LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "

Ići dole 
AutorPoruka
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime31/8/2009, 7:41 pm


'' Po mudrosti
Nestor; po genijalnosti Sokrat; po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod
tuguje, a
Olimp ga ima."



Viljem Šekspir (William Shakespeare) rođen je 1564. god. u Stratfordu na
Evonu, kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece Džona i Marije
Šekspir, rođene Arden.


Obrazovanje Šekspira, u odnosu na druge savremenike, nije
bilo veliko. Vjerovatno je osnovna znanja stekao u mjesnoj školi, gdje je bilo
dobrih učitelja humanističkih nauka, no misli se da ovu školu nije završio jer
je morao da pomaže ocu kad su poslovi pošli rđavo. U 18. godini oženio se Anom
Hatevej i stekao troje djece. Nakon njezine smrti odlazi u
London.


Sa dolaskom u London počinje njegovo vezivanje za
pozorište; do kraja života ono će biti njegov hljeb i njegova opsesija. Prvo je
postao glumac, a zatim i onaj koji dotjeruje tuđe tekstove, što mu je omogućilo
da upozna tehniku dramskog pisanja i dalo ideje da i sam piše. Učestvovao je u
stvaranju pozorišta Glob.
Njegov književni rad obuhvata 20 godina (1592-1612) . Za to vrijeme napisao je
knjigu sa 154 soneta, 2 narativne poeme i 36 drama.


Veoma cijenjen kao dramski pisac, član najbolje pozorišne
družine u Londonu, i suvlasnik pozorišta koje je svakog dana sem nedjelje davalo
predstave, Šekspir je, u vidu nagrade, stekao lep imetak i 1612. povukao se u
svoj rodni gradić. Živio je još četiri godine, u miru, u krugu svoje porodice, u
novoj kući koju je pre toga kupio, a pokatkad su mu dolazili drugovi, pjesnici i
glumci iz Londona. Umro je tu, u Stratfordu, 1616, u 53-oj godini života, i
sahranjen je u mjesnoj crkvi Sv. Trojice, u blizini oltara. Iznad groba
postavljena je, 1623., spomen-bista, sa latinskim natpisom:


Poslednji izmenio besherat dana 31/8/2009, 7:52 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime31/8/2009, 7:44 pm

Viljem Šekspir je teme i fabule, između ostalog, nalazio
u već postojećim djelima koja su raspaljivala maštu i budila znatižellju
slušalaca i gledlaca. Slično i drugim djelima koja je napisao, i drama Hamlet
svoj pretekst ima u nekim izvorima koji mu predhode.Siže za ovo djelo Šekspir je
našao u staroj holandskoj priči o Amletu,koju je, kasnije, danski pisac istorije
Sakso Gramatik unio u svoju knjigu Danska istorija, objavjenu u
Parizu1516.

Međutim, o Hamletu je
postojala, prije Šekspirovog djela, druga engleska drama, čiji je pisac bio
tragičar Tomas Kid, poznat po djelu Španska tragedija. Treći izvor njegove
inspiracije sadržan je u savremenoj istoriji, u onome šta se dešavalo na
kraljevskom dvoru u vidu intriga i borbi za vlast.Dakle, okvir, atmosfera i lik
glavnog junaka bili su unaprijed uslovljeni raspoloženjem pjesnika,
društveno-političkim prilikama i pozajmljenom bajkom, odnosno ranijom dramom o
Hamletu. Prema tome, svi elementi dati su unaprijed: ubistvo, preljuba, pojava
duha ubijenog koji vapi da bude osvećen, politička i ljubavna intriga,
simulirano i pravo ludilo, još smrti i ubistava, i samoubistvo, i, najzad,
krvava osveta i smrt osvetnika. Drama Hamlet prvi put je prikazana u Londonu
1602. gdine, a prvi put je štampana naredne, 1603. godine. Djelo je pisano u
stihu, mada ima u njemu i proznih mjesta. Sastoji se iz pet činova. Lica u
komadu su mnogobrojna: danski kraljević Hamlet, sin danskog ubijenog kralja
Hamleta, kraljica Gertruda, Hamletova majka, i kralj Klaudije, njen muž i brat
ubijenog kralja; prijatelj Horacio, oficiri Macelo i Bernardo; kraljev savjetnik
Polonije, njegova kći Ofelija i sin Leart i nekoliko sporednih likova. Siže
drame je dosta složen i njena kompozicija je izuzetno bogata promjenama
mjesta(dvadeset puta), temama i situacijama. Ima dosta labavih epizoda, koje su
više u funkciji Šekspirove filozofije poimanja čovjeka i života a manje u
funkciji pokretanja događaja na kojima se gradi i razvija sama radnja. Do ovog
djela u književnosti nije bilo takve pojave da da jedno djelo sa dosta
jednostavnom pričom o kralju ''koji je ubio svog brata da bi došao na presto, s
njegovih osam mrtvih, jednim duhom, jednom poludjelom i jednim koji se pravi
lud'' može izazvati toliko pažnje i oprečnih sudova kroz čitav niz književnih
epoha. U pitanju je, izvjesno, neki univerzalni smisao sadržan u pojavi
kraljevića Hamleta i njegovoj tzv. hamletovštini, u njegovoj mnogoznačnoj i
često kontradiktornoj prirodi, koja pruža mogućnosti za različita
tumačenja.
Nazad na vrh Ići dole
besherat

besherat

Ženski
Broj poruka : 4371
Datum upisa : 18.03.2009

WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime31/8/2009, 7:45 pm

Kraljević Hamlet ima trideset godina, i
u tih trideset godina postoje dva razdoblja: prvo obuhvata godine njegovog
života do definitivnog povratka iz Vitemberga, gdje je studirao (ovo razdoblje
nije poetizovano u djelu, ali se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu);
drugo razdoblje počinje od smrti oca pod dosta nejasnim okolnostima. Prema tome
očeva smrt je prelomna tačka od dvostukog značaja: ona dijeli Hamletov život na
onaj prije i onaj poslije i ona je žižno mjesto na kome se gradi cijeli konflikt
u biću, povod za unutrašnju dilemu, za promjenu mišljenja o svijetu i čovjeku i
osnovni razlog za tragičen ishod drame.

Hamlet je, nasuprot varvarskoj prirodi kralja
Klaudija i dvorana, bio otmjenog duha. Znanje je sticao u Vitenbergu, na
Luterovom univerzitetu. Ovaj duh je bogatio pozorišnim predstavama, čitanjem
poezije, izučavanjem filozofije; bio je dobar mačevalac, odjevao se po modi , a
odlikovali su ga i trezvenost, čistota, mladost i ljepota. Živeći na dvoru,
okružen pažnjom i sjajem, o svijetu je nosio idealnu sliku. Bio je uvjeren da
svijet počiva na besprijekornoj ravnoteži dobra i zla i da njegovom ustrojstvu
nema šta da se doda niti oduzme. Vjerujući u harmoniju spoljašnjeg svijeta, i
sam je osjećao zadovoljstvo, bezbrižnost , polet, neki unutrašnji sklad. U
takvim okolnostima življenja, on nije znao za napor ovladavanja problemaima i
nevoljama što ih običan život nudi, pa zato nije vježbao volju da se istrajava,
brzo odlučuje i stupa u akciju. Njegova moć zapažanja i kritičkog promišljanja
pojava, stvari i odnosa u društvu zaista su impresivni, ali je lišen nečeg
drugog - praktičnih koraka i vještine snalaženja u okruženju koje nastanjuje
licimjerje, brutalnost, zločini, nemoral, podaništvo i laž.

Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost
svijeta dolaze sa smrti njegovog oca pod još nerazjašnjenim okolnostima. Svijet
i ljudi odjednom su mu se ukazali u svoj svojoj složenosti i nepredvidivosti:
ljudi nisu ino za šta se izdaju, a svijet nije ono što mi mislimo da jeste.
Počeo je da otkriva oko sebe egoizam, gramzivost, dvoličnost i nemoral.
Hamletovo biće biva istraumatizovano u svojoj moralnoj čistoći, zatečenosti i
nemoći da bilo šta učini. Dolazi do potpunog zaokreta u njemu: počinje
povlačenje u sebe, promišljanje i sebe i ljudi oko sebe. Postaje introvertna
ličnost: tajanstvena, nepristupačna i nepovjerljiva. On je sada onaj koji svijet
posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim razočaranjem. I ukoliko više
raste sumnja u istinitost očeve smrti, utoliko više jača predstava o vlastitoj
suvišnosti u tom svijetu, utoliko je veći intenzitet drame u njegovoj
duši.

Kad duh zatraži osvetu, Hamlet, pun mržnje
prema kralju i kraljici izriče zakletvu da će osvetiti svog oca. Njegove
predstave o svijetu, saznanjem da je ''vrijeme izašlo iz zgloba'', biva sasvim
srušeno jer uviđa da je taj isti svijet pun laži, prevara i nedjela i da je - u
odnosu na sve to - nemoćan da bilo šta preduzme i vrati ga u pređašnju sliku.
Već je ovdje počelo njegovo oklijevanje, sumnja u smisao osvete i odlaganje same
osvete, pod izgovorom da su potrebni novi dokazi.

Da bi došao do novih dokaza o ubistvu oca,
Hamlet, vrlo uman i dobar poznavalac glume i njenog funkcionisanja, uzima ludilo
za masku. Uživljen u ulogu ludaka, on iz korijena mijenja izgled, pokret, izraz
lica, odjevanje i jezik. Riječ i jezik nisu više izraz mudrosti i znanja, već
sredstvo osmišljenog ludila. Sa ''ludilom'' Hamlet može slobodno da se kreće, da
sluša, da stupa u dijaloge, da provocira. Tu uspješnu promjenu na Hamletu
najbolje opisuju riječi kralja Klaudija: ''...Ni unutrašnji čovijek, niti
spoljni, ne liči više na ono što beše''.

Razočaran u ljude oko sebe i ustrojstvo
društva o kojem traje, Hamlet će u susretu sa ''prijateljima'' svijet nazvati
tamnicom, jer je zemlja nastanjena zločincima, prevarama i svakojakim
podlostima. Iskustvo mu je donijelo razočaranje ne samo u egzistenciju već i u
čovjeka, zbog ljudi kao što su Klaudije, Polonije, Rozenkranc... Svi oni su
ništitelji ljudske čistote, istine i plemenitosti i, kao takvi, korov ovog
svijeta. U monologu koji potpunije oslikava Hamletovu dilemu i unutrašnji
rascijep ličnosti, on izgovara svoje poznato: ''Biti ili ne biti, pitanje je
sad?''. Biti treba da znači: postojati pa makar i trpjeti, samo da se bude ili,
pak, - druga je mogućnost - pobuniti se protiv ponižavajućeg statusa i svih
bijeda. U tom kontekstu, postavlja se pitanje da li je i postojanje po svako
cijenu ono pravo biti u vrijednosnom smislu (biti čovjek, svoj) ili je, pak, to
odricanje od sebe. Nemoćan za akciju da mijenja svijet i da nađe rješenje za
svoje psihološke tjeskobe i nesanice, Hamlet bi da potone u san, dubok i trajan,
što i nije ništa drugo do bjekstvo od surove stvarnosti, od problema i vlastitog
mučenja.

Hamletovo razočaranje se sve više širi. Prvo
razočaranje u majku, strica i Polonija, a zatim i u Ofeliju što je pristala da
bude predmet manipulacije oca i kralja, pa onda razočaranje i dotad vjerne i
tobož iskrane prijatelje. Na kraju, došlo je razočaranje u sve ljude koji su, po
njemu, potencijalni grešnici. Iskren i okrenut istini, Hamlet nije poštedeo ni
sebe. I u sebi je otkrio poroke, iako ih čitalac mnogo i ne zapaže. Oholost je
crta njegovog bića: ismijava Polonija, grobara naziva lupežom i sebe gospodaem
Danske. Njegova osvetoljubivost, takođe, nalazi mjesta u gestovima i postupcima
koje čini u odnosu na Ofeliju koju voli, u odnosu na njenog oca i prema svojo
majci. U smrt šalje ''prijatelje'' jer mrzi u njima poslušnost i podaništvo. U
početku ga muči i častoljublje, prosto pati što mora jesti ''vazduh kljukan
obećanjima''; žali se Horaciju na Klaudija što mu je uništio nadu da će doći na
preszo. Međutim, do kraja drame, sve će to nestati i on će biti čovjek
vrlina.

Hamletova upustva glumcima izraz su njegove
široke renesansne kulture, visokog obrazovanja i izvrsnog poznavanja prirode
pozorišta. Počev od saznanja da mu je namjenjena smrt, Hamlet počinje da se
mijenja - oslobađa se poznatih kolebanja: da li da ubije kralja ili ne. Postaje
odlučniji, dostojanstveniji, hladniji i misaoniji. Hamlet je sada spreman da
postupa ''savršeno po savijesti''. Uništavati korov (Polonije, Klaudije) postaje
zadatak njegove savijesti, ali bez novih dilema i lomova u njemu. Njegova borba
više nije samo izraz ličnih obračuna, ono više nije pitanje sujete i časti, nego
postaje čin etičkog djelanja i akcije koja poprima humanistički smisao. To više
nije borba protiv kralja već borba protiv svih sličnih njemu, tj. Protiv zla
koje ruži lice na tijelu društva, cijele ljudske zajednice. Da bi akcija dobila
univerzalni smisao, Hamlet je morao u sebi da pobijedi poroke, o kojima je sam
govorio: osvetoljubivost (sebičnu i ličnu), oholost, slavoljublje.
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime18/9/2010, 11:49 pm

1. Beleška o piscu



Vilijam Šekspir bio je pjesnik i dramatičar, rođen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najveći dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gde deluje kao glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je 36 drama koje delimo na:

1. tragedije - Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije iKleopatra, Koriolan, Kralj Lir, Makbet;

2. komedije - Ukroćena goropad, San letnje noći, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo buke ni oko čega

3. romance - Romeo i Julija, Zimska priča i Bura;

4. povijesne drame - Kralj Džon, Ričard II. , Henri IV. , Henrk V. , Henri VI. , Ričard II. i Henrik VIII.A 1609. izišli su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.Šekspir je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Ni fabule Šekspirovih delova nisu njegove. On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. Čini od njih vrhunska dela, kraseči ih pučkim pjesmama, izrekama tadašnjeg vremena, a bio je i majstor stvaranja mnogoznačnosti pjesničkog jezika. Tako Shakspeareove riječi, osim što sadrže osnovno značenje, kriju u sebi niz suznačenja.



2. Beleška o delu



Mnogi tvrde da je Šekspirova tragedija Hamlet (1600. -1601. ) najbolja tragedija u povijesti svjetske književnosti. No to nije samo delo povijesti.Suvremenost tragedije svijedoče moderna dela s temom o Hamletu prenesenom u današnje doba (u nas je najpoznatije takvo delo drama Ive Brešana "Hamlet u selu Mrduša Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksić "Hamlet u podrumu").Šekspir je stvorio delo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je morao stvoriti delo prikladno i školovanom plemstvu i običnom puku. To je i učinio. Izabrani su stihov zadovoljili školovane plemiće, mačevanje ukus šire publike, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su običan puk.Fabula ove tragedije, kao i večine Shakespearovih dela, je poznata jer ju je Šekspir uzimao iz drugih dela iz svojih suvremenika ili ranijih pisca.



3. Fabula



Danski kralj iznenada umira, a nasljeđuje ga njegov brat Klaudije, koji se ženi udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh njegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, čime traži osvetu. želeć potvrdu, za tu strašnu optužbu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i kraljica, tumače Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira predstavu, koja radnjom sliči na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluziju na njegov zločin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove riječi. Nakon prekinute predstave, Hamlet posječuje majku i misleći da ga Klaudije prisluškuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjesa. Bojeći se, Klaudije šalje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga tamo ube. Saznavši za očevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert traži osvetu za oca i sestru. Hamlet, saznavši za urotu, vrača se u Dansku i prihvaća dvoboj s Laertom. Kralj i Laert odluče, na prijevaru s otrovanim mačem, ubiti Hamleta. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju mačeve i obojca bivaju ranjeni otrovom. Kraljica ispije čašu s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva Hamletu spletku s kraljem, nakon čega ovaj ubija kralja. No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih lica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.



4. Hamlet



U Hamletovom ponašanju postoje najraznovrsnija tumačenja, nastala u različitim vremenima i shvačanjima ljudi. Jedno od tumačenja odnosi se na edipski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema majci. Hamleta više boli to što se majka udala za stric, nego što mu je oca ubio taj stric. No najrasprostranije tumačenje, o Hamletovom ponašanju, odnosi se na njegovu neodlučnost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmišljanja. Zbog svoje neodlučnosti i boježljivosti da ne povrijedi majku, odlaže i usporava samo izvršenje, koje dovodi do gore situacije.Za Hamleta ne postoji osjećaj delovanja u pravo vrijeme. On razmišlja kada treba da deluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a deluje kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema drugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo poštenje nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametnih ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu preciznošću, Hamletovo pretjerano razmišljanje i odlaganje nasuprot Laertovu brzom delovanju.Hamlet je zapravo lik noćne more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj prisustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebičnost, prevare i izdaje. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoćan dase opire.



5. "Biti ili ne bit"



U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobom. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, živjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprostiti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski događaj nemože mu više škoditi koliko on sam sebi može. Njegov je problem što postoji na ovome svijetu. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.





6. Zaključak


Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon komedija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz treće faze. Razlika između dviju faza, su tragični junaci. Samim time što Hamlet nije nikakav div ili heroj, nego običan čovjek, čini ga bližem i modernijim. U Hamletu otkrivamo Šekspirovu borb protiv svijeta. On nam uz pomoć Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Šekspir želi suprostaviti svijetu, dok u četvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijetom. To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom čitavih pet čina, glavni junak dominira nad okolišem i zaokuplja sav interes.

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Beskraj

Beskraj

Ženski
Broj poruka : 21554
Godina : 44
Location : Na pola puta sreci
Humor : Uvek nasmejana
Datum upisa : 20.03.2009

WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime2/4/2011, 9:07 pm

William Shakespeare - Hamlet

Beleške o piscu

William
Shakespeare (1564-1616. godine) bio je pesnik i dramatičar. Mnogi tvrde
da je najveći dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u
Stratford - on - Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde
deluje kao glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i
šest drama koje obićno delimo na :
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;
2. Komedije: Ukroćena gospodarica, San Ivanjske noći, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo vike ni za šta;
3. Romane: Romeo i Julija, Zimska priča i oluja;
4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik četvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treči, Henrik sedmi.

Shakespeare
je svoje dramske tekstove obogaćivao podacima iz usmene književnosti,
iz starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i
iz svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znači da svi podaci potiču iz
ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada čovek živi. 1609.
godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je većina
tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kritičari obično
ističu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se da
je svoje priče za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za
Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor
bio Shakespearov nešto mlađi savremenik Thomas Kyd. No dok je to
samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu
danskog povesničara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je
preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove
drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih čestica preuzetih iz
najraznovrsnijih izvora.

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u Norveškoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveučilištu
Osric, smešni dvoranin
Marcel,
Bernardo, časnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveški kraljević
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kći
Jedan gospodin
Jedan sveštenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemići, plemkinje, časnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,
Duh Hamletova oca.

Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela : Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet činova, delo je pisano u stihu .

Sadržaj
Beernardo
i Marcelo stražarili su preko noći na kraljevom dvoru kralja Klaudija
koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim
nesretnim slučajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi
se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše
smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije mogao gledati stričeve
greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon očeve
smrti. Nije voleo ni o čemu pričati i živeo je mirno. Stražarima
Beruardu i Marcelu, oko ponoći, počeo javljati duh koji je ličio na
pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju (
Hamletovu prijatelju ). Jedne noći Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajući ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je
odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije
umro prirodnom smrću, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu
otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta
da se osveti. Hamlet obeća da će se ravnati prema zahtevima duha u
svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svečanu odluku
da će smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sećanju, sve što je
nekad naučio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neće ostati ništa
drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da učini. Hamlet
nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom
dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da
će ćutati o onom, što su videli te noći. U strahu, da bi se to moglo
primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da
on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga
oca nego što se moglo misliti, odlučio je da se pravi lud. Mislio je
pri tome da će izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo
kakav ozbiljniji čin, a da će tajna pojave duka najbolje skriti njegova
ludost. Od tog se vremena Hamlet počeo oblačiti
veoma čudno i
neobično , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka.
Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je očeva smrt
bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi
duha ), nego su zaključili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili
su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet
počeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku
Ofeliju, kćer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i
prstenje i iskazivao svoje osećaje navaljujući na nju svojim udvaranjem
što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila,
učinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih
obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca,
mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom.
Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je
napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobičnih
reči, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošću. Napisao joj je
da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce kreće, neka sumlja da istina
laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom
ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji
od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav.
Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova
ludost zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao,
u neodlučnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao.
Srdačno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na
dvoru napravi gozbu koja bi sličila na umorstvo njegova oca. Sledeći dan
za vreme predstave ;
Pantomima:

Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista
)" koa nežni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i
u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na
njezin vrat, zatim legne na cvetnu leju; kad je vidi
da je usnuo,
ostavi ga samog. Odmah zatim uđe neki čovek ( glumac Lucijan ), uzme
Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca
Gonzaga ) izađe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se.
Trovač opet uđe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom.
Statisti iznose mrtvo telo. Trovač daruje Kraljicu darovima; neko se
vreme čini da se ona opire i da okleva, ali na kraju prihvaća njegovu
ljubav.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane
predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reči
duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posećuje majku
želeći joj nešto važoi reći i misleći da kralj prisluškuje iza zavese,
ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti
opasnost od Hamleta ta ga šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga
tamo smaknu. Hamlet, sluteći izdajstvo, izvadi potajno noću pismo, vešto
izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su
ga pratili. Stigavši kući, pred oči pojavio mu se tužan prizor,
obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja
je vešajući venac na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se.
Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem
Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti
nagovorivši ga da za vreme takmičenja na dvoru izazove Hamleta na
dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je
Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Hamlet je
pristao na dvoboj neznajući što ga čeka.

Na dan takmičenja:Tom
je takmičenju prisustovao celi dvor, a Laret je po kraljevoj naredbi
spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote, ko će
pobediti, budući da su obojica, bili poznati kao vrsni mačevaoci. Hamlet
je izabrao sablju ne sumljajuči u Lareta i ne brinući se da ispita
Laretovo oružje, koje je mesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima
mačevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na početku se Laret s Hamletom igrao i
dopuštao mu da ga nekoliko puta poseče. Nakon nekoliko prekida Laret
napadne žestoko na Hamleta otrovnim mačem i zada mu smrtonosan udarac.
Hamlet se razbesni i neznajući za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni
svoju sablju s Laretovim mačem i probode ga njegovim vlastitim mačem. U
taj čas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar,
koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je
upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smesta pala mrtva.
Hamlet sumljajući u izdajstvo, zapovedi da se sva vrata pozatvaraju, dok
ne pronađe izdajnike. Laret mu reče, neka dalje ne traži, jer da je on
izdajnik, i osećajući da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna,
kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reče
Hamletu da je vrh mača bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola
sata života, jer nema načina koji bi ga mogao izlečiti od otrova,
Umirajuči Laret zadnjim riječima optužuje kralja Klaudija kao
započetnika te nesreće.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu
kraj, i da je još ostalo otrova u maču, naglo se okrene prema svom
podlom stricu i zabode mu šiljak mača u srce. Hamlet osečajući da mu
ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju
Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i umiraućim ga dahom
zamoli, neka ostane u životu i neka svetu ispriča taj događaj.
Horacije
obeća da će sve verno ispričati svim tajnama, koje su podstakle te
događaje. Tim obećanjem "puče" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
Danski
kraljević koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno
hrabar i plah, odgađa osvetu zbog svoje neodlučnosti, jer on za celu
situaciju više tereti majku nego
Klaudija.

Hamletova smrt
: Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta,
nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obići,
kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragičnog junaka
predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se
događale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga
što ga čini velikim čovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju
ulogu čovjeka i svoj zadatak kraljevića shvatio manje ozbiljno, s manje
mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živeti u
njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom,
makar i iz osobnih razloga i računa, sve je to Hamlet mogao - a sve to,
onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao.
Jer je tragični junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam između dve mogućnosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije
:. . je Hamletov srtic, pohlepan čovek. Ubija svog brata kako bi se
domogao veće moći, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu
ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve
načine bez straha pokušao ubiti svog nećaka Hamleta. Hamlet je znao od
početka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na
majku. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio - "
sigurno mesto u 9 krugu pakla " -

Gertruda :Danska kraljica i
Hamletova majka. Sam sin je više krivi zbog očeva ubistva nego strica.
On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše,
udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela.
Izravno joj prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za njezinu
smrt. Ona ispija otrov iako zna šta je u čaši, a to čini verovatno zbog
osećaja krivicee i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a
i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
:Hamletova ljubav. Lepa i mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema
njoj ponaša surovo. Grubim rečima je tera od sebe. Grdi nju a i celi
ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom
skrivaju svoje pravo lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno.
Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta.
On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s
ispletenim vencem odlazi na potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na
nju obesi svoj venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i
pala je u vodu zajedno s cvećem koje je sa sobom ponela.

Polonije
:Laretov i Ofelijin otac. Čovek doista niskog morala sličan Klaudiju.
Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga
biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzrečici " Znatiželja je ubila mačku ".

O delu - važno
je uočiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o
tragičnim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako
je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno "
), nego državi preti i vanjska opasnost. Pojačane su straže i zemlja se
grozničavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita
učenog Horacija :
... i nek mi kaže taj ko znade,
Zašto te iste i brižnjive straže
Svaku noć muče podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju brončani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luče od radnog tjedna ?
Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba
Sad čini noć u trudu sapatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?

na
šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni
znaci " plemene repatice i krvave rose, poremećenje u suncu ", govore da
se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva
Klaudijevu podlost. Hamlet obećava Duhu svog oca da će :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.

Paradoks
je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i
nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno događa,
na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoprolićem. Jedno su
namere, a drugo ostvarenje uhvaćena u mreži slučajnosti, tako da nas
to, po Hampetu, uči ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...

____________________________________________
Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno.
Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog.
'Moja je krv moj put do tebe'

https://www.youtube.com/watch?v=XoaSOYGedjg&feature=player_embedded
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content




WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Empty
PočaljiNaslov: Re: WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "   WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET " Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
WILLIAM SHAKESPEARE " HAMLET "
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Ponešto i za klince - piše se u temama ispod naslovne :: Lektira-
Skoči na: