LJUBAV, SMRT I SNOVI Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto |
LJUBAV, SMRT I SNOVI - Poezija, priče, dnevnici i jos po nešto Tema "Za goste i putnike" - otvorena je za komentare virtuelnih putnika. Svi vi koji lutate netom ovde možete ostaviti svoja mišljenja o ovom forumu, postaviti pitanja ili napisati bilo šta. Svi forumi su dostupni i bez registracionog naloga, ako ste kreativni, ako volite da pišete, dođite, ako ne, čitajte. Molim one, koji misle da im je nešto ukradeno da se jave u temama koje su otvorene za goste i putnike, te kažu ko, šta i gde je kopirao njihovo. Rubrika Erotikon je zaključana zbog dece i net manijaka, dozvolu za pristup tražite od administratora foruma ! |
| | Life of Angel Guardian | |
| | Autor | Poruka |
---|
Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Life of Angel Guardian 26/10/2015, 10:03 am | |
| Biserne misli
Eto, podstanara u tvojoj dusi mila bas kao u ono vreme kada smo zajedno mastali bas u tom predgradju velicanstvenog svoda te biserne prasine sto sam sakupljao u tvoje iskrene oci, bas taj rumeni sjaj na tvojim obrazima..kada si se znala nasmejati mojim retkim salama znali smo..sve nebrojano puta uciniti iznova i iznova..dok nas nas ljubavni pogled prekriva. Katkad smo znali sakriti se izmedju rubova iskrenosti, nagi prosetati po neznoscu nasih tela zaviriti u sve nase pore i s'mirisom jutra uzivati, svaki uzdah smo znali podeliti svaku zrno paznje ubrati i razdeliti medju nasim bicima.
Prekrivas se svilenim carsavom, da taj stidljivi osmeh prekrijes, tim valom svakodnevnice ta stopala..e bas taj palac koji igra..kao malo dete sto igra, umes i znas, kako da mi ulepsas dan.. taj kutak u tvom srcu, lagano tinja, greje tvoju dusu, tvoje bice..sav taj ukorenjen izgled svo ovo vreme sveta, stalo bi za tebe..k'o poput leptira. Miris tvojih usana mi odzvanja u mislima, k'o sudijin cekic kada sudi o iskrenoj ljubavi, to blazenstvo sto otima moje pore, moj glas polako jenjava, sve one uzarene poglede.. sav taj sjaj me polako mami..znas li to..
Iako si daleko, osecam stope tvoje..osecam te ponosne travcice sto vole sto ih gazis takvo bice samo jednom se radja. Bicu tu, stalno tu..da kad ne smognes vise..da ti budem potpora, kao stub vecne paznje isklesan samo za tvoja ledja..te nezne pasnjake oblikovane samo po tvojoj zelji,a usavrsene samo za moje dodire. Sada cesce iscekujes moje reci, sav taj strah u tebi..osecam, svaki trzaj tih vlaznih usana kao med istocene..
Ovaj mali biser bi prislonio kraj tebe, da ti bude svetiljka u mracnim nocima da ti podari toplinu moga bica, zauzvrat ne bi trazio mnogo, samo jedno vredno za druge bi znacilo nista, al za ljubav je to sasvim mnogo. Uklesao bi u biser sve nezne reci moga srca, svaku zvezdanu prasinu oblikovao tvoju zenstvenost da kada se probudis, osetis u dubini sebe, kao prijatni zmarci.. bas kao biser u samom svemiru..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 26/10/2015, 10:06 am | |
| Ceznja
Koliko puta moram optrcati ovim svetom da bi shvatio da nema vrednosti medju polovima a niti zvezde padalice da mi umire, ove hladne odaje, ovo mastilo sto se razlilo, svaka prastanja.. sve one duse koje sam znao usmrtiti svo ono saputanje na jastuku, ono nase milovanje i uspijanje u nasim bicima.. znas li to ili se jednostavno igras sa mojim bolom. Znas li to, ako uzmem noz iskrenih reci i rastrgnem ovo moje srce mislis da ce poceti kapati krv na tlo mislis da cu ja bolovati za svom tom tugom u mom carstvu samo cu mirno prileci i zagrliti se sa svojom tuznom sudbinom.
Nikad nisi umela prebrojati sve one smaragdne planine tudjih ljudi niti si ikad svome jatu odletela.. samo si znala pomilovati moje bice i nestati u praskozorju.. k'o ukisla cokolada, natopljena suzama. I opet ti nastojim docarati moju tugu, moja mila.. sva ona bespuca.. sve one ravnice prepunih otrovnih nektara sto si znala saditi, kada je moje bice umiralo.. I opet ne znam kako da ti saopstim, ovo sto pisem.. kako da ti srocim.. ovo su moji memoari..
Izgradjen pod mitskim recima, a bolujem od ljudskih patnji unisten ko kula od karata, odbacen od svih.. ali opet nastojim boriti se za nase bolje sutra, brojim ove zlocudne sate, minute, sekunde.. svakim danom stari moja ljustura dok se jos osecam mladim..
I opet.. kao nekad volecu, bas to nezno stablo.. sve njegove krosnje.. i bas tu munju.. koja je vodila bitku samnom.. samo je lisce postalo zlatnije boje, drvo se osusilo ali je upamceno po plodovima nase ceznje..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 26/10/2015, 10:09 am | |
| Nevidljiva olovka
Izrazio bih svoje emocije kroz ovo crno mastilo ovu nevidljivu olovku koju moja dusa sprema, bez obzira otvorio bih dusu, s'paznjom i nekolicinom uspeha zavirio bih u svaku tamu, uhvatio bi se sa lavinom vrelih emocija slomio bi ti ovu zenstvenost, samo da ti pokazem, docaram, kako umem kraljevski da vladam.
Bez ijedne strepnje ulazio bi vrlo mudro u te tamne uvale svaku iskricu po pecinama odvlacio u svilene zagrljaje nasuprot tome, ti bi samo uzdisala za mojim postojanjem..
Tu prekrasnu crnu kosu, uvukao u sazvezdje nepreglednih zvezda bas tu gde stojis, spustio bi ti mesec..da se ogledas, kao sto ono ume da se umiva nad plavicastom obalom i sa smeskom da zapljuskuje svoje bezbrizne misli od nase ljubavne obale, dokle god ti tvoj pogled poseze bas kao one tvoje oci, koje umorno gledaju dok ja vladam tvojom velikom dusom..
Iako sa strepnjom pratis moje dodire s'usana mojih rajski nektar pijes i zauvek se izjutra pijano budis.
Znam da vreme nije bas neko, ne brini se.. jer ja sam vjecan i bicu tu stalno iako osecas da sam daleko sve tvoje strahove otklonicu, svu onu ljubav u tebi obnovicu, da na kraju mozes reci..volim te.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 27/10/2015, 3:03 am | |
| Kapljice znoja
Opet obliven znojem trazim tvoje nepresusne izvore koji me dele od mracnog kutka, ko onda kada smo znali trcati bosi pored nase vile, tu pored svih drugih, ostali smo u secanju nekih davnih lutaka bez gorcine, bez ljutnje, ostali smo bosi pored nase vile, iako si znala prozboriti ukusne reci ko udar kod vile, slutila si nase poglede svacije korake smo uzimali za nase obicaje. Znala si lagano da obujes mastu, taj svileni pogled beskonacan u pogledu nasih divljih uzivanja nikad nisam slutio, da bi mogli jos jednom ukrotiti tu nasu sebicnost, koja se znala dobro istrositi od nase divljeg zanosa. Istocili smo prejaku reku zanosa u nasim bedrima zauzimajuci neprikosnoveni zar uzbudjenja optocen lavinom cokoladnih uzitaka nasuprot tome, samo smo prastali nama samima sto nismo barem jos malo uzivali u predgradju nasih uzitaka, sve pomnozili, udvostrucili bas tu iskricu koja je umela oguljeno da lezi po tom divljem krevetu satkanom od ruzinih latica, svaki miris te je upijao u te carobne obicaje ko da je znao.. Da smo tek iznova poceli uzivati u nebrojanim izvorima slasti, zauzimajuci svaki plod, svaki plamen naseg istopljenog znoja. Bio sam sebican kada sam nezno saptao tebi, tom uvalnom predgradju medju vrhovima dveju planina prepustili smo se ponovno..ko dva sokola bela koji ciljaju na plen. Bio sam u svakom kutku tvojeg bica, osetila si me, osetila tu divlju ljubav u nama, ti tvoji nokti kao mali oraci pasnjaka, da zaoru jos malo tvoje jakih bludi prema meni. Nemoj sad posustati, kada smo na vrhu planine gde strepimo oboje, ko onda kada smo uzivali medju ljudskim ocima, tim pogledima, osecali smo tada zelju da udjemo u nase misli kao sto sada prodiremo uz nase zaorana polja sadimo nase semenje, bez obzira sto nece biti tih nasih kisa uspijanja i neznog sudaranja nasih atomskih bica. Zar tako mila, opet me drzis za kosu teras moje bice da ponovno udje, tamo gde je mlecni put skamenjen nasom pozudom i oduzeo nam vreme da bi uzivali u praskozorju jutra i napokon da bi shvatili. Da smo jedini par u toj vili, koji se zadihali bez pustanja koraka ka nama samima klizili su kapljice po tebi, prkosili nam da se one nisu izmorile da imaju jos snage za jos novija jutra, prepustena novim izvorom tek istocenih pozuda. Legla si pokraj mene, sva udihana, rascupane kose kapljice su mi bile ljubomorne, trazile su nam jos sati nekontrolisanih bludnih radnji, cujes li ti mene mila. Da pokusamo ponovno mila, bez obzira sto je prosla bludna noc, docekali jutra u pretocenim strastima ili jednostavno da ispijemo ovo vino, sto se ladi u kofi vec cetrdeset osam sati i da ponovno uzivamo u bludnim radnjama. I vec si zaspala, bas kraj mojih ramena sasvim tiho uzdises, kao onda.. ne mogu se micati da tvoju usnulu zenstvenost ne razbudim, jer sve sto ostane posle nas je samo kapljice znoja i trenutak zavijen pod masnicom neznih dodira..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 28/10/2015, 1:39 pm | |
| Ljubavna secanja
I opet si molila sebe da me pronadjes u svom oknu ko onda kada si znala ko dete protrcati medju svim tim cvecem, oblikovati latice po tvom izgledu lica, a znala si da su rani mrazevi odavno odustali i otisli na put kojim si ti krenula, bez stida si otisla sa mojim laticama, otkinutih iz mojih rajskih vrtova. Taj lavirint u tvom vrtu nije nista bolji od mog nit raskrcen od premalog dodira, lagano umrtvljen bez daska vetra, a kamoli kisa, koje su znale nakapati tvoju umornu dusu. Katkad se prosetamo pored oboda nase dveju reka pomalo zastanemo da oslusnemo tu vilharmoniju dostignuca uprkos svemu, opet nastavljamo mila, bez obzira koliko se oboje trzamo grcevito u nasim neznim bicima. Voleli smo sve sto nas je cinilo od jutarnje svetlosti do prve jesenjske veceri, a opet smo zeleli nasu staru proslost. Ponekad se sretnemo pogledima, obeznanjeni stojimo nad nasom ravnicom u potrazi za vlastitim otiscima odlazili smo pa cak i do samih ivica naseg postojanja da bi smo na kraju shvatili, da je za nas odavno kraj i ostali upamceni po secanju, davnih ljubavi.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 29/10/2015, 1:54 pm | |
| Zrnevlje
Voleo sam katkad prosetati po tvojim izvorima srece, ponekad kruziti sa sakom po svom tom plavetnilu i uzivajuci stvarati te talase koji polako zapljuskuju tvoje mirne luke, taman toliko da osetis da neka bura se sprema. Bez obzira koliko puta oslanjala svoje brizno lice po dolini pustinjske samoce, osecala si moju iskricu neznosti, svako zrnevlje mojih dodira po citavom horizontu tvoje zenstvenosti, pomalo stidljivo ocekujuci malo zrnevlje, po obodima tvojih dostiznih uvala, te nepregledne livade ulepsane pustinjskim cvecem. Ulepsavala svoje oci dodirnom notom sazvezdja, umivala se mojim recnim koritom emotivnih osecaja, da bi na pola puta zastala i osencala svoje iskrene dodire po mom telu, naboranih pogleda, gustih obrva, s'uzivanje prihvatila moje postojanje i krenula na prva jutarnja kupanja, tu u blizini pustinjskog peska gde si umela upijati moju iskonske nektare, iako ti pogled satire do mojih proplanaka.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 2/11/2015, 7:40 pm | |
| Dolina vetrova
Dodirnom bojom zvuka, vetar je i danas skidao nezno zlatno lisce, presvlacuci Beogradske trotoare sa neznim obrisima vremena, potpisao svacije memoare po ciglama, stablima.. Sve ruke koje znaju da miluju i dodiruju usnama neznim, sve one setne ljude koji su se secali svojih ljubavi cak ni vozac autobusa nije postedjen, tako ozaren s'paznjom je pokusavao starici da pomogne da udje, barem jos ovo malo vremena da provedem osluskujuci druge ljude, citajuci njihove korake dok potpeticom nezno oblikuju val svojih koraka. Autobus za autobusom prolaze, svacije lice je obrisao, svojom grimzivom dohvatom nevidljive ruke, prosaputao blage hladnoce po njihovoj odeci, ostavljajuci hladne misli, toliko nedokucive za pojmiti, a opet zna kuda odlaze.. Znao je odigrati ples sa zlatnim liscem po trotoaru, a kad se razigra predje na travnate povrsine, uzimajuci i rosne kapljice nekadasnjih hladnih jutara.. kao dete. Uvek je znao da odigra poslednji valcer pred sumrak i prepusti sve to ljudima pod njim, sa uzivanjem gledajuci sav taj vremenski bal..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 2/11/2015, 7:41 pm | |
| Zagonetka
Recima crtam konturu tvoga glasa, obuven kroz mesecevu prasinu iscrtavajuci plavetnilo tvoje duse, nailazim na pasnjake tvojih plodova rasutim pod tlom tvoje velike duse. Blagi povetarac pirka po mojim plecima, uzurbano utiskuje tvoje obrise neznih dodirnih reci, zapljuskujuci zenstvenost po mom nagom telu. Otisla si kao kapljice kise izjutra, sa prvom kafom neznog uzdisanja vlaznim obrisom usana, tu pored usana neizbrisana cokoladna noc i jos se nadas velicanstvenom svilenom jastuku, bas tu pored klavira gde smo umeli sakriti sva nasa prastanja, ko nekad kada smo znali vikati sa vrha nebodera..
Znas izbaciti iz sebe, sve one male iskrice koje prste po nasim odorama zauzimajuci svaku boju zvuka, sve one male matematicke dozivljaje, sabrati u male narastaje, zauzimajuci odlomke naseg postojanja, stavljati korenje nasih neznog dodira, sve to polako smuckati sa predivnom suncevom svetloscu i razbiti mesecevo staklo koja se laganim pokretima ocrtavaju po talasima nasih obala i opet bi znala razresiti sva uzbudljiva mastanja nasih ljubavi nikada ne bi pristao uz tebe kao mali zadatak, samo kao zagonetka..
Otvorio bih zagradu sa ukrasnim zagrljajima i vlaznim poljupcima svo klasje sto se njise po vetru srucio bih pod veliko ognjiste zapalio sve te male iskrice u tebi da gore jos..malo. Da uzivam u svom tom sjedinjavanja matematicki da se delimo sasvim lakse nego da se odmah uzajamno mnozimo, sve nesuglasne izmirice bi zamotao u smotuljak srece i odleteo do tvojeg bica..prislonio nezni obris mojih misli raskrcio svo to korenje, iako ti je to malo. Tvoju kosu bi raspleo kao paucinu po celom nebeskom svodu iscrtavao sve tvoje nezne crte tvoga lica, pa iako je i to malo. Spustio bi mesecevu svetlost, da labudovi odigraju valcer pod vedrinom mesecine, pustajuci uspavanku, pred mojom neresivom zagonetkom..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 2/11/2015, 7:41 pm | |
| Polja duse
Voleo bi dosegnuti do zvezda, svaku mracnu tminu obgrliti svojom iskrenoscu, zakopao bih sve male delove samoce u najmanji deo nase duse, upotpunio svaki dozivljaj trenutaka u tvojoj bistrini ociju. Iako u mislima dozivas moju veliku dusu, ne mozes je zacarati svojim mekim usnama, lepim recima. Ko labud kada rasiri krila i zadirkiva vetar, koji zna da slusa misli tudjih osoba, bez obzira utapkao bi svu radost iz sebe, zasadio svaki poljubac sto je upucen tebi, pa makar i bez snage uzivalo bi moje srce sto je konacno nesto videlo. Znam mila moja, svakodnevnice nas sruse, pa ponovno ustajemo bez obzira sami sebi krojimo ono sto je nedokucivo u nasim srcima. Znas li, da svakog jutra optrcim svoje korake dok zadihano odgledavam obrise tudjih patnji, nekoliko puta se okrenem da ugledam tebe, tvoje telo sto viori, kao rajska ptica i tiho sapces..vrati se, vrati se, ne dozvoli da patim. I ponovno cu ti doci u sne, kao tvoj cuvar, podaricu ti mesecevu tisinu koja ume da prija kada se ko ljubav prelije po satkanim uzdasima tvoga tela. Dok tvoji pogledi setno odmeravaju svetlosna prostranstva podelicu nezne tonove cveca, po toj livadi ukrasenoj neznim obrisima netaknutog neba, bez daska vetra pusticu male uzdahe, da tvoja dusa zamirise, moje iskrene dodire. Pozvao bi kisu radosnicu, da dolije kapljice male one se znaju igrati, kao mala deca, jer osecaju svu tu ljubav bez obzira sto su cvetna polja uzdignuta do prstiju zvezda ako ti sapnem jos dve tri reci..ne brini se, neko te ipak ceka.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 8/11/2015, 9:31 pm | |
| Nasi podlugovi
Nikad necu shvatiti, zasto sve reci zabole, kada se dvoje vole, a onda izjutra opet sve prebole. Ko nekad kada smo znali ljubiti i ceo nas svet srusiti onako predvece umeli smo odvajati vreme nase, pa makar i na tankom ledu, otopili nase vlasi, znali smo da je vreme za bune, ustanke, a opet nismo imali osecaja da sve sto nam treba je tako malo, za nasa srca dva, izjutra da ponovno vole.. Tek je dan krenuo, onako maglovito iz nasih podlugova bezbrizno opirajuci se nasim slatkim jezikom, mislim, da je uzivao u svakoj slasti, nasih kapljica, pa makar i na trenutak svojih slabosti. Koraci nasi postali su necujni, cak ni kada dostojanstveno setamo po nasim cvetnim stazama, onako sretno utabano, nasmesis se mojim salama, cak sta vise, nagradis me svojim prisustvom, taj okus nara, a opet cvetas kao dinja u nasem kutku nasih postojanja..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 9/11/2015, 2:46 pm | |
| Ceh
Najniza isporuka tvojih ljubavnih osmeha upravo je skocila na razinu tvojih mastanja, mozda, sasvim slucajno, porasce i otkucaji barem malo uz inflaciju tvojih pora. A opet, sva ta cvetna polja ubrace neko drugi onako po noci, ko svaki lopov, docice po najam bez obzira sto nismo plemici tvoje zenstvenosti i opet predaces se, bez obzira takva ti je priroda..
Bez obzira tuga mi ponekad izleci rane, kao onaj put prepun gresaka onaj put rastuci i goreci ispred mojih paklova, izgoren i prognan bez imalo duse, ponovno ozivljen, nikad zapamcen i nimalo osencan kao one morske struje koje su znale, da mi operu moje misli u taj strucak malih iskrica, i opet te trazim medju hiljadu lica i opet sklanjam dusu, prepustam se i dalje vecnoj patnji da bi mogao da nadjem nadu, pa makar na udicu da zakacim tvoj spas. Odavno te nema kraj mene, znam, odseceni smo od prevelike ljubavi, malo po kazni, malo i po odsutnosti.
Sunceve pege opet prelaze nase trotoare, bez ikakvog dobitka izliva se ko mastilo nasuprot nasim ocekivanjima, ali katkad zastanu na obodima ivicnjaka da oslusnu tudje korake, pomalo detinjasto, s'nadom putuju do svacijih horizonta, bez obzira da uprljaju jos ovo malo iskrene duse. Gackamo po vodi, sretno zakaceni na obodima nasih iscekivanje i opet krenucemo nasim putevnim prostranstvima, barem na kraju cemo uliti po jos koju vinsku casu suza i krenuti u zaborav.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 11/11/2015, 4:38 am | |
| Vecernja setnja
Mesec se rastopio po zlatnim jesenjskim livadama, oblikovajuci cistu belinu, samo da pokaze svoj dodir, taman toliko da ti ulepsa setnju, zauzeo je i krosnje, da podari tvojoj dusi svetlost, pod tvojim koracima maste..
Odnekud su i zvezde porosile travu da barem ususkaju tvoje misli, dok setno hodas po svojim suncokretovim poljima, taman da uhodas po jos jedan dodir moga slova, sa ceznjivom mislju, da preslikas svoju dusu pred otvorenim nebom..
Lako je odoleti toj melodiji srca, samo ucvrstis nezne krosnje tvoga bica u strucak iskrenosti, pruzis svoje krake, ispod tvojih neznih otkucaja sasvim tiho, da osetis ljubav.. Iako se sapletes, nemoj biti razocarana, sto tvoje misli ne mogu leteti, one samo znaju putovati nevidljivom silom, znanom kao nada..
Lagano cu spustiti deo obrisa svojih shvatanja, da zagolicam tvoja snena mastanja, sasvim lagano da utopim se u to more, kojom plovi tvoja dusa, ne brini se mila, to ti saljem povetarac zagrljaja, da ti odnegujem srce, sto pati isto kao ja..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 12/11/2015, 4:52 am | |
| Dobro jutro
Obleteo sam oko sunca da ovo jutro podelim, svoje vrele misli sa tvojim postojanjem, da ti podarim sunceve svetlosne znakove tu pod padinom zlatnih lisca, sto rosno pokrivaju travu, sto neguju sve tvoje snove i bodre me u tvojim jos sladjim snovima. Barem toliko da otpozdrave svoga cuvara koji bdi nad tvojim silnim izvorima tvojeg iskonskog radjanja. Tu kraj tvog promrzlog prozora u tvojoj sobi, doletece pismonose da ti podele jos mojih iskrenih slova, toliko zeljni ponovnog leta da ti podare jos i rajskog cveca, bez obzira mila, ovo jutro je samo za tvoja oka dva, da te utopli sunce moje tamo gde ne mogu ja. Ne spustaj roletnu, oslusni vetar salje ti iskrene cestitke iz mojih rajskih vrtova bas tu gde se setas, pod mojim krosnjama a tvojih misli, opet su znale da otpuze do mojih tragova, da mi sapnu, da progovore da mislis na mene.. Ne plasi se mojih dodira u tvojim mastanjima to ti samo saljem pozdrave, bas tu ispod djacke klupe, ko onda kad smo deca bili, smejali se nasoj sreci, a opet pobegli pod nase zrele godine i oljustili jos jednu vocku nasih strasti, da mozemo ponovno uzivati u nasim ljubavnim carima...
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 13/11/2015, 5:56 pm | |
| Iskrena ljubav
Moja velika iskrenost ovih dana, kao one duse izgubljene po citavom okeanskom nebu, uzvratise s'prolom oblaka ko da ce da stane, sve u jednu casu pa ce da prosvane. Sasvim drugo vreme pokrece moje bistre suze, nesto tajno u meni, kao biser u samom moru nista drugo nemam, jedino sto brojim dane eto opet prolom oblaka. Uzvikase andjeli nebeski, cuvaj se ti sto hodas, jer niko nije kriv kada ljubis a onda prestane. Ljubio bi iskreno, s'paznjom celoga sveta sasvim tiho u noci, kao povetarac sto ti grli tvoje misli i baca tvoje sene pred moje skute. Ponovno bi ljubio samo da zastanem pored tvojih pora, izgubljen u noci, bez snage, uplovio bi u to mirno sazvezdje samo da procitam tvoje dusevne kapije. Koje su znale umiljavati svo moje korene, britkim uzdahom bi naslucivao sve moje dodirne strane, s'paznjom bi ulazio u neznana prostranstva samo da otkrijem tvoje prave i veoma lake iskrice, koje znaju da potpale moje veliko nebesko plavetnilo. Ako bi sa vrlo manjom dozom, dozirao te ne bi uzimao ni te krake, sasvim nezno bi uspinjala pored mene, jednom recju da doplivas uz moje iskrene obale. Ne plasi se ljubavi moja, moja ljubav je stara stoljecima, a opet ceka da bude oslobodjena jednim dodirom tvojih usana. Nagni se na prstice svoje, poput leptira uzmi obris mojih usana, zazmuri dok me ljubis barem neces pogubiti svoje misli istecenom u tvoja beskrajna korita.. Oseti moje srce koje nesputano kuca sa momentima blagih okusa vremena, osecas li moje srce kako te zove, prihvati me nezno na svoja njedra tiho, najtise, da umirim srce svoje, jer ipak za ljubav potrebno je dvoje, nemoj odustajati od reci nasih, poljubi me milo moje. Eh ta ljubav, sto broji nase otkucaje iskreno, ocvrsnula je nasa bica, s'korenom srece uzrasla uz nasa tela, izoblicila nase dodire uzdrmala sva nasa kretanja, prozborila nad nasim kapijam, otvori ljubavi srce svoje. Opet stojis na rubovima nase postelje nekako pozrtvovano i nagih oblina otkrivas svoja rajska polja, a opet prizeljkujes moje iskonske nagone, da prodirem u zaorana polja da ceznem za klasjem sto se njise, na vetru nasih iskrenih uzdaha..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 14/11/2015, 2:41 am | |
| Perverzne strasti
Prostrujimo nasim telima, okupirani vlaznosti pora, istrazicu nase strasti medju bedrima crvenih bradavica nemoj se opirati divljem zovu, mozda cu i ja otresti svoje bice uz kapljice tvoga tela. Sve supljine zauzimajuci, svaku nit bespuca ostaviti na stubu muskosti, samo zavirujuci da se nismo umorili od prljavih kapljica. Sedni u moje narucje draga, da se zasladimo mednim potocima usana, sasvim nezno obliveni zagrljajima, provlacuci prste svoje kroz gustu travu tvoje kose, ostavljajuci blage dodire poput svile. Dok me drzis za pleca moja, urezi svoje misli u moje krvotoke, razlij me ko mastilo svoje kao nektar mi se pruzi, da se sladimo jos duze. Po obroncima s'jezikom kruzim, svaka tvoja pora pozdravlja perverzne misli moje iako mislis da je tako lakse, zagriscu crvene jagode tvoje, da me imas u uzdahu tvome. Polizacu je ko lizalicu slatku, samo da se sladim jos barem malo, eto pocela da se budi, pa ti bradavica nudi, sve te obline jake, potpaljujes me na sve krake. Uzdises zamnom kao vetar nezni uz klasje me uzdizes, a na kraju zanjes, sve ce to mila moja sva ta polja nepregledna izorati moja muskost bez premca i tvrdog alata, s'jezikom se sluzim dobro izlizacu te medju pupkom. Opet me drzis za kosu moju ludu, savijas me na sve strane, uzurbano brojis ove sate, potpaljujes me uzdahom i nezno mi glasom zboris: Udji u mene samo, nemoj me vlaziti i maziti ne teraj me na put samo, ako tako nastavis predacu ti sokove u tvoja nevaljala usta samo! Optoceni grehom i zaliveni strascu opet volim da se sladim bez povratka, tamo i vamo. Spustih je na kolena sasvim lagano da se zasladi i ona malo, cuda golemoga uplasi se zena sama poce kukati, nece moci ovo da stane. Ne brini se draga moja, na tvom jeziku je neznost tvoja, zasladi se malo nece on sve da prospe, cuva on za sva ona polja slatka koje je s'jezikom prosla vrelina moja. Vidis i sama, kako je lizalica sama, pustila svoj mlecni tok i prepustila se tvojoj vlaznosti zauzimajuci nepca tvoja, izgubili smo vreme mila na predigre duge, sasvim tiho oblizi ga duze nemoj posustajati olako, uzmi ga jos dublje. Sladila se zena sama, bez premca ostali smo na rukavcu nasih strasti, dodji da potvrdimo nase postojanje samo. Postala si musava, slatkoreci balava, naizgled nemamo jos vremena za ludost nasih pogleda pridji draga moja, da uzjases neukrotivog pegaza polako drzi uzde, zna da zbaci sa samara, ako se njises previse zna da namesti da udje i previse. Gledali smo se preliveni zajednickim kapljicama, sve te bludne dvojke uskakale su mi u moje oci ko da su trojke, njihale se ko da su na vetru zabludele me tvoje dojke. Polako draga moja, da probamo jos jednu brazdu bice lakse ako kliznemo polako, opusti se samo bice malo tesno, ako jos nije to malo mesto vec iole besno. Sidji mila moja, da ti docaram usta moja pridji blize da ti dadnem jos reci ove mozda cemo iznova opet, kao onda sto smo znali uzimati i davati..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 26/11/2015, 9:41 pm | |
| Bas ti.
Dok nezno optrcis sapatom tvojih usana po mojoj dusi pomalo se grcevito razbudim u snu, okrenem se zidu i opsujem u sebi, jer to je jos neki divni san. Mesec ko da je znao pokriti te mesecevom lepotom, i odjuriti za zvezdom padalicom, ostavljajuci medne noci u mojoj ranjenoj dusi i nikada ne bi shvatio zasto me i ti rani.
Bas ti.
Zasto ljudi uzimaju maske, da bi se igrali sa tudjim zivotima, samo da bi opcinili se mojim strastima, pod obroncima izlivanja izvora da bi kusali jos kapljice dobrote, sa kojom je moja dusa jos katkad odigrala poseban bal pod ognjistem neuzvracenih. Voleo bih da se prosetam, po silnim ravnicama tvojim da rasirim svaku laticu tvojih raskolasnih cvetova i upijem njihovu slast medj moje usne, dolijem jos malo vremenskog intervala i sve bezuslovno oplodim oprostaju tvome i zauzmem tvoje bice da bi shvatila da sam ja uvek vecan, nanovo sve ispocetka da bi shvatila da ti nisi drugo nego moj prelepi biser u tihom okeanu. Zapljuskujuci moje nevreme pod mojim ognjistem, nikad nismo ni slutili da su nas i ukrale nezne nemani, za kojom i dusa zaplace samo i taj medni veo otkrije tu strahotu na njihovim dlanovima sudbonosno nam jave da smo i mi deo gresnih, jer volimo ono sto nikada nece biti nase.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 27/11/2015, 9:36 pm | |
| Pruzicu ti ruku s'namerom
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti podelim utehu sa namerom cu ugostiti ti nezna prihvacanja sa malom dozom iskrenoscu, da se ne preplasis mojih reci, barem na trenutak oplemenicu ti tvoju dusu, barem da osetis, da znas da vredis.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti podelim nadu ona koja se zadnja stvara posle svih nedaca otklonicu ti i to zrnevlje prasine, da osetis da i ovo slovo ceni tvoju dobrotu iako mislis da je i ovo jos teze, prozboricu kroz vreme da postoje i oseke i plime, koje plove medj nasim stvaranjima iako ti to mislis da nije fer, ostaricu sa tobom, zrtvovacu vreme samo zbog tebe da znas da te volim kao nikad pre.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti podelim strast ona koja se vesto prozima kroz vreme, uzajamno predaje pred oltare slasti i neprekidno utkana medju nasim bicima iako ti to mislis da nije podaricu ti je bezuslovno trajno iako nije jos nase vreme, ostaricu ti ja, da znas da ti vredim ja.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti otklonim bol onu koja cepa tvoje srce, ko onda kada grom para nebo iznad nas, zalecicu ti rane sve pod otokom sazvezdja, susticicu te ja. Bicu tvoj mali vidar, samo da ti pruzim kroz svaka jutra, svoje malene izrecene molitve.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti pruzim radost ona vesela emocija, sto te budi svakog jutra bez imalo stida i srama, pruza ti blagodesti tokom celog dana. Videces da nije sve tako, crno i belo, jer u ovom neznom svetu ipak te neko ceka i pruza ti sve sto tebi treba, ako razmislis pravo, nikada ne bira cesto sve sto se desi sa razlogom uvek i za tebe nadje mesto.
Pruzicu ti ruku s'namerom da te volim kao sapat od olovke moje, sto ti pruzam dodire svoje u toku hladnim nocima, uvek cu ti pruzati cesto, nemoj se odricati velikoga blaga, jer i za ljubav nadji mesto sa puno napora znaj i ovaj sat sto kuca nase vreme, sudbina odredi kome i sta ide, samo cu jos jednom provuci prste kroz tvoju kosu gustu i pomolicu i za nas dvoje, da uvek bude cesto.
Pruzicu ti ruku s'namerom da te pazim, jos ove noci, bdi cu nad tobom uvek tako cesto, jer nikada ti necu priznati da mi je tu mesto, ako budem dosadan, sklonicu se da ti napravim mesto, uvek pred zorom cu osvanuti pored tvoga tela, umicu tvoje pore sa ljubavlju svojom mozda laganim prstima proci kroz urezane secanja tvoja, barem kroz vetar da ti utapkam svo tvoje more, koja zapljkuskuje moje obale cesto.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti udelim sebe mozda ces pomisliti da sebicno ti se pruzam, jer ja ipak nisam majska ruza, sto ti brizno umiljavam jutra i jos jednom latice sto ti pruzam. Utihnuce okean pun suza, prolomicu svo granje sto te vode do mene i naposletku svoga toka, izlicu se kao beskrajna vremenska reka. U toj reci ljubavi ima i za tebe i za mene samo ovaj svet ce biti cudniji zbog mene, nikad ti necu odati bistrinu svoga oka, jer i mi sami patimo koliko je ljubav prokleta.
Pruzicu ti ruku s'namerom da ti ispisem jos po koje slovo, ovaj cudni beli papir zapisuje i moje uspomene, nikad glasno, a nit tiho, sve sto ispise to i izbrise. Eto... Ostade i mastilo samo, pomalo brlja sve sto je steklo na ovom sebicnom papiru, eto i dusa pocela da prede, mislim da je i ovo slovo suvisno za tvoja oka dva, jer od ovog trena vise nemam papira..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 5/12/2015, 11:32 pm | |
| Razmisljam o tebi
Zamisljam da trazis prelepe ruze u beskraju noci, pa te misao odvlaci pokraj crnih orhideja u ravnici gde nalik nejakom povetarcu iznad neba spusta svoje ruke i usavrsava svoje nebeske vrtloge. Ugledaj mene sada, budan pored vlazne kose stojim, nesto me iz mog bica tera me na patnju, pozovi me, stavljam na rubove svojih usana pa cak i suze bole kada me vise ne nazoves, cak ce i moj let ostati upamcen u zrnevlje tisine iako me muci ponovna ova samoca.
Zamisljam svoje korake kako dolivaju saputanje po mekanim ravnicama tvojih ledja, kako se tvojom zenstvenoscu sire, cinim sve da precutne minute odvojim samo za tvoje rajske vrtove, a retkim oazama prinosim sto vise vlaznih poljubaca da barem mogu jos malo docarati tvoje velike oci, gde dusa sniva prelepe sne. Dopusti mi da prosirim se uz tvoje pore i ljubavne reke izlijem nad uvalama, kao stara navika cu prileci pokraj tebe i ukrasavati sve ugasle tokove tvojih cistih izvora srece.
Razmisljam o tebi da u ovoj noci krades mesecevu svetlost, melodijom tvoje kose ulepsavas harmoniju ovih kasnih sati i pruzas mi svoje golu sebe pod brazdama nekadasnjih odrastanja, brojnim prstima prozimas kretanje svoje kroz zvezde svoga milog tela i rajskim dodirima prepustas se vecnom stvaranju strasti. Ukrascu vreme samo za nas dvoje i tiho odvesti nas u vestinu bojama zvuka, ako zamislis sada sve to onu pesmu sto odjekuje supljinama nasih uspomena cak bi i kavezi od nasih srca posustali i slobodni bi bili i ostali bi nam u nasim ogledalima pod senkom sretnih dusa.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 9/12/2015, 8:34 pm | |
| Pocetak vremena
Ovog jutra, sustizu nas secanja i stalnog posustavanja, odlomci nasih strepnji, urezane nase patnje u ponoru zajednickog srca, pomalo iritantno ali ponovno se budimo u prapocecima nasih stvaranja, oblikovanim zelenim korama u divljim zagrljajima, nekako gluvi setamo po cistini nasih izvora nekadasnjih molitva. Sleteo sam do tebe da ti otkrijem svoje izvore pod kapljicama bisernih nota, preliveno gustim sokovima jagoda, lagano izljubljene stope pruzam umesto mojih trenutnih koraka sto vode do tebe, do tvoje velike duse. I opet se cudis svoj toj belini, svom tom predobrom bicu sto konacno kruzi oko tebe, mislis da je vreme da okoncamo nase verovanje i uzmemo nasu sudbinu i bacimo sve nase stidljive karte na sto, pokusamo i ovaj dan da ulepsamo? Skini se, bas ti usnulo moje predivno bice! Skini sve odore, taj karmin ostavi da ocrtavaju tvoje postojanje, da osetis i ti da ostavljas tragove svoje, koje inace pripadaju, sada samo tvojoj ljubavi. Oh ljubavi moja, predivnih oblina sto konacno znaju da otkriju svoje prisustvo u prvom zanosu mojih vetrova a opet spustajuci tvoj pogled da osetim svu tvoju radost pod plecima nasih uzivanja, pa iako zastanes ja sam tu. Eh ta klupa, taj odraz osmeha sto je oblikovalo stidljive momente i odvlacilo moje bice u slasne pasnjake, s'uzivanjem se sladim svim tvojim sokovima prirode a i uzivam u svom tom nadanju koje razbija moje bice osecas li moje srce kako udara pored tebe. Oslusni melodiju, zaplesimo pod kisom i pustimo nase korake da uzivamo, dok bosi setamo nasim prostranstvima bas istom onom stazom gde smo znali oslusnuti vreme sto nam se obracalo svim ovim nasim dodirima, osecas li kako te moja melodija doziva, osecas li moje srce kako odigrava bal sa tvojom dusom, osecas li kako se topis u moj zagrljaju o ljubavi jedina, znas li to ili i dalje dremas pod istim drvetom nasih ljubavnih plodova il trebam da otresem jos manji deo tvoje iskrenosti i postavim sebe. Da kroz vreme ugledas svoju jedinu ljubav i shvatis da jedino mi postojimo u nasem zajednickoj sreci il jednostavno da krenemo na put ka nasem jedinom svrsetku u zacecu, i postanemo jedine ljubavi koje su znale prosetati stazama zivota i uzivati pod oblacima stvaranja..
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 9/12/2015, 8:48 pm | |
| Mila moja
Nekad je misao o tebi, mila moja a nekad i na dlanu. Svaka kapljica njena, kaplje po tvojoj kosi sjajnoj, pregrst poljubaca imam, da se mesecina u tebi razbudi, svaka meseceva svetlost je darovanje od mene, da se usnula razbudis pod mojim mekim telom i pod nebom tvoju prelepu dusu imam, a za ceste korake po tvojim slatkim odmoristima sto ih prinosim pod nase dugine boje u beskonacnom milovanju te imam, svako jutro.
Osecam da se velicanstven miris tobom siri i nasu postelju u strasna jutra pretvara. Nasa milovanja svakog jutra izdvajam i zajedno sa njima, kroz spavacicu jutarnju izlivam tvoje smele obrise i u strucak odvajam, jer znam mila moja, da me svojim srcem dozivas, preleces dodirima i grlis neznim prstima iako me voli tvoja dusa, jer tvoji osmesi u sebi me cuvaju, osecam da u tebi spavam iako me nemas kraj sebe, uvek me imas.
Trebam ti. Jer tvoje strahove rasterujem i tvojim kraljevstvom prinosim nesebicne dodire, katkad za tobom pozudim iako moje nemirno bice pozeli da prostruji prstima svojim do tvojih ravnica i ugoste nezne obrise svojih prstiju pa pucinom tvoje koze razvlacim vlazne poljupce. Dok te imam pod vrhovima dveju planina i u tom trenutku otvaras kapke tvoje iskrenog srca, na svakom koraku me imas, mila moja, da se tvoje utocista namire mojim iskrenim milovanjima, samo na trenutak da osetis da me imas.
Velicanstveno duso moja, kroz ljubavi te dozivam imas me u magicnim jutrima, kroz velicanstvene vatre me imas, jer me tvoja ljubav uzela pod svoje, pa me ima, u svakom oblacku mastanja. Ljubavi moja jedina, ovog jutra ti dozivam blazenstvo tvojih dodira i u njenom uzdahu te trazim i svojim poljupcima okruzujem, da te u tom casu zadrzim pokraj sebe i u zvezdinom beskraju u tebi prilozim celo svoje bice, sto te uvek trazi.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 9/12/2015, 8:49 pm | |
| Ljubavni zanos
Svojim dlanovima izlijes deo sebe svake veceri i osecas da katkad pogubim se u tom miru kojem me imas. Po mojim pasnjacima stomaka, neodoljivim mirisima naslanjas se svojim tvrdim bradavicama i ja ih predivnim mirisima prinosim svojim prostranstvom, dok me tako blistavim usnama umijes i ceznes za mojim rubovima neznosti. Ugledao sam tvoja ramena, kako samo prelaze dugine boje i setim se tvojih koraka od tvoje kose po uvojcima mojih pora, pocinjem vristati u mom bicu, okrenem se na drugu stranu i u senci neznog saputanja dozivam tebe u pomoc.
Vezem uzdahe i poljupce u vrtloge svojih usana, a moje bice poludelo je i u nedostatku vremena neda mi mira, mislim, da ludim u ovoj noci. Dugujes mi vreme ove noci, da ispravim tvoje zamisljeno telo nadamnom i nemoj mi vise zakriviti moje samotne sate, dobro znam sta tvoji sokovi meni rade kada poludim za tobom ovako u kasne sate. Njihova slast me prozima kroz vreme i otvaraju neozbiljnost moga bica, da se natoce jos malo tvojih sokova kroz vreme mi se nude i izvori me stalno u prepone odzvanjaju u beskonacan sklad.
Dok me u neznoj tisini zanjes, otvaras se pupoljkom tvoga cveta i po zidovima mojeg srca sa celim svojim likom mi pleses, a na meni tvoje golo telo me prosto uzima, da me razvlaci na cistilista tvojih iskrenih izvorista pozuda tad se i noc razbudi a u sobi, kako se vremenski snovi menjaju jer te imam neprestano nego dok budan sanjam. Nad mojim usnulim bicem pogledi tvoji se prostiru iako treperi zelja za tobom, kao zar, njeni dodiri naprosto vezu moja nadanja za tobom a ceo nebeski svod doliva kapljice bistre pod mojim kapcima, a na obrazima obrisu moje strepnje koje iscekuju tvoja milovanja, da bi se na kraju umorilo pod mojim neznim dlanovima.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 10/12/2015, 12:48 am | |
| Setni momenti
Mila moja, konstantno se budimo u setnim secanjima, a vec pomalo nam sede vlasi u setnim maglama jutra. Pa, mila moja, zar je iskrena melodija zagrljaja umrla? Secamo se kako su nam nekada dolazili zima i prolece i onaj miris dunja, vristecim uzdahom dozivalo setne zore i kako si umela ljubiti pod izmaglicom jutra, jer nasi prsti pamte sve sretne dozivljaje, pod carstvom neba i neba duse ali katkad i strast ponovno dodje medju nasim krosnjama i u kratkom hodu ostaje zapletena.
Jedan deo tog prelepog neba na usne mozes leci. Zato pridji, necemo se valjda u mraku razici, obecavam ti, na zvezdanom putu ostaju nase zelje koje se i dalje pamte, koje smo znali nositi kao teret nasih iskrenih srca. Otkopcaj svoje dodire, umnozi svoju zenstvenost podamnom, vidis kako se svetlost probija kroz tvoju gustu kosu, a tvoje vrelo telo zanosom moje muskosti zavezi za sebe. Slobodno uzmi i sakupi sve nase setne uspomene i opojnih mastanja, zaljuljaj svojim nogama sva nasa stoljeca i svo nase iskreno vreme i prihvati ga za sebe.
Zauvek, mila moja, ostanimo jedni u drugom, zajednickim telima neprekidno izvijanjem zvezdane trave, a njihove livade milujuci nas da se priljube uz nase duse. I potpuno, izjutra cemo kao senke osvanuti u tihoj noci, jer ipak mi smo tu u nasem vrtu proleca dobijali sjajne i prelepe pupoljke i tu nema tudjinstva koja u nama nece nikad proci, i nema tog izvora sazvezdja koji nas nece doci posetiti, jer mi smo neizliveni dah sto u daljini sapatom utociste trazi.
Kad promrzla tisina tiho bude zvecala u nama, cutacemo i nadati se, vec iole promatramo drhtanje nasih vrelih uzdaha kako se razilaze. Ne vidim tvoju prelepu zenstvenost, samo naslucujem daleke tajne tvojih nespretnih odlazaka i jednostavno cutim u zajednickoj postelji. Otisla si i sta ja na to da kazem? Ne, kroz boje naseg zivota. Da odem? Da se stidljivoscu branim? U kojem se gradu krijes, nasi koraci znali su ukrasavati ulice, napustajuci vetrove i suncevo pojilo i katkad uzdisem za mirisnim nevidljivim sazvezdjom, nasih nevidljivih zanosa.
Oduvek sapatom zadjes u dubinu moje velike duse, i pod rukama srca moga ispijas moje iskrene izvore. Suma je sada tu, otmena i velicanstvena, sirinom mojih ljubavnih iskrica vezem tvoje poljupce, da se ne pogube u ljubavnim tokovima dok kroz snove uranjam u tvoje pescane vrtove starih nadanja. Zato u krosnji glasa napnes se da oslusnes moju melodiju s kojom te dozivam kroz ova jutra, a bezbrojne zvezde stiteci moje uzdahe i usred svake bistre kapljice trepnes u crvene boje, i sapuces u sebi kako se sretna kad se nadjemo u dubini nasih dusa.
Zadovoljstvo je u tebi osecati zrelost, a taj njihov zar, pripasti nasim krosnjama zrelih visanja, zavodljivo ljubiti pod mesecevim balom i otmeno preliti umucene narastaje u pregrst nasih divljih sokova. Tada i zvezde jos uvek stite nase divlje bludi, a njihov zlatni dodir, neizrecivim delima sjaje i vezu nas u nase male poljupce i puste nase strasne zagrljaje da plutaju po nasoj postelji iako nama shvatljivi ostaju nasa i posle vremenskog praska.
Tiho u tebi, milo moje, bicu i do prestanka nasih setnih uspomena, i neprestano bujacu u radosti nasih dodira, jer i oblak pozude nas nemirno docekuje. Osecam zrelost u nasim delima, zato ti i tihim uzdahom dozivam, jer znamo oboje da smo se odomacili u nasim odajama i neshvatljivo ocekivajuci nase dodire. I ponovno strpljivo cekam, pred tvojim vratima gde izvire tvoja senka ljubavnog mirisa, iako je zelim kraj sebe, osecam kako svetlo u tami neprekidno seta iako smo razdvojeni.
U postelji razvlacis uzdahe, nemam drugog puta do tebe.. I zaboravljam sve navike, tad lezem dubinom nasih vrelih poljubaca, jer je belina tvoga srca odavno vec u meni, a slatkisi neubranog cveca i dalje zanosno prinose meni. Oh, kako da razumem cekanje tvoje, jer bolna tisina napusti san i ozivi lisce preko puste ulice nase, dozivajuci tebe. Zbog tebe moram izdrzati ove dane, uvek u sumraku igram se sa vetrom, preslikavam pesmu svoga zivota i dalje se nadam tebi.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 20/12/2015, 5:34 am | |
| Prava ljubav
Od ove noci odrecicu se deo sebe, da bih bio pored tebe za svaku ljubav potrebno je dvoje, a za moju, potrebna je samo tvoja dusa i tvoje telo. Za dusu ne brini, izlio sam sva recna korita, svaki kamicak sto je od vremena isklesan, podaricu tebi da spoznas moju duboku ljubav, koja vremenom sve izleci, pa cak i one tvoje stare rane za kojim si bolovala ispod tuznih vrba. Ljubav ne spozna za tugu ni za sramotu, ona je tu da tebe usreci od ovog trena i ona ce postati deo tvoje svakodnevne teze, bas kao u bajci, odbranice te od svakog trna i od svih lazi jer ume da uzvrati kada i nju zaboli. Ona oseca sta znaci radost, sreca, jer ona je i od samog Tvorca veca, svi za nju znaju ali niko ne sme da je prigrli jer ume da se odbrani od losih ljudi koje znaju da pokudi, pa cak iako mislis da je povredis mila moja, oprostice ti, jer zna i oseca da tvoja dusa nju i dalje voli. Radosna je kada se probudis ranom zorom, okrenes se prema ljubavi mojoj, slatko se nasmesis i prozboris svojom dusom. Dobro jutro, ljubavi moja.. Sreca u ljubavi je kada se dvoje spoje, zavole se na svoje mane i vrline, osecaj je neizbezan, ali veruj mila moja, da vreme je uvek bitnije, da bi se nase duse spojile. Sretni dani dolaze za nas dvoje, jer ponekad se rodi i jos nesto trece, ako smo dovoljno mladi i zreli, pokusacemo kao svi ljudi od pamtiveka, stvoricemo od ljubavnih cari sasvim prirodno i malo sto se kroz vreme gradi i stvara, a samom Tvorcu, bice jos sladje jer ipak iz ljubavi je sladje. Ako pomislis na nesto vise, zadenucemo mu i ime da ga dozivamo kada budemo bili stari i znani, svako ce imati nase ime iako mislis da ti je draze, barem kroz nase vreme, ljubav ce se ponovno radjati jer i mi sami znamo sta to znaci ljubav u dvoje.
Tvoje telo, definicija tezeg stvaranja i oblikovanja, nikad sacuvana od vremena, ali ljubav zna i da prede po obalama cistim, ko u butini teske pore, veruj mi milo moje. Oblikovano telo nista ne znaci, dok se po njemu ore, znan je taj mastoviti seljak, kako ume zaorati cvetna polja sa vlaznim poljupcima oblikovati tvoja polja rumenog nosica, zaustavi tvoje vreme, kroz trenutke neznosti ocistiti rane tvoje, pa makar i u snu pridodati vaznost tvojih misli i izbeci vesto svaku tvoju dlacicu. Preko vrhova tvojih obraza, zaliti iskrenim dodirima duse naiskap popiti tvoje telo, da kroz kosu tvoju teku misli tvoje, dok u mislima uzburkuje tvoje more, jer ipak u tom moru nikad neces biti sama, jer tu cuvas svoju dusu od postanka vremena. Iza uva cuci tajna mekana, malo pohabana ali ne brini se on je vest carobnjak ispravice svaku krivu liniju da spoznas kakve napitke emocije sprema, da poludis za njegovim telom jer njegovo i tvoje telo, udar je kao dva sveta, cuju se cak i od meseca pa do kraja svemira, zapisano je i u vremenu da se tvoje telo sprema, za ljubavne zagrljaje, jer tu gde vas ima tu je otvoreno i rajsko polje. Ako mislis da leptira nema, ne brini se milo moje, to samo hemija malo posustaje, voli predigre duge da i ono zaigra ludo, najludje pa ako promislis sve od reda, mi smo vec spojeni od citavog svemira. Prelazim neznim koracima prstiju preko grudi, zablistace tvoje crvene bradavice, pomalo ljutito ispustice medne sokove barem u tom momentu shvatice, da je moje ruku delo sto ostade napaljeno. Promislice tvoj uzdah, zasto te mucim polako, zasto uzimam po malo kada zelis sve odjednom da uberemo. Mislim se u sebi, ne zelim odmah sve da uzmem, volim sve odmilja jer nasem telu sve to prija, svakom uzdahu ti pridodajem neznost mog jezika. Obgrljeni rucicama, njisemo u poljani, beskonacni horizonti odaju nam slasne uzrecice i od ovog momenta, mila moja, u samom trenutku vodicemo ljubav do prestanka sveta.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 7/4/2016, 8:17 am | |
| Vrt strasti
Letim pokraj prelepog vrta strasti sto pod nama prostires i poput meseceve lepote, nalazem pogledima po vlaznim obrisima, smisljam na koji cu se nacin pribliziti i zapoceti sladiti, i sa neznim dodirima uzimati plodove sto se mojim ocima zasladjuju, prepustiti se vestinom beskonacnog sjaja i prepustiti se jos malo rajskom vrtu nasih tek prostranih strasti. Ne mogu odoleti izvorima nabujalih mirisa i jos ne mogu ti prici, uzdahe slazem i kroz cutnju se branim, kako se u proredjenom dahu otvaras poput neznih svilenih latica koje cu sa svojim usnama probati u prelivenim bojama pripremljenog nektara, jer ako zakoracim pozudom i razbudjen prosetam stazama tvojim slasnim gde me cekas poput socno-zabranjeno voce, za sada, kojem se izdaleka divim. Spremam se otici medju krosnjama nasih zagrljaja iako si obasjana zadovoljstvom, kroz silinu svojih osecaja zalazim medju njihovo korenje, nestasne ruke, nevidljivim sapatom oblikujem u beskonacne nezne ugrize i preko dlanova stavljam mekocu tvojeg prisustva i prihvatam uspavanu ljubav tvoju, kao mestu najsladjih nektara sto sa neubranih vrtova nadolaze. Lep je osecaj posetiti tvoj vrt i udisati svo to voce strastvene nade u sebe, jos ugodnije nektare u nama osecati i pod vatrenim suncem ljubiti, pod sjajem zvezdanog neba i nebeskih kapljica zaploviti u nase zelje i na samom ulazu u nase carstvo uspeti rasaznati mir na nasim usnama koje je preliveno tvojom strasnom lepotom, lepotom tvoje duse. Svaki uzastopni drhtaj moje prisutnosti razlezu se prema nasim milovanjima i jacinom zanosa pronalaze nase znane puteve u nasem zagrljaju, u samom trenutku uzdizu se s poljupcima i raspletu dodirna mesta oko tvoje zenstvenosti, sasvim nezno nastanjuje uz vrat i tisinom zalaze po narandzinim poljima, poput tvoga tela, zapocinju plesati, pod tvojim dahom i istovremeno tvojim srcem. Iznova se osecam, jer ti prelivam po mirisnom telu tvome i razlivam crvene usne jagoda i pod plavetnilom naseg neba, postajem nepresusni dah ljubavnog pocetka, prijaju mi tvoji bokovi, sto se odigrao ples nad toplim ocima tvojim, trepcem u prozirnom naletu izmedju usnulog sna i strasnog trenutka, i glasove nase pretvaram u eho tek procvetalog ljubavnog vrta.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 12/6/2016, 5:09 pm | |
| Pisac starih spomenara
Pisao sam po starim spomenarima tvoje poglede, raspisao sam jos vrlo malo detalja i tvoja slika pejzazom kruzi i razliva tvoju kosu nezno mekanu, prelivaju se sve silne boje, poput tvojih iskrenih poljubaca. Da sam te sreo samo malo ranije ispod podlugova nasih mostova, istim onim mesecom sto je umeo da ocara tvoje iskrene usne prepune neznosti, al ni to ne bi bilo dovoljno da nas spoji kao slatka rec od davnina poznatih sviraca pod okriljem srca naseg. Svake noci posetim gnezdo sove i umirim plac njihov, sasvim tiho otskrinim prozor tvojih snova i pustim harmoniju veselih nota dodira. Prvim stopama svojim razmaknes i kroz otkucaje plameno plave vatre ugnjezdis se medju borove sume, kraj one reke sto si umela sesti i posmatrati svoje zvezde dok neprestano trepere, jer su ugledale tebe. Katkad umes da prosetas prstima preko moga srca i prosaputas neznim notama mlecnog puta i prelepim osmehom sazvezdja oriona, otkljucas svoje nezno krhko srce i razvuces veo srebrno tihih uzvika, da pod putem razlivene zvezde padalice sakupis najsjajnije delice samog postojanja, i kroz nase poljupce podvuces se pod svilenim carsavom sva ona natopljena dela pod otokom nastalih trenutaka. Tu se sladimo beskonacnom poljupcu rajskih plodova, zajedno oberemo preslatke dodire i sjezikom prolijem nemirne cistace nasih uzdaha. Ulazim i neocekivano rastapam delove tvojih trenutaka kroz svaki kutak tvoje prelepe zenstvenosti, pronasao sam sazvezdja toplih uzvika i sve kroz milovanje vlaznog jezika prodjem, i sam svemir tvoje duse utopim u vecna zadovoljstva nase ljubavi.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 4/7/2016, 2:27 pm | |
| Nezasitost nasih strasti
Kroz lavinu saputanja prolazim i kroz zelene gajeve, i prelepo purpurnih ruza nadlecem. Kroz saputanje dozivam te imenom znanim, dok me jos svlacis strastvenim usnama svojim, ti, tvoja zenstvenost je mekana poput bebine guze, da kroz moje prsti slast se razvuce, ko niko pre tebe nije umeo izvuci strastvenu slast, iako po mom telu saroliko iscrtavas svojim prstima svoju zedj zamnom, da i same zvezde se rastope pored tvoje lepote. I dalje su mi privlacne te oci sto kriju slatke sne, dok jos onako koracas putevima duge i ne rasaznas svaki zubor usana, sto preko prekrasnog cveca sjedinjuje mirise u snovima. Kada ljubav rastopim po tvome telu, vise ni zaljubljenost ne prestane, jedino se ljubav razlije do najmanjih rupica po tvom telu, tada se usunjam kroz lavirinte tvojih mekanih krivina i ne prestajem da ulazem neprestane bujice svoga jezika. Osecam, kako me na vrhu svoga jezika plamenom strascu i opojnosti svojih boja u zelje umaces, mirisnost tvojih pupoljaka u sarenilo poljskih vrtova razlivas. Daljina nas privlaci svakog trenutka, pa sa prvim otkucajem vecnosti navuce na obliznje stablo nekadasnjih zelja, razvuce se ona stara kora od debla, i umesto plodova krenu same pore da se razvlace na vlazne sokake tvoga tela. Zamisljeno se skotrljam niz padine tvojih butina ni nalik jakom vetru ne sputavam tvojim mirisima da pronadju svoj put do mojih usana, a iz mojih dlanova klize jarke boje visanja da same sokove razlijem po citavom univerzumu tvojih crnih rupa. I necu s jezikom prici, nego ovlaz usnama na nju naici i tiho ukrasti nemoc njenu i kroz harmoniju svoga tela ukrasiti obliznje talase, one iste za koje me drzis za kosu i navlacis polako nocnu tamu u nase kutke. Vidim da se nebesko mudro plavetnilo savilo nad nasim prozorima, znam za tu slobodu sto smo razjarenim zagrljajima i bljestavim suzama natapali nase jastuke, te iste suze sa kojih smo navece raspustali u vlazne dodire, i dalje vetrovi urezuju brazde po citavom predelu nasih intimnih delova, a ti i dalje skuceno stojis, pokraj nasih mostova i svih onih korenja ljubavi. Cuje se pesma sto jeci po obodima naseg oznojenog tela i u slavi dobrih starih melodija, cuje se taj zvuk usana, nit zvizduk a kamoli svo ono stado nasih prstiju sto se prosetalo po brezuljcima nasih zadnjica, dal to znas ili smo se zabrojali i cekamo i dalje one potoke sto teku ka nasim osmesima. Bolje iskoristimo snagu ljubavi i zakoracimo pod nase tragove, ne oklevajmo sta smo postali, a kamoli sta nam sledi. Mozda okovi, a mozda ona vrela strast. Cujes li ti sebe, kada ispustis uzvike savrsenosti iako nisam usao u tebe previse recima, jedino je ostalo deo mene u tvom trenutku umora. Rasilo se ovo nebo sto mesec nam para nasu cutnju, mislim da su zvezde pobegle na pocinak i nestala je sva disko kugla sa neba, ostaje nam i dalje vilharmonija duse, da duse. Brojnim prstima smo se prosetali ka istim onim setalistima gde smo umeli pod zubor misli da otkrijemo sve nase prljave misli, svezemo svaku nadu za nas, ostalo je jedino boca vina polu otvorena i onaj isti okus pecenih kestenja. Pronasao sam usce sa kojom bujas i sva snaga krece ka tome, ne da ti je oduzmem, jer u ljubavi moras sanjati, svo bogastvo pred tvoju cu dusu prineti, da kroz svake noci u tvoje oci uronim i sa tvojih zrelih usana, svu slast pokupim.
Angel Guardian | |
| | | Angel_Guardian
Broj poruka : 36 Godina : 44 Location : Beograd Datum upisa : 22.10.2015
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian 4/7/2016, 2:29 pm | |
| Predvecerska klupa
Uz korake dok sliva se sladunjav povetarac sa nama, i sve one ravnice po kojima gazimo prstima, al nehotice se sputavamo jezikom, cak su i misli prenaglile ka nama, jer zelimo ovu noc upiti u nas, a ne vidimo da je nocna idila krenula sa nama i uz nas. Eho nasih imena, ispisuje nase tragove po obliznjim krosnjama. Ko neke pale kapi prosipaju po nasim telima i ne vidimo sta se zbivalo na samoj postelji nasoj, vec obema rukama prihvatamo se nasih slasnih poslova. Ti sa njim, a ja sa tvojom zadnjicom prepunih uzitaka, ovako naizgled, cinilo mi se ko da smo oboje zasli u neravne delove uma, a nismo ni saznali da smo vec i pre tu bili u samom izvoru nasih pozuda. Plodne su oranice tvoje zenstvenosti, i pred ponoc, prostires svoj zlatni cilim dodira, ponire kroz pore vremena, znam, osetio sam vrisak zadovoljstva. Kroz snove prostires svoje uzdahe da se i samo nebo ispod tvojih grudi zadivi raskosnoj lepoti, iako si stranac u snovima, tvoje grudi me vode na sam kraj tunela, i sve me upija, a preko dlanova pod brazdama osetim sklad za kojim oboje ceznemo. Dok ispijamo nase usne po jos koji put osetimo vlaznost crvenog karmina, i s jezikom podetinjili smo i tragamo za nasim malim blagom, tamo gde smo oboje ugrizli nesebicno nase rubove usana. Dok se tako nemi prostiremo po svoj postelji u boji trave, tela su nam u predvecerje vec orosito osvezena i upijaju oblake tisine, dok jos pod oblacima nasih pogleda urezuju nit po nit, nije to vreme sto se nadovezuje, nego ono sto je nase bilo, a svoj nevidljivi vez uskladjuje, jer smo do kraja tu. Nebrojano puta sam te obgrliti svojim usnama, a ti, ljubavi, osecao se miris tvojih dodira, pozeleo sam te na toj klupi, svu radost, ljubavnu da istocim za tebe, iako se mali vampiri okomili na nas, ti ukleti komarci. Ponekad nas govor zacuti pod krilima galebova i ne priznajemo udaljene sate, ni nase skucene zagrljaje, al osetimo otkucaje nasih pogleda, ma zagrliti te u samoj predveceri, cinilo mi se kao pogodan trenutak da ti sapnem jos par kapi slatkih poljubaca. Uvek smo znali da krenemo uz potok nasih usana, savladali smo brzake nasih uzdaha, umes stisati taj moj nemir na dlanovima svojim, umes, znas, a vreme tece, ni samo vreme ne zna kuda da krene. Dal da stane na toj klupici za nas, a zatim cemo zavrsiti s jelom i laganim stopama naseg vlaznog jezika, sputavati nase emocije i krenuti dalje, ka onim savrsenim pucinama u tvojim pogledima.
Angel Guardian | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Life of Angel Guardian | |
| |
| | | | Life of Angel Guardian | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 1 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 1 Gost
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 120 dana 5/5/2013, 8:45 pm
|
Zadnje teme | » medeno7/4/2024, 11:42 am od Dusica Pajovic » priznanje31/3/2024, 4:00 pm od SaMar » SEVERNA GRANICA6/3/2024, 6:05 am od Nostromo » Šta je pisac hteo da kaže? - Majacvet11/5/2023, 5:25 pm od majacvet » КАД ВОЛИШ20/10/2022, 12:43 am od ZEX » O ČEMU TI TO? - CECILIJA20/6/2022, 3:45 pm od meseceva rosa » Ulične svetiljke....osvetljavaju srca,kad nadodju nemirne oluje morske...30/4/2022, 2:55 am od Tool » Nemir-Mirjana Vujicic10/2/2022, 2:41 am od meseceva rosa » Na obodu neba15/11/2021, 7:56 pm od Marr Inna » Plavi tonovi...12/10/2021, 1:52 am od meseceva rosa » Kada noć bježi pred jutrom22/9/2021, 7:40 pm od Laufer » ANAMNEZA1/2/2021, 9:53 pm od ZEX » PSALMI LJUBAVI6/12/2020, 8:34 pm od Nena Miljanović » ПИСМА27/9/2020, 9:02 am od ZEX » GRESNIK22/9/2020, 4:34 pm od inadzija » Filip Petrović - pesme8/6/2020, 9:29 am od Filip Petrovic » Biserje mojih godina godina31/5/2020, 11:12 am od Masada » Iluzija bljeska-Mirjana Vujicic9/1/2020, 12:24 pm od Beskraj » U tragu najlepseg sna9/1/2020, 2:17 am od meseceva rosa » Niti tišine9/1/2020, 2:03 am od meseceva rosa » Moje misli kroz poeziju....9/1/2020, 1:43 am od meseceva rosa » midjika9/1/2020, 1:13 am od meseceva rosa » Haiku ili ako ne ide, minijatura koja liči na Haiku6/12/2019, 4:24 pm od CECILIJA » Pred onaj tren sna ja ...26/3/2019, 11:12 pm od CECILIJA » NEŠTO, E, BAŠ SAD TI PIŠEM!14/3/2019, 8:45 pm od CECILIJA » Naslov: Šta je to pisac hteo da kaže? od Cecilija21/1/2019, 6:02 pm od CECILIJA » Odgovori na pitanja-Mirjana Vujicic5/1/2019, 8:46 am od ZEX » Kad je poezija? Sta je poezija?28/11/2018, 8:23 am od ZEX » Molim za mišljenje u vezi mog pisanja18/11/2018, 5:17 pm od majacvet » Dnevnik izgubljenog prolaznika-Mirjana Vujicic16/11/2018, 12:34 pm od Beskraj » ČISTILIŠTE - Plavooka9/10/2018, 8:21 pm od Plavooka » VESNA RADOVIĆ5/10/2018, 2:21 pm od Bezmerje » Nemam vise vremena...-Mirjana Vujicic28/8/2018, 8:55 pm od Beskraj » Prve pesme o tebi...22/6/2018, 7:39 pm od meseceva rosa » Nemir-Mirjana Vujicic12/2/2018, 10:04 am od Beskraj » Mokily vs Masada12/10/2017, 12:12 am od meseceva rosa » SVITANJA30/9/2017, 9:25 pm od meseceva rosa » Sve moje ljubavi29/9/2017, 6:30 pm od meseceva rosa » hajde da nabacamo po koju gomilicu stihova na temu PUTOPISI4/8/2017, 11:52 pm od Gost » sklepano u radionici25/7/2017, 11:53 am od SaMar » Gluvi sat22/5/2017, 8:55 am od Masada » Moja Poezija - Ljuba Obradović3/5/2017, 2:16 pm od ljuba-trebotin » Lude Ludule je usamljen13/3/2017, 7:27 pm od Lude Ludule » Ostavi mi snove...16/1/2017, 10:22 pm od usamljeni.maslacak » Nema te13/12/2016, 9:48 pm od ladykatarina » Nekada i sada12/12/2016, 2:29 pm od Malicrni » Nešto novo12/12/2016, 9:29 am od Malicrni » KORAKOM SNOHVATICA...- Najda M. vs Pajac Hus29/11/2016, 6:54 pm od Najda M. » Negde između dva sveta19/10/2016, 10:48 pm od meseceva rosa » Iskrice...13/10/2016, 12:42 am od ... |
|
|