na dane,
sedmice, mjesece I na kraju, godine. Detalji cesto nose simbolicno
znacenje, bilo da su u pitanju mitoloski, religiozni, knjizevni ili
psihoanaliticki. Frojdovske ideje prozimaju veliki dio price, narocito u
dijelovima koji se ticu doktora Krokovskog ili romantike, ali ideje su
predstavljene kao fenomen tog perioda, a ne kao istinito stanje, kao
sto su to cinili mnogi modernisti.
Dualizam – Mann cesto koristi
dualisticku tehniku prikazivanja. Settembriniejev optimisticni humanizam
protiv Naphtine pesimisticne apsolutisticke ideologije. Hansov uzdrzani
i uvazeni burzujski sjeverno-njemacki stav protiv Klavdijinog
slavenskog nedostatka uzdrzanosti u njenim osjecanjima I postupcima,
njene volje da se izgubi, preda I da zivi zivot radi zivota samog. Zatim
veza prijatne I srecne vizije tropskog ostrva I krvavog rituala
zrtvovanja. Mann kritikuje pretjerivanje I u jednom I u drugom smislu
dok pokazuje neophodnost I jednog I drugog u svijetu, dakle I srece, ali
I patnje. Nije saglasan sa nezdravim zanimanjem za smrt, ali naglasava
njenu neophodnu vezu sa srecnim I zdravim zivotom. Medjutim, ovo ne
treba shvatiti kao piscevu preporuku da covjek izbjegava ekstreme I drzi
sredine. Umjesto toga covjek bi trebao da pronadje nacin zivota koji
prihvata oba ekstrema, naglasavajuci njihovu vezu, ali bez pretjeranog
zanimanja samo za jedno. Naftina I Settembrinijeva misljenja
protivrijece jedna drugom, ali su sklopljena na takav nacin da postaju
sustinski povezana. Mann je jednom rekao:” Samo je iscrpljujuce istinski
interesantno. ”
Karakterizacija – Svaki od Mannovih likova je
stvarna osoba kao I simbol istaknutog vidjenja zivota za vrijeme
predratnog perioda. Mann je mnoge svoje likove zasnovao na stvarnim
ljudima, ali njihove portete je stvarao kao simbole kojima je istrazivao
kulturalne probleme koje rjesava u romanu. Mann je nazvao svoje likove
“nicim drugim do predstavnicima svijeta, principa, I domena duha”. Dio
genijalnosti Mannove umjetnosti je njegova sposobnost da svoje likove
intelektualizuje a da im pri tom ne oduzme covjecnost, koju imaju kao
individue. Na neki nacin oni su karikature, ali pored toga uvjerljive I
prijatne, to su trodimenzionalne karikature. Mann se nadao da njegov
likovi nisu “ puke sjene licnosti I hodajuce parabole”. Joahim
predstavlja ukocenog, duznosti posvecenog, Nijemca, a Klavdija je
slobodoumna, ali plaha Ruskinja. Settembrini je senzualni I liberalni
humanista, Naphta ima stroge religiozne stavove, dok Peperkorn
predstavlja vitalni zivot bez komplikacija. Ono sto svaki od ovih likova
cini uvjerljivim jeste povezanost koja je ostvarena u njihovim
medjusobnim odnosima. Ove odnose Mann je napisao sa istom paznjom, kao I
vece intelektualne I simbolicke teme. Veza Naphte I Settembrinija je
vrlo pazljivo postavljena. Mann je opisao svaku nijansu razgovora Hansa I
Klavdije kad joj on izjavljuje ljubav na proslavi. Oboje ih je opisao
kao ljudska bica, ali I kao utjelovljenje ideja.
Razvojni roman –
Roman je napisan kao kulturna hronika u formi razvojnog romana sa
modernistickim zapletom. U razvojnom romanu, mladi neformirani lik je
podlozan razlicitim uticajima, stice iskustvo, pri tom odbacuje
neprihvatljive mogucnosti I na kraju pronalazi svoj poziv I odgovarajuci
odnos prema zivotu. Hans je ocito iskusio sve ovo, ali buduci da on
predstavlja dusu predratne Evrope, sav roman predstavlja razvoj evropske
duse u ovom periodu. Mannova kulturna kritika dolazi na kraju ovog
razvojnog procesa, nakon sto je Hans iskusio razlicite kulturne I
inetelektualne uticaje, I kao posljedicu ovog “obrazovanja”, pronasao
svoj “pravi poziv”-svoju neizbjeznu sudbinu-na ratistu u Prvom svjetskom
ratu. Mann je “Carobni brijeg” odredio kao roman “uvodjenja” zajedno sa
tradicionalnim “mitovima trazenja”. Mann opisuje Hansa kao tipicnog
radoznalog covjeka, I to radoznalog u pravom smislu te rijeci, koji
dobrovoljno, ali I previse dobrovoljno prihvata bolest I smrt, jer je
prvi susret s njima obecavao neobicno prosvjetljenje I avanturisticko
napredovanje, povezano, naravno, sa vecim rizicima.

Vrijeme “Carobnog brijega”


Vrijeme
–Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremecaj vremena u Davosu, gdje
godisnja doba prolaze kao sedmice I njegov 7 godina dug boravak izgleda
kao jedno ljeto. U pocetku mu je bilo strasno tesko da prihvati takvo
“rasipanje vremena”. Joahimu, njegovom rodjaku, ljekari su bili odredili
pola godine boravka u sanatorijumu. Cuvsi to, Kastorp je zestoko
odreagovao:
“Pola godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si vec pola godine ovdje! Ta nema se toliko vremena…”
“Da,
vremena”, rece Joahim I klimnu glavom vise puta pravo preda se, ne
obracajuci paznju na dobronamjerno negodovanje svog rodjaka. “Ovdje se
naprosto igraju ljudskim vremenom, prosto da ne vjerujes. Tri nedjelje
su za njih kao jedan dan. Vidjeces vec. Sve ces to vec nauciti”, rece I
dodade:”Covjeku se ovdje izmijene pojmovi. ”
I zaista, vrijeme je cudna zagonetka I tesko je razjasniti ga.
“Ali vama ovdje mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”, primijetio je Hans Kastorp.
“Brzo
I lagano, kako se uzme”, odgovori Joahim. “Ono uopste ne prolazi, da ti
pravo kazem, nije to nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav zivot. ”
Jos
prvi dan Katorpu se cinilo da vec duze vrijeme boravi u Davosu, cinilo
mu se da je tu postao stariji I pametniji. Razmisljanja o vremenu
potpuno zaokupljaju Kastorpa:” Dakle, sta je vrijeme? Mi prostor opazamo
svojim organima, svojim culom vida I culom pipanja. Lijepo. Ali kojim
culom opazamo vrijeme? (…) Mi kazemo: vrijeme prolazi. Lijepo, pa neka
prolazi. Ali, da bismo ga ga mjerili…Da bi moglo da se mjeri, moralo bi
da prolazi ravnomjerno, a gdje pise da je tako? Za nasu svijest nije
tako, mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako, I nase mjere samo su
konvencija…”
U Berghofu vrijeme se potpuno usporava, potpuno
staje; kako kaze pisac “ talasi vremena valjaju se uvijek u jednolicnom
ritmu”. I dok godina dana znaci toliko mnogo u zivotima ljudi u ravnici,
jer donosi tako mnogo promjena, u Berghofu to je samo nesto duza
jedinica vremena, jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo, poput vode u
nekoj ustajaloj bari. U sanatorijumu vrijeme tako brzo prolazi (ili ne
prolazi uopste), dijelom sto nikom nije ni stalo, sto niko ne haje da li
su prosle sedmice ili mjeseci. Jedino za vrijeme mjerenja temperature,
cetiri puta na dan, moze se zaista uociti sta je jedan minut, ili sta je
citavih sedam minuta, koliko traje mjerenje. Jer samo tih sedam minuta
je zaista trajalo I imalo zilavu vrijednost; tih sedam minuta se
pretvaralo u pravu malu vjecnost.
U sanatorijumu nijedan izgovor za
svetkovanje I zveket casa nije ostajao neiskoriscen, tu su se cesto
pridruzivale I licne I neredovne svetkovine, tako da su svi rodjendani,
generalni pregledi, divlji I pravi odlasci bili proslavljani cascenjem I
pucanjem zapusaca u restoranu. Medjutim, godisnjica dolaska nije
obiljezavana nicim drugim sem cutanjem. Preko nje se prelazilo,
zaboravljalo se da joj se ukaze paznja, I svako je mogao pretpostaviti
da ni drugi ne misle na nju. Na raspored vremena svakako se mnogo
polagalo; pazilo se na kalendar, na redoslijed dana I njihovo prividno
vracanje. Ali mjerenje I brojanje onog vremena, koje je za svakog
pojedinacno bilo vezano za ovaj prostor gore, mjerenje dakle, licnog I
individualnog vremena-to je bila stvar onih kratkorocnih pacijenata I
pocetnika. Stari bolesnici su voljeli u tom pogledu ono vrijeme sto se
ne mjeri, sto nezapazeno protice, voljeli su dan koji ostaje uvijek
isti, I svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da I drugi zeli
ono sto I on sam. Smatralo se da je savrseno neumjesno I brutalno reci
nekome da se doticnog dana navrsavaju tri godine otkako je dosao – to se
nije desavalo.
Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu, Hans
vise nije mogao da odgovori ni na jedno pitanje koje se ticalo vremena.
Koliko je Joahim zivio ovdje gore s njim do svog divljeg odlaska? Koliko
je vremena u svemu zivio s njim? Kad se, prema kalendaru desio taj prvi
prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio?
Koliko je Hans Kastorp sam proveo ovdje dok se Joahim nije vratio, a
koliko kasnije kad je ovaj zauvijek rekao zbogom vremenu? Koliko je
gospodja Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog vremena prozivio Hans
Kastorp ovdje u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga, slicna
pitanja, Hans nije mogao da da odgovor. Medjutim, da je zaista htio,
mogao je Kastorp uz malo truda sve da izracuna I tako ukloni neprijatnu
neizvjesnost. Ali, sto se njega samog tice, njemu to mozda I nije bilo
narocito ugodno, ali on nije ni pokusavao da ucini neki napor da se
oslobodi te nejasnoce I rasplinutosti I da bude nacisto s tim koliko je
vec vremena ovdje proveo; a ono sto ga je u tom sprjecavalo bio je nemir
njegove savjesti, premda je ocevidno najgora nesavjesnost-ne obazirati
se na vrijeme.
I Naphta I Settembrini cesto raspravljaju o vremenu.
Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem I bolesnom
prirodom Davosa, ali do gubitka osjecaja za vrijeme dolazi I zbog
prijatne atmosfere u kojoj pacijenti uzivaju. Pacijenti gube osjecaj za
vrijeme djelimicno zbog strogo regulisane dnevne rutine, zbog koje se
jedan dan ne moze razlikovati od drugog-pet obroka dnevno, dva sata
obaveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature…svaki dan isti je kao I
prethodni.
Poruka koju nosi “Carobni brijeg”jeste: kad ne bi bilo
vremena, ne bi bilo ni napretka covjecanstva I svijet bi bio samo
smrdljiva I ustajala bara.
“Vrijeme je bozji dar dat covjeku da ga koristi u svrhe covjecanstva I napretka. ”

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Empty
PočaljiNaslov: Re: " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN   " CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
" CAROBNI BRIJEG " THOMAS MAN
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: