Na obodu neba

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Kako je nestao Posljednji Čovjek

Poštovani gledatelji ispred malih ekrana,
program se prekida zbog izvanrednih vijesti.

U glavi krah.
Na čelu ogledalo.
U očima prah.
Raste zid.

S velikim žaljenjem, obavještavamo vas,
da nas je iznenada napustio Čovjek .

Kašlju vlakovi.
Na koži rosa.
Mirišu stratišta.
Plače kosa.

Zbog izuzetnog doprinosa na polju Životnih znanosti
molimo vas, čuvajte srce kao spomen na nj.

Marina Kasalo
21. rujna 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

****

Između mene i tebe
duboki kanjon
ispjevava
kraj.

Molim te
Lazare,
kap vode s prsta.

Ni mrvica,
ni smrti nemam.

Mučni su sati.

Marina Kasalo
24. rujna 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Ona se smiješi

Ona se smiješi
refleksijama jedne
novorođene spoznaje
kako opet možeš
kao nekada
prepoznati
ljepotu
postiđene kiše
(što teče kroz zemlju )
u trenucima
kojima ruke
počinju
i završavaju
van nas.

Ona se smiješi,
jer zna da samo ti znaš,
i zna da samo ona zna,
gdje vežeš bijelu maramu,
prije nego osjetiš predaju
na potiljku nedostajanja.

(Ona se smiješi i otvara prozore …)

Marina Kasalo
2. listopada 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

DUŠONOŠA

Svaki put kad ušutkaju proljeće
zabole me legende o vodi koja žeđ gasne

poželim
da ne živim u muzeju zaboravljenih ideala

da još koračam
i nosim dušu pod kožom.

Marina Kasalo
6. listopada 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Ta moja šuma

moj izvor
moja lijeska
žirovi i hrašće
opijaju me
i hrane
kao majčino mlijeko
zaspalo dijete
na grudima
da rastem
u onu što se pokriva
snopovima svijetla
u onu što uz pjesmu tvoju
porađa san o slobodi.

Marina Kasalo
8. listopada 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

TEMPUS FUGIT

Koga to čuvaš opasan sunčanim satom
i roniš na dah seleći stražu
na zidine povezane
jezikom.

Koga to tražiš
koga to zoveš
dok toneš
toneš
kroz postelju
u postelju
u kojoj slutnja za ruku vodi
nerođenu djecu.

Da li to vidiš one
slične meni
slične tebi
kako šeću ulicama
ruku pod ruku
s najvećim zabludama
kao ono dvoje zaljubljenih
što ukopaše suze
besramno.

Da li i ti braniš svoj grijeh
tamo gdje su majci otrgli dijete iz naručja,
tamo gdje su čaše ostale prazne
tamo gdje pas stoji pred vratima
Ili možda čekaš nekoga
tko bi te mogao voljeti
zauvijek

a vrijeme bježi ...
bježi...

Marina Kasalo
13. listopada 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

DOK PIŠE

Gleda mojim očima.
Govori mojim glasom.
Diše mojim plućima.
Sluša mojim ušima.

Isti ožiljci.
Isto lice.
Ista kosa.
Isti rukopis.

Dok piše ...

Moram da pođem,
da se nađem.

Opet me nema.

Marina Kasalo
18. listopada 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

***

Ne zna ni gdje će ni što će

s riječima što teku iz pjesme
(koja ju jednom donese među ljude)
ni zašto nebo promatra dok šuti

ta žena pomućenog uma

samo jedna djevojčica sluti
(dok zavjesa sjenu krije )
opet hoće da liči na rijeku

kad se lišće iskrade sa druma.

Marina Kasalo
26. listopada 2016 u 10:34 ·

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Svako jutro

kad prođem kraj pekarnice preko puta radnje
u kojoj i sad radi Čovjek Leptir s ogromnim rukama
(mašući njima crta osmjehe na licima prolaznika)
sjetim se kako ne volim zamagljene prozore
jer se iza njih uvijek nešto odigrava
a ja ne znam što
pa gledam
i gledam
u svjetlo
što osvjetljava slike
kruha i peciva
i odjednom
kao da se sva glad svijeta
sruči u moja usta
stvorim se unutra
samo da utrnem oči .

Marina Kasalo
3. studenoga 2016 u 11:37

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

O PLANINAMA

Pitala sam planinu zašto dodiruje nebo
i da li joj je teško uvijek biti tako dostojanstvena,
rekla mi je da ona ne zna drugačije da voli
i da ne može živjeti kao dno rijeke.

Oprosti, mislila sam ti pričati o ljubavi,
o tome kako bih htjela da upoznaš mjesto
gdje se tama pretvara u svjetlo
a ja te zamaram s planinama.

Zapravo, kada ti pričam o njima
pričam ti o svojem rađanju,
nevinosti i umiranju
i prvi put se osjećam
kao da ti predajem pravo na ljubav
bez prava da ti ga predam,
bez prava da išta očekujem,
jer, možda me ne voliš
onako kao ja tebe
i možda o čardacima
govore samo pjesme
u kojima se voli zauvijek.

Zapravo, kada ti pričam o planinama
to je kao da ti pričam o gnijezdu
u rukama sokolara.

Možda tada shvatiš gdje se sunce krije.

Marina Kasalo
4. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

U godini
Vjetra koji je nosio snjegove s planina
rumenile se ručice djevojčice
dok je ocu pridržavala ljestve

Bojala se
da ga neće moći čuvati
onako kako je on strepio
za nju

popravljajući Zvjezdani Krov.

Marina Kasalo
12. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Viđala bih ga često
na nekom vozilu sličnom biciklu
kako vuče kantice za boju
čiji me zvuk odbijanja od kamenčiće
podsjećao na glasove opernih pjevačica
u trenucima dok pucaju stakla.

Svaki put apokaliptično bi vikao:
Sklanjajte se s puta!!!
Žurim! Žurim!!!

Začuđeni prolaznici odmahnuli bi rukom
i ležerno prešli na drugu stranu
Ulice gdje se želje ispunjaju.

Jutros nije žurio …

Duga se pojavila i bez njega.

Marina Kasalo
13. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Enigma je bio taj čovjek…

Svaki put kad bih ga vidjela,
nosio bi vrata pod rukom.

Kroz njih je prolazio, odlazio, dolazio…

Sve do jednom …

kad je protiskujući kroz zube
pustio utopljenika iz labirinta
da povrati dah.

Marina Kasalo
14. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Pneumonija

Dok se kaplje znoja
porađaju na leđima,
opet me grize poznata rana.

Zraka ponestaje…
Ne razumijem tu slanoću...

Možda je moj eho bio tamo negdje
u zvuku bubnja s litice
a sad ga čujem međ' plućima.

Oči zatvaram …

Možda me nađe susjeda,
donese čašu zašećerene vode...

ipak, ona ne zna da lebdim.

Marina Kasalo
15. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Pustim li još jedan maleni brodić na obalu

pobunit će se vez
na haljini kojom zemlju dodirujem
i zaludit me igrarijama
s drevnom tajnom

zamjerajući
papirnatom gradu
sva stidljiva
svitanja...

Marina Kasalo
17. studenog 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

U MENI (Iz zbirke 33)

Ima jedan drhtaj u meni,
ne znam mu početak ni kraj,
tijesno mu je, htio bi što prije van.

Ne, ne smijem ga uplašiti,
ne smijem mu ništa reći,
otvorit će oči kad nestane dan,
kad sivilo ucrta put pod oblake
i duša krene niz dlanove teći.

Taj bijeli san, od iskona
među grudima raste,
nevinošću miriše,
o kako me boli
dok plače,
smije se,
diše...

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Zastani još malo

pričekaj dok odrežem bradu ukletog vilenjaka
i svežem za nogu ovo malo zraka.

Reći ću ti sve.

Mene su zaklele nevine planine
i razdjevičene rijeke snovima robova.

Ja jašem noću napuštene sumnje,
jutru vidam ranjene ruke,
dok neznani glas mi kazuje
gdje vidljivo graniči s nevidljivim,
gdje radost prelazi u muke.

Da li ti je sad jasno zašto dođoh po tebe,
k'o u onoj pjesmi za gluhe,
k'o u onoj legendi gdje sloboda potjera vrance
i ode bosa tražit lance.

U meni su četiri horde
što pred sobom veće od sebe ruše,
ja sam ono zbog čega ćeš na koljena pasti,
i poći za mnom

Ja sam sve što nikad bio nisi,

Golijate duše.

Marina Kasalo (2015)

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

EVO ME

tu sam,
nakon svih razbijenih ura,
ađutant noći i dana,
opijena dahom sna
jača od svih burâ.

Ne treba mi mnogo...

Dovoljan mi je
samo pogled
na ova prostranstva
zelena i plava,
mirnu rijeku
što u tvojoj ruci
spava

...i sve mi jasnije biva!

Ehhh, živote
zar može duša nešto
ljepše da sniva!

Marina K. (22. studenoga 2014)

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

ROĐENDANSKA

Sutra kad napunim 37 godina,
neću slaviti rođendan,
(rođendan će slaviti mene)
jer možda napokon saznam
što se krije u krugovima u žitu,
zašto ne živim tamo gdje med i mlijeko teku,
zašto iz čiste kurtoazije prevrćem novine koje ne čitam
i zašto tek ponekad opsujem što se preznojavam zbog tuđih (ne)djela.

Neću se napiti, to je odveć obično i primitivno za ove kalemljene aorte.
Ne želim ni pomisliti kako bi me glava boljela poslije drugorazredne žilavke,
a kad me glava boli, hvata me panika, počinjem da mudrujem kako je 37 godina
u biti 444 mjeseca (ne volim tako velike brojke),
odmah se sjetim kredita i režija, sadašnjih i budućih.
Zar da budem jedna od onih kojima treba šećer da zaslade život??
(iako mi je doktor rekao da imam nisku razinu glukoze)

Sutra kad napunim 37 godina
bit će to još jedan običan dan,
puhat ću svjećice na torti
i radovati se životu.

Marina Kasalo
24. 11. 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

PITÔM

Ne gledaj u konje vrane,
razigraju se pa odoše kasom,
vrate se u sumrake rane,
pognuta čela, uhvaćeni lasom.

Znam, svijeća ne svijetli dugo,
a sve što gasne naglo, srce mrvi,
umiri se, strpljiva budi, što drugo,
najdublje odjekuju jecaji prvi .

Resku pitôm ne daj prašini,
cvati samo pod kapima kiše,
zimu u proljeće zasvagda mini,
pusti vjetru da opet te njiše.

Marina Kasalo/2014/

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

JER ONA ZNA

Čim uhvati malo slobodnog vremena
moja baka kudilju zadjene za pas
i posjedne me kraj sebe.

Jednom rukom čupa vunu,
drugom okreće vreteno.

Ona jedina, po klupku zna,
bez imalo filozofije

kako će mi biti
u životu.

Marina Kasalo
3.prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Zaboravi ovo lice što se mojim zove.
Ne, neću ti dati nijedan moj strah.

Sutra ćemo pisati pjesmu
u kojoj ćemo dijeliti korake
obične korake
koji nas spajaju
i razdvajaju.

Zamrzi tada dan
u kojem smo se prestali smijati,
jer nismo postojali,
jer smo se bojali,
jer smo nepomično stajali
nad dubokom vodom.

Pogledaj, tonem u vir.

Ti imaš ruke duže od ceste
kojom tumaraju jesenje kiše.

Ispruži ih za mnom kad
krugovi nestanu.

Marina Kasalo
5. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Sve moje riječi,
kao ptice su na žicama,
umorne,
gladne,
žedne.

I onda i sada,
mogu pasti na zemlju
koja ti je bila pod nogama
kada si mi rekao da je nebo kutija.

Uzmi mi za zlo što su letjele
između istoka i zapada, sunca i mjeseca,
jer ja sam to sunce, taj mjesec
uspavljivala pričom o prostranstvima.

Uzmi mi za zlo što sam mislila da je ljubav svijetle boje
i da zaboravljena u tami, svejedno čeka vlasnika
čiji dah miriše na svježi zrak,

uzmi mi sve za zlo

i ne zaboravi
oprati ruke.

Marina Kasalo
7. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

NOVI DAN

Nevoljko buđenje,
hladna voda,
jedno doviđenja
kupi kavu,
znaš da je nestalo.

Tri mačke pred vratima,
psi u kućicama,
svjetla u pekarama,
automobili na cestama,
kimanje glavama,
odmahivanje rukama.

Svi nekud žure, žure...

Na mom šalu, komadići croissana,
malo šećera u prahu.

Nikad jeftiniji revolt!!

Marina Kasalo
8. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Znam da postojiš negdje i da hodaš u mojim cipelama,
obijaš pragove krijući pogled rukama.

Bojiš se da ćeš opet vidjeti ono što ne želiš,
jer si toliko puta morao okrenuti leđa
da se ne bi rasplakao.

Strah je krvoločna životinja, licemjer jedan.

Grize nas, dio po dio, da zaudaramo na kukavičluk
kilometrima.

Molim te, zastani malo u sljedećoj ulici.
U toj ulici drveće plače zbog nas koji nismo ništa krivi.

Dozvoli mi da ti krišom stavim malo sebe u srce,
onako kako vjetrovi zavlače lišće pod cigle,
da ti budem krov od glave do stopala
kad zaboraviš što tražiš.

Duboko udahni, spokojno.

Prerušeno čudo te gleda.

Marina Kasalo
9. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Upitaš li se ikada

zašto nam je suđeno da u ovom životu pogubimo zube
kako bi na njihovom mjestu mandragora pustila korijenje

i zašto se oko naših usta skuplja mahovina
prije nego ugledamo nebo na jelenjim rogovima

upitaš li se ikada

otkud vlaga zbog nečega
što će jednom proći.

Marina Kasalo
15. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

SAN (2015)

Oduvijek je tako.
Rodili smo se drugačiji.

Lijevo nam je oko gubilo vid,
desna nam je noga kraća bila,
lijevi nam je obraz skrivao stid,
desna ruka nikad se nije ispružila.

Nismo htjeli nikako pravo.
Nismo htjeli ni krivo.

Da smo mogli nebom bi se obukli,
u zemlju bi se uvukli
i ne bi nikad pronašli
okamenjene kosti.

Napili smo se divljine,
duboke i hladne,
još dok je vjetar bio klica
osam stopa udaljena
od našega lica.

Na tom izvoru izgubili smo dah
i ostali spojeni
kao dvije glave na prstenu
što se oči u oči gledaju.

Tek ponekad,
kad nešto veće od nas u nama,
proguta kisele kiše,
usnimo san o vodi,
o vodi koja diše.

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

POVRATAK (iz zbirke 33)

Ima dana kad se lastavice pođu joguniti kroz mene,
postane mi tijesno u svim gnijezdima njenim.

Ima dana kad Dinara nadvije sa sjevera sjene,
poželim da se vratim slikama neokrnjenim.

Da vidim majku kako kosu spliće,
baku dok čuva blago svoje.

Da čujem oca kako se smije,
sestre dok jabuke broje.

U hlada pod orahom,
da mi duša zaspe.

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

SUSRET (2015)

Ne želim gledati kako mi promiče nešto veliko,
dok ljubim zrak mjesto lica,
tjerajući pogledom radoznale prolaznike,
preko tvoga ramena.

Ne želim,
a ti pričaš kao da nam je prvi susret,
kako je pravo vrijeme da se učini nešto sa životom,
kako je došlo tvojih pet minuta,
da nisi viši ona djevojčica
i kako ćeš ići negdje,
ne znaš još točno,
negdje što dalje od ljudi.

I baš, mislim, u pravu si,
kao da nam je prvi susret,
ništa se nije promijenilo,
još sanjaš neostvarive snove,
a ja, ja još tražim prodavača šibica …

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

NA PUTU (16. listopada 2014)

Nadviruje se duša
k'o krijesnica tiha
kadeć tamjan
nad ugašenim svijetlom.

Purpurna srca
brazde dubinu bora
pa oštro, ko svrdlom,
vijaju sivo nebo.

Pogledaj me još jednom,
prije nego baciš koprenu
na obrise naših sjena
i nestane san.

Uplašenog ptića iz njedara puštam,
plavom jatu na putu sunca!

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Salamandra, salamandra

učini mi uslugu

jer ja sam četiri pjege
mjenjala za miris vanilije
i ne prepoznajem svjetlo

probudi me
kad čuješ prvi glas kiše

probudi me
kad čuješ žamor vilenjaka
preobučenih u otrovne kapi

moram ih sresti
moram im reći

oni stoje u mojim snovima
nasred mosta koji se ljulja
na kojem pletem srebrne kose
svaki put kad se sjetim
kad je bio naš red
da zajedno plačemo
da zajedno rađamo
prve radosti
prve boli

moram ih sresti
moram im reći

zašto mi zagrljaj iskače kroz ruke

zašto sam zaspala na kamenu
čekajući sunce

salamandra, salamandra
probudi me....

Marina Kasalo
29. prosinca 2016

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

TAJNO BLAGO (veljača, 2016)

Dođeš mi tako
u noći albino mjeseca
noseći crvenim očima
vječni nemir
kako znaš gdje se nalazi
blago Sierra Madre
i da je samo pitanje dana
kada ćeš otići
po ono što si želio

jer ti je preostalo
još malo vremena
za lijepe trenutke

ne znajući

da sam se upravo vratila
iz tvoje priče
čvrsto stežući
u grudima
srce.

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

(NE) PUŠAČKA

Nikad nisam bila pobornik pušenja u zatvorenom prostoru
jer zidove volim, podsjećaju me na snijeg.

Nekad me i sijalica podsjeća na nj.
Dođe mi tada da sama sebe pospem sodom bikarbonom
i malo osvježim osjetila.

Kad malo bolje razmislim,
i bijeli veš,
i bijeli papir,
i susjedova bijela aluminijska vrata, …

I …

I znam da bi u ovo doba godine bolje bilo da se fokusiram na to
kako je vrijeme da nabavim nešto kvalitetnije odjeće, obuće
s obzirom da se bliži, kako meteorolozi najavljuju,
neviđena zima i temperature do -20

al' nešto ne mogu,
uvukao me u sebe oblak koji udišem.

Marina Kasalo
3.siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Hej ti lijevi
i ti desni
i ti što se ističeš
i ti što se skrivaš
i ti što si na sredini
i ti u uglu

i ti zabrinuti
i ti nesretni
i ti što nemaš milosti
i ti što nemaš povjerenja

i ti kojega bih najradije pljusnula
i ti kojega bih ravnodušno izvrijeđala
i ti kojemu bih slobodu oduzela

zaboravili smo jedno

pružiti ruku.

Marina Kasalo
8. siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Sad znam kako se rastače vrijeme u praznim kućama
jednostavno, dođu djeca i bez razmišljanja
prelete tamne ptice na užarenom nebu

pojave se nevine ruke stežući jednooku glad
jače od najjače zime

dok se propinješ na prste od spoznaje
da si pošteđen čeličnog ključa.

Marina Kasalo
12. siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Ne, nisam ovdje, a ni tamo.
Nitko me olako ne može naći.

Obična ja.

Dosadno obična,
toliko da samoj sebi
ne odgovaram na pitanja.

Ignoriram se uspješno.
Platim račun,
odem bez pozdrava.

I ne shvaćam sve one nazovi žene,
nazovi muškarce,
kako mogu zaboraviti
tko su nekad bili,
što su nekad željeli.

Ovo dijete se igra
i nosi zemlju među prstima.

Sutra će to već biti ožiljci.

Pomislim kako sam
spremna umrijeti
čim mi netko
u krv uđe.

Nezaustavljivo se pustim
u ambis izgaranja.

Skrijem se u tragove trajanja.

Nitko me olako ne može naći.

Marina Kasalo
19. siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Ponekad zakašljem tako jako
da se probude svi košmari.

Moja Marija tada kaže:
Mama daj mi ruku,

i utihne sve.

Marina Kasalo
20. siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Posegnuh za dva oka,
dva oka duboka.

U njima
drveća bez krošnji,
križevi bez groba,
na ulicama kosti,
mrtva tjelesa.

U njima
prevrnute sjene,
slano jezero bez zraka
ribe od papira,
na dlanovima djece
tamna nebesa.

U njima
sve što smo bili,
sve što smo davno izgubili negdje.

Posegnuh za dva oka
dva oka duboka,
i potonuh

u njima.

Marina Kasalo
21.siječnja 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

AU REVOIR (iz zbirke 33)

Nisam osjetila kišu,
padala je.
Nisam osjetila vjetar,
puhao je.
Zarila sam nokte u dlanove,
boljelo je.

Nisam željela plakati,
plakala sam.
Nisam željela moliti,
molila sam.
Htjela sam te zadržati,
izgubila sam.

Nisam znala što dalje,
stajala sam.
Nisam zemljicu vidjela,
zurila sam.
Nebu sam htjela nešto reći,
vrisnula sam.

Nisam ti zadnji put rekla volim te.
Nisam imala snage priznati, trebam te.
Sad je ionako kasno, više nema te.

A samo sam još jednom
željela čuti tvoj glas za kraj,
au revoir ma fille
doviđenja kćeri,
vidjet ćemo se,
znaj.

Marina Kasalo
(In memoriam ocu, 1997.)

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

ANĐELU /2014/

Znaš li što mi je vjetar rekao onu noć
kad mi je brisao suze s lica,
dok sam te pogledom pratila u daljine?

U trenu se na uho prišuljao,
kao školjka, cijelu noć šumio i šumio!

Znaš li što mi je mjesec rekao onu noć
kad sam pogledom zavapila u nebo
zadubljena u beskrajnu tamu?

Zvijezdu jednu na dlan mi spustio,
kao svjetiljka, cijelu noć svijetlio i svijetlio!

Znaš li što mi je sat rekao onu noć
kad sam se izgubila u vremenu
mjesečareći za tobom ispruženih ruku?

Pjesmom klatna me tješio
kao srce, cijelu noć tiho kucao i kucao.

I vjetar i mjesec i vrijeme,
svi su mi rekli:
srest ćete se opet,
kad se tijelo prikloni sjeni…

zato još u ove ruke gledam
da te zagrlim, anđele izgubljeni.

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

TO NEŠTO

Otac je često znao govoriti
uvijek trčiš pred rudu

Znala bih satima stajati
ispred starih kola
i mjerkati
konje, volove

Pitala bih se
otkud ''to nešto'' zna kud ja idem
i kako ''to nešto'' zna da trčim pred nj

kad je ''to nešto''
obična željezna poluga

(koja ništa ne zna)

jer da ''to nešto'' išta zna
znalo bi
da sam trčala
samo za majkom.

4.2.2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

TRAŽIM LJUDE (iz zbirke 33)

Tražim ljude…
koji će mi ljubav nesebično davati,
koji će mi pod mjesečinom vjerovati,
kako ih nikad neću u prahu ispisati,
koji će sa mnom medovinu ispijati,
sve radosti, duginih boja, podijeliti.

Tražim ljude…
u djeci, djecu u ljudima,
sebe u onom propuštenom,
sjećanjima davnim,
na izvoru svoga traga,
putove ka nebu.

Tražim...
jer tonem zalaskom,
drhti moj nespokoj,
dok nebo ljubi oči sklopljene,
dok tvorca zovem ruku prekriženih.

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Prestat ćemo pričati.
Prestat razmišljati.
Disati.

Vježbat ćemo kako umirati.

Ugasit ćemo svjetla na nebu,
ulicama,
očima.

Nećemo se pitati
kamo idemo,

ruke znaju gdje smo.

Marina Kasalo
14.veljače 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

PIŠI (iz zbirke 33)

Otuđi se od razuma i logike,
od zapleta, objašnjenja i raspleta,
budi gol međ’ obučenima
i ne sklanjaj se od onih
što se u čoporu smiju.

Oni hodaju s medaljama
i gledaju zubima,
takve kao ti
nazivaju drugačijima.

Budi ono što jesi!

Odmahni rukom,
ne živi se od razumijevanja.

Imaj svoju viziju
u svemu što teče,
u svemu što se kreće,
u svemu što spava.

Budi uvijek korak ispred njih.

Piši!

Marina Kasalo

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

PLAVA KOVERTA

Bio je siječanj.
Prvi.
Ne.
Bio je dvadeset prvi.

Nije važno.

Stajala sam na vratima.
Pitala mogu li ući.
Odgovora nije bilo.

Okrenula sam leđa.

Ne bi me bilo briga ni sad
da se iz slijepe ulice
nije pojavila djevojčica
u plavoj haljini,
s plavom kovertom u ruci
i optužila me
da sam ju živu sahranila,
tog plavog dana.

Marina Kasalo /2015/

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Apokalipsa sutra

Poput radoznalosti
koja me klinastim pismom
kroz labirinte vodila
u slijepe ulice dovodila
krenuh unatrag
da zakoračim naprijed
prema vretencu
zamrznutom u vremenu
jedne kristalizirane kaplje krvi.

Poput tajne
koja mi se prikaza
kroz duše rođenih
iz legija nerođenih
slatka si bol
kojom me namami
u svoje prozirne godine
filigranski stvore
da te pravim od grilona i žice
trepereći zrakom
očima većim od sebe

u dane

kad mi ponestane snage
da želim neželjeno
pronađem nepronađeno
i da se još uvijek pitam
zašto su beskonačni krugovi
na leđima zmaja

reci
osjećaš li miris nade u zraku?

Marina Kasalo /2016/

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Zvonareva ....

Prebrojavam stepenice
odagnajem strah

lažem si
da sam jahač
koji nestaje na horizontu
neizlječivo razočaran
nedorečenim prizorom

gore je od toga

(dok gledam unutrašnjost zvona
i cijeli ljudski rod)

znam
kada kucnem 33 puta

sljepoočnice će naseliti
zvuk odlazeće pjesme

kao zaglušujuće kiše.

Marina Kasalo
09. ožujka 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Pustit ću crvene balone pod oblake
i dugo, dugo gledati za njima

Lijepa je svjetlost što me čini slijepom.

Da li smo ikad uspjeli tako visoko letjeti
ili smo samo čuvali jedno drugoga
misleći kako nikad više nećemo
imati siguran vjetar.

Duga je lukava lija,
sažvače planove u jednom zalogaju.

A moja glava puna brojeva
boji se tragova što
ostaju poslije tebe,
kada se zavoli nepostojanje
postojanije od života.

Suviše živi
ili suviše mrtvi,
sasvim svejedno
dok smo zajedno.

Marina Kasalo
11. ožujka 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

U spomen na neprevaziđenog pjesnika ...
Iz ciklusa ćaskanja, Mika vs. Marina Smile

Mika:
Možda niko nije umeo da te želi ovako kao ja noćas.
Morao sam da izmislim da si nešto sasvim,
sasvim trajno.
Drukčije ne bih izdržao okovan u ova usijana rebra.
Morao sam da izmislim da si nešto sasvim,
sasvim beskrajno,
u ovim batrgavim noćima što imitiraju sreću.
A o meni i ne pitaj.
Ko sam ja?
Niko.
Trava.
Zaista,
ti mene tako divno ne znaš.
A o kiši ti nisam ni rekao:
sve mi je usne ulubila.
Malo me ljubila.
Malo ubila.
Imao sam samo bezbroj suludih koraka
od zida
do zida.
I natrag:
od zida
do zida.
U meni jedno nebo,
obešeno za noge,
visi kao da spava,
a to je jedino nebo koje ne ume da spava.
Voz tutnji.
Tutnji.
Točkovi tutnje.
Tutnje.

Marina:
Nisam umrla , al' mi se čini da ću se razboljeti noćas.
Moram tako, kad si krilo neuhvatljive ptice skrio u zamagljeno oko.
Ne bih bez tvog glasa čula sve za što sam prije bila gluha,
u ovim vremenima kada odlazak jednih znači dolazak drugih.

Što se smiješ, kao da me znaš?
Zamalo da odvedeš stablo kući.
Stablo sam, zaista,
koje uči kako ispremetati sve listove bez ijednog šuma
dok raste, raste kroz crte na kraju usana
kroz gradove što u rukavicama
srce vade.

Što se smiješ, kao da me znaš?
Zamalo da potopiš postelju svoju.
Kiša sam zaista,
što bi se zadnjom kapljom
za tebe borila,
molila,
nasrćući
u tragove što ih
ostavljaš
sve dalje i dalje.

Noćas,
u meni dvoglava sjenka,
smije se i kao da pjeva,
grlim te, grlim te
dok želimo se,
dok gledamo se,
starimo.
starimo.

Marina Kasalo
14. ožujka 2017

Broj poruka : 426 Godina : 44 Datum upisa : 06.11.2013

Ako otvorim te dlanove
u kojima se more
odmara
od gledanja u pučinu,
reci,
hoću li vidjeti
srebrne mreže,
zlatne ribe,
i trošne kuće ribara?!

Ako ih dodirnem
kao što kiša umiva prozore
na zidovima
koji nikad ne vidješe sunce,
reci,
hoću li postati
vjetar što nastaje
u tamnoj kosi
djeteta.

Ako u njima i nestanem,
hoćeš li hodati bosonog
po nebu?!

M. Kasalo
15.svibnja 2017