od početka...

Naslov: od početka... 4/1/2011, 6:42 am

Dolazak Anđela Sjećanja l

Već danima noć vlada
dah njen bije slabi sjaj
zlokobno šumi tupa tišina
mrzeći svaki jauk njoj stran.
Osjeća se u zraku tama
njena duboka moć
samo gospod još sjaji, blista
kroz vosak vruć
njegova prisutnost bije.
Glava mi nemoćno klone
gledajući u tišinu tame
horizont se sramno stapa
sa suludim mračnim snom.
Gdje je kraj ovom mračnom snu?!
pomislih dižući glavu
nesvjesno kao u snu
dok miris mog daha
osta zauvjek pripijen
u kutu mračne sobe.
Ruke,
ruke postaju krotke, mirne, spokojne
osjećam se suvišnim samom sebi
nestajem ja!
Moje ruke!
Moji prsti!
Gdje ste?!
Kukavički podvili su rep,
bježe, ili se pak bore,
tko zna što rade u ovoj tami?
Zar ovako nestati,
zar ovako da se izgubim ja?!
Ovu sudbinu ja ne prihvatam,
ovu sudbinu ja neću!
Ja sam pokaraden
u ovoj tami!
Hoću svoje ruke!
Hoću svoje prste,
svoje noge želim!
Hoću da sklopim ruke
i da kleknem pred Boga,
ali nemam čim,
moje usne izgrize tama!
Samo um osta potpuno nag
pred pohlepom tame.
Samo um osta kao svitac
da zavapi dan.
Vrisak,
vrisak se propara od mog
usamljenog uma!
Vrisak propara debelu tamu.
Suknu svijetlost
i ja u njoj.
Kao orkan šibam tjerajući
pocrnjelo sunce.
Zaiskri mi
po prvi put,
dan.
Kristalno jasan, čist.
Stajao je tu ispred mene,
osjećao sam njegov topli
dah.
Strujio je mojim usnulim tijelom.
priđoh zidu ka upaljenoj
voštanoj svijeći
poljubih njen sjaj
gubeći se u njemu.

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 6:55 am

Ljudi pod maskama Sjećanja ll

O kako divno
razvlačite svoje
drvene usne
gospodjo!
Da li vam je
stalan osmjeh,
ili vaše ružne usne
cijede sad psovku?
Šepurite se
u krugu,
u masi krinki
dvoličnjaka
i slijepaca.
Ja na ovaj maskenbal
uopšte ne žurim,
i ne želim
da sudjelujem
u toj vašoj gnusnoj
predstavi, čini...
Kad-kad se
slijepo sudarite
i ništa ne čuh
sem tupog
udara maske.
Tada
sebi na brzinu
slažete da se
neka ljubav rodi.
Glumci ste vješti,
i to je uistinu
jedino što vas
tiješi...
Privlačite masu,
privlačite ljude
koji gledaju
kao i sam ja.
Raspomame se
vaše krinke,
divlji vaš ples,
i znojna
tijela se grče
u ekstazi
utvara i
laži...
I tada vjetar
zakovitla sve...
Odletješe
dvoličnjacima maske,
a oni za njima
u očajnički bijeg.
Samo se pokoji
sa maskom drži
i ceri se možda
već sutra
sebi...

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 4:12 pm

Kada postanem jak lll Sjećanja 06. 1994

Kada sve oko mene
bude svijetlo,
kada oko mene
zatitra svjetlost,
sunce na horizontu,
tople grimizne
boje cvijeća
oboje moje oči
i veseli poj ptica
zatitra u zraku
sa malog potoka
u stijeni staroj
hiljadu godišnjih
doba
napit ću se
novog vremena,
novog vijeka.
Tada,
po prvi put
u mom umu
nestaće svakog
bestidnog jada.
Trčat ću
sočnim
zelenim poljima.
Moj pogled
oslijepit će duga
prekrasnog kolorita
boja.
Jeseni će
ponovo biti
moj znak
plodnosti
i dara prirode
što ga bestidno
pruža.
Kada nestane
straha,
kada ne bude
moga jada..
O, kada će
doći dan,
kada ću postati,
velik,
snažan,
silan.
Zašto je
sad ovo
samo, san?
Zašto je
sve samo
jedna misao...
kada
postanem
jak!

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 4:14 pm

Rana jesen lV Početo '94, završeno 30-07, '09

Jesen je stigla.
Potrbuške se
pružila hladnoća
po mom,
izgužvanom,
platnenom
proljeću.
Ušetala se sama,
bez ikog svog.
Bez imalo
stida,
donijela je
hladnoću
mom voljenom
proljeću.
Uletjela je
kao pogrešna
nota
nekog rasijanog
muzičara.
Namrštena čela
grči se moje
proljeće,
moja netom zakržljala
skupljena toplina.
Ocvalo drveće
i vijetar jesenji
što duva hladno...
sve ovo
zbrkano je,
pomalo
samotno je,
i jadno je.
I latice
i drveće
podsjeća na
rane
snijegove.
Hladno je.
Tupo je.
Bezglasno je.
Gluvo je jutro.
Bez ptica je.
Bez sunca je.
Bez ljudi je.
Bez pasa skitnica.
Samotno je
ovo moje
hladno jutro
i ružna je
ova neuspjela
jesen,
i moje nemoćno,
samotno
proljeće.

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 5:57 pm

Stevo dobrodosao i ovde sa svojim recima.

____________________________________________
Kuda tako žurno ti ratniče hodiš ?
Ka sudbini !

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 6:28 pm

Hvala puno, baš sam ugodno iznenađen dinamikom na ovom forumu, kvalitetom i kvanititetom pisane riječi. Nadam se da je inspiracija prelazna poput prehlade, ne bi mi škodilo malo tog inspirativnog virusa da počnem izbacivati dugogodišnje, uspavane osjećaje na papair.
od početka... 454466

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 6:52 pm

Olovka žuta V

Mrtvo šuti
olovka,
strovaljena hitro
na zadnjoj
stranici meni
nepoznate knjige.
Gledam u njenu
žutu masu,
spreman da zadam
udarac čistom,
skupocjenom papiru.
Ležao je tako...
nevino, ispred mene.
Ništa se ne mrdnu
zadnjih par trenutaka.
Gledam netremice,
očekujući bujicu sto
počinje da ključa
u ranim,
nesanim jutrima.
Nepogrešivo i
neumoljivo
pojavljuje se
blještavo
i sjajno.
Bar mi se
tako čini,
bilo je to
nekad, davno.
Sad tako
blijedo, uistinu
meni strano.

Naslov: Re: od početka... 4/1/2011, 6:53 pm

San Vl

San kao mora,
jecaj i znoj sa čela,
mrtvilo tijela,
paraliza volje i svijesti,
nepomućeni zaborav,
uzdah i kratak jecaj.
Vrućina, žega,
miraž što umorno
oko vara.
Neponovljiv pejzaž
nekog tuđeg vremena.
Mrtvi ugao
i spodoba u njemu,
nedovršeno lice,
neuspjeli osmjeh.
Gužva i trg,
žamor,
i opet još samo
tvrdoglavo traje šapat.
Žbunje i rastinje,
brzo i još brže
promiče zadnji damar,
grimizne boje,
i opet neko, strano,
endemsko rastinje.
Kroz granje nazire
se sto i stolica,
klimava i škripava,
i opet nečiji glas,
i topao dah na mojoj
napregnutoj šiji,
i glas kao žubor vode,
prasak sporih,
lijenih kapljica
vode, riječi, slova
i nekih meni
stranih simbola.
Smijeh i kikot
daleko sa obzorja.
Silueta sa prozora,
gola istančana sijena,
zavijena spodoba.
Snošaj, krik galeba.
Žubor vode,
zaboravljen krčag
sa presušenog izvora.
Mrtvilo udova,
miris čepresa,
i rezak miris
draži krv
što iz nosnica,
kapa, kapa.
Svijetlost dana,
sjaj jutra,
i sneno oko
mrzovoljnog,
neimara.

Naslov: Re: od početka... 5/1/2011, 9:38 pm

Galeb iz smeća Vll

Gnusan i nimalo krhak,
zadrigao kao lučki krmak.
Viri iz kante, iz smeća.
Galeb, ili njemu sličan,
komičan preobražaj.
Bijelina perja
odavno izlapljela,
od prljavštine i lijenosti,
masnoćom natopljeni.
Debelog trbuha,
poput kakvog
halapljivog bludnika,
uporno i gluvo žmirka,
dok braća mu visoko
plavetnilom kruže.
On bestidno iz smeća
konzervu struže.
U utrobi neba,
iznad mora sinja,
visoko prikovanih krila
na platnu,
nebeskog plavetnila.
Visoko, još više,
uporno krešte, pište.
Žilava, uporna, tvrdoglava,
gladna mu bratija,
kad-kad trznu,
njihovog lijenog,
smećem utovljenog,
saplemenika.

Naslov: Re: od početka... 5/1/2011, 9:40 pm

Ništa Vlll

Ničeg više nema,
sve je utihnulo i usnulo,
samo poneko još
slasno i glasno hrče.
Zatomljeni broj umornih,
i snenih ljudi.
Nestaje smiraj dana.
Završena je predstava,
netom ugašena cigareta,
i pramen duvanskog dima,
izbledjeli mu jezik titra
kao miraž zadnjeg, neuspjelog,
pozorišnog čina.
Pleše i grčevito steže,
zadnji tračak svijetlosti
podno nogu.
Na podu pod čizmom,
cvili i bolno stenje ispod
bahate beskrajno duge,
nečujne sjene.
Zaklopi knjigu, prevrni šolju,
neka se teljva izlije po stolu.
Neka ne ostvarene želje
požure neka ih upiju pore
vlastite, naše sudbine.
Kao pohota, kao opomena,
gladna slika čumi
zatomljena unutar usnulog,
sumornog pravednika.

Naslov: Re: od početka... 5/1/2011, 9:46 pm

Čekaj... lX

Čekaj me,
i onda kada svi
odlučno stanu čekati.
Čekaj me,
dok se ne izgube
i oni rijetki, uporni,
što još ponekad nevjerno
opipavaju mi bilo.
Ne trudi se dok su tu,
ne guraj se ma kako ti
pravedno i samo tebi,
bitno i tvoje bilo.
Utrnuo sam na njihovo
pasivno, dosadno ludilo.
Kada dodiruju
za njih je hladnoća,
i znana im mokrina
i tjeskoba i nelagoda,
i neznana im mučnina.
Ti strpljivo čekaj
dok se vodeni krugovi
na površni mojoj smire.
Čekaj me,
dok ne postanem
onaj stari, tebi znani.
Čekaj me,
dok se ne smire
moji uzburkani,
divlji vali.
Pučina moje duše zaiskri
onim poznatim sjajem,
koji tebe meni vuče.
Svakim novim jasnim,
i slasnim doživljajem.
Čekaj me,
i ja ću sigurno doći,
kao plima što plitku
oseku prožima.
Uroni tada svoja stopala.
Pogledaj i osjeti
pučinu moju,
što se tebi bestidno daje.
Sve je isto kao što je
nekad, davno bilo.
Ništa se promjenilo nije.
Ništa sem tvoga
beskrajnog čekanja,
koje me na vječnost poziva.
Poput broda,
na pučini,
iz daljine,
doziva, doziva....

Naslov: Re: od početka... 6/1/2011, 6:43 pm

Stabla X

Poslijednji kolosi
našeg doba,
nijemi džinovi,
ukras i prkos
urbanog ludila.
Pored prašnjavog druma,
uz raskrsnice,
i prometne trotoare,
Groteskna neznanica
urbanog vremena,
i asfaltnog poremećaja.
Ona,
ona još stoje.
Usađena duboko ispod
betonske džungle,
pokazuju svoje,
zakržljale zube.
Tumorom opasana
začuđujuće još živa.
Krišom ih gledam
ispod oka,
sramotom smoren,
zaobilazim, bježim.
A oni tumori
što na oči liče,
kao da se osvrću za mnom,
i jedno kao da
uporno vrišti,
viče!
Draga mi ova
podnevna buka,
gužva automobila
i ljudska strka.
Tada se mogu sakriti
neopažen pored
istih provući.
Ali noću,
kada nesanica mojom
dušom ovlada,
unezvjerena koraka
krenem ulicom i onim
prašnjavim drumom,
ispriječe se trotoarom
da mi pokažu
amputirane ruke,
nekoć stasale krošnje,
sada smolom obljepljene,
polomljene, odpilane udove.
I one plakate što sramno
na grudima nose,
smrtovnice kao ordenje
čiodama srama prikovane.
Vjetar ih lagano ljulja
u agoniji, tupo bolno škripe.
Ja okrećem uporno glavu
dok pod stablom prislonjeni,
zaljubljeni par,
još ljepotu vidi
i nerazumije,
niti se stidi.
Ja žurim od jednog zločina,
ka drugom ubistvu
gdje sam kao dijete
dudove tamne brao,
utočište i mir nalazio.
Pobijena, odpilana
stabla leže
ispred nove moderne
betonske vile.
Ništa se nečuje sem
tišine i savjesti što
zajedno tiho cvile.
Sjedoh na jedan
netom odpilan panj,
podjelih tugu sa žrtvom,
zaronih poslijednji put ruke,
u krvi što kroz piljavinu
miriše i na jecaj i vapaj,
iz pamćenja zauvjek briše.

Naslov: Re: od početka... 6/1/2011, 6:50 pm

Bol Xl

Ova nije za vas,
i nije za vaše oči.
Riječi su za umorne i strgane.
Do gola svučene,
sudbinom napola zadavljene,
Ova je za one, koji bole
i one koji bolno još bol vole.
Ova je za vječite gubitnike,
za crne ovce i bijele vrane.
Za tugu što u oku
vječit oganj neda da zgasne.
Ljepotu što u crnilu jada
cvijeće opojno
kroz taman polen širi,
i umjesto beznađa i kraja
novu snagu i svjetlost,
kroz bol životu podari.

Broj poruka : 4367 Datum upisa : 18.03.2009

Lijepa poezija, pogotovo " Dolazak Anđela Sjećanja l " i " Bol XI ".

____________________________________________
"Poezija je samo trag zivota.
Plamti li tvoj zivot, poezija je samo pepeo plamteceg zara."

Leonard Cohen

Naslov: Re: od početka... 6/1/2011, 10:22 pm

besherat ::: Lijepa poezija, pogotovo " Dolazak Anđela Sjećanja l " i " Bol XI ".

hvala na komplimentima, prva je napisana sa nepunih 16 godina, prvo što sam ikad napisao... druga mnogo kasnije sa 39 godina, paranoično sam bio ubjeđen da je inspiracija nestala zauvjek i da sam zaboravio maternji jezik, zamrzao u nekompletnoj mutaciji ka engleskom jeziku.

Naslov: Re: od početka... 6/1/2011, 10:25 pm

Slozila bi se besherat sa tobom.Specifican stil pisanja[kada sam rekla specifican stil mislila sam vise da te navodi na stalno razmisljanje,koje ja volim u poeziji],ono sto sam ja izdvojila je olovka zuta v i dolazak Andjela secanja.

Naslov: Re: od početka... 6/1/2011, 10:45 pm

Beskraj ::: Slozila bi se besherat sa tobom.Specifican stil pisanja[kada sam rekla specifican stil mislila sam vise da te navodi na stalno razmisljanje,koje ja volim u poeziji],ono sto sam ja izdvojila je olovka zuta v i dolazak Andjela secanja.

hvala..

Naslov: Re: od početka... 7/1/2011, 5:58 pm

Daleko XII

Daleko iznad tvojih obrva
gdje tvoj svijet završava.
Daleko još dalje
preko vrhova tvojih cipela
gdje ti vlastiti pogled
vječno počiva.
Dalje i još dalje od vlastite
percepcije prognan.
Izvan vidokruga nedostupno
tuđa sudbina počinje.
Tamo dalje gdje glasove
ne sakuplja tvoja ušna školjka,
valovi drugih glasova
i riječi jalovo šute,
i ne udaraju u tvoje hridne misli,
i ne pjeni divlje uzburkano
tuđinsko ti more.
Bezbjedno privezana
skrivena spavaš,
u laguni vlastite malenkosti.
Daleko, još dalje,
iznad tvojih obrva,
i vrhova tvojih cipela,
gdje moj pogled,
vječno s tvojim počiva.

Naslov: Re: od početka... 7/1/2011, 8:02 pm

Fukara XIII

Ako si taj onda nemoj da brineš više,
Zaklopi gladni podsjetnik savjesti.
Uguši onog što strmoglavo žuri u tebi,
Zadavi zadnju ambiciju, pohlepu u sebi.

Izbodi mučki primjernog u tebi.
Neka leš njegov samo leži,
Ti sjedni i na njega noge stavi
I pusti da ti glas istinski, vučije reži.

Pokaži svijetu istinu u sebi,
Neka se s gađenjem prisjete vlastita lika
Što ispod laži drvenog im obraza
stid svoje pipke trenutkom jednim svjetlo pokaza.

Oslušni divlje prirodu oko sebe,
Neka zadnji trag ljudskosti lažne
Pretvori njihove glasove u pepeo
Gorećeg, istinskog, pravog tebe.

Neka molitva tvoja bude jasna
glasom istine iz riječi brojnih
što na osudu drugih poziva,
Huljom i bitangom te proziva.

Ti ne čekaj na riječi lažne,
I neka te samo blate, izdigni se
Iz kaljuže im čiste i neka te vide tuđe ti biste.

Stopi duogodišnje ćutanje, i beskonačne molitve
Sa zorom i novim jutrom iz grudi tvoji
neka se samo jedna riječ propara…
FUKARAAAAAAAAAAAA!!!!!!