Poezija

Naslov: Re: Poezija 22/7/2010, 3:16 pm

U meni
bruje šapati svesti…
Trude se da odgonetnu zašto sam ovde,
Vape za pobedom nad mojim osećanjima.
Kazaljka odugovlači!
Duboku jamu stvara…
Propada polako, ali sigurno

Naslov: Re: Poezija 22/7/2010, 3:21 pm

Eto,

koliko god se po danu trudio da pobegneš od svoje tuge i koliko god
mislio da si uspeo

dođe noć i sustigne te...

... A delovao si tako srećan i tako
snažan...

Gde sada pobeći i opet postati takav?

Naslov: Re: Poezija 23/7/2010, 11:26 am

Hej,ti!!
Primakni se bliže..
Dođi da ti ispričam svoje tajne..
dođi da osjetim da me netko sluša....

..budi mi prijatelj večeras..
samo to želim..

nemoj me gledati u oči..
samo slušaj..
pusti da se naslonim na tvoje rame..
i pitaj me..
pitaj što god želiš znati..

Noćas sam nekako krha..
Mogla bih ti reći svaku svoju slabost..
Mogla bih ti ispričati i ono što nikada ne bih izustila..

Nemoj prstima kliziti po mom vratu..
nije trenutak..
Nemoj mi govoriti da me voliš..
ne sad..
Nemoj me ljubiti noćas..
jednostavno NEMOJ!

Želim se samo priviti uz tebe..
Samo me zagrli..
Čvrsto..
Da osjetim konačno neku toplinu koju već danima ne osjećam..

Ugrij moje hladne ruke..
da ne drhte više..

Nasmiješi se..
I ..
Samo budi tu..

Pričaj mi..
Pričat ću ti..

Budi mi prijatelj..
To je sve što želim od tebe večeras..

Možda shvatiš moja blesava razmišljanja..
ovu tjeskobu..
Možda shvatiš drugu mene..
možda me upoznaš..
i unutar moje začarane čahure..

ugasi svijetla..
i pričaj sa mnom..
tako nećeš vidjeti kad moje suze počmu kliziti niz obraze..

i nemoj previše zapitkivati..
budi drugačiji od ostalih..
iznenadi me i jednostavno shvati..
a onda..
puži mi zagrljaj..
i smiješak..
škaklji me da se smijem i zaboravim na suze...

samo želim..
i trebam..
da mi budeš prijatelj..
i da pokušaš razumijeti..
ono što drugi osuđuju bez imalo razmišljanja..
Ti nemoj biti „drugi“..

...budi mi prijatelj..

http://dancingalone.blog.hr/

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 23/7/2010, 8:06 pm

Poznacu te jednom
po treperenju grancice na cempresu
ispod mog prozora..
pogledom traziti tvoje oci
dok se kovitlaju
kroz iglice njene..
sluticu osmeh
kroz staklo
prosarano tragovima
usana i prstiju...
poznacu te po ptici
koja nepomicno stoji
gledajuci u istom pravcu
istim ukocenim pogledom..
pokusacu zatvoriti oci
zalediti taj tren
dok slusam otkucaje
tvog srca u mom..
poznacu te,
a da li ces ti mene?
otvaram prozor
udisem taj nemir grane,
i ako otvorim oci
neka to bude
moj poslednji pokusaj
da udahnem..

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 23/7/2010, 8:28 pm

CRVENI KARANFILI

Prekinuta tišina budi te iz bunila,
Šapat vrišti kroz masu.
Čuješ jecaje i šuškanje škalje pod nogama.
Nehajno grebu blijedi pogledi,
Ne razabireš im prozirna lica,
Samo tamne boje prelijevaju se pod suzama.

Na trenutak si i zaboravio gdje si.
Iznenadilo te i zbunilo odijelo koje si vidio na sebi.
Kupljeno prije samo nekoliko dana,
Na njezin nagovor. A uvijek je uvjerljiva bila.
Nisi se slagao, al onda onaj njezin pogled…
Rekla je da paše uz bijelo i da ogovara boji njezinog tila.
Gledajući u svoje ruke, sad shvaćaš i da je bila upravu
Savršeno pristaje uz crvenu boju buketa karanfila.

Sad mutna je ta krvava boja,
Tamnim tonom, kao temperom prošarana.
Slika poznat ti lik, njezine oči i usne
I onaj osmjeh dok je birala cvijeće.
Bijelo i crveno, sve pokazujući tebi.
Ruke ne osjećaš. A tek noge drvene,
Neki natprirodni korak ih pokreće.

Primičeš buket usnama,
Ljubiš ga i puniš suzama.
Udišeš duboko tražeći ju.
Al samo miris mokre zemlje razara ti pluća
I glasna škripa trube, kao jedini zvuk
Prožima te i jede svojom hladnoćom.
Šiba i dere dosad nepoznatom samoćom.
Ostavlja u tebi vrišteće praznine muk.

Slomljen od boli, pa ipak savršeno snažno
Pružaš one mokre karanfile.
Ispuštaš ih sa imenom na usnama,
Sa nijemim krikom i molitvom u grudima.
To bilo je njezino najdraže cvijeće.
A onda bez snage, bez želje i nade
dopuštaš predaju umornim nogama.
I padaš na koljena pred crnim mramorom
Pred vječitim grobom svoje sreće.

http://latoa.mojblog.hr/arhiva-9-2009.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 23/7/2010, 8:37 pm

...Dodji...Dok ležim
i lepo osećam gde mi se telo rastače
u prah, u dim, u ništa,
na unutrašnjoj strani kapaka
projektuje se tvoj lik,
sada tako dalek.
Nemoj me predugo ostavljati ovakvu.
Kada sam sama, ja ne valjam sebi:
brzo, ja veoma brzo postajem ranjiva,
tad više nisam bezbedna.
I tako slaba, laka sam meta
svim otrovnim mislima,
svim tegobnim i strašnim snovima.
Bude se sve one skrivene želje
sa snagom nagona,
sa razornošću potrebe,
sa neminovnošću greha.
Zato mi dođi, ovo me čekanje tišti.
Tek pored tebe ja sam naučila
da budem opuštena,
da oslobodim sve iskonske impulse
i da održim kontrolu.
Još samo malo mi treba
da se nahranim od tvoje snage i samosvesti.
Ne ostavljaj me na pola puta.
Daj da dok ležim kraj tebe
sopstveno telo razložim na nežnost i na požudu
i slomim se u tvojim rukama,
ponovo rođena iz vetra i pepela,
lica svetljeg od sunca na zaranku
srcem slobodna onoliko koliko mi telo tebi pripada.

niki34

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 23/7/2010, 9:44 pm

Da li se secas dana kad ljubavi otvorila si oci,
kad sve je dobilo ukus zrelih godina
u koje smo lagano tonuli ti i ja...

Secas se dana, onih
kad trazili smo se u tudjim zalutalim osmesima,
dugim ulicama mokrim od kisa,
letnjim sutonima nad gradom;
upijali nezne reci u nemim odjecima
dugim i neprolaznim...
Snili uzdah zenica, oblik i miris usana
sa kojih su, i kada cutali smo, kretale bujice reci ljubavi...

Secas se proleca, jednog leta za nama,
dalekog...
Nekih dana u bojama neznosti,
mirisa nadolazeceg sa kojim svi zivimo
u kojeg tonemo lagano...

Hoce li me tvoje ruke prepoznati u dodirima proslosti
kad u nama bude vec previse jeseni i zima,
kad sjaj u mome oku izbledi od jesenjih kisa
pod kojima zajedno smo kisli.

Hoce li snezna noc roditi osmeh na tvom licu
kad seti te davna zaboravljena pesma
na trenutke u totalnoj samoci;
kad sledjenih pogleda prepunih nadanja
poklanjali smo jedno drugom reci koje bile su nam sve...

Da li ces ponekad zaplakati
u suton novog proleca,
u jedinom preostalom zraku
umornog sunca ispod jasena u parku,
pored klupe koja mozda nece biti tu;
kad osetis jos jednom, mozda poslednji put,
dodir moga dlana
kog dodirivala si nekad tako davno...

Da li setices se sna
kog usnila si i prozivela...
I kad nemamo sta drugo podeliti,
nikakvo drugo bogatstvo sem secanja,
kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog, jedini spas...

Kad sve drugo bude kao pre,
ona soba, miris mora,
putevi okrenuti daljinama kojima smo hteli poc'...
Da li setices me se tada ili ipak zaboraviti,
u predahu izmedju proslosti i dolazeceg;
i kada dusa ti spozna
da usne nam od istog poljupca boluju, vekovima…
Ljubavi…

http://www.mycity.rs/Nasa-pisana-dela/Moja-poezija.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 25/7/2010, 10:45 pm

Mene se oslobađaš, a u stvari sebi ugađaš,
A ja tebe ne mogu osloboditi sebe, jer to je
Veliki dio mene! Moja ljubav nije beskonačna,
Nije vezana lancima, zaključana katancima,
Ona je istkana neraskidivim nitima poput
Paukove mreže, ne znam ni dokle ona seže!
Moje srce je odavno otključano, leži sklupčano!

Ne želim ništa zaključavati, dodvoravati,
Ni tebi ni sebi! Nisi me ljubila kao ja tebe,
Nisi ljubila mene, već sebe, ne moraš se
Pravdati, ne moraš se lagati, nisi me ni
Pokušala sačuvati, osim prošlost na nos
Nabijati! Ti nisi imala snage uzet moje ruke
Drage, sa mnom poći u nepoznato!

Jer ne želiš živjeti tako, previše bi izgubila,
Uvijek si pogrešne ljubila, pa si mislila da sam
Takav i ja!? Ja nikada nigdje nisam otišao,
Ostao sam i gdje jesam, ti si otišla, sve vrijeme
Nisi mi ni prišla, niti si htjela, iako odrasla,
Nisi zrela za ljubav pravu, samo razbijaš glavu
S nepotrebnim stvarima, umjesto da uživaš u
Čarima onoga što ti je dano, ali tebi je to strano!

Zato, molim te, nemoj me ničega oslobađati,
Nastavi si i dalje ugađati, valjda ćeš jednog
Dana shvatiti, kada će te godine smotati,
Da me nisi mogla imati, jer nisi znala voljeti!
Nikada nećeš biti moja, jer nikada nisi ni htjela,
Uvijek si bila svoja, čija još ne znam, samo znam
Da nisi moja! Jer ti živiš u laži, a sada mi kaži,
A sada mi kaži, da nisam u pravu, ili ćeš i dalje
Razbijati glavu tko je u svemu u pravu,
Nevažno je više kada nismo skupa…©

http://jjbraddock.bloger.hr/post/a-sada-mi-kazi-da-nisam-u-pravu8230/443346.aspx

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 25/7/2010, 11:02 pm

Pričaj mi...

Pričaj mi o ljubavi, ljubavi, pričaj mi o zimi
koja mi te donijela a za mene proljeće bješe,
o pahuljama koje su mi lice močile i sa suzama
miješale!

Pričaj mi o ljubavi, ljubavi, pričaj mi o proljeću,
proljetnim kišama, vjetru i suncu dok sam bio na
vrhuncu i svom onom svijetu što je protiv mene,
nas, zbog nas!

Pričaj mi o ljubavi, ljubavi, pričaj mi o ljetu,
jeseni, žutom lišću koje boje života ima!

Pričaj mi o ljubavi, ljubavi, pričaj mi, jer jedino
tvoj glas mi govori da ona postoji, sve drugo je
nevažno...pričaj mi...©
http://jjbraddock.bloger.hr/post/pricaj-mi/2755415.aspx

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 7:23 pm

http://forum.bgdcafe.com/index.php?showtopic=19245&st=0&start=0
Tisa,troma i nemarna
u polusnu i povodjenju,

s neocekivanim jurenjem i poplavama
zgrcena i
pritajena
uvek mutna.

Tu gde ima
toliko vrana
iroski i propalicki

nakrivljenih vrba,
i topola,
jeke od
zvona,
popovske dece,
pralja i guscica,
gde za vrelih letnjih tama,
kad je nebo
cisto i jasno
bez meseca i puno zvezda,

svu noc sevaju munje,
i pasu blestavim obrucima

napusten vidik.

Tisa
tu cini
smeo zavoj,
i prima u zagrljaj
punacku
varos,
u kojoj sede,
kao kvocke,

cetiri krupne crkve.

Evo moje ravnice koju
pamtim

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 7:34 pm

Priljubi se uz mene,
mjesečina večeras ima poseban sjaj
a i tvoje su oči uspavane, snene...
samo večeras bar ne plaši se budućnosti priljubi se uz mene
ne plaši se svake sjene...
Moje te ruke štite i griju
i usne te šaptom dozivaju
poslušaj im melodiju...
Ne plaši se sudbine i smrti
postojimo samo mi
zaljubljeni u ovoj tami
I zvijezde žmigaju daju nam znak
Ne brini poslušaj srca glas
približi se, nek’ se u ljubavi rodi
još jedan dio nas...

coco

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 9:00 pm

Sjedim sama u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.

I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da još jednom
Čujem “Volim te”
Sad znam da nije bilo iskreno,
Ali ipak fali mi.
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio.

No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvjeravam da te mrzim.
Teško je protiv srca,
A ono govori da te još uvijek
Neizmjerno volim...

coco

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 9:00 pm

ADIEU

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se je kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suzu utrla
Što mi sa zjena pada.
Tako silazim gospojo,
Stubama tvojega grada...

coco

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 9:16 pm

Sto li tvoje usne
o mojima sniju?
Dal' valove snene sto obecanjem plove
mreskavim plavetnilom i neba i dubina
trazeci luke, tihih zala snove
sto vapec' jecaju, molitve s visina.
Neka tvoje ruke
zeljom moje miluju ...
Njeznom slutnjom leptirovih krila
leprsaju sjene, njeznost dodira
raspjevanim damarom ustreptalih bila
tvoja ruka mojom, opoj - pjesmu svira.
Dal’ su nasa tijela
kao cvjetna polja?
Polegla na lezaju paperjastog neba
ispod srca Zemlje, iznad duse Svemira
na uzglavlju od zvjezdanog srebra
pokrivena mirisom polena i rascvjetalog mira.
Da li nasa ljubav
ima pocetak i kraj?
Kao bezvrijema traje. Glasom zborit nece
Ne postoje rijeci. Nema juce, danas, sutra
Zivi ostrinom njeznosti, britkom zeljom sjece
I stalno se radja, kao nova jutra ...
I nek bude tako!
Nek' usne sniju, ruke miju,
tijela zude.
I pjevaj,
o ljubavi, pjevaj, ti sa svojom sutnjom
i nek traje opoj
pijanom srecom i vjecnosti slutnjom...

Z. A

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/7/2010, 9:29 pm

Duboko u tebi

Duboko u tvojim ocima
ja lezim u tvojim nocima
skrivenih pogleda
zamisljenim strastima.

Duboko u tebi
ja osjecam toplinu
samilosnog dodira.

Vrisak iz dubine!

Nastanak plime
u bjelim grudima
mekani poljubac
sklopljenih ociju

Duboko u tebi
skriveni su
pustinjski vjetrovi
tajne oaze
pripadanja stvarnosti.

Duboko u tebi
ja sam nemir
hladnih talasa
u nemirnim nocima.

Tamo daleko
ono nesto
skriveno u tebi...
Tvoja sam...

T_Z

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/7/2010, 6:05 pm

Ratnice, ko si ti?
Neki zaboravljeni decak u prasini tudjih ideala i svoga greha.
Lebdis u međuprostoru jutarnjih buđenja i noćnih straži.
Završavaš krvlju tuđe balade.
Šta ostaje posle?
Ostaju bezbroj puta ponovljena buđenja. Samo čija?

Svukao si opremu uprskanu porazom
sebe pred sobom.
Ostavio gomile oruzja i neprospavanih noći.
Ubeđenje da si pobedio strah.
Izbacio bilans izgubljenog.
Napustio sumorne frontove, sahranio mrtve drugove.
Prekrio ih grumenjem, pa svrstao u tamnu stranu
Potpuno pomračene duše.
Prešao si mostove i porušio ih za sobom.
I sada si na drugoj strani.
Sada si opet čovek, misliš.
Ali, sasvim drugačiji u mojim očima

n.a

Naslov: Re: Poezija 28/7/2010, 2:08 pm

Necu budjenja
U kojima te nema
Cak i snovi
Tad su daleki
Jer
Srce je ispunjeno
Ljepotom zivljenja
Svaki trenutak
Kad plovis mi
U mislima
n.a

Naslov: Re: Poezija 1/8/2010, 10:41 pm

Izvadim iz oluje jedan veliki odsjaj
Gola igra istine
na nosu lezi
ispod cirkusne maske.
Pogled vam iznutra
lomi vidikovu liniju,
suvise usku
da biste mogli shvatiti
da zemlja nije jedini svet zivih.
Trava nice iz semena zla
po parkovima cije klupe
trule od kise...
Vi znate sta je granica.
Kakva steta...
Zato igram protiv
i svaki put iz oluje
izvucem ogromnu svetlost...
T.R.

Naslov: Re: Poezija 3/8/2010, 4:55 pm

Postoje stvari koje se
nikada ne dogode.
Ni dodiri,
ni pogledi,
ni sapat u tami,
samo kao tuga,
pred kisu...
nesto ih u nama sluti.

Postoji pokrivac za
nedosanjane snove,
za sve stvari koje se
nikada ne dogode,
da razbudi poglede i
sakrije sapat u tami...

N.N.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 3/8/2010, 11:25 pm

Predajem se zvuku tvoga glasa kao toplini sunca umilna,
tvog osmijeha što plovi modrom pustoši, preko blage i
prozirne vode! Ptice nadlijeću more, daleko sam, no
sjećanje stiže tragom tvojim svuda me prati, neda
zaboravu da te zaboravi! Što dalje idem, bliže sam ti!

Zvijezde sjaje na vrhovima planina, kao mramor bijele
u času rujna sumraka, na obalama krošnje se povijaju,
treperi srce nadraženo mirisima u nosnicama, sudba nosi
ovo malo duše na krilima vjetra nošeno nekom čudnom
melodijom vala!

Duša moja živi, na krilima misli plovi, u oku kao bistroj
vodi se kupa, a jedna prekrasna djevojka s bijelim velom
trči obalom bosa, dok joj haljina leprša! Posadih ljubav
duboko u zemlju sa željom da me nada sa sobom kao
slijepca dugo vodi…©

jjbraddock

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 3/8/2010, 11:26 pm

Ti si u svemu...

Skrivena u plamenu, u jarkom svjetlu
pritajena u zvijezdama, jeki dana,
tamnoj noći, uličnim svjetiljkama
napola prigušenim od promrzlog
drveća u parkovima!

U opustjelim klupama koje ljubav
čekaju s proljeća, u nebeskim vrtovima,
nepristupačnim putovima, u svakom
poljskom cvijetu, u mjesecu, suncu,
vjetru, urezanim inicijalima na
usamljenom drvetu, u skrivenom
pogledu, u vodi i zraku, u ovome stihu
tebi pisanom, ti si u svemu!

Ti si ljubav u ljubavi, ljubavlju opijena,
u radosti, tuzi, sreći, u svemu draga,
u meni najviše…©

jjbraddock

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 4/8/2010, 7:20 pm

Carolija prvog dodira

Čarolija prvog dodira
punog strasti, nježnosti
prvi dodir usana
kad cijelo tijelo zadrhti.

Čudo prvog poljupca
punog beskrajne čežnje
koji u srcu se osjeća
kao prva totalna predaja.

Beskrajne mogućnosti ljubavi
gdje riječi nemaju moć
gdje pričaju samo dodiri
dugo, dugo u noć.

Čarolija prvog dodira
u njemu sam se izgubila…

http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=119&idt=262450&p=132

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 7/8/2010, 11:53 am

SAN

Divan san
sanjala sam ,
san o dvoje ljudi
ljepotom obasjan.
I prepoznala sam u snu
zaljubljeni par
kako skida zvijezde s neba
i pruža njihov sjaj
jedno drugome na dar.
I sanjala sam da sam voljela
svom toplinom duše svoje
umijećem skromnosti
opijenošću morskih valova
i trenutkom za pamćenje.
I sanjala sam
da postoje dvije duše
pretočene u jednu
tamo negdje na žalu
gdje more pjeva
i gdje sve utihne
kad zasvira mandolina.
I sanjala sam
da je mjesec pjevao
pjesmu anđela
a ljubav plovila
morskim pučinama.
I ne znam jesam li sanjala
ili je to java bila
ujutro još snena
čula sam mili glas
-dobro ti jutro,moj anđele,
tiho me budio...
Jesam li to sanjala
ili je to stvarno java bila...

http://www.pinkradio.com/stih/divan-san-sanjala-sam

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 8/8/2010, 2:50 pm

Ljubav - Marijana Mladenović

Dođe iznenada,
slobodno ušeta,
zauzme svaki deo srca,
...ispuni radošću dušu,
vine među oblake i zvezde,
stavi osmeh na lice,
sjaj u oko,
napravi haos u glavi,
podari najlepše snove...

Nestane iznenada,
baci treskom sa oblaka na zemlju,
donese noći bez sna,
dane bez svetlosti,
život bez radosti,
prazne ruke,
rane na srcu,
bol u duši,
suze u oku,
haos u glavi...

Ljubav,
snaga što u trenu uzdiže,
snaga što u trenu razara.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/8/2010, 5:53 pm

Теби, љубави виртуелна моја,

коју ја тек, на слици видех само,

МИ једно другом припадамо,

и ова топлина која ме облива

слутим шта срце твоје скрива.

Свака помисао на тебе, срећо!

теби, илузијо моје младости,

дарујем срце на длану своје,

остајем твој, све до вечности.

Хвала ти што ми и трен свој даде

и што пробуди поспане наде.

Зар нису песници, виртулна бића

освојили срце и најдивније жене?

Тако си ти виртуелна жељо моја,

овде на мрежи, освојила мене.

И обасјала си душу ми изнутра,

а свака душа изнутра је мека,

и жедна љубави и додира нежних

и нежно срдашце упорно чека.

Волим те, бескрајно те волим

и пун наде, слутим дане спокоја,

када ћу клекнути испред тебе

и замолити те, једина моја!!

да међу робове своје ме примиш,

да будем понизан и међу њима,

само да сам ти близу, срећо.

Осећаћу се к’о цар на трону

Подигнут љубављу у васиону.

Ево осећам душу твоју у етру,

разливену диљем земљиног шара

и сваки додир са њом у мени

још јачу жељу за тобом ствара.

И мојим уздасима нема броја.

Волим те, ах! тако те волим,

Једина љубави виртуелна моја.http://www.blogoye.org/poetikum/33018/%26%231058%3B%26%231077%3B%26%231073%3B%26%231080%3B+%26%231074%3B%26%231080%3B%26%231088%3B%26%231090%3B%26%231091%3B%26%231077%3B%26%231083%3B%26%231085%3B%26%231072%3B+%26%231113%3B%26%231091%3B%26%231073%3B%26%231072%3B%26%231074%3B%26%231080%3B+%26%231084%3B%26%231086%3B%26%231112%3B%26%231072%3B.html

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 21/8/2010, 7:56 pm

TEBI VOLJENI

Ti si moja suza i bol
mladi mijesec i sumorno vece
jutro sivo i zvijzdano nebo
zora rana i tamno vece

Bol i ljubav, sto me prate
ceznja moja sto me vodi
da me mozda volis Ti
nadam se ko' ptica gori

Smijeh i strah, san ili zelja
toplina sto kroz krv mi tece
ljubav moja, kojoj sapnem
laku noc.... ljubavi ,svako vece

Ti si zivot moj, duse moje svaki stih
mozda je i sudbina, toliko da te volim
da upoznam sta je ljubav, dok zivim
dok postojim.

Milanka lela ignjic

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 26/8/2010, 9:43 pm

Sta ja to tražim u tvojim očima?
Šta ja to želim sa tvojih usana?
A reči moje neizgovorene lebde...
Negde između sećanja i nadanja...
Uzalud te čekam...
Uzalud te tražim među nepoznatim licima...
Tvoj lik samo po mojoj mašti rovari...
I uništava svaki smisao i besmisao moje stvarnosti...
A ne mogu da te promenim...
I ne mogu da se promenim...
Vreme prolazi...
Ostajem u začaranom krugu...
Ostajem na slepom koloseku koji nikuda ne vodi...
Na koji ne svraćaš više...
Ostajem sama, bolno zgrčena, nemoćna da se oduprem surovim naletima vetra...
Nemoćna da razbijem tišinu sa tvojih usana, sasvim nemoćna da prihvatim poraz...
U ova šugava vremena kako da sebe sačuvam?
Kako da Tebe sačuvam?
Kako da ostanem dovoljno jaka da preživim...
A da ljubav u sebi zadržim?
Kako...
Reci mi...

Poezija - Page 3 46148_10150254676785368_338336505367_14375681_3262868_n

Poezija - Page 3 46148_10150254676785368_338336505367_14375681_3262868_n

https://www.facebook.com/?ref=home#!/photo.php?pid=14375681&fbid=10150254676785368&id=338336505367

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 27/8/2010, 9:24 pm

Željela bih
biti u tvojim očima
potonuti u tvome pogledu
rastopiti se u tvom zagrljaju
lebdjeti od tvojih dodira
...zaspati u tvom srcu.
Ali ne samo to!
Željela bih biti slavuj
i nježno ti pjevati ispod prozora
biti sunce...
i grijati te i milovati svojim zrakama
biti mjesečina...
i obasjati ti mračne staze
biti kiša...
i tiho ti kuckati po prozoru
biti zvijezda
da me možeš nazvati svojom.
Željela bit biti vjetar
da te odnesem na pravi put
- do moga srca ....
Poezija - Page 3 45781_148684431827651_147410441955050_364032_2035117_n

Poezija - Page 3 45781_148684431827651_147410441955050_364032_2035117_n

https://www.facebook.com/profile.php?id=1166677193&v=wall&story_fbid=147897138564690&ref=notif&notif_t=like#!/photo.php?pid=7030882&fbid=467544331884&id=130701516884

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 11/9/2010, 3:15 pm

Ti znaš da se hranim
Tvojim riječima
Tvojim postojanjem
Tvojim prisustvom
Tobom dišem
Ti znaš da odumirem
Kada te ne sretnem
Ti znaš da brinem
Neću ti reći nikad
Zašto bi Ti trebao znati
Za besane noći
Za moja jutra prepuna oblaka
Prečesto sam poput oluje
Tvojim životom prošla
Tebe stoga samo sanjam
Kao i Ti svake noći
Gubim po dio sebe
Gubim dio svojeg postojanja
Zato danas opet šutim
Tišina moja Tebi govori.
Žalim što danas
Ti nisi ovdje
Da te šutnjom mojom osjetim..

*AnDjEo*

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 11/9/2010, 3:31 pm

Kao na vetru grana...
I ozivi ona moja slaba strana...
Na svaku tvoju notu...
Na svaku tvoju rec...
Sapat u noci...
Zar svaka pesma da na tebe seti ?
Svaka noc ?
Jutro ?
Dan ?

Barem javi,nekako..eto zelim da znam...
Da nisi tamo negde sam...
Da ne drzi te za ruku tuga..
Da ti prosla noc nije bila duga...

Da mogu mirno vazduh da disem...
Ovako znam...
Jos uvek osecam...
Da si....
*aNdJeO*

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 11/9/2010, 8:41 pm

On ponovo postaje nemir,
u senci secanja
a ja pod injem samoce cvilim
tuga me proganja.
Kao u nekom vremenu drugom
i nocas tonem u okrilje snova,
a njegovo lepo nebesko lice
zove me negde duz drumova.
Pa,tek tako,
bez namere neke
bes mi prospu usne
i gorcinu oci.
Kad se setim zaodevena ceznjom
stihova za ljubav,ljubavi u noci.
Izgubim se u vremenu nekom,
varajuci dusu gorkim vinom sna.
Ova noc kao pesma
neke stare note
toci u suze kao sudbina.....

Naslov: Re: Poezija 12/9/2010, 9:56 pm

Znali ste da imam muža,
i poklonili ste mi dva sjajna bisera …
Dirnuta takvom vašom pažnjom,
prišila sam ih na bluzu od crvene svile.

U carskom parku uzdiže se gordo stanište
moje porodice;
moj muž je kopljanik u Dvoru blistave
svetlosti.

Znam dobro da je vaša namera čista kao
nebeski zrak;
ali moj je zavet: jedan muž u životu i smrti.

Vraćam vam blistave bisere - sa dve suze,
nalik na njih.

Zašto vas nisam upoznala
kad još nisam imala
muža?

Poezija - Page 3 Geisha5

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 12/9/2010, 11:09 pm

Ako te uprlja blato i otruje gorcina
oni to sigurno cine iz njima casnih pobuda.
Moralni zakon vode je:da udavi.
A vatre:da sve sagori sto joj je u zagrljaju.
Blatu je umetnost da blati,
gorcini da je zesca.
Oni u tome vide cistotu dobrih obicaja
Sve ima svoj stvaralacki sjaj i krepost
Sve ima etiku sopstvene prirode
Tvoje je s kim si,kuda prolazis i sta gutas
I zato sve sto ti je strano posmatraj blagonaklono.
Jer i tvoje je rasudjivanje,
jer i tvoje je delovanje za nekoga nasilje i bol.

Naslov: Re: Poezija 14/9/2010, 3:19 pm

Odakle meni u dzepu vetar
koji je mrsio tvoju kosu.
Nekoliko kamencica koje si bacala iz sebe
govoreci da ces tako lakse naci,
u povratku put do kuce,
a vrapci ih nece pojesti.
Odakle meni mali komad papira
na kome si napisala Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledas
kada opada lisce
Kada si volela da gazis po njemu.
Odakle meni u kutiji od sibica
malo peska sa zamka,
koji si sama sagradila
I u kome sam te princezo
poljupcem probudio iz sna.
Odakle meni to,
da nikad ne kasnim na sastanke sa tobom
jer ti uvek dolazis ranije
Odakle meni glupa navika
da ti nikad ne kazem ja te volim,
samo zbog toga sto znam da znas.
A meni je tesko da te reci izgovorim.
Odakle meni devojka
koja se osmehne uvek kada me vidi
i kaze mi samo jedno cao..
Koje znaci i volim te
i drago mi je sto si tu
i budi uz mene
i lepo je sto si bas ti moj.
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
a ciji je svaki pokret
cja je svaka rec pesma
Odakle meni ti?

M.Miljkovic

Naslov: Re: Poezija 14/9/2010, 11:17 pm

Ako ikad prestanem da te sanjam,
bice to kada mesec zauvek zamre
za gorom i sunce ga odmeni.
Kad noci nestanu u vihoru sumnji....

Ako ikad budem manje da na te nostalgicno mislila
bice to kada te budem imala kraj sebe
i kada moje usne budu vodile ljubav sa tvojima
a moje ruke te ceznjivo milovale
u zatisju nase bajke....

Ako ikad prestanem da drhtim zbog tebe
bice to kad drhtaj predje u skamenjenost tela mog
u lakoci patnje
neke davno ocekivane noci....

Ako ikad prestanem liti suze zbog lika tvog
bice to onda kada nas se andjeli sete,andjele moj,
u bedi ovih bledih radosti
verovatno andjele u pukoj starosti...

Ako ikad prestanem da te volim
bice to u prisutstvu moga hladnog tela
u ostroj dubini zemlje
gde za nas vise ne postoji ni jedna
noc nestala u vihoru sumnji,
niti zatisje nase bajke,
ni lakoca patnje u nekoj neocekivanoj noci
ni puka starost bedne radosti,
i kada vise ne bude za me postojalo
ni secanje ni osecaj.

Lovelady

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 16/9/2010, 8:56 pm

Jos uvek

Sumorne

Kapi kise

Otezale

Tugom

Liju

Niz

Moje

Sakriveno

Lice

Iscekujuci

Bljesak

Zaboravljenog

Zraka

Sunca

Ohladnela

Utroba

Pod teretom

Ledenog

Vazduha

Bespuca

Drhti

U neskladu

Davno

Razrusenih

Svetova

Nade

Pogledom

Uprtim

Iznad

Nadoslog

Taloga

Mraka

Ceznem

Za

Svetlom

Tvog

Pogleda

Milosrdja

Koji

Me moze

Uzdici

Iznad

Saplitanja

Senki

Duse

Rasplamsavajuci

Unutrasnjost

Mog

Srca

Koje zeli

Da gori

Zbog

Ljubavi.

http://www.blogoye.org/mistichna/20486/JOS+UVEK.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 16/9/2010, 11:19 pm

Pronadji iskre

zaturene u kutu

tvoje sobe

Oboji zid cutnje

i bola

u crveno

Pronadji niti moje

prosute maste

na tvom jastuku

Oseti moj dodir

ruke

u svojim mislima

Dok upijam

tvoj pogled

duboko u grudima

Pogled koji znaci

vecnost

i kraj

Dodir ruke

koji uranja u

spokojstvo duse

ostavljajuci

pecat bola

na srcu

Sakupi

sve otiske duse

koje sam ostavila

tebi

I zapecati ih

vecnoscu

na tvom srcu

I cuvaj srce svoje

od pakosti mraka

koji ga truje

Sacuvaj ga zbog

zbog sebe

radi mene

zbog ljubavi

da ne uvene

I kad sve sto je

izgubljeno

ozivi i udahne srecu

vecno moguceg

Otpecati

sve izgubljene zrake duse

ponovo da disu

za nas.

http://www.blogoye.org/mistichna/52027/ZRACI+DUSE.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 17/9/2010, 8:55 pm

U Sumraku

Krijem pregrst

Niti

Osecanja

Sacuvanih od

Pogleda

tudjih

Nedorecena

I neostvarena

Cekaju

Da budu protkana

I satkana

U nebo

Da sanjaju

Stalno

Isti san

Koji me

Budi

I cini

Vecnom...

http://www.blogoye.org/mistichna/78454/U+Sumraku.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 18/9/2010, 12:39 pm

Njemu

Napisacu ti pjesmu o tome
kako sam sama,
i kako provodim dane.
Napisacu ti pjesmu,
kako mi svakodnevno sve vise trebas
i kako precrtavam dane.
Monotona i dosadna popodneva,
i besane noci.
Napisacu ti pjesmu,
ali ne umijem da pronadjem prave rijeci,
ne umijem rijecima da iskazem bol.
Napisacu ti pjesmu, ludo moja,
o tome kako stalno mislim na tebe,
kako sam samo tvoja,
i kako ti u svakom pismu saljem dio sebe...

Ali ne umijem da te dodirnem u pjesmi,
ne umijem da dodirnem rubove tvojih usana.
Mozda te moja pjesma zaboli,
bojim se da je napisem.
Ali ona vec nocima treperi u meni,
i moli me da ti kazem,
sve one rijeci bolne i njezne,
koje se radjaju u mojoj glavi!
Ali kako da ti napisem broj svojih suza,
kada to ni sama ne znam,
kako da ti opisem svoju ljubav,
kada ona ni u tri knjige ne bi stala!
Reci mi,blesavo moje
kako da napisem najljepsu pjesmu o ljubavi,
kada si to u stvari,ti!
Sve ono sto mi treba,
sve ono sto volim i sto me boli...

Ipak,pokusacu da ti napisem pjesmu,
o jednom prohladnom aprilu,
o tamnim ocima koje vidim i kada zazmurim,
napisacu ti najljepse rijeci koje znam,
ali sve je to nista,
sve je to samo dim...
Jer jedino sto zelim je da dodirnem,
tvoje srce,
jedino sto zelim je da shvatis,
sve ono sto nisam napisala,
sve ono sto sam precutala,
jer necu da budim ceznju i stvaram bol.
I evo,napisala sam ti pesmu,
mada je jedino sto sam zeljela u ovom trenu,
da ti kazem da te volim
pa, i onda kada znam da to od tebe nikada cuti necu..

Nestanes svaki put kad te
snovima dotaknem,
i opet iznova na rubu tuge i radosti :'
Cudne su te stanice sujete
i vjerujem i ne,
i volim te ili mozda ne.
Sve dok se ne dodirnemo
sve dok mi ne znas ukus usana,
i miris kose
pustam te.
Ne odustajem naci
tog djecaka u tebi.

Jednom kad bude sve a opet
nista ne bude,
jednom kada se umoris od bjezanja
zaspaces na mojim rukama,
i pusticemo kise da pjevaju
pisacemo pjesme bez reci i rime,
sjetices se neke davne zime
i reci da sam tvoja ludica.
Ona ista koja je cekala
jedno sneno svitanje,
jedan ceznjiv pogled u daljine.
Dok ti usnama budem trazila
sve tajne puteve ,
tu negde na tvojim ledjima...
Ne budi me i ne reci da volis me .
Ljubav je ta lazna spoznaja
Sebicna i ranjiva
Ukradi mi osmijeh i
sakrij ga u svoje dzepove...
Ugnijezdi se u moje oci sanjive
i ostani tu do kraja vremena ....
Zarobljen izmedju svijetova
u javi svog sna
Tu na rubu mojih usana...

(Nepoznata Autorka

____________________________________________
Тамо где је љубав никад није мрак...

Naslov: Re: Poezija 18/9/2010, 1:33 pm

Vi koji groznicavo prebirete po tastaturi,

Vi koji groznicavo prebirete po tastaturi,
Uspaljeni slovima nepoznatih ljubavi,
Sakrivenih iza ekrana, kao i vi sami,
Pomislite li ikad, ko je s druge strane?
Odete li kuci zadovoljeni i sretni,
U svojoj prevari sputanosti? Pomislite
li na njega,koji je samo nadimak? Imaju li
oni dusu,i osjecaju li''Oni to sto vam pisu?
Ne osjecate li krivnju sto uzimate nesto zabranjeno?
Mozda one poslije,u dugim samotnim vecerima placu,
Dali se pitate i sami jel to tako'' ljubavi virtualne?
Mozda ih tisti samoca i prijevara, dajuci vam sebe.
Kao zabranjeno voce, sretni, kao da ste pravi?
Sto osjecate,dok lijezuci pored supruga ili zarucnika?
Ako je griznja savjesti, budite ipak sretni, jer imate dusu.
I osjecate sve to da je,i griznja savjesti i vitualni svijet Ljubavi!

http://deteljubavidenijel.blogger.ba/

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 24/9/2010, 7:33 pm

SPORA IGRA

Da li si ikad gledao djecu

na ringišpilu?

Ili slušao kako kiša

zapljuskuje zemlju?

Da li si ikad pratio

leptirov haotičan let?

Ili zurio u sunce

na zalasku?

Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.

Muzika neće trajati zauvijek.

Da li protrčiš kroz svaki dan

kao da letiš?

Kad pitaš Kako si,

čuješ li odgovor?

Kad se dan završi,

odlaziš li u krevet sa

sljedećih stotinu poslova

koji jure kroz tvoje misli?

Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.

Muzika neće trajati zauvijek.

Kažeš li nekad svom djetetu

Uradićemo to sutra

i u svojoj žurbi

ne primijetiš njegovu tugu?

Da li si ikad gledao djecu

na ringišpilu?

Ili slušao kako kiša

zapljuskuje zemlju?

Da li si ikad pratio

leptirov haotičan let?

Ili zurio u sunce

na zalasku?

Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.

Muzika neće trajati zauvijek.

Da li protrčiš kroz svaki dan

kao da letiš?

Kad pitaš Kako si,

čuješ li odgovor?

Kad se dan završi,

odlaziš li u krevet sa

sljedećih stotinu poslova

koji jure kroz tvoje misli?

Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.

Muzika neće trajati zauvijek.

Kažeš li nekad svom djetetu

Uradićemo to sutra

i u svojoj žurbi

ne primijetiš njegovu tugu?

Da li si ikad izgubio kontakt

i dopustio da umre dobro

prijateljstvo

samo zato što nisi imao vremena

ili nisi pozvao i rekao Zdravo?

Bolje uspori.

Ne pleši tako brzo.

Vrijeme je kratko.

Muzika neće trajati zauvijek.

Kad trčiš da stigneš negdje

propustiš polovinu zabave koja te

tamo čeka.

Kad brineš i trčiš kroz dan,

isto je kao da si bacio neotvoren

poklon.

Život nije trka.

Uspori.

Čuj muziku

prije nego što se pjesma završi.

Pjesmu je napisala tinejdžerka oboljela od raka s ciljem da što više ljudi shvati poruku.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 3/10/2010, 9:06 pm

Kad volis,voli iskreno i cisto
i ne pitaj nikada kuda to vodi
znaj da sa svakom ljubavi novom
covek se iznova rodi,
dobije sansu novu
...za neku novu srecu
ili pak za bol i suzu
i tugu od predhodne vecu.
Rizik je to,al.....
Kad volis voli srcem svim
Sve od sebe daj.
Jer veruj mi ako se stedis bice ti krivo
kada te zakaci kraj,
kajaces se tada
i piti iz case gorkog pokajanja
no u tom trenu bice kasno
za sve nade i sva plakanja.
Mozes lupati glavom u zid
Mozes biti na sebe ljut
al uzalud sve bas uzalud bice
jer covek sam sebi trnjem posipa put,
kada ga na njemu nema.

I zato kad volis voli bez straha
bez bojaznosti da ces sam ostati
jer ljubavi dolaze bivaju i odlaze
a mi vredimo onoliko koliko ljubavi mozemo dati.
BEZVREDNI SU ONI KOJI ZNAJU SAMO PRIMATI.

https://www.facebook.com/?ref=home#!/pages/-VOLIM-SRCEM-ZASTO-DA-SE-STIDIM-/130701516884

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 18/10/2010, 10:25 am

Želja je želja iz srca slabost,
Nošena snagom bujice strasti,
Otkrila moju bestidnu nagost,
Gde ponos mora na kolena pasti.

I opet prizor pred budnim okom,
Kakav se nadje s' prolecem ranim...
Šta li to huci mojim krvotokom?
Kako da tebe od sebe branim!

Nije da ne znaš šta me to lomi,
I kako taj bestid sobom da svladam.
Možda je bolje neka me zgromi,
Ta culna drskost u koju padam.

Nepoznat autor

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 18/10/2010, 2:03 pm

Znali ste da imam muža,
i poklonili ste mi dva sjajna bisera …
Dirnuta takvom vašom pažnjom,
prišila sam ih na bluzu od crvene svile.

U carskom parku uzdiže se gordo stanište
moje porodice;
moj muž je kopljanik u Dvoru blistave
svetlosti.

Znam dobro da je vaša namera čista kao
nebeski zrak;
ali moj je zavet: jedan muž u životu i smrti.

Vraćam vam blistave bisere - sa dve suze,
nalik na njih.

Zašto vas nisam upoznala
kad još nisam imala
muža?

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 19/10/2010, 11:10 pm

Gostinjska soba u podnožju brda.
Jednom stranom usađena u breg, temelj od kamena.
Oivičena krošnjama, koje u najlepša vremena zaklanjaju neusađenu stranu.
I krov, da zaštiti, koji dok ležiš, ograničava.
U sobi prozorče, kroz koje se naginješ.
Pogled se probija kroz krošnje.
Tražiš svetla u daljini.
Želiš više svežeg vazduha, manje onog iz sobe, naginješ se više.
I još malo, pogledom uprtim ka gore.
Držiš se rukama i nogama, da ne ispadneš kroz prozor.
Znaš da kuća na kamenu neće pasti, zato se i držiš za nju.
Ne, nisam inventar ove kuće.
Izlazim.
Oči su moje gladne neba*****

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded

Naslov: Re: Poezija 20/10/2010, 8:34 pm

Tuga u tišini - Radmila V. Stanković

Eh sto nisam sada vetar
da se prospem medj oblake
i da starom stazom znanom
...Do svog doma sad odletim.
Miris hleba da osetim
sto ga majka umesila
da je vidim dok se krsti
Boga moli za sve dobro
Pa da opet vetar budem
da se prospem medj oblake
putem starim da putujem.

Od slike sam ove dalek
daleko od hleba majke
i ognjista moga rodnog.
Eh, da mi je da sam vetar
svoju zemlju da udahnem
parce neba da pogledam
pa da odem putem starim
onim kojim oblak luta.
Kad bih mogo da ga sledim
ptice vrle da nadletim
rodnu kucu da posetim
miris hleba da osetim
majku svoju da zagrlim.

Da me vodi oblak taj
eh, da sam pusti vetar
da ugrejem ruke svoje
hladno mi je, tuzno ovde
samo srce da ogrejem
na ognjistu svoga doma.
Da zagrlim staru krusku
sto moj deda jos posadi
pomirisem ruze drage
u dvoristu iz kog krenuh.
Daleko sam sestro mila,
stranac samo u tudjini,
hladno mi je puno ovde.
Nebo nema iste slike.

Sirim ruke da prigrlim
nema nikog da se svrti
samo pusti vetar dodje
ne trebam ga nikad zvati
sa dusom je mojom vodjen
zna kad treba da mi dodje.
U dlanove gledam svoje
i sve vidim brazde, mape
svaka brazda put do kuce
a usrcu suza gorka.

Da sam sada parce jedno,
list hartije koji luta
nosen vetrom lutalicom,
sto po nebu oblak prati.
U dom moj da me vrati
suzu srcu da osusi,
Srce svoje da ugrejem
uz toplinu da se smejem.
Da osetim toplo, juzno
hladno mi je ovde
tuzno.

Nisam jadan
samo gladan
majcin hleb mi sada treba
da nahranim dusu svoju.
Da me Sunce pomiluje
zrakom svojim
da osvetli, lice setno
ovo moje.
Eh, sto nisam vetar pusti.

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Re: Poezija 24/10/2010, 1:12 am

A put me vodio negdje daleko te jeseni
u neke krajeve, u neke predjele koje vise nemogu zvati svojim
I samo sam primjetio kako krovovi kuca u selima kraj puta
kako putokazi i zvijezde odmicu u suprotnom pravcu
Znao sam da se vracam, nisam znao kako
ali znao sam zasto
I tek u Kopcicu, na ulazu u Bugojno
zaustavio me bijesni i brkati policajac
"Gdje ces ti sad" - pitao je on
"Idem da zaprosim jednu djevojku" - rekoh ja
"Sad, u pola cetiri ujutro" - pitao je on
"Sad ili nikad" - rekoh ja
"Pa dobro" - rece policajac
"Pa dobro" - rece svom srecom i djevojka nesto kasnije.

AUTOR: ADIS CEHAJA

Naslov: Re: Poezija 24/10/2010, 1:13 am

TE NOĆI SAM JOJ OĆUTAO NAJLJEPŠE RIJEČI KOJE ZNAM...

Jednom davno je rekla da bi sve dala da čuje to što očutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na ničijoj zemlji između devet gora, u dalekoj oazi koja se u Sahari žita priviđa samo onda kad se to njoj prohte, tako da ni najpametnijim geometrima nikad nije pošlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima..

I tako obično u nekoj vedroj noći, roj NEIZGOVORENIH riječi nepovratno odbjegne iz košnice misli, i u potrazi za novim mjestom sumanuto pokušava da otkrije prečicu do najbližih zvijezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice pogleda nije uspio da dođe tamo...

I onda, pred zoru, kad pošuštalo krenu da se stropoštavaju, vjetar probere najljepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastučiće, i nježno provuče finu četku te velike krošnje kroz svoje kose..I neizgovorene riječi ostaju da trepere u lisću starog drveta zauvijek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom češljiću od jantara..."ZAUVIJEK?", PITALA JE UPLAŠENO...
O, ne,ispravih se, izvini, zaboravio sam da " zauvijek" ne postoji...

Jednog dana, dakako, strovaliće se i to stablo, oprljiče ga Oluja senluceci gromovima nad ravnicom složiće se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Riječi, ili polegnuti tiho i neprimjetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko će ga znati?

Ali naići će čerga tog ljeta, i to na Gatari ili Đambasi, ni Mečkari, ni Kopari, nego Veseli Svirači Tužnih Očiju, pračeni crnim košovima iz visokih Maglovitih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primjetiče u gustoj travi naročitu račvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlična violina?

I , više nego dovoljno godina kasnije, možda nečija, možda prosijeda, možda bez ikoga, ti ćes ugledati bijelog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameči ga da ti u sobu opraši polenom i proljećem.
A ulicom će upravo prolaziti mali Cigan sa violinom, vidjet ćeš samo drozdovo pero na šeširu kako promiče za šimširom i začućeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš....
I zaplakat ćeš, istog časa...
I najzad shvatiti koliko sam te VOLIO....

Mariji od Adisa

Naslov: Re: Poezija 26/10/2010, 8:36 pm

KLIKTAJ RADOSNOG MI BIĆA

…Postoji jedan planet,
postoji jedno mjesto
i jedan čovjek.
Večeras je učinio nešto izvanredno…

Pod sjenom drveta što tek pupoljcima cvijeta
u polumraku, dok jedino su svjetiljke ulične
prosipale cestom svoj narandžasti sjaj,
on slušao je pažljivo njezine duše disanje
što ga otkri iza bujice joj riječi…
Pipcima svojih neobično snažnih osjeta
naišao je on u srcu njenu
na dobrotu i iskrenost
koja ga uvijek preobražava kad god je sretne
oplemenjujući, vodeći ga gore, u visinu,
otkrivajući lijepo lice samog Boga.

Nemoćna je riječ moja
progovorit što srce osjeća
uvijek kada je sretnem,
kada mi pogled svoj ljupki podari
ili ruku snažno stisne…
Nemoćna je riječ moja to da iskaže,
ali toliko sam sretan
da volio bih pjevati
i stihove nizati o tome…

Ipak je moje biće uspjelo
da, uspjelo je nešto izreći
što osjeća dok od nje
toliko bogatstvo prima:
to su bile riječi
što ih tek poneko smije čuti,
riječi snažne, iskrene…

Pod sjenom drveta što tek pupoljcima cvjeta
u polumraku, dok jedino su svjetiljke ulične
prosipale cestom svoj narandžasti sjaj,
on rekao je njoj:
“Volim te”!

http://petar.ffdi.hr/~gvilov/osobna/meni/pjesme/ljubavne.html

____________________________________________
“I was born with an enormous need for affection, and a terrible need to give it.”

Naslov: Koliko mogu.... 16/11/2010, 9:16 am

Koliko mogu.....

Koliko mogu drzati srce

zasticeno maglom pokore

da ne zajeca na vedrom danu

vidom krivim, sramom pokoseno...

Koliko dugo oci da sklapam

na prikaze sakacenog uma

krivim dodirom tvoje pohote...

Koliko mogu izdrzati

zatvorena u celiji straha

moguceg gubitka svetlosti...

Koliko mogu?

Snaga se gubi,

uzima dah iz grudi,

poslednji u nizu izdatih...

Posustajem pred krivim

pogledom nevidjenih daljina...

Koliko mogu izdrzati bol

dok rastura ostatke

nade u grcevitom stisku

srca da ne padne...

Necu dugo, ne mogu...

Strah i tuga gutaju

poslednje otkucaje

cekanja....

Pogled sklonjen

senkom kisnih oblaka

gasi polako tvoj lik

u zenicama...

...do nestanka,

bez tragova

ranjenih odjeka

mojih koraka...