LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 " ILIJADA " HOMER

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime3/7/2009, 11:02 am

Ilijada



HOMER
Bilješke o piscu: Homer je bio slijepi grčki pjesnik. Najvjerojatnije je
živio u 12. stoljeću prije Krista u Smirni. Vrlo je vjerojatno da je napisao dva
najveća antička epa: Ilijadu i Odiseju, iako mnogi osporavaju mogućnost da je on
autor tih djela. Iako veliki pjesnik, radio je kao dvorski pjevač ili
pripovjedač. Novija istraživanja upućuju na to je da je živio u 9. stoljeću
prije Krista i bio zemljoradnik.
Likovi: Ahilej, Agamemnon, svećenik Hriso, Briseida, Hektor, Apolon, Hera,
Zeus, Patroklo, Tetida, Hefest, Atena, Heraklo, Prijam…
Sadržaj: I pjevanje Nakon devet godina ratovanja između Ahejaca (grka) i
Trojanaca odluka o pobjedniku nikako ne pada. Razorivši jedan grad u borbi
protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika
Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je
otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja svećenik
Hris zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon usliša
Hrisovu molitvu, te pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god je bio pogođen
umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga
Apolona biva sazvana Narodna skupština na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove
ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, čim
je vrlo rasrdio Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu
biva oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako bi
mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tuži Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus
odluči kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu
Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se uzbuni, no Zeus ne posustaje
od svoje odluke.
VI pjevanje Ahejci jačaju i pobjeđuju Trojance koji su stjerani sve do zidina
Troje. Hektor kaže majci Hekabi neka ona i druge žene idu u hram boginje Atene
uz prinos potrebnih žrtava i neka je mole za pomoć, da ih obrani od Ahejaca, a
posebno od junaka Diomeda i strašnog Ahileja. Stoga su one krenule. Na
bojišnici, iz dviju vojska izlaze junaci, grčki Diomed i trojanski Glauk. Žele
se boriti jedan protiv drugog ali se prepoznaju kao unuci dvojice junaka,
pobratima. Stoga odustaju od borbe i prijateljski se razilaze. Hektor odlazi kod
svoje žene Andromahe i oprašta se s njom prije nego otiđe u boj. Hektor i njegov
brat Paris odlaze u boj. XVI pjevanje Nakon što izgubiše sve junake Ahejci su se
našli u veoma teškoj situaciji i bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja
da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej
ga pusti davši mu svoje oružje u pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da
se odmah odagnavši Trojance od lađa vrati da se ne bi bogovi naljutili. Vidjevši
Patrokola u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je
to Ahilej. Patrokolo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu
Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je da
se popne na gradske zidine i tri puta biva odbijen od Apolona. Četvrti puta
Apolon ga oštro upozori te se Patrokolo povuče od straha prema Apolonovom
gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokola i
Hektora Apolon udari Patrokola u leđa te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio
Euforo kopljem u leđa. Patrokolo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te
pade na pod i Hektor ga ubije.
XVIII pjevanje Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i tuguje za prijateljem. To
čuje njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne ide u boj bez
oružja jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na
Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje. Hefest pristaje i počne
kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom pokušaju oteti Patroklovo
tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na
opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci
uplašeni bježe, pa Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se
noć i Trojanci vijećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate
u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio.
Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, već su
ostali vani.
XXIV pjevanje Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko
njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu
kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje
Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski
tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej
pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se vraća u Troju sa sinovim
tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomači.
Mjesto i vrijeme radnje: Okolica grada Troje oko 12. stoljeća prije
Krista
Analiza likova: Ahil Sin kralja Peleja i morske božice Tetide, ahejski junak,
hrabar, neustrašiv, uvijek spreman na borbu.
Zeus On je u Grčkoj vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na
strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica
Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može doći do
punog izražaja.
Apolon Mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagač
Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja.
Atena Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u
postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u većini situacija ipak
postupa pošteno.
Hefest Bog vatre i kovačkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se
nisu izravno umiješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac
bar nakratko pomirivši Zeusa i Heru.
Hera Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s
Atenom.
Tetida Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu
želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje
prednost majčinskoj ljubavi.
Agamemnon Kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom.
Svojom škrtošću je izazvao bijes Boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu. Poslije
u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je
učinio. Lakom, voli naređivati.
Hektor Najveći trojanski junak. Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju
koštalo glave), ali se barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao -
domovinu. Hrabar, glavna trojanska snaga.
Patroklo Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao
pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje
željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj.
Hrabar, borben, vjeran, prijatelj i suborac.
Prijam Kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju
pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.
Dojam o djelu: Kao običnog čovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna
djela, ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. Čak mislim da bi se mnogi
složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep većinom se temelji na mržnji
i ubijanju. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilično su dosadni
i vrlo razvučeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak se pojavljuje
i tračak ljubavi, a to se najjasnije očituje u 24. pjevanju gdje Prijam s
poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na
srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje Prijama. Isto tako postoji i
majčinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu. Sve u
svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u
potpunosti usvojio i protumačio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan
u vrednovanju djela.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime18/9/2010, 11:13 pm

Ilijada





Likovi:

Ahil, Agamnemon, sveštenik Hris, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Kalhant, Nestor, Zeus, Patrokolo, Tetida



Sadržaj:



Nakon devet godina ratovanja između Ahejaca (Grka) i Trojanaca odluka o pobjedniku nikako ne pada. Razorivši jedan grad u borbi protiv trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kćerku Apolonova svećenika Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac donio je otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio kćer. Nakon pogrdnog odbijanja svećenik Hris zamoli njegovog zaštitnika boga Apolona da kazni Ahejce. Apolon usliša Hrisovu molitvu, te pošalje svoje nevidljive strijele. Tko god je bio pogođen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna skupština na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u zamjenu za svećenikovu kćer on traži Ahilovu robinju Briseidu, čim je vrlo rasrdio Ahila koji više ne želi pomagati ahejskoj vojsci. Nakon što mu biva oduzeta Briseida Ahil tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć. Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tuži Zeusu zbog svog sina Ahila. Zeus odluči kazniti Ahejce neuspehom u njihovom boju protiv Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku božica Hera, Zeusova žena strašno se uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke.



Nakon što izgubiše sve junake Ahejci su se našli u veoma teškoj situaciji i bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga pusti da vojska predvođena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davši mu svoje oružje u pridruživši mu Mirmidonce, no preporuči mu da se odmah odagnavši Trojance od lađa vrati da se ne bi bogovi naljutili. Videvši Patrokola u Ahilejevom oružju s Mirmidoncima Trojanci su pobježali misleći da je to Ahilej. Patrokolo je junački s vojskom udario na Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokuša osvojiti i Troju. Došavši pred zidine grada pokušao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva odbijen od Apolona. Četvrti puta Apolon ga oštro upozori te se Patrokolo povuče od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da krene u napad. U borbi između Patrokola i Hektora Apolon udari Patrokola u leđa te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u leđa. Patrokolo teško ranjen jedva se dovuče do svoje čete, te pade na pod i Hektor ga ubi.



Karakterizacija likova:

Ahil - Sin kralja Peleja i morske božice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustrašiv, uvijek spreman na borbu.

Agamnemon - Vrhovni komandant ahejske vojske pod Trojom, lakom, nesmotren, voli naređivati

Patrokolo - Hrabar, borben vjeran, prijatelj i suborac.

Hektor - Hrabar, najveći trojanski junak, glavna trojanska snaga.

uticaj religije na kulturu ilijada i odiseja lektira može li malo preduzeće imati monopolni položaj na tržištu?
ekonomija i pravo novac osnove menadzmenta knjiga srbija upravljanje promotivnim aktivnostima na primeru preduzeća hamlet zakljucak
lik sonje iz lektire ujka vanja sonja lik iz ujka vanje nagradna igra domestos

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:54 pm

I L I J A D A

OD AHILEJA UZIMAJU BRISEJIDU



"Tako su se trudili oni u taboru, al Agamemnon

nije odusto nego Ahileju sećo se pretnje,

te on Taltibiju i Euribatu započne zborit

svojim slugama hitrim i vernim glasnicima svojim:

-Idite sada pod čador Ahileja,Peleja sinu,

uzmite za ruku lepu Brisejidu, pa je dovedte,

akol je ne htedne dati. ja s većom cu družinom doći,

pa ću je uzeti sam, al tada još gore ce proći-



Posla ih rekavši to i reč im dade grdnu.

Oba nerado pođu kraj žala trepetljivog mora

i Mirmidoncima stignu, do čadorja njinog i lađa.

Tu su Ahileja našli gde sedi uz čador i lađu,

a kad ih on ugleda, tad ni malo ne bi mu milo.

Oni od zazora silna i straha stanu pred kraljem,

nit što govore njemu niti ga pitaju štogod,

ali se doseti odmah i njima probesedi ovo:

- Zdravo da ste, glasnici, glasonoše Diva i ljudi,

priđite, vi mi niste krivi, no Agamemnon,

štono vas šalje ovamo rad Brisejide mome.

Nego Divova nego, Patroklo, momu izvedi,

pa im je predaj da je vode, a oni nek budu svedoci

i pred blaženim bozima i pred ljudima smrtnim

i pred osorljivim kraljem, kad jednom nevolja svane,

da bih od drugih ja uklonio pogibao sramnu.

U svom zluradom srcu kralj Agamemnon besni,

ni u prošlost ne ume da pogleda ni u budućnost

da mu se kraj lađa ahejska vojska spase u borbi.-



Reče, a Patroklo posluša reči dragog drugara,

te on iz čadora momu Brisejidu lepu izvede,

te im je preda, a oni ka lađama ahejskim odu,

sa njima nerado iđaše ona.

Tada Ahilej prolije suzu, sedne na strani od družine svoje,

penastoj pučini uz breg, na beskrajno gledajuć more.



(napomena: Agamemnon je bio vrhovni zapovednik grčki pod Trojom, posle povratka ubi ga Egist, ljubavnik Klitemnestre, žene Agamemnonove)

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:55 pm

A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
Oni u ahejski oko u široki odbrode opet,
Branitelj bog Apolon tad zgodan im pošalje vjetar.
Katarku dignu uvis i bijela razastru jedra:
Vjetar u jedro dune u samu sredinu, uz brvno
Šumni ujaše val, dok brza se kretaše lađa,
I lađa hićaše brzo niz valove putujuć dalje.
A kad u široki opet u ahejski vrate se oko,
Onda crnu lađu povuku oni na suho
Na pijesak visoko i podmetnu grede odozdo,
Pa se k lađama tad i k šatorima raziđu oni.
A kod svojijeh lađa moroplovnih sjedaše srdit
Zeusov potomak Ahilej brzonogi, Pelejev sinak;
Nije u junačku slavu — u skupštinu, a niti ti rat
Išao, nego je srce izjedao ostajuć ondje,
A rata i cike bojne u duši bijaše željan.

A kad dvanesta zora izatoga nastane opet,
Vječni se bogovi svi na Olimp povratiše onda,
A Zeus pred njima prvi. Riječi se svojega sina
Tetida sjetivši tad iz dubina izađe morskih,
Rano se ona popne na Olimp i na nebesa.
Nade gromoglasnog Zeusa gdje od drugih sjedi na strani
Na najvišem vrhuncu mnogoglave Olimpske gore,
Uza nj se posadi ona i ljevicom koljena njemu
Obujmi, desnicom pak ga za podbradak hvati i Zeusa
Gospoda, Kronova sina, ovako moliti stane:
»Ako, Zeuse o oče, med besmrtnicima tebi
Djelom il' besjedom kojom ugodih, izvrši mi želju:
Mojega sina počasti, od ostalih koji je ljudi
Najkraćeg v'jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
Nego otiđi i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega.«

Nebeski oblačnik Zeus ne odgovori ništa, već dugo
Sjedaše šuteć, i kako za koljena Tetida njega
Hvati, tako ga drža obujmiv ga i rekne opet:
»Daj nepromjenito meni obreci i glavom namagni
Il' mi ukrati, ta nije te strah, da dobro saznadem,
Da sam u najmanjoj ja u časti od boginja sviju.«

Vrlo ozlovoljen njojzi nebesa oblačitelj reče:
»Ao nevolje, kako me ti u omrazu s Herom
Nagoniš! Ona će mene riječima pogrdnim dražit,
Ta i onako me ona med besmrtnim bozima vazda,
Napada veleć, u boju da Trojcem sam ja na pomoći.
Nego otiđi i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
A ja ću brinut se već, da izvršim sve to. A sada
Ja ću ti glavom svojom namagnut, da vjeruješ meni,
Jer obećanje je to od mene najveće med svim
Besmrtnim bogovima, ne dade se uzeti natrag,
Bez prijevare vrši se sve, što namagnem glavom.«

Reče i obrvama Kronion namagne mrkim,
A ambrosijska kosa sa glave se gospodu prospe
Besmrtne, i on sav potrese veliki Olimp.

Tako uglave oni i rastanu se, — a ona
U more duboko skoči sa blistavog Olimpa sašav,
A Zeus ode u svoje u dvore, i bogovi svi se
Dignu pred svojim ocem sa sjedala; nitko se nije
Njega usudio čekat, već iziđu svi mu u susret.
Onda se posadi on na prijestolu; ali je Hera
Bila spazila dobro, kad s njime vijećala bješe
Tetida srebrnih nogu, starine morskoga kćerka.
Pogrdnim r'ječima odmah na Kronova navali sina:
»Tko je, podmukli Zeuse, od bogova v'jećao s tobom?
Tebi je svagda drago daleko biti od mene
I tajno smišljajuć što odlučivati, nikada n'jesi
Drage mi rekao volje, što namjeran si učinit.«

Ljudi i bogova otac odgovori njojzi ovako:
»Nemoj se nadati, Hero, obaznati sve da ćeš moje
Odluke; bit će ti teško, uza sve što si mi žena.
Ali što tebi valja da čuješ, toga obaznat
Neće od bogova nitko ni ljudi prije od tebe.
A što namislim ja učinit od bogova tajom,
O tome nemoj ti ispitivati ni razabirat.«

Njemu volooka Hera odgovori gospoda ovo:
»Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi?
Ta ne ispitujem ja te već davno, ne razbiram ništa,
Već ti odlučuješ sve po svojoj volji na miru.
Al' sad jako me strah, nagovorila nije li tebe
Tetida srebrnih nogu, starine morskoga kćerka;
Rano je došla k tebi i koljena hvatila tvoja:
Njoj zacijelo si, mislim, namagnuo, da ćeš počastit
Peleju sina i mnoge kod brodova da ćeš pogubit.«

Nebeski oblačnik Zeus odgovori njojzi ovako:
»Vazda, o čudna žena, naslućuješ, vidiš me vazda,
Al' ništa nećeš moći učiniti, nego ćeš biti
Sve mi od srca dalje, a to će te mučiti jače.
Neka je, kako si rekla, al' meni tako je milo!
Nego de sjedi i šuti i riječi poslušaj moje:
Pazi, da ne bi ti svi pomoći olimpski bozi
Mogli, kad pristupim k tebi i rukama udarim krutim.«

Tada se gospođa Hera volooka njega uzboji
I sjedne šuteći srce pridušivši svoje; po dvorma
Zeusovim i drugi se ozlovolje nebeski bozi.
Ali im slavni vještak govoriti započne Hefest
Materi dragoj Heri bjelorukoj hoteć ugodit:
»Ao nevolje prave! podnosit se ona već ne da,
Kad se vas dvoje svađat zbog ljudi idete smrtnih!
Graja vas velika stoji med bozima, neće veselit
Čestita gozba nas, jer zlo je zavladalo evo.
A majku svjetujem svoju, iako je mudra po sebi,
Zeusu milome ocu nek po volji radi, da ne bi
Otac grdio nju i nama pokvario gozbu.
Ako olimpski Zeus munjobija ushtije bacit
Nas sa sjedala naših, ta od svih mnogo je jači,
Ali mu riječi ti govori ljubazne, majko,
Tad će se otac nama ublažiti olimpski odmah.«

Reče te skoči Hefest i kondir dvoušni uzev
U ruke majci ga pruži i besjedu započne ovu:
»Strpi se, majko moja, i ako si tužna, pregori,
Čuvaj se, milu tebe da ne vidim jednoć gdje bije
Olimpski Zeus, pomoći od njega neću ti moći;
To će me boljet, al' s njime ogledat se vrlo je teško.
On me je već jedanput, kad tebe obraniti htjedoh,
Za nogu pograbio i bacio s praga božanskog,
Čitav sam padao dan, kad zalažaše već sunce,
Padnem na Lemnos, a malo života još bješe u meni,
Onda me Sinćani otud odnesu, gdjeno sam pao.«
Reče i tad se nasmije bjeloruka boginja Hera
I u smijehu uzme iz ruke sinove kondir.
Tad on bozima vječnim natakati slađahni nektar
S desne započne strane iz vrča grabeći jednog.
U smijeh udare tada beskonačan blaženi bozi
Gledajući Hefesta gdje po kući sopeći brza.

Tako se cio dan do zalaska samog sunčanog
Gošćahu bozi, i gozbe premaklo se nije im srcu
Podjednake, ni Muza, ni forminge divne, Apolon
Što ju je držo, i Muze na izmjenu pjevahu krasno.
A kad već utone sjajna sunčana svjetlost, počivat
Bogovi otidu onda u dvore svaki u svoje,
Gdje je kojemu stan rukotvorac preslavni Hefest
Svojom vještinom i umom načinio bio, pa tada
I bog olimpski Zeus munjobija spavat u krevet
Ode, gdje i prije spaše, kad san bi ga snašao slatki;
Tu je legavši spavo, a uza nj zlatotrona Hera.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:55 pm

Tako Pelejev sin izreče i na zemlju baci
Zlatnim klincima okovan štap te izatoga sjedne.
A sin se Atrejev srdi na strani drugoj; milorek
Med njima ustade Nestor, govornik jasni iz Pila:
Njemu je od meda slađa sa jezika besjeda tekla.
Smrtnih ljudi dva su već prošla koljena pred njim.
Koji se nekad s njime othraniše, rodiše nekad
U presvetome Pilu. a tada vladaše trećim.
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
"Ao na ahejski rod je navalila velika tuga!
Bio bi veseo Prijam i njegovi sinovi s njime
I drugi bi se Trojci u duši veselili mnogo,
Ako bi sve to čuli, gdje tako se svađate vas dva,
Koji ste Danajci prvi u boju i prvi u vijeću.
Nego ded poslušajte, jer mlađi ste oba od mene.
Ja sam se družio već i sa drugim ljudima nekad
S boljima, nego ste vi, al' nikad me prezreli n'jesu;
Takovih vidio nikad nijesam, niti ću vidjet,
Kakav Piritoje bješe i Drijas, naroda pastir,
Kenej, Politem onaj bogoliki, kakav Eksadij.
Kakav Egejev sin na bogove nalični Tesej.
Med pozemljarima oni med ljudima najjači bjehu.
Najjači bijahu oni. i najjači s njima se borci
Borahu: zvjerovi brdski, al' ovi su propali strašno.
Ja sam se družio s njima iz Pila došavši svetog,
Došav iz daleke zemlje, jer bjehu me pozvali sami;
Tu sam se borio ja posamce, a s onima ne bi.
Kakvi su ljudi sad pozemljari, rvo se nitko.
Oni savjete moje i besjede slušahu moje.
I vi me poslušajte, jer slušat je bolje od svega.
Ako i jesi ti, Agamemnone, snažan, al' ovom
Djevojku uzimat nemoj, već pusti mu, kad su mu dali
Sinovi ahejski nju! a s kraljem, Ahileju, ti se
Svađati nemoj, jer veća je čast žezlonoši kralju
Zapala, kojem je diku ud'jelio olimpski Zeus-bog.
Jači si ti, al' tebe božanska je rodila mati,
Nego je moćniji ovaj, jer većim narodom vlada.
Ustavi gnjev svoj, sine o Atrejev, i ja te molim,
Nemoj se srditi više na Pelejevoga sina,
Koji je obrana glavna Ahejcima u ljutom ratu.«

Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
»Doista pravo si sve i valjano rekao, starče,
Nego čovjeku ovom nad svima hoće se biti,
Svima vladati hoće i silniji biti od sviju,
Svim zapov'jedati želi, al' neće ga slušati svaki.
Ako ga kopljanikom učiniše bogovi vječni,
Zar mu naređuju zato uvredljive kazati r'ječi?

Njemu se utakne u r'ječ Ahilej divni veleći:
Strašljivac ime bi meni i nitković doista bilo,
Da ti uzmicat hoću u svemu, što god mi kažeš.
Drugima sve to nalazi, a meni nalagati nemoj,
Jer ja ne mislim, tebi pokoriti da ću se ikad
Drugo još u srce spravi, što sada mislim ti reći,
Rukama neću se ja zbog djevojke boriti s tobom,
Niti sa drugim kim, kad daste je, pa mi je sada
Uzimate, al' meni iz moje crne i brze
Lađe ništa drugo preko volje odn'jeti nećeš,
Ili pokušaj deder, da ovi također vide:
Tvoja će crna krv poteći odmah po koplju.

B. Odisej odvodi Hriseidu ocu. 304—317.

Tako se posvade njih dva riječima pr'jekim, i tada
Ustavši skupštinare kod ahejskih raspuste lađa.
Pelejev sin k šatorma i k jednakih bokova lađam
Ode, a s njime Menetijev sin i ostali druzi,
A brzu lađu tad Agamemnon u pučinu rine,
U nju veslača dvaest izabere i hekatombu
Postavi bogu, a Hrisovu kćer ljepoobraznu smjesti
U lađu, kojoj vođa Odisej dosjetljivi bješe.

Onda se oni zavezu i otplove stazom vodenom.
Narodu Atrejev sin zapovjedi, neka se čisti:
Narod se čistiti stane te bacaše mrlje sa sebe
U more, bikove klahu, i koze tad Apolonu —
Uspješnu hekatombu, trepetljivom moru na br'jegu;
Pod nebo sukljaše para, oko nje dim se uzvijo.

C. Ahilej gubi Briseidu. Razgovor s Tetidom. 318-427.

Tako se trudiše oni po okolu, al' Agamemnon,
Kako se u svađi ono Ahileju zagrozi prvo,
Nije odusto, već riječ Taltibiju zboriti počne
I Euribatu, svojim glasnikom i slugama brzim:
"K Pelejevome sinu Ahileju id'te pod šator
I ljepoobraznu amo doved'te Briseidu uzev
Za ruku nju, a ako ne ushtije dat je, tad ja ću
S mnogima doć i uzet je sam, tad bit će mu gore."

Pusti ih rekavši to i riječ im doda žestoku.
Uz br'jeg trepetljivog mora obojica nerado pođu
I k mirmidonsklm dođu šatorma i k lađama njihnim,
A Ahileja nađu gdje sjedi uz šator i lađu,
Pa kad opazi njih, ne poveseli se u duši.
Kralja se uplaše oni i njega bojeći se ondje
Obadva stanu, i ništa ne vele, ne pitaju njega.
On se u duši svojoj tad dosjeti i rekne njima:
"Zdravo, o poslanici, o glasnici Zeusa i ljudi!
Dođite, vi mi krivi nijeste, već Agamemnon,
Koji vas šalje k meni Briseide djevojke radi,
Nego, Zeusovo čedo, o Patroklo, deder izvedi
Djevojku, pa im je daj, a oni nek budu svjedoci
I pred ljudima smrtnim i blaženim bozima svima
I pred neljupkim kraljem, kad jednoć nastane nužda,
Da bih od drugih ja odvratio sramotnu propast.
Kralj Agamemnon mahnita u svojem opakom srcu,
On ni u prošlost ne zna da pogleda ni u budućnost,
Da mu se kod lađa bore Ahejci čitavi, zdravi."
Reče, te posluša riječ drugara milog Patroklo
I ljepoobraznu djevojku on iz šatora izvede
I da je onim, a oni ka ahejskim lađama odu,
Za njima nerado stupa Briseida. Tada Ahilej
Zaplače, sjedne na strani od svojih sam prijatelja
Uz brijeg pjenastog mora na bezmjernu pučinu gledeć,
Ispruži ruke i mater ovako moljaše mnogo:
"Kada si, majko, ti kratkovječnim rodila mene,
Višnji gromovnik Zeus sa Olimpa da mi je barem
Dao čast! — al' sad me počastio nimalo nije;
Mene ti pogrdi kralj Agamemnon, silni daleko,
Sam mi je oteo dar i uzeo i sad ga ima."

Tako plačući reče, i gospođa čuje ga majka
Sjedeć u morskoj dubini uz oca, morskog starinu.
Brzo kakono magla iz pjenaste izroni vode
Pa se posadi tad uz Ahileja, koji je plako,
Rukom ga pogladi i r'ječ izustivši prozbori ovu:
"Sinko, što plačeš? i kakva u duši snađe te tuga?
Reci, ništa ne taji, da oboje znademo za sve."

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:55 pm

Sin brzonogi njoj odgovori jecajuć teško:
»Znadeš i sama, pa zašto da govorim, kad ti je znano?
U grad dođosmo sveti, u Eetionovu Tebu,
I nju razorismo i sve odande odnesosmo sobom.
Ahejski sini sve razdijeliše med sobom l'jepo
I Agamemnonu kćer ljepoobraznu Hrisovu daše.
Al' Apolona streljača daljnometnog svećenik Hriso
Dođe k mjedenhaljama Ahejcima, k lađama brzim
Dođe želeći kćer da svoju otkupi od njih
Ucjenu noseć golemu, daljnometnog ktom Apolona
Na zlatnom skeptru povez držeći, i sve Ahejce
Moljaše, najviše dva upravljača ljudska Atrida.
Drugi Ahejci svi povladiše tada, da valja
Poštovat svećenika i ucjenu primiti sjajnu.
Ali Atrejev sin Agamemnon ne htjede tako,
Nego ga otpusti hudo i riječ mu doda žestoku.
Srdit otide starac, a njegovu usliši molbu
Streljač Apolon, jer bogu veoma bijaše mio.
Hudu strijelu on na Argejce baci, i tada
Jedan za drugim ljudi pogibati stanu, po vojsci
Širokoj ahejskoj str'jele božanske padahu svuda.
Vješti nam kaza vrač daljnometnog odluku boga.
I ja svjetovah prvi, da valja boga ublažit,
Ali Atrejev sin ljutinom obuzet brzo
Ustane, izusti grožnju; i sad se izvršila ona.
Jerbo u brzoj lađi Ahejci sjajnooki onu
Otpravljaju u Hrisu i darove gospodu nose,
A dva glasnika ovčas odvedoše iz mog šatora
Briseja kćer, što je meni Ahejci na poklon daše
A ti, ako li možeš, zakrili svojega sina,
K Zeusu otiđi na Olimp i moli ga, ako si ikad
Besjedom ili djelom ugodila njegovu srcu.
Ta ja čuo sam često u domu mojega oca.
Kada si hvaleći se govorila, da si od sviju
Bogova jedina baš crnooblačnog ti Kroniona
Spasla od pogibije od sramotne, kad su ga drugi
Hotjeli bogovi svezat: Posidon, Atena i Hera:
A ti si došla i njemu odr'ješila okove tada
Brzo na široki pozvav na Olimp storukog boga,
Kojeg Brijarejem bozi, a smrtnici svi Egeonom
Nazivlju; on je jači jakotom i od svoga oca.
Njega se silna i dična kad sjede uz Kroniona,
Bogovi preplašiše i onda pustiše Zeusa.
To mu spomeni i sjedi uz njega i koljena hvati,
Ne bi li kako htio Trojancima na pomoć biti,
Neka sijeku Ahejce, nek krmama uz kraj ih mora
Pognaju, i svi Ahejci nek takoga okuse kralja;
Atrejev sin Agamemnon, daleko silni, nek vidi
Grehotu svoju, gdje nije Ahejca najboljeg štovo.«

Lijući suze njemu odgovori Tetida zatim:
»Na što te, dijete moje, porodih, nesretna mati!
Ej da kod lađa sjediš, da ne plačeš i da si sretan,
Kad ti je suđeno malo života, nije ga mnogo!
Ti si vijeka kratka, od sviju si bjedniji ljudi,
Na to te svojom zlom sudbinom u kući rodih!
Tu sad kazati riječ na Olimp presnježni idem
Sama gromovnom Zeusu, ej uslišit ne bi l' me htio!
A ti kod lađa, sinko, kod brzijeh sjedi te udilj
Ljuti se ti na Argejce i od rata prestani posve,
Jer je k Okeanu Zeus k Etiopcem čestitim jučer
Pošo na gozbu, a s njime i ostali odoše bozi;
Dvanaesti dan će se tek na Olimp vratiti opet,
Onda ću poći u dvore u Zeusove mjedena praga,
Koljena njemu ću grlit, umolit ću mu se, mislim.«

D. Hriseidu predaju ocu. Žrtva pomirnica. 428 - 476.

Tako mu boginja reče i ode te ostavi ondje
Sina u srcu ljuta zbog žene pojasa l'jepa.
Koju na silu njemu oduzeše, — Uto Odisej
Stigne u Hrisu grad, hekatombu svetu dovedav.
I kad uđu oni u luku preduboku veće,
Jedra saviju tad i metnu ih u lađu brzu,
Katarku spuste brzo na užima i u žl'jeb metnu,
Tada veslima lađu prikrmiše oni u pristan,
Tada spustiše kamen, privezaše uža lađena;
Tada iziđu van, gdje vali o obalu biju;
Tad hekatombu izvedu daljnometnom Feb-Apolonu,
I iz moroplovke lađe iziđe Hrisova kćerka;
Nju dosjetljivi sam k oltaru povede Odisej
i milom ocu je njenu izručujuć besjedu počne:
»Hriso, mene je poslo junacima kralj Agamemnon,
Da ti dovedem kćer, hekatombu da za Argejce
Svetu prikažem Febu, da gospod se ublaži kako,
Koji je narodu suze i nevolje argejskom zado.«

Reče i u ruke da mu, a Hriso radostan primi
Dragu kćer, hekatombu tad svetu okolo krasno
izrađenoga metnu oltara po redu; izatog
Ruke opraše oni i ječmenog uzeše zrnja.
Hriso podigne ruke ovako se moleći mnogo:
»Čuj srebrnoluki bože, što Hrisu i presvetu Kilu
Štitiš, koji si moćni gospodar Teneda, čuj me;
Kad ti se prije pomolih, ti usliši molitvu moju,
Meni ud'jelivši čast, a Ahejce ošinuv ljuto;
Deder mi jošte sada i ovu želju izvrši
Te sad od Danajaca odvrati sramotnu propast.«

Takovu molitvu reče, i Feb Apolon ga čuje.
Pošto se pomole oni i ječmom obaspu žrtvu,
Najprije dignu joj vrat pa zakolju, ogule zatim.
Stegana izrežu onda komade i pretilinom
Obviju u dva savitka i pokriju mesnim komadma.
Sve to paljaše starac na glavnjama žarkasto vino
Lijući; vilice mlađi u rukama imahu uza nj.
Kada se spališe stegna, kad utrobe kušaše oni,
Razrežu i drugo sitno i nataknu zatim na ražnje;
Pomnjivo sve ispeku i onda s ražnjeva skinu.
A kad prestanu veće od posla i priprave gozbu,
Stanu se gostit, i gozbe premaklo se nije im srcu
Podjednake; pa žudnju kad za jelom već i za pićem
Namire, vrče do vrha dječaci napune vinom
I redom razd'jele čaše natočiv ih žrtvenog vina.
Ondje su čitav dan ublaživali gospoda igrom,
Lijepo ahejski momci peeon pjevahu slaveć
Braniča-boga, a on je u duši veseo slušo.
A kad već utone sunce, i kada se uhvati tmina,
Onda pozaspe ondje uz uža legav lađena.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:56 pm

PRVO PJEVANJE



Kuga. Srdžba.


1. Zaziv Muze. 1 — 7.

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina,
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Otkad se bjehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj, i divni Ahilej.

2. 1. dan. Agamemnon vrijeđa svećenika Hrisa. 8 - 42.

Tko to od bogova vrže među njih svađu i borbu?
Zeusov i Letin sin! On bolest na vojsku baci
Hudu, te od nje redom pogibati stadoše ljudi,
Jer se razljutio bio na kralja, Atreju sina,
Koji je svećenika pogrdio Hrisa, kad dođe
K lađama ahejskim brzim, da kćerku otkupi svoju
Ucjenu noseć golemu, daljnometnog ktom Apolona
Na zlatnom skeptru povez držeći, i sve Ahejce
Moljaše, najviše dva upravljača ljudska Atrida:
»Sinovi Atrejevi i ostali vi nazuvčari
Ahejski! dali vam bozi, domari olimpski, da grad
Prijamov razorite i kući se vratite zdravo!
Dragu mi dajte na otkupe kćer i ucjenu prim'te
Bojeć se Apolćna daljnometnog, Zeusova sina.«

Drugi Ahejci svi povladiše tada, da valja
Poštovat svećenika i ucjenu primiti sjajnu.
Ali Atrejev sin Agamemnon ne htjede tako,
Nego ga otpusti hudo i riječ mu doda žestoku:
»Kod lađa koritastih da više te ne vidim, starče,
Kod njih da boraviš sada il' opet da dolaziš k njima,
Jerbo ti skeptar neće pomoći ni božji povez!
Ovo na otkupe ne dam; jer prije će starost je stići
U našoj kući u Argu, od domovine daleko,
Gdje će uza stan tkati i l'jegat u postelju moju.
Odlazi pa me ne draži, da odovud otiđeš čitav!«

Reče, a njega se starac poboji i posluša r'ječi
Te on šuteći ode uz obalu prešumnog mora;
Pa kad već bude daleko, tad mnogo moljaše starac
Gospoda Apolona, kog Leta ljepokosa rodi:
»Čuj, srebrnoluki bože, što Hrisu i presvetu Kilu
Štitiš, koji si moćni gospodar Teneda, čuj me,
Smintije! Ako ti hram sagradih ikada mio,
Ili ako ti ikad od bikova pretila stegna
I od koza sažegoh, izvrši ovu mi želju:
Tvojim strelama moje naplati Danajcem suze!«

3. 2 - 9. dan. Apolon šalje kugu. 43 - 52.

Takvu molitvu reče, i Feb Apolon ga čuje
Te on u srcu ljut s visina olimpskih siđe
Luk na plećima noseć i tulac ozgo i ozdo
Zatvoren; strijele njemu na plećima srditu zveknu,
Kada se maknu sam, a koračaše naličan noći.
Od lađa na stranu zatim posadiv se izmetne str'jelu
Med njih, i njegov luk zazvekeće srebrni strašno.
Najprije gađaše mazge Apolon i pseta brza,
Onda i na ljude same oštro'rtu odapne str'jelu,
I tad učestaju gorjet mrtvaca lomače silne.

10 — 21. dan. Svađa. Tetida. 53 - 611.

I. 10. dan. Skupština. Hriseida. Briseida. 53 — 476.

A. Agamemnon i Ahilej u svađi. 53—303.

Devet su dana božje po vojsci padale str'jele,
A dan deseti sazva u skupštinu narod Ahilej;
U srce tu mu je miso bjeloruka metnula Hera,
Jer je u brizi bila za Danajce videć ih mr'jeti.
Kada se saberu već i na iskupu kada se nađu,
Onda se digne Ahilej brzonogi ovo im veleć:
»I ako smrti mi utečemo, Atrejev sine,
Mislim, da ćemo kući odavde uzbiti doći,
Kada i kuga i rat Ahejce združeno biju.
Nego da svećenika il' vrača pitamo kojeg
Il' pogađača sana (jer i san od boga jeste),
Neka nam reče on, što se toliko Febo Apolon
Rasrdi, da l' hekatombi, da l' zavjetu zabavlja našem,
Ne bi li dim od koza bez mane i od ovaca
Htio primiti kako i propast odvratiti od nas.«

Tako im rekavši sjedne Ahilej, i med njima Kalhas
Digne se, Testorov sin, pogađač u ptice prvi.
On je sadašnjost znao, budućnost, prošlost je znao,
On je Ahejcima put pokazivao, kad pod Ilij
Brodiše, vračanjem svojim, dobivenim od Apolona.
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
»Veliš mi, ljubimče Zeusov Ahileju, neka vam rečem,
Zašto se na nas srdi Apolon daljnometni streljač.
Ja ću ti reč, a ti me ded čuj i zakuni se meni,
Da ćeš mi besjedom ti i rukom rado pomagat.
Jer ja doista mislim, razljutit ću muža, što moćan
Svima Argejcima vlada, i slušaju ga Ahejci.
Svagda bo jači je kralj, kad se na prostdg čovjeka srdi;
Jer da još isti dan i priduši ljutinu svoju,
Al' dok ne izvrši gnjeva, u grudma ga i dalje krije.
A ti promisli sada, obraniti hoćeš li mene.«

Tad odgovarajuć njemu brzonogi reče Ahilej:
»Ništa se ne boj, već božju izreci volju, što znadeš,
Jer Apolona mi boga, što j' Zeusu mio, što s' i ti
Njemu, o Kalhase, moliš, kad božje odluke javljaš
Danajcem: dokle sam ja u životu, po zemlji dok gledam,
Kod lađa koritastih ni jedan te udarit neće
Teškom rukom, ma rekao ti Agamemnona samog,
Koji se diči sad, da je prvi od sviju Ahejac.«

Tad se osokoli vrač nezazorni i rekne ovo:
»Našoj ne zabavlja bog hekatombi ni zavjetu našem,
Već on zadade jade Argejcima i još će zadat
Poradi svećenika, što njega kralj Agamemnon
Pogrdi, ne da mu kćeri na otkupe, ne primi dare.
Neće od Danajaca odvratiti pomora grdnog,
Dokle milome ocu bez novca, bez otkupa kćerku
Sjajnoku ne vratimo, u Hrisu dok hekatombu
Ne povedemo svetu; a tad ćemo njega umolit.«

Tako im rekavši sjedne, a med njima onda se digne
Junak, Atrejev sin Agamemnon, silan daleko,
Zlovoljan, njegovo srce veoma se napuni gnjeva
Mračno, a oči mu budu na oganj žarkoviti nalik.
Najprije pogleda ljuto na Kalhasa ovo mu veleć:
"Ti mi, zloslutni vraču, još nikada dobra ne reče;
Svagda je tebi milo proricati nevolje same,
Čestito nikada ništa ni kazo ni svršio n'jesi!
I sad odluke božje med Danajci javljaš i zboriš,
Da im daljnometni streljač Apolon nevolje gradi,
Što ja ucjene sjajne za kćerku Hrisovu n'jesam
Primiti htio, jer volim kod sebe je u kući imat;
Ova od Klitemnestre, od žene vjerene moje,
Draža je meni, jer od nje ni uzrastom ni stasom nije
Nimalo gora, pa nije ni srcem ni djelima ručnim.
Ali i tako ću nju povratiti, ako je bolje;
Neću, da propadne narod, već hoću, da ostane čitav.
Nego mi spremajte dar, med Argejcima svima da ne bih
Bez dara ostao ja, jer tako ni pristojno nije.
A sad vidite svi, gdje nestaje dara u mene!"

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:56 pm

Njemu odgovori na to brzonogi divni Ahilej:
"Predični Atrejev sine, od sviju lakomče prvi!
Ta dar kako da dadu Ahejci junačine tebi?
Mi ni za kakovo blago ne znamo ležeće silno,
Nego kad uzmemo grade, tad i plijen idemo d'jelit;
Nije sad pravo, da narod na gomilu opet ga nosi.
Nego djevojku bogu otpusti, pa ćemo tebe
Trostruko i četverostruko mi naplatit, razorit
Da li nam Zeus Trojancima grad sav obzidan tvrdo.

Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
"Nemoj, junače dobri Ahileju, nalični bogu,
Umom navijati tako, jer nećeš nadmudriti mene
Ni nagovorit; zar hoćeš, darova sam da imadeš,
A ja bez njih da sjedim? i djevojku veliš mi vratit?
Dobro, ako mi dar Ahejci junačine dadu
Mojem ugodivši srcu, da nagradu dostojnu imam!
Ako li mi ga ne dadu, otići ću onda i uzet
Il' tvoj il' Ajasov dar il' Odisejev, pa ću ga odvest
Sa sobom. Svaki će se naljutiti, kojemu dođem!
Ali o tome bit će i opet kada govorit,
Nego lađu ded crnu u pučinu rinimo divnu,
Brže saber'mo dajmo veslače te metnimo dajmo
I hekatombu i Hrisovu kćer ljepoobraznu u nju.
Lađu nek vodi koji od vlastelja, neka je vodi
Hoćeš li Ajas il' divni Odisej il' Idomenej
Il' ti, Pelejev sine, od sviju strasniji ljudi,
Ne bi li braniča-boga ublažio žrtve prikazav."

Njega pogleda mrko Ahilej brzonogi veleć:
"Lakomče, bestidniče okorjeli, kako će tebi
Ikoji riječi tvoje Ahejac slušati rado
Ili otići na put, da s' junački s ljudima bori?
Ta ja zbog kopljanika ne dođoh Trojaca amo,
Da bih se borio s njima, kad krivi mi ništa nijesu;
Niti mi goveda oni ni konje odagnaše ikad
Niti mi potrše usjev u grudastoj u Ftiji onoj,
Hraniteljici ljudi, među nama jer je daljina
Velika: jesu brda hladovita i more šumno.
Nego smo za tobom pošli, bezobrazniče, da imaš
Radost, tebi smo čast i Menelaju tražili, kujo,
Među Trojancima, a ti i ne paziš, ne mariš za to,
Pa se i meni groziš, oduzeti da ćeš mi onaj
Dar, zbog kojeg se mnogo natrudih, što mi Ahejci
Dadoše. Nikada dar mi ne zapada jednaki s tobom,
Kada naselan grad Ahejci razore koji
Trojski; u boju, gdje kipi i buči, odvaljuju ruke
Moje posao glavni, al' kada dijeljenje dođe,
Mnogo većim te darom darivaju, a ja se vraćam
K lađama s darom malenim, al' milim, od rata trudan.
A sad u Ftiju idem, jer doista mnogo je bolje
U lađah srpatih kući povratiti se, te neću
Vrijeđan tebi blago i bogatstvo ovdje gomilat."

Na to junacima kralj Agamemnon odgovori njemu:
"Bježi, kad ti je srce navalilo, a ja te neću
Molit, zbog mene ovdje da ostaneš; i drugih ima,
Koji će poštovat mene, a najviše premudri Zeus-bog.
Najmrži meni si kralj, hranjenik Zeusov, od sviju,
Svađe svagda rado i borbe i bojeve gradiš.
Ako si jak, al' tebe je bog obdario time!
Odlazi u lađama sa svojim drugovima kući
I Mirmidoncima vladaj; za tebe se brinuti neću
Niti ću hajat za tvoju za srdžbu, već čujder mi grožnju:
Kako od mene Feb Apolon Hrisovu kćerku
Uzima, koju ću ja s drugovima poslati svojim
U lađi svojoj, baš tako u čador tvoj ću unići
I tvoj ću dar: ljepoobraznu ja Briseidu uzet,
Da znaš, koliko sam jači od tebe, da omrzne drugom
Ravnim se graditi meni i porediti se sa mnom."

Rekne, a Pelejev sin se ražalosti, te mu se srce
Dvostruko zamisli tad u njegovim rutavim grudma:
Bi li trgnuo mač od bedrice oštri i njime
Ljude rastjero sad, bi l' njim Agamemnona smako,
Il bi ustego gnjev i srce umirio svoje.
Dok je u duši tako i u srcu svojem promišljo
I mač iz kora velik potezao, dođe Atena
S neba, a nju je bila bjeloruka poslala Hera
Oba ljubeći kralja, za obadva jednako brižna.
Ona pristupi straga, Ahileja za plavu kosu
Uhvati samo se njemu ukazavši, drugome nikom.
Zadivi se Ahilej i ogledavši se odmah
Paladu pozna Atenu; sijevnuše strašno joj oči.
Besjedu započne s njom i progovori krilate r'ječi:
"O egidonoše Zeusa o kćeri, zašto si opet
Došla? Da vidiš b'jes Agamemnona, Atreju sina?
Nego ću nešto ti reći, a mislim, tako će i bit:
Brzo će njemu život pogubiti njegova drzost."

Njegovu riječ Atena sjajnooka prihvati veleć:
"Došla sam gnjev tvoj ustegnut, Ahileju, ako ćeš slušat,
S neba sam došla ja, bjeloruka posla me Hera
Oba ljubeći kralja, za obadva jednako brižna.
Nego prestani deder od borbe, mača ne vuci:

Onoga r'ječima grdi onako, kako i valja,
Jer ću ovo ti reći, i tako će doista biti:
Poradi pogrde ove darova triput toliko
Jednom dat će se tebi; već poslušaj, pa se ustegni."

Tad odgovarajuć njojzi Ahilej brzonogi reče:
"Čovjeku valja riječ, o boginjo, slušati vašu.
Ako se i ljuti mnogo u duši, jer tako je bolje;
Bozi će uslišit onog, tko njihove besjede sluša."
Reče joj, i ruku tešku na balčaku srebrnom držeć
Veliki turi mač u nožnice, posluša l'jepo,
Što mu je rekla Atena, a ona se vrati na Olimp
Tad egidonoše Zeusa u dvore med bogove druge.

Opet Pelejev sin Agamemnonu, Atreja sinu,
Prkosne riječi vikne ne prestavši jošte se ljutit:
"Teška o popilico, u tebe pasje su oči,
Ktome jelenje srce! ta nikada smio nijesi
Oružje metnuvši na se s vojnicima krenuti u boj
Niti u zasjedu kad s prvacima ahejskim zaći;
To ti se čini smrt! Po vojsci nam širokoj dašto
Mnogo je bolje dare oduzimat, kad ti nasuprot
Tko progovori što! nitkovima, izješo kralju,
Vladaš, jer posljednjom sad bi vrijeđo me, Atrejev sine!
Nego ću nešto ti reći i velikom zaklet se kletvom:
Tako mi ovoga skeptra, iz kojega nikada grane
Ni lišće nicati neće ni procvast, kad u planini
Njegov ostade panj, a njemu oguli koru
I lišće mjed, te sada u rukama nose ga sini
Ahejski, koji su suci i pravicu Zeusovu štite;
Velika to ti je kletva od mene; jednom će veće
Za Ahilejem žudnja sinovima ahejskim svima
Doći, a pomoći ti u nevolji imati nećeš.
Kada od Hektora stanu ljudomore ginut i padat
Mnogi junaci, i tada u tebi će srce se trgat
Od ljutine, što n'jesi Ahejca najboljeg štovo."

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:56 pm

HEKTOROV SASTANAK SA ŽENOM I SINOM

Tako reče i ode sjajnošlemi veliki Hektor
I kući stigne brzo u kojoj se prijatno živi.
al on belolaktu ljubu Andromahu na nađe u njoj,
nego je sa sinom i s leporuhom dvorkinjom jednom
stajala onde na kuli i jecala, plakala gorko.
A kad ne nađe Hektor besprekornu ljubu u dvoru,
Stupi na kućni prag i sluškinjam prozbori ovo:
«Nuder, momkinje, sada po istini kažite meni:
kuda belolakta krenu Andromaha iz doma ovog?
Ili je jetrvama leporuhim pošla il možda
Zaovama il u hram Atenin, gde Trojanke druge
Gospe lepokose hoće da umire boginju strašnu»

Hektoru hitra na to ključarica prozbori ovo:
«Kad nam, Hektore, kažeš da istinu reknemo pravu,
nit je jetrvama beloruhim pošla il možda
zaovama il u hram Atenin, gde trojanske druge
gospe lepokose hoće da umire boginju strašnu,
nego se na velju kulu na ilijsku popela, jer ču
da su na muci Trojci, nadvladali da su Ahejci.
Ona je bedemu krenula žurno mahnitoj slična,
S njom je dojkinja pošla u naručju noseći dete»

Tako ključarica reče, i Hektor iz dvora istrči,
Istim se vrati putem kroz ulice građene lepo.
Kad grad golemi prođe i kad do Skejkskih vrata
Veće stiže kad šćaše da onamo na polje dospe,
Te mu darovita ljuba doleti tada u susret,
Ljuba Andromaha, ćerka junaka Eetiona,
Ovaj pod gorom Plakom šumovitom življaše nekad,
Onde pod Plakom u Tebi, a vladar Kiličanim beše;
Ćerka njegova pođe za Hektora obučena u med.
Ona se susrete s njime, a dadilja iđaše s njome
Noseć na grudima sina bezazlenog, nejako dete,
Ljubimca Hektoru sina, a lepoj podobna zvezdi;
Hektor je njega nazivo Skamandrijem, drugi ga zvahu
Astijanaktom, jer je sam Hektor branio Ilij.
Hektor se sinu svome, kad ga vide, ćutke nasmeši,
A Andromaha stane kraj vojna roneć suze,
Stisne mu ruku i ovako mu besedit počne:
«Jadniče sa svoga ćeš srca zaglavot, a nejakog čeda
nije te žao ni mene sirote; ja ću se brzo
tvoja udovica nazvat, jer tebe će smaći Ahejci,
kada odasvud bahnu, a meni bilo bi bolje
da pod zemljicu siđem, kad nema te više, jer neću
imati utehe druge. Kad žitku ti stigne svršetak,
nego nažalost kad nemam ni oca ni gospođe majke.
Jer mog je oca negde pogubio divni Ahilej
I još ugodni kilički grad razorio Tebu
Visokovratnu i onde pogubio Eetiona,
Ali ga ne opleni, jer zazor mu beše u duši,
Nego je zajedno spali sa oružjem njegovim sjajnim
I grobni postavi kamen; na kamenu posade brešće
Goranke nimfe, sve ćerke egidonoše Diva.
Sedmoro braće imadoh u dvoru, i zajedno oni
Svi su istoga dana zaputili u dom Aidov
Jer ih je sve pogubio brzonogi divni Ahilej
Kod sporonogih krava i pored belih ovaca.
A majku, štono pod Plakom šumovitom carica beše,
Nju je amo Ahilej sa ostalim doveo blagom,
Al je povrati natrag kad golemi otkup uze,
A nju Artemida strelom u očevu pogubi dvoru.
Sad si mi, Hektore, sve, i otac i gospođa majka,
Ti si mi i brat sada, a i moj mlađani vojno;
Nego se smiluj na me i ostani ovde na kuli,
Sina ne ostav sirotim, a ni udovicom ljubu!
Nuder postavi vojsku kod smokve, otkud se može
Najlakše prodret u grad i bedemi osvojit.
Triput su onamo došli i najbolji kušali borci
Oko Ajanta oba i slavnog Idomeneja
I oko oba Atrida i smelog Tidejeva sina:
Il im je koji vičan proricanju kazao čovek,
Ili ih vodi i goni i samo njihovo srce»

Njojzi odgovori na to sjajnošlemi veliki Hektor:
«O svem razmislih, ljubo, i sve mi je to na pameti,
al me je Trojaca stid i dugoskutih Trojanki njinih,
ako bežao budem iz borbe ko plašljivac kakav.
To mi zabranjuje srce, jer navikoh uvek da čestit
Budem i hrabro se borim med prvim Trojancima svgda,
Veliku tekući slavu i ocu i samom sebi.
Jer ja dobro znadem u duši i u srcu svome:
Doći će dan u koji i sveti će propasti Ilij,
Prijam sam i narod kralja vičnog koplju.
Al ne žalim ja toliko Trojansku sudbu
Ni Hekabu samu ni Prijama, našeg vladara,
Ni braću što ih je mnogo i svi su dobri junaci,
Ali će u prah pasti od ruku ljutih krvnika,
- koliko žalim tebe, medoruhi kad ti koji
plačnu odvede Ahejac, kad ti uzme danak slobode.
Pa kad moradneš živeć u Argu tuđincu tkati,
Il vodu noseć iz Hiperije il Meseide
U muci veljoj i ljutoj, al nužda te primora silna,
Onda će kazat kogod kada vidi te suze gde liješ:
«To je Hektoru ljuba, što najbolji beše u borbi
među Trojcima među konjokrotama pod Trojom»
Tako će reći, a tebe će još veća spopašće žalost
Za mužem takvim da te od ropstva oslobodi jadnu.
Nego volim pre da legnem pod zemljicu hladnu
Nego lelek ti čujem gde na silu odvlače tebe»

Reče blistavi Hektor i htede da prihvati sina,
Al on se na nedra lepopojasnoj dadilji privi,
I cikne, uplašiv se od pogleda dragoga oca,
Medi se prestraši on i perjanice od strune
Kako se strašno njiše na šlemu odozgo na vrhu.
Tome se dragi babo nasmeje i gospođa majka.
Odmah blistavi Hektor sa glave kacigu skine
Pa je sjajnu svu na crnu zemljicu metne,
Sina u naručju ponjiše svog i poljubi njega,
Zatim pomoliv se Divu i ostalim bozima rekne;
«Dive i ostali bozi i ovome darujte sinu
mome da on, ko i ja. Med Trojcima lavom zablista,
snagom da bude dobar i moćno da Ilijem vlada,
i da se kaže: «Taj je čestitiji mnogo od oca!»
bude li se vraćo iz borbe i, smaknuv dušmana, sobom
krvav nosio plen, a radosna biće mu mati!»

Tako reče i sina u naručju predade dragoj
Ljubi, a ona ga primi na mirisna nedra te se
Plačuć nasmeši, a mužu, ka d vide to, bude je žao,
Rukom je obgrli, pa je ovako besedit stane:
«Nemoj, jadnice, u srcu svom se ražalit odveć,
niko me preko sudbine Aidu poslat neće,
nijedan čovek pak nije od smrti umako, mislim,
bio on rđa il junak. Kad majka jednom ga rodi.
A sad idi u dvore i tvoje redovanje gledaj,
Razboj i preslicu, i naredi da dvorkinje tvoje
Idu za poslom. Svima muškarcima borba je briga,
Najviše meniod sviju koliko nas Ilij imade.»

Reče sjajni Hektor i potom uzme sa zemlje
Šlem konjorepni, a draga u dvore krene mu ljuba
Često se obaziruć za njim i grozne lijuć suze.
Brzo stiže u dvore za prijatan građene život,
A u dvore vojskomore Hektora i tu zateče
Svojih dvorkinja mnogo i sve ih podstakne na plač.
Živ još Hektor beše u svome oplakan dvoru,
Jer su mislile, neće iz boja se vratit više
Niti Ahejskom besu i desnici ruci trećoj.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:56 pm

Kroz vekove pesnici su se okusavali kao prevodioci Homera,nastojeci da prilagode prevod jeziku vremena u kome su ziveli.
Recimo Aleksander Poup (1688 - 1744)ovako zapocinje svoju cenjenu verziju Ilijade iz 1720god.

Gnev Pelejevog sina,svih grckih jada
Sto izvor bese,pevaj boginjo sada!
Gnev sto baci u okrilje Hadove mracne vlade
Duse mocnih vodja ciji zivot prerano stade;
Ciji udovi nepokopani na goloj obali stoje,
Dok se prozdrljivi psi i gladni lesinari roje.
Otkad se veliki Ahil i Atridi tukose sred bojnog polja
Takav bese vrhovni usud i Zevsova volja.
Reci,Muzo!kog zlosretnog trena
Poce zestoka borba,i koja sila bese uvredjena?

Prevod istog odlomka iz 1990god.,glasi:

Gnev -Boginjo,pevaj gnev Pelejevog sina Ahila,
krvolocan,sudbom proklet,kostao je Ahejce bezbrojne zrtve,
bacivsi u Kucu smrti tolike jake duse,
duse velikih boraca,ali od njihovih tela je nacinio
strvinu,
gozbu za pse i ptice,
a Zevsova volja se kretala ka cilju.
Pocni,Muzo,kad se prva dvojica otrgnuse i sukobise,
Agamemnon gospodar ljudi i vrsni Ahil.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:57 pm

ODISEJ NAGOVARA AHILEJA DA SE ODLJUTI

A kad veće za pićemi jelom podmire žudnju,
Namigne Feniku Ajant. To smotri divni Odisej
I čašu napuni vinom, Ahileju nazdravi njome:
«Radost, Ahileju s tobom! Nedostalo nije nam gozbe
ni u Atrjevićevu čadoru, niti nam ovde
jednake gozbe nedosta, jer jela bilo je mnogo,
obilno svega, al nije do prijatne stalo nam gozbe,
nego smo, Divova nego, u strahu, gledajuć ljute
jade, jer sumnjamo dal ćemo spasti pokrite lađe
ili izgubiti, ako se ti ne opašeš snagom!
Blizu lađa i zida pripremiše noćišta sebi
Smeoni Trojci i pomoćnici slavni daleko
Paleći mnoge vatre po vojsci, te kažu da neće
Stati, nego će, vele, navaliti na lađe crne.
Kronović Div im zdesna pokazuje znake i munje
Baca, ana nas Hektor strahoviti besni i svojom
Prkosi snagom, u Diva se uzda, ne poštuje ništa
Ni junaka ni boga,a bes ga napadne strašan,
I on želi što pre božanska da osvane zora:
Preti da će krajnje na krmi odseći vrške,
Lađe sagoreti ognjem proždrljivim i da će potom
Seći Ahejce kod njih kad u dimu zbunjeni budu.
Vrlo se toga bojim u duši, neće li bozi
Ispunit njegove pretnje, i nije li suđeno nama
Zginut pod Trojom daleko od konjodavnog Arga.
Nego ustani sad, Ahejce želiš li spasti,
Ako je veće i dockan, iz bukle, gde Trojci ih metu.
Posle ćeš i sam pasti u žalost, ali već nećeš
Laka nevolji naći, kad ona već mine, no gledaj
Kako ćeš pre Argejce od nesrećnog izbaviti dana.
Mnogo je, dragiću moj, naređivo otac ti Pelej
Onda kad te on Agamemnonu slaše iz Ftije:
«Sine moj, Atena i Hera daće ti snagu,
budu li htele, a ti u grudima junačko srce
svoje nuder savlađuj, jer ljubaznost svagda je bolja,
kloni se srdžbe razdor što stvara, da te sve više
poštuje staro i mlado u argejskom narodu celom»
Tako je starac nalago, a ti se ne sećaš. Nego
svoj odustaj i stišaj srdobni gnjev; Agamemnon
dostojne dare ti daje čim srdžbu savladaš svoju.
Voljal te, poslušaj mene, a ja ću ti kazati pravo
Kakve u svom čadoru Atrejević obeća dare:
sedamtronoga novih i deset talanata zlatnih ,
dvadeset kotlova sjajnih i dvanaest pretilih konja
obduljaša, što trkom donosiše obduljenjemu.
Ne bi siromašan bio toliko koji bi imo,
nit bi potreban bio skupocenog zlata, koliko
obdulja njemu zadobiše ti brzotrki konji.
daće ti Lezbljanki sedam što znaju poslove divne,
što ih izbraste kad si osvojio uređen Lezbos,
svojom lepotom tada nad ženama sijahu svima.
Njih će ti dati, a sa njima Brisejida poći će moma
koju ti ugrabi on; a velikom kune se kletvom
da je nije nikad na odar obležati išo
kako u ljudskom rodu muškarac prilazi ženi.
Sve ćeš to dobiti odmah. A bogovi dadu li nama
veliki Prijamov grad osvojiti, gledaj da tada
obilno svoju lađu natovariš zlatom i među,
kad mi Ahejci uzmemo plen da delimo onde,
tada dvadeset sam odaberi trojanskih žena
koje najviše sjaju lepotom za Helenom lepom.
A kad u ahejski stignemo Arg, plodovitu zemlju,
onda budi mu zet, ko Oresta paziće tebe,
kasno rođenog sina što mlad mu buja i raste.
Ćerki ima tri u dobro sazidanom dvoru:
Hrisotemidu ima, Laodiku, Ifijanasu.
Koju od njih zaželiš bez poklona vodi je milu
ti u Pelejev dvor; veoma mnogo darova
daće ti on, i više no iko što dade uz ćerku,
Sedam će naseljenih gradova podariti tebi:
daće ti Kardamilu, Eiopu i zelenu Hiru,
svetu daće ti Feru i Antiju s poljima travnim,
Epiju daće ti lepu i grad lozoviti Pedas.
Kraj mora leže svi, naa međi peskovitog Pila,
goveđu bogati ljudi i ovcama borave onde,
oni će darima tebi ko bogu činiti poštu
i pod tvojim će žezlom obilat plaćati danak.
To bi ti dao sve, utišaš li svoju ljutinu.
Ali ako Atrejev sin u srcu ti mrži,
on i njegovi dari, ti na druge sve se Ahejce
sažali, koji se muče u borbi; oni ko bogu
poštu činiće tebi, jer veliku slavu bi steko
sada bi Hektora mogo pobedit, jer vrlo će blizu
doći zlopak i mahnit, jer veli da njemu
jednaka nema Danajca, u lađama koji su stigli.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:57 pm

Ahilej pred skupštinom vojske izjavljuje da prestaje od gnjeva i podstiče na borbu

Potom divni Ahilej uz morske obale krene
vičući strašno i borce Ahejce podstakne tako.
Čak i oni što behu na mestu okolo lađa,
štono behu krmari i držahu krme lađene,
što su kod lađa bili ključari i delili hlebac,
svi se požure tada u skušštinu, jer je Ahilej
opet osvanuo pošto od bitke dugo izosta.
I dva Arejeva drugara hramljući krenu,
ustrajni borac Diomed i s njime divni Odisej
oslanjajuć se na koplje, jer još su ih bolele rane:
a kad u skupštinu stignu, med prve se posade onde.
Poslednji od svih stigne junacima kralj Agamemnon,
ranjen još i on, jer beše u sukobu jakom i njega
Koon, Antenorov sin, medokovnim ranio kopljem.

A kad svi se već onde na skupu nađu Ahejci,
brzonogi usta Ahilej i počne da zbori:

"Da li je, Atrejev sine, za oba, za tebe i mene,
išta svanulo bolje kad u srcu jadni zbog mome
posvadismo se svađom dušogubnom? Da ju je ipak,
kako nam sreće, kod lađa Artemida zgodila strelom
onog dana kad Lirnes opustoših i nju odabrah!
Ne bi Ahejci toliki zagrebli zubima zemlju
beskrajnu smaknuti rukom dušmana kad se razgnjevih.
To je za Hektora bolje i Trojce, ali Ahejci
dugo će se sećat, mislim, i moje svađe i tvoje.
Nego se mahnimo toga što beše, i ako smo tužni,
drago na silu srce u grudma obuzdajmo svojim.
Ja ću prestati sada od srdžbe, jer mi ne liči
gnjevit se neprestance; no dela sad pregni
i dugokose brže Ahejce podjari na borbu,

da ja opet u susret Trojancima krenem i vidim
da li će noćiti žele kod brodova. Mnogi će mislim,
kolena svoja rado savijati kada iz borbe
umakne strašne u strahu od našega oštroga koplja!"

Tako im reče, Ahejce dugokose obuze radost,
jer je junački Pelejev sin utolio srdžbu.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:58 pm

DRUGO PJEVANJE

(22. dan)

San. Kušanje. Beotija ili kazalo brodova.

I. Zeus šalje Agamemnonu Sna. 1—47.

Ostali bogovi već i junaci konjici spahu
Čitavu noć. al' tvrdi san ne osvoji Zeusa,
Nego je on u duši razmišljo. Ahileja kako
Valja da počasti sada, a kod lađa ahejskih mnoge
Pogubi. — Ova se miso učinila najbolja njemu:
Da k Agamemnonu posije Atridu pogubnog Sanka.
Besjedu započne s njim i progovori krilate r'ječi:
»Odlazi, pogubni Sanče, ka ahejskim lađama brzim
Te k Agamemnonu uđi Atridu u šator i njemu.
Kako ti velim, sve pravo objavi, i njega potakni,
Neka što prije za boj Ahejce dugovlase spremi.
Jerbo bi sada on osvojiti mogao trojski
Prostranih ulica grad, kad besmrtni olimpski bozi
Nesložnih misli već n'jesu, jer sve ih je sklonila Hera
Molbama svojim, i veće Trojance čekaju jadi.«

Reče mu Zeus, te Sanak otide, kad začuje riječ,
I on kod brzih lađa kod ahejskih hitro se nade:
On k Agamemnonu uđe Atridu i nađe njega
Gdje u čadoru spi, a ambrosijski san se oko njeg
Razlio. — Iznad glave ko Nestor, Nelejev sinak,
Kog Agamemnon je od svih starješina najviše štovo,
Stane i njemu sličan progovori Sanak božanski:
»Spiš, Agamemnone, sine konjokrote Atreja hrabrog.
Ali ne valja, da spava cijelu noćcu svjetovač,
Kome su predani ljudi, te ima briga toliko.
A sad brzo me čuj: oglasnik sam ja ti od Zeusa,
Za te brine se on iz daljine i žali tebe.
On ti reče, da za boj Ahejce dugovlase spremiš
Što prije, jer bi sada osvojiti mogao trojski
Prostranih ulica grad, kad besmrtni olimpski bozi
Nesložnih misli već n'jesu, jer sve ih je sklonila Hera
Molbama svojim, i veće Trojance jadi od Zeusa
Čekaju. A ti sve to ded pamti, gledaj, da tebi
Ne otme zaborav ništa, kad medeni sanak te pusti.«

Tako mu Sanak reče i ode, te ostavi njega,
Ono nek misli u duši, što nije se imalo steći;
Jer on mišljaše ludov osvojiti istoga dana
Prijamov grad, a nije ni slutio, što li je Zeus-bog
Mislio, koji šćaše Trojancem a i Ahejcem
Jade i stenjanje mnogo u teškim bitkama zadat.
Iz sna se probudi kralj, i božanski ga glas napunjavo.
Digne se, sjedne i onda obuče košulju meku,
Košulju sjajnu i krasnu i veliki ogrne tada
Plašt i, na noge b'jele privezavši potplate krasne,
Na pleći svoje mač sa srebrnim klincima metne,
I uzme u ruke još nepropadljivi očinski skeptar
I s njim k mjedenhaljama Ahejcem i k lađama ode.

2. Knezovi u vijeću. 48—83.

Uto boginja Zora na široki popne se Olimp,
Zeusu da javi svjetlost i ostalim bozima vječnim.
A Agamemnon glasnikom jasnogrhm svojima reče,
Neka u skupštinu oni dugovlase zovu Ahejce;
Zvahu glasnici, i narod veoma grnjaše brzo.

Najprije sjednu junaci starješine, da će vijećat,
Kod lađe Nestora, kralja u Pilu rođenog, sjednu.
Kad Agamemnon ih sazva, tad razvi im namjeru mudru:
»Čujte me, mili moji, božanskoga usnih vam Sanka
U ambrosijskoj noći, a Nestoru bio je divnom
Najviše sličan stasom i obrazom, a i visinom.
Čelo glave mi stade i ove mi prozbori rječi:
»Spiš, Agamemnone, sine konjokrote Atreja hrabrog,
Ali ne valja, da spava cijelu noćcu svjetovač,
Kome su predani ljudi, te ima briga toliko.
A sad brzo me čuj, oglasnik sam ja ti od Zeusa,
Za te brine se on iz daljine i žali tebe.
On ti reče, da za boj Ahejce dugovlase spremiš
Što prije, jer bi sada osvojiti mogao trojski
Prostranih ulica grad, kad besmrtni olimpski bozi
Nesložnih misli već n'jesu, jer sve ih je sklonila Hera
Molbama svojim, i veće Trojance jadi od Zeusa
Čekaju. A ti sve to ded pamti.« « — Tako mi rekav
Odmah odleti i sanak tad slatki ostavi mene.
Nego dederte sad, Ahejce ne bismo l' kako
Spremili za boj; a ja ću riječma ih, kako valjade,
Okušat, reć ću, nek bježe na lađama punim vesala,
A vi ih ostali, koji odakle, ustav'te r'ječma.«

Tako im rekavši sjedne, među njima digne se tada
Nestor, koji je bio gospodar pjeskovitog Pila.
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
»Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
Da nam je drugi koji Ahejac kazivao sanak.
Laž je — mi bismo rekli, odvratili se još više;
Ali ga usni, što diči se, on da Ahejac je prvi;
Nego dajte, da kako Ahejce spremimo za boj!«

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:58 pm

3. Skupština vojske. 84—393.


A. Agamemnonova osnova propada. 84—154.

Tako rekavši on iz vijeća iziđe prvi,
Za njim se podignu svi žezlonoše knezovi drugi
Slušajuć ljudma pastira, i narod tada povrvi.
Kao iz prostrane kada iz pećine rojevu gusti
Sukljaju pčela, a ktome neprestano dolaze nove,
Po premaljetnom cv'jeću u groždima lete, te jedne
Vrve u gomilama ovuda, a jedne onuda,
Tako i ahejske čete od brodova i od čadora
Grnut u skupštinu sad uz duboko ugnuti brijeg
Stanu u silnome mnoštvu. Oglasnica Zeusova Kaža
Med njima puče i narod u skupštinu zvaše, da ide,
I on se skupi, sav skup uzavri, i zemlja zatutnji,
Ljudi kad sjedati stanu, i nastane huk, al' ih mirit
Devet stane glasnika povikujuć, neka već bučat,
Prestanu i hranjenike nek Zeusove čuju — vladare.
Jedva sjedaše narod i prestajaše da huči,
Kad se već posadi sav. Agamemnon ustane silni
Skeptar u ruci držeći, oko kog se namuči Hefest;
Hefest ga gospodu da Kronionu Zeusu, a ovaj
Hermiji provođaču skoroteči da ga, a potom
Igrikonjević Pelop od Hermije dobi ga na dar,
Pelop ga Atreju zatim pastiru naroda dade,
Atrej ga Tijestu stočnom na svojoj ostavi smrti,
Tijest ga pokloni pak Agamemnonu, neka ga nosi
I nek otokom mnogim i Argosom čitavim vlada.
Na taj se uprvši skeptar Argejcima prozbori ovo:
»Vitezi danajski mili, o Aresa ubojne sluge,
Zeus me je Kronov sin u zabludu zapleo tešku,
Strahotni, koji se prije privolje i obeća meni
Da ću tvrdi Ilij razorit i vratit se kući,
A sad mi smisli zlu prijevaru te mi u Argos
Bez slave veli otići izgubivši naroda mnogo.
Tako se valjada hoće premogućem gospodu Zeusu.
Koji je tvrđave mnogim gradovima srušio veće
I još će rušiti dalje, jer u njeg je najveća sila.
Velika to je stramota, i unuci za nju će znati —
Kako Ahejci. takav i tolik narod, ovako
Ratuju, a sve zalud, bez koristi, kako se bore
S narodom manjim od sebe, a konca još vidjeti nije!
Da mi Ahejci tvrdu s Trojancima uhvatit vjeru
Hoćemo, te se pođu prebrojiti obadv'je vojske.
Da se Trojanci skupe, koliko ih ima u gradu,
A da se poredamo Ahejci mi u desetke,
I svi deseci po jednog da uzmu Trojanca, nek toči
Vino, mnogi deseci vinotoče dobili ne bi.
Toliko ahejskih, velim, sinova više imade
Negoli Trojanaca po gradu; al' pomoćnika
Oni kopljometnih dosta imadu iz mnogih grada.
Oni uzbijaju mene, ne dadu, ako i hoću,
Trojanski grad razorit, u kojem je žitelja mnogo.
Već je godina devet od velikog minulo Zeusa
I već lađe nam truhnu i popucala su uža,
A luda djeca naša i žene borave naše
Kod kuće čekajući, a mi dovršiti posla
Nikako ne možemo, rad kojega dođosmo amo.
Al' sad, kao što velim, učinimo dajmo ovako:
U zemlju očinsku milu u lađama bjež'mo, jer Troje
Prostranih ulica mi osvojiti nećemo nigda«.

Tako im reče i time u grudima krene im srce
Svima u skupu, što v'jeća ne imaše prilike čuti.
Sav se uzljulja narod ko na moru Ikarskom morski
Široki oni vali, što vjetri ih Euros i Notos
Dignu iz Zeusovih veljih oblaka b'jesno poletjev.
Kao što kada nisku oranicu uzljulja Zefir
Dunuvši na nju žestoko, i ona klanja se klasjem,
Tako se skupština sva uzljuljala: cičeć Ahejci
Pohrle k lađama svojim, a uvis se prašina stane
Dizati ispod noga; govoriti med sobom počnu,
Neka prihvate lađe i u more porinu divno;
Jarke čistiti stanu; koliko pohitješe kući,
Vika ih do neba stane, lađene grede izvuku.

B. Odisej ustavlja vojsku od ukrcavanja. 155—210.

Preko sudbine bi tad se Ahejci vratili kući,
Da riječ ne bude Hera Ateni kazala ovu:
»Oj egidonoše Zeusa oj kćeri, nestrta nikim!
Zar će pobjeći kući u očinsku u milu zemlju
Tako argejski narod po širokom plećatom moru?
Argejku Helenu zar će Trojancem i Prijamu oni
Ostavit, njom da se diče, a zbog nje mnogi Ahejci
Ostaše mrtvi pod Trojom daleko od očinske zemlje!
Nego među Ahejce mjedenhalje zađider sada,
Ustavljaj svakog junaka riječima blagim i rinut
Ne daj im u more lađe uzvijene na oba kraja.«

Tako joj reče, i nju Atena sjajnooka čuvši
Posluša te se vine niz glavice Olimpske gore
Te se ubrzo nade kod ahejskih brzijeh lađa.
Tamo Odiseja nađe mudrinom jednakog Zeusu,
Nađe ga kako stoji i lađu pokritu crnu
Ne hvata, jer mu je bol u duši i u srcu bio.
Sjajnoka blizu njega Atena stane i reče:
»Potomče Zeusov, domišljat Odiseju, sine Laertov,
Zar ćete tako sad na mnogovesle lađe naleći
Te ćete pobjeći kući u očinsku u milu zemlju?
Argejka Helena zar će Trojancem i Prijamu sada
Ostati, njom da se diče, a zbog nje mnogi Ahejci
Ostaše mrtvi pod Trojom, daleko od očinske zemlje?
Nego zađider ti med Ahejce, nemoj mirovat,
Ustavljaj svakog junaka riječima blagim i rinut
Ne daj im u more lađe uzvijene na oba kraja.«

Boginja reče, i njene Odisej posluša r'ječi;
Nagne trčat i struku sa sebe zbaci, a glasnik
Digne je Itačanin Euribat, pratilac njegov;
Pred Agamemnonom kad se Atridom nađe Odisej,
Uzme iz ruku mu on nepropadljivi očinski skeptar
I među Ahejaca mjedenhalja brodove zađe.
Gdje bi se sastao s knezom i odličnim čovjekom drugim,
Došo bi k njemu pa njega i ustavljo ljubazno veleć:
»Čovječe, lijepo nije ko plašivac i ti da predaš,
Nego sjedi te reci i ostalim ljudma da sjednu,
Jer Agamemnon što ima na umu, pravo ne znadeš,
Sada nas kuša, a za čas Ahejce kaznit će opet;
Svi u vijeću čuti ne mogosmo, što li je reko,
Bojim se, da će ljutit zlostaviti ahejske sine,
Ta kralj Zeusov hranjenik imade ponosno srce,
Njemu je čast od Zeusa, i Zeus ga premudri ljubi.«

A gdje bi pučanina zamotrio, našo gdje viče,
Toga bi udrio skeptrom i ove mu ciknuo r'ječi:
»Čovječe, sjedider mirno pa slušaj, što govore drugi,
Koji su bolji od tebe, od plašivca i nejunaka;
Nitko u ratu tebe ne broji niti u v'jeću.
Valjada nećemo svi kraljevati ovdje Ahejci!
Nije mnogovlađe dobro, — nek jedan bude gospodar,
Neka kraljuje jedan, što skeptar i suđenje dobi
Od sina lukavca Krona, nek upravlja po njima druge.«

Tako uredujuć vojsku Odisej prođe je redom;
Opet od lađa s hukom povrvi i od čadora
Narod u skupštinu iduć, ko vali kad prešumnog mora
O brijeg gruhaju velik, te pučina čitava ječi.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:58 pm

Odisej kažnjava Tersita. 211—277.

Drugi se posade svi i na sjedalma ostanu svojim,
Samo je Tersit ondje blebetalo još zanov'jeto;
On je u srcu svom uvježbavo neuredne mnoge
Riječi, u vjetar, same nevaljale, on se s knezovma
Svađao, jer je time nasmijati htio Argejce.
Ružniji bio je od svih, pod Ilij koji su došli,
Bješe krivonog i hrom na jednu nogu, a pleći
Njegove grbave bjehu ka prsima pognute buduć,
Šiljasta bješe mu glava i r'jetkom posuta kosom.
Čovjek Ahileju on i Odiseju najmrži bješe,
Jer ih grđaše često; i tada opet zavrišti,
Na Agamemnona divnog u grdnju udri, Ahejci
Na nj se ljućahu strašno i zamjerahu u duši.
On se prodere sad i kralja grditi stane:
»Što, Agamemnone, ti sad hoćeš, čega l' ti treba?
Puni su mjedi tvoji čadori, mnogo imadeš
Žena po izbor u svojim čadorima, kojeno, tebi,
Kad grad uzmemo koji, Ahejci dajemo prvom.
Zlata li tebi zar još nedostaje, što ti ga Trojac
Nosi konjokrota koji iz Troje za ucjenu sina,
Kojega svezana ja dovedem il' drugi Ahejac?
Želiš li mladu ženu, da imaš koga obljubit,
Da je kod sebe držiš na strani? Koji je vladar,
Njemu ne liči u zlo povlačiti ahejske sine! —
Pokori, sramote, švrće! oj Ahejke, a ne Ahejci!
Pođimo u lađah kući, a ovoga ostav'mo ovdje,
Neka preživa dare pod Trojom, neka tad vidi,
Da li smo njemu mi na pomoći ili mu n'jesmo.
On je Ahileja, mnogo od sebe boljeg junaka,
Išo pogrdit i oteo dar, te sada ga ima.
Ali se srditi ne zna Ahilej, on je popustljiv,
Jer bi ga posljednjom sada vrijeđao, Atrejev sine!«

Tako izgrdi tad Agamemnona, ljudma pastira,
Tersit, al' k njemu brzo pritrči divni Odisej;
Mrko ga pogledav na njeg ovako napadne veleć:
»Prestani, Tersite, ludi govordžijo, ako i jesi
Glasni govornik, al' sam se s knezovima svađati nemoj.
Ne mislim, grđeg da ima od tebe čovjeka drugog,
Koliko god ih je s oba Atrida došlo pod Ilij,
Inače kraljeve ne bi obnosio jezikom svojim,
Ne bi ih grdio nit' bi toliko povratak čeko.
Jošte ne znamo pravo, ni kako će sve se izvršit,
Da l' ćemo dobro il' zlo povratit se ahejski sini.
Stog Agamemnona, ljudma pastira, Atreju sina,
Jednako grdiš, što mnogo darova danajski daju
Njemu junaci, pa njega riječima bodljivim ružiš.
Nego ću nešto ti reći, i tako će doista biti:
Ako te nađem još jednom gdje luduješ kakono sada,
Tad na ramenima više Odiseju ne bilo glave,
Niti se više ja Telemahu ocem nazivo,
Ako te ne zgrabim tad i od'jelo s tebe ne svučem,
Struku i košulju s njom, što tvoju golotinju krije,
Pa te k lađama brzim ne otjeram, ali ćeš plakat,
Jer ću te udarcima izmlatit iz skupštine ružno.«

Rekavši to po leđma, po plećma skeptrom Tersita
Udri, sve se previnu, te iz oka bujna mu suza
Ispadne, a na leđma od žezla se zlatnoga njemu
Krvava masnica ispne; i on se poboji i sjedne.
Sve ga zaboli i zbunjen pogledi i utare suzu.
A drugi, sjetni doduše, nasmiju se slatko svi njemu.
Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako:
»Ej Odisej je dobra učinio premnogo veće.
Savjete daje valjane, na bojeve znade opremat.
A sad je dobro on i predobro svršio djelo,
Kada je jezičnom ovom psovaču presjeko govor!
Neće ga valjada opet potaknuti junačka duša,
Knezove psovat da stane riječima pogrdnim svojim.«

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:58 pm

Odluka da se borba nastavi. 278—393.

Tako svjetina reče; gradobija tad se Odisej
Digne žezlo držeći, a sjajnoka uza nj Atena,
Slična glasniku, ljudma zapovjedi, neka ušute,
Da govornika prvi i posljednji ahejski sini
Mogu čuti i savjet da njegov u pamet uzmu.
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
»Gospodaru, sine oj Atrejev, sad te Ahejci
Najgrđom rđom hoće učinit med ljudima smrtnim;
Svog obećanja ti neće izvršiti, koje ti oni
Zadaše, od Arga kad su konjogojnog kretali amo,
Da ćeš tvrdi Ilij razorit i tada se vratit,
Jer sad ko slaba djeca il' kao udovice oni
Jauču jedni drugim želeći se vratiti kući.
I to je dašto zlo, kad zlovoljnu vratit se treba;
Kad tko i mjesec dana od svoje žene daleko
Na lađi boravi veljoj, već mučno je njemu, kad bure
Zimske ga ustavljaju i nemirni valovi morski, —
A nama deveto već izminjuje vrteć se ljeto,
Kako smo ovdje mi. Ne zamjeram zato Ahejcem,
Što im je kod lađa mučno kod srpastijeh; — sramota
Zbilja je boravit dugo i prazne se vratiti ruke.
Strp'te se, dragi, i drž'te još malo, pa ćemo vidjet,
Da li nam pravo vrač il' nepravo proriče Kalhas.
Ta svi znademo dobro u duši, svi ste svjedoci,
Kojih još n'jesu smrtne odnesle sa sobom Kere.
Kad su se ahejske lađe u Aulidu skupljale ono. —
Juče il' prekjuče, — iskop Trojancem i Prijamu noseć.
Mi oko izvora stasmo kod svetih oltara te vječnim
Bozima uspješne tad hekatombe žrtvovat htjesmo
Ispod javora krasnog, gdje bistrica tečaše voda.
Tu nam se veliki znak ukazao: strahotna zmija;
Krvava bješe po leđma, a Zeus je na svjetlost posla;
Ispod oltara ona izmiljevši na javor skoči;
Mladi vrapčići, luda još djeca, na drvetu bjehu
Na najvišoj mu grani šćućuriv se pod lišće ondje;
Osam ih, a mati, što ih izlegla, deveta bješe;
Zmija ih žderati stane, a oni cvrčahu tužno.
Mati za milom cvileć za djecom obl'jetati stane.
Zmija se uzvije i nju za krilo uhvati tužnu;
I kad vrapčiće mlade i vrabicu izjede samu.
Tad ju je znamenjem nama učinio bog, što je posla.
Jer sin lukavca Krona od zmije učini kamen;
I mi stojeći svi se zadivismo, što se je zbilo.
Kada strahoviti znak hekatombu prekine našu.
Onda nam Kalhas uzme proricat i ovo govorit:
»»Što ste. dugovlasi vi oj Ahejci, umukli mukom?
Nama je premudri Zeus pokazao veliki znak taj. —
Kasno će doći i kasno izvršit se, ali mu neće
Nikada propasti slava. Ko zmija što izjede osam
Vrapčića i mater, što je izlegla ih, devetu s njima,
Mi ćemo tako toliko vojevati ljeta, a ljeto
Deseto tek ćemo grad širokoulični osvojit.«« —

Tako je zborio on, a sada se svršuje sve to.
Nego ostan'te svi, o nazuvčari Ahejci,
Ovdje, dok Prijamov grad za rukom nam ne pođe uzet!«

Tako im reče, i nato Argejci poviču vrlo;
Strašno od pokliči njihne zaječe okolo lađe.
Riječ Odiseja svi božanskoga hvaliti stanu.
Njima progovori tada Gerenjanin konjanik Nestor:
»Ao takovim zborom na luđahnu nalik ste djecu.
Koja se ne brinu ništa i ne znaju za ratne posle!
Kamo će zakletve naše i ugovori nam sada?
Odluke takve i takva vijeća izgorjela vatrom,
Zavjere uz čisto vino i desnice, koje su vjeru
Zadale! Zalud nam svađa riječma. kad nikakve naći
Pomoći ne možemo, a ovdje dugo smo veće.
Atrejev sine, vodi Argejce u bitke teške;
Neka ti volja bude nepomična kao i do sad,
Jedan il' dvojica ovdje nek poginu, koji na strani
Bez drugih smišljaju ovdje — al' tako se neće izvršit,
Kako bi prije u Argos otišli, dokle još n'jesmo
Saznali, Zeusovo je 1' obećanje lažno il' nije,
Sin nam je obećo Kronov premoguć! — tako vam velim
Onoga dana, Argejci u lađama kadno smo brzim
Plovili noseći smrt Trojancima, noseć i Keru:
Zdesna je s'jevnuo munjom pokazujuć znake sudbine!
Zato vratit se kući nek nitko se ne žuri prije,
Negoli svaku ženu Trojanca obljubi kojeg
I plač Helenin tako i tugu osveti njenu.
Ako li kući se tko povratiti strašno baš želi,
A on crnu lađu nek pograbi pokritu odmah,
Pa nek snađe ga smrt i udes prije no druge!
I sam, o gospodaru, ded promisli i drugog slušaj:
Neću ti reći riječ, da prezreti bi je mogo,
Na bratstva ljude daj razdijeli i na plemena,
Bratstvo da bratstvu i pleme da plemenu pomaže, kralju;
Tako li učiniš sad, Ahejci l' se pokore tebi.
Znat ćeš za pučanina i vojvodu, koji je dobar,
Koji li rđav, jer bojak posamce oni će biti;
Znat ćeš, da l' s odluke božje razoriti ne možeš grada,
S luda li ratovanja il' s rđe svojijeh ljudi.«

Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
»Opet savjetom svojim predobijaš, starče, Ahejce!
Ej da otac mi Zeus, Atena da i Apolon,
Te ja savjetnika takvih desetak imo u vojsci.
Brzo bi Prijama grad gospodara pred nama pao,
Kada bi ruke naše osvojile, rasule njega;
Ali mi Kronov sin egidonoša Zeus-bog sad zada
Jade, jer u svađe mene i kavge neprestano baca.
Ja i Ahilej svađu zapodjesmo djevojke radi
Prijekim r'ječma, al' ja je u svojoj počeh ljutini;
Ako se složimo nas dva, Trojancima nimalo više
Neće odgode biti, već nevolja stić će ih njihna.
A sad pođite ručat, tad boj ćemo zavrći ljuti;
Svaki nek naoštri koplje, nek dobro priredi štit svoj,
Svaki nek jesti dade brzonogim konjima svojim,
Svaki nek pogleda kola i na rat nek misli u duši,
Da ćemo čitav se dan u boju ogledati ljutom,
Jer nam nimalo neće u njemu počinka biti,
Ako ne padne noć i ne razdvoji bijes junaka.
Tad će se gdjekome remen od štita, obrane ljudske,
Znojit na grudma, a ruku utrudit će gdjetko na koplju,
Gdjekome konj će se znojit od vučenja glatkijeh kola.
A kog opazim ja da daleko od drugih hoće
Kod lađa srpastih gdjegod da ostane, siguran neće
Biti, od ptica lje ni od pasa neće uteći!«

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime26/9/2010, 3:59 pm

Možda najlepši deo u čitavoj Ilijadi za mene je kovanje Ahilovog štita; ta pesma u stvari predstavlja sliku kovanja sveta, što udarima Hefestovog čekića, što udarima Homerovog glasa. To je isto tako, himna nastalom svetu nakon orfičke noći, ali i pesma o čovekovoj radosti zbog sveta koji je rođen.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime2/4/2011, 9:08 pm

Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na
Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva
prijatelja Patrokla. Postoji još par motiva ljubavi (npr. Ahilejeva
ljubav prema Briseidi, Patroklu) , ali oni nisu toliko bitni, jer samo
stvaraju dva glavna motiva, koji su pravi pokretači radnje. Početni
motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. pjevanja, ali onda kao
da nestaje, a pojavljuje se novi motiv - srdžba na Herakla, koji potpuno
prekida prvi motiv. Na kraju i taj motiv nestaje.

Karakterizacija likova:

Ahilej
je bio najveći grčki junak i kao takav je trebao biti savršen. Ipak,
kao i obično u grčkoj mitologiji, gdje ni bogovi nisu bili savršeni,
Ahilej je imao svoje mane. Bio je pošten i vrijedan, no njegove srdžbe
nisu bile potpuno opravdane. Kada se ljutio na Agamemnona, nije trebao
samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo
do druge srdžbe), već se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U
drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv, jer da se on nije durio na
Agamemnona i tvrdoglavo čekao da mu ovaj padne pod noge, nikada Trojanci
ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Drugim riječima, da nije
bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo, a njegov
prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti).

Apolon
je mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i
pomagač Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio
od Ahileja.

Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i
ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za
to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali
sputan svojim položajem ne može doći do punog izražaja.

Atena
je Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u
postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u većini situacija
ipak postupa pošteno.

Hefest je bio Bog vatre i
kovačkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno
umješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar
nakratko izmirivši Zeusa i Heru.

Hera je Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.

Tetida
je Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu
želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada
daje prednost majčinskoj ljubavi.

Agamemnon je bio
kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom
škrtošću je izazvao bijes boga Apolona i ustvari započeo Ilijadu.
Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon
uvidio što je učinio.

Hektor je bio trojanski junak.
Bio je prilično svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave), ali se
barem borio za ono u što je najčvršće vjerovao - domovinu.

Patroklo
je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto
kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16.
pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje
za odlazak u boj.

Prijam je bio kralj Troje. Njegova ljubav i
dobrota se najviše ističu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu
vrati sinovo tijelo.


1. pjevanje:
Radnja
započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj
ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi
otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon
odbija ponudu, a Hriso, svećenik Apolonov, moli Apolona za pomoć.
Apolon na Ahejce pošalje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vjećaju i
vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kćer Hrisovu. Agamemnon
nevoljku pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi
dati, a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Ahilej se
jako rasrdi i napušta rat, a njegova majka, božica Titeda, moli Zeusa da
ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s
Ahilejem.
Citat: “Ako, Zeuse o oče, med besmrtnicima tebi
Djelom il’ besjedom kojom ugodih, izvrši mi želju:
Mojega sina počasti, od ostalih koji je ljudi
Najkraćeg v’jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
Nego otiđi i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
Moga ne počaste sina i dikom ne uzvise njega.”
Zeus joj ispuni želju, ali se Hera zbog toga počne s njim prepirati. Dolazi Hefest i razveseljava ih.

16. pjevanje
U
15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji
opasnost da ih spale. Da bi to spriječio Patroklo moli Ahileja da mu da
oružje i vojnike, kako bi potukao Trojance.
Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu
Meni deder pridruži, da svane Danajskom rodu.
Svoje mi oružje na pleći daj, da se njime oružam,
Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’
Prestali, ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini”
Ahilej
mu da oružje, ali ga upozori da na kreće u napad nego samo obrani
brodove i tabor. Kada su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu
pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se uplašili, te
razbježali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona, a onda zanemari
Ahilejevu preporuku i krene na Troju. Uto dođe Hektor i ubije Patrokla.

18. pjevanje
Ahilej
saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. To čuje
njegova majka Tetida i dođe utješiti sina, te mu kaže da ne kreće u boj
bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. pjevanju, a uzeo ga
je Hektor u 17. pjevanju), jer će ona zamoliti Hefesta da mu napravi
novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje
novo oružje.
Citat: “ Stog ti pred koljena padam, kratkovječnom mojemu sinu
Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit,
Nazuvke prekrasne ktom, što ih kopče spučaju kruto,
I još oklop, jer onaj, što imaše, izgubi vjerni
Ubiti drug mu, a on na zemlji žalostan leži.”
Hefest
pristaje i počinje kovati novo oružje. Te noći Trojanci još jednom
pokušavaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za
Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci
uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa
Ahejci konačno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noć i
Trojanci vjećaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noći svi vrate
u grad, jer bi inače bili previše izloženi, s obzirom na to da se
Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov
pametni savjet, već su ostali vani.

24. pjevanje
U 22.
pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor.
Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuče Hektorovo tijelo oko njegova
groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu
kaže da mora predati Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu
pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima
dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za
bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noći i ujutro se
vraća u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog
dana ga spale na lomači.


Stilska sredstva: Poredbe, stalni pridjevi, epiteti

Jezik i stih:
Jezik
je potpuno arhaičan s puno vrlo čudnih i krajnje nepoznatih riječi, a
razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grčkim
jezikom. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara.

Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12.st.pr.K.

Doživljaj Ilijade:
Kao praktičnog čovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna
djela, ne mogu reći da me Ilijada iskreno oduševila. ^ak mislim da bi se
mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep većinom se
temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje čak i
klanje), a iako je to nažalost stvarnost, nisam siguran da me to
uzbuđuje. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilično su
dosadni i vrlo razvučeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer
ipak se pojavljuje i tračak ljubavi, a to se najjasnije očituje u 24.
pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a
on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i ugošćuje
Prijama. Isto tako postoji i majčinska ljubav za sina koju Tetida
iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu.
Sve u svemu Ilijada me
višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti
usvojio i protumačio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u
vrednovanju djela.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




" ILIJADA " HOMER Empty
PočaljiNaslov: Re: " ILIJADA " HOMER   " ILIJADA " HOMER Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
" ILIJADA " HOMER
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: