mileno

Naslov: ŠKRIPA UZDAHA 9/11/2010, 5:14 pm

Osluhni škripu

mojih uzdaha

strahovima prigušenih

pusti da uđem na tren

u odaje tvojih bjegova

poljupcima nježnim

suze da osušim

dodirima da dodir probudim.

Pusti da uđem ko sjena

ko krčarica sa krčagom

prepunim smiraja

daj da ti umijem lice

da ruke u rukama smirim

tijelom miris ti prospem.

Pusti da te čuvam

ko dijete u njedrima

da spustim ti san

na oči snene

širom otvoren .

Pusti, pusti da uđem

da ugušim škripu

svojih uzdaha

strahovima prigušenih.

Naslov: mileno 9/11/2010, 5:22 pm

POGLEDOM DODIRUJEŠ

Polumrak, samo titraj svijeća

veće koje obećava,

miris vanilije okus čokolade

na usnama boje malina.

Sjene odaju nemir koji se budi,

dodiruješ pogledom usne oči vrat

dubinom svojih očiju u odaje

skrivenih strahova ulaziš,

ljubiš bez dodira

dubinom svog pogleda

miluješ ljepotom riječi

osjećaš milinu u meni.

Budiš me iz iluzije krivih odabira

nosiš miris stoljetnih borova

težinu kiša olovnih oblaka

osmjeh djeteta izgubljenih puteva.

Ne dodiruješ dodirom

miluješ dahom jesenjih većeri

šapatom lišća u pirueti smrti

nudiš osmjeh umornoj duši.

Naslov: mileno-Ljubica Ribić Marošević 9/11/2010, 5:42 pm

NOĆ SUMRAKA

Miris mirte i tamjana

odajom se širi,

dubina tuge u zjenici

tijelo više ne osjećam

ne postojim u trenutku

sopstvene predaje.

Gubim smisao postojanja

nestajem lakoćom

unutarnjeg buđenja

milina tijelom struji

ne prepoznajem ruke

koje miluju lice nekad moje.

Lica tugom okupana nepomićno,

šutnjom poglede izmjenjuju

čemu sve to, kome suze daju

tijelu ovom koje moje nije,

samo bljeda sjenka sjećanja

naših bezvremenskih lutanja

Osmjehom zovem, milujem,

dodir nestaje u beskonaćnosti

svih bivših i budućih postojanja

milinu osjećam, tišinu dubinu visinu

gubim spoznaje , nestajem

ne postojim u postojanju.

Hladnoću osjećam, drhtaj lomi

zadnji atom snage u noći sumraka

krik tišinu prenu, budim se u agoniji

ne razaznajem san od jave

možda ipak da nastavim sanjati

u noći sumraka....

Naslov: mileno-Ljubica Ribić Marošević 9/11/2010, 5:47 pm

NEBO

Nebo se razigralo predvećerjem

obojilo krošnje Rajskim sjajem

tišina govori mirisom jeseni

šapuće lišćem u vilinjem plesu.

Licem mi treperi osmjeh postojanja

ljepota osjećaja zrcali se u zjenici

svaki dio tijela zagrljajem vrišti

visine nebeske nemaju granice.

Očarana, stojim udišem upijam

ljepotu Božanskog davanja

letim krilima oproštaja

oslobođena okova minulih dana.

Dijete u meni zagrljaj pruža

grli krošnje u jeseni okupane

pjeva ptice Rajskih vrtova

dodiruje nebo beskrajem svemira.

Žena u meni sebe tebi daruje

modrinom dubine oka oceana

osmjehom beskonačne prerije

strašću erupcije vukana.

Nebo se razigralo predvećerjem

zar ne vidiš oblak što se smiješi

osmjeh moj očima tvojim

nebeske ruke pruža.

Naslov: Re: mileno 9/11/2010, 6:37 pm

IZGUBLJEN

Lutaš bespućima rasplamsalog svemira

gubiš se u sazvježđima bolnih lutanja

neprglednim crnim rupama svojih strahova

nestaješ u praskovima svog postojanja.

Krik moj samo tišinu iluzije razbija

ne vidiš ruke koje te traže

u mračnim ulicama naše stvarnosti

pogled moj više ne prepoznaješ.

Mostove koji su otoke spajali

kidaš rukama naših dodira, bacaš

pokidane latice Rajskih ruža u

mračne ponore svoje svjesnosti.

Gubiš naše sutra grčevito se boreći

za mrak što juće ti daruje, snaga mraka

ubija svjetlost osmjeha uz svijeće

ubija miris kupke i dubinu davanja.

Nestaješ u dubinama boli neizrecive

lomiš me u zrcalu svog života

u kojem slomljen godinama

skrivaš svoju dubinu osamljenosti.

Ne prepoznaješ me u noćima

besciljnih lutanja promašenih puteva

moje ruke ostale su ispružene

grle tišinu prazne postelje.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 9/11/2010, 6:42 pm

TEBI

Dodirni me riječima slatkih dodira

poljubi me usnama vrelih kestena

da osjetim nektar tvojih usana

drhtaj tvog buđenja u praskozorja

naših lutanja ivicama ponora

vulkana strasti naših maštanja.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 9/11/2010, 7:14 pm

BUĐENJE

Topla mirisna kava,

dim cigarete, glazba

zvuci jedva čujni

nesvjesno pokreću tijelo.

Krevet još miriše na noć

njemi svjedok skrivenih uzdaha

ležimo, slatkoćom umora opijeni

tišina govori osmjehom.

Stopala nježno igru čula igraju

dodir koji budi želju tek ugašenu,

dim cigarete, usne kavom mirišu

ruke nemirom dodiruju.

Tišinom nova želja plamti

tijela se strašću propinju

usne gore, zanos se vraća

strast vulkanom ključa.

Ruke tvoje njemi svjedok

puteva mojih, dodiruješ

drhtim ko srna u maglovitom lugu

predajem se ljepoti tvojih ruku.

Ljubim te kao da je prvi puta,

usnama zrelih malina, tražim

skrivenost tvog postojanja

osjećam te dubinom ponora.

Gubimo se u zvucima naših uzdaha

koji u jednom kriku nestaju

hladna mirisna kava,opušak,glazba

tišina, njemi svjedok našeg buđenja.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 10/11/2010, 7:49 pm

PROZOR

Pogledaj prozor

daljine maglovite

jezera oči zemlje

planine grudi žene

pogledaj rijeke

ispružene ruke

vjekova težnje

oceana duše.

Pogledaj šume

skrivenih tajni

jauka boli

vriskova noći

pustinje gledaj

tišinu nepreglednu

dinu promjenjivu

ženom uvijenu.

Pogledaj prozor

sjenu u sjeni

sakrij tugu

osmjehom u zjeni.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 10/11/2010, 7:53 pm

DUŠA

Smijeh hijena ušima zvoni
grabe svoj plijen slina im curi
krvave njuške oči žeravice
trgaju meso tijelo još drhti
oglodat će me i prije smrti.

Bol ne ćutim nije mi stalo
žderite krvopije ima još malo
i posljednji dio tijela ću dati
al' dušu vam nedam
to morate znati.

Duša je moja bijela ptica
slobodno leti bez okova kletih
oči sedef što spava u školjci
pijev milina što ONA je rodi
dodirom tvojim dodirom mojim.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 11/11/2010, 11:22 am

DA NIJE

Da nije bilo samotnih jutara
moje ruke nikad nebi grlile tebe
nikad moje usne nektar tvojih pile
moje tijelo nebi tvojim bilo.

Da nije bilo dana praznih koraka
osmjeh tobom nebi govorio
misao moja tvojom satkana
drhtaj tvoj u moj se pretvorio.

Da nije bilo noći tišine uzglavlja
plahte bi šutnjom bridile
rumenilom mi lice bojile
dodir dodirom tražile.

Da nije moje vrijeme
trenom tvoje postalo
nikad moj oltar Njenim
sjajem nebi gorio.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 11/11/2010, 11:25 am

DOLAZIŠ

Dolaziš, znam da dolaziš
s novim danom.
Nestrpljivo brojim sate, minute.
Telefon prekida besciljno lutanje.
Danas dolaziš, već danas,
kako, zašto,
da li je sve u redu,
tijelo drhti bujicom osjećaja.
Noćas ću zvijezde sestrama zvati.
Želim te silinom vulkana.
Zbunjuje me tvoj dolazak,
koji sam noćima osluškivala.
Navlačim traperice,
one iste koje si skidao
u planinama kišama oplakanim.
Majca, ona uska koja otkriva
sve što tvoje ruke žele.
Jurim, još samo malo
i bit ćemo jedno
kao onda kad prvi puta
ljubio si moje usne
željne tvojih sokova.
Sjeti se strasti
koja je srušila
sve barijere predrasuda.
Trenutak spoznaje,
tijela uzavrela,
grćevito zagrljeni,
ruke isprepletene,
odjeća čarolijom nestala,
nagi, nošeni iskonskom željom.
Jedno u jednom
sklupćani na ledenom podu
koji nismo ni primjetili.

Dolaziš, znam da dolaziš....

Ljubica Ribić Marošević

.

Naslov: Re: mileno 11/11/2010, 2:45 pm

SPAS

Napušten, sam u lutanjima
ko avet u noći što ruke širi
koraka teških stratištem duše
cilju bez cilja, oku bez suza

krik tvoj nećuju bakljonoše
mrak se uvlaći u umorne oči
kamen Sizifov tijelo lomi
već slomljeno na odru časti

nudim leđa svoja za teret tvoj
dajem oči svoje prozor tvoj
pjev ptice grobni muk da razbi
tamom zvijezde da prekriju svod.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 12/11/2010, 5:55 pm

STRANAC U NOĆI

U dubini noći
kad moral spava
predajem se
strasno zagrljaju stranca.
Mrak će sakrit
tugu u oku
tihi jauk duše što pati
predajuć se njemo
u vrtlogu
prividne strasti.

I dat ću sebe
bez prezanja,
tijelo će moje govorit
što želi čuti
stranac u noći.
Ruke će moje
putovat beznađem,
a jecaj će zamret
na usnama.

Samo će
mjesec skriven
u krošnji
vidjeti suzu
u mom oku,
osjetit drhtaj
prepun boli
u zagrljaju stranca
skrivenog u noći.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 14/11/2010, 7:27 pm

PODVOJENA

Prozorom se razlilo plavetnilo
sjene nebeskim svodom lutaju
njemi svjedoci izgubljenosti
na putevima novih spoznaja.

Zlatne niti što istok zapadom vežu
gube smisao u tami postojanja
kad noć se u jutra preli,
krčag dana gorčinom puni.

Sklapam oči ugaslih zvijezda
gušim krik zapoćetih snova
nestajem u nebeskoj oluji
u sebi sa sobom podvojena.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 10:52 pm

GREŠNICA

Mirisno jutro požudu budi
tijelo um pobjeđuje
u ponor strasti ljubav bacam
ne trebam je danas, neću da molim

ko zmija oblaćim traperice uske
košulju pripijam tijelu što žudi
pogled žeravica prolaznika
tijelo vatru strancu nudi.

Još samo kap dvije parfema
da nosnice vreba, um pomuti
kad onako u prolazu samo
mirisom želju uzbudim.

Tijelo je moje igra bez kraja
golica maštu želju budi
nisam žena već bludnica dana
što igru igra ivicom morala.

Pogledi tuđi tijelom mi kruže
mislima samo predajem se nijemo
tijelo bez duše koliko je vrijedno
u jutru ovom tjelesno griješnom.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 10:54 pm

ŽIVOT-HAREMSKA PLESAČICA

Život kao haremska plesačica
skida veo po veo svog postojanja
sa odra časti izgubljenih davanja
do potpune nagosti bolom iznjedrene.

Tijelo baršuna govor vjekova
pokretom Božice, mirisom Rajskih vrtova
neslućenih milina podatnih oblina
skrivenih sudbina stoljetnih grobova.

Miris jasmina gubitak sjećanja
pravog razloga svakog pokreta
tijelo mami, um ubija spoznajom
biti našeg postojanja.

Veo za velom lagano pada
tijelo slast jesenjeg voća
zadnji pokreti bludne misli nose
pred noge pobjeđenog pobjednica pada.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 10:56 pm

ZRCALO PRAVEDNOSTI

Dan kišom umiven uvlaći svoje vlažne prste u moju razigranu dušu.
Štipa me hladnoća sivila, provlaći se razigranim stazama mog postojanja.
Skida osmjeh za osmjehom mojih vjerovanja.

Stojim naga pred zrcalom pravednosti.
Ogoljena do posljednje trunke svoje skrivenosti.
Tko ste vi...lica bez lica, da mi sudite.
Čemu sud mojoj nemoći, mojim željama Rajskih vrtova.

Zar VI, koji sudite , dno niste dotakli.
Zar vama ruke nisu zadrhtale, tijelo se strašću propelo.
Zar VI bezdušni stvorovi ne spoznajete vrijednost bezuvjetnog davanja,
ljepotu savršenog stapanja u gubitku razuma.

Prazan pogled vaših mrakova ne može osuditi iskre žeravica mojih osmjeha.
Stojim naga pred zrcalom ''pravednosti'', tonem u dubinu njegove nebitnost.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 10:57 pm

MILI MOJ

Osjećaš li
mili moj
snom te
dodirujem,
maglovitim jutrom
dozivam,
tišinom mrak
otklanjam.

Osjećaš li
mili moj
drhtaj mene
u Njoj...

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 11:00 pm

NE PITAJ

Ne pitaj me ćemu
suza u oku
bisera sedef
ljubavi jedne,

ne pitaj me zašto
drhtaj u glasu
tišine dubina
modrih oceana,

ne pitaj me kako
sutra ću dati
danas je važno
juće da shvatiš.

ne pitaj me kuda
taj put nas vodi
trnje sad ovo
tijelu mi godi,

ne pitaj me ništa
što ne želiš čuti
samo me uzmi
i tišinom šuti...

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 21/11/2010, 11:02 pm

ČEŽNJA BUĐENJA

Ljubila sam
besanim noćima
izgubljenih puteva,
povijala se
ko struna
tvojim dodirima
zgužvanih plahti
naših zabluda.

Slušala dodir
tvojih usana,
grlila tijelom
drhtaj uzdaha,
predavala se
grijehom strasti
dubinom ponora
naših svijetova.

Ljubila sam
danima lutanja
skrivenih istina
naših skuteva,
tražila miris
tvog mirisa
tijelom u tijelu
rosom okupana.

Skrivala čežnju
naših buđenja
dubinom bola
u zjeni sutona.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 30/11/2010, 8:55 am

ZATOČENA RUŽA
.od Ljubica Ribić Marošević, 25. studeni 2010 u 8:55.

Nebesko plavetnilo
obojilo svaki
kutak obzorja,
hladnoća štipa
kristalići inja prkose
zrakama Božanskog dara.

Još juče' opojno zelenilo
dahom studeni
zarobila ledena kraljica
ljepota zauvjek
u kristalima
pohranjena.

Dodirujem ružu
ledom zatočenu
sjajniju nego ikad,
baršunom prkosi
ljepotom proljeća
hladnoći dana.

Zatočena u dahu
blistavih kristala
bojama svojim
suncu se nudi
još samo jednom
pogled tvoj da probudi.

Naslov: Re: mileno 30/11/2010, 8:57 am

IVICA-ponora
.od Ljubica Ribić Marošević, 26. studeni 2010 u 13:03.

Stojim nijemo na ivici
još korak i nestat ću
u dubini tvog sjećanja
izgubit ću smisao nas.

Željela sam oceane
dodirom probuditi
mogla sam planine
za tebe pokoriti.

Čekala sam vlakove
naših buđenja
satove našeg trajanja
dodire naših okova.

Krik moj ne čuješ
ugušili ga krikovi
izgubljenih nada
posrnulih iluzija.

Stojim nijemo na ivici
još korak i nestat ću
dah tvoj želim na potiljku
samo on može ivicu

pomaknuti

Naslov: Re: mileno 30/11/2010, 9:01 am

DAR.od Ljubica Ribić Marošević, 27. studeni 2010 u 21:54.

Mili moj,
ruke pružene
daljinama zovu
vatre ratnika
stepskih vukova,

ples leptira
mirisnih livada
tvojih snova
u mojim snovima
zauvjek nestalim.

Pogled moj
u tvom pogledu
ljubavlju spava
nemirom sanja
buđenja naša.

Znam, mili moj
težinu što lomi
gorčinu što traje
svetost Njenu
On daje nama

DAR

Naslov: Re: mileno 30/11/2010, 9:02 am

TRENUTAK SPOZNAJE
.od Ljubica Ribić Marošević, 29. studeni 2010 u 22:39.

Svijet kao da je na tren zastao u čuđenju, nesposoban da sagleda sliku svih svojih promašaja.Kao da smo samo u jednom trenutku shvatili nebitnost našeg stremljenja ka ispunjenju vlastitih prohtjeva. Samo u jednom jedinom trenutku spoznali svu licemjernost sebe samih u svakom koraku našeg sopstvenog ''ja''. Zaustavili smo dah, zatvorili oči da ne vidimo brutalnost vlastitog života.Trenutak spoznaje sebe u sebi, spoznaje lažnih davanja, gramzivih pogleda, sebičnih uzimanja bez mogućnosti bezuvjetnog davanja.Samo taj trenutak, trenutak spoznaje može ubiti rutinu licemjerne sadašnjosti u kojoj se iz dana u dan valjamo u svojoj nemoći da zbacimo laž sa svojih ogoljelih tijela i zaplovimo u Sjaj Božanske ljubavi.

Naslov: Re: mileno 30/11/2010, 10:06 am

Лепа је једноставност твојих стихова.

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !

Naslov: Re: mileno 4/12/2010, 8:30 am

TVOJE MISLI- meni upućene

Skupila sam tvoje misli
napunila krčag
najljepšim laticama
mirisnih cvjetova
naših svijetova
i sada živim
kap po kap
snagom sjećanja.

........

Volim te iznad svih snaga
reci mi nešto lijepo
trebam tvoju ljubav
gorčina u grlu, sjeta
ali, znam da te volim.

Duboko mislim na tebe
to je izvan moje snage
labudice moja
ljubim bijela krila tvoja
htio bi ti ćuti glas.

Pišem ti pjesmu za sutra,
jer svaki trenutak
je tvoja misao,
lijepo sanjaj
dok te moje ruke drže.

Tu unutar školjkica
volim te, mislim na tebe
gorim, iako sam danas sjetan.
Ako mi kažeš da me voliš
podignut ćeš me u nebo.

Ljubim krunu svoju,
ako mi odeš
odnesi me u bezdan.
Imaš me cijelog.
Drži me, živi u meni.

Ljubim te,
toliko koliko zvijzda ima
na vedrom nebu.
možeš li izbrojiti.

misli napisao N.A.

Ljubica Ribić Marošević

Naslov: Re: mileno 4/12/2010, 8:34 am

SNIJEG - NEBESKE SUZE

Jutro je ovo
Božanski čisto
bjelina pokri sve
prljavo blato
dušu mi smiri
zrcalo svijesti
da bar snijeg može
grijeh ljudski
zauvjek pomesti.

Stope su moje
prve na cesti
kristalna svjetlost
titra u oku
letim polako
na rubu svijesti
ne mogu da
nevidim čistoće ljepotu.

Duša se moja
milinom smješi
zaboravit na tren
svu gorčinu želim
dodir moj topi
pahulja trag
nebeskim svodom
Božanski dar.

Ne mogu, nevoljet
bjeline ljepotu
čistoću duše
kad nebo plače,
oplaka nježno
sve naše strahote
suzama snježnim
punim ljepote.

Naslov: Re: mileno 17/12/2010, 10:26 am

TI

.od Ljubica Ribić Marošević, 16. prosinac 2010 u 12:57.

Šta to u tebi ima
da i pelin tvoj
meni godi
da ruke tvoje
tijelom vodim,

uzeh te slijepog
iz mrtvila prenuh
privih na grudi
usnama krvi
tragova boli

dadoh ti sebe
bisera sedef
proljeća rosu
livade snene
baršuna pjene.

Čekam te mili
oluja nas lomi
baca na stijene
rane krvare
padam u ponor

tu ću te naći
na kraju sna
duboko u tebi
živiš u meni

postojimo, znam

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 12:59 am

JAZZ
od Ljubica Ribić Marošević, 19. prosinac 2010 u 21:35

Polumrak ,Blue Moon, dobro poznat
osjećaj opijenosti, dim cigarete
sjeta na licima izbrisanih osmjeha
zvuk jazza bol duše

jecaj koji obuzima
sjeta struji nezaustavljivo
sjećanja tijela njemo pripijena
u sumraku jedne jeseni

miris cigarete na tvojim usnama
zvuk saksafona nama poznata
solo dionica igra bez riječi
govor tijela prvi i zadnji dodir

divlje davanje u trenutku uzimanja
pomješanih mirisa požudnih pogleda
šutimo, svaka riječ je suvišna
razumijemo postojimo sada tu

zvuk Jazza što lomi bolnim jecajem
tijelo tvojeg mirisa našeg sjećanja
u samoći čekanja novog susreta
polumrak dim cigarete opijenost

Jazz

POSLUŠAJTE

https://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DbZTRmnCKLOw&h=32f56

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:02 am

DOVOLJNA
od Ljubica Ribić Marošević, 24. siječanj 2011 u 20:39

Bjelina udara u sljepoočnice
bol se razljeva dubinom sivila
krik odzvanja agonija ludila
avetinjskih očiju izgubljana

u tami sjaja drugih svjetova

zarobljena u sivilu
praznih odaja vlastitog ludila
prognana sa izvora
žedna usred rijeke sudbine

osamljena u mnoštvu istih

od istih rođenih
oskvrnuta u samom začetku
u utrobi majke zemlje
označena znakom

prokleta ničim darovana

dovoljna

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:05 am

SNAŽNA
od Ljubica Ribić Marošević, 25. siječanj 2011 u 10:52

Sama u sebi
kidam okove sumnje
udaram zvjeri
utrobe moje

krik dijeli popola

strahove i nade
padove i letove
ponore i tokove
krive prosudbe

let iznad kukavičjeg gnjezda
u kutu stravičnih zbivanja
jednog nesagledivog
pokušaja osvješćivanja

miris tamjana u sutonu
cikličkih buđenja
svijesti postojanja
drugih izbora

poderana u dubinama
zakrpana tragovima
slanih dodira mrtvih mora
bosih stopa krvavih obrisa

ojačana udarima
osvješćena drhtajima
nanovo rođena
zauvjek označena

nepobitno neuništiva

snažna

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:06 am

POSTOJANA-svjetlost
od Ljubica Ribić Marošević, 25. siječanj 2011 u 21:05

zagrebao površinom
upio sedef
u tami bunila
jednog buđenja

uzvišenog postojanja

ostavio krhotine
neuhvaćenih dodira
u dubini nespokoja
kao trag svog uma

izgubljenog prostora

hranio gladne usne
mirisima usnulih
pio nektar
probuđenih cvjetova

novih svjetova

žeđ pustinjom vodi
oazu ne primjećuje
dubina sjena
zauvjek sakrivenih

izgubljenih izvora

pokidana
trenutkom stvaranja
nedodirljiva
snagom iskona

zauvjek svjetlost
stijenom zazidana
umom osunčana

postojana

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:07 am

PHENIKS
od Ljubica Ribić Marošević, 26. siječanj 2011 u 9:33

zaigrah se mišlju

otvorih prozor
vatrom rođenu
pustih pticu
vjetrom nošenu

nek slobodom leti
krik nek vine
munje da slomi
zovom divljine

nek uhvati oblak
krunu mu stavi
duge trag prospe
po ludoj glavi

što mišlju se bavi

letom novim da

zaboravi

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:09 am

Buđenje
od Ljubica Ribić Marošević, 26. siječanj 2011 u 23:27

Grijeh na grudi privih
podjelih um na dvoje
jedan dio u grć savih
u drugi sakrih misli svoje

savijena crnim sjajem
noć udara teškim maljem

glas tišinom tijelo muči
na prozor mi kiša kuca
crna ptica vani huči
negdje nekom duša puca

jeza lomi tupo kosti
uvlaći se, tijelo posti

snagu samo kosa ima
neda duši da odmori
miriše još uvojcima
sluša rijeku gdje žubori

čeka jutro mora doći
i leden će vjetar proći.

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:10 am

TREN
od Ljubica Ribić Marošević, 27. siječanj 2011 u 9:55

Dan sa noći sad se miri
u trenutku dodir jedan
tijelo moje nek se smiri
suza mojih nisi vrijedan

bol me slomi u začetku
ja ne shvatih da me slijepo
još u samom tom početku
voljet možeš tek tren lijepo

u tom trenu sve si dao
cijelog sebe kamen studen
samo tad si voljet znao
cijeli život zlata grumen

dušu tvoju zvjer sad goni
neda srcu da procvjeta
u sumraka ti si zoni
ja bi s tobom na kraj svjeta

ponor tu je već od prije
dva stranca sad smo sami
tren taj jedan još nas grije
dok sklupčani smo u tami

osmjeh lažan riječi rime
daješ njima od tog žive
uzdrhtale hladne zime
nose tuge i dane sive

znam da ja sam dio tebe
u tren jedan vječnost stane
sakrih tvoje sve u sebe
pa sad vidam svoje rane.

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 1:11 am

OLUJA
od Ljubica Ribić Marošević, 28. siječanj 2011 u 8:28

nebeskim svodom bal se sprema
kočije podmuklom tutnjavom jure
bićevi žarom oblake lome
Olimp gori, bogovi se žure

nešto se sprema strah miriše
visovi crni spremaju kiše
vjetar se hukom iz dubina vinu
naletom silnim razori tminu

borba se bije nebeskim svodom
mačevi krste krvavom vodom
nebom se proli vrisak tišine
najednom mir odnekud sine

ni daška vjetra ni traga svjetla
tišina kleta što srce zebe
smiraj tek jedan na kraju svjeta
prije no što nebo zemljom zagrebe

Naslov: Re: mileno 29/1/2011, 2:35 pm

JECAJ BLUESA
od Ljubica Ribić Marošević, 29. siječanj 2011 u 12:20

stani na tren
pogledom obori me...
ne pitaj ništa
tišinom uzmi me...

osjećam se dobro...
to je znak
da jutro je novo
promjenilo trag

glazba me
snagom miluje
blues u meni
dubinom svira

slušaj tijelo
što klavir prati
u ritmu noći
želju da vrati

bolno gitara
jecaj prima
mene u tebi
izgubljeni sati

vani je zima

sloboda miris ima...

https://www.youtube.com/watch?v=4fk2prKnYnI&NR=1