LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 " ANTIGONA " SOFOKLE

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime1/7/2009, 11:43 pm

ANTIGONA


Bilješke o piscu:


Sofoklo
(496. - 405. god. p. K.), grčki tragičar. Rođen u Kolonu Hipiju



kod
Atene u bogatoj porodici. Bio je predstavnik Periklova vremena.



U
tragičnoj umjetnosti Eshil mu je bio uzor, a i učitelj. Kad je Eshil umro,



Sofoklo
je postao ljubimac atenske publike. Dokaz tome je velik broj



pobjeda
i neke službene časti kojima su ga njegovi sugrađani odlikovali.



Prvi
put je prikazivao i ujedno odnio prvu nagradu god. 469., dakle još



vrlo
mlad. U svom životu je napisao oko 130 djela, a sačuvano je samo 7



tragedija:
Ajant, Elektra, Kralj Edip, Antigona, Trahinjanke, Filoktet i Edip



na
Kolonu. Sofoklo je u svojim dramama posvetio mnogo više crtanju



karaktera
svojih likova i nastojao im dati što više ljudskih osobina.



Sofoklo
je usavršio dramsku umjetnost pišući takve tragedije,



koje
svaka za se čini umjetničku cjelinu. On je uveo mnoge novosti u



tragedije.
Zbog svega toga su ga nazvali tragičnim Homerom.




Vrsta djela:


Tragedija
od sedam činova u dijalozima.



Mjesto i vrijeme radnje:


Radnja
se odvija u gradu Tebi za vrijeme Kreontove vladavine,



u 6.
st. pr. Kr.



Tema:


Tema
ovog djela je tragična sudbina djevojke Antigone koja je, prekršivši



naredbu
vladara Tebe Kreonta, obredno pokopala svog voljenog brata.



Glavni motiv:


Kreontova
mržnja prema Poliniku.



Kompozicija djela:


Kompozicija
"Antigone" počinje uvodom, tkz. prologom u anapestičkoj



stopi.
Taj prolog je u ovoj tragediji u obliku dijaloga. Nakon prologa slijedi



parados
ili paroda, tj. korska nastupna pjesma (ona se na pozornici izvodi



pjevanjem
kora uz pratnju instrumenata). Zatim po ustrojstvu slijede



epizode
tj. činovi koje sačinjavaju dijalozi. Nakon činova slijede stasimone



(stajaće
pjesme) bez anapesta i troheja koje se po tome razlikuju od



paradosa.
Zadnji dio kompozicije je eksodus ili eksod koji dolazi nakon



poslijednje
stasimone i završni je dio svake tragedije, pa tako i Antigone.



Osnovno
ustrojstvo kompozicije ove tragedije je da nakon svakog čina



dolazi
stajaća pjesma koju pjeva zbor. "Antigona" se sastoji od sedam



činova
i pet stajaćih pjesama.



Kratki sadržaj:


Radnja
ovog djela je usko vezena sa dramom "Kralj Edip".



U
njemu se(između ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova.



Naime,
jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat



Eteoklo
nakon godinu dana vladavine ne prepušta vlast po dogovoru.



Ovaj
se vraća nakon nekog vremena sa namjerom da pokori Tebu.



Uskoro
dolazi do sukoba same braće koji u isti trenutak, jedan drugome,



probadaju
mač u tijelo, te oboje umiru. Vlast dobiva brat Edipove žene



Kreont,
koji naređuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa,



a
Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obrednog pokopa.



Tada
počinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka,



Edipova
kćer, govori svojoj sestri Ismeni da namjerava tajno pokopati



svog
voljenog brata Polinika. Ismena odbija sudjelovati u tom činu i



pokušava
odgovoriti Antigonu od svog nauma. Antigona, unatoč sestrinoj



zabrinutosti,
svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj leži mrtvi brat,



te
neprimjetno posipa nešto praha po bratovu tijelu i izvršava uobičajeni



obred.
Kad stražari uvide što je učinjeno protiv kraljeve naradbe,



jedan
od njih odlazi reći kralju. Kreont, uznemiren i zaprepašten naređuje



da
se nađe krivac ili će se okriviti stražari. U međuvremenu stražari



maknu
prah sa mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu



Antigonu
kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuđuje na



smrt.
Antigona svjesno stoji iza svog djela i objašnjava Kreontu da ona



voli
svoju mrtvu braću jednako, te da se moraju, prije svega,



poštivati
Božji zakoni o pokapanju mrtvog čovjeka.



Unatoč
njenom objašnjenju, Kreont Antigoni ne oprašta.



Nakon
toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i zaručnik Antigone,



dolazi
Kreontu moleći ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se protivi,



te
naređuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se



da piti
i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni,



Antigona
se jada obraćajući se Tebancima i svemoćnim bogovima.



U
Tebu nakon toga dolazi Tiresija, tj.slijepi prorok sa dječakom u pratnji.



On
razgovara sa Kreontom, te mu govori da će ga snaći gorka sudbina



ako
ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo.



Nakon
što Tiresija odlazi, Kreont se uplaši onoga što mu je ovaj rekao i



naređuje
da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se



oslobodi
Antigona. Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu ženu o



sudbini
koja je snašla Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otišao sa



slugama
osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj obješene



djevojke.
Sin je ogorčen krenuo ubiti mačem oca, ali mu je ovaj pobjegao,



te
si je sin od bijesa zabio mač u tijelo. Nakon što je glasnik to rekao u



Tebu
ulazi ogorčen Kreont i čuje vijest da mu se i žena Euridika maloprije



ubila.
Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnuće božanskog načela



strmoglavilo
je u propast i dinastiju i grad.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime1/7/2009, 11:47 pm

Likovi:


a)
Glavni likovi: Antigona - Edipova kćer



Kreont - Antigonin
ujak, Tebanski kralj






b)
Sporedni likovi: Ismena - Antigonina sestra



Euridika -Kreontova
žena



Hemon - Kreontov
sin, Antigonin zaručnik



Tiresija - Prorok


Dječak - Tiresijin


Zbor - Starci Tebe


Pratnja - Kreontova
i Euridikina



Zborovođa


Stražar


Prvi glasnik


Drugi glasnik





c) Analiza glavnih likova:





Antigona


Samostalna
je i bezkompromisna. Hrabra je i ustrajna kod svojih odluka.



Osjeća
sestrinsku ljubav i zato ne sluša tuđe naredbe, već slijedi svoje



srce.
Svjesna posljedica srlja u propast. Ona je pozitivan lik u svakom



smislu
vođen ljubavlju: "A ja samo za ljubav na ovaj dođoh svijet."



Antigona
se našla u neizbježnoj situaciji, tj. na nju je svaljena



tzv.
tragična krivnja koja je specifična za sve tragedije.



Ona
je imala na izbor slušati naredbu vladara i ponijeti se bezosjećajno



prema
mrtvom bratu ili brata sahraniti, kako joj je govorilo srce.



Ona
je svoje srce i poslušala znajući što je čeka ako je netko otkrije.



Toga
se nije uopće bojala, jer je imala samo jedan cilj koji je i ostvarila.



Antigona
je još jedan lik kojim nam pisac pokušava objasniti i dokazati



da je
ljubav uvijek ispravna odluka i da je vrijedna čak i žrtvovanja.



Upravo
to je Antigona znala i slijedila.






Kreont


Apsolutistički
vladar bezosjećajnog i hladnog srca.



Naredba
kojom zahtjeva poslušnost je bezobzirna mjera koja nije odraz



volje
puka, već njegova samovolja. Antigonu šalje u ponižavajuću smrt



unatoč
tome što je ona kći njegove sestre i zaručnica njegova sina.



Mržnju
uspije pobuditi i u vlastitom sinu kojeg ne sluša unatoč njegovoj



razumnoj
molbi da ne osudi Antigonu. Naprotiv, on čak želi Antigonu ubiti



pred
njim. Kreont je čovjek koji ne sluša nikog osim sebe i svoje hladno



srce.
Tek na kraju posluša Tiresiju zbog strahopoštovanja prema



bogovima.
Kao što se on boji bogova, narod Tebe se boji njega.



Kreont
je savršen primjer okrutnog vladara koji širi strah oko sebe.



Ta
ga ohololost i dovodi do propasti. On se naposljetku i kaje,



ali
prekasno. Sudbina je već odlučila da ostane sam, propao kao otac,



suprug
i vladar.






Stil i jezik:


Kao
u svim grčkim, te i u ostalim tragedijama u "Antigoni" nalazimo



uzvišen
način govora. Uz monologe i brojne dijaloge pisac povremeno



upotrebljava
kratke didaskalije kojima najčešće najavljuje odlazak jednog,



a
dolazak drugog lika ili upute koje je jedan lik dao nekom drugom liku na



sceni.
Uz dostojanstven govor nalazimo i druga obilježja tragedije:



tragičan
lik, tragičnu krivnju i naravno, tragičan završetak.



Djelo
sadrži i mnoga stilska izražajna sredstva poput epiteta, matafora,



poredbi
itd.






Izvantekstovni odnosi:


Izvantekstovne
odnose "Antigone" sadrži drama "Kralj Edip" koja je



(kao
što je već opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom".



U
djelu "Kralj Edip" se opisuje sukob Edipovih sinova i taj sukob se
kasnije



odražava
na radnju "Antigone". Sami motiv "Antigone" se nalazi u
"Kralju



Edipu"
u mržnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku,



kojeg
Kreont optužuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Može se čak



reći
da je "Antigona", na neki način, nastavak drame "Kralj
Edip".






Kritika djela:


Sukob
vrijednosti redovito uključuje propast jedne od njih.



To
je često smrt tragičnog junaka, kako svjedoči Antigonina sudbina,



ali
i takva presudna mjera u njegovu životu koja će nepovratno obilježiti



njegovu
budućnost, kao što se događa Kreontu. U svijetu koji ne podliježe



vrijednosnoj
procjeni, u kojem nema ljepote i ružnoće, dobra i zla,



u
kojem se sve pojave opisuju sa stajališta nezainteresirane znanosti koja



točno
mjeri i utvrđuje, a da pri tome ne pokazuje bilo kakvu strast,



tragičan
sukob nije moguć. Nema sumnje da će svatko od nas pročitati



"Antigonu"
na svoj način. Ipak, jedno bismo iskustvo nakon toga čitanja



svakako
morali ponjeti. Sukob koji je izbio u Tebi oko mrtva Polinikova



tijela
nije mračna mitska priča koja je neponovljiva u našem vremenu.



Sofoklova
nam je tragedija i danas razumljivo štivo - ona je dragocjen



književni
podsjetnik koji nam olakšava da razumijemo onu stvarnost koju



knjige
nisu mogle obuhvatiti.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime27/7/2009, 12:58 am

TRAGEDIJA “ ANTIGONA “ SOFOKLE





Tragedija je grčka riječ I znači – žalosna pozorišna igra. Nastala je kod Grka iz Dionizijskih igara u V I IV vj. pr.n.e. Nestaje u srednjem vijeku I opet se javlja u renesansi.. Najpoznatiji grčki tragičari su Eshil, Sofokle I Evripid.


Grčke tragedije sui male tačno utvrđen oblik . Počinju


PROLOGOM- “ uvodnim govorom “, koji govori jedan glumac ili dijalog kao u Antigoni koja razgovara sa sestrom Izmenom.


Na pozornicu ulaze horovođa I hor, koji izvode


PARODU-“ ulaznu pjesmu “, koja se dijeli na


STROFU- “ okret pri plesu “ i


ANTISTROFU- “ okret na drugu stranu “.


Zatim dolazi niz


EPISODIJA- dijaloških prizora u kojima se
razvija radnja, a koji su razdvojeni lirskim umecima koje pjeva hor. To su “
stajaće pjesme “


STASIM. Redovan postupak je I govor glasnika koji izvještava o tome šta se desilo van scene npr. Borbe. Na kraju dolazi “ izlazna pjesma “


EKSODA,kojom se radnja završava. Ovo je dramaturški oblik u kojem su napisane I izvođene sve antičke tragedije.





ANTIGONA

Antigona je kći nesrećnog kralja Edipa, koji je zabunom ubio oca I oženio se majkom.Sa ženom je imao četvoro djece. I saznavši istinu, sam se oslijepio I napustio prijestolje, a prokleo svoje potomstvo. Njegova dva sina se međusobno poubijaju, a njihov ujak Kreont odlučuje da se Eteokle, koji je branio grad, dostojno sahrani, a da se tijelo izdajice Polinika izloži grabljivicama. Onaj koji sahrani izdajicu, bit će kažnjen smrću.

Antigona je žrtva sukoba između bozanskih zakona I zakona vladara. Stari Grci su sahranu mrtvih srodnika smatrali dužnošću koju su propisali bogovi. Antigona ne želi da se suprotstavi božjim zakonima I sluša zakon svog srca, koji joj nalaže da sahrani mrtvog brata. Na taj način se suprotstavlja oholom ujaku, kralju Kreontu, čija će nepopustljivost izazvati veću propast njegove porodice.
Njegov sin jedinac Hemon je bio Antigonin vjerenik I kada je video da se ona
objesila, sam probada mač kroz srce. Njegova majka Euridika, kada je to čula, na isti način izvršava samoubistvo. Na taj način bogovi kažnjavaju oholog Kreonta, koji je svojim nalogom , došao u sukob sa božanskim zakonima.
U uvodnom dijalogu između Antigone I Izmene, vidimo različite karaktere sestara. Izmenu , koja se pokorava volji kralja I Antigonu, koja je hrabra I
odlučna. Nju život ne veseli, jer je svjesna prokletstva svoje porodice.
Antigona poštuje nepisana ljudska pravila o tome da svako ljudsko biće mora
biti dostojanstveno sahranjeno, a vođena sestrinskom ljubavlju, nije žalila ni
svoj život, da izvrši tu svetu dužnost.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime18/9/2010, 11:40 pm

Antigona - Sofokle

BILJESKA O PISCU
Sofokle je zivio punih devedeset godina,skoro citav V vijek p.n.e.(496-406 p.n.e.).Napisao je sto dvadeset tri tragedije,od kojih je do nas stiglo samo sedam.Bio je najuspjesniji atinski tragicar:dvije trecine njegovih dijela nagradjeno je prvom nagradom,a za ostale je dobijao uvijek drugu.Biografske skice o njemu slazu se da je bio omiljen medju sugradjanima,iz ugledne porodice,lijep,patriota i pobozan.Obavljao je vise drzavnih funkcija u Atini,a jednom je bio strateg zajedno sa Periklom.Poslije smrti slavljen je kao heroj pod imenom Deksion jer je prilikom ustanovljenja kulta Asklepijevog u Atini primio kip bogau svoju kucu prije nego sto je prenijet u hram.Biografi kazu da je napisao raspravu "O horu",koja nije sacuvana.U njoj je najvjerovatnije objasnio zasto mu je bilo potrebno, za nas zagonetno,povecanje broja horista sa dvanaest na petnaest.Izgleda da je prvi uveo obicaj pisanja samostalnih tragedija umjesto organskih trilogija u kojima se drame nadovezuju jedna na drugu i cine cjelinu.Pisac je uvijek bio I reditelj I kompozitor I glumac;kazu da je Sofokle zbog slabog glasa prvi od pisaca prestao da glumi.

ANTIGONA
Mit koji je Sofokle dramatizovao u "Antigoni"pripada krugu tebanskih legendi i ne moze se naci u Homerovim epovima;mozda ga je Sofokle preuzeo iz nekog epa za koji mi ne znamo.Poslije Edipovog odlaska iz Tebe,njegovi sinovi,blizanci Polinik i Eteokle,izabrani su za tebanske vladare.Trebalo je da Tebom upravljaju kao suvladari koji ce se svake godine smjenjivati.Medjutim,Eteokle,koji je prvi stupio na vlast,odbio je da bratu ustupi presto kad je godina istekla.Uz pomoc svog tasta Adrasta,Polinik je sakupio vojsku I krenuo na Tebu..Opsjeli su grad,ali ih sreca nije posluzila.Vidjevsi da njegova vojska gubitku, a da bi sprijecio dalje krvoprolice,Polinik je predlozio da pitanje vlasti u Tebi odluci dvoboj izmedju njega I Eteokla.U tom dvoboju su,medjutim,obojica poginuli.Njihov ujak Kreont je preuzeo komandu nad vojskom I uspio da odbije napadace.Teba je odbranjena,Kreont je postao novi vladar.On nije dozvolio da se pokopaju mrtvi napadaci-dakle,ni Polinik,Antigonin brat.
Izdavanjem zapovjesti da Polinik ostane nesahranjen,Kreont slijedi atinski zakon koji ne dozvoljava pokop neprijatelja drzave,zatim onih koji skrnave hramove ili kradu zrtvene darove iz njih.Porodica preminulog ima obavezu prema njemu:mrtvi moraju da budu sahranjeni,makar I simbolicno,kako to I Antigona cini,pokrivanjem tijela tankim slojem zemlje.Mrtvi pripadaju podzemnom svijetu I bogovima koji onde vladaju,a da bi se dusa umrlog smirila u svijetu mrtvih,sahrana je neophodna.Dusa nasahranjenog ne moze da dodje do Hada,carstva mrtvih,nego luta unaokolo kao avet.Otuda je moguce da se gnjev takve duse usmjeri prema onima koji nisu izvrsili svoju obavezu,pa zabrana sahranjivanja ima gore posljedice za onoga ko sahranu sprjecava nego za onoga kome je uskracena.Tu obavezu mora da izvrsi porodica preminulog.
Tu pocinje "Antigona".

Antigona je ,sahranivsi mrtvog brata,izvrsila svoju duznost,ali je istovremeno prekrsila Kreontovu zapovijest I zato biva kaznjena.Kreont je,stiteci interese drzave,povrijedio interese porodice.Na kraju drame vidimo kako njegova porodica propada:Hemon I Euridika se ubijaju,a Kreontu ostaje jos samo da prizeljkuje vlastitu smrt.
Prije nego sto se razmotre moguca tumacenja Sofoklove tragedije,mora se kao pogresno odbaciti misljenje da je Kreont surovi tiranin I potpuno u zabludi,a Antigona hrabra junakinja I apsolutno u pravu.Oboje letimisu svoje ponasanje pravom:Kreont pozivajuci se na zakon,a Antigona na religiozni obicaj,na obicajno pravo.Posto je pravo u sukobu sa samim sobom,to je vec dovoljna osnova za gradnju dramskog sukoba;ovaj se,medjutim,zaostrava do tragickog licnim motivacijama strana koje su se u njemu nasle.
Svoju zagonetnost I privlacnost ,kao I nemogucnost da se jasno odgovori na pitanje koje je postavila,"Antigona"duguje receptu izmedju mita I njegove dvosmislenosti,u kojoj je moguce da I Kreont I Antigona budu ili ne budu u pravu.
O DRAMI
Drama se dijeli na : tragediju , komediju i dramu u uzem smislu.
Osnovni elementi drame su :
1- radnja je sazeta i intenzivno tece kroz ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet. Odigrava se na sceni, te gledaoci dozivljavaju sudbine dramskih junaka;
2- junak se ne slika svestrano, vec se otkriva samo jedna, dominantna crta njegovog karaktera;
3- remarke ili didaskalije (epski elementi u drami) su opisi i objasnjenja na pocetku cinova ili kratki dijelovi teksta u zagradama;
4- cin je dio drame, bez prekida od jednog dizanja pa do narednog spustanja zavjese. Cinovi se dijele na pojave- trajanje radnje od ulaska jedne licnosti na pozornicu, pa do njenog izlaska sa pozornice;
5- replika je pojedinacni govor svakog lika;
6- dijalog je razgovor izmedu dva lika;
7- monolog je produzena replika, kad jedno lice duze govori na pozornici o onome sto misli ili osjeca.
Nauka koja izucava vezu drame i pozorista je teatrologija.
TRAGEDIJA- najstarija vrsta drame, nastala u 5-om vijeku p.n.e. u Grckoj. Junak drame dolazi u sukob sa sredinom i strada, iako je jaka licnost i iznad obicnih je ljudi. Stil tragedije je uzvisen, patetican, a jezik biran i bogat poetskim slikama.
TRAGICNI JUNAK- pojedinac u sukobu sa ustaljenim normama i nametnutim poretkom sa kojima se ne moze pomiriti.
TRAGICKA KRIVICA- junak je od pocetka svjestan svoje krivice i sluti do cega ona dovodi, a kad nacini iskorak i izrazi neslaganje i prkos dolazi do tragedije.
OMPOZICIJA DRAME "ANTIGONA"
PROLOG- uvodni govor, na sceni su Antigina i Ismena, njena sestra, koje razgovaraju o naredbi kralja Kreonta, koji je zabranio da sahrane brata Polinika
PRVA EPISODIJA- Kreont govori o svojoj odluci, dolazi strazar i donosi vijest o pepelu posutom po Polinikovom tijelu; hor pjeva o covjeku i njegovim mocima, te snazi da opstane u prirodi;
DRUGA EPISODIJA- strazar dovodi Antigonu, pa ona sa Kreontom vodi dijalog, dovode i Ismenu, koja zeli da podijeli krivicu sa sestrom, ali to Antigona odbija;
TRECA EPISODIJA- nastupa hor, Kreont razgovara sa sinom Hemonom, koji ga odvraca od kazne;
CETVRTA EPISODIJA- Antigona se oprasta od zivota, svjetlosti, odlazi u vijecni mrak i zali sto ni zena ni majka nije bila;
PETA EPISODIJA- dijalog Kreonta i Tiresija, proroka koji mu savjetuje da odustane od kazne; Kreont osjeca savjest, te naraduje da se Antigona oslobodi, ali odlucio je kasno;
EKSODA- glasnik javlja da se Antigona objesila, a i da se Hemon nasavsi je probada macem, a onda se i njegova majka, Kreontova zena, kraljica, srusena tugom, ubija.
HOR pjeva 'ulaznu pjesmu' koja se dijeli na strofe i antistrofe (okret na drugu stranu). Episodije su danasnji cinovi. Pjesme hora kroz dramu su 'stajace pjesme'.Eksoda je na kraju, a zatim ide 'izlazna pjesma'.
KROZ LEGENDU
Biti Antigona znaci biti hrabra i odlucna licnost. Znala je da se suocava sa smrcu, tamom podzemlja, a nisu je zaustavili ljudski stvoreni zakoni i naredbe. Odlucila je, iako svjesna krivice koju ce ispastati, da postuje Bozije odredbe i pustila da je vodi ljubav sestre prema bratu.
Sinoc dok me magla vodila u praproslost, njena ispovijest u tamnoj jami glasila je otprilike ovako: "O gresko moja, zar si greska? Zar ja da prihvatim da mi brata rastrgnu zvijeri, da mu tijelo raznesu ptice? O sudbino, zasto si me takva izabrala? Zar bi ti svog brata dala raznosacima sjemena, da li bi mogla zivjeti poslije? O zivote moj kratki, vise svjetla ne vidjela, vise zore ne docekala. Da je Sfinga moje patnje znala, pitanja bi o meni postavljala. Hemone, tebi zena nisam bila; tebi, nerodeno dijete, majka nisam bila. Bogovi vas sam moralni zakon postovala, probala sam mrtvo tijelo pepelom posuti i Vama ga predati, ljudska rijec me kazni. A sad primite i mene, novog stanovnika podzemlja." Antigonino stradanje shvatam kao neku svetinju, olicenje njeznosti i pozrtvovanosti. Izdigla se iznad svih, jer: "Necu stradati,a plemenita da me ne zadesi smrt." U zivotu treba imati cilj,nastojati zivjeti u skladu sa sobom. Divno je osjetiti ljubav i treba je uzvratiti, jer kada sebe cijelog ulozimo i damo, tek tada mozemo biti cijeli. Citajuci ovo djelo i "uvlaceci" se u svaki stih, postala sam bogatija za jedno saznanje. Mislim da sam, ponekad, Antigona. Mozda smo svi mi. Svoju licnost najvise otkrivam u teskim situacijama i tada uvidjam sta sve mogu uciniti. Kada istinski volim, posvetim se u potpunosti bez rezerve. Bez sumnje da bih mogla biti povrijedena i porazena, jer mnogi Kreonti zagorcavaju zivot. Tada saznajem da , inace, nisam ni svjesna koliko sam jaka i koliko mogu podnijeti. I tada nastojim da se uspravim, visoko poletim i prkosno kazem:"Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena." Dok talasi udaraju, treba ostati nerazrusiv greben, dici se iznad vremena, kao Antigona.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime19/9/2010, 12:07 am

SOFOKLO:
ANTIGONA



Bilješke o piscu:
Sofoklo se rodio oko 496. godine p.K. a umro je 406. g. p.K.
Napisao je 123 drame, a od njih se sačuvalo samo 7 i to:
Antigona, Kralj Edip, Filoklet, Elektra, Edip na Kolonu i Trahinjanke.
Bogovi ga kao pisca nisu zanimali, iako je bio religiozan tradicionalista.
Istinu o životu tražio je u ljudima i međuljudskim odnosima.
Sofoklo je pojačao dramsku radnju tako što je uveo 3. glumca.

Vrsta djela:
Drama, tragedija

Mjesto radnje:
Teba

Vrijeme radnje:
V. stoljeće

Tema:
Sukobljavanje Božjih i ljudskih zakona

Kratki sadržaj:
Prvi čin
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u međusobnom sukobu,
vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. On je zabranio da se Polinikovo
tijelo pokopa, jer je Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje.
Onaj tko prekrši tu zapovijed bit će kažnjen, i to smrću.

Drugi čin
Dolazi stražar i donosi lošu vijest da je netko prekršio zapovijed
i pokopao Polinika. Stražar dovodi krivca za to djelo, Antigonu.

Treći čin
Kreont ju zbog tog čina osuđuje na smrt. Kreont i Antigona se
suprostavljaju jedno drugom u nepomirljivom sukobu.
Antigona objašnjava za što se ona bori, za Božji zakon, ali moć je na
strani novog vladara i Antigona mora umrijeti s Ismenom, sestrom,
koja joj se sad pridružila.

Četvrti čin
Antigonin zaručnik, Hemon, traži od oca Kreonta milost za Antigonu.
Sva ta Hemonova preklinjanja nisu uspjela. Antigonu će za kaznu živu
pokopati.
Peti čin
Tu počinje njezina tužaljka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj život,
kojem je uskraćena udaja. Antigona završava tužaljku sažeto,
obrazloženim opravdanjem.

Šesti čin
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujući
sahranu, okaljao sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi.
Jedino pred prijetnjom nesreće on žurno, ali uzaludno mijenja odluku
da Antigonu oslobodi.

Sedmi čin
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija.
Euridika, Kreontova žena, umire čim je saznala za sinovo samoubojstvo.
I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.

Analiza likova:
Antigona
Vrlo hrabra, odgovorna, ali ipak i osjetljiva i vrlo ranjiva. Izuzetna osoba
koja i danas može poslužiti kao primjer ljudske savjesti i odgovornosti.

Kreont
Okrutan čovjek koji zastupa samo zakon bez obzira na osjećaje i
ljudskost.

Hemon
Sin Kreontov, koji je bio razapet između ljubavi prema Antigoni i štovanja
prema ocu. Ali ljubav je nadvladala štovanje.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime2/4/2011, 9:05 pm

Sofoklo - Antigona

Bilješke o piscu:

Čitavog
svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta ličnost javnog
života, bio je vojskovođa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele
Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sačuvano je samo sedam
njegovih tragedija. Većinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom
svijeta.

Lica:
Antigona - kćer Edipova
Izmena - kćer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaćanja života

b]Mjesto radnje:[/b]
Teba

Sadržaj:

I čin
Antigona
moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji
bijaše zbog napada na grad i svog brata osuđen da se ne smije pokopati
ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija
njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj
cilj.

II čin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se
svome narodu da će mu biti vjeran te da ga neće nikada iznevjeriti, ali u
to stiže stražar koji jako uznemiren priopćava vijest da je Antigonin
brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da
je primio mito i zapovjeda da nađe pravog krivca ili će inače umrijeti
strašnom smrću.

III čin
Dolazi stražar vodeći Antigonu
kao krivca. Ispričavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a
Kreon vidno uzbuđen zapita Antigonu zašto je to učinila iako je znala
za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju
osude na smrt. Antigona započinje priču o slavi i ponosu koje je
osjetila pokapajući svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s
Antigonom biti osuđena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma.
Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaručnicu svog sina. No
on to odbija.

IV čin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon
priopćavajući ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga
moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeđen okrivljuje svog sina da je
rob jedne žene te obećava da će Antigonu ubiti pred njegovim očima, no
Hemon iznenađen očevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da će nekako
osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona će biti
živa zazidana u kulu svog doma.

V čin
Antigona odlazi u
smrt poput božice, osuđujući ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog
čina govori o svijim roditeljima i braći kojima će se uskoro pridružiti.

VI čin
Do
Kreonta dolazi Tiresija, vrač koji priopćava da bogovi nisu primili
njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije
pokopati i da će zbbog toga nna njegovu obitelj doći strašna nesreća.
Kreont govori starcu da laže i neće poništiti nalog i zbog toga ovaj na
njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa
svojim zborovođom obećava da će osloboditi Antigonu i pokopati njenog
brata, ali u najvećoj tajnosti.

VII čin
Glasnik
izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te čuvši
vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu riječ. Tada glasnik ispriča kako
se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je
osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj.
objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeći Hemena odgovoriti on
nemilog čina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon
ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom
Kreont dolazi na dvor gdje mu priopćavaju da se Euridika ubila. Kreont
odlari i sam želeći svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:

Antigona
Žena
poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeće. Jaka, samouvjerena i
ponosna zbog svog čina učinila se poput nedodirljive božice. Zračila je i
unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i
ostvarila ga.



2. Antigona


Osnovni podaci o autoru:
Sofoklo je rođen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je
dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije.
Čitavog je života bio istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je
vojskovođa i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac
cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima
unaprijedio Grčko kazalište i dramu uopće. Najpoznatije Sofoklove drame
su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule:
Edip, kralj Tebe, je imao dvije kćeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i
Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku,
Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo
nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvađali oko vlasti. Eteoklo se
udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su
nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na
obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su
pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je počasno pokopao
Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što
je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i
odlučila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je
nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da
joj se nije usudila pomoći. Oko tijela su stajali stražari, ali su
Bogovi odlučili pomoći Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu
ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala
oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu
ona je hrabro priznala i rekla mu da nije počinila zločin nego pobožno
djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji
smrti već čezne za njom. Kreont se na te riječi još više naljutio te je
odlučio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena
pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepočinjeno
djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena
se, želeći joj pomoći, poziva i na Antigoninog zaručnika
Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s
njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neće
biti žena, a ovaj mu odvraća da neće ni umrijeti sama. Kreont odlučuje
da Antigona neće umrijeti, ali neće ni živjeti u svijetu živih, te ju
zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij
dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu
jer će inače prekršiti Božje zakone, te će to izazvati još smrti u
njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluči pokopati Polinika i osloboditi
Antigonu. Priredi svečan pogreb Poliniku, ali kada dođe osloboditi
Antigonu nađe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi
pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te počini samoubojstvo. Njegova majka
Euridika počini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam
počne se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove kćeri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova žena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova:
Antigona je odlučna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni
pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se
zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio
napadač na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava
mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i
želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odlučan, te drži
svoju riječ. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj
nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje
drugih ljudi, već čini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos
tome mora se priznati da on drži svoju riječ i čini ono što je rekao, a
to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši
je ipak samo čovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajući tužaljku u
kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i
zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija
je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob
između Bogova i Kreonta, a budući da su Bogovi svemoćni, tu gubitnik
mora biti Kreont.

Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstiču ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeća prije Krista.



3. Antigona

O piscu:
Sofoklo
(497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran,
nije napuštao domovinu i stekao je ogromnu popularnost još za života.
Nakon smrti je proglašen herojem. Bio je inovator teatarske umjetnosti –
uveo je trećeg glumca, te je počeo sastavljati trilogije od kojih svaka
čini zasebnu cjelinu. Od 123 dramskih djela koja je napisao, u cjelosti
je sačuvano samo nekoliko: "Antigona", "Ajant", "Kralj Edip",
"Trahinjanke", "Filoktet", "Edip na Kolonu"...

Tema: Antigonina sudbina

Mesto radnje: grad Teba

Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr.

Radnja je podijeljena na činove.

Prvi čin:
u njemu se odvija razgovor između dviju sestara, Antigone i Izmene. One
razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da
pokopaju svog brata. Antigona govori da će bez obzira na taj zakon
pokopati svoga brata. Znajući za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena
upozorava Antigonu da taji svoj plan.
"Al' sudi, kako hoćeš, ja ću ovoga
Sahranit!"

Drugi čin:
opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i
gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se
dogodi obrat -> dolazi straža i govori Kreontu da je netko obavio
obred na Polinikovu tijelu.
Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika:
"Za njega gradu evo ja proglasih sad,
da grob mu nitko ne spremi nit ožali,
bez groba nek mu tijelo pusti pticama
i psima da ga žderu – grdno pogledat!"
Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao:
"Pa kažem.
Baš mrtvaca netko sahrani
I ode suhim prahom tijelo posuo mu
I sveti obred kako treba obavi."

Treći čin:
stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta.
Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa
sestrom. Kreont ih obje zatvara.
Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne poričem."

Četvrti čin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tiče Antigonine kazne. Kreont govori kako
neće promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smrću i govori kako cijeli
grad žali Antigonu. Kreont odlučuje poštedjeti Izmenu.
Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu:
"...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to,
tu djevu kako žali grad, što s najgorom
sad smrću gine zbog čina predivnog,
a od svih žena najmanje to zavrijedi..."

Peti čin: Antigonu vode do groba u koji će biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj
sestri i svojoj mrtvoj obitelji o veličini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju
sudbinu.
Kreont naređuje slugama da odvedu Antigonu:
"Pa nećete l' je brže voditi? Grobu je
Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
Il' živa pod onakvim krovom počiva!
Ta mi smo čisti što je do te djevojke;
A s nama tu na svijetu neće boravit."

Šesti čin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuće proročanstvo -> da će se dogoditi nešto strašno ako
ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti
Tiresija o proročanstvu:
"A zato osvetnice tebe vrebaju
Erinije – bič zatomi Hada, bogova,
Te ista ta će tebe stići nevolja,
I pazi da li i to srebrom potkupljen
Sad govorim. Ta neće tamo dugo bit,
A ljudi, žena jaukom će jeknut dvor."

Sedmi čin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona.
Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaća da je pogriješio i ostaje sam u
boli okajavati svoje greške
Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo:
"Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
obijesila i omčom rupca platnena
njega stegnu..."
"Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe,
Naperiv, mač zatjera posred rebra..."
Euridikina smrt:
"Mrtva je žena, mati ovog umrlog,
Od udarca njoj jadnoj netom zadanog."

Likovi:
Antigona: hrabra, uporna, puna osjećaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg
nauma, čak ni pod prijetnjom smrću. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se
pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da
se pokojnik pospe prahom da dobije mogućnost smirenja u svijetu mrtvih duša.

Kreont: ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju riječ -> to znači da je čovjek od riječi
<- ne poštuje tuđe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo čovjek, i to pjevajući
tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene

Hemon: neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Većinu života se
Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod.

Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar...

"Antigona" je tragedija pisana u stihovima.
Radnja ove tragedije se zasniva na mitu.
"Antigona" ima mnoga obilježja tragedije:
1. TRAGIČKI JUNAK (Antigona)
2. TRAGIČKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta)
3. TRAGIČKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti)
UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog čina)

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




" ANTIGONA " SOFOKLE Empty
PočaljiNaslov: Re: " ANTIGONA " SOFOKLE   " ANTIGONA " SOFOKLE Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
" ANTIGONA " SOFOKLE
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: