LJUBAV, SMRT I SNOVI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

LJUBAV, SMRT I SNOVI

Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
 
PrijemTražiLatest imagesRegistruj sePristupi
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto
Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta.
Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte.
Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo.
Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma !

 

 praznici

Ići dole 
2 posters
AutorPoruka
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: praznici   praznici Icon_minitime27/12/2007, 12:24 am

Meni je ovo najomraženije godišnje doba. Ovi praznici me ubijaju. Jelo jelo i jelo. Kao da zato postoje. Nekako u tom opštem veselju, koje se oseća po ulicama, osećam da sam sama. Usamljena u svojim mislima. Ne drži me praznično raspoloženje. Ne mogu da se radujem. Nešto mi ne da. Osećam se prazna. Ispražnjena. Iscrpljuju me. Iscrpljena sam. Možda sam trebala da se rodim kao medved. Da prespavam zimu, da prespavam Novu Godinu, da prespavam Božić.
Pokušavam da se pravim da me sve to zabavlja. Ali koga ja to zavaravam? Najviše samu sebe.
Nazad na vrh Ići dole
Sanjalica

Sanjalica


Broj poruka : 728
Datum upisa : 31.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime27/12/2007, 12:07 pm

Bobi, ne daj se. Nisi sama. Mi mislimo na tebe. hepi
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime28/12/2007, 12:36 am

za praznike volim da pijem nešto. Onda me hvata raspoloženje, onako pojačano. kada sam tužna, u piću sam tužnija. Kada sam vesela, u piću sam veselija. Kada sam zaljubljena, onda još više zaljubljena.

Za vreme praznika patim. Za vreme praznika tugujem za normalnom svakodnevicom. I počelo je već da me hvata. Ona čestitanja pro forme me živciraju. A mora se. I ja čestitam tako. Očekuju to ljudi, raduje ih. Mene ne raduje. Osećam koje su iskrene čestitke. One se rečima ne iskazuju. One su u mislima. One su u delima. Takve čestitke volim.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime30/12/2007, 12:23 pm

Želim da pišem o mojim prvim sećanjima na Novu godinu.
Sećam se da su me mama i tata uvek vodili kod babe i dede na salaš. Ubedili su me, tako malu, da ja tako želim. Da bi oni mogli izaći...
Tamo sam kitila i jelku, jer mama nije htela krtog u kući. Sećam se kako su izneli jelku u hodnik, gde se nije ložilo i ja sam onako neobučena kitila sama. Ruke su mi se ukočile, i cela sam se smrzla. Te godine sam se tako prehladila da sam NG dočekala sa temperaturom 39, buncajući.
I sledeće godine ja sam bila sama. Kod babe i dede na salašu. Jelku su uneli u kuhinju, da se ne ponovi scenario od prethodne.
Te godine mi je bilo dozvoljeno da ložim šporet, popularno nazvan Smederevac, i tako sam se zanela da se u kuhinji nije moglo opstati od vrućine. Otvarala su se vrata, i te godine se i hodnik zagrejao.
Celo veče su baba i deda dremali uz neizbežan RTS 1 gledajući zabavne emisije. Vesna Zmijanac, Miroslav Ilić, Lepa Brena, Marinko Rokvić, Zorica Brunclik... a onda u ponoć, baba donosi crno vino i sipa svakome po čašicu. I meni. Posle toga se ide na spavanje.
I tako, neizbežan scenario svake godine. A onda kada sam malo narasla, izrazila sam želju da Novu Godinu čekam kod ujaka, sa mojim bratom i sestrom. Bilo je zanimljivo. Ovaj put nisam bila sama. Ujak je spremio večeru, sarmu i još što šta, ne sećam se, jer sam se toliko prejela sarme da sam celu noć povraćala i bila bolesna. Naravno da su me strpali u krevet i zaspala sam ne dočekavši NG.
I sledeće sam bila kod ujaka. Ovaj put su vodili računa, da ne pojedem toliko sarme. Nisam bila bolesna, ali sam ponovo legla pre ponoći, za kaznu. Naime moj brat i ja smo igrali šah, on je izgubio i potuko se samnom. Opšti rat. Odonda više ne igram šah...
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime30/12/2007, 1:30 pm

I tako sve dok nisam bila u 2. razredu srednje... imala sam momka. Mnogo smo se voleli i moji mama i tata su odlučili da će me pustiti da idem sa njim na doček. On je hteo da idemo na privatnu žurku kod njegovog prijatelja. Mama je bila protiv. I tako 31. pre podne odlučimo da idemu u neki kafić. Tamo inače nisam izlazila. Otišli smo da rezervišemo mesto i uplatimo...
Ja sam se skockala u neku tanku, kratku haljinu, štikle i tako. I on se sredio u odelo. Bili smo mnogo lepi. Kada smo stigli u kafić, mesto nas je čekalo. Neki mali sto, samo za nas dvoje, meni se činilo da je postolje od šivaće mašine, stolice metalne, bez jastučeta. I naravno odmah pored vrata. Joj kada se samo setim...bolje da sam ostala kod kuće...
I tako, svirao je bluz i rok en roll. Muzika koju nikada nisam mogla da trpim. On je sve vreme ćutao i gledao nekud u daljinu. U ponoć me poljubio i pitao da li je sada dosta, možemo li kući...jedva sam dočekala da odem odatle.
Zamrzila sam ga. Želela sam samo još nešto da obavim sa njim, i to se desilo 4 dana kasnije. 5. januara mi je to bio bivši momak...
Tada sam saznala i za Srpsku Novu Godinu. Joj nije dosta što moram tu jednu da čekam, već sada se pojavila još jedna...
Te godine sam bila na Zlatiboru 13. januara. Sa mamom i tatom. Bez društva. Skijala sam se po cele dane, smarajući se uveče. I valjda sam te godine imala sreće. 12 januara na skijaškoj stazi naletim na mog poznanika iz škole. Nismo se do tada ni javljali jedno drugom. Ali smo se iz vidjenja znali. I on je bio sa roditeljima na Zlatiboru, pa je dogovor oko dočeka pao istog momenta. Za divno čudo mama me pustila. Valjda je mislila da patim za onim mojim momkom, pa ko veli, neka se zabavi dete...
I tako smo Miša i ja dočekali Novu Godinu u restoranu, uz narodnu muziku, veseleći se celu noć. A da, pet minuta pre ponoći, on me je izveo napolje na terasu, seli smo na klupe, on je doneo dva čaja od hibiskusa, i u ponoć smo se kucnuli šoljama, napolju na -10. Nije ni pokušao da me poljubi... od onda čaj od hibisskusa izaziva uspomene i najviše volim taj čaj...
Drugarstvo sa Mišom se nastavilo tek 3 godine kasnije. U toj pauzi, nismo se mnogo vidjali. Zapravo uopšte. Upisala sam neki fakultet u BG, i on je bio tamo, na 3 godini već. Nekako je ispalo da smo se našli na rodjendanu nekom zajedničkom drugu. Au, sada se setih kako me je onda ispalio. To sećanje mi sada nadošlo kao bujica. Bila sam i zaboravila na to šta mi je uradio...
Rodjendan je bio u nekom stanu, negde u ulici Jovana Cvijića. Jedva nadjoh ulicu i stan...Ja sam tada živela na Novom Beogradu, prekoputa bivšeg Merkatora. Mnogo daleko odatle. A Beograd nisam poznavala. Bio je kraj oktobra. Sve u svemu, žurka je bila totalni fijasko, ja sam u ponoć htela kući. Svi su bili pijani, ja nisam ništa pila znajući da treba da idem daleko do kuće. Moj drug Miša je rekao da ćemo zajedno, i on stanuje negde na Novom Beogradu. I tako sam ja strpljivo čekala smarajući se, do 3 sata. Onda mi je rekao da on neće kući, suviše je pijan, da ja idem sama. Ostaće da prespava. Tu su počele moje muke. Nisam imala novaca za taxi, autobusi nisu išli, i pešačila sam do Brankovog mosta. Kako ga nadjoh, dan danas mi nije jasno. Po ulicama nije bilo žive duše, a ako je neko i naišao, nisam smela da pitam za put, jer sam se bojala. U moj iznajmljeni stan stigoh oko 7 ujutro. Smrznuta, preplašena, razočarana. Mišu sada vidjam jednom u 2-3 godine, pošto sam zaboravila taj incident, poljubimo se, razmenimo brojeve telefona, koji posle valjda izgubimo i on i ja.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime30/12/2007, 5:00 pm

Sledeću Novu godinu sam ponovo imala momka. Sve smo lepo osmislili, organizovali i za malo sproveli u delo. Naime, ja ga otkačila 29. decembra uveče...
Ostalo mi je da sedim kod kuće i spavam. Medjutim tu je uskočio moj prvi komšija, koji me pozvao na neku žurku u nekoj kući, sa njegovim društvom, od kojih ja nisam poznavala nikog. I tako sam se našla tamo, nepripremljena i provela se dobro. Ujutro u 9 smo stigli kući. Išli smo i na reprizu. Bilo je isto dobro.
I onda ponovo Srpska Nova Godina. Sada stvarno nisam znala šta ću. I odlučila sam da idem sama. U neki kafić u koji sam često izlazila. I zamislite scenu, ja ulazim tamo, masa ljudi, ja sama. I ko za inat, nikog neznam. Stajem sama za šank. Naručujem piće, i pijem i gledam kako se drugi provode. I tada mi prilazi tip. Pita jel slobodno. Predstavlja se kao bivši momak moje drugarice, za kog ja i nisam znala, i počinje priču o njoj. Celo veče sam slupšala koliko on pati i koliko je tužan. Žao mi ga je bilo i slušala sam ga do 3 ujutro...

Sledeći doček sam stvarno odlučila da spavam kod kuće. I za doček Srpske, takodje. Jedina sam 1 ujutro bila odmorna, i izašla u šetnju. Celo pre podne sam provela u crkvi, i u šetnji. Sve do ručka. Razmišljala sam o tome koja sam ja budala, koji sam ja kreten kada nemam nikog. Kada sam sama. A krivicu sam naravno bacila na svoje roditelje koji me nisu puštali da izlazim. Sa 17 godina sam imala izlaz do 10 uveče kada su se moji iz razreda spremali u život. Zbog toga, nikada nisam imala drugarice sa kojima bih izlazila, momci nisu hteli da izlaze samnom u 8 uveče da me vraćaju kući u 10. Život mi se sveo na treniranje karatea, svako veče. Iscrpljivala sam sebe nekoliko sati dnevno treninzima. I učenju. Mnogo sam čitala u to vreme. Knjige su mi bile društvo. I niko mi nije čestitao Novu Godinu. Odonda sam zamrzela čestitke, odonda ne volim da mi se čestita ništa. Ne želim da očekujem, jer znam da se niko neće setiti.

Onda sam upoznala Stevana. Taj prvi put kada smo izašli znala sam da ću se udati za njega. I to sam mu rekla. Naše zabavljanje se svodilo na osmišljavanje našeg zajedničkog života. Nije bilo teatralnog klečanja i prosidbe. Nije bilo čak ni pitanja "hoćeš li se udati za mene?" ja sam mu saopštila svoju odluku drugi put kada smo izašli i on se složio samnom. Ali čekala su nas velika iskušenja do sudbonosnog "DA".

A pre svega Nova Godina. Ja sam tada studirala u BG, uzaludno gubeći vreme, čekajući da prodje godina koju sam obećala mami da ću izdržati na fakultetu. Došla sam kući iz Beograda 31. decembra. Znala sam da neću ići nigde za doček, pošto je Stevan radio to veče. Bio je portir u nekoj firmi. Ali mami i tati nisam mogla da kažem svoje planove, da želim da čekam NG u maloj portirnici...slagala sam da idem sa njim negde u Suboticu, na tamburaše. I šta da kažem...ja koja nikada nisam bila na nekom extra provodu za NG, ja koja sam oduvek čeznula za tim, sedela sam sa mojim dragim u maloj portirnici do 5 ujutro, do kraja radnog vremena, mučeći se da zaspim na dve stolice...
A Srpsku NG te godine želim zauvek da izbrišem iz sećanja. Išli smo u neki motel. Muzika je bila extra. Klopa je bila extra, čak sam na tomboli dobila petla. Lepo sam se provela. Zaista. Čak smo rezervisali i mesta za reprizu. Na meni je ostalo samo da ubedim roditelje da me puste da idem. Sa 19 godina, ja sam strepila da li ću moći ići. Pustili su me uz dvosatno ubedjivanje. Euforična zbog toga, nazvala sam Stevana oko podne da mu saopštim, da može doći po mene. Mama njegova se javila. I tada je košmar počeo. Stevan uopšte nije dolazio kući. Narednih 6 sati sam bila kao u groznici, očekujući da se javi. Zvala sam svakih sat vremena, i dobijajući isti odgovor, nije dolazio, nije se javljao. Uveče u 9 mi je zazvonio telefon, Stevan se javio, da pita da li sam spremna. Nisam bila spremna. Bila sam uplakana, bila sam smorena pričom moje mame gde je bio i sa kojom i tako. Devet sati ubedjivanja od strane moje mame koliko je on loš čovek, je urodilo plodom. Rekla sam mu da me ne zanima gde je do sada, ne zanima me ništa. Ne želim više da ga vidim. Sledeći dan sam se spakovala i otišla na Zlatibor, sama. Tamo sam bila 2 nedelje, nisam se treznila, urlala sam po padinama Zlatibora njegovo ime. Posle dve nedelje bila sam smršala više od 8 kg, lice mi je bilo upalo, oči krvave, ja potpuno iscrpljena. I spremna na sve, samo da budem sa njim.
Vratila sam se u Beograd, jednog lepog popodneva, sa stanice sam pravo otišla u poštu i nazvala ga. Samo mi je rekao da dolazi sutradan. I da ćemo onda sve raspraviti. I došao je. Bio je u mnogo lošijem stanju nego ja. Mnogo je više bio smršao, mnogo su mu više oči bile krvave mnogo je više patio. I pomirili smo se. I do danas smo zajedno. I to samo zahvaljujući tome da je pao dogovor, da ja ne bežim, već da saslušam, a on da prestane da se ponaša kao do sad. I do dan danas se nismo posvadjali, do dan danas živimo mnogo srećno, i do dan danas se volimo kao prvog dana.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime30/12/2007, 5:12 pm

A svaka sledeća Nova godina mi je sa njegovim imenom na usnama, bilo gde da smo. I još mi se nije ispunila želja da dočekam Novu Godinu gala, onako kako maštam da treba. Ali bar imam nadu da ću bar jednom u životu.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime3/1/2008, 12:21 pm

Rodjendani

Moj rodjendan je meni najvažniji dan u mom životu. I valjda zato što je meni tako, nadam se i da je svima stalo do njega. Tog dana je praznik za mene, tog dana se nadam da će svet stati i da će sva lica biti uprta u mene, da će svi da se sete, da će svi da čestitaju. Tako sam pre razmišljala. Sada više ne. posle toliko godina razočarenja, sada sam svesna da je to dan, ko i svaki drugi i da je bolje da što pre prodje...
Ja sam rodjena u leto. Kada nema škole, kada su svi na odmoru. I ja se sećem svojih rodjendana, provedenih na moru, gde me niko nije poznavao, niko čestitao. Niko poklon dao. Oduvek sam ga provodila sama sa babom, tetkom ili komšinicom, u zavisnosti sa kim sam bila na moru. Bez rodjendanskog slavlja, bez dece koja bi se igrala samnom. I neizbežen telefonski poziv od moje mame i tate u 11.20 kada sam rodjena. Oduvek te čestitke preko telefona.
I pošto nisam nikada slavila rodjendan kao i sva deca u školi, nikoga nisam zvala na žurku, nije ni mene niko zvao. Uvek se ponedeljkom prepričavalo kako je bilo kod ovog, kod onog, a ja nisam bila pozvana. Valjda se to tako gledalo, koga ja pozovem, taj poziva i mene. i onda sam jedne godine kukala mami i tati, da želim i ja slavlje. Da želim decu na svom rodjendanu. Teška srca pristali su. Ali, imali smo mali stan, nije bilo mesta gde pozvati decu. Tada sam ja našla rešenje da slavim kod babe, koja ima kuću. Pozvala sam ceo razred. Provela se divno. Svi su se igrali samnom, svi su meni čestitali, doneli poklone. Tada su se knjige poklanjale i bila sam oduševljena. Jeste da sam ga slavila par Nedelja nakon pravog rodjendana ali se slavilo. I te godine me puno njih zvalo na rodjendan. Kako sam samo bila uzbudjena kada sam dobijala pozivnice. Ali moje roditelje je ta moja proslava toliko smorila da na žurke nisu više pristajali. Samo taj jedan put.
Čak i kada sam bila u srednjoj školi, nije se slavio moj rodjendan. Sve do mog 18. to je trebalo da bude valjda jubilarni. Moje punoletstvo. I pozvali smo goste. Kumove, ujaka sa porodicom i neke mamine prijatelje. Ali ne u istom terminu. Ne isti dan. Ne isti sat. jedni su došli u subotu na večeru, drugi u nedelju na ručak, a treći u nedelju na večeru. Objašnjenje je bilo da ne mogu svi stati u mali stan.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime7/1/2008, 5:04 pm

. I tako počele su pripreme. Prase se peklo kod pekara. Supu, salate, pire krompir, kolače i torte sam ja pravila. Nije mi bilo naporno, pošto volim da kuvam. Uživala sam praveći svašta za moj praznik. Za moj rodjendan kada ću konačno imati goste. I morala sam da pravim tri torte. Za svaku turu gostiju po jednu. I to mi nije bilo teško. Mama je radila, nije mi pomagala, tata se izgubio iz kuće, da ne smeta. Odvrnula sam muziku i uživala. Kada je mama došla sa posla, zatekla je haos u kući i rešila da pomogne. Dala sam joj da muti neka žumanca, dok sam ja radila nešto po sobi...i pitala me je dokle treba mutiti. Ona je oduvek bila antitalenat za kuvanje. I rekla sam joj dok se ne umute toliko da ne ispadnu kada se izvrne činija. I naravno da je izvrnula, i sve je ispalo na pod. Uništila je tu turu belanaca... poslala sam i nju da ide nekud da ne smeta. Gosti su došli. Čestitali, pričali sa mamom i tatom. Ja sam ponovo bila zapostavljena, nisu pričali samnom. Povukla sam se u svoju sobu i slušala njihovu priču. I gledala TV.
Više se moji rodjendani nisu slavili. Uvek u to vreme sam bila negde, ne kod kuće...
E onda sam se udala. I moj muž je rodjen 15. ja 19. slavili smo zajedno. I bilo je dobro. Sada su dolazili naši prijatelji, naše društvo i osećala sam se dobro. Sve do pre 5 godina. Svake godine su me roditelji zvali da čestitaju. I ujak... te godine, nije bilo poziva sve do popodne. Tada sam nazvala mamu i kada se javila, rekla u slušalicu srećan mi rodjendan. Mama je plačući rekla jeste srećan. Čestitala i spustila slušalicu. Tada je i ujak zvao. I nije mi čestitao. Samo je rekao da mi je baka jako loše, da se neće izvući. Znala sam da je bolesna, ali ne i da je u bolnici. Odneli je to jutro. I odjurili smo kod mojih. Muž me je odvezo kolima. Kada smo stigli, baka je umrla...na moj rodjendan. I tako, sada, više nemam pojma da li taj dan treba da slavim ili šta već...
Ova godina je bila posebna. Jedna osoba, sa foruma na kome sam tada bila, nije mi dao da spavam do ponoći. Želeo je da mi čestita rodjendan prvi. Nije znao za to da me taj dan podseća na baku. Moja porodica je otišla da spava, ja sam sama sedela za kompjuterom i ćaskala sa Tiborom. Sve do jedan ujutro. On ni danas nije svestan koliko mi je to značilo. Mislim da je to najdivniji gest za rodjendan koji sam ikada doživela. Najdivniji poklon koji sam ikada dobila. A društvo mi je pripremilo zabavu iznenadjenja. Doneli su pola svinje u šniclama. Pekli su roštilj celo popodne. Muzika se orila iz zvučnika. Celi dan. Ne samo uveče. Bilo mi je divno. Do 11 noću, razišli smo se, svi veseli, popili... i Tibor je ponovo čekao na forumu. Moja porodica je otišla da spava. Zajedno smo ispratili i taj dan. Zapravo, sa njim sam ga dočekala, sa njim ga ispratila...Zaista se poneo kao pravi drug. A zapravo me i ne poznaje.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime8/1/2008, 2:43 pm

Slave

Pamtim slave, kada sam bila mala, u kući mojih babe i dede se slavio Djurdjevdan. I pošto je to kao bilo nešto zabranjeno, nisu mi govorili što idemo tamo na ručak. Niti što gori sveća na stolu. Da ja mala ne izdam. A nije ni bilo meni bitno, važno da se jede nešto lepo. Praseće pečenje pamtim da sam jedino tada jela. I najviše sam volela glavu da stave pred mene na tanjir i da glabam dok mi neko ne preseče da dodjem do mozga. Oduvek sam ga volela jesti.
Kasnije kada su me pitali koja mi je slava, ja sam znala ali sam ćutala. Nisam bila sigurna da li smem da kažem, jer su mi toliko pretili dok sam bila mala. I pamtim da je jednom počelo biti moderno slaviti slavu, da su to svi radili. Više se niko nije krio. I baba mi je objasnila te godine običaje, kako i šta treba. Tada mi je objašnjeno da slava nije ona praseća glava koju jedem samo jednom godišnje, već, sveća, kolač i žito...
A onda sam se udala. To valjda dodje kao neka prekretnica, okretanje života celog tumbe. Više mi nije slava Djurdjevdan, sada je Sveti Nikola. Ali običaji su isti. Prvu moju slavu slavili smo kod muževih roditelja. I danas je tako. Samo što je svekar umro, ali tamo se slavi i dalje.
Nazad na vrh Ići dole
BOBI-BO

BOBI-BO


Ženski
Broj poruka : 2795
Godina : 48
Location : 46.01 19.57
Datum upisa : 09.10.2007

praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime25/4/2008, 6:21 pm

Uskrs volim...naročito Veliki petak.
farbam jaja...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





praznici Empty
PočaljiNaslov: Re: praznici   praznici Icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
praznici
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
LJUBAV, SMRT I SNOVI :: Naša autorska dela- piše se i čita u temama ispod naslovne :: Proza-
Skoči na: