Nesto kao pjesma

Naslov: Nesto kao pjesma 11/2/2012, 3:46 pm

Koračam...
Ne znam gdje ću ali idem,
A kao da stojim.
I sve je tiho
I pusto... ljudi prolaze
Puni praznih misli,
Prolaze bez osvrta,
U svoje ljušture straha se stisli.
Samo prazan hod
I veo zime preko čela,
A ja... Osjećam tugu,
Sjeta iz oblaka me stegla,
Nostalgija srce uzela,
Nebo je moja granica.
Lutam...
Važno je da idem,
Ne smijem da stanem.
Ako zaustavim hod zaustavljam sve.
Ovako imam nadu
Da ću naći neke oči tople,
Srešću ih...
Ma ne! Postoje samo hladna lica,
Glave pune praznine i mraka.
A gdje sam tu ja?...
Ne znam.
Možda ću se pronaći
Na uglu... u zvuku koraka,
Možda ću zauvijek
Ostati izgubljeni sanjar
Žedan sopstvenih snova.. Ko zna!

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 12/2/2012, 10:30 pm

Već dugo koračam pustom ulicom
I brojim tragove,
Jedan, dva, tri... i još dalje,
Lude misli prolaze kroz glavu,
Srećem izgubljena lica,
Promrzla, oči pune nemira...
Neke oči boje neba,
Boja stakla,
Zaboravljam na broj, zaboravljam sve,
I idem... koračam i dalje,
Ne okrećem se,
Samo pamtim!
Skitam kao lutalica,
Život prolazi, a i ja...
Možda će jednom biti kasno
Kad se sjetim
Do kog koraka sam stigla,
Biće kasno da nastavim,
Za to uvijek hrabrosti treba.
A ja... bježaću od prevare,
Od bola, tuge i ko zna čega,
Ali ono što znam,
Čega se sjećam,
To su one oči...
Oči boje neba!

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 13/2/2012, 3:10 pm

Večeras hoću kišu da slušam,
Da čujem izgubljen šapat,
Hoću da nađem anđela,
Večeras mi treba snaga
Da priznam...
Šapat kiše po ulici staroj
I tmurno nebo djetinjstva mog,
Izgubljena u svijetu bola,
Taržim izlaz u snu,
Na javi ionako ne postoji,
Na javi nikog nema tu,
Svi bježe k’o da sam pas...
I pusti me zato večeras
Dok kiša moju bajku priča,
Pusti da slušam i shvatim...
Pusti da budem i ja
Mokrog lica, kao i kiša,
Pusti da priznam sebi
Da još te ima svuda,
Da još postojiš u meni...
Glupa, dosadna kiša...

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 14/2/2012, 12:49 pm

Ako me sretneš,
Slučajno možda,
Ako me vidiš
Da stojim na ulici snijega,
Samo hladno prođi.
Nisam to ja...
To su ostaci mene,
Napušteno lutam besmislom,
Samo stoji tu sijenka,
Korake broji!
Ako me sretnešu noći,
Hladnoj – kao što je ova,
Okreni glavu,
Ponašaj se kao stranac
I nemoj, molim te,
Nemoj da me gledaš u oči...
Tamo je nešto što ti
Nikad nećeš vidjeti.
Tamo, na dnu mojih zenica,
Pali brodovi nade stoje,
Ostaci nekih davnih snova...
Nema tamo ništa za tebe.

Sretneš li me možda
Jedne noći na ulici,
Zastani, pomiluj mi crnu kosu,
Pogledaj me i tada nemoj proći.
Zastani kraj mene,
Uzmi moje promrzle dlanove,
Vodi me sa sobom
I nikad ne pitaj...
Nije važno zašto sam stajala tamo,
Sama, bez igdje ikog...
Nije važno!
Sretneš li me u srcu svom,
Poljubi me nježno kao prvi put,
Jedne zime u januarskoj noći,
Pomiluj moje crne oči,
Reci mi tiho da me voliš,
Reci da me nikome ne daš.
A ako opet budem stajala
Sama, negdje na ulici...
Nemoj proći...
Čak ia ko to budem tražila,
Nemoj...
Možda te i tada budemvoljela!
Ovako ludo – kao sada!

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 15/2/2012, 2:17 pm

Koliko sam samo koraka
Utisnula u prašinu,
Koliko zora budna čekala,
Suzama rosu zalivala,
Pogled lutao svuda,
Tamo... u daljinu!
Više ni sama ne znam broj,
Nemjerim više ni sate...
U meni kopni...
Otisak tvoj na mom vratu,
Moje rukde drhtave...
Tebi nekad date!
Ne pitajte me...
Pustite...
Nek raen bole, nek ubiju,
Nemolite da vam kazem
Oči zašto su tamne,
Zašto ruke nemaju
Oko koga da se sviju.
Ne pitajte,
To nije vaša stvar!
U meni tragovi bijesa,
Oluje i bure se dižu...
Koliko sam snova bacila,
Gurnula u nepovrat,
Noćima pružala ruke
Gore, put nebesa...
Koliko prašine ima,
Na mojim cipelama,
I vjetra u mojoj kosi,
Koliko leda... tu...
U grudima....
Ni to vas se ne tiče,
Gubite se...
Idite, đavo nek vasnosi.
Vi laskavci, željni moje tuge,
Žedni mojih suza...
Moja bol je samo moja,
Dotaći ću i ja boje duge,
Ustaću i ja... Ponovo biću svoja!!!

Broj poruka : 17 Datum upisa : 17.02.2012

Ovi stihove lako prionjaju za srce, citajuci ih covjek se lako pronadje u njima. Jako lijepo Lorijena.

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 18/2/2012, 3:39 pm

Hvala puno, drago mi je da vam se dopadaju Smile

))

Stojim sama, ulica duga,
Magla oko mene i sve je tama,
Stojim, suze mi u očima,
Izgubljeni pogled,
Drhtaj na usnama...
Sama!
Zvuci oko mene,
Tišina svuda,
Ne znam ni sama gdje sam,
Glas se gubi,
Ni eha nema,
Možda nija nisam tu, ko zna.
I dalje stojim, sama, svoja,
Pogled luta, tužan,
Izgubljeno pružam ruku,
Grlim tamu, samoću tražim...
Ja sama... Slomljenih krila.
Iluzije moje ko staklo
U hiljadu komada se lome,
Nestaje mog lika,
Ni uogledalu me nema...
Sad vidim koliko značim,
Koliko trebam, koliko želim,
I samoj sebi se gadim...
Sama... tuđa... ničija...
Polako koračam,
Oči mi suze,
Grabim tišinu i čuvam je,
Hodam i samo odjek koraka mojih
Ruši mir i samoću,
Uzima sreću i... nestaje...
Gubi se u nepovrat...
Kao i ja...
Nakraju sama...
Ničija, a ni svoja!

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 21/2/2012, 3:05 pm

I kome da se dam,
Kome da okrenem ruke,
Moje dlanove krvave...
Oči suzne,
Sklopljene...
Kome da dam ostatak duše,
Ni nje nema više...
Srec prepuklo – nepotrebno...
Gdje sad da stanem,
Ambis i mrak oko mene –
Moj svijet – srušen,
Svuda hladan kamen
I tijelo kameno postalo.
Na izgled jaka, srećna i luda...
Oči pune sjaja –
Sjaj od suza ostao...
I šta da kažem?
Nemam više kud,
Za ljubav nesposobna...
Ja – samo naivna luda!
Ja – postala nepotrebna...

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 23/2/2012, 9:47 pm

Možda i jesam taj nježni cvijet,
Ponekad možda ne znam kuda,
Snovi moji – latice bajki...
A jesen tuzna – proljeće meni.
Možda sam... Ali ipak nisam!

Kristali sreće,opium snova –
Moji pogledi iz beskraja,
I sanjam . maštam o tome,
Sve će proći – ostajem ja –
Sa cvijetom ruže na grudima.

I trn njen kožu mi para,
Ostaje trag mirisa, trag beskraja,
Osmijeh pun čežnje,
Suze od stakla...
Pružam ti ruke... drhet od mraka,
Od tame i samoće što nosi veče!

Negdje u dubini sjaj još traje,
Gori plamen vječite nade,
U meni vrišti, proklinje i moli
Pritajena radost opet da nikne,
Ko cvijet s proljeća meni u jesen...
Osmijeh tvoj – do beskraja me ponese...
I tiho na dno opet me baci.

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 26/2/2012, 12:48 pm

Ko zna proljeće šta je,
Jesenji labud to širi krila,
U meni kaktus prvi put cvijeta,
Rastu snovi, raste nada
I letim – tamo sam bila.

Na mojim leđima teret je težak,
U meni listaju ljeta prva
I prvi put ponosno kažem
Nema proljeća dok ne prođu zime,
Dok led ne otopi svoj bol s vrha.

Ja radujem se i smijem do neba,
Učim da volim, učim se sreći,
Ne mogu dotaći zvijezde,
Bajke znam da ne postoje...
Proljeća moja – lipe mi cvatu,
I sve što imam – znam, to je moje!

Mogu da sanjam sad ljepši san,
Da ruke ne drhte – nije hladno,
Želim da kažem mogu ja to,
I kamen da stavim tu gdje je bol
Da više niakd ne dođe meni
Da me puste svi ti zimski dani!

Jer proljeće moje – jeseni rana
Tek si polako procvalo,
Lasta mog sna – miris jorgovana,
Život je tu – tu sam i ja,
Ne povlačim se
Ovaj put – ostajem!

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 5/5/2013, 12:10 am

A sve što mi sada treba
Spava u očima dječaka
Krije se u pogledu sjaja,
Sve što mi treba...
To dušu od tijela razdvaja,
To kida i cijepa srce na pola,
I osmijeh od sunca,
I srce od meda,
Ona toplina iz godina prošlih,
Ona snaga iz dječijeg sna,

Sve što mi sada treba...
Da vratim trenutak slabosti one,
Da počne da pecka, guši i boli,
Da prija, da kradem, da lomim
Od sreće da srce zakuca jako,
Sigurnost da traži,
Opet da voli...

Sve što mi sada treba
Od godina davnih i talasa mora,
Samo taj stisak – ruka u ruci
Samo taj otrov iz meda što prija,
Još jedan drhtaj tijelom cijelim...
Samo još jedna voljena zora...

Broj poruka : 59 Datum upisa : 30.01.2013

Fine pjesme Wink

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 5/5/2013, 3:48 pm

Hvala

drago mi je da ti se svidjaju

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 5/5/2013, 3:49 pm

Jednom, kad list padne s grane uveli,
Kad moja sijenka bude tumarala sama,
Nebo će izgubiti magiju stvarnog,
Kad oblaci budu tugom žalili,
Ja radosna biću, ja biću tama...

Jednom, kad blatnjavi put staza bude,
I trag mog koraka ostane u bolu,
Kad moje oči ne budu gledale,
Usne nijeme kad bi bile,
Možda kap kiše bude tad na pomolu,
Suze da bi moj hram slomile,
Da ne budem više jaka ko prije!

Jednom, kad pogled bude oštrica mača,
Srce ko hladno oružje od čelika,
Znam da ću moći ponos da budem,
Izašla iz blata, kala i drača,
Uspravna i hrabra ko nebo velika.
Ja neću moći da sudim tada,
Ponosna i svoja samo ću da odem,
Što dalje od bola što ko ti se zove!!

Gost

Ako je ovo pokusaj..onda si ..van..pokusaja daleko odletela ..dosegla sebe i visine svog osecaja olako pretocila na papir..U tebi je duga i bujna pisanija..koliko si me ganula toliko si zrelo izbegla...pokusaj...SRECNO

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 30/9/2013, 9:11 am

Hvala Dusice, drago mi je da ti se dopada, i odavno me nije bilo na forumu, ali evo nesto za nastavak Smile

Nisam ja za to, nemoj me mrziti...
Za te svijetove sa puno dima i vatre...
Za te aplauze cirkuske šatre,
nisam za to... za te smijehove...
ja ne poznajem ljubav,
ne putujem kroz svijetove,
ni moje ne poznajem više.
Nisam za te tvoje akrobacije,
Ukradeš, odneseš, sakriješ...
Pa lutam kroz odaje, otkrivam trikove,
Duša mi umorna, srce posustaje,
Nisam za to... Za takve uzdahe,
Ja ne poznajem više ni svoje korake,
Umorna sam od tebe takvih.
Nisam ja za šou s lavovima...
Nisam za dresuru s majmunima,
Ne mogu više ja to...
Taj putujući cirkus s tobom je uzaludan,
I tvoj osmijeh je meni nepravedan,
Ne nisam ja za takve predstave,
Ne priznajem jeftine trikove,
U snovima još čujem vučije krikove,
Iz šešira zečevi sreće ne izlaze...
Il možda ja pogrešne karte izvlačim,
I možda pogrešne maske navlačim,
Al nismo mi iz iste arene,
Nisam ja za takve planete...
Ne želim više uzaludna nadanja,
Ne želim ni lažne šarene riječi,
Nisu za tebe sva moja stradanja,
Nemaš ti ruku što suze liječi,
Nemaš ti ništa što znaš da daš,
I zato...pusti...
nisam ja više za takve svijetove.

Gost

lorijena...Bravo...kao da si je za mene pisala..za tebe nema -granica...samo tako ..i ako mozes malo ga ,,obaci,,iz sebe i budi svetlija..nij kritika ..Vec ja te vidim u letu a ne ispod ,,njega,, Te nase vecite teme..ljubavi..uvek dajemo muskarcu da su iznad i ako nisu u zasluzi..cast izuzecima..Mozda smo i komsinice..i ja zivim u CG POZ

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 7/10/2013, 11:02 pm

Ima i pozitivnih pjesama, naravno, to je vjecita inspiracija... cas let cas pad... drago mi je da ti se dopada... Smile

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 7/10/2013, 11:22 pm

Znaš, ne volim ja kišu
Ni njene slapove kojim odlazi zima
Da mi se u kosu uvuče
I u njoj svoje gnijezdo svije...
Ne volim tu notu depresivne sive
Kojom se nebo ogrne
I u dušu mi se preslika,
Ne, ne volim...
Al kroz tvoje zenice plavom nebo šaram,
Kao na iscijepane farmee zajrpe provlačim
Po šatoru jeseni
I onda dobijem neku novu dimenziju
U kojoj ni kiša nije od tuge isprana...
Ne volim kišu,
Al tebe bh mogla voljeti...

Znaš, ja ne volim zimu
Ni njene snijegove
Koji znaju da zaviju puteve do mojihbesanja,
Da sakriju i u led okuju moje zenice...
Ne volim nježne pahulje
Sa osam želja u svojim kracima
Jer nestane brže od sna u svitanje...
Ne, ne volim...
Al tvojim usnama sad grijem dlanove
Da negdje u neku ponoć
Jedna želja može ostvarenje biti
U poslednjoj pahulji na dlanu...
Ne, ne volim zimu...
Al tebe bih mogla voljeti...

Znaš, ne volim vjetrove...
Ni njihove hladne uzdahe
Kojim mi mrsse kosu i šire sjetu niz leđa...
Ni njihove tragove po mom obzorju
Kojim me žele opet povesti u lutanja
Po usamljenim stepama moje mladosti...
Ne, ne volim...
Al u tvom naručju se ne bojim oluja
Koje se komešaju na mojim horizontima,
Ne plašim se da ću u srcu osjetiti
Ponovo želju da odem...
Na bedemima tvoje snage
Sad mogu da razbijem sve talase kojim sam plivala,
Sa željom da jedra mojih nemira spustim
I srce u tvojim grudima usidrim...
Ne, ne volim vjetrove...
Al tebe bih mogla voljeti...

Gost

Draga moja devojcice ..puna si ljubavi i snova u duhu koji me tako obmanjuje da uvek procitam..Mozes da se usidris gde god pozelis..tvoja dusa je rano sazrela..Zelim ti da se sacuvas od ,,mirne luke,, TO je najgore..Plovi,leti,koracaj .i osvajaj srca kjace te pamtiti ne samo u pesmama..Na javi si mnogo ranjiva..Izranjas divne reci i sklapas sliku u duginim bojama..Ko tebe ne ume da voli..POZ

Gost

lorijena ::: I kome da se dam,
Kome da okrenem ruke,
Moje dlanove krvave...
Oči suzne,
Sklopljene...
Kome da dam ostatak duše,
Ni nje nema više...
Srec prepuklo – nepotrebno...
Gdje sad da stanem,
Ambis i mrak oko mene –
Moj svijet – srušen,
Svuda hladan kamen
I tijelo kameno postalo.
Na izgled jaka, srećna i luda...
Oči pune sjaja –
Sjaj od suza ostao...
I šta da kažem?
Nemam više kud,
Za ljubav nesposobna...
Ja – samo naivna luda!
Ja – postala nepotrebna...
Okreni se ka ..Svetlosti...koja te ceka ..veruj mi..veruj sebi..

Naslov: Re: Nesto kao pjesma 22/10/2013, 6:56 pm

Ta je pjesam pisana jako davno... Sad vec nisam tako mracna Smile

» Nesto poput pesme