| priznanje | |
|
+7vučko blackdreamer midjika Beskraj Crna bealiever Masada 11 posters |
|
Autor | Poruka |
---|
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 1/10/2017, 7:25 am | |
| Rosice, draga moja ljubim te do neba i srecna sam sto mogu da budem izvor za tvoje žeđi. Nekad nazalost izvor presuši ali eto mene opet kad krene da izbija♡ | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 3/11/2017, 9:51 am | |
| NJENA BLIZINA
Ne znam zašto imam taj čudan osećaj već neko vreme osećaj njene blizine...
Možda zato što sve češće izgovaram reči godinama oćutane kao da me baš briga kuda će
Možda zato što često kao hipnotisana gledam kako se odvija čitav naš divni život pred očima
Možda zato što predugo gledam decu dok spavaju kao da želim tu anđeosku sliku u sećanju...za put
Možda zato što kad zavirim u sebe ništa ne treperi unutra kao obala mirnog mora lepa slika ali loš osećaj Nema pulsa...
Možda zato što me obraduju sitnice kao da je to sve od života što još dobiti mogu
Možda zato što me neobično zavodi lagana muzika kao da svaka nekog ispraća
Možda zato što radim stvari koje sam oduvek želela a nikad krila nisam imala
Možda zato što je bol sveprisutna kao duge, teške, crne haljine večito ožalošćene žene uvek iste, a stalno drugačije
Možda zato što se osećam smireno uprkos svemu kao što se osećaju, bar mislim oni koji znaju šta ih čeka i mire se s tim
Možda zato što kad vidim malo izbočenu fleku na putu automobilskim gumama ispeglanu koja je nekad bila pulsirajuće biće pas ili možda mačka pomislim kako se umire lako bez najave prirodno, gotovo neprimetno svakodnevno i potpuno neminovno
Smrt diše negde u blizini taj tupi bezbojni osećaj
A možda sam samo kad bolje razmislim možda sam ustvari tek sad život prigrlila onako stvarno, onako kako valja bez straha bez opiranja. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 13/11/2017, 11:36 am | |
| VISINA TONA
Nije život kucanje večito na vrata zaključana dok pognuta čela čekamo svitanje boljeg dana.
Ljude gledamo okom proročkim a nijedan nije ni bolji ni gori Sivi promiču po utrtoj stazi duša im luta, telo ih mori
Kao da ne znamo da sve je utvara bezglasno jeca vetar sa severa Sa visina nas gleda bleda sudbina i čeka da je poreknemo i ustanemo
Rastapaju se misli kao bele grude vešto izvaljane Ropćemo i slavimo, veselo i naveliko vere okaljane
Osećati baš sve, šta li je: kob ili čast velika? reči su prazne, spuštam koplja Život je iznad reči on je njihova melodika... | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 17/11/2017, 9:56 am | |
| KAVEZ
Stavljam stih u lance rime i dok cvili neutešno poput zarobljene životinje ja...umesto da ga pustim na slobodu pravim novi, još bolji kavez u kom će da jeca i polagano gine. Šta to radim, za ime Boga? Zašto ne mogu da izađem iz okvira situacije, iz kocke misli iz sebe da oslušnem lepotu življenja, prirode Oslobodite me ovog roga na koji nabadam reči i rečenice Ponovo živim sasvim iznutra bez njega, bez svih sama u stravi bezimene ulice Mrak je i ne vidi se čar blagost polet blistavost milošta obnavljanje. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 4/1/2018, 12:12 pm | |
| Pesnikinja
Gospođo draga Zovete me pesnikinjom Puni ste poštovanja Kažete mi hvala Toplinom Vam reč odiše Volim kako me vidite Pred Vama je istina naga Samo to A čovek je mnogo više
Gospođo poštovana Pre nego se obučem u tražen ton I umaknem U svetove ove ili one Napišite mi opet Napišite u smiraj ovog dana Da ćete okititi stranicu stihovima mojim Pa nova je godina, doba kićenja Srdačno Vas molim
Eh, gospođo mila Neko je nekad rekao: Samo Bog je pesnik, sve je ostalo kopija Ali obaška Mnogo mi prija Prepiska i srdačni pozdravi Zvaničnost i svečanost I potpuno stvarna iluzija. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 4/11/2018, 7:11 pm | |
| Tu sam za tebe
Imam jednu prostoriju, malu U kojoj te slušam Imam i klupu jednu, staru Zeleno ofarbanu
svaki put nosim u svoj daleki dom Pomalo zelenog Sa te klupe, na dlanu svom
Ti odeš u svoj svet Poneseš iskre malo U svoj mrak i nekad se vratiš A nekada ne Nekome je stalo, Pomisliš I sve je opet u redu Do sledeceg petka recimo
Ti imaš lica sto A opet kao da si osoba ista Kojoj treba samo jedno A to imam ja.
Tu sam za tebe Čuvam te od mraka Na 45 minuta barem Čuvam te od misli Iskrivljenih skroz Volim što me trebaš Ali želim da odeš Da savladas taj mrak Jednom zauvek To je onda znak da malo zelenog na dlanu nema veze Ma nema veze | |
|
| |
meseceva rosa
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
| |
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 5/11/2018, 7:40 am | |
| Lepo je biti ovde ponovo. Obično svratim tek kad zaboli nešto..... | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 19/10/2019, 9:46 pm | |
| Kako je primamljivo to, Milice Dok miholjsko leto promiče otići zauvek Prestati boriti se
Kako deluje lako i podrazumevajuće Ono što treba da te leči Uzeti kao oružje Dok miholjsko leto promiče Uzeti da te ubije, Milice
Kako te samo razumem Volela bih da ne Volela bih da uopšte ne Da ne mogu da zamislim...
Volela bih da moji koraci danas Toliko ne liče na tvoje Da moje oči nemaju taj izraz mat boje dok miholjsko leto promiče I rasejava insekte
Robot sam koji radi sve po navici Kao što si ti Očiju ogromnih, suza presušenih Onih dana kod nas Kad smo te hrabrili prepaćenu a ti se uredno zahvaljivala, po navici Tek po navici
Tako želim da te vidim Da skoknem na čas Tu si blizu u postelji bele boje strepìš Da opet sve će biti kao pre
Da pitam te Da niko ne čuje Kakav je osećaj kad jednom rešiš? | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 28/10/2019, 5:07 pm | |
| Moreplovac
Dugo ne videh od kiša i magle More me plaši, znaš već sve Ne videh da l' krećem se ikuda Kao u vrtlogu vazduha i vode Bez elementa dva, izgubljena Ljuljah se u ritmu ludosti svoje
Beskonačnost, nedostižnost, širina Osećaj neki neuhvatljiv poput ptice Vezuje mi um u mreže, opterećuje Uslovljena stvarnošću trljam lice Da progledam okom samsare Da otisnem se od sebe, od srama Ka obalama Ka obalama
U susret ostrvu zlatne boje Ili ka većoj vodi tek, svejedno Plovim Um je riba u staništu svom Slobodna Misao puštam da dođe i nestaje Kao talas Prirodno je sve, širina mi prija Ne plaši me beskraj, niti more Moreplovac diže jedra, glavu i raduje se. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 9/11/2019, 10:45 pm | |
| Pitanje
Neki su rođeni da šetaju sami kao u pesmi Kao izbor i kajanje Kao stvarnost i sanjanje neke druge stvarnosti
Tamo miriše na pripadanje Ovde je zamrznuto vreme, oset i sećanje Šeta se nepravilno ali uz rimovanje slobodno ali bez smisla i cilja
Tišina je bojila zidove u sivo Čulo se u daljini druge stvarnosti glasno i neumereno pričanje Misao se bojala da pokaže zube i okine osećanje Dan se vukao kao povređena zver
I dok neki ne smeju, neće i užasavaju se drugi hodaju sami kao u pesmi, pitajući se otkud samoći lepota.
| |
|
| |
ZEX
Broj poruka : 205 Godina : 56 Location : Kragujevac Humor : : ) Datum upisa : 06.07.2012
| Naslov: Re: priznanje 10/11/2019, 3:49 pm | |
| Njena blizina ... dopada mi se jako.
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 10/11/2019, 5:13 pm | |
| Drago mi je da ti se sviđa, ZEX | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 10/11/2019, 7:42 pm | |
| Paradoks
Kao da je ceo život čekala Da se odjednom i iznenada Pomeri zavesa Pred očima pukne neki drugi svet U kom ona nije ona Već neka sasvim druga vrsta I oblik života
Sve vreme se tražio blesak Koji zaslepljuje do progledavanja Mala smrt Ali ona što porađa novi život Noseći se mišlju da put nije utrt Nije znala
Nije znala da se stiže nekud Samo ako se šeta Dugo do krvi na nogama Do proglašenja nemoći I nemanja U ovoj igri pobeđuje Onaj koji ostaje bez ičega. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 15/11/2019, 5:52 pm | |
| Paradoks 2
Pobunjenim Indijancima Sekli su jezik Pa ih mučili dok ne progovore. Oduzela je sebi vid Po kazni ili nagradi I zatim čekala da mrak ode. Zabranìo je sebi emociju Falila im je svrha Pa mu se zalepila depresija Na putu do vrha. Hteli su da izbegnu konflikt Zarad mira u kući A zatim su prolili krv Na tepih fini persijski. Odlično ste tumačili taj odnos Savršeno terapeutski Sve vreme ne opažajući Da se uvukao crv Da grupa se raspada skroz. Bežali smo istini Iluzija je bila isuviše lepa Poput fatamorgane u pustinji Verovali smo da tu izvora ima Da će naše duše napojiti
I još dve nevine, žedne i zauvek obeležene Mastilom neistine.
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 23/11/2019, 2:36 pm | |
| Paun sam, paun si
Ljudi smo u svetu smrtnih Svako svojim putem ide Nekad mora da se ukrsti Put tvoj i put moj
Zašto se bojiš, nije dvoboj Zašto me mrziš tako jako Ta greška nisi ti
Taština je kao leptir Prvo se učauri Ni ne sanjaš da je tu Onda počne da puzi i uvija se Kad dobije krila, ona se uzdigne I poleti
Kažeš ne, ne treba ti potvrda da vrediš A ja te uporno i namerno hvalim Jer jesi Sve to jesi Iako ne verujem šta mi govoriš Dete u tebi vrišti na mene Savršena nisi, žao mi je Ali niko nije
Evo ti doza pohvale Za smiraj i ekstazu dovoljna Ali posle te čeka očaj i praznina...
Crpimo ljubav prema sebi spolja Tako umesto plodova korov raste.
Iznutra treba izvore da tražimo. Zavist, gnev i zlopamcenje neka vene.
Zbog tebe, zbog takvih Kao da vera u ljude umire u meni To je moja taština
Sujeta u meni, sujeta u tebi Ukrštaju svoja koplja danima
Ali ja bar priznajem. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 30/11/2019, 10:23 am | |
| Opsednuta
To je verovatno neki znak Znak praznine Znak da je život ušao u krivine Da patim tiho i neprimetno Tamo negde duboko Da nema nikog I pored tvoje I pored njihove, svačije blizine
To kada me obuzme misao Sasvim sitna, sasvim nebitna Narasta u meni danima Ispunjava svaku poru i pukotinu Kao neka purpena I osećam punoću i osećam lakoću A tako sam prazna i tako je teško Tako me boli i ne mogu da dišem...
To je neki znak eto, znam Ali ja ga ne slušam Puštam da me obuzme Da me oslepi i ogluvi Da me prevari i ubedi Da sve je dobro, ma dobro je.
| |
|
| |
meseceva rosa
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
| Naslov: Re: priznanje 22/12/2019, 12:26 am | |
| Opsednuta
To je verovatno neki znak Znak praznine Znak da je život ušao u krivine Da patim tiho i neprimetno Tamo negde duboko Da nema nikog I pored tvoje I pored njihove, svačije blizine
To kada me obuzme misao Sasvim sitna, sasvim nebitna Narasta u meni danima Ispunjava svaku poru i pukotinu Kao neka purpena I osećam punoću i osećam lakoću A tako sam prazna i tako je teško Tako me boli i ne mogu da dišem...
To je neki znak eto, znam Ali ja ga ne slušam Puštam da me obuzme Da me oslepi i ogluvi Da me prevari i ubedi Da sve je dobro, ma dobro je.
SaMar
| |
____________________________________________ Тамо где је љубав никад није мрак...
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 27/12/2019, 7:10 pm | |
| Rosice moja draga | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 27/12/2019, 7:15 pm | |
| Dani grbavi
Ubija me po 4 put Ta ukleta staza poraza Svaki put je prođem pešice Kao da taj put mora da se zalije suzama Negde tako piše Nije položio
Prelazi na mene Kao da su čini neke veštice Svaka njena bol, njene crne reke Mojim koritima teku Šta je to Kakva je to magija Mamice? Udaljene smo kilometrima...
Ljudi mi izazivaju gađenje Lica me proganjaju Poređana kao na sednici A ja predsedavam Lica me gledaju nemo Lica se keze Lica su na ivici Da me prostrele mržnjama Pravo u tugu u grudima
Jedna žena sa detetom u sebi Isijava da se ne ugasim ja Miluje moje dane Grbave od samoće Tiho i sporo, nekim čudima Baš ona Samo ona i niko više
Da li je tako teško Ili ja ne želim Živeti međ ljudima?
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 5/1/2020, 10:32 pm | |
| Bez daha i svetla
Ako ja ne gorim bićeš u mraku I čekati da svane Tako je uvek bilo
Sveća je u meni, nema laterne A sveća dogori, nestane
Neću ja da budem izvor svetla Umorna sam, moje milo Hajde ti sad malo zaiskri
Ne želim nov stan, auto i stolice Letovanje uz brojnije zvezdice, ne to Demonstriraš moć, dobro Sve je to lepo, a gde smo mi?
Dok smo imali samo fotelju i lavor Jače smo sijali Hoćeš da mi pokažeš šta smo sve stekli Zajedno, kroz godine Ponosan si
Ja osećam da padam Slutim ponore i strmine Ništa nemamo a imamo sve Za sreću potrebno
Zagrli me Ali onako kao u staroj fotelji Kao da ljubav dišemo Gušim se | |
|
| |
meseceva rosa
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
| Naslov: Re: priznanje 9/1/2020, 12:30 am | |
| Bez daha i svetla
Ako ja ne gorim bićeš u mraku I čekati da svane Tako je uvek bilo
Sveća je u meni, nema laterne A sveća dogori, nestane
Neću ja da budem izvor svetla Umorna sam, moje milo Hajde ti sad malo zaiskri
Ne želim nov stan, auto i stolice Letovanje uz brojnije zvezdice, ne to Demonstriraš moć, dobro Sve je to lepo, a gde smo mi?
Dok smo imali samo fotelju i lavor Jače smo sijali Hoćeš da mi pokažeš šta smo sve stekli Zajedno, kroz godine Ponosan si
Ja osećam da padam Slutim ponore i strmine Ništa nemamo a imamo sve Za sreću potrebno
Zagrli me Ali onako kao u staroj fotelji Kao da ljubav dišemo Gušim se
SaMar | |
____________________________________________ Тамо где је љубав никад није мрак...
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 10/1/2020, 11:41 pm | |
| SVEJEDNO
Da li ću obući najlepše haljine Ili bilo šta Da li ću pričati ili ćutati Smejati se ili setno gledati U daljine
Svejedno je
Zar je važno sta ću biti Trener Slikar Prevodilac Možeš misliti Kao i svako Isti vazduh ću disati I pod istim nebom patiti, jednako
Da li ću otići ili ostati Kod kuće Tako je nebitno Sve i da se najbolje provedu Ovi bez mene U Rifu, u Pabu U gradu bilo kom U doba gluvo i slepo U kafiću ili na ulici uz mesec na uzici Sve i da propuštam mnogo Značilo je tako malo Na kraju osećaj je bio uvek isti
Svejedno, nije mi stalo
Zašto je pobogu važno Hocu li čitati Prevera uz svoje 3d sovice Ili na tv-u gledati Pinkove zvezdice Hoće li neke ćelije postati drugačije Ovako ili onako Hoće li se neke sinapse poroditi Ja to ne mogu i ne želim znati Na kraju ću usniti svakako Mrak će me primiti u svakoj varijanti
Nema neke veze Ako kažem Volim te Ili prećutim Isto ću da se ljutim Na tebe što ne dragoceniš ili na sebe što škrtarim Na rečima dragocenim Svejedno
Zar je bitno hoću li popiti Nes sa mlekom ili limunadu Dok gledam decu kako plivaju na Spensu Kupiti nešto tebi ili sebi Otići u Big ili Promenadu?
Oh, kako je nevažno Hoće li reka nositi ili ću rekom plivati
Trebalo je da prođe dosta Tom istom rekom Trebalo je shvatiti kako igra je to Sa sudbinom Sa izborima i odlukom Sa slobodnom voljom
Trebalo je setiti se svih rezova Što svako svejedno sekli su popola Prvi drugi treci rez.... Da se stvori fina korica
Kad puštaš život da ide bez tebe Predugo Prečesto U nekom momentu Desi se to Nabaviš dobro sečivo I praviš rez pred kojim se čude svi I život krvari A ti gledaš i pitaš se Zašto je moralo tako?
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 11/2/2020, 10:21 am | |
| RUKA KLADA
Pored toliko zdravih i jakih Međ drvećem stoletnim u kraljevskom parku Hvata se za tu suvu granu Svu težinu svojih tuga Uvećanu za lakoću svih svojih radosti Spustila je tu, Kao da ne zna da mora pasti
Kad ruka spuštena na butinu Gorko zaboli Umesto da teši, greje i vida Kako videti šta valja? Ona upire oči, ona moli Ali daleko je ljubav Nekog drugog u pamuk pretvara Ptice iz kaveza što pevaju pušta U slobodu velikog svoda
Umesto da teši greje i vida Ruka pada kao poraz na slaboga
Dovoljno je da neko usput Očima poljubi providnu ruku Okrzne glasom baršuna butinu I ućutka strah I sva mekota zavara dušu Paperjasta U polusnu Ostavlja ruku kladu I leti
Leti kao stih što ume leteti od strofe na strofu Jedan te isti Sav bitan, sav leptirast Evo ga opet Njegove reči nisu samo šareno cveće Njegove reči imaju šarena krila
Umesto da teši, greje i vida Ruka je vuče na tlo kao gravitacija levitiranog
Ruka klada je njena konstanta Jedino što ne bi stavila na kocku Zato nikad leteti neće Ne zapravo Umrla bi Bez nje zacelo | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 24/2/2020, 10:41 pm | |
| Nečiji život Kao napuklo staklo Godinama držano na okupu Kao celo Kao može Kao važi, liči Tetkice moja Dlanove mi krvare staklići...
Neko je pustio zimu Da te dira Zašto moraš ići?
Ostani jos malo Ispuni vazduh mirisom bakinih kolača Kaži mi da sam mršava i zašto ne jedem Pričaj o svojoj dragoj kućici na selu I lopove kuni Nema veze, pričaj stalno isto Nema veze, ne zadržavaš, nikako Samo nemoj pružati modre ruke Kao nemoćno dete tako..
Ko li je ukrao tvoje snove Ko su ti lopovi? Ljubim ti sivo lice Sama za života Sama za smrti Što smo se obukli u crno? Da, zato što je u modi Draga tetkice
Život je dželat Mrzim ga sto put Hodi Onim putem, možda tamo Boga ima Hajde Neće više biti hladno, ne treba ćebe Mrzim život jer ljubi smrt A ona je došla da mi uzme tebe. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 11/6/2020, 10:20 pm | |
| Hipnagoga slika
Stvarnost mi izmiče Migolji se i udaljava Postaje čudna mrlja Dok plače Niče Dok se previše prlja Misao Želja srlja U ponore bez oboda U neke plaveti bez mekoće Više ne znam šta hoće Ova duša i ovo telo Ova duša i ovo telo
Poslaću po vetru vapaj taj Za spas zbilje Za pobedu jave nad snom Nije ni san, hipnagoga slika Treperi i ništa ne radi Ne daje A snagu oduzima Oko je umorno zapelo tu osmeh se vadi na rupicu Sreće tu nema Sreće tu nema
Rekao je Ne želiš da budeš ključna osoba Rekao je Možeš da ideš Rekao je Izvini Rekla sam Samo ti se čini..... Samo ti se čini...
Opet se dešava Samo u drugoj boji Pameti me rešava, U agoniji i afoniji Kao slepac štapom po putu tapkam Ne govoreći Potpuno svesna da mrak je svuda Nigde neću stići Nigde neću stići | |
|
| |
meseceva rosa
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
| Naslov: Re: priznanje 12/6/2020, 1:08 am | |
| Draga moja SaMar, evo i ja ovde ćutim sa tobom ____________________________________________ Тамо где је љубав никад није мрак...
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 13/6/2020, 3:31 pm | |
| Hvala ti | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 13/7/2020, 8:22 am | |
| 37 sa 2
Toplo je Kad dođeš mi Osmeh se otima Ne vidim ni slovo ni broj Gorim sve više Svaki celzijus moj diže celzijus tvoj Goriš i ti, na čelu ti piše, 37 sa 2 Nije to radna temperatura, ni Korona
Otimaju se kontroli reči moje, reči tvoje Igraju se slobodno kao deca u pesku Baš ih briga što ih vide svi Odjednom tvoje plaveti postaju tople Osmeh mekši, pokret blaži i tiši Više nisi visoko, kako po zakonu piše Sve si bliže i niže...
Ova struja vodi u nepoznatom pravcu Dovela sam te gde sam htela Brodimo mirno, ali uzbuna je na pramcu Preokrenula sam te Moć mi je u rukama Ili si mene ti Kuda ćemo? Ovako Novi mi | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 29/10/2020, 5:32 pm | |
| Poništenje
Nežnost naseljena u zemlji crno beloj Nežnost osmeha koji je uvekbio samo smeh, sirov i glasan Nežnost želje da se krojiš meni po meri Da ne budeš svoj Nežnost dodira kvake... Nisi više uragan
Ne znam da li mi se sviđa Zavisnost od tebe i naših razgovora Ne znam koja reč može da nas reši Ove veze, ove strasti, ovog stvora
Šta smo to stvorili, u želji za životom Iznad života Ti i ja?
Zar ne vidiš da si suviše blizu, osećam te svuda po telu Ne vidiš li da bežim od tvog dodira? Kasno je sada da se sklanjam Znam Kad pogledom ti dajem sebe celu. Mesecima.
Ko će duže izdržati ove igre i igrice? Ko će pogrešiti i pokleknuti. Ti ne smeš Poslati sve do vraga Čast Moral Ego Ja ne smem Ko ce nas poništiti Spajanjem
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 30/10/2020, 10:43 pm | |
| Kolonada
Ni u stalaktit kad mu se pretvori reč Ni u Dvorani zmajeva kad mu se zaglavi misao jedna, druga i treća
Ne prestajem ja
Ni kad kaplju po meni zalutale buke njegovog glasa Ni kad stojim tačno ispod ledenog vrela njegovih naglih pokreta Kad me udaraju i pretvaraju u ledene kristale
Ne, ne prestajem ja
Kada se prelivaju njegovi gresi bigrenim kadama, osvetljeni nepristajućim bojama Ni kad se u krečnjak pretvori taj njegov pogled porozni.
Ni kad drhtim od hladnoće svih tih ponora Njegove presitne duše Ispod zemlje Ispod sunca Ispod lepote
Ne prestajem Ne bih prestala za hiljadu godina
Zato što volim sebe kako me vidi on, Zato što me osvaja moja radost kad je tu Zato što želim želju za njim, za bilo kim Zato što tuga opet jaše sa mnom i šapuće za vratom Zato
Kada zemlja moja i zemlja njegova pod i tavanica svoje čudne ukrase spoje I u zemljotresu nastane stub To je jedini poljubac koji ćemo imati nas dvoje. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 11/12/2020, 10:24 pm | |
| Ne bih volela biti nigde drugde Tu si ti, usne ti govore pogled ih nadglasio tirkizno jako rečima sasvim drugačijim...
Tu su drugi, govore kao da nisu, sami smo I tako u nekoj drugoj dimenziji duše izmučene žudnjom stiskaju sitne trenutke radosti
Jer su zajedno tolerantni na napetosti zreli i u ulozi Još uvek u fokusu Još uvek na kočnici.
Plače mi se kao da me neko ostavlja kad mi najviše treba
Ne znam kako dalje Prvi put Potpuno sama u ovome Potpuno kriva za sve. | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 28/12/2020, 1:54 pm | |
| Šta ostane?
Ja nemam mira Ako ne razmenimo reči drugačije I osmehe toplije Ako ga neću jer me boli najviše Ja nemam radosti Ako se tako samo okrene I ode Iz dana mog U besu svom Ako ga ne pomilujem pogledom I smirim Onako kako znam Onako kako očekuje Ja umirem u sebi cele nedelje Za računarom Za volanom Za šporetom Svuda po malo sebe položim u zemlju Bez krsta i amina
I ne znam šta ostane Za tebe i ove malene duše dve | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 8/1/2021, 11:01 pm | |
| Nekada sam volela tišinu
U njoj bi se sklupčala I ostala Dok ne zaceli svaka rana Dok se ne uvuče kao mrak U sve moje odaje Samo nemo pulsiranje I ništa više
Sada kada sve utihne Čujem jezive jauke Iz podzemlja duše Puščana zrna Radije bih slušala
Ne mogu to čuti Moram da zaglušim te buke Moram se prodati Nekom tonu Sebe dati za jeftine zvuke
Zato tebe i hoću Prisilna misli moja Ti si najviši ton moje jadne svirke Potpuno ispadnut iz ritma Iz nekog čudnog razloga Bežeći od sebe praviš muziku Afrike Kao u transu za tobom ja Dok ideš dalje, žuriš u dan Pratim te a da i ne znaš
Možda se nadaš Možda si od rutine veći Sećajući se moje ruke u svojoj I prstiju koji klize polako Dodir da produže želeći Možda me osetiš.
Ali ako sam ja razlog tvoje raštimovanosti Ako zbog mene trljaš umorno oči Ako nisi svoj i ne znaš šta bi Onda ću ostati ovde Uroniti u sve što nema veze sa tobom U dubine koje razumeo ne bi Otići što dalje, Ćutati sve više Gledati sve hladnije da te pratiti ne može harmonija ova Kroz dane i godine
Nisi ti melodija koja mi paše Nisam ja harmonija koja te prima To dobro znamo oboje. Dok umiremo jedno drugom pred očima Nemo, a najbučnije | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 25/2/2021, 10:17 pm | |
| Tanka linija
Skrenuo bi na tu stazu tako lako Hladno, pogrešno i naopako U to gusto žbunje bez cveća Da ti sudi ceo svet na led stavio sve što voliš, Sve što si sticao godinama Zbog mene Zbog tog osećaja da si mlad opet
Pusta varka to je Mlaz vreli zanosa što čas krepi Čas tišti
Kao dečak slepi Rušiš, pa dižeš, stvaraš pa razaraš Sa čežnjom se stapaš Iščezavaš razoružan, ranjen pa obnovljen dolaziš Kao za praznik neki daruješ mi pogled onaj lepi Plavo i plavlje obojiš moj dan
Ko se još može lako odreći Čarobnog osećanja tog Kao da život počinje drugi put
Kad usred mirne vode desi se vodoskok Kad zatrepere sve žice u tebi I odsviraju neki sasvim novi ton Tako pamučno mek Tako prkosnog raspona Tako forte
Previše dugo odzvanja... Nikad neće prestati
Osim ako se naljutiš jako Onako kako umeš, da gori Osim ako oteraš dođavola sve Ako uspeš da vratiš Stvari Na fabričko podešavanje | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 4/4/2021, 11:27 am | |
| Preseci mi dušu
Preseci mi dušu na pola Sve ćeš videti Slojevi nedoznani Kroz istoriju te vode Iz lave bola Primalnog krika Preko antičih borbi Dobra i zla Istina i iluzija Do tebe
Preseci mi dušu na pola Čućeš zvuke Neznanih instrumenata Od melanholije drombulja Do zova dubine didžeridua Nemoj da pobegneš, Ostani ovog puta
Preseci mi dušu na pola Zaslepeće te neskladna paleta boja Uklopiti ih Nikad nisam uspela Koje su boje moje, koje su tvoje Nema granica Odaziv tvoj meni, odaziv moj tebi Zbrka
Preseci mi dušu na pola, slobodno Ma nek boli Priznaj sebi Da ništa nisi znao Pa uzmi polovinu jednu Nosi je i proučavaj Ili je samo gledaj Lepu i ružnu U svojoj čudnovatosti
Možda onda shvatiš Da nisam ja Da nije ova duša To za čim žudiš To što ti treba | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 9/4/2021, 5:33 pm | |
| U jednom danu
Kao kad razgrneš gusti korov I ne ugledaš ništa I u redu si sa tim Iako imaš stravu od praznine
Kao oči kad isplaču suze sve I kao da ništa bilo nije Gledaju pravo, bez mutnine I vide smisao gde ga ne videše
Ne! Zaborav će me ugušiti... No zaborav je svud, dišem ga I pluća su mi zahvalna O zar je moguće?
Sve je mirno. Tajac. Telo ne drhti, ne škripe zubi Ćute grane mojih misli- opsesija Ćuti mrak moje tuge Ćutiš ti i ćutim ja
Ne može biti samo faza
Svi oni dani su pali U krvi i ponosu Bezumno, silno, odjednom Uštini me Zar je stvarno gotovo sve?
Ja prošlost braniti neću od smrti ove | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 14/5/2021, 12:20 pm | |
| LJUBAV
Nestala je sa ovog tužnog sveta Otišla zauvek Osvrnula se nije
Verovala sam
Najzad ću živeti život A ne fantazije Nikad doživljene sreće
Naivno je bilo to Takav udar da ne ostavi krš i lom Takva rana da zaraste magijom
Tama da će je progutati tek tako
Potcenila sam njenu snagu Padam evo, ničice Kao u crkvi Molim za oprost
Kao da je rezbario sam Bog
Kako sam tako pogrešila Ja, koja sam od papira vajala svete figure Istoka Kraljica kreiranja remek dela od ničega Tako sam
Odvraćajuć od tebe svoje umorne oči Zakopavši te gordo u stih Videla nisam tvoja dela Sve si radio da budem srećna Svojom moći tkao crveni tepih...
A patio si ponosno i ćutke Sve do pada, sve do Korone
Koliko je prazna duša bez tebe Trebaš mi koliko i tebi ja, sad znaš
Ovako bez dodira, samo osmesi i reč Samo dela Koja miluju nežnije od paperja
Bezbrojne kule od karata dižemo I rušimo svakog dana
Tako blizu je i tako daleko Sreća
Otišla je, da Ljubav ova
Otišla je da se vrati veća | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 21/6/2021, 4:46 pm | |
| KAO DA
Kao da ne boli baš ništa Pevam Čavrljam Smejemo se Nazdravljamo on i ja I oni Broji mi pića
Kao da tu noć neću probdeti Jer ne znam kako Više ne znam gde Sa ovim rukama koje nešto hoće Sa rečima koje bezobrazno hode Pa mazno grle Uvijaju se Kao da pred svima duvam u rog: On je moj i ja sam njegova
A tuđ je skroz i tuđa sam ja
Sve što radim ove noći mislim kako izgleda u oku plavom Dok igram, Dok pričam sa drugima Dok jedem žilavu krmenadlu i kupus
Sve što radi ovih meseci Deluje kao da mi želje ispunjava Da niko ne vidi, da niko ne zna
Sve je divno Sve je mučno
Onda se čudi što me boli Njegova ljutnja Kao otkud Šta pričam
Svemu mora doći kraj
Ili početak
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 11/7/2021, 11:54 pm | |
| Kada odem
One ptice što se razlete oko nas U svim pravcima i svim bojama Kad se osmesi upletu Kao prsti I postanu jedno... Umreće, a feniksi nisu
I vazduh će poprimiti miris bergamota I stotine koraka iz hola Progutaće zvučni talas Niko neće čuti taj ton Od granice čujnosti Do granice bola
Ostaće misli neke U tebi Krive kao grane drveta masline Ostaće i mreće bez mojih boja
Setićeš se suza onih koje ispratismo zajedno
Kada odem Nikada tvoja
Ništa pod nebom a pod grudima sve Taj dan Promeniće se
Poslednji izmenio SaMar dana 14/7/2021, 12:46 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 12/7/2021, 5:12 pm | |
| Momenat poniranja
Realnost postaje sve mutnija Glasovi sve glasniji i nejasniji Slušam i ne čujem
Strah da neću moći održati glavu Iznad vode Ne još dugo Borim se Kao da odlazim mimo svoje volje Vuče me vir Zove me dno Vrtim se u krug Ponirem...
Ostaće samo pogled prazan Telo koje nema snage da se pokrene Nema vazduha više Pluta između jave i sna Kao utopljenik u dubokoj vodi Znam taj put.... Ježim se sva.
Onda se trgnem Pogledam u oči pravo Deteta svog Jednog, drugog Vidim život koji me traži Vidim nebo koje me zove gore Vidim da crno je more I ne smem mu se dati Nikada više | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 14/7/2021, 12:44 pm | |
| Novi početak
Korak bliže svaki dan Svetu u kom te biti neće Ni života koji znam Da li ću biti spremna Da li će neki uragan Počistiti svet stari U jednom potezu Ili ću samo prošetati kroz prolaz Nonšalantno Odavno drugačija Odavno pripadajući baš tu
Ne znam I prija mi to neznanje Neizvesnost je tako lepa Volim je Gotovo onoliko koliko je se plašim Ravna linija me odavno cepa
Želim da nešto protrese zemlju ovu Sivu u sto nijansi Čekam Kao da nije moja odluka Kao da je sve udesila Neka sudbinska ruka
I šta me to ustvari čeka? Kad razmislim malo bolje Idem tamo gde je znanje
Ko će me uhvatiti Kada budem znala sve? Demistifikacija života Koliko tek to depresivno može biti? | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 15/7/2021, 12:05 pm | |
| Reza
Moja misao možda nikad ne bi ni postala tako vrela Ne bi prešla u stanje emocije Da nije pesme
Nisu ni samo reči zaslužne Sećanje, uspomene, poistovećivanje... Muzika me posebno dira Krenu talasi od kičme pravo U koncentričnim krugovima Na istoj frekvenciji zavibrira Svaka ćelija Kao da neko svira Ništa manje od simfonije Po mojim žicama
U visokom registru urađen instrument, šta li?
Na trenutak osetim celo telo A zatim materija bledi Pretvorim se rasutu energiju Svuda me ima i ne mogu se pokupiti
Nekad i ne želim Sviđa mi se takav oblik postojanja
Nekad panično pokušavam da je stavim u obruč Osećaj rasutosti plaši, nedostatak kontrole Prekidam melodiju, molim tišinu da me vrati U statično stanje materije Gde sve je izvesno i zna se
Na mojoj duši stoji neka reza Od pocinkovanog čelika... Ali kad krene ton, lagano se pomera
Muzika i emocije, to je posebna veza | |
|
| |
meseceva rosa
Broj poruka : 3997 Location : u jutrima koja sanjare... Datum upisa : 25.08.2010
| Naslov: Re: priznanje 16/7/2021, 1:05 am | |
| Draga moja, tvoja pesma otkucava i mojim osećanjima... rasula se melodijom kroz nevidljivu mene i otkotrljala se u zrnasto moje srce... puštam je da tu ćuti... Emotivno me dotakla ____________________________________________ Тамо где је љубав никад није мрак...
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 16/7/2021, 8:10 am | |
| | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 6/10/2021, 8:14 am | |
| U NAŠIM ČUDIMA
Naše reči se više ne maze Bore se, ukrštaju koplja Ne znam vidiš li da umirem Neznajući kako da te volim Pred svim tim ljudima
Ne daš da budemo sami
Gubim se u našim čudima
vazduh je prepun tuge Svaki put kad pucam u tebe Tek da ne bude tišine Tek da ne prođe dan bez momenta Sve sa osmehom Sve iz zabave Sve lepršavo
Krvav od metka Sve primaš i ne buniš se Urušim ti ego i autoritet A ti Kao da sam ti dala sebe Gledaš me Toplo i nežno opet Zahvalno i stidno
A ti Čekaš, neznajući šta Ti koji ne umeš čekati Udaljavaš se, korak bliže želeći A ti Smišljaš načine da me pomaziš Bez dodira Bez reči Nevešto i dirljivo Izmičem ti Moja nenadana srećo Moja druga mladosti
| |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 7/3/2022, 5:32 pm | |
| STID
Od stolice do stolice šetam Tražeći svoje osećanje Tražeći svoje stado
A dobro znam gde pripadam Sama Pod omčom tom
Nema te krvi dovoljno plave Zbog koje bih ga izdala Onih dana
Danas ga prodajem za jedan osmeh Za nekoliko plavih pogleda Za igru prestola
Naše sedefno jutro bacih u blato Bez osvrta i bola Nisu ga nikad ni odsvirali....
Kakva ironija Mama, zašto nisi bacila ključ? Sad ljubav može da se otključa
Nikada više isto, ne Kroz svoje bodlje plačem Ne vidiš, stidim se. | |
|
| |
panonski galeb
Broj poruka : 431 Location : negde u ravnici Datum upisa : 23.02.2012
| Naslov: Re: priznanje 17/3/2022, 4:16 pm | |
| | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 1/4/2022, 3:32 pm | |
| Za tebe, moj galebe | |
|
| |
SaMar
Broj poruka : 1594 Location : Novi Sad Datum upisa : 27.12.2008
| Naslov: Re: priznanje 1/4/2022, 3:35 pm | |
| ĐAVO I TI
Ne znaš šta je sad posredi? To je neki izvrstan plan Na desnom ramenu Crni vrag mi sedi Nepozvan Sve što kažem njegovo je Sve što oćutim opirem se njemu Ne znam šta će se desiti Ja sam samo medijum
Gledam kako te goni Vanredno lepi anđeo pali I ne žalim Izgubiću sve, zalog nije mali Vidim krv posvuda Ali Sebe sebi vratiću
Iščezava polako tvoje lice Kad zažmurim ne vidim te Samo fragmenti sitni Kao polomljeni porcelan I neka težina u vazduhu Kao znak da si još tu
Bodlje moje u meso tvoje Zarivaju se Nedam da me boliš Ne želim da me voliš Nežno, ni grubo Kraljevski , ni kao prosjak Jedan osmeh da moliš Ne marim što sam ti dželat
Ja se za svoj život borim
Sutra ćeš okrenuti list novi Nećeš izdržati ovaj mrak Znam te Krenućeš protiv vraga sam Ponosan i moćan Sa ledenim pogledom tim Tvoj osvetnički bes jedva čekam
Da te najzad zamrzim | |
|
| |
Sponsored content
| Naslov: Re: priznanje | |
| |
|
| |
| priznanje | |
|