Poezija

Naslov: Poezija 20/7/2009, 1:04 pm

MALENA

Ustao sam nakon par sati lezanja na podu i razmisljanja o nicemu.. Buljio sam u plafon, trazio odgovore na nepostavljena pitanja.. Uzeo sam papir i olovku, seo za sto i poceo pisati... a zvao sam je Malena....
Nek mi ova olovka kojom ti pisem bude jednini svedok da je njena jedina funkcija prenosenje svega onoga sto kaze srce, nek ti ta ista olovka, koju cu ti zalepiti za ovaj papir , isprica o mraku koji me je okruzivao dok sam ti ovo pisao, nek ti prica o tome da nisam cak ni papir video, da nisam niti jedno slovo prepravio, nek ti olovka prica o tom slepom pisanju, mene koji sam vec oslepeo naveliko.. nestaje i ono malo zivota u meni, glas sam ti zaboravio... A papir je mokar od suza, znas da ne volim plakati pred tobom, al ' bas sada Malena, dok ti ovo pisem jedna sledi drugu.. jedna koraca za drugom.. bas kao ja i ti , one noci kad smo se iz beskraja vracali u beskraj...kad smo gazili kroz sneg, a meni osmeh na lice slikao tvoj mali trag u snegu... I sve je nista, nista je sve, a sve si ti.. Svaki razlog za dalje je naslikan u tvojim ocima, svaki moj korak u tamu i svaki povratak iz nje je zbog tebe, svaka suza prica sledecoj o tebi.. Radjaju se i umiru suze na mom licu, pricajuci jedna drugoj o nama, a ja ti mlad i zdrav umirem ne docekavsi videti te...

...ne umire covek na samrti, vec kad izgubi motiv i ono sto ga cini sretnim.

U ovom izgubljenom gradu sada lutam bez tebe, umoran od svega, umoran od svih. Cujem ti glas nocima, a nocima ne spavam. Oci suvise teske da bi ih drzao otvorene, a opet se bojim da ako iz zatvorim nikad ih vise necu otvoriti... CItava jedna knjiga ispadne zugzvanih snova i polomljenih zelja kada pisem o tebi, a opet u svemu tome se rodi ono zrno nade... mozda jednom, nekad...

Malena... Nista nije vecno, pa tako ni mi. Kada cemo biti sretni ako necemo sad? Razmisli...

Ovde moram zavrsiti, ili bar odmoriti na par minuta, jer mi vec kroz glavu prolazi svaki sekund... ti si moj dokaz da sam i ja nekad bio sretan..

Napisao sam ovo na komadu papira u nadi da ce ga vetar odneti do tebe, prosuo suze na jastuk i pozeleo da se nikad ne probudim... Crying or Very sad

Preuzeto sa Krstarice! Original postavio "Insolitus"!

Broj poruka : 532 Datum upisa : 17.04.2008

Ne bih ni znao da postojis
Da mi jedene veceri secanje
U Dunavskom parku nije reklo tvoje ime
Ne bih te nikada ni zavoleo da te tako dugo
Nisu cuvali od mene
Ne bih ni znao a pravio bih se da znam
Jer morao bih makar u lazima
Pronalaziti odsjaje tvoga prisustva
Dok se lazem cini mi se da postojim
Kada mastam cini mi se da se nadam
Verujem u mastu kao u prvi odsjaj sunca
Kao u prve suze, ko u detinjstvo
S tobom cu krasti jabuke
Iz rajske baste
Po zelenim, prostranim, slatkim
Kutovima uzivanja
I kostica kajanja slicnija je bolu
Pout okruglih i tamnih treptaja u egu
Nanesena bojom oporo i jarko
Ponekad nezna ponekad draga
Nekada volis nekada bolis
Pozelim da te dodirnem
Ali ako te osetim
Ne znam da li cu i dalje moci sanjati
Crnu boju tvoje kose

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 8:27 pm

Tuga

Moja si verna pratilja,
čime da te nagradim
za sve ove godine vernosti
Bol

Nimalo te ne volim
Svakog gosta za tri dana dosta,
a ti si već predugo kod mene

Strah

Što te duže znam
Sve te se manje bojim
A znam te već jako dugo

Ljubav

Opisana u Bolu, Tugi i Strahu

Život

Život mi proždire mladost
A već se sprema da otegne
dane moje starosti
Nemam pravo da mrzim ikoga
Ali sudbina zato predmet je
Mog straha, očaja i mržnje

Vi koji mislite da čovjek
je hrabri kovač svoje sreće
očigledno još život niste okusili
sve je to laž, samo utjeha
Ne čekajte nakovanj i čekić
Već molite Boga da sve ovo što prije prođe

Pitanje

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

Angel Kalinovik

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 8:34 pm

Dalajlama me se sećaš

Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš

Tamo sam, gde sam i krenuo
Ništa bolje nisam smislio
Stare stvari osvežio
S mrtvima na ti prešao
Od sudbine se dalje ne može
A ja bih da promenim te uslove
Makar na tren da se okrenem
I iz pluća mulj da operem
A možda je i bolje što nisi pored mene
Možda bih te ubio kao što ubijam sebe

Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš

Jedno malo da
Uništi hiljadu velikih ne
I opet u ogledalu
Đavolu merim zenice
I kao da nikad ništa nisam shvatio
I kao da nikad nisam ništa platio
Kao da nikad nisam s' grčem plakao
Kao da je Isus zbog dopa
Na krstu skapao
I kao da su knjige za paljenje
I kao da su reči samo za laganje
I kao da su ljudi samo za mučenje
A jutra za brutalno i mučno buđenje
I kao da nikad nisam osetio dobro
I kao da nikad nisam poželeo dobro
I kao da nikad nisam svoje srce dao
I kao da to nije razlog što sam živ ostao
I kao da sam ja zacenjen decu klao
Kobejnu prosvirao glavu
Milione u gasnu komoru poslao
I kao da nikad nisam bio dete
I kao da mi niko nikad ništa nije praštao
I kao da nikad nisam maštao
I kao da pičku nikad nisam video
Ili da gramofon nikad nisam imao
Kao da pola života pod sloganom
Boli me kurac za sve nisam proživeo
Ali sad se samo pitam

Da li me se sećaš
Da l' još pamtiš moj glas
Da li još ponekad
Moje ime promrmljaš

Goribor

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 9:48 pm

Sva neskromnost moja
i zedj nabujale mladosti
bubnjale su mi u grudima.

Jurio sam kroz vjetar
i tu proljecnu kisu,
sto dalje,
za leptirastim snovima
pruzao sam ruke...

Posustavsi,
sletjeo sam
u tvoje krilo
da bih se
tvojim plamom
ogrijao malo
i u rukama njeznim
potkrijepio zrackom
tvog pogleda,
napio vedrine
tvoga osmijeha,
pa se vinuo
u letove nove...

Ali, u sjeni tvoga oka
usidrio se oblacic
moga sna
i ostao sam
kraj ogromnog sunca,
sto u tebi sam otkrio
i ciji sam zrak i sam postao...

sr.cosmotopic.com postavila Marina

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 9:57 pm

plavo jutro u mirisu margareta
vaza na stolu
margarete i dva suncokreta
bilo žuta kombinacija
gledam..mislim
pitam se zašto
zašto sam mislila
da samo volim plavo
možda zato što mi je ljubav dalo
plave snove uvijek neke nove
kažu plava boja nije sritna boja
a ja znam da je iz nje nastala srića moja
plava boja..boja neba..boja mora
modra dubina strast u meni budi
modri plašt ljubav nudi
modra jutra strašću dišu
plavi snovi novu ljubavnu pišu
a margarete mirišu li mirišu

u.m.d

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 10:08 pm

Soba mirise
na ruže
Dah jeseni na mome prozoru
Pitam se mislima gde si
Želim da osetim tvoj dah
Pitam se da li mi nedostaješ
Da li želim da se vratiš
Da li stvarno nešto osećam
Ili su to odjeci davnih osećanja
Nekih davno odsanjanih snova
U mraku moga srca
Misleći na andjele patnje i bola
Što hodahu mojim mislima
Nekada davno
Dok sam još krvi imala
U svojim snovima
U svojim venama

Probudim se i vidim
Ležiš tu kraj mene
Licem okrenut ka zidu
Blago otvorenih usana
Sanjaš heroje i zmajeve
A ne znaš
Da i ti si zmaj-vitez
Davno usnuo
Na mome ramenu
Dok jos bila sam živa
I moć da volim sam imala
Čuvala te od smrti
Od otrova zlih duhova

Da li je sve to odavno nestalo?
Sanjamo neodsanjane snove
Odjeke davnih života
Magije davnih ljubavi
Mrtvi za danas
Legende za sutra

Vrati se da proživim sa tobom
Poslednje dane svoje smrti

(autor nepoznat)

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 11:20 pm

Reci mi Bože +

Reci mi, Bože jesam li kamen
ili sam plamen.
Jesam li suza ili sam rijeka,
ili sam možda oaza neka?
Jesam li blato, trn ili ruža
što miris pruža?
Jesam li, Bože, stablo suho,
Jesam li biće ili samo drvo?
Reci, mi Bože, kuda ću poći?
Ovdje su tamne i duge noći.
Jesam li suza, ponor ili rijeka?
Ne, ja sam biće koje Te čeka.

stara indijanska autor nepoznat

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 11:39 pm

Opet se
polako u meni
budi sanjalica
čuvam te
u nekim svojiim
skrivenim svjetovima
gdje samo
voljeni se čuvaju
i polako u meni budi
ona spavalica
koja snom živi,
osjećam kako
život o sreći pjeva
kako užitak okusa
prihvaćenosti slavi
puštiću onu milu glazbu
neka svaku moju
misao dotiče
pustiću neka se
riječi moje kupaju
u rosi dragih osjećanja

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 11:40 pm

Noći punog mjeseca

Dao si mi beskrajne noći punog mjeseca,
s njima polagano nestajao je miris s našeg jastuka.

Čežnja u meni pretvara me u pjesnika...
Olovkom te pokušavam vratiti u svoj svijet.
Svijet u kojem tuga otvara još jednu ranu...
a ti me ostavljaš vječno prokletu i samu...

Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
U očima mi san, tako umorna nestajem i ja...

Sanjam te...varaš me, sa suzom u očima gledam kako odlaziš...
Bez tebe dani su mi kao godina,
prazni i dosadni...

Bez tebe misli kao nevjera,
nikog nema da me natjera...

Vječno sam prokleta...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...

www.tajnaveza.net

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 1/12/2009, 11:43 pm

Lagano mi srcem šetaj
budi tih
i pusti ga
da
s
p
a
v
a
nemoj ga buditi
pusti ga
da
s
a
nj
a
da
č
e
z
n
e
da
v
o
l
i
da se
n
a
d
a,

smjesti ga
u pjesmu života
neka bude
samo jedan stih
u njoj.

alba-istriana.bloger

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 2/12/2009, 7:56 am

Kako da zaboravim

Te tvoje oči, i kako da mislim

Kada živim u samoći

I samo pogled sa tvoje slike skrenem,

Kada plačem, i kad tugu krijem

Kada molim, i kad mi srce bije.

Kada se skrivam u mračne kute sobe,

I kada molim da prestanu ove tegobe,

A ti kada vidiš, neka ti sve jasno bude

Vidiš li da ljubav ipak mjenja ljude

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 2/12/2009, 8:07 am

..I OPET NETKO JE TU

...i opet netko je tu
od krvi i mesa ušao u moj život,a nisam ga zvala

došao je da me poljubi nježno
kao nitko do sada

...i opet netko je tu
ko je došao da me ukrade tuzi,
pa me odnese u naručje sreće

... i opet netko je tu
kome ću pokloniti sve tragove života svoga

...i opet netko je tu
kome prodajem sve lijepe riječi u zamjenu za zagrljaj

... i opet netko je tu
u čija obećanja slijepo vjerujem i slijedim ga bez pitanja

... i opet netko je tu
opet netko je tu
ko će me slomiti bez imalo kajanja....

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 2/12/2009, 4:59 pm

voljeti tebe je prazna kuća kao:
vjetru narediti da mijenja smjer,
kiši zapovjediti da stane,
sunce sakriti dlanom...

voljeti tebe je vječni status quo:
biti bez sudbine određene,
tačka ključanja nepoznata je,
riječi su nedorečene....

voljeti tebe teška je stvar,
s obadvije strane:
i sa tobom ,
i bez tebe

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 2/12/2009, 7:17 pm

Bez tebe ja spavati ne mogu,
tvoj pogled me potpuno oborio s nogu...
Bez tebe ja ne mogu živjeti,
bez tebe u novi dan teško je krenuti...
Nisam mogla ni zamisliti
kako će mi bez tebe biti,
ali sad vidim da ću ovo sve teško proživjeti,
da ću se sama sa sobom morati boriti...

Daljina ova od tebe me ne smije odvojiti,
to ne smijem dopustiti...
Da samo znaš koliko je mome srcu sada teško,
ali ne zaboravi da bez obzira na sve u njemu imaš posebno mjesto...
Jedino što nikada ne smiješ zaboraviti
je to da ću te ja uvijek voljeti,
da ću te čekati
i da te neću zaboraviti...

Nemoj srećo nikada pomisliti
da ću se dok te nema s drugim zabavljati,
jer tebe nitko ne može zamijeniti...
Dovoljni su mi prijatelji što uz mene uvijek će biti
i tvoja ljubav da od svega me štiti...
Ja ne želim biti u tuđem zagrljaju,
želim čekati i onda ponovo uživati u tvom dodiru...
Do tada samo tražim da kad god mogu čujem tvoj glas,
jer u njemu ja tražim spas..

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 2/12/2009, 7:34 pm

Ono što nam treba ne može se kupiti,
smisao i značenje nisu važni,
jedino osnovno, jedino izvorno
to je Ljubav...
Ljubav bez granica, bez definicija, bez okova što sputavaju...
Jedino potrebno, jedino istinito i pravedno
to je Ljubav...
Ljubav bez predrasuda,
Ljubav nenametljiva,
Ljubav bezuvjetna,
Ljubav blaga, a nepokolebljiva...

Jedino što imam
to je Ljubav...
Ljubav puna i potpuna,
Ljubav bogata, a nerasipna,
Ljubav mala, a ponosna,
Ljubav snažna, a jednostavna...
Ljubav za tebe.
Ljubav u tebi.
Ljubav.
Najčišća.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 3/12/2009, 7:40 pm

PRIJATELJI

Bilo je to vrijeme uzvisenih ideala,

mene konobara

i mojih prijatelja

studenata prava.

Uz casu piva i malo meze,

skontali smo da nasi starci

o pitanju prijateljstva

nemaju veze.

Prijatelji se poznaju u nevolji,

i samo malo da se zadimi

tvoji bi vec pobjegli,

rece moj stari i osta ziv.

Il ono: “ Ja sa pedeset nemam prijatelja

oko sebe a ti sa osamnaest mislis

da se svijet okrece oko tebe”.

“ E moj stari”, uvrijeden zakljucujem ja:

“nemas ti pojma sto znaci

bratu biti brat,

mi cemo i zivot il`barem ruku

jedan za drugoga dat.

Znas li ti da je Mane potpisivao

ispricnice umjesto tebe,

Syco me nosio pijanog kao tele,

Vanja me je upucivao u tajne zena

a Beki cuvao od utvara kojih nema”.

Petnaest godina poslije.

Za stolom sjedim sam i razmisljam.

Zar je zivot ova vruca omaglica

sto dosadno isparava s asfalta.Ako nije,

pitam se zasto onda ostadoh sam,

zasto prijateljstvo ostade samo san?

Z.Dakovic

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 3/12/2009, 7:47 pm

Sa tugom moje misli

lutaju ove noci,

zivot kao vrtuljak,

vraca se il Tebi

il samoci.

Uspomene kao rane vojnika bole,

zavrsavaju gdje su i pocele,

u jeku borbe.

Donijela si u haljini crnoj

strah kao slutnja,

oruzje nepoznato, najjace...

bescutna cutnja.

Poljubce gledajuc u oci

djelila si mnogim,

izbjegavah dodire

i mirise tvoje,

trazih korak

do konacne slobode.

Otisao sam bez pozdrava, tuge,

od haljine crne,

ko da te oci straha

nikada vidjele nisu.

Pitati nikada necu:

Gdje su putevi tvoji?

Ja sve znam,

al opet...

gdje nestadose ono prijatelji moji.

Z.Dakovic

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 4/12/2009, 10:40 pm

NOC

Od kud dolazis, razbludna noci,
Te vlagom mire tvoje tamne vlasi?
Da li iz hladnih struja okeana,
Gde si plamen letnjeg dana
Provela na grudi
Vodenog duha?
I sad se dizes... U tvojoj kosi
Gore korali, sija se biserje,
Rize su tvoje oblivene
Svetloscu blagom i dahom morske trave,
I grudi mirisave,
Rosne i meke
Ko labudovo paperje!...
Zastitnice dobra!
Ljubavnik se tebi klanja,
A ti ga blagosiljas
Sanjiva, umorna
Od milovanja...
Noci! Ne toni skoro u morske struje;
Jer ja ljubim
Pod tvojim okriljem blagim.
Zlato mi spava na ruci,
Draga mi spava, sklopila je oci...
Produzi vlast, noci carobna!
Ah, skoro ce zora doci, -
Vec disu jutarnji lahori, -
I ja necu moci
Pocrpsti bogatstvo slasti
Kojim su prepunjene
Usne i grudi njene.

M.J.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 4/12/2009, 10:54 pm

kako...

kako okrenuti leđa....
zaspati tiho bez suze u noći...
kako okrenuti leđa i pogledati istini u oči..
kako, samo tako zaboraviti sve...
kad riječi zabole...
kada oči ove..srce i ruke još vole...
kako se samo tako se nasmijati lako...
i reći da bilo je lijepo tako...
okrenuti leđa i otići korakom laganim...
kako da ....svaki dodir zaboravim....
uzeti ću slikovnicu....
otvoriti ću nježno....
poletjeti tamo negdje u bajkovite
snove
hoće li srce tada naći neke nježnije ruke nove...
uvući ću se u malene krevetiće..
i malene kučice...
dok srce tiho plače i
viče ne....
treško je zaboraviti...
nešto što to se u srcu ugnjezdilo...
teško je zaboraviti...
nježnost radost i toplinu bića...
teško je zaboraviti...
dok tvoja krv još mojom teče...
teško je zaboraviti dok
i moje srce ne, ne reče...
kako preboljeti prazninu bez tebe...
kad si dio mene....
i mogu se u najtanje dijelove kutaka svijeta zavući..
ali misao o tebi
zauvijek lagano srcem će mi tući...

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 4/12/2009, 10:59 pm

čuvam te

Na glatkom satenu gdje ljubav svijest gubi,
baš kao i mi dok smo ljubav vodili, čuvam te,
na jastucima silnim, mekim gdje je glava tvoja
snove tkala, čuvam te, opijen mirisom tvojih
vrelih grudi, omamljen tijelom blaženim što
otisak ostavi u mom oku, čuvam te, u suzi što na
dlan pade, čuvam te, kao otok sneni na kojem se
nasukaše svi osjećaji, zamrznuh lik tvoj u snopu
sunčevih zraka što blješte, u srce ih skrih,
u posudu tuge da me griju u noćima dugim...©

jjbraddock

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 4/12/2009, 11:11 pm

Jedno nebo,jedan svet,
jedini život dajem tebi mila moja
I u smrt se ne plašim otići i s đavolom
rat vecno voditi
za jedan pogled koji bi ti krišom ukrao,
za jednu vlas kose tvoje,
za jedan slucajni dah.
I neka me ne bude vise
ako jednu suzu zbog mene proliješ
i nek disati stanem,zbog mene,
tren tuge ako osetiš.
Voleti te samo želim
i u san s tobom poći,
na rukama te svuda nositi.
Jedina si TI KRALJICA života moga
što u srcu mi počinva,
što nada se zoveš,
što nebo nadamnom stvori novo.
Kao jedna misao želim da postojiš
kao muzika koja mojom dimenzijom leti
Kao VOLIM TE kao OBOŽAVAM TE,
kao klanjam ti se
Kao vetar slobode želim leteti
dok postojim,dok hodam,
dok znam za život svoj
želim imenom tvojim nazivati.
Jedina za mene si voljena moja i jutro ovo
želim,za tebe u sunce pretvoriti.
Dan ovaj večno nek traje i osvetli ti stazu
ka prolazu preko praznog,crnog i nemilosrdnog sveta
što okružuje te

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 8/12/2009, 12:39 am

Bio je zivot moj,
ko dan leptira,
zaljubljen i snen.
Bio je zivot moj,
ko zvijezda koja pada,
i prosao za tren...
Bio je zivot moj,
nekad sladak,nekad gorak,
nekad pilo se na dug.
Bilo je lijepih zena,
puno tog su meni dale,
al nijedna dusu kao ti.

Da mi da da biram Bog,
zadnju zelju srca mog,
to bi bila ti...
Samo noc u krilu tvom,
tu gdje srcu mom je dom,
tu da ostarim...

Sto da kaze covjek zeni,
sto sve rijeci svijeta vrijede,
sto da kaze covjek zeni,
kad se vrati kose sijede?
Sto da kaze covjek zeni,
dok se jedan zivot topi,
samo da joj lice ljubi,
prije nego sklopi oci..

a.n.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 11/12/2009, 1:18 pm

Umoran od samoće,
tužan među svojim snovima,
kao siroče bez igde ikoga
lutam i tražim sebe,
bez puta i bez cilja
kao ništavilo
po kojem hodam.
i nema me nigde,
jer nigde ne pripadam,
praznina oko mene
pustinja u meni
i nestaću bez traga.
Kada odem
niko me se sećati neće,
niti me pomenuti nikada,
moj glas se ne čuje
u gomili drugih
istopio se među njima,
i moje misli
neće nikada vredeti ništa
jer nema ko da ih čuje.
I oni koji su se
prijateljima zvali
nestaće takođe
razočarani u mene,
razočarani u prijateljstvo,
razočarani u sebe,
i zaplakaću od tuge
i od bola , koji mi guši
osećaj za ravnotežu
među ljudima,
i ostaće samo
gorak ukus na usnama.
Made by snejks!!!

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 15/12/2009, 5:59 pm

Ako jednog dana
poželiš da plačeš-
POZOVI ME!
Ne obećavam da
ću učiniti da ti
bude bolje, ali mogu da
plačem sa tobom! Ako jednog
dana ne želiš da pričaš ni sa kim-
POZOVI ME!
Biću tu i biću
veoma tiha.
Ako jednog dana
poželiš da pobegneš-
POZOVI ME!
Ne obećavam da ću te zaustaviti,
ali mogu da bežim sa tobom.
Ali ako me pozoveš jednog dana
i nema odgovora -brzo dodji,
jer možda ti meni trebaš..

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 15/12/2009, 7:00 pm

Zene su poput jabuka na stablima.

Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Muskarci ne zele doci do najboljih, jer se boje da ce pasti i ozlediti se.

Umesto
toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju, i koje, iako nisu
tako dobre, do njih lakse dodju. Zato jabuke koje se nalaze na vrhu
stabla, misle da s njima nesto nije u redu, dok su zapravo one
velicanstvene.

Jednostavno
moraju biti strpljive i cekati da pravi muskarac dodje, onaj koji je
tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih. Ne smemo pasti da nas
dohvate, ko nas treba i voli napravit ce SVE da dodje do nas.

Zena
je izasla iz rebra muskarca, a ne iz nogu da bude gazena, niti iz glave
da bude nadmocna. Nego sa boka da bude jednaka, ispod ruke da bude
zasticena, i blizu srca da bude voljena.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 15/12/2009, 7:02 pm

Bit ću tu

Kad se osetiš podeljen izmedju jave i sna
i kad te ruka bola povuće do samog dna...
Zaviri kroz prozor srca, tamo cu biti ja
Moj osmeh sačuvan negde u kutku tvog secanja...

Kada ti posljednja nežnost odluta s dlanova...
Kad shvatiš neizvesnost svih svojih planova,
poslušaj muziku jutra al' ne misli puno na nas,
poslušaj jecaje vetra... na tren ćeš čuti moj glas.

Kada ti slane kapi kiše skliznu niz obraze...
Kad samom sebi priznaš sve svoje poraze...
Kad te samoca slomi i tuga ti u dušu kroči,
pogledaj u ogledalo sudbine i videt ćeš moje oči.

Kad shvatiš da je za sve daljine sveta potreban jedan korak...
Kad ti se zivot bez mene učini bezvredan i gorak..
Skloni paučinu zaborava sa našeg neba u snu,
zatvori oči, zaustavi vreme.. videt ćeš, bit ću tu...

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 15/12/2009, 7:03 pm

Neočekivano veče

Rukom si mi otkrivao telo,
sve je bilo ko u snu ružičasto, belo...
Drhtala sam ko ružina latica,
poljupcima si mi izbrisao tugu s lica...
Sretna sam bila bar jednu noć,
jer kad je zora došla ti si moro poć..
Htela sam da noć traje celu večnost,
da nas spaja ko dva otoka most..
Samo sam zbog tebe disala,
uživala dok si me zvao "mesecina"
Poljupcima si me hranio,
dušu mi ponovno ranio..
Ali ova rana više ne boli,
jer me tvoje srce iskreno voli..
Juče si mi pokazao ljubav čistu,
ljubav koju kiša pokazuje listu...
Zora je oterala tvoju neznost, telo,
koje napamet znam celo...
Tvoji dodiri, poljupci, zagrljaji urezali su mi se u kožu,
nevidljivi kao otisci na nožu...
Ali sve ,sve jos pamtim,
neželim da iz ovog ostane samo dim.
Da bar zivis kraj mene...
Da nam zajedno ljubav tece niz vene...
Da nas nitko više ne razdvoji...
Već da nas ova ljubav spoji...

Od Mesečine

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 15/12/2009, 7:05 pm

Kročila si mojom dušom

Kročila si mojom dušom, poput sna, tiho i nežno,
ponela me mesečinom preko svojih belih grudi
i sada dišeš u meni, osećam slatke mirise planina,
zanosno ih širiš snagom otkucaja ravnicom mog tela.

Nakon ovih toplih meseci iščekivanja i nestrpljenja,
postao sam zauvek tvoj, obazriv i nežan muž.
Ženo moja, dok mi ljubiš usne osećam med na njima,
grlim tvoj vrat i moje ruke oblikuju mekoću puti.

Volim s tobom nebom ploviti i u tebi dočekati jutra.
Uzbuđen sam, jer mi stalno mislima donosiš sebe,
a mojim telom među tvojim bedrima sladiš dušu,
i svaku noć osećam pogled zvezde u svom pogledu.

Mila moja prepelice, započeti let nikada neće prestati,
niti ću dopustiti vetru da polomi tvoja meka krila.
Toplinom svoga daha čuvati ću tvoje umorne snove,
obaviti strastima i nadmašiti sam pev rajskih ptica.

Stopljeni na horizontu večnosti voditi ćemo ljubav,
udisati jedno drugo i milovati beskonačnim željama.
Ljubavi moja, predati ćemo sebe u naručje lepoti,
jer smo postali miljenici sreće i imamo na to pravo.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/12/2009, 7:25 pm

Otkad te je moj pogled pronašao,

Pronašla sam nit koja promijenila me,
Od jednog osmjeha pronašla sam svoj nemir,
Ljubav i put koji me vodi prema tebi.
Sa tvojih usana krala sam ti osmijeh,
Najljepši osmijeh što osvaja,
U smeđim očima oživjela sam pogled,
Koji sada ovoj duši pripada.
Nisam niti slutila da će me ova ljubav na krilima povesti,
Da ćeš ti mojom slabosti postati,
Nisam znala da bi ti ukrao srce moje,
Za sekundu prisutnosti,samo sa jednim osmjehom tvojim.
Od tog trenutka promijenilo se sve,
Koliko poricala sve više bio si dio mene,
U duši budio si oganj strasti,što bi planuo,
U tijelu stvarao nemir što bi me iz takta izbacio.
Od tada susretala sam te sve češće,
Da li namjerno ili slučajno to saznati ne smijem,
Jer bojim se da ću izgubiti razum zbog tebe,
I da ću te zavoljeti i poželiti te pored sebe.
U onom misterioznom pogledu je sjaj,
Koji me sve više privlači,koji me iz dana u dan osvaja,
Na tvojim usnama vape poljupci vreli,
Kako me one vuku i zovu k sebi…
Ne,ne smijem pasti na tvoj šarm,
Ne smijem dopustiti da pridobiješ me,
Jer što ako ti nisi onaj za mene,
Ne smijem ti biti u blizini,jer pridobivaš me.
Pridobivaš me samo svojom blizinom,
Sa svojim osmjehom pretvaraš nemoćnom me,
Ne mogu više niti pogledati te,
Jer sama sebe izdajem se.
Znam da ti znaš i da osjećaš da si pobijedio,
Da si me zaveo i na jedinstven način osvojio,
Znaš da u tvojoj blizini ne mogu biti,
I da bih htjela usne ti poljubiti.
Svaki put kada vidiš me samo se nasmiješiš,
I onim pogledom me razotkriješ,
Svaki puta sve više pratiš korak moj,
Pratiš me i privučeš me na jedinstven način svoj.
Koliko god se opirala znam da je sada prekasno za to,
Jer sam ti već otvorila vrata u srcu svom,
Koliko god poricala da ne zanimaš me,
Ti znaš da zapravo lažem te.
Od tebe više ništa ne mogu sakriti,
Jer uvijek ti me nadmašiš,
Od tebe ne mogu se obraniti,
Jer ti si onaj koji će me uvijek na svoj način osvajati..

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/12/2009, 7:37 pm

Otkrila sam !!!

"Otkrila sam da me nešto
uz tebe veže
reci što me tebi privlači
otkrij tajnu
zašto taj osjećaj sve jači
nemir stvara

zanima te tko sam
i ja se to pitam
kako je moguće
da s tobom dišem
dok tvoje riječi čitam
pa tebi stihove pišem

tko se iza riječi krije
tko od pjesme živi kao ja
zanimljiva igra
skriveni u vremenu
mi smo kao djeca
duše čiste
daleki a misli iste

čekam te da svratiš
možda me shvatiš
jer ja te otkrivam
svakoga dana
utisnutog više
kao da mi duša
uz tebe raste
a neznam ti ni ime

da mi te na tren oteti životu
osjetiti na tijelu dodira ljepotu
da mogu prešla bih granicu
pretvorila se u pticu
dolatjela tebi
dala ti nježnosti mora,
stisnuta uz tebe do zore
kad bih smjela okrenuti
stranicu sudbine
s tobom krenut u visine
nedostaje mi hrabrosti malo
jer ne znam dal ti je stalo
čežnjo bezimena
hvala što postojiš"

nasla na tayana.bloger.hr

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/12/2009, 7:41 pm

Nestanes!!!

Nestanes svaki put kad te
snovima taknem,
i opet iznova na rubu tuge i radosti :'
Cudne su te stanice sujete
i vjerujem i ne,
i volim te ili mozda ne.
Sve dok se ne dodirujemo
sve dok mi ne znas ukus usana,
i miris kose
pustam te.
Ne odustajem naci
tog djecaka u tebi ,
probudicu i onu posljednju iskru pozude.
Jednom kad bude sve a opet
nista ne bude,
jednom kada se umoris od bjezanja
zaspaces na mojim rukama,
i pusticemo kise da pjevaju
pisacemo pjesme bez rijeci i rime,
sjetit ces se neke davne zime
i reci da sam tvoja ludica.
Ona ista koja je cekala
jedno sneno svitanje,
jedan ceznjiv pogled u daljine.
Dok ti usnama budem trazila
sve tajne puteve ,
tu negdje na tvojim ledjima...
Ne budi me i ne reci da volis me .
Ljubav je ta lazna spoznaja
Sebicna i ranjiva
Ukradi mi osmjehe lazljive i
sakrij u svoje dzepove...
Ugnjezdi se u moje oci sanjive
i ostani tu do kraja vremena ....
Zarobljen izmedju svjetova
u javi svog sna
Tu na rubu mojih usana .

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/12/2009, 9:41 pm

Tebi.....

Ne mogu te pogledati nocas
dok prolazis ti pored mene,
jer uznemirice srce moje
tvoje oci ne zaboravljene.....

Tad mrzela bih samu sebe
sto ljubav prema tebi jos ne mre,
dusu obuzima i ubija je
sto plamti u meni kao i prije.......

Plasim se da necu zaboraviti ne,
osmjeh i oci tvoje ne zaboravne
nove ljubavi ne primjetiti sve,
jer pamtim samo tvoje zagrljaje.....

Strah me od topline ljubavi nove,
da ne ugase zelje i snove moje
u kojima sami smo zauvjek mi
moja prava,jedina ljubavi.....

Jer kopije izbljede i zaborave se
mislima ne lutaju tako cesto zar ne,
jer dusu i tjelo samo grijat ce
tvoje oci ,tako vatrene....

Osmjeh tvoj jos dusi je drag,
ko nekad kad presao bi moj prag
srce od srece preskakalo bi,
da volim te ja znali bi svi.....

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/12/2009, 10:22 pm

Trebaš mi..

Trebaš mi noćas više nego ikada,
Bez riječi da nestanemo u vremenu..
Treba mi dodir tvojih toplih usana
Da čitav ovaj svijet nestane u trenu

Dok me gledaš svojim tamnim očima
Da se izgubim u beskrajnoj dubini,
Da budemo bar na tren samo ti i ja,
Zagrljeni, sami, zaljubljeni u tišini..

Noćas više nego ikada želim
Da kraj tebe utonem u san,
Da kažeš da sam tvoje jedino
I želiš da samo tebi pripadam..

Treba mi noćas da mi tiho šapneš
Da si tu kraj mene i ostaješ zauvijek..
Treba mi noćas samo da me zagrliš..

Noćas imam samo jednu malu želju
Da me tvoje usne isprate u snove,
I da me ove noći kao nekad voliš..

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 18/12/2009, 10:28 pm

Znas li je ?

Onu sto te je uvek cekala ..
onu sto te je uvek volela ...
onu sto ti je sve prastala ...
Kad nista o tebi nije znala
Boga i andjele za tvoj zivot molila
Onu sto ti je suze brisala
zajedno ih sa tobom prolivala
onu sto ti je dusu lecila .
Poljupcima oci umorne umivala
ljubavlju rane ti povijala,
sa usana neznost poklanjala.
Da hodas te ucila ...
boje u svet nistavila unosila
Srcima nasim bespostedno
sebe davala tebe grlila
neumorno pustinjom
za senkom ti koracala .
Onu sto se pesmom
tvoga sjajem oka zvala ...
Onu sto ti dahom iznad usne
svake veceri lebdi,
onu sto zvezdama sapate salje
da tebi osvetle nebo.
Onu sa kojom nemuste razgovore
vodis i svaku je vece pohodis
da vidis dal sanja il joj
suza na obrazu sjajana
kosu joj sa cela otklonis ....
Da je telom pokrijes svojim
od studeni da je sklonis ...
One sto u tvom narucju
svako vece spava
one sto ti protice kroz vene
i dok si ljubio neke druge zene ..
One sto kao oblak svoj odraz
u vodi vidi i gledajuci tebe
pocne da gori sa tvojom divljinom
i njenom u tebi ....
One sto te ugrizla jako za
levo rame
gde kad je nema boli ...
One sto u dusi ti prazan deo fali
i izvire jutrom u oku i glavi
u tvojoj javi ....
Znas li je ?

(norafeniix)

[/size]

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 22/12/2009, 9:21 pm

Moje su misli prazne

Moje su misli prazne,
nocas me nesto na tugu tjera
duboko u meni gase se
preostala nada i vjera

Znam pokidane su misli iznutra
i sa tugom sam postao prisan
izvana sto nekad sam bio
znam da vise nisam

Znas cuo sam za ljude kao ja
od straha pred Bogom su zacutali
trazili su neki svoj put
i na kraju zauvijek zalutali.

Nema se smisla vracati nazad
jer svi putevi vode tu gdje stojim
i ja vjerujem da sam ih prosao sve
ovim umornim koracima mojim

Da li znas ko sam
hoces li ikada saznati
mozes li pronaci moj bol
mozes li ga odagnati???

Stavi ruke na mene sada
zavoli me bicem svim
ti me jedina cinis sretnim
ti me jedina cinis cIjelim...

I nema se smisla vracati nazad
kada svi putevi vode tu gdje stojimo
i ja vjerujem da cemo ih proci sve
bez iceg da se bojimo....

Adis Cehaja

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/12/2009, 5:35 pm

PESMA

Pišem ti ovu pesmu
dok sunce vani grije
sa željom da te prati
svakog sekunda ,
svakog minuta
dok pogled ti snen
u daljine plavetne luta
šaljem ti
po njoj osmjeh velik
poput suncokreta žuta.

Naređenje joj dajem
da nikad ne ostavite sama
da te štiti i ljubi
kad sobom tvojom prošeta tama...
oreol svetlosti
i sreće oko tebe da svije
jer odavno
niko tako drag mi bio nije...

Ona nek ti donese
ono što ne mogu ja,
jer si daleko
neka te sjeti
da na tebe neprestano misli neko
onaj što
ne želi da te ikad nešto zaboli
onaj što
sjaj tvog crnog oka,tvoje nježne reči i
tebe voli.

Vlasta

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/12/2009, 10:07 pm

Sitna sova mog imena

Presitno je…
premalo ze te’
ovo ime moje,
da bi ta ruka
od smrtnih grijeha
uzdrhtala…
na svetost Istine
ispisati ga mogla.

Presitna su…
je l’ da,
presitna su slova
ovog mog imena?
Neka…
očekivati je i to od duha
koji se davi…
u očaju i tami.

A žalim te…
žalim te draga…
Pored svih plemenitih poema
što si na životne zidine poredala,
još te nije dotakla Istina jedna:
-od rođenja
do nebeskog beskraja,
samo za moju dušu
ta presitna slova
rukom Božijom su svezana.

Pazi mi na dušu…
Misli…
kad prešutiš
ili izgovoriš mi ime.

Pazi mi na dušu…
pazi riječi njene!
-za presitna slova
za te’ beznačajna imena,
cijela duša moja
Njegovom rukom
je svezana!

Senada Brcaninovic

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/1/2010, 10:33 pm

SLUCAJNO

Slucajno sam te video veceri neke,
slucajno te zavoleo sledeceg dana,
i slucajno si otisla iz mog zivota,
mada razlog za to nisi znala.

Sve je proteklo tako brzo,
slucajno si me ljubila devojko lazna,
zasto sam morao da te zavolim,
kad slucajno si mi bila toliko vazna.

I mrzim,i volim,i tebe nemam,
slucajno mrznja i ljubav se bore,
slucajno ne mogu vise da zivim,
dok gledam druge kako se vole.

I niceg nema,i zvona zvone,
novo je jutro,novi je dan,
hteo bih da sam sve sanjao samo,
al' suvise boli da bio bi san.
Saleal

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/1/2010, 10:34 pm

NESTO O ZIMI

Na osmehe i poraze,
na susrete i rastanke,
na dodire u svitanje,
zima me podseca.

Na vece i jutra,
ne juce i sutra,
na tebe i mene,
uvek na nas,
zima me podseca.

Na snove u dvoje,
na moje i tvoje,
na secerne jabuke,
i lazne zaruke,
zima me podseca.

Na kestenje vruce,
na put do kuce,
na promrzle ruke,
sve ljubavne muke,
zima me podseca.
Saleal

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/1/2010, 10:35 pm

NA RASTANKU

Na rastanku pobednika nema,
svaki covek bar ponekad gubi,
svako srce bar jednom zaboli,
gubi onaj ko iskreno ljubi.

Na rastanku pobednika nema,
i zbog tuge svaka dusa vene,
prodje mladost i slike izblede,
al' ostaju uvek uspomene.

Na rastanku pobednika nema,
samo case,prazne,ispijene,
i secanje na veliku ljubav,
na prelepe dane izgubljene.

Saleal

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Broj poruka : 4764 Datum upisa : 18.03.2009

Tu sam....
Sada i ovde....
Već sutra će biti neka druga
Poput smene dana i noći
Neko ode a neko će doći
Kad me ne bude jednog dana
Potraži me među ovim redovima
Kad me ne bude jednog dana
Ja ću se sakriti u slova,
Uvući u nečije knjige
Samo da budem tamo
Gdje ćeš biti ti
Kad me ne bude jednog dana
A ti ćeš me hteti naći
Ja ću i onda živeti u pesmi
Živeti u nekoj priči
I voleću te beskrajno
Kao i ovu pesmu...

Autor : N.N.

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Broj poruka : 4764 Datum upisa : 18.03.2009

U tebi me ima
Mnogo više
Od prolaznosti dana
I zagasitih obrisa
dolazeće noći
U tebi me ima
Mnogo više
Nego što ti srcem
Protiču
Vrčevi čežnje
I mnogo više
Skriveno je
Iza tvojih drhtavih
Trepavica
Zatajeno u tvojim
Dalekim očima

U tebi me ima
Mnogo više
Nego priznaješ
Sebi

Nepoznati autor

Ova mi je super.

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Broj poruka : 4764 Datum upisa : 18.03.2009

Bilo je nečeg tajanstvenog

Bilo je nečeg tajanstvenog
u tom plamenu vaših pogleda
u toj neprestanoj borbi
cvetova i nesigurnih riječi
taj mali rat ljubavi izmedju dve tuge
vino izmešano u čašama
muzika posle ponoćnih vesti na uzglavlju
u toplini vašeg tela
i verujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost taj zrak mirisnih naranči
i bilo je nečeg
znam da je bilo malo ljubavnog
u toj kratkoj epizodi
koja je živela na vašim usnama
predivna gospodjo
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili
a meni su se otvarali vidici
meni su u očima planule zore lomeći mi srce
na beskrajnim zvucima
vasa lomna bojažljivost u velovima snova
i verujte
ja danas strepim nad svakim budjenjem
za mene je opasnost svaki voz
koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine
i nema više toga kao nekad

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Broj poruka : 4764 Datum upisa : 18.03.2009

Umorno sunce zalazi za oblake
i boji nebo u najlepse boje
Posmatram prizor i gledam neke oci,
A tako bih voleo da su tvoje.
I ona je sada tu,
cuva me i voli
i na mojim usnama ostavlja svoj trag,
ali ne zna da svaki njen zagrljaj
duboko u dusi stvara mi boli
i ne zna da jos uvek si mi samo ti draga.
Oh,kako bih voleo da sam ptica
da dohvatim sunce,pa neka me sprzi,
kad me samo tvoja ljubav u zivotu drzi,
a kad tebe nema
nestajem i ja...

Našla na sajtu " prijatelji ".

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Broj poruka : 4764 Datum upisa : 18.03.2009

Ti i ja
Zrtve iluzije u jednom surovom,
paralelnom svijetu,
Osudjeni na smrt
Vec na pocetku nase avanture.

Tko danas jos vjeruje
U meleke,
Vile
U caroliju,
Sudbinu,
U zacarane sume,
Mistiku prvog pogleda?

Danasnji su dani
Puni cemera i bijede
I neke cudne tjeskobe
U grudima.
Ti i ja
Dvije izgubljene
duse
Koje se nikada nece
naci...

Našla na sajtu " prijatelji ".

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Naslov: Re: Poezija 25/2/2010, 6:52 am

MOJA LJUBAV

Ne ,ne oklevaj,moras napred.

Ne bacaj pogled iza,

ni osmeh,ni rec...

Posula sam ti stazu

zvazdanim prahom,gore,vise,najvise,

ka tvojim snovima.

Kada budes na vrhu,ti

samo mahni...

da zakljucam svoje kapije

straha za tebe,

i lagano vratim se u svoje katance.

Da svojim otkucajima

odbrojavam tvoje damare,

tamo daleko kraj uzglavlja neke druge zene,

da sapatom zatvaram ti oci,

ako ona zaboravi..

Da ti se smeskam u vecerima,

dok zamisljeno pricas,

i kada te niko ne bude slusao.

Da ti recitujem u snovima ako izda prazan jastuk.

Da preplicem ti prste po sedoj kosi

i smejem se potvrdi vremeplova.

Da zaplacem umesto tebe,

meni je lakse i poznatije.

Da uselim svoje oci

u tvoje spise i sacuvam ih

od ustajalosti i zutila.

Da ti zaigram,sa prvim daskom proleca,

tu negde na ramenu,

dok tumaras pospanim gradom.

Da te pokrijem,kada zapreti oluja,

ona zivotna,neumorna pratilja svakog od nas.

Ti spavaj sneno,lenjo,decijim snom,

ima ko bdi , ko zaspati nece i ko cuva tvoja okna...

dragana9

http://www.tvorac-grada.com/forum/viewtopic.php?t=15218&postdays=0&postorder=asc&start=0

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Broj poruka : 310 Datum upisa : 30.08.2009

Samo ti.
Samo me ti činiš sretnom.
Kad sam s tobom sve je nekako lijepo,
nema tame,nema mraka.
Vječito je sunce i sreća.
Kažeš da sam te promjenila na bolje,
ali nisi jedini koji se u ovoj priči promjenio
i ja sam druga osoba uz tebe..
Sretna sam.
Jako.
Želim te svakog trena.
Osjećam tvoj miris na sebi.
Obožavam to.
Obožavam biti voljena,
i voljeti.
Nevjerovatno je da se napokon i meni posrećilo
u vezi ljubavi..
Mislila sam da nikada na moj put neće naići
netko tko će me razumjeti,netko
tko će me moći tako nasmijati..
Nikada nisam sanjala da bi nekoga poput tebe mogla voljeti.
Stvarno neočekivano.
Napokon da je i nekome stalo onako iskreno do mene..
Znam da je,
jer mnogi bi odustali..
A on,
on se borio,on nije odustao od mene..
Nadam se da ovo nije prolazna stvar.
Potrudit ćemo se da ne bude.
Jer do tebe,
do nas
mi je stalo.

http://differentgirl16.blog.hr/2008/10/index.html

Naslov: Re: Poezija 9/3/2010, 5:29 pm

Tu sam
Tu sam, kao i prvog trena,
Sjećanje na tebe je dovoljno da sam sretna.

Tu sam, još obožavam tvoj lik,
I niti jedan drugi čovjek nije ti niti nalik.

Tu sam, u iščekivanju strepim
I smišljam, ako mi dođeš, kako da te usrećim.

Tu sam, čista uma, svjesna svega,
Jednostavno čekam, jer ako prestanem zagrlit će me tuga.

Tu sam, bez obzira na sve,
Iako znam da ćeš vjerojatno vječno biti pored nje.

Tu sam, moje vrijeme brzo prolazi,
A ne želim da te samoća jednom obuhvati.

Tu sam, jer ti želim samo svu sreću svijeta,
A priznajem i zato jer sam pomalo u svom nadanju i sebična.

Tu sam, da ti uvijek ruku spasa dam,
I ako bez svega i svih slučajno ostaneš, tu sam.

Poezija Pixie_by_fhrankee

nasla na blogu sexybunny

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 9/3/2010, 5:44 pm

KAPLJICE LJUBAVNE KIŠE

Mjesec se spustio na grad,
kroz tamnu noć,
jer on ima tu moć,
došao je po ostavljene duše,
koje tuguju za tobom, a uzeo je mene…

Oteo me od tebe,
da me sačuva,
da me ne ubije ono što me uništilo,
da me ojača ono što me stvorilo…

Dao mi je poseban dar,
da ti i ja nikad nismo bili par,
darovao mi je kapljice kiše,
koje kada padnu na tlo boli,
postaju sve tiše i tiše…

Dao mi je tvoju krv,
crvenu poput staze
posute laticama ruža,
znam da mi se od tebe ljubav
više ne pruža…

Bacila sam crvene latice,
počele se padati poput
kapljica ljubavne kiše,
mirisale su na tvoje tijelo,
izgledale su poput tebe…

Obasjana mjesečevom svjetlošću,
gledam posljednje svanuće
sa tobom, držim te za meku ruku,
letimo iznad oceana, prelijevaju se boje,
puštam te i ti polako toneš,
sada više nisi dio duše moje…

Ne tuguj za bezvrijednim ljudima…
Na svijetu postoji mnogo više…

sa bloga sexybunny

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”